Search

Tema diplomskog rada je „Socijalni razvoj djece ranog djetinjstva“, čiji je cilj prikazati tko, što i kako utječe na razvoj djece u ranom djetinjstvu, zatim kako se odvija socijalni i emocionalni razvoj djece kroz njihovo odrastanje u ranom djetinjstvu, kakvu ulogu ima obitelj, zajednica, vršnjaci te odgajatelji i učitelji, koje su socijalne kompetencije i vještine aspekti socijalnog razvoja djece, koji se problemi javljaju u socijalizaciji djece te kako se rješavaju. Javljaju se mnoga pitanja što sve utječe na socijalni i emocionalni razvoj djece te na koje se načine može pomoći kada se jave problemi. Najvažniju ulogu u socijalizaciji djece imaju roditelji i skrbnici, a polaskom djece u jaslice, vrtić, predškolu i školu dio uloge u socijalnom razvoju imaju odgajatelji i učitelji. Poseban izazov za odgajatelje je integracija djece s teškoćama u razvoju, a radu se osvrće i na novije probleme koji utječu na socijalizaciju djece kao što razvoj tehnologije i multimedijalnih sadržaja te utjecaj bolesti COVID-19 na djecu i njihove obitelji. The goal is to show who, what and how it´s develop social and emocional development of children thru the their growing up in early childhood what role does family have, community, peers and educators and teachers witch social competencies and skills aspects social development of children and how does it solves. Many questions apear what all afects on social and emocional development of the children and in what ways it can help when the problems apear. The most important role in the socialisation of the children have parents and guardians, with the departure of children to nursery school, kindergarten, preschool and school part of the role in social development have teachers and peers. Special chalenge for peers is intergration children with difficulties in development, and he looks back in the paper to latest problems witch afects on socialization of children such as tehnology development an multimedia content and efect of COVID-19 on children and their families.

Tema rada jest uloga skrivenog kurikuluma u različitim odgojno – obrazovnim sustavima. Opisan je kurikulum sa svim svojim značajkama i sama njegova provedba, a potom i određenje pojma skriveni kurikulum. Predstavljene su i analize skrivenog kurikuluma sa funkcionalističkog i kritičkog gledišta različitih stručnjaka koji su se njime bavili. Nadalje, navedene su i obrazložene glavne značajke skrivenog kurikuluma prisutne u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u školama te ustanovama visokog obrazovanja. Posebno je naglašeno implicitno učenje te socijalni razvoj učenika kao značajke skrivenog kurikuluma. Osim općenitih vrijednosti i stavova koji su sadržani u skrivenom kurikulumu u svim odgojno – obrazovnim sustavima, opisano je i promicanje vrijednosti novijeg vijeka poput multikulturalizma i interkulturalizma te pismenosti za održivi razvoj., The topic of this paper is the role of hidden curriculum in different educational systems. The curriculum is described with all its features and its implementation itself, followed by the definition of the term hidden curriculum. Also presented are analysis of the hidden curriculum from the functionalist and critical point of view of various experts who dealt with it. Furthermore, the main features of the hidden curriculum present in early and preschool institutions, schools and higher education institutions. Especially emphasized are implicit learning and social development of students as characteristics of the hidden curriculum. In addition to the general values and attitudes contained in the hidden curriculum in all educational systems, the promotion of values of modern times such as multiculturalism and interculturalism as well as the sustainability literacy in higher education are described as well.

Suvremena pedagogija trebala bi biti poput „otvorene knjige“ u koju znanstvene, društvene i tehnološke promjene svakodnevno upisuju svoje nove sadržaje. Kurikulum koji je, prema teorijama odgoja i škole (Vrcelj, 2018), orijentiran na humanu funkciju škole teži pedagoški otvorenom pristupu u kojem se fleksibilno prožimaju različite sposobnosti, znanja i kompetencije (obrazovna komponenta) te duhovnost, kreativnost i socijalne kompetencije (odgojna komponenta). Školski kurikulum sa svojim sastavnicama koje se kreiraju sukladno potrebama i specifičnim interesima učenika (Jurić, 2007), jezgrovitim, diferenciranim i međupredmetnim sadržajima nastoji poticati socijalni razvoj i emocionalnu otpornost učenika. Svojim sukonstruktivnim pristupom promiče suradnju roditelja, škole i (lokalne) zajednice, težeći razvoju svih razvojnih potencijala učenika. Karakteriziraju ga dobrobit, uključenost i prilagodba koja je u skladu sa socioemocionalnim izazovima učenika. Nastavnik može obrazovati učenika (u smislu posredovanja nastavnih sadržaja), ali bez međusobnog odnosa nema odgojnog djelovanja, a zanemarivanjem razvoja osobnosti odgoj gubi svoju primarnu funkciju (Bratanić, 2002). Integrativna didaktika kao nelinearni teorijski model (Buljubašić-Kuzmanović, 2014) pridonosi razvoju pedagoških kompetencija koje u komplementarnom okruženju inovativnih i interaktivnih oblika učenja u ugodnom razredno-nastavnom ozračja razvijaju holistički kurikulum koji se zraci u kulturi suvremene škole. Kurikulum određuje osnovne karakteristike škole, bez obzira na vrstu i razinu školovanja. Rezultati istraživanja o sukonstrukciji kurikuluma socijalnih vještina (Buljubašić-Kuzmanović i Blažević, 2015), provedenog na stratificiranom uzorku učenika nižih razreda osnovne škole te njihovih učitelja i roditelja, ukazuju da učenici visoko procjenjuju razvijenost svojih socijalnih vještina, a najvišim vrijednostima procjenjuju sreću koju osjete nakon savjetovanja prijatelja/ice i(li) mirnog rješavanja sukoba. Najnižim vrijednostima procjenjuju gubitak samokontrole tijekom ekspresije negativnih emocija i odbijanje traženja podrške. Nastavne strategije koje potiču razvoj socijalnih vještina učenika objašnjavaju 24 posto varijance, a rezultati ukazuju da su nastavne strategije koje potiču razvoj socijalnih vještina učenika, prema značajnosti: primjena različitih oblika rada, problemska nastava, sloboda izbora u načinu učenja, učenje kroz igru te izražavanje misli i osjećaja učenika. Nastavnici najvišim vrijednostima procjenjuju poticanje međusobnog poštovanja i izražavanje mišljenja učenika, a organizaciju različitih događanja za učenike procjenjuju kao najnižu vrijednost. Inkluzija učenika s neurorazvojnim teškoćama i poremećajima u ponašanju pruža više prilike za razvoj komunikacije i socijalnih vještina. Kada se govori o redovitom i posebnom sustavu odgoja i obrazovanja te njihovoj važnosti za kvalitetu života učenika s teškoćama u razvoju, treba istaknuti tri problema: isključivost, komplementarnost ili paralelizam redovitog i posebnog sustava odgoja i obrazovanja. Obrnuta inkluzija čini se prikladnim rješenjem problema njezine implementacije. Za nju je potrebno od 25 do 40 posto učenika primjerenih razvojnih obilježja od njihovog ukupnog broja, a njezina najveća dobrobit su stjecanje prijateljstva i širenje socijalne mreže. Iako neki znanstvenici, kreatori obrazovnih politika i praktičari sumnjaju u resurse redovitih škola u strahu da zbog redukcionističkog pristupa u njezinom razumijevanju i implementaciji neće uspjeti odgovoriti na potrebe učenika s teškoćama u razvoju, iskustva i rezultati obrnute inkluzije ih opovrgavaju (Romstein i Sekulić-Majurec, 2015). Rosenshineove funkcije poučavanja i Tomlinsonovo diferencirano poučavanje dva su temeljna načina u nošenju s razlikama među učenicima i prihvaćanju raznolikosti kao snažnog temelja integriranog kurikuluma (Woolfolk, 2016 ; Wicks-Nelson i Israel, 2021). Novi odgojno-obrazovni izazovi redefiniraju i profesionalno djelovanje stručnih suradnika - pedagoga (Staničić i Resman, 2020), osobito na poljima razrednog odjela i školskih preventivnih programa – od selektivne prevencije do krizne intervencije (Murphy, 2008). Pritom u fokusu trebaju biti odgojna nastava, promocija psihičkog zdravlja kao temeljnog koncepta prevencijske strategije (Antolić i Novak, 2016) i provođenje akcijskih istraživanja (Palekčić, 2019) kao empirijske podloge za unaprjeđenje pedagoške prakse. Školski preventivni programi mogu se korelirati i obogatiti sadržajima GIK-a KV-a u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja te logoterapijskim pristupom (Lukas, 2022) u interpretaciji biblijskih tekstova (Leslie, 1965) prema korelacijsko-integracijskom metodičkom sustavu i njihovim posadašnjenjem, projekcijom i(li) identifikacijom s problemima učenika – npr. gubitkom životne perspektive (Iv 4, 4-27), vrijednosnim konfliktima (Mk 2, 2-12) ili pak (raz)otkrivanjem životne zadaće (Mk 10, 17-22). Integrirani kurikulum usmjeren je prema procesima, a ne rezultatima odgojno-obrazovnog procesa. Zalaže se za razvoj pedagoških kompetencijama i socijalnih vještina na svim razinama rada i života škole. Holistička pedagogija stavlja u središte tri rezultata učenja: biti, znati i (moći) činiti, a suvremena škola ne trpi ništa što dehumanizira i zatvara oči pred prirodnim i razvojnim problemima učenika.

