Search

'Malvazija istarska' (Vitis vinifera L.) jedna je od najznačajnijih bijelih sorata u Hrvatskoj. Njezina kvaliteta prepoznata je kako u Hrvatskoj, tako i šire, stoga se domaći proizvođači sve češće odlučuju za ovu sortu. Razvojem tehnologije i sve većom potražnjom tržišta za pjenušavim vinima, raste i interes lokalnih proizvođača za proizvodnjom pjenušca od 'Malvazije istarske'. Mošt za proizvodnju baznoga vina za pjenušce po svom sastavu treba zadovoljavati svojstva kao što su niža pH vrijednost i koncentracija šećera, te viša ukupna kiselost s većim udjelom vinske kiseline, naspram jabučne. S obzirom na to da se 'Malvazija istarska' uzgaja pretežito u Istri, gdje je klima mediteranska, a najzastupljenije tlo crvenica, teško je zadovoljiti sva navedena svojstva potrebna za proizvodnju baznoga vina, posebice u suhim i vrućim godinama. Poznato je da sastav i dostupnost minerala iz tla ima značajan utjecaj na kemijski sastav mošta. Posebno je to važno za dostupnost kalija, za koji je dokazano da utječe na porast pH vrijednosti mošta i smanjuje koncentraciju ukupne kiselosti što ima nepovoljan utjecaj na kakvoću baznog vina. Također višak kalija često blokira usvajanje magnezija, te dolazi do njihovog nepovoljnog međuodnosa. Kako nedostatak vode tijekom vegetacije može usporiti i smanjiti dostupnost minerala, posebice magnezija bitnog za proces fotosinteze, a time i utjecati na kvalitetu baznoga vina, folijarna gnojidba jedan je od načina da se taj nedostata nadoknadi. Unatoč ovim važnim saznanjima mali broj autora se bavio istraživanjima utjecaja folijarne gnojidbe na sastav i kvalitetu baznoga vina u proizvodnji pjenušca. Stoga je cilj ovog istraživanja bio utvrditi utjecaj folijarne gnojidbe na količinu biogenih elemenata i suhu tvar u lišću vinove loze, te na svojstva mošta (ukupnu kiselost, organske kiseline, pH vrijednost, koncentraciju šećera) i baznoga vina (alkohol, ukupni suhi ekstrakt, pepeo, pH vrijednost, ukupnu kiselost, hlapljivu kiselost). Istraživanje je uključivalo četiri gnojidbena tretmana (T1, T2, T3 i T4) u tri repeticije. Pokus je bio postavljen po slučajnom bloknom rasporedu (RCBD) na sorti 'Malvazija istarska', podloga SO4, kroz dvije godine (2013. i 2014.). Tretmani su bili: T1 - NPK, T2 - NPK + Agromag (6 % MgO), T3 - NPK + Agromag + Fosforo (30 % P205) i T4 - NPK + Agromag + Fosforo + Bio Prot). Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje značajnog utjecaja gnojidbenih tretmana na količinu kalija, kalcija, magnezija, željeza, cinka i bakra u lišću 2013., te kalija 2014. godine. Najveći utjecaj na smanjenje kalija u obje godine istraživanja imao je tretman T2 odnosno tretman magnezijem. Pozitivan utjecaj folijarnih tretmana na koncentraciju šećera, pH vrijednost i ukupnu kiselost mošta zabilježen je u 2013. godini, te na pH vrijednost i koncentraciju šećere u 2014. godini. Viši udio vinske kiseline i najniži udio jabučne kiseline imali su tretmani T3 i T4 u obje godine. Istraživanjem je utvrđena pozitivna korelacija između suhe tvari s pH vrijednosti i prinosom, te kalija i kalcija s ukupnom kiselosti u sušnoj 2013. godini. U vlažnoj 2014. godini utvrđena je pozitivna korelacija ukupne kiselosti i kalija, te negativna ukupne kiselosti i magnezija, što dodatno upućuje da je međuodnos kalija i magnezija za vinovu lozu bitniji od njihovih apsolutnih količina. Iako nije utvrđen značajan utjecaj tretmana na kemijski sastav baznoga vina, iz dobivenih rezultata vidljiv je trend opadanja pH vrijednosti i rasta ukupne kiselosti 2013. godine, te trend rasta ukupnog suhog ekstrakta u obje godine. Iz dobivenih rezultata vidljivo je da postoji povoljan utjecaj gnojidbenih tretmana na svojstva mošta i baznoga vina, a kako su se u istraživanju koristile minimalne doze preporučene od proizvođača za pojedina folijarna gnojiva, ostaje mogućnost daljnjih istraživanja. Dobiveni rezultati mogli bi biti znanstveni temelj pri dizajniranju folijarnih gnojidbenih tretmana u vinogradima sličnih agroekoloških karakteristika, gdje se grožđe ciljano koristi za proizvodnju pjenušavog vina. 