Search

Politika je aktivnost kroz koju se definiraju pravila življenja unutar jedne zajednice. U demokratskim društvima, kroz izborne političke kampanje građanima se daje mogućnost odlučivanja tko će obnašati funkcije vlasti i donositi odluke o njihovim općim potrebama. Kako bi građani napravili što bolji izbor, u prvom redu je potrebno upoznati građane s političkim strankama i političkim kandidatima koji se nude na političkom ‘’tržištu’’. U modernoj povijesti političkih kampanja to se postiže primjenom marketinga. U ovom slučaju političkog marketinga. Marketing i u politici predstavlja sveobuhvatan i kompleksan proces istraživanja tržišta, kreiranje vlastitog političkog proizvoda, njegovo prilagođavanje tržištu i sustavni proces djelovanja na tržište. S obzirom na to da je marketing danas bitan faktor u svim aktivnostima ljudskoga života, kako komercijalni tako i politički, on u prvom redu mora počivati na dobroj persuaziji, odnosno moći uvjeravanja. Uzmemo li u obzir da je glavna motivacija svakog čovjeka ostvariti, odnosno odabrati ono najbolje za sebe i svoje najbliže, potrebno je u mnoštvu ponuda znati odabrati ono najbolje. Upravo u tom dijelu do izražaja dolazi persuazija, kao specifična i vrlo česta tehnika koja se koristi u komuniciranju. Način komuniciranja koji bi trebao uvjeriti, odnosno stvoriti povjerenje i sigurnost da ono što se nudi stvarno i vrijedi, jer je i za uspješnu ‘’prodaju’’ politike i političkog kandidata potrebno biti bolji od konkurencije, biti drugačiji i ostati upamćen., Politics is a very important activity which defines rules of living within a community. Today, in democratic societies, citizens are given an opportunity to decide, through electoral political campaign, who will lead and make decisions about their general needs. In order to make a better decision, citizens need to connect with political parties. In other words, political parties have a task to introduce their work and candidates offered on the political ‘market’. In the modern history of political campaigns, that can be accomplished through marketing, in this case, political marketing. Marketing in politics is a comprehensive and complex process of market research, creating your own political product, adapting to the market and systematic process of influencing the market. All in order for a political process to be accepted and the application of basic marketing concepts to become relevant in electoral victory. Marketing has become a crucial factor in all aspects of life, both in commercial and political terms, and it has to be based on good persuasion. If we take into consideration that the main motivation of every person is to accomplish or to choose what is best for them and their families, it is important to know how to choose between multiple options. In that part, marketing persuasion comes to first place as a specific and very common form of communication. A way of communication that should convince others to choose or to build trust and bond to what is offered, because for successful sales, you need to be better than the competition, to be different and memorable.

Populist politicians performing as celebrities and celebrities becoming populist politicians is a phenomenon that illustrates how populism and celebrity politics can easily be combined in contemporary political communication. This study aims to gain a deeper understanding of the latter type of celebrity populist by analyzing the Facebook posts of Croatian musician and populist politician, Miroslav Škoro, during the 2019 presidential campaign in Croatia. The conducted qualitative content analysis led to the conclusion that, in the context of celebrity populism, the concept of “the people” attains more meaning and power, as celebrity capital is used for an even stronger emphasis of populist appeal to “the people.” This is seen through two main categories that emerged from the analysis: 1) representation of celebrity fans as “the people” and 2) using celebrity background as proof of unity with the people., Populisti koji se ponašaju kao zvijezde i zvijezde (celebrities) koji ulaze u politiku i postaju populisti, fenomen je koji ilustrira kako se u suvremenoj političkoj komunikaciji populizam i celebrity politika mogu jednostavno kombinirati. Cilj je ovoga rada bolje razumjeti potonji tip takozvanih celebrity populista i to analizom Facebook objava hrvatskoga glazbenika i populističkoga političara Miroslava Škore tijekom predsjedničke kampanje 2019. Provedena kvalitativna analiza sadržaja pokazala je da celebrity populizam pridonosi produbljavanju populističkog obraćanja „narodu“, i to tako što se već postojeći celebrity kapital koristi da bi se to naglasilo. To je vidljivo u dvije glavne kategorije koje proizlaze iz analize: 1) predstavljanje svojih obožavatelja kao „naroda” i 2) korištenje pozadine iz celebrity svijeta kao dokaza jedinstva s narodom.

U ovom radu analiziraju se poruke kandidata izrečene u sklopu kampanje na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj od 2000. do 2020. godine, a koje imaju obilježja humorističke inscenacije politike. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno pet predsjedničkih izbora, a cilj je bio utvrditi učestalost korištenja humorističke inscenacije kod političkih aktera kako bi se uvidjelo postoji li povezanost između uspjeha na predsjedničkim izborima s korištenjem humora, satire, performansa ili privatizacije politike. Također, cilj je bio istražiti u kolikoj je mjeri retorički stil kandidata negativan, odnosno koliko omalovažava protukandidata. Metodom kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja utvrđeno je da je humorističku inscenaciju politike barem jednom koristila većina kandidata na predsjedničkim izborima, ali učestalije su je koristili samo pet kandidata. Od tih pet kandidata, trojica su bili pobjednici na predsjedničkim izborima pa se pozitivan ishod može u nekoj mjeri dovesti u svezu s upotrebom humorističke inscenacije. Također, rezultati istraživanja pokazali su da humoristička inscenacija nije u većoj mjeri imala obilježja omalovažavanja protivnika, međutim većina poruka imala je elemente ismijavanja protivnika., This paper analyses the messages that the candidates used as part of the campaign in the presidential elections in Croatia from 2000 to 2020, which have the characteristics of a humorous staging of politics. The research covered a total of five presidential elections, and the goal was to determine the frequency of the usage of humorous staging by politicians in order to see if there is a connection between success in presidential elections and the usage of humor, satire, performance or privatization of politics. Also, the goal was to see to what extent the candidate's rhetorical style has the elements of negative communication, i.e. how much it disparages the opponent. With the use of method of quantitative and qualitative content analysis, the results showed that the humorous staging of politics was used at least once by most of the candidates in the presidential elections, but only five candidates used it more often. Three of those five candidates were winners in the presidential elections, so the positive outcome can be attributed to some extent to the usage of humorous staging. Also, the results of the research showed that the humorous staging did not have the features of belittling the opponent to a greater extent, however, most of the messages had elements of ridiculing the opponent.