Uvod: Samoefikasnost se definira kao vjera osobe u njezinu sposobnost uspješnog obavljanja određenog zadatka. Učinak samoefikasnosti kod djece važan je čimbenik njihovog emocionalnog i socijalnog razvoja. Na samoefikasnost, kao i razumijevanje emocija kod djece utječu mnogi čimbenici kao što je spol, dob, inteligencija, osobna ličnost ili motivacija djeteta, zatim obitelj i njezini okolinski čimbenici kao što su socioekonomski status, obrazovanje roditelja te sama kvaliteta obiteljskih odnosa. Dodajući svoju važnost, emocije su funkcionalno važne za motivaciju učenika, akademski uspjeh i razvoj osobnosti. Metode i uzorak: Istraživanje je provedeno putem sociodemografskog upitnika, Upitnika samoefikasnosti za djecu autora Petera Murisa te Testa rječnika emocija autora Vladimira Takšića i suradnika. Uzorak se sastojao od 99 učenika: 32 učenika osnovne škole i 67 učenika srednjih škola. Istraživanje je provedeno u travnju i svibnju na području Virovitičko-podravske županije. Statistička obrada i analiza po dataka napravljena je kompjutorskim programom SPSS Statistics, verzija 24.0. Korištene su deskriptivne (mjere centralne tendencije i varijabiliteta) te inferencijalne statističke metode (T-test za velike nezavisne uzorke, ANOVA i Kolmogorov- Smirnov test normalnosti distribucija). Rezultati: Istraživanje je pokazalo da ispitanici muškog spola imaju višu razinu samoefikasnosti u odnosu na ispitanike ženskog spola, ali nema razlike u rezultatima razumijevanja emocija s obzirom na spol. Utvrđeno je da se ispitanici različitih dobnih skupina ne razlikuju u rezultatima na upitniku samoefikasnosti, međutim, rezultati su pokazali da stariji ispitanici imaju značajno veću razinu razumijevanja emocija u odnosu na mlađe ispitanike. Najviši rezultat na testu rječnika emocija imaju ispitanici koji pohađaju gimnaziju, dok se ispitanici osnove i strukovne škole ne razlikuju u rezultatima na testu rječnika emocija, te se ispitanici različitih vrsta škola ne razlikuju u rezultatima na upitniku samoefikasnosti. Rezultati na upitniku samoefikasnosti nisu povezani sa rezultatima ispitanika na testu rječnika emocija. Rasprava: U ovom je istraživanju sudjelovalo samo 99 ispitanika, te je sam uzorak bio ograničen na nekoliko razreda osnovnih i srednjih škola. Rezultati se ne mogu generalizirati na učenike drugih škola proširenjem evaluacije na temelju ovog istraživanja te se predlaže provedba sličnog istraživanja uzimanjem veće veličine uzorka kako bi se utvrdila točna razlika, ako postoji, u samoefikasnosti na temelju ovih varijabli. S obzirom na njezin pozitivan utjecaj na postignuća i motivaciju, potrebno je bolje razumijevanje spolnih i dobnih razlika u razvoju uvjerenja o samoefikasnosti i razumijevanju emocija među adolescentima. Introduction: Self-efficacy is defined as a person’s belief in his or her ability to successfully perform a particular task. The effect of self-efficacy in children is an important factor in their emotional and social development. Self-efficacy as well as children's understanding of emotions are influenced by many factors such as gender, age, intelligence, personal personality or motivation of the child, the family and its environmental factors such as socioeconomic status, parental education and the quality of family relationships. Adding to their importance, emotions are functionally important for student motivation, academic success, and personality development. Methods and sample: The research was conducted through a sociodemographic questionnaire, the Self-Efficiency Questionnaire for Children by Peter Muris and the Emotion Dictionary Test by Vladimir Takšić et al. The sample consisted of 99 students: 32 elementary school students and 67 high school students. The research was conducted in April and May in the Virovitica-Podravina County. Statistical processing and analysis of data was done with the computer program SPSS Statistics, version 24.0. Descriptive (measures of central tendency and variability) and inferential statistical methods (T-test for large independent samples, ANOVA and Kolmogorov-Smirnov test of normality of distributions) were used. Results: Research has shown that male respondents have a higher level of self-efficacy compared to female respondents, but there is no difference in the results of understanding emotions with respect to gender. It was found that respondents of different age groups did not differ in the results on the self-efficacy questionnaire, however, the results showed that older respondents had a significantly higher level of understanding of emotions compared to younger respondents. Respondents attending high school have the highest score on the emotion dictionary test, while primary and vocational school respondents do not differ in the results on the emotion dictionary test, and respondents of different types of schools do not differ in the results on the self-efficacy questionnaire. The results on the self-efficacy questionnaire are not related to the results of the respondents on the emotion dictionary test. Discussion: Only 99 respondents participated in this study, and the sample itself was limited to a few grades of primary and secondary schools. The results cannot be generalized to students of other schools by extending the evaluation based on this research and it is suggested to conduct a similar research by taking a larger sample size to determine the exact difference, if any, in self-efficacy based on these variables. Given its positive impact on achievement and motivation, a better understanding of gender and age differences in the development of self-efficacy beliefs and understanding of emotions among adolescents is needed.

