Jezik književnoga djela kao izvor kulturnoga identiteta u hrvatskoj percepciji – Puškin i Ševčenko u sociolingvističkoj analizi

Kao podloga za predstavljanje jezičnih i kulturoloških obrazaca koji se nasljeđuju iz nacionalnih teorija književnosti u hrvatski studijski program filoloških grupa poslužile su dvije istoimene pjesme ruskoga pjesnika Aleksandra Puškina i ukrajinskoga pjesnika Tarasa Ševčenka, Kavkaz i Muza. Obojica autora poslužila su se stalnim motivima antičke zapadnoeuropske klasike i na različit način i s različitom namjerom obradila motive prisutne u klasičnoj filologiji – višestoljetnom obrascu europskog obrazovanja. Ovim se radom pokušava pronaći odgovor na pitanje, koliko su isti motivi, njihova obrada, jezik, larpurlartizam ili utilitarnost primjenjivi u lakšem usvajanju ruskih i ukrajinskih realija danas.