Search

U radu pod nazivom Istraživanje straha od stranoga jezika kod hrvatskih studenata ukrajinskog jezika nastoji se ispitati osjećaju li studenti studija Ukrajinskog jezika i književnosti strah od stranoga jezika u razrednim situacijama te koje varijable utječu na razinu njihovog straha. Strah od jezika, kao jedan od najvažnijih afektivnih čimbenika, ima veliku ulogu u ovladavanju stranim jezikom, stoga teorijski dio počinjemo pojašnjenjima bitnih termina poput individualnih i afektivnih čimbenika. Nakon teorijske osnove detaljnije pojašnjavamo kako se strah od jezika definira, manifestira, koje vrste straha prepoznajemo te na koji način se možemo osloboditi od njega. Poseban naglasak se stavlja i na strah u određenim komponentama učenja jezika, jer o njemu govorimo u istraživačkom dijelu. U istraživačkom dijelu rada bavimo se obradom podataka dobivenih anketom provedenom na sadašnjim i bivšim studentima ukrajinskog jezika (N=22) na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Istovremeno se istraživao strah od jezika na predavanjima hrvatskog i ukrajinskog nastavnika, stoga to čini ovo istraživanje korelacijskog tipa. Također se nastojala utvrditi povezanost straha s drugim bitnim varijablama u učenju jezika poput izloženosti jeziku, razini znanja (godini studija), samoprocjeni ovladanosti jezikom te točno odrediti u kojoj fazi procesa učenja jezika je najizraženiji strah od ukrajinskog jezika. Rezultati analize su pokazali neke očekivane i neočekivane zaključke. Potvrđena je povezanost razine straha s izloženosti jeziku interesa te je određena najviša razina straha u fazi izlaza. Također, iako je hipoteza prvobitno nepotvrđena, pokazala se povezanost straha s razinom učenja jezika, odnosno uvidjeli smo da je i kod naprednijih studenata prisutna visoka razina straha od jezika. Kod rasprave se nastojalo pronaći logična objašnjenja za dobivene rezultate te dati osnovne zaključke istraživanja. In the paper entitled Examination of language anxiety among Croatian students of the Ukrainian language, the aim was to examine whether students of Ukrainian language and literature have experiences with language anxiety in classroom situations and which variables affect their level of anxiety. Language anxiety, as one of the most important affective factors, plays a big role in foreign language acquisition, therefore we start with the theoretical part in order to present important terms such as individual and affective factors. After the theoretical basis, we explain in more detail how the language anxiety is defined and manifested, what types of fear we recognize and how we can get rid of this feeling. Special emphasis is also placed on fear in certain components of language learning, which is shown in the research part. In the research part of the paper, we deal with the processing of data obtained from a survey conducted on current and former students of the Ukrainian language (N=22) at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb. Language anxiety survey was investigated in the lectures of the Croatian and Ukrainian lecturer at the same time, therefore this is a correlational type of research. An effort was also made to determine the connection of fear with other important variables in language learning, such as exposure to the language, level of knowledge (year of study), self-assessment of language mastery, and an attempt to determine exactly in which phase of the language learning process the fear of the Ukrainian language is mostly manifested. The results of the analysis showed some expected and unexpected conclusions. The connection between the level of fear and exposure to the language of interest was confirmed, and the highest level of fear in the output phase was determined. Although the hypothesis was initially not confirmed, the connection between fear and the level of language learning was shown, that is, we could notice that even among advanced students there was a high level of language anxiety. In the discussion part, we tried to find logical explanations for the obtained results and thereby give some conclusions of the research. У дипломній роботі під назвою Дослідження мовної тривожності серед хорватських студентів української мови (які вивчають українську мову) зроблено спробу дослідити, чи відчувають студенти Кафедри української мови і літератури страх перед іноземними мовами під час аудиторних занять і які змінні впливають на їхній рівень страху. Страх мови, як один із найважливіших афективних чинників, відіграє велику роль в оволодінні іноземною мовою, тому ми починаємо теоретичну частину з уточнення важливих термінів, таких як індивідуальні та афективні чинники. Після теоретичної бази ми докладніше пояснюємо, як визначається та проявляється страх мови, які види страху ми розпізнаємо та як його можна позбутися. Особливий акцент також робиться на страху в окремих компонентах вивчення мови, тому що говоримо про це в дослідницькій частині. У дослідницькій частині роботи йдеться про обробку даних, отриманих під час опитування нинішніх і колишніх студентів Кафедри української мови (Н=22) на Філософському Факультеті Загребського університету. Водночас страх мови досліджувався на лекціях хорватського та українського викладача, тому це кореляційний тип дослідження. Також було зроблено спробу визначити зв’язок між страхом та іншими важливими змінними у вивченні мови, такими як контакт з мовою, рівень знань (рік навчання), самооцінка володіння мовою, а також точно визначити, на якому етапі у процесі вивчення мови страх перед українською мовою проявляється найбільше. Результати аналізу показали деякі очікувані та несподівані висновки. Було підтверджено зв'язок між рівнем страху та впливом мови, яка вивчається, і визначено найвищий рівень страху у фазі виходу. Крім того, хоча ця гіпотеза спочатку була непідтверджена, було показано зв’язок між страхом і рівнем вивчення мови, тобто ми побачили, що навіть студенти вищих етапів вичення мови мають високий рівень страху мови. Під час обговорення була зроблена спроба знайти логічне пояснення отриманих результатів і представити основні висновки дослідження.

