Search

Diplomski rad govori o suvremenom stanju zamjenica u ukrajinskom i hrvatskom jeziku i njihovim promjenama iz praslavenskog do današnjeg oblika. Vidljivo je da postoji nesuglasje oko toga što su točno zamjenice i jesu li samostalna vrsta riječi. Ukrajinske i hrvatske zamjenice imaju dosta sličnosti, no ipak je vidljivo da se u hrvatskom jeziku u većoj mjeri zadržao stari oblik. This Master's thesis talks about the contemporary state of pronouns in the Ukrainian and Croatian languages and their changes from the Proto-Slavic to the present form. It can be seen that there is disagreement about what exactly pronouns are and whether they are stand-alone words or not. Ukrainian and Croatian pronouns have a lot of similarities, but it is still evident that the old form has been preserved to a greater extent in the Croatian language. У дипломній роботі йдеться про сучасний стан займенників в українській та хорватській мовах i їх зміни від праслов’янської до теперішньої форми. Видно, що існують розбіжності щодо того, що саме таке займенники і чи є вони самостійним видом слів. Українські та хорватські займенники мають багато спільного, але все ж таки, очевидно, що в хорватській мові більшою мірою збереглися старі форми.

Tema ovoga rada su lažni prijatelji u učenju i poučavanju ukrajinskog jezika. Svrha i cilj diplomskoga rada jest provjeriti prepoznaju li studenti ukrajinsko-hrvatske lažne prijatelje te koliko su svjesni međujezičnog utjecaja hrvatskog jezika na ovladavanje ukrajinskim jezikom. Međujezična svjesnost hrvatskog i ukrajinskog jezika provjeravala se na uzorku od šesnaest studenata preddiplomskog studija Ukrajinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U teorijskom dijelu rada definira se pojam lažni prijatelji, prikazuje se tipologija lažnih prijatelja i uzroci njihova nastanka te se razmatraju neke osobitosti ovladavanja ukrajinskim jezikom. Zatim se pojašnjavaju osnovne značajke procesa učenja i usvajanja stranog jezika. Nadalje se definira uloga lažnih prijatelja u učenju stranog jezika, te se opisuje položaj leksika u pretpostavkama kontrastivne analize i analize pogrešaka. Na kraju su navedene poteškoće u ovladavanju lažnim prijateljima i pristupi prilikom učenja i poučavanja lažnih prijatelja u nastavi ukrajinskoga jezika. U istraživačkom dijelu rada prikazana je obrada podataka istraživanja lažnih prijatelja u učenju ukrajinskoga jezika provedenog sa studentima treće i četvrte godine. Istraživanje je pokazalo kako studenti prepoznaju ukrajinsko-hrvatske lažne prijatelje i da su u određenoj mjeri svjesni srodnosti ukrajinskog i hrvatskog jezika. The aim of the paper is to examine recognition of Ukrainian-Croatian false friends among bachelor students of Ukrainian language and literature, and to see whether they are aware of the interference of the Croatian language in Ukrainian language acquisition. The sample in investigating cross-linguistic awareness of Croatian and Ukrainian consisted of sixteen students of Ukrainian language and literature at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb. The theoretical part defines the term false friends, shows the classification of false friends and describes the cause of their occurrence. Afterwards, the features of Ukrainian language acquisition are explained, as well as the processes in foreign language learning and acquisition. Furthermore, the role of false friends in foreign language learning is defined, and the position of lexis is given in describing the hypotheses of contrastive analysis and error analysis. At the end, the difficulties in the acquisition of false friends, and some approaches of learning and teaching false friends in the Ukrainian language are given. The study presents the results of data analysis in examining false friends in learning Ukrainian by third and fourth year bachelor students of Ukrainian language and literature. The results have shown that students are aware of Ukrainian-Croatian false friends, and they are to a certain extent aware of the similarity between Croatian and Ukrainian

The paper analyzes the relationship between terminological variability and synonymy. The expediency of considering „double” terminological nominations in the light of the phenomenon of synonymy is explained and the definition of synonymous terms is presented based on the definition of the Croatian researcher Branka Tafra, according to which the initial semantic criterion in the definition of terminological synonyms is defined as the equivalence of terms, and additional criteria is determined as belonging to the same branch system and to the time cross-section. Based on the analysis of empirical material collected from the grammars of the modern Ukrainian and Croatian languages, as well as from the Croatian spelling dictionaries published over the past two decades, the quantitative advantage of synonymous terms in Croatian syntax is confirmed, due to the parallel use of Latin or Greek terms and Croatian calques formed for purist reasons.