Rad ne sadrži sažetak.

Slijedom društvenih promjena postmodernističko okruženje stavlja pred djecu brojne izazove i mijenja životne uvjete, ali i ulogu vrtića i škole koji sve više trebaju poprimati obilježja prosocijalnoga. Obiteljski, vršnjački, vrtićki i školski čimbenici čine jezgru individualnoga i socijalnoga razvoja djeteta na putu prema ostvarenju punih potencijala i formiranju u cjelovitu osobu. U obitelji počinje, a potom u dječjem vrtiću i u školi te drugim socijalnim područjima kontinuirano se nastavlja socijalni razvoj djeteta. Moguće ga je analizirati s aspekta užega i širega okruženja koje izravno ili neizravno utječe na prilagodbu djeteta društvenoj sredini. Socijalno ponašanje, koje se ogleda u djetetovim umijećima prilagodbe, nije nasljedna osobina, nego se uči, što omogućava roditeljima i odgojno-obrazovnim stručnjacima pedagoški djelovati u smjeru djetetova usvajanja novih socijalnih vještina. One su mu itekako potrebne za snalaženje u životnim uvjetima u kojima se afirmira tijekom odrastanja te ujedno predstavljaju temelj za ostvarivanje njegovih potencijala. Suvremena škola uključuje humanistički i holistički koncept odgoja i obrazovanja u okviru kojih je socijalni razvoj, kao cjeloživotni proces, izuzetno važan čimbenik. Jedinstvenost se svakoga pojedinoga djeteta manifestira u ostvarenju njegovih individualnih mogućnosti koje ishoduju sveukupnim zadovoljstvom djeteta kao upotpunjene i samoostvarene osobe. U radu su razmotrena obilježja humanističkoga i holističkoga pristupa povezana s cjelovitim razvojem djeteta koji proizlazi iz odgovornoga odnosa različitih društvenih skupina

Tema ovog diplomskog rada je Igra kao oblik socijalizacije djece predškolske dobi. Kroz rad su prikazana dva temeljna pojma koje ovaj rad proučava, a ona su: igra i socijalni razvoj djeteta. Stoga rad započinje upravo poglavljem o igri koja se smatra fenomenom djetinjstva svakog pojedinca. Igra je najlakše i najprirodnije sredstvo za učenje, a djeca kroz nju razvijaju kognitivne, fizičke, emocionalne i socijalne kompetencije. No, iako igra pozitivno utječe na sva razvojna područja, naglasak u ovom radu je stavljen socijalni razvoj koji se najlakše prati kroz djetetovu igru, a upravo se tu ogleda povezanost između ova dva pojma. Cilj rada je utvrditi način na koji igra utječe na socijalni razvoj predškolskog djeteta iz ugla odgojitelja, stoga je u svrhu diplomskog rada provedeno istraživanje u privatnom dječjem vrtiću „Kockica“ i državnom vrtiću „Radost“. Za istraživanje je korištena metoda intervjuiranja, a rezultati koji su dobiveni govore o tome koliko igra pozitivno utječe na socijalni razvoj djeteta. Naime, dijete koje se adaptira u vrtićko okruženje veoma brzo počinje pokazivati da je socijalizacija djeteta uspješna, a indikatori za to su: otvorenost i spremnost na suradnju i druženje, spontano i samostalno uključivanje u igru druge djece, dobra komunikacija s odgojiteljem i ostalom djecom, spontano i jasno iznošenje vlastitog mišljenja i doživljaja, upuštanje u nove aktivnosti i dr. The topic of this diploma thesis is a play as a form of socialization among preschool children. Throughout this paper two fundamental terms have been presented: playing and social development of a child. That is the reason why this paper begins with the chapter concerning the play, which is considered to be a childhood phenomenon of an individual. Playing is the easiest and the most natural means of learning through which children develop cognitive, physical, emotional and social competences. However, although play has a positive impact on all developmental areas, the emphasis is put on social development which is best monitored through playing, which is an excellent way to observe the linkage between these two terms. The aim of the thesis is to examine the way that play influences social development of preschool children from an educator's perspective. In that respect, the research in the private kindergarten “Kockica” and the public kindergarten “Radost“ was conducted for the purpose of this diploma thesis. For this research the method of interview was used and the results show that play has got a positive influence on social development of a child. Namely, a child who adapts to kindergarten surrounding very fast is a good indicator of successful socialization, which is supported by certain child's characteristics: openness and readiness for cooperation, spontaneous and independent engagement into play with other children, good communication with an educator and other children, giving of opinion spontaneously and straightforwardly, participation in new activities, etc.

Socijalna i emocionalna spremnost jedne su od najvažnijih karakteristika za djecu prije polaska u školu. Djeca svoju društvenost stječu uz ljude te privrženi odnosi čine temelj ljudske zajednice. Tako u igri s vršnjacima uče kako da se pridržavaju raznih društvenih pravila, uočavaju i osobine drugih te stječu bitno iskustvo. Usvojene socijalne vještine omogućuju djetetu da bude socijalno prihvaćeno od ljudi koji ga okružuju, što mu daje poruku da ga uvažavaju i cijene njegove vrijednosti. Emocije su tu kako bi olakšale djetetu da prepozna sebe i svoje postojanje te razvije svijest o sebi, počinje razlikovati sebe od drugih te ima potrebu da bude tjelesno i emocionalno blisko s osobama koje ga okružuju. Da bi dijete bilo spremno za školu mora kombinirati s različitim sposobnostima kao što su vještina, znanje, navika i motivacija. Na velikom smo dobitku ako dijete prije polaska u školu pripremimo da bude socijalno kompetentno i stekne iskustvo odvajanja od roditelja. Kod svakog djeteta pojedine vještine razvijaju se različito te u svakom trenutku svako dijete ima vlastite dobre strane i slabosti. Provedeno je istraživanje u jednom vrtiću na četrnaestero djevojčica i dječaka predškolske dobi. Cilj istraživanja je bio saznati koliko su djeca po određenim karakteristikama spremna za školu te postoje li razlike između dobne i spolne skupine. Kako kod socijalnih, tako i kod emocionalnih karakteristika primijećeno je kako su djeca po mnogim aspektima spremna za školu te karakteristike koje im teže idu mogu usavršiti u školi u radu sa učiteljima. Što se tiče spolnih razlika kod djevojčica i dječaka ne uviđaju se bitne razlike, dok je kod dobnih razlika, godinu dana ključno vrijeme za dječji napredak. One of the most important things before children go to school is that they are ready for that step in emotional and sociological way. Children acquire their sociality with people and committed relations form the basis of the human community. In the game with peers they learn how to abide by various social rules, they also notice the traits of others and acquire an essential experience. Adopted social skills enable the child to be socially accepted by the people who surround him, which gives a child a message of respect and appreciation of its value. Appropriate social development requires knowledge and understanding of norms, rules and values of the community in which the individual lives, as well as the ability of effective interactions within that community. Emotions are there to facilitate the child to recognize themselves and their existence and to develop self-awareness, starting to differentiate themselves from others and having the need to be physically and emotionally close with people they are surrounded by. To get the child ready for school it must combine different abilities, such as skill, knowledge, habits and motivation. It is a great gain if the child is prepared to be socially competent and acquire the experience of separation from parents before school. Each child's individual skills develop differently and in every moment each child has their own strengths and weaknesses. In order for a child to develop properly it is necessary to have a harmonious relationship between biological factors from conception and childbirth and the influence of the wider and narrower environment in which the child lives. A study was conducted in one kindergarten on the girls and boys of preschool age. The aim of this study was to find out how many children are ready for school by certain characteristics and if there are any differences between the age and the gender group. Results shows that children are ready for school by both social and emotional characteristics. Even though some undeveloped skills they can learn in school while getting help from a school teacher. There were no significant differences regarding gender differences, in girls and boys, as with age differences it was shown that the period of one year is the key for children to make a progress in order to be ready for school.