U ovom radu analiziraju se poruke kandidata izrečene u sklopu kampanje na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj od 2000. do 2020. godine, a koje imaju obilježja humorističke inscenacije politike. Istraživanjem je obuhvaćeno ukupno pet predsjedničkih izbora, a cilj je bio utvrditi učestalost korištenja humorističke inscenacije kod političkih aktera kako bi se uvidjelo postoji li povezanost između uspjeha na predsjedničkim izborima s korištenjem humora, satire, performansa ili privatizacije politike. Također, cilj je bio istražiti u kolikoj je mjeri retorički stil kandidata negativan, odnosno koliko omalovažava protukandidata. Metodom kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja utvrđeno je da je humorističku inscenaciju politike barem jednom koristila većina kandidata na predsjedničkim izborima, ali učestalije su je koristili samo pet kandidata. Od tih pet kandidata, trojica su bili pobjednici na predsjedničkim izborima pa se pozitivan ishod može u nekoj mjeri dovesti u svezu s upotrebom humorističke inscenacije. Također, rezultati istraživanja pokazali su da humoristička inscenacija nije u većoj mjeri imala obilježja omalovažavanja protivnika, međutim većina poruka imala je elemente ismijavanja protivnika. This paper analyses the messages that the candidates used as part of the campaign in the presidential elections in Croatia from 2000 to 2020, which have the characteristics of a humorous staging of politics. The research covered a total of five presidential elections, and the goal was to determine the frequency of the usage of humorous staging by politicians in order to see if there is a connection between success in presidential elections and the usage of humor, satire, performance or privatization of politics. Also, the goal was to see to what extent the candidate's rhetorical style has the elements of negative communication, i.e. how much it disparages the opponent. With the use of method of quantitative and qualitative content analysis, the results showed that the humorous staging of politics was used at least once by most of the candidates in the presidential elections, but only five candidates used it more often. Three of those five candidates were winners in the presidential elections, so the positive outcome can be attributed to some extent to the usage of humorous staging. Also, the results of the research showed that the humorous staging did not have the features of belittling the opponent to a greater extent, however, most of the messages had elements of ridiculing the opponent.

Različite afere koje uključuju političare i druge javne dužnosnike česta su pojava na hrvatskoj političkoj sceni u posljednjem desetljeću. Komuniciranje uključenih aktera u tom za njih neugodnom trenutku dosad nije bilo predmetom dubljih istraživanja društvenih znanstvenika na ovim prostorima. Zbog velikoga tehničkog razvoja medija, snažne personalizacije komunikacije i ostalih razloga, političari su vrlo svjesni važnosti svoje prisutnosti u javnosti, što u izvjesnim situacijama uključuje i krizno komuniciranje. Rad ispituje postoji li u toj komunikaciji na relaciji političari – mediji zajednički kolektivno prihvaćeni obrazac koji pripada njihovu specifičnom habitusu i odvija li se dinamika komuniciranja političara od početka afere do njezina javnog okončanja dominantno u skladu s njihovom lojalnošću stranci i instituciji kojoj pripadaju. U istraživanju je korištena metoda kvalitativne analize sadržaja. U razdoblju od 2010. do 2021. analizirano je 35 afera političara i dužnosnika (ukupno 471 izjava) koje prema kvantitetu i sadržaju adekvatno predstavljaju komuniciranje ključnih aktera afera. Istraživanje je pokazalo kako se afersko komuniciranje odvija u tri faze: u prvoj fazi političari pod svaku cijenu nastoje poricati postojanje afere i svoju odgovornost u njoj. U drugoj fazi uglavnom prebacuju krivnju, prije svega na medije, a zatim i na druge aktere iz afere, ali i na političke suparnike. Pritom u komunikaciji koriste personalizaciju i uključuju svoj imidž. Treća faza uključuje suočavanje sa strankom u kojoj političari svoje interese podređuju onima svoje stranke. U toj fazi potvrđuje se kako se komunikacija političara odvija dominantno u skladu s lojalnošću stranci. Istraživanje također pokazuje kako tijekom svih triju faza komunikacije političari intenzivno upotrebljavaju svoje kapitale, a najizrazitije onaj socijalni, kako bi suzbili optužbe, odnosno ojačali svoj ugled u javnosti, naročito unutar svoje stranke., Various scandals involving politicians and other public officials have been a common occurrence on the Croatian political scene over the last decade. The communication of the actors involved in this awkward moment for them has so far not been the subject of research by social scientists in this area. Due to the great technical development of the media, distinct personalization of communication and other reasons, politicians are more than aware of the importance of their presence in public, which includes crisis communication in certain situations. The paper examines whether there is a common, generally accepted pattern in this communication involving politicians and the media pertaining to their specific habitus, as well as whether the dynamics of the politicians’ communication from the beginning of the affair to its public end are predominantly in line with their loyalty to their parties and institutions. The method used within this research is qualitative content analysis. In the period from 2010 to 2021, 35 scandals involving politicians and public officials were analysed (a total of 471 statements), which, in terms of quantity and content, adequately represent the communication of key actors in the scandals. Research has shown that crisis communication takes place over three stages: during the first stage, politicians try to deny the existence of the scandal and their responsibility for it at all costs. In the second stage, they mostly shift the blame, first onto the media, then other actors involved in the scandal, but also political rivals. In doing so, they use personalization in communication and rely on their image. The third stage involves confronting the party in whose favour politicians subordinate their interests. When it comes to that stage, it has been determined that political communication takes place predominantly in accordance with the loyalty to the party. The research has also shown that during all three stages of communication, politicians use their capital intensively, notably the social one, in order to suppress accusations, i.e. strengthen their public image and reputation within their parties.

Ovaj diplomski rad govori komuniciranju istaknutih aktera košarke i američkog nogometa vezano za problem rasizma koji je postao sve veći problem u SAD-u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Cilj ovog rada bio je analizirati kako su dva aktera američkog nogometa: Jared Goff i Colin Kaepernick te dva aktera košarke: LeBron James i Giannis Antetokounmpo koristili status celebrityja i utjecaj u borbi s rasizmom. Uz pomoć ključnih riječi, metodologije teza i teorije došao sam do zaključka kako su dva sporta pokazala polarizirajuće učinke u borbi s rasizmom. Do zaključka sam došao analizom političke komunikacije koju su akteri imali u javnosti, njihove solidarnosti s publikom te sukoba s politikom. S obzirom na to da nisam mogao osobno prisustvovati tim događajima, izvori su mi bili američki mediji koji su prenosili vijesti vezane uz “Black Lives Matter” prosvjede koji su nastali u tom razdoblju. Kao glavni neprijatelj pokretu bio je tadašnji američki predsjednik Donald Trump koji je javno kritizirao sve koji su sudjelovali. Analiza je pokazala da su igrači iz NBA puno više bili ujedinjeni, nego što su to bili igrači u NFL-u. Razlog možemo potražiti u vlasnicima ekipa od kojih su mnogi na strani Trumpa, a neki su i njegovi dobri prijatelji (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). Sama ta činjenica zatvorila je vrata Kaepernicku nakon njegovih javnih istupa i nakon što je ostao bez ekipe. Smatram da je Colin igrač američke košarke, ne bi bio izbačen iz lige, s obzirom na to da NBA košarkaši imaju jasne političke stavove (James, Chris Paul, Steph Curry) te ih liga zbog toga nije izbacila. Američka politika nije pokazala previše sluha za rješavanje problema rasizma i rasne nepravde. Štoviše, nije ih uopće zanimao taj problem. Ubojstva Afroamerikanaca ukazala su na to da problem rasne neravnopravnosti i dalje postoji u suvremenom društvu. Važno je istaknuti da su se određene promjene u američkom društvu dogodile, ali da su i dalje prevelike podjele koje u istome vladaju. This paper discusses the communication of prominent actors of American basketball and football regarding the problem of racism in the USA from 2017 to 2020. This research is aimed to analize how football players: Jared Goff and Colin Kaepernick and two basketball players: LeBron James and Giannis Antetokounmpo used their celebrity status and influence in the fight against racism. With the help of key words, methodology, theses and theory. I came to the conclusion that two sports have shown polarizing effects in the fight against racism. I analysed the political communication which those actors used in public, their solidarity with the audience and conflict with politics. Given that I could not personally attend those events, my sources were the American media that reported news related to the "Black Lives Matter" protest that occurred during that period. The main enemy of the movement was Donald Trump, who publicly criticized all those who participated. The analysis showed that NBA players were much more united than NFL players. The reason can be found in the team owners, many of whom are on Trump's side, and some of whom are also his good friends (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). That fact alone closed the door on Kaepernick after his public appearances and after he was left without a team. I believe that if Colin was an American basketball player, he would not be kicked out of the league, considering that NBA basketball players have clear political views (James, Chris Paul, Steph Curry) and the league did not kick them out for that. American politics has not shown much effort to solve the problem of racism and racial injustice. Moreover, they were not interested in this problem at all. The murders of African Americans indicated that the problem of racial inequality still exists in modern society. It is important to point out that certain changes have taken place in American society, but that there are still too many different parties that rule in it.

