Search

Tema ovog diplomskog rada je uloga dobi u ovladavanju inim jezikom, što je bilo i predmetom brojnih istraživanja (Singleton, 2004; Nikolov, 2009). U prvom je dijelu rada teorijski pregled pojmova usko vezanih uz usvajanje inog jezika (engl. second language acquisition) i osvrt na dosadašnja istraživanja. Cilj istraživačkog dijela rada je ispitati postoji li razlika u ovladavanju inim jezikom u odnosu na početak njegova učenja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 34 studenta u Republici Hrvatskoj koji su pohađali kolegije na engleskom jeziku. Početna je hipoteza da dob utječe na ovladavanje inim jezikom, odnosno pretpostavlja se da raniji početak učenja inog jezika omogućava postizanje viših razina jezične kompetencije. Anketnim upitnikom samoprocjene, sastavljenim za potrebe istraživanja, te standardiziranim testom za provjeru znanja B2 razine prema ZEROJ-u, dobiveni su rezultati koji ukazuju na to da je dob jedan od čimbenika za uspješno usvajanje inog jezika. This graduate thesis deals with the analysis of the age effect on second language acquisition. Research shows that there is an age effect on second language acquisition (Singleton, 2004; Nikolov, 2009). The first part of this thesis includes theoretical overview of concepts closely related to second language acquisition, as well as a review of previous research. The aim of the research part of thesis is to examine whether there is a difference in second language acquisition in relation to the beginning of learning a second language. The research was conducted on a sample of 34 students in the Republic of Croatia who attended courses in English during their studies. The initial hypothesis is that age affects second language acquisition, viz. it is assumed that the earlier start of learning a second language means the possibility of achieving higher levels of language competence. A self-assessment questionnaire compiled for the needs of the research and a standardized B2 level knowledge test according to CEFR, obtained results that indicate that age is one of the factors for second language acquisition.

Ovaj diplomski rad imao je zadatak iz teorijske perspektive proučiti način sagledavanja koncepta identiteta u lingvistici te njoj srodnim disciplinama. Preciznije rečeno, koncept identiteta sagledao se iz perspektive sociologije, psihologije, filozofije, sociolingvistike, analize diskursa te iz područja ovladavanja inim jezikom. Orijentirajući se na dostupnu domaću i stranu literaturu, kao i na mnogo provedenih istraživanja vezanih uz tematiku, nastojalo se prikazati kako se koncept identiteta proučava u prethodno navedenim disciplinama koje su izabrane s namjerom da se istraži osobni, društveni, diskurzivni i identitet u kontekstu usvajanja drugog jezika. Ovdje bismo istaknuli kako je broj pristupa i modela u proučavanju identiteta znatno veći, no ovim radom prikazali su se zanimljivi, a u isto vrijeme i reprezentativni načini proučavanja ove višedimenzionalne kategorije. Jasno je da se pojedinac s određenim aspektima identiteta (tjelesnim, duhovnim, mentalnim itd.) rađa te da je segment ili obilježje koje je usko povezano s identitetom osobe jezik. Jezik je sastavnica identiteta osobe koja omogućuje identifikaciju pojedinca s obzirom na društveni status, etnicitet, nacionalnost, spol i itd. S obzirom na to da je glavni cilj ovog rada bio utvrditi odnos između jezika i identiteta, sa sociolingvističkog gledišta, koristeći dva Labovljeva istraživanja (1963, 1966) utvrdili smo da pojedinac uporabom određenog jezičnog varijeteta zapravo odašilje informacije o svojoj društvenoj pripadnosti te na takav način ističe svoj (društveni) identitet. Eckertova (2000) je uočila da demografske kategorije poput dobi, spola etniciteta i društvene klase nisu dovoljne da objasne odnos između jezika i identiteta. Drugim riječima, svojim je etnografskim istraživanjem u Detroitu istaknula važnost definiranja grupa u smislu društvene prakse u kojima pojedinci sudjeluju. Osim toga, novija sociolingvistička istraživanja proučavaju proces prilagodbe migranta novoj društvno-kulturnoj sredini, štoviše kako kontakt između dvaju kultura (migranta i domaćina) utječe na razvoj jezika te na društveno-kulturni identitet migranta. Budući da je identitet i diskurzivna pojava, u radu isti se proučio sa stajališta analize diskursa. Primjerima je utvrđeno da je identitet aspekt koji se očituje u komunikaciji s drugima te da način na koji komuniciramo utječe na konstrukciju, odnosno rekonstrukciju identiteta. Posljednja disciplina unutar koje je istražen koncept identiteta je područje ovladavanja inim jezikom. Identiteti višejezičnih govornika posebno su zanimljivi za istraživače jer pružaju uvid na koji način govornik percipira sebe u odnosu na drugi jezik kojemu je (iz njemu bilo kakvih razloga) podvrgnut. Slijedom svega navedenog u radu, ustanovili smo da je koncept identiteta prikladan i zanimljiv za istraživanje u jezikoslovnim disciplinama. This thesis had the task from a theoretical perspective to study the way of perceiving the concept of identity in linguistics and related disciplines. More precisely, the concept of identity was viewed from the perspective of sociology, psychology, philosophy, sociolinguistics, discourse analysis and from the field of second language acquisition. Focusing on the available domestic and foreign literature, as well as on many researches related to the topic, we tried to show how the concept of identity is studied in the above disciplines, which were chosen to explore personal, social, discursive and identity in the context of second language acquisition. Here we would like to point out that the number of approaches and models in the study of identity is much higher, but this paper presents interesting and at the same time representative ways of studying this multidimensional category. Furthermore, it is clear that an individual with certain aspects of identity (physical, spiritual, mental, etc.) is born, and that a segment, or rather a feature that is closely related to a person’s identity is a language. Language is therefore a component of a person's identity that enables the identification of an individual with regard to social status, ethnicity, nationality, gender, etc. Given that the main goal of this paper was to determine the relationship between language and identity, from a sociolinguistic point of view, using two Labov's research (1963, 1966) we found that an individual using a certain linguistic variety actually transmits information about his social affiliation and thus emphasizes his (social) identity. Eckert (2000) observed that demographic categories such as age, gender, ethnicity and social classes are not enough to explain the relationship between language and identity. In other words, her ethnographic research in Detroit has highlighted the importance of defining groups in terms of the social practices in which individuals participate. In addition, recent sociolinguistic research investigates the process of adaptation of migrants to the new socio-cultural environment, moreover, how contact between two cultures (migrant and host) affects language development and the socio-cultural identity of migrants. Since identity is also a discursive phenomenon, in this paper it was studied from the point of view of discourse analysis. Examples have shown that identity is an aspect that manifests itself in communication with others, and that the way we communicate affects the construction or reconstruction of identity. The last discipline within which the concept of identity has been explored is the second language acquisition. Identities of multilingual speakers are of particular interest to researchers because they provide insight into the way a speaker perceives himself in relation to another language to which (for whatever reason) he is subjected. Following everything presented in the thesis, we found that the concept of identity is a suitable and interesting construct for research in linguistic disciplines.