'Istrian Malvasia' (Vitis vinifera L.) is one of the most important white cultivars in Croatia. Its quality is recognized both in Croatia and throughout the world, which is the reason why domestic producers are increasingly opting for this cultivar. With the development of technology and an increase in the market demand for sparkling wines, there is also a growing interest of local producers in the production of sparkling wines from 'Istrian Malvasia'. In 2018., sparkling wine production accounts for an average of 7 % of global wine production and the volume of global exports accounted for 9 % of the total wine exported worldwide, representing 20 % of the total value of exported wine. That indicate sparkling wines are was increasingly produced in warmer and drier regions of the world, so it is difficult to achieve satisfactory parameters in the chemical composition of the base wine, which limits their production despite the adaptation of agricultural techniques and earlier harvest dates. The composition of must for the production of base wine for sparkling wine should satisfy components such as a lower pH value and sugar concentration, as well a higher content of total acidity with a higher proportion of tartaric acid, compared to malic acid. A high pH in the must is not desirable because it directly affects the wine by reducing the quality and stability of the color, negatively affecting the freshness and aging potential, and giving the wines an inharmonious taste. These negative effects are undesirable in the pro-duction of base wines for sparkling wine, because sparkling wines need freshness and a long aging potential. Preferably, base wines have a pH between 2,90 and 3,10. In base wine, a total acidity of 6,00 – 8,00 g/L is desirable, and this level is reduced by the precipitation of potassium bitartrates during must vinification. Since a high alcohol content in base wines is not desirable and an addi-tional 1,3 – 1,5 % vol. alcohol is formed during secondary fermentation, it is important that the sugar content in the must is not too high. The preferred alcohol content in the base wine is up to 11,5 %. vol. Given that 'Istrian Malvasia' is grown mainly in Istria, where the climate is Mediterranean, and the most common soil is red, it is difficult to satisfy all the mentioned components required for the production of base wine, especially during dry and hot years. It is known that the composition and availability of minerals from the soil have a significant influence on the chemical composition of the must. This is especially important for the availability of potassium, which has been proven to increase the pH value of the must and reduce the concentration of total acidity, which are unfavorable components for base wine. The idea of the possible positive effect of foliar fertilization with magnesium, phosphorus and amino acid-based biostimulants on the potassium decrease of leaves and, consequently, on the chemical composition of must arose from the knowledge of the strong antagonistic effect of potassium and magnesium. Potassium blocks the uptake and especially the translocation of magnesium in the plant much more than vice versa. Therefore, in soils with excess potassium or excessive application of potassium fertilizers, magnesium deficiency often occurs due to their antagonistic relationship and large K/Mg ratio. Foliar application of magnesium decreases the K/Mg ratio. Since the lack of water during growing season can slow down and reduce the availability of minerals, especially magnesium, which is essential for the photosynthesis process, and thus affect the quality of the base wine, foliar fertilization is one of the possibilities which can compensate for this lack. Also, foliar application of magnesium decreases the K/Mg ratio. Despite this important knowledge, a small number of authors have done research on the influence of foliar fertilization on the composition and quality of the base wine in the production of sparkling wines. Therefore, the aim of this research was to determine the influence of foliar treatments on the amount of plant nutrients and dry matter in the leaves, as well as on the properties of the must (total acidity, organic acids, pH value, sugar concentration) and base wine (alcohol, total dry extract, ash, pH value, total acidity, volatile acidity). The research included four fertilization treatments (T1, T2, T3 and T4) in three repetitions. The experiment was set up according to a randomized block arrangement (RCBD) on the cultivar 'Istrian