Prilozi su jedna od najraznovrsnijih skupina riječi kako u ukrajinskom, tako i u hrvatskom jeziku. Jezikoslovci se u oba slučaja teško slažu oko podjele i funkcije priloga, no te se diskusije nastavljaju s razvojem jezika. Kada uspoređujemo ukrajinske i hrvatske priloge, mnogo je sličnosti. Neke od očitijih su podjele s obzirom na riječi od kojih su nastali. Također, u oba slučaja prilozi vrše funkciju dopune ili oznake neke druge riječi. Stoga ih se nerijetko uspoređuje s priložnim oznakama. Iako postoje i određene razlike, možemo zaključiti da je itekako vidljiva srodnost dvaju jezika, ali i da se mišljenja i teorije oko priloga, iako se razlikuju, s vremenom mijenjaju i razvijaju i dalje.

In Croatian language foreign toponyms are presented in an original form (concerning languages with Latin alphabet) or they are transliterated / transcribed (concerning non-Latin alphabet languages). In practice, use of foreign synonyms in scientific, lexicographic and cartographic reference sources by mass media etc. is accompanied by orthographic divergences. Considering all the above mentioned, along with tendencies in standardization of toponyms according to UNGEGN, there still remains the need for standardization of Ukrainian toponyms in Croatian language.

Veznici se u suvremenome hrvatskom i ukrajinskom jeziku kategoriziraju kao vrsta riječi. Sadržavaju određeno leksičko značenje, ali njihova je funkcija nesamostalna, ne imenuju ni objekt ni proces. Definirani su kao riječ s osnovnim značenjem te vrsta riječi, ali njihova je bȋt u povezivanju, najčešće, rečenica. Hrvatska i ukrajinska suvremena sintaksa i njezina interpretacija podudarne su i različite. Podudarne su zbog srodnosti jezika i tradicionalnoga pristupa njihovoj analizi. Različite su zbog razvoja i standardizacije jezika te osuvremenjivanja sintaktičkih pristupa. Analiza obuhvaća gramatike Bartola Kašića i Ivana Uževyča kao primjere tradicionalnoga definiranja i kategoriziranja veznika te početnu etapu razrade veznika kao vrste riječi koja se uspoređuje sa stajalištima suvremenih hrvatskih i ukrajinskih lingvista. Zaključuje se da se veznici u ukrajinskoj lingvistici detaljnije obrađuju zbog tendencije semantičko-sintaktičkog principa, dok se hrvatski veznici najčešće samo popisuju i klasificiraju prema logici iskaza.

Ovom se knjigom nastavlja prikaz ukrajinskih regija zamišljen kao upoznavanje s Ukrajinom, njezinom poviješću, kulturom (u prošlosti i danas), tradicijom, etničkom slikom, hrvatsko-ukrajinskim povijesno-kulturnim paralelama. Kroz prijevode znanstvenih članaka eminentnih ukrajinskih znanstvenika predstavljene u zborniku određuju se geografske granice regije, rasvjetljava se etimologija riječi Bukovina, prikazuje se uloga Hotinske bitke (1621) i ukrajinskog kozaštva u zaustavljanju osmanskog prodora u Europu preko ukrajinskog i poljskog teritorija, osvjetljava se tema nacionalnog pokreta na području Bukovine u 2. polovici XIX. – početku XX. st., života u regiji između I. i II. Svjetskog rata tese daje pregled doprinosa ukrajinskih pisaca (Jurija Fed’kovyča, Sydora Vorobkevyča, Ol’ge Kobyljans’ke) buđenju ukrajinske nacionalne svijesti u Bukovini i oblikovanju ukrajinske književnosti.