U radu se analizira proces integracije kroz prizmu izbjegličke krize čije su posljedice prisutne u cijeloj Europi i sagledava se uloga jezika u osnaživanju izbjeglica kao ranjive skupine. Detaljno je opisano postojeće stanje u Republici Hrvatskoj na temelju dostupnih analiza i interpretacija, a s ciljem boljega razumijevanja cjelokupnoga procesa jezične integracije i ovladavanja inim jezikom. Analiza integracijskih praksi u zemljama s dugom tradicijom prihvata izbjeglica pokazala je da su zemlje nespremne dočekale priljev velikoga broja izbjeglica u Europu, što se odrazilo i na integracijske politike koje se uglavnom donose ishitreno. Ipak, Njemačka, Austrija i Švedska razvile su razne metode kojima se potiče uspješna integracija izbjeglica u društvo, prvenstveno u područjima zapošljavanja i obrazovanja. Iako integracijske politike u analiziranim zemljama nisu idealni modeli koji se jednostavno mogu prekopirati, neke od uspješnih metoda mogle bi biti primjenjive i u hrvatskomu kontekstu. The paper analyzes the integration process through the prism of a refugee crisis whose consequences are present across Europe. It also describes the role of language in empowering refugees as a vulnerable group. The actual situation in the Republic of Croatia is described in detail based on available analyzes and interpretations, because of better understanding the entire process of language integration and learning. The analysis of integration practices in countries with a long tradition of accepting refugees has shown that countries were unprepared for the inflow of large number of refugees into Europe, which is also reflected on the integration policies that are mostly made ad hoc. Nevertheless, Germany, Austria and Sweden have developed various methods to foster successful integration of refugees into society, primarily in employment and education level. Although integration policies in the analyzed countries are not ideal models that can easily be copied, some of the successful methods could work in the Croatian context as well.