Malvasia', rootstock SO4, for the duration of two years (2013 and 2014). The treatments were as follows: T1 - NPK, T2 - NPK + Agromag (6 % MgO), T3 - NPK + Agromag + Fosforo (30 % P205) and T4 - NPK + Agromag + Fosforo + Bio Prot). The obtained results indicate that there is a significant influence of fertilization treatments on the amount of potassium, calcium, magnesium, iron, zinc and copper in the leaves in 2013, and potassium in 2014. Treatment T2, treatment with magnesium, had the greatest influence on the decrease of potassium in both years. A positive influence of foliar treatments on the sugar concentration, pH value and total acidity of must was recorded in 2013, and on pH value and sugars concentration in 2014. Treatments T3 and T4 had a highest proportion of tartaric acid and the lowest proportion of malic acid in both years. A positive correlation between dry matter with pH value and yield was established by this research, and potassium and calcium with total acidity in the dry year of 2013. In the wet year of 2014, a positive correlation of total acidity and potassium, and a negative correlation of total acidity and magnesium was determined, which additionally indicates that the relationship between potassium and magnesium is more important for grapevine than their absolute amounts. Although no significant influence of the treatment on the chemical composition of the base wine was determined, the obtained results show a trend of a decrease in pH values and an increase of total acidity in 2013, as well as a trend of growth of total dry extract in both years. From the obtained results, it is evident that there is a certain favorable influence of fertilization treatments on the components of the must and the base wine, and as minimum dosages recommended by the manufacturer for individual foliar fertilizers were used in the research, this leaves room for additional research. This approach to the application of foliar fertiliza-tion aimed at correcting the chemical composition of the must could reduce the need for corrective measures in the must and wine during the production process. The obtained results could be a scientific foundation for designing foliar fertilization treatments in vineyards with similar agroecological characteristics, where grapes are targeted for the production of sparkling wines.

U okviru ovog diplomskog rada istražena je mogućnost nastajanja koordinacijskih spojeva cinka(II) s derivatima imidazola i halogenidima te s imidazolom i jednom od odabranih organskih kiselina (sukcinska, adipinska, pimelinska). U tu svrhu proveden je niz otopinskih i mehanokemijskih sintetskih reakcija. Dobiveni produkti, [ZnX2(1-Meim)2] (1-Meim = 1- metilimidazol; X = Cl, Br (1a,b)); [ZnX2(2-Et-4-Meim)2] (2-Et-4-Meim = 2-etil-4- metilimidazol; X = Cl, Br, I (2a-c)); dva polimorfa [ZnBr2(1-Meim)]n (3a i b); spoj cinka(II) s imidazolom (im) i sukcinskom (4a), adipinskom (4b) i pimelinskom (H2pim), [Zn(im)2(pim)]n (4c) analizirani su difrakcijom rendgenskog zračenja na polikristalnom uzorku i infracrvenom spektroskopijom. Za četiri spoja su priređeni kvalitetni jedinični kristali i određena je kristalna i molekulska struktura metodom difrakcije rendgenskog zračenja na jediničnom kristalu. Mehanokemijskom sintezom priređen je 2a, dok su otopinskom sintezom dobiveni 3a, 3b i 4c. Within this thesis, the possibility of the formation of coordination compounds of zinc(II) with imidazole derivatives and halide ions, and with imidazole and one of the selected organic acids (succinic, adipic, pimelic) was investigated. For this purpose, a series of solution and mechanochemical reactions were performed. The obtained products, [ZnX2(1-Meim)2] (1- Meim = 1- methylimidazole; X = Cl, Br (1a,b)); [ZnX2(2-Et-4-Meim)2] (2-Et-4-Meim = 2- ethyl-4-methylimidazole; X = Cl, Br, I (2a-c)); two polymorphs of [ZnBr2(1-Meim)]n (3a, b); complex of zinc(II) with imidazole (im) and succinic (4a), adipic (4b) and pimelic acid (H2pim), [Zn(im)2(pim)]n (4c), were analyzed by powder X-ray diffraction and infrared spectroscopy. For four compounds single crystals were prepared and the crystal and molecular structure was determined by X-ray diffraction. 2a was synthesized by the mechanochemical method while 3a, 3b and 4c were obtained by solution synthesis.