Тема дипломної роботи –відмінювання іменників в українській і хорватській мовах. В цій роботі спочатку даємо основну інформацію про іменник - що таке іменник, яка це частина мови та як про іменник пишуть відомі мовознавці, які головні граматичні категорії іменника та їх визначення. Далі порівняльно розбираємо відмінювання в українській і хорватській мовах, перераховуємо схожість і відмінність у розвитку закінчень. The topic of the thesis is the declension of nouns in the Ukrainian and Croatian languages. At the beginning of the paper, we provide basic information about nouns - what nouns are, what kind of word they are, how famous linguists write about nouns, what are the main grammatical categories of nouns and their definitions. Next, we analyze the declensions in the Ukrainian and Croatian languages in a comparative manner, we list the similarities and differences in the development of case endings. Tema diplomskog rada jest deklinacija imenica u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Na početku rada dajemo osnovne informacije o imenicama – što su imenice, kakva je to vrsta riječi, kako o imenici pišu poznati lingvisti, koje su glavne gramatičke kategorije imenica i njihove definicije. Dalje usporedno analiziramo deklinacije u ukrajinskom i hrvatskom jeziku, navodimo sličnosti i razlike u razvoju nastavaka.

Тема дипломної роботи – числівники в українській і хорватській мовах. Спочатку аналізуємо числівники та умови їхнього виникнення. В цій роботі перше описане виникнення числівників, а потім їхній розвиток та групи в українській та хорватській мовах. Нарешті, звертаємо увагу на подібності та відмінності між числівниками в обох мовах. Tema diplomskog rada su brojevi u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Na početku se opisuju brojevi i uvjeti njihovog nastanka. U ovom se radu najprije opisuje nastanak brojeva, a zatim njihov razvoj i skupine u ukrajinskom i hrvatskom jeziku. Na kraju, opisane su sličnosti i razlike između brojeva u oba jezika. Thesis topic are numerals in Ukrainian and Croatian. First, the numerals and conditions of their occurrence are described. This paper first describes the emergence of numerals, and then their development and groups in the Ukrainian and Croatian languages. Finally, the similarities and differences between the numerals in both languages are described.

Ovaj rad bazira se na analizi poljskih, ukrajinskih i hrvatskih mitoloških frazema. Mitološki frazemi su ustaljene sveze najmanje dviju punoznačnih riječi (sastavnica) u kojima jedna od tih sastavnica element mitoloških priča – priča o raznim božanstvima i slavnim antičkim junacima. Primarni zadatak ovog rada je pokazivanje identičnosti, sličnosti i razlika između poljskih, ukrajinskih i hrvatskih mitoloških frazema uz pomoć analize ekvivalencije. Analizirajući frazeme po tom principu, prvo smo izdvojili frazeme potpune ekvivalencije, zatim djelomične i paralelne, te na samome kraju nulte ekvivalencije. Takva analiza dokazala je da postoji velika podudarnost između triju uspoređivanih jezika. Ostali frazemi koji nemaju stupanj potpune ekvivalencije, ili koji pak nisu frazemi nulte ekvivalencije, slični su po građi imotivaciji što dokazuje povezanost tih jezika na razini pripadnosti istoj podskupini indoeuropskih jezika. Робота базується на аналізі польських, українських та хорватських фразеологізмів міфологічного походження. Фразеологізми міфологічного походження – це усталені вирaзи, що склaдaються зі щонaйменше двох повнознaчних слів (компонентів), у яких один iз компонентів є елементом міфологічного сюжету – історії про різних божеств та відомих античних героїв. Основне завдання даної роботи – показати тотожність, подібність та відмінність між польськими, українськими та хорватськими фразeологізмами міфологічного походження з опертям нa аналіз еквівалентності фрaзеологізмів. У процесі аналізу фразеологізмів згідно з цим підходом спочатку було виділено випaдки aбсолютної еквівaлентності, a потім часткової i паралельної, а також нульової еквівалентності. Такий аналіз показав велику схожість між трьома мовами. Фрaзеологізми, які не є повними еквівaлентaми aбо які не мaють еквівaлентів у іншій мові, мaють подібну структуру і мотивaцію, що свідчить про зв’язок цих мов на рівні належності до однієї підгрупи індоєвропейських мов. Praca opiera się na analizie polskich, ukraińskich i chorwackich frazeologizmów mitologicznych. Frazeologizmy mitologiczne to ustalone połączenia co najmniej dwóch pełnych słów (komponentów), w których jeden z tych komponentów zawiera elementy opowieści mitologicznych − opowieści o różnych bóstwach i słynnych starożytnych bohaterach. Podstawowym zadaniem tej pracy jest ukazanie tożsamości, podobieństw i różnic między polskimi, ukraińskimi a chorwackimi frazeologizmami mitologicznymi za pomocą analizy ekwiwalencji. Analizując frazeologizmy zgodnie z tą zasadą, najpierw zauważa się frazeologizmy o ekwiwalencji absolutnej, następnie częściowej i paralelnej, a na samym końcu ekwiwalencji zerowej. Taka analiza wykazała duże podobieństwo między tymi trzema językami. Inne frazeologizmy, które nie mają stopnia ekwiwalencji absolutnej czy zerowej, mają podobną strukturę i motywację, co świadczy o ich związku na poziomie przynależności do tej samej podgrupy języków indoeuropejskich.