Ovaj diplomski rad govori komuniciranju istaknutih aktera košarke i američkog nogometa vezano za problem rasizma koji je postao sve veći problem u SAD-u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Cilj ovog rada bio je analizirati kako su dva aktera američkog nogometa: Jared Goff i Colin Kaepernick te dva aktera košarke: LeBron James i Giannis Antetokounmpo koristili status celebrityja i utjecaj u borbi s rasizmom. Uz pomoć ključnih riječi, metodologije teza i teorije došao sam do zaključka kako su dva sporta pokazala polarizirajuće učinke u borbi s rasizmom. Do zaključka sam došao analizom političke komunikacije koju su akteri imali u javnosti, njihove solidarnosti s publikom te sukoba s politikom. S obzirom na to da nisam mogao osobno prisustvovati tim događajima, izvori su mi bili američki mediji koji su prenosili vijesti vezane uz “Black Lives Matter” prosvjede koji su nastali u tom razdoblju. Kao glavni neprijatelj pokretu bio je tadašnji američki predsjednik Donald Trump koji je javno kritizirao sve koji su sudjelovali. Analiza je pokazala da su igrači iz NBA puno više bili ujedinjeni, nego što su to bili igrači u NFL-u. Razlog možemo potražiti u vlasnicima ekipa od kojih su mnogi na strani Trumpa, a neki su i njegovi dobri prijatelji (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). Sama ta činjenica zatvorila je vrata Kaepernicku nakon njegovih javnih istupa i nakon što je ostao bez ekipe. Smatram da je Colin igrač američke košarke, ne bi bio izbačen iz lige, s obzirom na to da NBA košarkaši imaju jasne političke stavove (James, Chris Paul, Steph Curry) te ih liga zbog toga nije izbacila. Američka politika nije pokazala previše sluha za rješavanje problema rasizma i rasne nepravde. Štoviše, nije ih uopće zanimao taj problem. Ubojstva Afroamerikanaca ukazala su na to da problem rasne neravnopravnosti i dalje postoji u suvremenom društvu. Važno je istaknuti da su se određene promjene u američkom društvu dogodile, ali da su i dalje prevelike podjele koje u istome vladaju., This paper discusses the communication of prominent actors of American basketball and football regarding the problem of racism in the USA from 2017 to 2020. This research is aimed to analize how football players: Jared Goff and Colin Kaepernick and two basketball players: LeBron James and Giannis Antetokounmpo used their celebrity status and influence in the fight against racism. With the help of key words, methodology, theses and theory. I came to the conclusion that two sports have shown polarizing effects in the fight against racism. I analysed the political communication which those actors used in public, their solidarity with the audience and conflict with politics. Given that I could not personally attend those events, my sources were the American media that reported news related to the "Black Lives Matter" protest that occurred during that period. The main enemy of the movement was Donald Trump, who publicly criticized all those who participated. The analysis showed that NBA players were much more united than NFL players. The reason can be found in the team owners, many of whom are on Trump's side, and some of whom are also his good friends (Kahn, Kraft, Kroenke, Jones). That fact alone closed the door on Kaepernick after his public appearances and after he was left without a team. I believe that if Colin was an American basketball player, he would not be kicked out of the league, considering that NBA basketball players have clear political views (James, Chris Paul, Steph Curry) and the league did not kick them out for that. American politics has not shown much effort to solve the problem of racism and racial injustice. Moreover, they were not interested in this problem at all. The murders of African Americans indicated that the problem of racial inequality still exists in modern society. It is important to point out that certain changes have taken place in American society, but that there are still too many different parties that rule in it.

Knjiga Dajane Šošić podijeljena je u sedam poglavlja. U prvom poglavlju objašnjava se utjecaj razvoja novih medija i novih tehnologija na televiziju, kao i na proizvodni proces medija općenito. Drugo poglavlje donosi prikaz teorijskih koncepata vodećih hrvatskih i svjetskih medijskih teoretičara. Također, upozorava se na nedostatak znanstvenih istraživanja o ulozi i utjecaju društvenih mreža u kreiranju i proizvodnji medijskog sadržaja. Treće poglavlje opisuje povijesni razvoj masovne komunikacije i društvenih mreža te njihov utjecaj na novinarsku profesiju. Nadalje, četvrto poglavlje opisuje specifičnosti televizije kao medija, objašnjava proces nastanka vijesti, kao i konvergenciju medija. Peto poglavlje istražuje ulogu društvenih mreža u javnoj komunikaciji u kontekstu iznošenja stavova. U fokusu autoričinih promišljanja nalaze se političari i politička komunikacija u online kampanjama. Šesto poglavlje analizira utjecaj društvenih mreža na profesionalne standarde i vjerodostojnost medija. Sedmo poglavlje donosi pregled opsežnog istraživanja provedenog metodom analize sadržaja središnjih informativnih emisija triju nacionalnih televizija.

Rad daje pregled doprinosa hrvatskih istraživača, prije svega znanstvenika i suradnika s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenom i akademskom razvoju političke komunikacije, političkog marketinga i odnosa s javnošću u Hrvatskoj. Sve tri discipline spadaju u područje strateškog komuniciranja koje podrazumijeva svrhovito korištenje komunikacije kojom pojedinci, organizacije, institucije ili države nastoje ostvariti svoje strateške ciljeve. Rad pokazuje kako je Hrvatska, iako je kasno uskočila na vlak tržišnog komuniciranja, brzo uhvatila korak s međunarodnim istraživačkim i akademskim trendovima na tom području. Fakultet političkih znanosti u tome je imao pionirsku i predvodničku ulogu. Istraživači s Fakulteta, ali i drugi hrvatski znanstvenici, svojim istraživanjima i policy analizama na području političkog marketinga i političke komunikacije doprinijeli su konceptualizaciji i komparativnoj analizi suvremenih izbornih kampanja, zatim fenomena amerikanizacije, personalizacije, pakiranja politike, populizma, celebrity populizma, dezinformacija, e-demokracije, cyber politike i drugih. Na području odnosa s javnošću posebno se ističu doprinosi konceptualizaciji i istraživanju imidža, identiteta i brenda država, kriznom komuniciranju, strateškom komuniciranju u turizmu te evaluaciji odnosa s javnošću., The paper provides an overview of the contribution of Croatian researchers, primarily scientists and associates from the Faculty of Political Sciences, University of Zagreb, to research and teaching of political communication, political marketing and public relations in Croatia. All three disciplines belong to the field of strategic communication, which refers to a purposeful use of communication by individuals, organizations, institutions or states aimed at achieving their strategic goals. The paper shows how Croatia, despite its belated enrolment in the market communication, quickly caught up with international research and academic trends in the field. The role of the Faculty in this process was the one of a pioneer and a leader. Researchers from the Faculty, as well as other Croatian scientists, have been contributing to the conceptualization and comparative analyses of contemporary election campaigns, as well as to the research of the phenomena of Americanization, personalization, packaging of politics, populism, celebrity populism, disinformation, e-democracy, cyber politics and others. In the field of public relations, particularly noteworthy are contributions related to image, identity and nation branding, crisis communication, strategic communication in tourism and evaluation in public relations.