Malolactic fermentation (MLF) is a complex biochemical process playing an important role in the production of red wines. The main reasons for its implementation are the reduction of titratable acidity and the consequent increase of pH, microbiological stability of wine, and changes in aromatic and sensory properties of wine. The aim of this study was to determine the compatibility of yeast and bacteria used by different malolactic fermentation techniques and their influence on the fermentation duration, concentration of individual organic acids, aroma compounds, and on chemical and sensory properties of Teran wines. The experiment included control treatment (without MLF), spontaneous MLF, induced MLF at the beginning of alcoholic fermentation with simultaneous inoculation of yeast and bacteria (coinoculation) and induced MLF after alcoholic fermentation (sequential MLF). In the co-inoculation treatment MLF had no negative effect on the alcoholic fermentation kinetic. Alcoholic fermentation was complete in all treatments. Coinoculation resulted in a significantly shorter duration of the MLF process. In all MLF treatments, significant reduction of titratable acidity and the increase of pH values was noted. Wines of the spontaneous MLF treatment obtained the highest concentration of volatile acidity and ethyl acetate. In all MLF treatments a complete consumption of malic acid and a decrease in concentration of citric acid, total amount of higher alcohols, and acetaldehyde were observed. Furthermore, significantly higher concentrations of ethyl esters, diacetyl, acetoin, and 2,3 butanediol were present in wines from all MLF treatments., Jabučno-mliječna fermentacija (JMF) složen je biokemijski proces koji ima važnu ulogu u proizvodnji većine crnih vina. Glavni učinci primjene JMF su snižavanje ukupne kiselosti uz rast pH vrijednosti, mikrobiološka stabilnost vina te promjena aromatskih senzornih svojstava vina. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj različitih načina jabučnomliječne fermentacije na kompatibilnost kvasca i bakterija, duljinu trajanja fermentacije, koncentraciju pojedinačnih organskih kiselina i spojeva arome te senzorna svojstva vina sorte ´Teran´ (Vitis vinifera L.). Pokus je obuhvaćao kontrolni tretman (bez JMF), spontanu JMF, induciranu JMF u početku alkoholne fermentacije (koinokulacija) te induciranu JMF po završenoj alkoholnoj fermentaciji. U svim tretmanima alkoholna fermentacija je u potpunosti završila, bez zastoja ili usporavanja. Koinokulacija je utjecala na značajno kraće trajanje JMF. Svi tretmani s JMF značajno su utjecali na sniženje koncentracije titracijske kiselosti i povećanje pH vrijednosti. Najviše koncentracije hlapive kiselosti i etil acetata utvrđene su u vinima spontane JMF. U svim tretmanima s JMF zabilježena je potpuna razgradnja jabučne kiseline te sniženje koncentracije limunske kiseline, ukupnih viših alkohola i acetaldehida. Nadalje, značajno više koncentracije etilnih estera, diacetila, acetoina i 2,3-butandiola zabilježene su u svim tretmanima s JMF.

Bakterijska nanoceluloza (BNC) je održivi prirodni egzopolisaharid, kojeg karakteriziraju izvrsna svojstva, kao što su hidrofilnost, biorazgradivost, velika sposobnost kemijske modifikacije, te sposobnost oblikovanja različitih polukristaliničnih morfologija. Tijekom 21 dana fermentacije kombuche u soku od borovnica u aerobnim uvjetima, uz dodatak 40 do 120 g/L saharoze, praćene su promjene pH vrijednosti, kinetika nastajanja organskih kiselina (octene, glukonske, mliječne i glukuronske), etanola i prinos sintetizirane BNC. Smanjenje pH vrijednosti posljedica je simbiotičko-metaboličkih aktivnosti osmofilnih kvasaca i bakterija octene kiseline i nastajanja organskih kiselina. Debljina i prinos BNC se povećavala tijekom fermentacije. Uzorci su analizirani FT-IR spektroskopijom te je utvrđeno da su svi imali visoki postotak kristaliničnosti. Uočena je antimikrobna aktivnost BNC prema bakterijama Escherichia coli, Salmonella typhimurium, i Pseudomonas aeruginosa i kvascu Candida albicans, ali ne i prema bakterijama Vibrio cholerae i Staphylococcus aureus. Bacterial nanocellulose (BNC) is a sustainable natural egzopolysaccharide characterized by excellent properties such as hydrophilicity, biodegradability, broad chemical-modifying capacity, and the formation of different semicrystalline fiber morfologies. Changes in pH value, the formation of organic acids (acetic, gluconic, lactic, and glucuronic), ethanol and synthesized BNC yield were observed over a period up to 21 days of fermentation in sucrose-sweetened blueberry juice (40 to 120 g/L). Altering in pH was due to the symbiotic metabolic activity of osmophilic yeast and acetic acid bacteria and declined with the formation of organic acids. The BNC thickness and yield increased with fermentation time. Analyzing samples by FT-IR spectroscopy, it was detected that all samples had a higher percentage of crystallinity. Antimicrobial activity was observed against bacteria Salmonella typhimurium, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa, and yeast Candida albicans, but not against the bacteria Vibrio cholerae and Staphylococcus aureus.