Bioeconomy, which encompasses a broad scope of activity and can be terminologically explained in many ways, essentially contributes to the innovation, sustainability, economic growth and employment. The common features of cooperatives and bioeconomy are recognized, among other things, in the values such as equality, social responsibility, environmental protection, self- reliance, self-responsibility, democracy, etc. Cooperatives possess a social note, but the goal of their positioning as the creators of sustainability has to involve raising public awareness about what a sustainable cooperative business is. A cooperative is an association that puts people, environment, and social responsibility first, after the profit. The aim of the research was to identify the links between a cooperative business and bioeconomy in the function of sustainable rural development, thus identifying the characteristics and challenges of cooperatives in Osijek-Baranja County while proposing the measures for cooperative operations in the context of social economy. The paper analyses internal and external problems, such as institutional support, legal regulation, administrative measures, financial incentives, interpersonal relationships, educational structure etc. Based on the identified problem, a correlation between the given variables was investigated. Numerous experiences demonstrate that a cooperative, as a model of socially responsible entrepreneurship, ensures better living conditions and contributes to the overall and sustainable development of the European society. In Osijek-Baranja County, cooperatives have great significance, and although the number of cooperatives in the observed period (2011-2016) tends to fall, the total annual income of cooperatives and the number of employees tend to grow.

U radu je prikazana analiza o aktualnim problemima samopouzdanja u socijalnom razvoju djece i mladih koji se odnosi naročito na socijalni razvoj a obuhvaća područje istraživanja provedeno među djecom da bi uvidjeli koliko su oni svjesni sebe i drugih koji ih okružuju te koliko oni sami imaju samopouzdanja, koliko vjeruju svojoj prosudbi, dali su povodljivi, dali obraćaju pažnju kad drugi govore te koliko su aktivni. Samopouzdanje čovjeka dovodi do njegove sposobnosti razmišljanja, učenja, donošenja odluka i rješavanja problema koji se pojave na njegovom životnom putu. Samopouzdanje se zapravo odnosi na vjerovanje da smo sposobni izvesti određene postupke koji će dovesti do željenih ishoda. Djeca koja samouvjereno vladaju svojim emocijama, savladavaju poteškoće prilikom rješavanja zadataka i izražavaju svoja mišljenja možemo reći da su visokog samopouzdanja. Međutim, djeca koja se povlače iz aktivnosti prilikom nailaska na prepeku, ne izražavaju svoje mišljenje, povučena su te se izoliraju iz skupine, možemo reći da imaju nisko samopouzdanje. Ova ponašanja ne možemo predvidjeti na temelju općeg osjećaja ponašanja i kontrole, nego na temelju toga vjeruje li dijete da može izvesti zadane aktivnosti o kojima se radi. In this paper is presented analysis about current problems of Self-confidence in the social development of children and young people witch refers to social development and includes research area conducted among children to see how much are they aware of themselves and other around them and how much they have self-confidence, how much they believe in their judgment, are they contagious , are they paying attention when others speak and how active they are. Self – confidence of man leads to his ability to think, learn, making decisions and solving problems witch appear in his life path. Self – confidence is refers to belief that we are capable to perform certain procedures that will lead to desired outcomes. For children who confidently rule they own emotions, overcome the difficulties during solving tasks and express their opinions we can say that they are of high self - confidence. But children who are withdrawn from activities encountering obstacle, not expressing their opinion, who are withdrawn and isolated from the group, we can say they are low self – confidence. This behaviors can not be predicted on the basis on general feeling of behavior and control, but on the basis that children believes that he/she can perform the default activities that are being performed.

Terapijsko jahanje i socijalni razvoj djece s teškoćama u razvoju rezultat je studentskih aktivnosti i istraživačkih projekata koje su ostvarili u udrugama za terapijsko jahanje „Mogu“ i „Idem“. Za potrebe ovog rada izdvojeni su, obrađeni i prikazani samo oni rezultati istraživanja koji se odnose na učinke terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece. Cilj je ovog rada ispitati utjecaj terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece, usporenog kognitivnog razvoja, u dobi od 7 do 8 godina (N=6), integriranih u redovne škole po prilagođenom programu, uzimajući u obzir prosudbe i mišljenja roditelja (N=40) i volontera (N=26). U tu svrhu, kroz igru s djetetom, inicijalno (prije uključivanja u terapijsko jahanje) i finalno (nakon završetka tromjesečnog ciklusa terapijskog jahanja) proveden je Test nedovršenih rečenica. Odgovori djeteta su bodovani, a obuhvatili su odnos djeteta prema sebi i svom okružju, roditeljima, učiteljima, školi i vršnjacima. Primjenom neparametrijske statistike (test predznaka) mjerio se trend socijalnog razvoja uključene djece na svim varijablama istraživanja (pozitivan, negativan, neutralan) te hi-kvadrat testom ispitala značajnost razlika u prosudbama roditelja i volontera o učincima terapijskog jahanja na socijalni razvoj djece i kvalitetu prilagodbe. Rezultati istraživanja na individualnoj i grupnoj razini su pokazali da uključena djece nakon terapijskog jahanja pokazuju znatan napredak u ispitanim odrednicama socijalnog razvoja ,što potvrđuju i rezultati provedenog upitnika među roditeljima i volonterima., Therapeutic riding and social development of children with disabilities is the result of student activities and their research projects are realized in organizations for therapeutic riding” Mogu” and “Idem”. For the purpose of this work have been identified, analyzed and presented only those research results relating to the effects of therapeutic riding on the social development of children. The aim of this paper is to examine the influence of therapeutic horseback riding on social development of 7 to 8 year old children with delayed cognitive development (N=6), who were integrated into regular schools, but had an adapted programme, having regard to the judgment and opinions of parents (N = 40) and volunteers (N = 26). For this purpose, the Test of unfinished sentences was conducted with children through play initially (before starting therapeutic horseback riding) and finally (after finishing a three-month cycle of therapeutic horseback riding). Children’s answers were scored, and they entailed the relationship of the child with him/herself and his/her environment, parents, teachers, school and peers. By using non-parametric statistics (sign test) to measure the trend of social development of children involved in all research variables (positive, negative, neutral) and chi-square test the significance of differences in the judgments of parents and volunteers on the effects of therapeutic riding on social development and the quality adjustment of children. Results of research at the individual level showed that involved children after therapeutic riding show a significant improvement in the tested determinants of social development, as evidenced results of a conducted questionnaire amongst parents and volunteers.