Politička komunikacija koristi sve raspoložive kanale, a društvene mreže jedan su od najkorištenijih izvora komunikacije u predizbornim periodima. Istraživanja često pokazuju kako u političkoj komunikaciji društvene mreže ostaju nedovoljno iskorišten potencijal, naročito u području dvosmjerne komunikacije i interaktivnosti s građanima. Na kojoj su razini bile političke stranke u parlamentarnim izborima utvrđuje se kroz ovu analizu sadržaja objava na društvenim mrežama Facebook i Instagram za pet najbolje rangiranih hrvatskih političkih stranaka na parlamentarnim izborima 2020.: HDZ, SDP, Domovinski pokret, Most i Možemo!. Glavni cilj rada bio je utvrditi kako su političke stranke postavile komunikaciju na društvenim mrežama Facebooku i Instagramu, mjerio se engagement korisnika, koji su format objava stranke koristile, koje su bile teme objava, jesu li se koristili simboli, službeni hashtagovi, jesu li stranke pozivale na engagement, označavale osobe/institucije i surađivale s poznatim osobama., Political communication uses all available channels, and social networks are one of the most used sources of communication in pre-election periods. Research often shows that in political communication social networks often remain an underutilized potential, especially in the area of two-way communication and interactivity with citizens. The level of political parties in the parliamentary elections is determined through this content analysis of posts on social networks Facebook and Instagram for the five best ranked Croatian political parties in the 2020 parliamentary elections: HDZ, SDP, Domovinski pokret, Most and Možemo!. The main goal of the paper was to determine how political parties set up communication on social networks Facebook and Instagram, measured user engagement, what format of posts parties used, what were the topics of posts, whether symbols were used, official hashtags, whether parties called on engagement, designated persons / institutions and collaborated with known persons.

TikTok je jedna od najmlađih društvenih mreža nastala 2018. godine, koja unatoč svojem kratkom životnom vijeku broji više od milijardu aktivnih korisnika. Kao i većina ostalih društvenih mreža i TikTok je prepoznat kao odlična platforma za različite oblike marketinga, uključujući i politički marketing. Posebna prednost TikToka jest u tome što ima potencijal doći do velikog broja ljudi, a većina korisnika su osobe mlađe od 30 godina. Primarni cilj ovog rada je istražiti kojem kandidatu su korisnici TikToka bili naklonjeni za vrijeme američkih predsjedničkih izbora 2020. godine, koristeći kvantitativnu analizu sadržaja 100 najpopularnijih videa, pod hashtagom #election2020. Autorica zaključuje kako su TikTok korisnici iznimno negativno portretirali Donalda Trumpa te su podršku češće pružali Joe Bidenu. Uz to, analizom je utvrđeno kako je najveći broj videa bio humoristične prirode, a usprkos pretpostavkama, velik broj analiziranih videa bio je informativnog i dokumentarističkog sadržaja., TikTok is one of the youngest social media networks created in 2018, which, despite its short lifespan, has more than a billion active users. Like most other social media networks, TikTok is recognized as an excellent platform for various forms of marketing, including political marketing. A special advantage of TikTok is that it has the potential to reach a large number of people, and vast majority of users are under 30 years old. Primary goal of this paper is to find out which presidential candidate did TikTok users favored during the 2020 U.S. pre-election campaign. Using the content analysis of the 100 most popular videos under the hashtag #election2020 that were published during the 2020 presidential election campaign, the author finds that TikTok users portrayed Donald Trump extremely negatively and supported Joe Biden more often. In addition, the analysis found that most of the videos were humorous in nature, and despite assumptions, large number of analyzed videos were informative and documentary content.

U ovom diplomskom radu analizira se izborno izvještavanje na lokalnim izborima u Zagrebu 2021. godine. Analizom sadržaja obuhvaćen je uzorak od 357 članaka na vodećim hrvatskim portalima, a to su: Index.hr, Jutarnji.hr, Vecernji.hr i Direktno.hr. U Istraživanje su uključeni svi tekstovima u kojima su se spominjali kandidati, a koji su objavljeni u vrijeme službene izborne kampanje, odnosno od dana objave kandidacijskih lista, 3. svibnja 2021. Kampanja je trajala do 14. svibnja te je analiza uzela u obzir sve tekstove koji su objavljeni u tom periodu. Naglasak ove analize bio je zastupljenost kandidata i vrijednosno određivanje medija prema kandidatima odnosno istraživala se moguća pristranost. Središnja hipoteza da će gore navedeni mediji izvještavati pristrano i neuravnoteženo tek je djelomično potvrđena. Prema kriterijima zastupljenosti, kandidati su bili spominjani razmjerno njihovoj prisutnosti u stvarnom životu i nema radikalnih razlika u zastupljenosti. O kandidatima se u najvećem broju analiziranih članaka izvještava neutralno, međutim Indeks.hr i Jutarnji.hr otvoreno su podupirali Tomislava Tomaševića zbog čega se može reći da je prva pomoćna hipoteza potvrđena, iako su pošteno pristupali i drugim kandidatima. Može se reći da su u kampanji svi kandidati dobili priliku da njihova stajališta budu zastupljena. Hipoteza prema kojoj se očekivalo da će Vecernji.hr objaviti razmjerno najveći broj pozitivno intoniranih tekstova o Jeleni Pavičić Vukičević i Vesni Škare Ožbolt u potpunosti je odbačena. Druga pomoćna hipoteza prema kojoj se očekivalo da će Direktno.hr objaviti razmjerno najveći broj pozitivno intoniranih tekstova o Davoru Filipoviću i Miroslavu Škori djelomično je potvrđena jer po kriteriju zastupljenosti nije bilo velikih razlika između njih i drugih kandidata, kao ni u broju pozitivno ili negativno intoniranih tekstova izuzev dvije izrazio negativno kolumne prema liberalnom kandidatu. Portal je izvještavao u najvećem broju tekstova neutralno i nepristrano, ali u nekoliko izabranih tekstova mogla se primijetiti sklonost portala prema konzervativnijim kandidatima što se očitovalo u odabiru tema koje su se ticale konzervativnog kandidata u pozitivnom smislu, a koje drugi portali nisu prenosili. Također, u nekoliko slučajeva propustilo se izvijestiti o događaju koji bi štetio drugom konzervativnom kandidatu., This thesis analyzes the election reporting during local elections in Zagreb in 2021. The content analysis covered 357 articles on leading Croatian news sites: Index.hr, Jutarnji.hr, Vecernji.hr and Direktno.hr. Research included all articles published during campaign in which candidates were mentioned. Official election campaign started on May 3, 2021. when official list of candidates were published. The campaign lasted until May 14.The research aimed at proving possible presentation and coverage bias towards the candidates. Goal was to investigate how candidates were represented on each of the analyzed news sites. Main hypothesis contained asumption that the above mentioned media will report biased and unbalanced. It has only been partially confirmed. According to the coverage criteria, the candidates were mentioned in proportion to their presence in real life and there are no radical differences in representation of candidates across all four news sites. Most of the analyzed articles were neutral towards all candidates, although, Index.hr and Jutarnji.hr openly supported Tomislav Tomašević, which is why it can be said that the first auxiliary hypothesis was confirmed, although they approached other candidates fairly. It can be said that during campaign all candidates were given the opportunity to have their views represented. Based on the results of this this research third hypothesis according to which Vecernji.hr is expected to publish relatively more articles about Jelena Pavičić Vukičević and Vesna Škare Ožbolt was completely rejected. No coverage or presentation bias was detected. The second auxiliary hypothesis according to which Direktno.hr was expected to publish the relatively largest number of positively toned texts about Davor Filipović and Miroslav Škoro was partially confirmed because there was no significant coverege bias. Also, no substantial presentation bias was detected except two columns very negatively oriented towards liberal candidate. Still couple of analyzed articles showed that this particular news site leans towards conservative candidates and this is reflected in selection bias or gatekeeping bias.