Bakar (Cu) je esencijalan mikrolement za biljke, dok je prisustvo Cu u višku fitotoksično i izaziva oksidativni stres. Silicijum (Si) ne pripada grupi esencijalnih već korisnih elemenata, a jedini je element koji ispoljava protektivan efekat na biljke izložene stresnim uslovima. Uloga Si u stresu izazvanom toksičnim koncentracijama Cu nije dovoljno istražena. Cilj ovog rada bio je da se ispitaju mehanizmi delovanja Si u takvim uslovima kod krastavca, akumulatora Si. Rezultati su pokazali da primena Si povećava toleranciju biljaka na toksičnost Cu. Mehanizmi delovanja Si su usmereni ka snižavanju ekspresije gena odgovornih za usvajanje Cu i, posledično, smanjenju koncentracije Cu u biljkama, kao i ka ublažavanju disbalansa drugih esencijalnih mikroelemenata, pre svega gvožđa. Na taj način, Si je smanjio hlorozu i povećao biomasu listova biljaka. Si je doprineo preraspodeli Cu na nivou ćelija korena, povećavajući imobilizaciju Cu u ćelijskim zidovima. Povećanom akumulacijom liganada koji vezuju Cu, kao što su organske kiseline (citrat i malat u korenu, a akonitat u listu) i aminokiseline (nikocijanamin i histidin u listu), Si je ublažio toksične efekte Cu unutar ćelije. Pored toga, stimulacijom aktivnosti antioksidativnih enzima, smanjen je nivo oksidativnog stresa. Primena Si je uticala na glavne regulatore homeostaze Cu, mikro RNK (miR398 i miR408), čija je snižena ekspresija u korenu omogućila povišenu ekspresiju njihovih targeta: Cu/Zn superoksid-dismutaze 2 (CSD2) i lakaze 3. U skladu sa tim, akumulacija Cu-proteina, CSD2 u korenu i plastocijanina u listu, kao primarnih depoa Cu jona je izraženija kod biljaka gajenih sa Si. Razumevanje mehanizama delovanja Si u biljkama će doprineti njegovoj široj primeni u cilju povećanja tolerancije biljaka na stres. Copper (Cu) is an essential microelement for plants, although it is phytotoxic in excess, causing oxidative stress. Silicon (Si) does not belong to the essential but beneficial elements, and it is the only known element with protective effect to plants exposed to stress. The role of Si in plants exposed to Cu-stress has not been thoroughly studied so far. The aim of this study was to investigate the Si-mediated mechanisms under such conditions in cucumber plants, a Si-accumulating species. The results showed that Si application enhanced plant tolerance to Cu in excess. Si-mediated mechanisms were directed towards downregulation of the genes involved in Cu uptake, thus decreasing Cu concentration in the treated plants, as well as alleviating imbalance of other microelements, particularly Fe. Consequently, Si alleviated chlorosis supporting higher leaf biomass production in these plants. Si contributed to the redistribution of Cu at the root cell level, by increasing the immobilization of Cu in the cell walls. Higher accumulation of Cu-binding ligands such as organic acids (citrate and malate in the roots and aconitate in the leaves) and amino acids (nicotianamine and histidine in the leaves) diminished Cu-toxicity effects inside the cells. Additionally, a decreased level of oxidative stress was achieved by Si-stimulated activities of antioxidative enzymes. Si-application downregulated the expression of micro RNAs (miR398 and miR408), the main regulators of Cu homeostasis, thus enabling higher expression of their target genes: Cu/Zn superoxide dismutase 2 (CSD2) and laccase 3. Accordingly, accumulation of Cu-proteins, CSD2 in the roots and plastocyanine in the leaves, as “buffering sinks” for Cu, was obtained in the plants grown with Si. Understanding the Si-mediated mechanisms in plants will contribute to its broader application with the aim to increase plant tolerance to stress.