Suvremena ruska i ukrajinska interpunkcijska norma zasnivaju se na strukturnom, semantičkom i intonacijskom trojednom načelu, dok je hrvatska interpunkcijska norma pretežito izgrađena na semantičkom ili logičko-semantičkom načelu. Semantičko načelo upotrebe interpunkcijskih znakova u hrvatskoj normi proizlazi iz određivanja rečenice kao semantičke i obavijesne jedinice ili, pak, iz svijesti o rečenici kao kontekstualno uključenoj veličini (pojedine gramatike određuju rečenicu u odnosu na diskurs). Usporedbom interpunkcijskih normi triju slavenskih jezika, zaključit ćemo da načelo ruske i ukrajinske interpunkcije počiva na shvaćanju rečenice kao višeaspektne jedinice koju određuje gramatičko, sadržajno i obavijesno ustrojstvo. Nasuprot ruskoj i ukrajinskoj interpunkciji, hrvatska interpretacija upotrebe zareza slobodnija je, što u pisanoj praksi uzrokuje brojna kolebanja. Različiti pristupi interpunkcijskoj normi uzrok su razlika u upotrebi zareza u trima jezicima.

U radu se na sinkronijskom nivou analiziraju primarni uzročni prijedlozi u hrvatskom i ukrajinskom književnom jeziku, određujući sličnosti i razlike.

U ovome se radu uspoređuju sustavi vokalnih fonema suvremenih standardnih jezika: južnoslavenskoga hrvatskog i istočnoslavenskih (redoslijedom): ruskoga, ukrajinskoga i bjeloruskoga, pri čemu se za svaki daje odnos današnjih prema vokalnim fonemima staroslavenskoga jezika kao etalona. U vezi s pokazanim drugačijim odnosom vokala i suglasnika u hrvatskome, s jedne strane, i istočnoslavenskima, s druge, navode se grafemi vokalnih fonema u četirima grafijama i pokazuju, objašnjavaju te imenuju principi njihova pravopisanja., This article compares systems of vowel phonemes of contemporary standard Slavic languages – South Slavic Croatian and East Slavic: Russian, Ukrainian and Belarusian, whereby it elaborates the relationship between contemporary vowel phonemes in these languages and corresponding vowel phonemes in Old Slavic as the language standard. It points to one of the characteristics of phoneme systems in the languages analysed – the different relationship between vowels and consonants in Croatian on one hand, and in the East Slavic languages on the other. Graphemes for recording vowel phonemes in the graphics of these languages are stated and explained, and accordingly the principles of orthography in their graphics are named differently.

U Kijevu 2008., u izdanju "Kijevskog universiteta", izišao je prijevodni rječnik ukrajinskih i hrvatskih lingvističkih naziva. Pet je autorica, na čelu s O.L.Palamarčuk, u njemu skupilo više od 7000 naziva iz svih područja lingvistike. Recenzija na hrvatskom, jedna je od triju, koliko ij je izdavač zahtijevao.

Daju se pravila transliteracije i transkripcije na hrvatski ukrajinskih imena.

Kategorija roda je gramatička kategorija čija je bit u podjeli riječi i njihovih oblika na dva ili tri razreda, tradicionalno suodnosna prema obilježjima spola ili njihovim odsustvom.. Njezina semantička osnova nije uvijek jasna jer je klasifikacija riječi prema rodovima često nedosljedna i nemotivirana, a u slavenskim jezicima povezana je i sa distinkcijom živo/neživo. Kategorija roda ima formalni karakter. Samo u dijelu imenica riječ je o zbilja spolnim razlikama (u nazivima ljudi i nekih životinja). Formalni karakter kategorija roda očituje se i u tome da ona obuhvaća i takve vrste riječi kao pridjev, broj, zamjenica, neki oblici glagola, što je uvjetovano neophodnošću slaganja riječi u rodu. Analizirani jezici su genetski bliski, ali bez obzira na sličnosti, postoje bitne razlike među njima čak i u ovoj kategoriji. Posebno su izražene razlike, ali i sličnosti u dijalektima analiziranih jezika. Tako su razlike u distribuciji kategorije roda prisutne u hrvatskom i ukrajinskom, dok se rusinski, ovisno o vrsti riječi, približava ili hrvatskom ili ukrajinskom. Tako je rusinski, kao i ukrajinski, izgubio distinkciju roda u množini glagolskog participa aktivnog.