U ovom diplomskom radu analizira se izborno izvještavanje na lokalnim izborima u Zagrebu 2021. godine. Analizom sadržaja obuhvaćen je uzorak od 357 članaka na vodećim hrvatskim portalima, a to su: Index.hr, Jutarnji.hr, Vecernji.hr i Direktno.hr. U Istraživanje su uključeni svi tekstovima u kojima su se spominjali kandidati, a koji su objavljeni u vrijeme službene izborne kampanje, odnosno od dana objave kandidacijskih lista, 3. svibnja 2021. Kampanja je trajala do 14. svibnja te je analiza uzela u obzir sve tekstove koji su objavljeni u tom periodu. Naglasak ove analize bio je zastupljenost kandidata i vrijednosno određivanje medija prema kandidatima odnosno istraživala se moguća pristranost. Središnja hipoteza da će gore navedeni mediji izvještavati pristrano i neuravnoteženo tek je djelomično potvrđena. Prema kriterijima zastupljenosti, kandidati su bili spominjani razmjerno njihovoj prisutnosti u stvarnom životu i nema radikalnih razlika u zastupljenosti. O kandidatima se u najvećem broju analiziranih članaka izvještava neutralno, međutim Indeks.hr i Jutarnji.hr otvoreno su podupirali Tomislava Tomaševića zbog čega se može reći da je prva pomoćna hipoteza potvrđena, iako su pošteno pristupali i drugim kandidatima. Može se reći da su u kampanji svi kandidati dobili priliku da njihova stajališta budu zastupljena. Hipoteza prema kojoj se očekivalo da će Vecernji.hr objaviti razmjerno najveći broj pozitivno intoniranih tekstova o Jeleni Pavičić Vukičević i Vesni Škare Ožbolt u potpunosti je odbačena. Druga pomoćna hipoteza prema kojoj se očekivalo da će Direktno.hr objaviti razmjerno najveći broj pozitivno intoniranih tekstova o Davoru Filipoviću i Miroslavu Škori djelomično je potvrđena jer po kriteriju zastupljenosti nije bilo velikih razlika između njih i drugih kandidata, kao ni u broju pozitivno ili negativno intoniranih tekstova izuzev dvije izrazio negativno kolumne prema liberalnom kandidatu. Portal je izvještavao u najvećem broju tekstova neutralno i nepristrano, ali u nekoliko izabranih tekstova mogla se primijetiti sklonost portala prema konzervativnijim kandidatima što se očitovalo u odabiru tema koje su se ticale konzervativnog kandidata u pozitivnom smislu, a koje drugi portali nisu prenosili. Također, u nekoliko slučajeva propustilo se izvijestiti o događaju koji bi štetio drugom konzervativnom kandidatu. This thesis analyzes the election reporting during local elections in Zagreb in 2021. The content analysis covered 357 articles on leading Croatian news sites: Index.hr, Jutarnji.hr, Vecernji.hr and Direktno.hr. Research included all articles published during campaign in which candidates were mentioned. Official election campaign started on May 3, 2021. when official list of candidates were published. The campaign lasted until May 14.The research aimed at proving possible presentation and coverage bias towards the candidates. Goal was to investigate how candidates were represented on each of the analyzed news sites. Main hypothesis contained asumption that the above mentioned media will report biased and unbalanced. It has only been partially confirmed. According to the coverage criteria, the candidates were mentioned in proportion to their presence in real life and there are no radical differences in representation of candidates across all four news sites. Most of the analyzed articles were neutral towards all candidates, although, Index.hr and Jutarnji.hr openly supported Tomislav Tomašević, which is why it can be said that the first auxiliary hypothesis was confirmed, although they approached other candidates fairly. It can be said that during campaign all candidates were given the opportunity to have their views represented. Based on the results of this this research third hypothesis according to which Vecernji.hr is expected to publish relatively more articles about Jelena Pavičić Vukičević and Vesna Škare Ožbolt was completely rejected. No coverage or presentation bias was detected. The second auxiliary hypothesis according to which Direktno.hr was expected to publish the relatively largest number of positively toned texts about Davor Filipović and Miroslav Škoro was partially confirmed because there was no significant coverege bias. Also, no substantial presentation bias was detected except two columns very negatively oriented towards liberal candidate. Still couple of analyzed articles showed that this particular news site leans towards conservative candidates and this is reflected in selection bias or gatekeeping bias.

The article analyzes the media treatment of two sex scandals: the “Stormy Daniels scandal”, which involved the current US President Donald Trump in 2018 and the “Ruby scandal”, which involved Silvio Berlusconi in 2010, while he was Italy’s Prime Minister. By combining both quantitative and qualitative methodologies the aim is to discover whether the media treatment is different, as we can expect since the two countries belong to two different media systems, or if, following the theory of Americanization of political communication, the Italian media will tend to emulate the American model. Furthermore, another aim of this study is to detect whether a shift towards a more Polarized Pluralist model can be identified in the USA, as some authors have started foreseeing. The results will show that both countries’ media behave coherently with the traditional feature of their media system, the Polarized Pluralist and the Liberal., Ovaj rad analizira medijski tretman dvaju seks-skandala: skandala „Stormy Daniels“ iz 2018. u koji je bio uključen sadašnji predsjednik SAD-a Donald Trump i skandala „Ruby“ u kojem je sudjelovao Silvio Berlusconi 2010. dok je bio talijanski premijer. U radu se koriste kvantitativne i kvalitativne metode, a cilj je otkriti je li medijski tretman navedenih događaja drukčiji, što očekujemo s obzirom na to da dvije zemlje pripadaju dvama različitim medijskim sustavima, te može li se očekivati, na tragu teorije amerikanizacije političke komunikacije, da bi talijanski mediji mogli biti skloni imitiranju američkog modela. Nadalje, drugi cilj ove studije jest otkriti može li se zaokret prema tzv. polariziranom pluralističkom (talijanskom) modelu pronaći u SAD-u, kako su pojedini autori počeli predviđati. Rezultati su pokazali da se mediji u obje zemlje drže svojih tradicionalnih načina tretiranja događaja koji zanimaju javnost.