Cilj ovog rada je komparirati poljske, ukrajinske i hrvatske frazeme iz semantičkog polja glazbe, ukazati na njihove sličnosti i razlike te semantičkom analizom utvrditi njihovo podrijetlo, značenje i motiviranost odnosno pozadinsku sliku. Na temelju analizirane građe moguće je uočiti kako postoje tri skupine frazema: oni koji se i sastavnicom i značenjem odnose na glazbu, oni koji se samo sastavnicom odnose na nju te oni koji se samo značenjem odnose na koncept glazbe. Semantičkom analizom utvrđeno je da su frazemi prije svega motivirani značenjima glazbenih termina i izgledom ili funkcijom pojedinog glazbala te da je pozadinska slika najčešće povezana s povijesnim događajima, običajima i signalnom funkcijom koju su glazbala u prošlosti imala. Analiza je također pokazala da frazemi najčešče bivaju u potpunom ili djelomičnom ekvivalencijskom odnosu, međutim, postoji i manja skupina frazema kojima nije moguće pronaći ekvivalent iz glazbenog frazeološkog repertoara i oni koje nije moguće objasniti drugim frazemom, što je odraz specifičnosti svakog jezika i kulture. Podudarnosti hrvatskih, poljskih i ukrajinskih frazema, osobito kad su u pitanju europeizmi i biblizmi, proizlaze iz zajedničke pripadnosti slavenskoj jezičnoj skupini te sličnog kulturnog iskustva i tradicije. Prisutnost glazbenih motiva u frazeologiji i sličnosti u frazemima sva tri jezika važan su pokazatelj utjecaja i odraza ljudske svakodnevnice, običaja, elemenata kulture i tradicije na jezik i obratno. This paper aims to compare Polish, Ukrainian and Croatian phraseological units from the semantic field of music, point out their similarities and differences, and use semantic analysis to determine their origin, meaning and motivation or in-depth structure. Based on the analyzed works, one can observe three types of phraseological units: those that refer to music in both their components and meaning, those that refer to music only in their components, and those that refer to music only in their meaning. Semantic analysis shows that the phraseological units are primarily motivated by musical terms, or the look or function of musical instruments, and that their in-depth structure is mostly connected to historical events, folk tradition, or the signaling function that certain instruments held in the past. Analysis also shows that the phraseological units are mostly equivalent, however, there is a small number of phraseological units that have no equivalents in the musical idioms’ repertoire, and a number of those that can't be explained using another phraseological unit, which is a reflection of the uniqueness of each language and culture. The similarities between Croatian, Polish and Ukrainian phraseological units, especially when it comes to europeisms and biblisms, stem from the fact that they belong to the same language family, as well as their shared traditions and culture. The presence of musical motives in phraseological units and the similarities between phrasemes of all of the three languages prove how daily life, tradition and culture impact and reflect on language, and vice versa.

Knjiga bavi se problemom odnosa jezika i društva, napose odnosom govornika prema jeziku kod predstavnika različitih generacija. U knjizi analiziraju se rezultati socioloških i sociolingvističkih istraživanja na temelju kojih se može zaključiti da je dob govornika egzogeni socijalni čimbenik koji utječe na jezično ponašanje pojedinaca, posebice dvojezičnih, prikazuju se promjene u ocjenama parametara ukrajinske jezične situacije kod govornika različitih generacija. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da dobni presjek u sociolingvističkoj analizi otvara perspektivu definiranja mehanizama jezičnih promjena koje se određuju kao generacijske, što otvara prostor da se jezik generacije promatra kao povijesno uvjetovan čimbenik u određenom nacionalnom jeziku. Knjiga je namijenjena sociolingvistima, ali i stručnjacima iz drugih područja koji se bave problemom vrijednosnih orijentira suvremenog društva.

Komunikacijska dimenzija određenoga jezika, u slučaju materinskoga ili J1 jezika, uvjetovana je zemljopisno te sociohistorijskim faktorima. Komunikacijska dimenzija ukrajinskoga jezika u hrvatskome kontekstu varira, tj. izvan akademskih krugova nalazi se na nultoj razini. Komunikacijska dimenzija ukrajinskoga jezika uvjetovana je ruskim jezikom i književnošću. Tijekom zadnjeg desetljeća vidljiva su nastojanja da se komunikacijska dimenzija ukrajinskog jezika proširi prevođenjem djelā suvremene ukrajinske književnosti. Vlastita imena (prezimena pisaca i nazivi njihovih djela) potencijalno bi trebala proširiti komumunikacijsku dimenziju ukrajinskoga jezika u hrvatskome kontekstu, barem na kulturološkome planu. No, komunikacijska se dimenzija smanjuje.