Brojna su istraživanja pokazala kako djeca s ADHD-om pokazuju probleme u akademskom, socijalnom i emocionalnom funkcioniranju. Međutim, jako mali broj istraživanja bavi se djecom koja su suspektna na ADHD-a, a gdje bi ovakva odstu-panja mogla uputiti na posljedični razvoj poremećaja te kao takva biti važna u or-ganizaciji preventivnih programa. Cilj istraživanja je provjeriti akademsko (školski uspjeh, akademska samoefikasnost), socijalno (broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, socijalna samoefikasnost) i emocionalno (empatija, emocionalna kompetentnost, emo-cionalna samoefikasnost) funkcioniranje djece suspektne na ADHD. U istraživanju su sudjelovala 492 učenika 4., 6. i 8. razreda osnovne škole (prosječne dob M = 12, 72, SD = 1, 62). Učenici su podijeljeni u 3 skupine s obzirom na samoprocjenu simptoma prema kriterijima DSM-V, pri čemu je 11% (N = 55) učenika samoprocijenilo da je suspektno za razvoj ADHD-a, a 13, 6% (N = 68) da ima simptome za dijagnozu AD-HD-a te su obje ove skupine smatrane suspektnima na ADHD, dok su ostali učenici procijenili da nemaju simptome ADHD (75, 4%, N = 377). Korišteni su sljedeći instru-menti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (HIP ; Vulić-Prtorić, 2006), Upitnik samoefikasnosti za djecu (SEQ-C, Vulić-Prtorić i Sorić, 2006), Upitnik emocionalne kompetentnosti (UEK-45 ; Takšić, 2002), Skala emocionalne empatije iz E-upitnika (Raboteg-Šarić, 2002), te su učenici pitani da procjene koliko se osjećaju prihvaćeno od strane vršnjaka, koliko imaju prijatelju i daju podatke o školskom uspjehu. Re-zultati istraživanja pokazali su kako je kod djece suspektne na ADHD-a narušeno akademsko funkcioniranje (oba aspekta, F školski uspjeh = 3, 87, p = 0, 021, ω = 0, 11 ; F akademska samoefikasnost = 23, 46, p = 0, 000, ω = 0, 29), međutim za socijalno i emocionalno funkcioniranje nađena su odstupanja samo na jednom aspektu (F vršnjačka prihvaćenost = 4, 35, p = 0, 013, ω = 0, 12 ; F emocionalna samo-efikasnost = 6, 76, p = 0, 001, ω = 0, 15). Možemo zaključiti kako je kod djece sus-pektne na ADHD-a svakako narušeno akademsko funkcioniranje, no kada govorimo o socijalnom i emocionalnom funkcioniranju ove razlike su manje i odnose se samo na neke ispitane aspekte što bi se trebalo detaljnije ispitati u budućim istraživanjima. Budući prevencijski programi trebali bi se usmjeriti prvenstveno na pomoć u školskoj prilagodbi, ali i u razvoju socijalnih vještina potrebnih za stvaranje prisnih vršnjačkih odnosa te na razvoj djetetovih sposobnosti nošenja s negativnim emocijama.

The concept of sustainable development is recent one, but this problem has been dealt with by the humanity from its beginnings. Back in the ancient time, a number of thinkers already understood the truth that quality of life meant actually good health, material goods and regulated social life. Nowadays, this concept is thought about in a more specific way. A sustainable development theory has been developed and become a leading premise of human life quality at international level. The term 'sustainable development' is interpreted in various ways. Among the representatives of the futuristic elite of highly developed countries, the concept of sustainable development implies maintenance of production level and consumption of resources in this present time in order to stop the excessive consumption of natural resources and maintain the environment. This would, in fact, maintain the status of economic relations in the world and would conserve the status of privileged nations acquired at the time of great colonial empires. Pojam održivi razvoj je novijeg datuma, ali se tom problematikom čovečanstvo bavilo od svojih začetaka. Još u antičko vreme su brojni mislioci sagledali istinu da kvalitet života čini zdravlje, materijalna dobra i uredan društveni život. U današnje vreme o tome se razmišlja na znatno konkretniji način. Naime razvijena je teorija održivog razvoja koja je na međunarodnom planu postala vodeća premisa kvaliteta života čovečanstva. Pojam 'održivi razvoj' se različito tumači. Među predstavnicima futurističke elite visoko razvijenih zemalja pod održivim razvojem se podrazumeva održavanje nivoa proizvodnje i potrošnje resursa na savremenom nivou kako bi se zaustavila prekomerna potrošnja prirodnih resursa i održalo stanje životne sredine. Time bi se, u suštini, održalo stanje ekonomskih odnosa u svetu i konzervirao status povlašćenih nacija stečen još u vreme velikih kolonijalnih imperija.

Usmeno izlaganje koje se bavilo emocijama i emocionalnim ponašanjem u kontekstu socijalnog razvoja.

Rani emocionalni i socijalni razvoj od velike je važnosti za dječju emocionalnu i socijalnu kompetenciju. Odnos roditelj dijete dvosmjeran je proces u kojem roditelji svojim ponašanjem utječu na dijete ali i dijete svojim reakcijama na okolinu usmjeruje djelom daljnje ponašanje roditelja i okoline prema njemu. Prezentirat će se načini na koje roditelji mogu postupati s dječjim emocijama kao i različite posljedice koje ta ponašanja mogu izazvati. Prema djetetovim emocijama roditelji se mogu ponašati neobaziranjem (prelaze preko negativnih emocija djeteta, ignoriraju ih), obezvrjeđivanjem (kritiziraju, kore ili kažnjavaju negativne emocije djeteta), popuštanjem (prihvaćaju i poštuju negativne emocije djeteta, ali djetetu ne pomažu da ih obuzda i da postavi granice) te uvažavanjem (svjesni su djetetovih emocija, prepoznaju ih, suosjećaju s djetetom, pomažu mu u opisivanju i postavljaju granice uz pomaganje djetetu da riješi akutni problem). Dakle, postoje roditelji koji razumiju svoje emocije i emocije svoje djece te podučavaju djecu u tome kako se nositi s emocijama. To su roditelji koji opažaju niski intenzitet emocija kod sebe i svoje djece, vide dječje negativne emocije kao dobru priliku za intimnost i podučavanje, vrednuju dječje emocije, pomažu u verbalnom izražaju dječjih emocija, rješavaju s djetetom probleme, analiziraju granice u ponašanju te razgovaraju o ciljevima i strategijama za nošenje sa situacijama koje dovode do negativnih emocija. Ako pak roditelji bagateliziraju i ili ismijavaju dječje emocije djeca će se sramiti svojih emocija i neće naučiti kako se nositi sa njima. Istaknut će se važnost ranog socijalnog i emocionalnog razvoja za cjelokupni razvoj djeteta.