TikTok je jedna od najmlađih društvenih mreža nastala 2018. godine, koja unatoč svojem kratkom životnom vijeku broji više od milijardu aktivnih korisnika. Kao i većina ostalih društvenih mreža i TikTok je prepoznat kao odlična platforma za različite oblike marketinga, uključujući i politički marketing. Posebna prednost TikToka jest u tome što ima potencijal doći do velikog broja ljudi, a većina korisnika su osobe mlađe od 30 godina. Primarni cilj ovog rada je istražiti kojem kandidatu su korisnici TikToka bili naklonjeni za vrijeme američkih predsjedničkih izbora 2020. godine, koristeći kvantitativnu analizu sadržaja 100 najpopularnijih videa, pod hashtagom #election2020. Autorica zaključuje kako su TikTok korisnici iznimno negativno portretirali Donalda Trumpa te su podršku češće pružali Joe Bidenu. Uz to, analizom je utvrđeno kako je najveći broj videa bio humoristične prirode, a usprkos pretpostavkama, velik broj analiziranih videa bio je informativnog i dokumentarističkog sadržaja. TikTok is one of the youngest social media networks created in 2018, which, despite its short lifespan, has more than a billion active users. Like most other social media networks, TikTok is recognized as an excellent platform for various forms of marketing, including political marketing. A special advantage of TikTok is that it has the potential to reach a large number of people, and vast majority of users are under 30 years old. Primary goal of this paper is to find out which presidential candidate did TikTok users favored during the 2020 U.S. pre-election campaign. Using the content analysis of the 100 most popular videos under the hashtag #election2020 that were published during the 2020 presidential election campaign, the author finds that TikTok users portrayed Donald Trump extremely negatively and supported Joe Biden more often. In addition, the analysis found that most of the videos were humorous in nature, and despite assumptions, large number of analyzed videos were informative and documentary content.

Politička komunikacija u životu ljudi prisutna je još od pojave retorike u antičkoj Grčkoj, kada se počela pridavati važnost načinu izgovorenoga sadržaja i samom sadržaju. Politička komunikacija mijenjala se i prilagođavala pojavom svakoga medija, a s pojavom društvenih mreža dobila je novu dimenziju. Društvene mreže jedan su od novih medija koji svojim korisnicima omogućavaju dvosmjernu komunikaciju, odnosno komentiranje i iskazivanje mišljenja koji su vidljivi svima. Društvene mreže promijenile su publike i naučile ih da su one te koje odlučuju i koje utječu, više ne samo prividno. Političke opcije prisutne su na društvenim mrežama, a koriste li ih na način kako su inicijalno namijenjene ili ih iskorištavaju samo za puko oglašavanje i vlastitu promidžbu, bit će istraženo u ovome radu. U ovom radu analizira se kakav sadržaj najčešće objavljuju najjače političke opcije u Hrvatskoj te koliko i kako drugi korisnici reagiraju na taj sadržaj. Ciljevi su utvrditi pridržavaju li se hrvatske političke opcije dvosmjerne ili samo jednosmjerne komunikacije te na koji način komuniciraju s korisnicima društvenih mreža. Usporedba dva odabrana vremenska razdoblja pokazat će u kojoj se mjeri razlikuje komunikacija političkih stranaka na društvenim mrežama u predizbornom razdoblju i u tzv. izvan(pred)izbornom razdoblju. Political communication has been present in people's lives since the advent of rhetoric in ancient Greece, when the most important was to be attached to the manner of spoken content and the content itself. Political communication changed and adapted with the advent of each medium, and with the advent of social networks, whitch it gained a new dimension. Social networks are one of the new media that enable their users two-way communication, like commenting and expressing opinions that are visible to everyone. Social networks have changed audiences and taught them that they are those who make decisions and influence, no longer just seemingly. Political options are present on social media, and whether they use them in the way they were originally intended or use them only for advertising and self-promotion will be explored in this paper. It will analyze what content is the most often published by the strongest political options in Croatia and how other users react to that content. The goals are to determine whether Croatian political options adhere to two-way or only one-way communication and how they communicate with other social network users. A comparison of the two selected time periods will be presented, in which the communication of political parties on social networks in the pre-election period and in the so-called outside the (pre)election period.

Dvije u potpunosti različite države, RH i SAD i dvoje različitih predsjednika na predsjedničkim izborima sa jednom i jedinom sličnošću – željom za izgradnjom drugačijeg i do sada neviđenog političkog imidža, u svojim državama, zanimljivog medijima i javnosti te stvaranjem javne osobe koja prelazi granicu političke ličnosti u celebrityja. Javni nastup i verbalna i neverbalna komunikacija te komuniciranje putem društvenih mreža po čemu su vrlo dobro poznati – Kolinda Grabar-Kitarović i Donald Trump. Kojim su strategijama komunikacije dobili predsjedničke izbore. Two completely different countries, Croatia and the USA and two different presidents in the presidential elections with one and only similarity - the desire to build a different and unseen political image in their countries which is interesting to the media and the public. They created a public figure that easily turn from political personality into a celebrity. Public appearance and verbal and non-verbal communication and communication through social networks for which they are very well known - Kolinda Grabar-Kitarović and Donald Trump. What communication strategies did they use to win the presidential election.

This article explores the meaning of valence-framing theory in political communication. It examines the influence of valence frames on the formation of political attitudes among the public. The valence-framing effect is derived from the information context value (positive, negative) and applies if people’s attitudes towards a certain subject match the context value of the information received. The article presents a case study of reports during the crisis of Mirek Topolánek’s government in the Czech Republic in 2009. It examines to what extent the context of the statements on the Czech news concerning the parliamentary parties Civic Democratic Party (ODS, leader Mirek Topolánek) and the Czech Social Democratic Party (ČSSD, leader Jiří Paroubek) related to the existing political attitudes of their prospective audiences. The article argues that the valence-framing effect was more evident in the public broadcasting programme Události ČT than the commercial programme Televizní noviny, a paradox which can be explained by the unique link between the attributes of the Czech media environment and the political opinions of their viewers., Rad istražuje značenje teorije vrijednosnog uokvirivanja u političkoj komunikaciji, odnosno ispituje utjecaj vrijednosnih okvira na formiranje političkih stavova u javnosti. Učinak vrijednosnog uokvirivanja izveden je iz kontekstualne vrijednosti informacije (pozitivno, negativno) i vrijedi ako stavovi ljudi prema određenoj temi odgovaraju kontekstualnoj vrijednosti primljene informacije. Ovaj rad kao studiju slučaja predstavlja izvještavanje za vrijeme krize vlade Mireka Topoláneka u Češkoj Republici 2009. Rad ispituje u kojoj je mjeri kontekst izjava na češkim vijestima o dvjema parlamentarnim strankama – Građanskoj demokratskoj stranci (Občanská demokratická strana, ODS, predsjednik Mirek Topolánek) i Češkoj socijaldemokratskoj stranci (Česká strana sociálně demokratická, ČSSD, predsjednik Jiří Paroubek) – povezan s postojećim političkim stavovima njihove potencijalne publike. U radu se tvrdi kako je učinak vrijednosnog uokvirivanja bio vidljiviji u programu javne televizije Události ČT nego u komercijalnom programu Televizní noviny, što predstavlja paradoks koji se može objasniti jedinstvenom poveznicom između karakteristika češkog medijskog okruženja i političkih stavova televizijskih gledatelja.