Predmet istraživanja ovog rada su frazemi koji u svojem sastavu imaju naziv za dio tijela – somatski frazemi u hrvatskom i ukrajinskom jeziku, a detaljnoj analizi na razini značenja i sastava podvrgnuti su frazemi s komponentama glava, oko i ruka. Iako su općenito somatski frazemi vrlo brojni u frazeološkom korpusu i predmet su brojnih istraživanja u lingvistici, do sada nije provedena sustavna kontrastivna analiza somatskih frazema hrvatskoga i ukrajinskoga jezika. Cilj je ovog istraživanja usporediti izabrani korpus hrvatskih i ukrajinskih frazema kako bi se utvrdilo što je zajedničko, a što specifično u značenju i strukturnoj organizaciji odabranih jedinica. Kontrastivni karakter analize omogućuje da se na najbolji način uoče specifičnosti izražavanja kako jezičnih pojava, tako i kulturnih sadržaja u uspoređivanim jezicima. Analiza je usredotočena na značenje i sastav frazema, a donosi se i komentar o njihovom podrijetlu i motiviranosti da bi se što jasnije uočila razlika u upotrebi tih frazema u dvama jezicima. Istraživanje je potvrdilo pretpostavku o visokoj razini sličnosti somatskih frazema hrvatskoga i ukrajinskoga jezika, što je uvjetovano srodnošću jezika. Utvrđeno je da u hrvatskom i ukrajinskom jeziku ima mnogo oblikom istih, ili vrlo sličnih, somatskih frazema sa sastavnicama glava, oko i ruka, koji također imaju isto ili vrlo slično značenje u dvama jezicima. Razlog je tome to što je značenje somatskih frazema većinom povezano s prirodnim funkcijama koje dijelovi tijela obavljaju ili s njihovim drugim fiziološkim karakteristikama, pa stoga imaju univerzalni karakter. U drugim slučajevima značenje proizlazi iz gesta ili drugih neverbalnih elemenata, koji su često kulturno uvjetovani. To daje osnovu za tvrdnju da se semantika razvila na istom ili vrlo sličnom poimanju tjelesnih fenomena kod dvaju naroda. Također, pokazalo se da somatska sastavnica u frazemima nije u potpunosti desemantizirana, nego naziv dijela tijela, kao i njegova simbolika, u velikom broju slučajeva utječe na formiranje cjelokupnog značenja frazema. In their contemporary meaning and form, idioms express the way man created the world around himself and are therefore linguistic symbols that expose the transformation of objective circumstances and the natural world into that which constitutes the concept of culture. Through each individual component in its structure and through its connotative components, the overall meaning of an idiom demonstrates the way man understands nature and intimate and broader social relationships; how one sees himself and his “Me”, which, moreover, expresses emotion and judgement, and hence man’s relationship with everything that unfolds around him. Taking these facts into account, it can be asserted that the idiom is a linguistic unit that represents the mental and spiritual world of man, and thus the groups of individuals who form one nation, and provides moral guidelines for the whole of society. Such an understanding of idioms allows for the understanding of how culture and language interact through the analysis of their semantics and structural form. The phraseological framework uncovers ancient mythological collective imagery on the structure of the universe, to which man has largely attributed his own characteristics, transmitting how he sees himself and his self-awareness – including how he views parts of his own body – onto objects and phenomena in an objective world. The subject of this research is idioms which include the name of a body part in their compositions, i.e. somatic phrases, in Croatian and Ukrainian. Idioms which include the head, the eye and the hand are subjected to a detailed structural and semantical analysis. Although in general there are many somatic phrases in the phraseological corpus and they have been subject to numerous researches in linguistics, no systematic contrastive analysis of Croatian and Ukrainian somatic idioms has been carried out as of yet. The aim of this research is to compare the chosen corpus of Croatian and Ukrainian idioms in order to determine what is common and what is specific in the semantic and structural organization of the selected units, and so this analysis is of a contrastive character. Taking into account the achievements of contemporary linguistics, which is most developed in the psychocognitive and linguistic cultural context and which is aimed at seeking the essence of the ways and mechanisms of the verbalization of the underlying mental models thus beginning with axioms about the connection between language and culture, a contrastive research allows to best perceive the specificity of expression as a linguistic phenomenon, as well as cultural terms, in the compared languages. The research was carried out on an idiom corpus which was collected from general and phraseological monolingual and bilingual Croatian and Ukrainian dictionaries and from the available Croatian and Ukrainian monographs and doctoral dissertations in which somatic phraseology is the central subject. The idioms are primarily analysed from a semantic point of view, however their structure has been taken into account as well. The second chapter is devoted to defining somatism and somatic phraseology, to presenting the linguistic research which it was the subject of, as well as a description of the main features and certain specifics of idioms with a somatic component. The reasons for the frequency of somatic idioms in the general physiological corpus are also explained. Furthermore, also considered is the fact that a large number of somatic idioms are based on non-verbal communication, gestures and facial expressions, whereby an incomplete desemantization is inferred, this being characteristic to a much greater extent for somatic idioms rather than for other idioms such as polysemy, which is also characteristic for this group of idioms. The third chapter sets forth a representation of symbolic meanings and ancient concepts in the image of the world and of mythology about the human body itself and of its individual parts. The role of the symbolism of somatisms in the formation of the meaning of somatic idioms is also examined. An emphasis is placed on selected body parts – the head, the eye and the hand – which have developed the most symbolic meanings given their nature and functions and therefore get the highest nomination in language; this is best seen in phraseology, since phraseology expresses complex symbolic meanings. The fourth chapter is the central part of this paper and it provides a structurally-semantic analysis of idioms alluding to the eye, the hand and the head in Croatian and in Ukrainian. These somatisms were chosen because of the extremely high number of idioms they belong to. The collected idioms with specific somatisms are divided into semantic groups and are contrastively analysed in two languages; a comparison is made of their similarities and differences at the level of the components present in the overall meaning of the expression as well as of the formal characteristics essential to expressing meaning, which include certain grammatical component categories, or a possible variation in the component composition. The analysis focuses on the meaning and composition of idioms, but also sets forth on the origin and motivation of meanings if they have a significant influence on the meaning of the idioms or on the differences in their usage in the two languages. The idioms’ division into distinct semantic groups allows to see the development of somatic meanings in such a way that each one of the three somatic phenomena originates from the physiological characteristics or functions of the corresponding body part, and the development of the meaning of the somatism itself can be traced through the meaning of the idiom. Such an approach allows for the precise identification of similarities and differences in meanings as well as their development in two languages. After the analysis of the idioms with each of the mentioned somatisms in their composition, there is a brief summary of the results and knowledge on the manner in which the understanding of the human body in a naïve view of the world is embodied in the perception of body parts – in this case, the eye, the head and the hand – and the influence of these notions on the meaning of the idiom. Furthermore, the groups largest in terms of their meaning are presented, and common phenomena at the level of semantics and structure in idioms in both languages are highlighted. Thisresearch has confirmed the premise on the similarity of somatic idiomsin Croatian and in Ukrainian. It was established that in Croatian and Ukrainian there are many forms of the identical or very similar somatic idioms alluding to the head, the eye or the hand which have the same or a very similar meaning in both languages. This is due to the fact that the semantics of somatic idioms are mostly associated with the natural functions that those body parts perform or stem from gestures and facial expressions, which are also often natural bodily reactions; hence, the semantics developed according to both peoples’ identical or very similar understanding of bodily phenomena. In light of this, we can see that the somatic component is not completely desemanticized; rather somatism, as well as its symbolism, in a large number of cases affects the formation of the complete semantics of the idiom. The observation of the semantics of idioms has pointed to the development of the meaning of those very semantics, from the basic, to the transmitted, to the further formation of the meaning of multicomponent language units that they are components of in both languages, in a similar course. Often, transmitted meanings correspond, and only rarely does the course of development of meaning differ completely in the two languages. A large number of analysed idioms have emerged from the description of body parts, gestures or facial expressions, and hence have numerous meanings: the literal meaning of the syntagm that marks the physical movement, followed by the meaning of the idiom, of which there can be many, depending on the metaphorical processes involved. A list of literature and lexicographic sources which the author has listed in alphabetical order and which serves to identify the cited and consulted sources used in the development of this paper is included at the end of the paper. The aim of this research is to contribute to the phraseological research and contrastive phraseology of Croatian and Ukrainian. Since to date there has not been a paper which systematically analyses the somatic phraseology of the mentioned languages, this work also contributes to somatic phraseology in general. In addition, the research carried out provides practical use in teaching Croatian and Ukrainian as foreign languages, as well as in translation.