Temeljna zadaća odgoja djeteta predškolske dobi zasigurno je povećana briga za zdravlje i normalan psiho-fizički razvoj. Zbog toga je uključivanje male djece u različite tjelesne (sportske) aktivnosti od posebnog razvojnog interesa. U ovom radu prikazati će se igre i sadržaji koji su primjereni za unapređenje komunikacije i suradnje među djecom, te njihovo pozitivno emeocionalno izražavanje.

Apstrakt: U pоslеdnjој dеcеniјi 20. vеkа, kоncеpt sоciјаlnе isključеnоsti zаuzimа cеntrаlnо mеstо u rаzmаtrаnjimа društvеnоg rаzvоја. Mеrеnjе i prаcеnjе sоciјаlnе isključеnоsti оbuhvаtа rаzlicitе dimеnziје zа kоје sе uspоstаvljајu оdgоvаrајući indikаtоri usklаdu sа ciljеvimа istrаživаnjа i dоstupnim pоdаcimа. Prеdmеt оvоg rаdа је prоstоrnа dimеnziја rаzmеštаја stаnоvništvа kоја uključuје njegovu stаrоsnu i оbrаzоvnu strukturu. Analiza odnosa izmedu starosne i оbrаzоvnе strukturе rаdnоg kоntingеntа је višеstrukо znаčајna zа rаzmаtrаnjе ljudskih rеsursа. Analiza uključuје dеmоgrаfskе аtributе pоpulаciје u vеzi sа fаktоrimа isključеnjа (obrazovanje, starost, dоstignuti nivо kоncеntrаciје оsеtljivih društvеnih grupа – stаri i dеcа), s јеdnе strаnе, i pоkаzuје kоlikо su, nа kојim dеlоvimа tеritоriје Republike Srbije i u kоm оbimu ljudski rеsursi limitirајući fаktоr еkоnоmskоg i sоciјаlnоg rаzvоја zајеdnicе, s drugе. Abstract: In the last decade of the 20th century, the concept of social exclusion has a central place in the discussions on social development. Measuring and monitoring of social exclusion includes different dimensions for which proper indicators are establishing, in accordance with the objectives of the research and with the available data.The subject of this paper is the spatial dimension of two key characteristics for measuring social exclusion – age and educational structure of the population. Analysis of the relationship between the age and educational structure of the working population is multiple important for consideration of human resources capacities and development potentials. On the one hand, the analysis includes demographic attributes of the population in relation to the factors of exclusion education, age, achieved level of the concentration of vulnerable groups - the elderly and children), and shows how much, on which parts of the Republic of Serbia territory and in which extent human resources acts as a limiting factor for economic and social development of the community, on the other hand.

Apstrakt: Ljudski resursi predstavljaju osnovu ekonomskog i socijalnog razvoja. Važna komponenta ljudskog razvoja su demografske resursi, koji uključuju opšte kvalitativne i kvantitativne karakteristike stanovništva. Demografski razvoj je jedan od glavnih izazova u ostvarivanju održivog/uravnoteženog razvoja, posebno sa stanovišta buduće organizacije društva, raspoloživih resursa radne snage, socijalne i teritorijalne kohezije i opšteg ekonomskog i socijalnog napretka zajednice. Istovremeno, koncept održivog razvoja podrazumeva postojanje potrebnog stepena demografske stabilnosti i uravnoteženosti funkcionalnih kontingenata u društvenoj zajednici i njenim regionalnim područjima. Ovaj rad daje pregled demografskih promena u periodu od 1948 do 2011. godine i karakteristike ljudskih resursa u Podunavlju u Srbiji. Analizirani su odabrani demografski indikatori, a populacioni potencijali su iskazani indeksom demografskih resursa. Abstract: Human resources are the basis of economic and social development. An important component of human development are demographic resources, which include the overall qualitative and quantitative characteristics of the population. The demographic development is also one of the main challenges in achieving sustainable/balanced development, particularly with regard to the future organization of society, the available labour resources, social and territorial cohesion and general economic and social progress of the community. At the same time, the concept of sustainable development implies the existence of the requisite level of demographic stability and balance of functional groups in the community and its regional areas. This paper makes an overview of demographic changes in the period from 1948 to 2011, and characteristics of the human resources in Danube Region in Serbia. The analysis is based on selected demographic indicators, population potential being represented by the demographic resources index.

Apstrakt: Tema socijalnog razvoja u poslednjoj deceniji 20. veka postaje sve aktuelnija. Naime, opšteprihvacena formula intenzivnog ekonomskog rasta koji će po automatizmu obezbedivati socijalno blagostanje, prouzrokovala je brojne negativne posledice. Povecanje ekonomskih i socijalnih nejednakosti, redukcija socijalnih prava kao i opadanje kvaliteta socijalnih usluga dovelo je znacajan broj gradana u zamku siromaštva I iskljucenosti iz opštih društvenih tokova. Jaz izmedu bogatih i siromašnih širi se i produbljuje, povecava se razlika izmedu gradskih i seoskih podrucja, izmedu i unutar regija, govori se o društvu s dve brzine (two-speed society). U takvim okolnostima, tema socijalnog razvoja sve više se stavlja na dnevni red. Socijalni razvoj se s razlogom definiše kao integralni faktor održivog ekonomskog razvoja. Bez socijalnog razvoja nije moguce jacati socijalnu koheziju koja je postavljena kao jedan od strateških ciljeva i koa temelj stabilnog razvoja evropskog društva. Jedan od pristupa u unaparedenju socijalnog razvoja je borba protiv siromaštva i socijalne iskljucenosti, odnosno jacanje procesa socijalne ukljucenosti, koji su prihvaceni kao kljucni element daljeg razvoja evropskog socijalnog modela. Prostorna distribucija indikatora socijalne iskljucenosti pokazuje da je dostupnost usluga od javnog interesa jedan od osnovnih činilaca društvene nejednakosti i generiranja obima socijalne iskljucenosti. Abstract: Theme of social development in the last decade of the 20th century is becoming increasingly topical. The generally accepted formula of intensive economic growth that will automatically provide social welfare, has caused many negative consequences. Increasing economic and social inequality, reduction of social rights, as well as the decline in the quality of social services has resulted in a significant number of people in poverty and exclusion from the general social trends. The gap between rich and poor is wider and deeper, increasing the difference between urban and rural areas, between and within regions, discusses a two-speed society. In such circumstances, the theme of social development is increasingly placed on the agenda. Social development is rightly defined as an integral factor in sustainable economic development. Without social development is not possible to strengthen the social cohesion that is set as one of the strategic objectives and the basis of stable development of European society. One approach to its improvement in social development is the struggle against poverty and social exclusion and strengthening social inclusion process, which were accepted as a key element for further development of the European social model. Spatial distribution of indicators of social exclusion shows that the availability of services of public interest is one of the main factors of social inequality and generating volume social exclusion.