Ovaj se rad bavi ovladavanjem hrvatskim kao inim jezikom izvornih govornika drugoga slavenskog jezika. Temelji se na rezultatima istraživanja u kojemu su sudjelovale dvije studentice kroatistike iz Poljske koje su provele godinu dana na studiju u Hrvatskoj. Tijekom sedmomjesečnoga je praćenja prikupljeno po deset uzoraka njihove pisane proizvodnje. Ispitanice su imale slobodu pri odabiru teme i duljine zapisa, ali vremena koje su uložile u taj zadatak. Prikupljeni su uzorci potom raščlanjeni. Utvrđivale su se morfološke osobitosti prikupljene građe: vrste riječi, padeži, glagolski oblici, odstupanja pri sprezanju i sklonidbi odnosno značenjska i gramatička odstupanja, broj odstupanja po rečenici te leksička gustoća i raznolikost. Dobiveni su rezultati dviju ispitanica potom uspoređeni te su na temelju svih rezultata donesene zaključne napomene. This paper discusses acquisition of Croatian as L2 by native speakers of another Slavic language. It is a case study based on results of examination in which two students of Croatian language and literature from Poland have participated while studying at the university in Croatia for one year. Written data was collected during the seven-month research and each participant wrote ten narratives. Besides freely chosen topics and lenght of discourses, participants were also free to choose the time spent for completing the task. Collected samples were analysed. Therefore morphological categories were established: word classes, cases, lexical and grammatical words, verbal structures, various deviations in declension and conjugation (semantic and grammatical deviations), word frequency, average number of errors in sentences. The results of both participants were compared and based on that concluding observations will be made.

U monografiji se obrađuju dva vida područja ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom: morfologija hrvatskoga kao inoga jezika te hrvatski kao ini jezik u obrazovnome sustavu. U uvodnome se poglavlju daje pregled razvoja područja, od povremene istraživačke teme do samostalnoga istraživačkoga područja, pri čemu se detaljno opisuju svi dijelovi područja. U tematskoj cjelini koja se bavi morfologijom hrvatskoga kao inoga jezika raspravlja se o procesu ovladavanja morfologijom inoga jezika općenito, a potom o ovladavanju morfologijom hrvatskoga kao inoga jezika, kao i o morfološkim odnosima u hrvatskome, ne samo na razini sustava, već na razini uporabe (vezani tekst) te o utjecajima koji morfološka obilježja jezičnoga unosa imaju na ovladavanje morfologijom hrvatskoga jezika. Također se istražuje proces ovladavanja derivacijskom morfologijom u hrvatskome kao J2. U prvome poglavlju druge tematske cjeline započinje raspravlja se o različitim ulogama koje hrvatski jezik ima u sustavu obveznoga obrazovanja: npr. o obrazovanju učenika na hrvatskome jeziku kada im nije materinski te o mogućnostima učenja hrvatskoga jezika kao inoga. Slijedi poglavlje o preduvjetima uspješnoga poučavanja hrvatskoga kao J2 u kojemu se raspravlja o posebnim znanja i vještinama koje treba imati učitelj ili lektor hrvatskoga kao J2. Cjelina završava poglavljem o ranome učenju hrvatskoga kao inoga jezika: pregledu trenutačnoga stanja te općim načelima prema kojima bi se to poučavanje trebalo provoditi. U završnome poglavlju navode se mogući smjerovi razvoja ovoga istraživačkoga područja.

Rječnik sadrži oko 1300 riječi za početničko učenje hrvatskoga jezika, donose se različnice i upućuju na natuknice. Glagoli su označeni crvenom, imenice plavom, a pridjevi zelenom bojom

Već na samome početku učenja inoga jezika pojavljuje se potreba za upotrebom brojevnih riječi, bez obzira na to o kojemu je jeziku riječ. U tri tisuće najčešćih riječi hrvatskoga jezika (Moguš i dr. 1999) pojavljuje se tridesetak brojevnih riječi vrlo različitih po svojim gramatičkim obilježjima. U hrvatskome je jeziku, kao i u drugim slavenskim jezicima, problematika brojevnih riječi vrlo složena i potrebno je svladati više morfoloških i sintaktičkih pravila da bi se moglo sudjelovati u svakodnevnim razgovorima. Uz to, znanje koje o brojevnim riječima u svojemu prvom jeziku imaju neizvorni govornici hrvatskoga jezika često se ne podudara s onim što trebaju znati o brojevnim riječima u hrvatskome jeziku. Stoga su odstupanja u njihovu međujeziku u vezi s brojevima vrlo česta. Da bi se mogla postići bolja ovladanost brojevnim riječima u hrvatskome kao inom jeziku, potrebno ih je prije svega primjereno opisati, stoga se u ovome radu nastoji odgovoriti na neka pitanja u vezi s brojevnim riječima za potrebe opisa hrvatskoga kao inoga jezika, npr. koje se riječi hrvatskoga jezika mogu objediniti pod brojevnim riječima, tj. koje su podvrste brojevnih riječi, kakvim bi se načelima autori priručnika trebali voditi pri njihovu opisu i sl. Predstavlja se klasifikacija i opis brojevnih riječi u suvremenim priručnicima hrvatskoga kao prvoga jezika. Rad se temelji na spoznajama o brojevnim riječima općenito i u hrvatskome jeziku (Tafra 1989, 1999, 2000, 2004, 2011 ; Pišković 2011 ; Marković 2011 ; sve suvremene gramatike hrvatskoga jezika), na spoznajama o međujeziku (Selinker 1992) i o potrebi izravnoga poučavanja gramatičkim pravilima (Novak Milić 2005) te na spoznajama o leksičkome pristupu u nastavi stranih jezika s posebnim osvrtom na hrvatski (Bergovec 2007).