Vodeni kefir je blago kiseli, nisko alkoholni fermentirani napitak, čija fermentacija započinje dodatkom vodenih kefirnih zrnaca. S visokim koncentracijama šećera i malim udjelom aminokiselina, vodeni kefir predstavlja kompleksnu hranjivu podlogu. U ovom radu, proces fermentacije vodenog kefira proveden je tijekom 14 dana kako bi se otkrila dinamika združene kulture bakterija mliječne kiseline (rod Lactobacillus), octene kiseline (rod Acetobacter) i kvasaca (vrste Saccharomyces cerevisae i Dekkera bruxellensis), kao i kinetika potrošnje supstrata i proizvodnje metabolita. Glavni supstrat, saharoza, je u potpunosti metaboliziran nakon 6 dana fermentacije, što se podudara s proizvodnjom većeg dijela polisaharida vodenih kefirnih zrnaca. Glavni metaboliti fermentacije bili su mliječna i glukonska kiselina. Octena kiselina i etanol proizvedeni su u niskim koncentracijama. Najveći dio ovih metabolita nastao je tijekom prvih 96 sati fermentacije, pri čemu se pH smanjio s 3,80 na 3,52. Antimikrobna aktivnost je testirana na bakterijama vrste Escherichia coli, Bacillus subtilis, Salmonella typhimurium, Staphylococcus aureus, te kvascu vrste Candida albicans. Uočena je izvrsna antimikrobna aktivnost na bakterije i kvasac, no ne i na bakteriju vrste S. aureus. Za dokazivanje antioksidacijskog kapaciteta fermentiranog napitka provedena su tri određivanja: redukcijska snaga, sposobnost vezanja radikala i uspješnost keliranja iona željeza. Svi uzorci pokazali su izvrstan antioksidacijski kapacitet. Rezultatima ovog istraživanja je potvrđeno da je dobiven voćni napitak izvrsni izvor antioksidacijskih sastojaka. Water kefir is a mildly sour, low alcoholic fermented beverage, of which the fermentation is started with water kefir grains. With its high sugar content and low amino acid concentration, water kefir as a medium represents a demanding habitat. In this work, a water kefir fermentation process was followed during 14 days to unravel the symbiotic community dynamics of lactic acid bacteria (genus Lactobacillus), acetic acid bacteria (genus Acetobacter), and yeasts (species Saccharomyces cerevisiae and Dekkera bruxellensts), as well as the kinetics of substrate consumption and metabolite production. The major substrate, sucrose, was completely converted after 6 days of fermentation, which coincided with the production of the major part of the water kefir grain polysaccharide. The main metabolites of the fermentation were lactic and gluconic acid. Acetic acid and ethanol were produced at minor concentrations. The major part of these metabolites was produced during the 96 h of the fermentation, during which the pH decreased from 3.80 to 3.52. The antimicrobial activity was tested against bacteria Escherichia coli, Bacillus subtilis, Salmonella typhimurium, Staphylococcus aureus, as well as yeast Candida albicans. Antimicrobial activities were observed in the fermented samples against the investigated bacteria strains and C. albicans but S. aureus was not inhibited. To determine the antioxidant capacity of the fermented beverage, three determinations were made: reducing power, the radical scavenging ability, and the chelation efficiency of iron ions. All the samples showed excellent antioxidant capacity. The results of this study confirmed that the fruit drink obtained is an excellent source of antioxidant ingredients.