U radu Uloga motivacije i višejezičnog iskustva u ovladavanju ukrajinskim jezikom nastoji se sagledati koji su sve motivacijski aspekti utjecali na uspješno ovladavanje ukrajinskim jezikom te u kojoj se mjeri prethodno višejezično iskustvo hrvatskih studenata pokazalo kao olakšavajući čimbenik u učenju. U prvome teorijskom dijelu rada obrađuje se tematika stranoga jezika, od osnovnih teorijskih postavki do razlikovanja statusa jezika ovisno o kontekstu i načinu na koji se uči. Nadalje, posebna se pažnja pridaje motivaciji kao izraženom afektivnom čimbeniku u nastavi, njezinoj definiciji te odnosu s ostalim individualnim čimbenicima. Također, izdvaja se i važnost utjecaja (izvan)akademske okoline na uspjeh u učenju stranoga jezika, dok je posljednji teorijski dio posvećen značaju višejezičnosti za pojedinca i zajednicu. U istraživačkom dijelu rada prikazana je obrada rezultata upitnika provedenog sa studentima Ukrajinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (N=28). Istraživanjem se nastojalo uvidjeti u kojoj je mjeri integrativna i instrumentalna motivacija pospješila uspješno ovladavanje ukrajinskim jezikom, kao i to je li prethodno višejezično iskustvo studentima koristilo. У дипломній роботі Роль мотивації та багатомовного досвіду в оволодінні українською мовою зроблено спробу з'ясувати, які мотиватори вплинули на успішне оволодіння українською мовою та наскільки попередній багатомовний досвід хорватських студентів виявився полегшуючим фактором у навчанні. Першу теоретичну частину присвячено питанню іноземної мови, від базової лінгвістичної термінології до диференціації статусу мови залежно від контексту і способу її вивчаання. Крім цього, особлива увага приділяється мотивації як виразному афективному чиннику в навчанні, його визначенню та його зв'язку з іншими індивідуальними факторами. Також в роботі підкреслено важливу роль 4 (не)академічного середовища в успішному засвоєанні іноземної мови, а останню теоретичну частину присвячено ролі багатомовності для індивіда та спільноти. У дослідницькій частині були представлені результати анкет, проведених зі студентами Студію української мови і літератури Філософського факультету в Загребі (N = 28). Дослідження мало на меті з'ясувати, якою мірою інтегративна та інструментальна мотивація сприяли успішному оволодінню українською мовою, а також чи попередній багатомовний досвід виявився корисним для студентів.

U članku se poredbeno i sinkronijski prikazuju ukrajinski i hrvatski sustavi sintaktičkog nazivlja. Njihova usporedba temelji se na analizi (a)simetričnosti sintaktičkog nazivlja s obzirom na gramatički ustroj hrvatskog i ukrajinskog jezika i njihov sintaktički opis ; analiziraju se primjeri sinonimije i kvazisinonimije u terminološkim sustavima, kao i homonimije u svakom sustavu s primjerima međujezične sintaktičke terminološke homonimije.

Izlaganje je posvećeno problemu standardizacije u hrvatskome jeziku ukrajinskih toponima.

Tema ovog diplomskog rada je prevođenje novele „Šojkino krilo” s ukrajinskog na hrvatski, a predmet translatološke analize su metode korištene tijekom prijevoda stilski markiranog leksika. Ciljevi ovog rada jesu: prikazati ulogu I. Franka u razvoju ukrajinskog književnog procesa i formiranju ukrajinsko-hrvatskih kulturnih odnosa druge polovice 19. stoljeća i početka 20. stoljeća, ukazati na posebnost jezika I. Franka, na materijalu novele „Šojkino krilo“ izdvojiti stilski markirani leksik, ilustrirati korištene načine prevođenja stilski markiranog leksika. Analiza novele ukazuje na prisutnost stilski markiranog leksika: termina, posuđenica, rusizma, dijalektizma, arhaizma, kletvi, što potvrđuje autorov doprinos u razvoju ukrajinskog književnog jezika te njegov utjecaj na učvršćivanje ukrajinske književnosti kao dijela europskog književnog kulturnog razvoja. Ovim radom su objašnjene metode prijevoda različitih vrsta stilski markiranog leksika te se time potiče na daljnju analizu prevoditeljskih transformacija, ali i bogaćenje riznice hrvatskih prijevoda ostalih djela I. Franka. Theme of this master thesis was to translate the novel by I. Franko „Eurasian jay’s wing” from Ukrainian to Croatian language and object of analises were methods used during translation of stylistically marked words. Aims of this master thesis were: to show the role of I. Franko in forming the Ukrainian-Croatian cultural relations in the second half of the 19th century and beginning of 20th century, to point out the language specificities, to single out the stylistically marked words that novel “Eurasian jay’s wing” contains, to present methods that were used during translation of stylistically marked words. Analysis of the novel points out the presence of stylistically marked words: terms, borrowed words, rusisms, dialectisms, historical words, curses, which confirms author’s contribution in development of Ukrainian literature language and his influence on tightening the Ukrainian literature as part of European literature-cultural development. With this master thesis various translation methods of stylistically marked words were explained and it invokes further analysis of trasformations during translation, as well as further enrichment of the treasury of Croatian translations of I. Franko's other works.