This article examines how voters and politicians interact through social media to communicate salient issues in highly mobilising contexts, such as elections and protests. It analyses the case of Romania’s 2014 presidential elections, where voters played an active role in promoting themes that candidates had not initially addressed in their campaigns. Two topics emerged as particularly important from the voters’ perspective: systemic corruption and accusations of the government deliberately hindering the voting process in Romanian diaspora communities. A mixed approach of automated and manual content analysis of user comments and campaign materials on social media reveals that, while it is difficult to make precise causal claims, voter demands with regards to these topics had an active role in influencing changes in candidates’ campaign strategies., U ovom se članku istražuje kako birači i političari putem društvenih medija komuniciraju o važnim temama u situacijama koje mobiliziraju veći broj ljudi, kao što su izbori i prosvjedi. U radu se analizira slučaj predsjedničkih izbora u Rumunjskoj 2014. godine, kada su birači imali aktivnu ulogu u promoviranju tema koje kandidati u početku nisu spominjali u svojim kampanjama. Dvije su teme proizišle kao osobito važne iz perspektive birača: sustavna korupcija i optužbe da vlada namjerno ometa proces glasovanja u zajednicama rumunjske dijaspore. Automatska i ručna analiza sadržaja korisničkih komentara i materijala iz kampanje u društvenim medijima otkriva, iako je teško precizno dokazati kauzalnu povezanost, da su zahtjevi birača koji se tiču spomenutih tema imali aktivnu ulogu u promjeni strategija kampanja kandidata.

Imidž političkog kandidata ili političke stranke ne ovisi isključivo o njihovim namjerama, djelovanju i ciljevima. Imidž je rezultat njihova djelovanja, svjesnog i nesvjesnog, kao i političkih protivnika i već postojećih vrednovanja biračkog tijela. Kada se imidž stvara, nije dovoljno poći od stranke ili kandidata, mora se uzeti u obzir i primatelj – ciljne skupine kojima su poruke usmjerene i koji imaju određena očekivanja. Svrha ovoga rada je dokazati važnost imidža političara, tj. kandidata za gradonačelnika. Za izbornu je kampanju važno da kandidati saznaju kakvi izgledaju u očima drugih. Svaki vid kandidatova imidža treba pokazati da on može biti djelotvoran predstavnik svoga biračkog tijela. Stoga je cilj rada dokazati da je za uspjeh kandidature bitno ponašanje u javnosti, držanje, gestikulacija, izgled, boja glasa i govorničke sposobnosti, kao i pokazati mišljenje birača o imidžu kandidata i što je uopće za njih imidž. Za izradu ovog diplomskog rada korištena je stručna literatura, knjige i znanstveni radovi za definiranje i objašnjavanje pojmova vezanih za temu. U istraživačkom dijelu radu koristi se koncept istraživačkog upitnika, odnosno anketa. Pisani upitnik od 17 pitanja postavljen je na Google servisu, a podaci su prikupljeni e-mailom i Facebook-om.. Ispitali su se stavovi, mišljenja i ostale varijable ispitanika te sukladno tome koristilo opisno istraživanje koje je omogućilo preglednu i razumljivu prezentaciju dobivenih rezultata. Kroz strukturirani intervju sa gradonačelnikom uvidjela se i druga strana, tj. koliko je gradonačelnicima, u vrijeme njihove kandidature, bilo potrebno vremena i truda uložiti u vlastiti imidž. Osobnost kandidata je složena slika političkih gledišta, uloga i osobnih značajki koja se predstavlja biračima. Imidž i osobnost kandidata važne su značajke političke komunikacije i izbornih kampanja. Stoga imidž treba graditi, jačati i stalno dotjerivati. Jednom dobro izgrađen imidž bit će snažan instrument političke komunikacije. The image of a political candidate or political party does not depend solely on their intentions, actions, and goals. The image is the result of their actions, conscious and unconscious, as well as political opponents and already existing valuations of the electorate. When an image is created, it is not enough to go from a party or a candidate, the recipient - target groups targeted and having certain expectations must be taken into account. The purpose of this paper is to prove the importance of the image of politicians, ie the mayor candidate. For an election campaign, it is important for candidates to know what they look like in the eyes of citizens. Each aspect of a candidate's image needs to show that he can be an effective representative of his electoral body. Therefore, the aim of the paper is to prove that for the success of the candidacy is essential behavior in the public, posture, gesture, appearance, voice and speech skills, as well as to show the opinion of the voter about the image of the candidate and what is the image for them at all. For this paper, professional literature, books, and scientific papers were used to define and explain the concepts related to the subject. The research part of the paper uses the concept of a research questionnaire, ie a survey. A 17 questionnaire was set up at Google's service, and data was collected by email and Facebook. Attitudes, opinions and other variables of the respondents were examined, and accordingly, descriptive research was used to provide a clear and understandable presentation of the obtained results. Through a structured interview with the Mayor, the other side, ie how many mayors, at the time of their candidacy, needed time and effort to invest in their own image. The candidate's personality is a complex picture of political views, roles, and personalities that are represented by voters. The image and personality of the candidate are important features of political communication and election campaigns. Therefore, the image needs to be built, strengthened and constantly refined. Once a well-built image will be a powerful instrument of political communication.

Prednosti komunikacije te lakšu dostupnost ciljnih javnost preko društvenih mreža prepoznale su i političke elite te su, osim tradicionalnih oblika komunikacije, političku komunikaciju obogatile društvenim medijima. Dominantna društvena mreža u Hrvatskoj je Facebook, iako nemali broj osoba iz javnoga života koristi i Twitter kao sredstvo komunikacije. Premda se raspravlja jesu li društveni mediji unaprijedili demokraciju ili je ugrozili, činjenica je da je ta platforma omogućila transparentniju i dostupniju komunikaciju koja zasigurno utječe na izgradnju imidža pojedinaca i institucija iz političke arene, kojima je takav oblik komunikacije omogućio i izgradnju vlastite virtualne zajednice. Struktura rada sastoji se od nekoliko većih cjelina i pripadajućih podcjelina. Razlike koje su uočene istraživanjem upućuju na to da su institucije, dakle ministarstva, u Sloveniji u daleko većoj mjeri prisutna u viralnome prostoru nego li je to slučaj u Hrvatskoj. Gledaju li se sami nositelji javne vlasti, ministri, oni su u Hrvatskoj, za razliku od Slovenije, prisutniji sa svojim službenim Facebook stranicama. Takvi rezultati, iako znakoviti, ne upućuju na to da se u Hrvatskoj i Sloveniji komunikacija na digitalnim platformama koristi u svrhu političkoga diskursa ili u cilju informiranja ključnih aktera te posljedično kreiranja javnoga mišljenja o nekome političkom pitanju, With the development of the Internet, as the fastest growing media, social networks have evolved, as well as everyday communication on these platforms. Benefits communication and easier access to the target public and has been recognized by the political elites and are, in addition to traditional forms of communication, political communication enriched communication on social media. The dominant social network in Croatia is Facebook, although not a small number of public life uses Twitter as a means of communication. Despite the numerous controversy over whether or not the social media have upgraded or threatened democracy, the fact is that this platform has enabled a more transparent and accessible communication that certainly has an impact on building the image of individuals and institutions from the political arena, which has made this form of communication possible to build a virtual community . The structure of the work consists of several larger entities and corresponding subdivisions. The first part of the work is based on theoretical insights. Minorizing the transition theory and democratization of post-communist societies, the theoretical part of the work also deals with civic participation and culture. All these transversal processes for three decades have also influenced the modification of communication, from top to bottom, therefore, towards citizens, from citizens to the public authorities. Therefore, political communication on social networks as well as social networks as a tool for creating a positive image in public relations will be treated theoretically. The second part of the deconstruction process is the presence of Croatian and Slovenian ministries, as a public authority institution and ministers on Facebook’s social network. Compilation and descriptor methods, theoretical perspectives are dissected using relevant sources, while in the second part, the descriptive statistics method deconstructs the results obtained by research. Using the illustrations and the comparison method, the results are compared. At the end of the paper, the conclusion is based on theoretical strengths and results obtained.