This paper analyzes the relationship between family and social development in Serbia and Macedonia at the time of post-socialist transformation, stressing the ambivalence between risk and capital. The theoretical starting point is provided, first, by the theory of structuration by French sociologist Pierre Bourdieu and an analysis of traditional and modern patriarchate by feminists author Carol Patmen. The paper deals with three issues: 1. the role of extended families; 2. retraditionalisation of the woman's role in the family; and 3. violence against women as a health risk: the risks of birth control and symbolic risks (of strengthening traditional authority and marital power of men). The study relied on the following data sources: 1. statistical data for Serbia and Macedonia; 2. research findings by Vera Ehrlich, 'Family in the Transformation - the Study of Three Hundred Yugoslav Villages'; 3. findings from two sample investigations: a) the study by the Institute for Sociological Research of the Faculty of Philosophy on a representative sample, b) the study of the position of rural women on the sample of 580 rural families under observation in six districts of the central Serbia (Zlatiborski, Šumadijski, Rasinski, the City of Belgrade, Nišavski and Borski). Special attention will be paid to the regions of Macedonia along the border with Serbia - Pološki, Skopje and the Northeastern. U ovom radu je analiziran odnos porodice i socijalnog razvoja u Srbiji i Makedoniji u trenucima postsocijalističke transformacije, pri čemu se naglašava ambivalentnost između rizika i kapitala. Polazno teorijsko stanovište je, kao prvo, teorija strukturacije francuskog sociologa Pjera Burdjea, kao i analiza tradicionalnog i modernog patrijarhata feministikinje Karol Pejtmen. Osnovne proučavane oblasti su: 1. uloga proširenih porodica, 2. retradicionalizovana uloga žena u porodici, 3. nasilje nad ženama kao zdravstveni rizik: rizici kontrole rađanja i simbolički rizici (jačanje tradicionalnog autoriteta i bračne moći muškaraca). Kao izvori podataka, u radu se koriste: 1. statistički podaci za Srbiju i Makedoniju, 2. podaci istraživanja Vere Erlih 'Porodica u transformaciji - studija u tri stotine jugoslovenskih sela' 3. podaci dva istraživanja na uzorcima: a. istraživanje Instituta za sociološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Beogradu na reprezentativnom uzorku b. istraživanje o položaju seoskih žena na uzorku od 580 posmatranih seoskih porodica u šest okruga centralne Srbije (Zlatiborski, Šumadijski, Mačvanski, područje Grada Beograda, Nišavski i Rasinski). Posebna pažnja će biti obraćena na pogranične regione Makedonijie prema Srbiji - Pološki, Skopski i Severoistočni.

Rad opisuje poteškoće u socijalnom razvoju djeteta s Aspergerovim sindromom. Korištena je studija slučaja, od rođenja do dječakove petnaeste godine. Zanima nas u kolikoj je mjeri problematika usporediva s onom koju je opisivao još Hans Asperger 1944. godine. Uz poznavanje razvoja kod tipične djece, prikazane su poteškoće s kojima se susreću pojedinci s Aspergerovim sindromom i kako takav pojedinac funkcionira u svakodnevnom životu, gdje je poznavanje socijalnih vještina i uspješno socijalno uključivanje od životnog značenja. Iz članka je vidljivo da je probleme važno otkriti što ranije jer samo pravilne strategije rada, kako u obitelji tako i u razdoblju školovanja, mogu voditi boljem razvoju, socijalnom uključivanju i hvatanju u koštac s mnogim i neugodnim poteškoćama., The article examines the difficulties in the social development of a boy diagnosed with Asperger Syndrome. A case study was used in order to study the boy from his birth to his 15th year of age. We were interested in the extent to which this case was comparable with the one described by Hans Asperger in 1944. By comparing it to the development of typical children we tried to draw attention to the problems and setbacks of children with Asperger Syndrome and their functioning in everyday life, where the attainment of social skills and successful social inclusion are of vital importance. The article shows that the early detection of the child’s difficulties is of greatest importance, since only the application of proper work strategy in the family environment and during the period of education can contribute to the improvement of the child’s development, his social incorporation and coping with problems, which are no rarity in the everyday life of children with Asperger Syndrome.

A need to do research work is included in the activities of a number of international organizations and institutions in the field of social policy. The United Nations and their specialized institutions organize and support international technical aid and cooperation, exchange of information, follow up and examination of phenomena of importance for the social situation in the world and publish the research results. In the present article have been analyzed the activities of the UN Research Institute for Social Development which has been engaged in research on social developments in the world for more than forty years. Niz međunarodnih organizacija i institucija, u sklopu svoje delatnosti u oblasti socijalne politike, imaju potrebu za istraživanjem. Ujedinjene nacije i njene specijalizovane institucije organizuju i podstiču međunarodnu tehničku pomoć i saradnju, razmenu informacija, praćenje i proučavanje pojava od značaja za socijalnu situaciju u svetu i publikuju rezultate istraživanja. U radu se razmatraju aktivnosti Instituta za istraživanje socijalnog razvoja UN, koji se više od četrdeset godina bavi istraživanjem socijalne situacije u svetu.

Razvoj stanovništva sjeverozapadne Hrvatske

Već dugi niz godina hrvatsko je selo izloženo procesima deagrarizacije i depopulacije s negativnim utjecajem na socijalni i gospodarski razvoj. Temeljem brojnih svjetskih, naročito iskustava država zapadne Europe, mogući izlaz, osobito za depopulacijska seoska područja je u širenju inicijativa za razvitak ruralnog turizma. Cilj je rada dati pojmovnu analizu ruralnog turizma, te analitički uvid u stanje i mogućnosti za razvoj ruralnog turizma u Republici Hrvatskoj. Pretpostavka rada jest da bi "jače" afirmiranje ruralnog turizma oživjelo seosko gospodarstvo i seoski prostor. Time bi se spriječilo iseljavanje seoskog stanovništva i pridonijelo vrednovanju ruralnog prostora i njegovom očuvanju.