Već na samome početku učenja inoga jezika pojavljuje se potreba za upotre- bom brojevnih riječi, bez obzira na to o kojemu je jeziku riječ. U tri tisuće najčešćih riječi hrvatskoga jezika (Moguš i dr. 1999) pojavljuje se tridesetak brojevnih riječi vrlo različitih po svojim gramatičkim obilježjima. U hrvat- skome je jeziku, kao i u drugim slavenskim jezicima, problematika brojevnih riječi vrlo složena i potrebno je svladati više morfoloških i sintaktičkih pra- vila da bi se moglo sudjelovati u svakodnevnoj komunikaciji. Uz to, znanje koje o brojevnim riječima u svojemu prvom jeziku imaju neizvorni govornici hrvatskoga jezika često se ne podudara s onim što trebaju znati o brojevnim riječima u hrvatskome jeziku, stoga su odstupanja u njihovu međujeziku u vezi s brojevima vrlo česta. Da bi se mogla postići bolja ovladanost bro- jevnim riječima u hrvatskome kao inom jeziku, potrebno ih je prije svega primjereno opisati, zato se u ovome radu nastoji odgovoriti na neka pitanja u vezi s brojevnim riječima za potrebe opisa hrvatskoga kao inoga jezika, npr. koje se riječi hrvatskoga jezika mogu objediniti pod brojevnim riječima, tj. koje su podvrste brojevnih riječi, kakvim bi se načelima autori priručnika trebali voditi pri njihovu opisu i sl. Predstavlja se klasifikacija i opis brojev- nih riječi u suvremenim priručnicima hrvatskoga kao prvoga jezika. Rad se temelji na spoznajama o brojevnim riječima općenito i u hrvatskome jeziku (Tafra 1989, 1999, 2000, 2004, 2011; Pišković 2011; Marković 2011; sve suvremene gramatike hrvatskoga jezika), na spoznajama o međujeziku (Se- linker 1992) i o potrebi izravnoga poučavanja gramatičkim pravilima (Novak Milić 2005) te na spoznajama o leksičkome pristupu u nastavi stranih jezika s posebnim osvrtom na hrvatski (Bergovec 2007)., Already at the very beginning of learning a foreign language, there is a need to use numeral words, regardless of which language it is. In three thousand most frequent words of the Croatian language (Moguš et al. 1999), there are some thirty numeral words very different in their grammatical proper- ties. In Croatian, as in other Slavic languages, the issue of numeral words is a complex one and several morphological and syntactic rules should be mastered in order to be able to utter a simple sentence with such words. In addition, the knowledge of numeral words that the non-native speakers of Croatian have in their first language often does not correspond to what they need to know about numeral words in Croatian. Therefore, deviations in their interlanguage with regard to numbers are very frequent. In order to achieve better mastery over numeral words in Croatian as a foreign lan- guage, one first needs to describe them properly, hence this presentation attempts to answer certain questions about numeral words for the needs of Croatian as a foreign language, e.g. which words in the Croatian language can be included under numeral words, i.e. what the sub-types of numeral words are, which principles the authors of handbooks should be guided by in their description etc. We will describe the classification and description of numeral words in contemporary handbooks of Croatian as the first lan- guage. The paper is based on insights into numeral words in general and in the Croatian language (Tafra 1989, 1999, 2000, 2004, 2011; Pišković 2011; Marković 2011; all contemporary grammar books of the Croatian lan- guage), on insights into interlanguage (Selinker 1992), on the need to teach grammatical rules directly (Novak Milić 2005), and on insights into the lex- ical approach in teaching foreign languages, with a particular emphasis on Croatian (Bergovec 2007).

Ovaj e-rječnik sadrži oko 1300 riječi leksičkoga priručnika koji služi za početno ovaldavanje hrvatskim jezikom. Crveno su označeni glagoli, plavo imenica, a zeleno pridjevi. Donose se sve različnice koje se upućuju na natuknice te oznake vrste svake riječi

Knjiga Marte Medved Krajnović "Od jednojezičnosti do višejezičnosti. Uvod u istraživanja procesa ovladavanja inim jezikom, sveučilišni je udžbenik koji uvodi, predstavlja i sažima vrlo široko i dinamično područje ovladavanja inim jezikom, skraćeno OVIJ. Autorica prikazuje dosadašnji doseg discipline, utemeljeno izražava vlastite stavove, obrazlaže odluke odabira pojedinih teorija i pojmova te ukazuje na mogući daljnji smjer razvoja.