Članak analizira medijatizaciju kao empirijski proces i novi teorijski pristup. Raspravlja se razlika između pojmova medijacije i medijatizacije te drugi novi koncepti koje uvodi taj teorijski pristup u analizi interakcije medija i društvenih promjena. U članku se prezentiraju tri glavne perspektive u teoriji medijatizacije i najvažniji autori te prethodnici u komunikacijskoj i medijskoj teoriji i široj društveno-znanstvenoj (uglavnom sociološkoj) teoriji na kojima se istraživanja dinamike i posljedica medijatizacije danas temelje. Kulturna, materijalna i institucionalna perspektiva medijatizacije (posljednja uključuje i medijatizaciju politike) analiziraju se u odnosu na razumijevanje povijesnog perioda u kojem se odvija medijatizacija, komunikacijskih medija, širih teorijskih gabarita i rezultata empirijskih istraživanja. Zaključno se razmatra recepcija pristupa u Hrvatskoj u svjetlu napredovanja medijatizacijskih promjena iz makro perspektive medijskog sustava i iz mikro perspektive informativnih navika medijskih publika., The article investigates mediatization as an empirical process and a new theoretical approach. Differences between the concepts of mediatization and mediation are examined, with other new concepts developed by this theoretical approach in the analysis of the interaction of media and social change. The article presents three key perspectives in mediatization theory and the most important authors who preceded it from the communication and media field, as well as from the broader social scientific theory (mainly sociological) which forms the basis for the contemporary research into the dynamics of mediatization. Cultural, material and institutional perspectives in the mediatization approach (the institutional also including the mediatization of politics) are analyzed in respect to their understanding of the historical periods in which mediatization takes place, of communication media, broader theoretical frameworks, and the results of empirical research. The article concludes with an analysis of the reception of the mediatization approach in Croatia in light of the progression of mediatization changes from the macro perspectives of the media system and the micro perspectives of the information habits of the media audiences.

Dolazak Donalda Trumpa na predsjedničku poziciju u Sjedinjenim Američkim Državama bio je poprilično kontroverzan. Po prvi put, SAD je dobio kandidata koji ne pripada „establišmentu“ i koji nije politički korektan kao njegovi politički suparnici. Od samog početka njegove kampanje, mediji su ga pratili u stopu. Prvotno, njegova kandidatura za predsjednika smatrala se potpunim apsurdom i šalom. Nitko ga nije shvaćao ozbiljno, pa mu je i Republikanska stranka dozvolila da bude njihov kandidat. Političari iz Republikanske, pa i iz Demokratske stranke smatrali su da imaju potpunu prednost nad reality zvijezdom. Nikada nije služio niti u jednom uredu, nikada nije vodio političku kampanju i govorio je jednostavnim jezikom. Osim toga, pobjedu mu je donijela „samostalna“ komunikacija putem društvenih mreža. Trumpov Twitter profil postao je najpoznatiji na svijetu. Na njemu predsjednik SAD-a svakodnevno predstavlja svoje činjenice i direktno se obraća svom narodu. Trump smatra da mediji nisu pošteni i u sve naše rječnike stavio je frazu „fake news, “ a putem Twittera on oduzima moć medijima. Može se reći da je Trump političku komunikaciju odveo na sasvim drugi nivo i da se već sada mnogo stvari mijenja. Trump je čak i u svojoj knjizi Crippled America iz 2015. godine govorio o nepoštenom odnosu medija prema njemu i njegovom poslovnom carstvu. U istoj knjizi se obrušio na američku vlast, američkog predsjednika i potpredsjednika te na demokratsku kandidatkinju Hillary Clinton. Upravo iz tog razloga, istraživački je zanimljivo promatrati izvještavanje američkih portala o godinu dana vladavine Donalda Trumpa. Ovaj rad bit će usmjeren na istraživanje o tome kako su američki internetski portali predstavili Trumpa kao osobu, a kako kao predsjednika SAD-a. Od samog početka predsjedničke kampanje, Trumpova obitelj nalazila se pod povećalom. Mediji su istražili sve detalje njegove prošlosti, a ono što su pronašli izazvalo je skandale i velike prosvjede diljem SAD-a. Istraživanje u ovom radu bit će usmjereno na to koliko su isti portali isticali pozitivne, a koliko negativne stvari u prvih godinu dana njegove vladavine. Još jedan od bitnih faktora istraživanje je i odgovor američkih portala na predsjednikove optužbe te njihov odgovor na „rat“ na društvenim mrežama koji se konstantno vodi protiv njih.

Strateško upravljanje političkom reputacijom ozbiljan je i posebno važan dio komuniciranja u novije vrijeme. Činjenica jest da svako upravljanje samo po sebi znači jedan sustavan rad koji koristi metode i tehnike kako bi se došlo do konačnoga cilja. Taj konačan cilj unutar političke reputacije može se odnositi na političare, ali i na političke organizacije. Rad se bavi analizom karakteristika idealna političara, važnosti imidža, ugleda i sličnim temama. Za kvalitetno upravljanje političkom reputacijom važno je spoznati stil komuniciranja, oblikovati političke priče, medijski izvještavati, organizirati strateške resurse te unutarnju organizaciju. Autori kroz primjere iz prakse nastoje približiti dijelove upravljanja političkom reputacijom i važne čimbenike unutar ovoga procesa. Kroz istraživanje odnosa između upravljanja reputacijom, odnosa s javnošću, profesionalizacije komunikacije i političke reputacije, autori nastoje približiti javnosti važnost i karakteristike upravljanja političkom reputacijom., Strategic management of political reputation has been a very important and serious segment of communication in recent times. It is a fact that every kind of management denotes a systematic work using methods and techniques to achieve the ultimate goal. That ultimate goal can refer to politicians and political organizations as well. The paper deals with the analysis of an ideal politician’s characteristics, importance of image and reputation and similar topics. In order to manage political reputation successfully, it is important to understand the communication style, shaping of political stories, media reporting, organization of strategic resources and internal organization. The authors aim to bring closer segments of political reputation management using examples from practice and emphasize important factors within this process. The authors also try to explain the importance and characteristics of political reputation management through research of relationship between reputation management, public relations, professionalization of communication and political reputation.