У цій дипломній роботи ми розглянули префікси до-, пере- і роз- як значеннєві одиниці, які впливають на семантичну структуру дієслова, а також на синтаксичні конструкції, в яких дієслова, префіксовані цими префіксами, знаходяться. 43 По-перше, нам потрібно зробити короткий підсумок головних висновків. Ми розглянули полісемічну семантичну структуру префіксів і те, як їх значення комбінуються з дієсловами. Ми змогли помітити, що префікс до- спеціалізується в значені «кінець дії» і це значення може бути як темпоральне, так і просторове. Це явище з точки зору когнітивної лінгвістики є дуже логічним, тому що наше розуміння темпорального йде через наше розуміння просторових відношень. Подібно до значення «кінець дії», префікс до- часто знаходився в конструкції з обставинною до кінця. Далі ми розглянули префікс пере- і його полісемічну семантичну структуру. Префікс пере- мав багато різних значень і тяжко сказати в яких значеннях він спеціалізується. Можна лише стверджувати, що деякі зі значень реалізуються тільки з дієсловами руху, як наприклад «рух від точки А до точки Б» і «рух через деякі простір». Цим префікс пере- відрізняється від префіксу до-, який мав менше значень і було очевидно яке його значення вважати головним. Коли говоримо про синтаксичні конструкції дієслів з префіксом пере-, там також було більше різних конструкцій, і тут він також відрізняється від префіксу до-, тому що префікс пере- має більше конструкцій з прийменниками від і до, які зображають вихідний пункт дії і кінцевий пункт дії. Також, на відміну від префіксу до-, префікс пере- мав менше антонімічних відношень. Префікс роз- з деякими дієсловами був важким для опису. З дієсловами мовлення, такими як розговорити або розказати, його дефініція не зовсім уточнювала його значення. На відміну від префіксів до- і пере-, префікс роз- дієсловами руху надає значення «рух в різні боки». Всі три префікси мали багато синонімічних відношень з іншими префіксами. Було б цікаво розглянути детальніше останні префікси, щоб знайти і інші відношення між префіксами в українській мові. Також в майбутньому потрібно порівняти хорватські префікси з українськими префіксами. Ми могли помітити під час аналізу префіксу ро-, що він в багатьох випадках відрізнявся від хорватського префіксу raz-. Наприклад, в українській мові існує дієслово розпочати, але в хорватській *razpočeti не існує. Також, префікс пере- в значені «надмірний вияв дії» можна добре описати в порівняні з деякими хорватськими виразами з префіксом pre- — «ovo mi je pre, pre, previše». Тут префікс pre- знаходиться в конструкції з прислівником, але дуже добре відображає значення префіксів пере-/pre-. Префікс до- схожий на хорватський префікс do-, але було б цікаво детальніше дослідити різницю між ними, яка, напевно, існує. 44 Насамкінець можна сказати, що відношення дієслівних префіксів і конструкцій, в яких вони знаходяться, описує процес афіксації як семантичний і словотворчий процес. Відношення префіксів з деякими прийменниками і зміна ними значення дієслова мають вплив на цілу семантичну структуру речення, в якому вони знаходяться, а тим самим і на його форму. В майбутньому, також було б цікаво проаналізувати відношення конструкцій однокореневих дієслів з різними префіксами і конструкцій з таким самим дієсловом, яке, проте, не пройшло процес префіксації. The aim of this master thesis is threefold. First, I will analyze prefixes до-, пере-, роз- in Ukrainian language and define their meaning they convey with different groups of verbs. Furthermore, I will describe and analyze synonymic and antonymic relations which these prefixes have with other prefixes. Lastly, syntactic structures of the verbs with these prefixes will be analyzed, specifically prepositional constructions and argument structures. The theoretical background of this thesis is Construction Grammar which means that every language unit with form and meaning will be treated as a construction, in other words, as a symbolic unit. As for the methodology, the thesis has an empirical and usage-based approach to language analysis. The sentences are all from Corpora of Ukrainian Language.

Izlaganje je posvećeno 20. godišnjici studija ukrajinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Društveni i akademski status ukrajinskog jezika uspoređuje se sa statusom ruskog jezika, koji se predaje na Sveučilištu u Zagrebu od 1874. godine. Usporedba uključuje sljedeće sociolingvističke čimbenike: upotreba ukrajinskog i ruskog jezika izvan akademskih krugova, kao jezika nacionalnih manjina, kao svjetskog jezika, hrvatski kontakti s ukrajinskim i ruskim jezikom u Prvom svjetskom ratu, nakon ruske revolucije 1917. te suvremeno stanje.

Kao podloga za predstavljanje jezičnih i kulturoloških obrazaca koji se nasljeđuju iz nacionalnih teorija književnosti u hrvatski studijski program filoloških grupa poslužile su dvije istoimene pjesme ruskoga pjesnika Aleksandra Puškina i ukrajinskoga pjesnika Tarasa Ševčenka, Kavkaz i Muza. Obojica autora poslužila su se stalnim motivima antičke zapadnoeuropske klasike i na različit način i s različitom namjerom obradila motive prisutne u klasičnoj filologiji – višestoljetnom obrascu europskog obrazovanja. Ovim se radom pokušava pronaći odgovor na pitanje, koliko su isti motivi, njihova obrada, jezik, larpurlartizam ili utilitarnost primjenjivi u lakšem usvajanju ruskih i ukrajinskih realija danas.