U prvom dijelu ovoga rada autor raspravlja o prirodi socijalnih prava, razlikama između socijalnih, građanskih i političkih prava, o aktualnom osporavanju socijalnih prava, kao i o značenju socijalnih prava u održivom socijalnom razvoju. U drugom je dijelu riječ o evoluciji socijalnih prava u Hrvatskoj od predindustrijskog vremena do stjecanja državne nezavisnosti Hrvatske početkom devedesetih godina. U trećem dijelu raspravlja se o socijalnom razvoju i socijalnim pravima u Hrvatskoj od stjecanja neovisnosti do našeg vremena. Autor pritom razlikuje razdoblje ratnog solidarizma 1991.-1995., poratno razdoblje 1996.-1999. godine, kada je hrvatsko društvo bilo pozornica snažnih socijalnih frustracija i konflikata, i kada počinju prve značajnije socijalne reforme, te posljednje četverogodišnje razdoblje (2000.–2003.) kada su nastavljene socijalne reforme radi prilagodbe procesima globalizacije i nadnacionalne integracije te tehnološkim, gospodarskim i društvenim promjenama. Na kraju autor upozorava na tri moguća pravca evolucije socijalnih prava u Hrvatskoj. Prvi je djelomična privatizacija u sustavima socijalne sigurnosti; drugi je uspostavljanje temeljnih, univerzalnih prava kao i socijalnozaštitne mreže; treći je «individualizacija socijalnih prava», odnosno uključivanje marginaliziranih pojedinaca i skupina u društvo, što podrazumijeva prilagodbu socijalne intervencije na specifične potrebe korisnika., In the first part of this paper, the author discusses the nature of social rights, the differences between social, civil and political rights, current questioning of social rights, as well as the meaning of social rights in a sustainable social development. The subject of the second part is the evolution of social rights in Croatia from the preindustrial times until gaining the state independence in the beginning of the 1990s. The third part discusses the social development and social rights in Croatia from the gaining of independence until today. The author thereby distinguishes between the period of wartime solidarity from 1991 until 1995, post-war period from 1996 until 1999, when the Croatian society was the scene of powerful social frustrations and conflicts and when the first more significant social reforms started, and the last period of four years (2000 – 2003) in which social reforms were continued in order to adjust to the processes of globalization, transnational integration, as well as to technological, economic and social changes. In the conclusion the author warns about three possible directions of the evolution of social rights in Croatia. The first one is partial privatization of the social security systems, the second one is the establishment of basic universal rights, as well as of the social protection net, while the third one is the ‘individualisation of social rights’ i.e. the inclusion of the marginalized individuals and groups into society, which means the adjustment of social intervention to the specific needs of the user.

Fiskalna politika ima važno mjesto u koncepciji i strategiji razvoja hrvatskog gospodarstva i uravnoteženje socijalnih odnosa. Uz poticanje investicija, fiskalna politika mora prevladati goleme nejednakosti u razdiobi dohotka i uspostaviti prihvatljivu društvenu ravnotežu u socijalnim odnosima, što je bitno za dugoročni razvitak hrvatskog društva.

Hrvatska je odredila svoju viziju razvoja - dostići zemlje Europske unije u mjeri potrebnoj za ispunjenje uvjeta radi stjecanja statusa punopravnog člana te zajednice država. Socijalni benchmarking Europske unije upućuje pak na zaključak da je raskorak između zatečenog stanja u Hrvatskoj i poželjnog stanja još uvijek vrlo velik. Globalizirano tržište šalje samo jednu poruku - kvaliteta, brzina i fleksibilnost dugoročno neće biti dostatni za kreiranje gospodarskog rasta i osiguranje radnih mjesta, jer su to zahtjevi koje nužno treba ispuniti. Ti su zahtjevi tek defanzivan odgovor na pritiske konkurencije izvan Europe. Dugoročan odgovor traži nove oblike organizacije rada, koji će osloboditi kreativnost ljudskog potencijala da bi se postigla ravnoteža između inovacija, proizvoda i procesa. Taj način djelovanja mora biti utemeljen na socijalnoj infrastrukturi, dijalogu i suradnji socijalnih partnera, kreatora politike i istraživača. Pritisci konkurencije donose nove oblike organizacije rada, obuhvaćene pojmom fleksibilnosti, koji pak uzrokuju nove rizike za kvalitetu radnih uvjeta. Nju osobito uočljivo smanjuju stres i nerazumni pritisci (bullying). Brojne poslodavce i sindikate promjene su zatekle nespremnima, što otežava pronalazak rješenja zatečenih problema i određivanje budućeg poželjnog stanja. Socijalni dijalog često se zato vodi kao oblik kriznog komuniciranja, umjesto kao oblik dogovora o aktivnom sudjelovanju u kreiranju vizije i zbilje poželjne budućnosti.

U ovom se radu problem socijalne sigurnosti starijih osoba analizira unutar općih promjena i tendencija u socijalnoj politici u svijetu i u Hrvatskoj. Prikaz svjetskih tendencija polazi od uvjeta nastanka suvremenih socijalnih država nakon Drugog svjetskog rata te opisa društvenih i gospodarskih promjena koje vrše pritisak k prilagodbama različitih socijalnih modela. Prikaz hrvatske situacije situira se unutar sljedećih analitičkih koordinati: pomirenje gospodarske i socijalne politike, povjerenje, uloga države, uloga privatizacije, uloga sustava naknada i uloga socijalnog partnerstva. Njima se problematizira društveni i socijalni razvoj Hrvatske nakon 1990. godine te se pokazuju drugačije mogućnosti razvoja. Na kraju rada se posebna pozornost posvećuje iskustvima i mogućnostima mirovinskih reformi, kao najvažnijem vidu socijalne sigurnosti starijih osoba. Iskustva drugih zemalja pokazuju da su sve zemlje suočene s potrebom mirovinskih reformi, ali da većina europskih zemalja i dalje vjeruje javnim mirovinskim sustavima te da planovi djelomične privatizacije mirovinskih sustava nose sa sobom mnoge nedoumice.

Ovim istraživanjem ispitana je procjena učitelja o adaptivnom ponašanju učenika s teškoćama u učenju u odnosu na postojanje prilagođenog programa kod učenika.

Ispitivanje je provedeno na 203 djece u dobi od 5 godina i 4 mjeseca do 7 godina i 4 mjeseca. Sociometrijskom tehnikom izdvojene su dvije skupine djece: popularni (31) i nepopularni (24). Grupe se statistički značajno razlikuju po broju braće i/ili sestara ; uratku na testu grafomotorike Bender- Santucci ; uratku na Testu zrelosti za polazak u školu KTZ ; procjeni djece o facijalnoj privlačnosti ; broju napomena upisanih u karton prilikom inicijalnog intervjua psihologa na upisu djeteta u vrtić ; broju pozitivnih i negativnih osobina kojima ih opisuju odgajatelji ; broju likovno, muzički i govorno nadarene djece i procjeni psihologa. Nije nađena statistički značajna razlika po dobi djece, stručnoj spremi i dobi roditelja ; prisutnosti /redovitosti u grupi.

U radu se govori i socijalnom razvoju djece predškolske dobi i faktorima koji na njega utječu. Komentira se utjecaj socijalne sredine, reguliranje dječjeg ponašanja. Prikazano je ispitivanje u kojem je sudjelovalo 428 djece predškolske dobi i 200 roditelja. Korištena je metoda opažanja u prirodnim uvjetima te posebno priređena Skala stavova prema primjeni tehnika nagrađivanja i kažnjavanja kojom su ispitani odgajatelji i roditelji. Opažanje u prirodnim uvjetima obavile su autorice u 42 vremenske sekvence, svaka u trajanju od 2 sata u dane i vremenska razdoblja prema slučajnom redoslijedu. Razmatran je broj opaženih oblika neprihvatljivih ponašanja, načina na koje na njih reagiraju odgajatelji te stav roditelja i odgajatelja u odnosu na načine reguliranja neprihvatljivih ponašanja djece.