Članak daje prikaz priručnika za učenje hrvatskoga jezika kao stranoga jezika u ukrajinskim školama autora Ljudmile Vasiljeve i Davora Pešorde

U radu se uspoređuju oblici prošloga vremena u tri srodna jezika, od kojih su dva u bliskome dodiru. Analizirani jezici imaju zajedničkih obilježja, što je rezultat njihove srodnosti, ali je višestoljetna razdvojenost dovela i do određenih razlika. Međusobno se sva tri jezika ne razlikuju samo po važnosti navedenih kategorija u tvorbi oblika prošloga vremena, nego prije svega u broju oblika. Hrvatski ima najveći broj prošlih vremena (čak četiri), dok ukrajinski i rusinski imaju po dva, ali se pluskvamperfekt praktički ne rabi. Hrvatski je u sustavu oblika prošloga vremena arhaičniji u odnosu na druga dva jezika i zbog toga što je sačuvao punu paradigmu pomoćnoga glagola, te razlikovanje roda u množini, koju su ostala dva jezika izgubila., The time category in the verb system is closely connected with other verbal categories. Depending on the language, the categories of person, number, gender and aspect have an important role in the formation of past tense forms. The analyzed languages differ in the importance of those categories in the formation of past tense, but primarily with regards to the number of past tense forms. Croatian language has the highest number of past tenses (four), while Ukrainian and Russinian language have only two (whereas the plusquamperfect is practically not used at all). The Croatian language preserves complete paradigm of auxiliary, as well as gender differences in plural, which is lost in the other two languages. Within the existing past tense forms, the analyzed languages have many common characteristics which result from their common past. However, several century long detachments have produced certain differences. Although genetically closer to Ukrainian, more than two centuries of contact with South Slavic languages has had an obvious impact on Russinian language. Contrary to Ukrainian, Russinian uses morphologically marked auxiliary forms when personal pronouns are not used, which is parallel to Croatian.

Kategorija vremena u sustavu glagola tijesno je povezana s ostalim glagolskim kategorijama. U zavisnosti od jezika u tvorbi oblika prošlog vremena važnu ulogu imaju kategorije lica, broja, roda, vida. Analizirani jezici se međusobno razlikuju ne samo po važnosti navedenih kategorija u tvorbi oblika prošlog vremena, nego prije svega u broju oblika. Hrvatski ima najveći broj prošlih vremena, dok ukrajinski i rusinski imaju dva (s tim da se pluskvamperfekt praktički ne koristi).

Rad daje uvid u gramatike ruskoga, ukrajinskog i hrvatskog jezika ; gramatike predstavljaju izvore u kojima se identificiraju jezični nazivi, razvoj jezičnih naziva i kategorija kroz vrijeme - od potpunoga kalkiranja starogrčkih i novogrčkih te latinskih jezičnih pojmova do prikazivanja hrvatskog i ruskog kao samostalnih jezika, odnosno, do suvremenoga stanja gdje se istodobno za pojmove rabe i prevedenice (transfonemizirani i transmorfemizirani internacionalizmi) ili oba naziva istodobno za isti pojam: gubno-gubnoj, bilabial'nyj (dvousnieni/bilabijal).

Članak se bavi pitanjem nestajanja nekih frazeologizama u hrvatskom jeziku.

Kontrastivno se uspoređuje leksik hrvatskog i ukrajinskog jezika

U redu se kontrastivno obrađuje tvorba infinitiva, prezenta i imperativa.