U članku se daje pregled odnosa hrvatskoga jezika i pravopisa prema imenima iz ruskoga jezika i drugih jezika koji se pišu svojim ćirilicama. Posebna je pažnja posvećena osobnim imenima, zemljopisnim imenima i etnonimima. Prema prenošenju imena iz ruskoga i drugih jezika koji se služe svojim ćirilicama već stotinjak godina u hrvatskim pravopisnim priručnicima pristupa se na razne načine. Danas se u pisanju "ćiriličnih" imena jako osjeća engleski filter.

U ovome članku cilj je predstaviti postojeće ukrajinske prijevode knjige Alice’s Adventures in Wonderland i njihove autore, obratiti pozornost na neke razloge pojavljivanja ponovnih prijevoda djela Lewisa Carrolla u posljednje vrijeme, pokazati određene aspekte prevoditeljskoga rada svojstvene ukrajinskim prijevodima koji služe, prije svega, kao sredstvo ekvivalentnoga prijenosa stvaralačkih mogućnosti teksta Lewisa Carrolla ukrajinskim čitateljima. Knjiga je sve popularnija u Ukrajini, u posljednjih 10 – 15 godina bila je objavljena četiri puta. Ponovni prijevodi Aličinih pustolovina u Čudozemskoj, iako su svojevrsna reakcija prevoditelja na zahtjeve naručitelja, produžuju komunikacijski lanac književne recepcije koji ponovo prelazi jezične granice i privlači u krug poštovatelja Lewisa Carrolla nove čitatelje, otvarajući im bezgraničnu smislenu perspektivu priče o Alici. Sačuvavši opću ekvivalentnost originalu, svaki prevoditelj pokušavao je primijeniti stvaralački arsenal jezičnih sredstava koja postoje u ukrajinskome jeziku imajući u vidu, kao što je i sâm Lewis Carroll zamislio, različite skupine čitatelja., The aims of this paper are to introduce existing Ukrainian translations of Alice’s Adventures in Wonderland and their respective translators; to discuss some reasons for recent retranslations of Lewis Carroll’s works; and to show some aspects of translators’ work which are characteristic of translations into Ukrainian and which primarily serve as a means of transferring the equivalent of the creative attributes of Lewis Carroll’s text for Ukrainian readers. The book is gaining in popularity in Ukraine and has been published four times in the last 10 to 15 years. Although it may be said that recent retranslations of Alice in Wonderland show the translators’ response to the demands from the publishers, these retranslations also expand the communication chain of literary reception which continues to cross linguistic boundaries, bringing new readers to the circle of Carroll’s admirers and opening up to them the boundless meaningful perspective of the Alice story. Preserving general equivalence to the original, each translator has tried to make use of the creative arsenal of language resources that exist in the Ukrainian language, bearing in mind – much like Lewis Carroll himself – different groups of readers., Im Beitrag werden zuerst die vorhandenen ukrainischen Übersetzungen des Werkes und deren Autoren vorgestellt, um dann auf die Gründe dafür einzugehen, warum in der Ukraine in der letzten Zeit Carrolls Werke neu aufgelegt werden. In diesem Zusammenhang wird auf bestimmte Aspekte der Übersetzungsarbeit hingewiesen, die den ukrainischen Übersetzungen eigen sind und die vor allem als Mittel der äquivalenten Übertragung der schöpferischen Möglichkeiten des Textes von Lewis Carroll dienen, die speziell auf den ukrainischen Lesern ausgerichtet sind. Carrolls Buch gewinnt in der Ukraine an Popularität, weshalb es auch in den letzten fünfzehn Jahren vier Mal herausgegeben wurde. Obwohl Neuausgaben eine Reaktion der Übersetzer auf bestimmte Forderungen der Auftraggeber darstellen, erweitern diese zugleich die Kommunikationskette der literarischen Rezeption eines Werkes. Sie überwinden immer wieder die Sprachbarrieren und begeistern neue Leser für Carrolls Werk, indem sie ihnen die grenzenlose Sinnperspektive der Geschichte über Alice immer wieder aufs Neue eröffnen. Dabei bemüht sich jeder Übersetzer um die Erhaltung der allgemeinen Äquivalenz seiner Übersetzung, verwendet jedoch das ihm in der ukrainischen Sprache zur Verfügung stehende schöpferische Sprachpotential, um auf diese Weise zugleich − gemäß den Vorstellungen von Carroll − verschiedene Leserschichten zu erreichen.

U članku se istražuju posebnosti ukrajinske ženske proze, na primjeru stvaralaštva Ljudmyle Golote, Jevgenije Kononenko, Sofije Andruhovyč, Oksane Zabužko te Irene Karpe.

Polazeći od činjenice da koncepcija svijeta predstavljenog u ukrajinskoj ženskoj prozi kraja ХХ. stoljeća zahtijeva posebnu pozornost, u radu se nastoji pokazati transformacija svjetonazora junakinja (a samim time i autorica) ukrajinske proze od kraja 1990-ih do prvoga desetljeća XXI. stoljeća kroz analizu arhetipa i koncepta doma u ženskoj prozi te promjenu njegova značenja u usporedbi s 1960-ima.

Kontrastivno proučavanje slavenske sintakse na sinkronijskoj razini je područje, u kojem nalazimo velik broj neistraženih tema. U tome je kontekstu vrlo zanimljiva tema kontrastivnog proučavanja pojavâ u ukrajinskoj i hrvatskoj sintaktologiji. Stoga je cilj našega rada usporediti, na temelju kontrastivne analize definicija rečenice i jednostavne rečenice u ukrajinskim i hrvatskim gramatikama, objavljenim u drugoj polovici 20. stoljeća, različite teorijske pristupe u njihovu određivanju, te također pokazati razilaženja u razradi tipologije jednostavne rečenice u gramatikama obaju spomenutih jezika koja mogu proizlaziti iz različitih teorijskih pristupa ili biti uvjetovana prirodom samih jezika.

Prikazane su osnovne etape razvoja hrvatske ukrajinistike u 19. stoljeću.

U radu daje se prikaz monografije ukrajinske rusistice Antonine Grigoraš posvećene problemima frazeoloških inovacija u suvremenoj ukrajinskoj publicistici.

Hrvatski i ukrajinski srodni su sintetički (sintetičko-analitički) jezici, imaju iste vrste riječi, iste gramatičke kategorije. Međutim, istost u nomenklaturi ne znači nužno ni jednakost/podudarnost u teorijskim pristupima tim kategorijama, a kao posljedica, ni jednakost u njihovom ostvarenju. U ovom se radu analiziraju teorijski pristupi kategoriji roda i broja u obama jezicima te ukazuje na različita ostvarenja kategorija roda i broja koja otežavaju ukrajinskom govorniku usvajanje hrvatskoga jezika, a također upozorava se na neujednačenost kriterija u opisu kategorija imeničkoga roda i broja u hrvatskome jeziku.

Polazni jezik rječnika je hrvatski, a ciljni jezici su slovenski, makedonski, bugarski, ukrajinski, ruski, poljski, češki i slovački.

Tema našeg istraživanja su bile glagolske kategorije u suvremenom ukrajinskom i hrvatskom standardnom jeziku. Glagol je centralna vrsta riječi, koja istovremeno ima i najveći broj glagolskih kategorija. Broj glagolskih kategorija je isti u oba analizirana jezika. Gramatičke kategorije svojstvene glagolima podjelili smo u tri skupine, ovisno o tome kakvu ulogu imaju unutar sustava glagola. Prvu skupinu smo nazvali Glagolske kategorije. Nju smo podijelili na dvije podskupine: Opće glagolske kategorije (prijelaznosti i vida) i Uže glagolske kategorije (načina, stanja, vremena). Njima je zajedničko to da su svojstvene samo glagolima i ne postoje u drugim vrstama riječi. Osim toga, opće glagolske kategorije su svojstvene svim oblicima glagola, a uže glagolske kategorije bismo mogli nazvati i obličnim, jer one tvore razne glagolske oblike. Druga skupina su Imensko-glagolske kategorije. Tu smo uvrstili kategorije lica i broja. One su svojstvene i imenskim vrstama riječi. U treću skupinu, Imenske kategorije, svrstali smo kategoriju roda. Ona je periferna kategorija unutar kategorija koje sudjeluju u tvorbi glagola. Prisutna je samo kod oblika glagolskog pridjeva te kod analitičkih tvorbi kod kojih je jedan član i glagolski pridjev. Zadnje poglavlje posvetili smo realizaciji glagolskih kategorija u pojedinim glagolskim oblicima. Razlike se između ukrajinskog i hrvatskog jezika mogu pratiti kako unutar pojedinih kategorija, tako i unutar pojedinih glagolskih oblika. Razlike se kreću, s jedne strane od općih glagolskih kategorija ka posebnima, a sa druge strane, od opće razine kategorija, ka konkretnim razinama realizacije, tj. glagolskim oblicima. Tako su najmanje razlike u kategorijama vida i prijelaznosti, a najveće su u glagolskim pridjevima što je zatim uvjetovalo i razlike u ostalim složenim oblicima u kojima sudjeluje pridjev radni. Ipak, bez obzira na višestoljetnu razdvojenost ukrajinskog i hrvatskog jezika iznenađuju sličnosti unutar sustava glagolskih kategorija. Po nekima se od njih ukrajinski izdvaja od ostalih istočnoslavenskih jezika i bliži je hrvatskom.

Termin periferni ne upotrebljavaju svi autori. Njime su u našem članku, kao i u većine drugih autora, nazvani fonemi koji se redovito ostvaruju u "perifernim" riječima (uvijek stranoga podrijetla/ stranim riječima), zbog čega ih nema u popisu standardnih fonema nekoga jezika, pri čemu ističemo da nije riječ o glasovima koje govornici danoga jezika doživljavaju kao da su iz stranoga, nego ih posve dobro, kao i svoje standardne foneme, identificiraju, tj. čuju, razaznaju, i - kada treba, i kad god žele - reproduciraju, tj. izgovaraju, upotrebljavaju. I još ističemo da "kad god žele" znači i sáme, u izoliranom položaju, a ne nužno samo u sklopu riječi stranoga podrijetla/ stranim riječima. (Razumije se da "reproduciranje fonemā" znači reproduciranje njihovih fona.) Takvih "perifernih" fonema ima u svima trima navedenim jezicima - ruskom, ukrajinskom i hrvatskom - i u ovome se članku o njima raspravlja.

Prikaz pruža uvid u gramatiku iz serije Lincom-ovih deskriptivnih gramatika koje daju informacije o pojedinom jeziku u komprimiranom obliku. Opis ukrajinskog jezika obuhvaća sociolingvističke i geolingvističke podatke o tom jeziku, poglavlje o fonologiji, poglavlje o morfologiji, zatim o sintaksi, i naposljetku o leksiku. Gramatika sadrži i jedan originalan ukrajinski tekst, praćen red po red prijevodom na engleski jezik. Primjeri s prijevodima oslikavaju od početka do kraja gramatike svaku temu o kojoj se unutar poglavlja govori. Gramatika na kraju sadrži i bibliografiju najvažnijih radova o ukrajinskom jeziku.