Celuloza je fascinantna i obnovljiva prirodna polimerna sirovina koju karakteriziraju izvrsna svojstva poput hidrofilnosti, kiralnosti, biorazgradivosti, širokog spektra svojstava kemijskih modifikacija, te stvaranja različitih morfologija polukristaliničnih vlakana. U ovom je radu istraživan uzgoj kombuche u aerobnim uvjetima tijekom 14 dana fermentacije u kokosovoj vodi, na sobnoj temperaturi, uz dodatak različitih koncentracija saharoze. Praćene su promjene pH vrijednosti, koncentracije etanola, octene, glukonske i mliječne kiseline, kao i prinos bakterijske nanoceluloze (BNC). Istraživana je kinetika otpuštanja vode iz sintetizirane BNC, a rezultati su potvrdili da su uzorci pogodni za ublaživanje rana. Antimikrobna aktivnost je BNC testirana je na bakterijama Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Salmonella typhimurium i Bacillus subtilis, te kvascu vrste Candida albicans. Uočena je antimikrobna aktivnost kombuche na bakterije, no ne i na kvasac Candida albicans. Cellulose is a fascinating and sustainable natural polymeric raw material characterized by exciting properties such as hydrophilicity, chirality, biodegradability, broad chemical-modifying capacity, and the formation of different semicrystalline fibre morphologies. This work studies cultivation of kombucha in aerobic conditions over a period up to 14 days of fermentation in coconut water, at room temperature with different sucrose concentrations added. Changes in pH value, ethanol, acetic acid, gluconic acid, and lactic acid were observed, as well as yield of bacterial nanocellulose (BNC). The water release rate (WRR) were investigated, and the results supported its anticipated use as antimicrobial wound dressing material. The antimicrobial activity of BNC was tested against bacteria Escherichia coli, Staphylococcus aureus, Salmonella typhimurium and Bacillus subtilis, as well as yeast Candida albicans. Antimicrobial activities were observed in the fermented samples against all the investigated bacteria strains, but Candida albicans was not inhibited by kombucha.

The chemically synthesized polyaniline in the powdered form by the procedure recommended by IUPAC is reprotonated using sulfamic, citric, succinic and acetic acid. Typical procedures for corrosion protection investigations based on UV-vis characterization, linear polarization measurements and optical microscopy investigations are developed with composite coatings based on well-characterized polyaniline doped with benzoate. The UV-vis spectroscopy is applied to estimate doping degree of the reprotonated samples. The estimated doping degrees are as follows: the polyaniline doped with sulfamic acid 0.28, with succinic acid 0.18, with citric acid 0.15 and with acetic acid 0.13. The composite coatings are prepared by mixing the alkyd based commercial paint with 5 wt.% of the reprotonated samples and painted on mild steel. Using linear polarization method, the polarization resistances of the composite and base coatings are determined in 3% NaCl over time. It is shown that initial oxidation state of the polyaniline, determined the values of polarization resistance which decrease in the following order: Rp(sulfamic) > Rp(succinic) > Rp(citric) > Rp(acetic) ~ Rp(base coating). For all composite coatings, increases in the corrosion potentials are observed during the time, while for the base coating decrease. The higher area steel samples with base and composite coatings are also immersed in 3% NaCl. The corrosion current density is determined after 100 h in site using ASTM 1,10-phenanthroline method. The samples are also visually inspected, and by the optical microscope. It is shown that composite coatings reduce the possibility of blister formations and delamination. The corrosion current density and the appearance of the corrosion products closely follow the initial oxidation state of the polyaniline... Hemijski sintetisani polianilin u praškastoj formi postupkom preporučenim od strane IUPAC-a je reprotoniran pomoću sulfaminske, limunske, ćilibarne i sirćetne kiseline. Procedura za ispitivanje zaštite od korozije čelika zasnovana na UV-vis karakterizaciji, merenju linearne polarizacione otpornosti i ispitivanju optičkom mikroskopijom je razvijena na kompozitnom premazu zasnovanom na okarakterisanom polianilinu dopovanom benzoatom. UV-vis spektroskopija je primenjena za procenu stepena dopovanja reprotonovanih uzorka. Procenjeni stepeni dopovanja su bili sledeći: polianilin dopovan sa sulfaminskom kiselinom 0,28, sa ćilibarnom kiselinom 0,18, sa limunskom kiselinom 0,15 i sa sirćetnom kiselinom 0,13. Kompozitni premazi su pripremljeni mešanjem komercijalnog premaznog sredstva na bazi alkidne smole sa 5 mas.% reprotoniranih uzoraka polianilina i naneti na čelik. Koristeći metodu linearne polarizacije, određene su vrednosti polarizacione otpornosti kompozitnih i osnovnog premaza u 3% NaCl tokom vremena. Pokazano je da početno stanje oksidacije polianilina određuje vrednosti polarizacione otpornosti koja se smanjuje u sledećem redosledu: Rp (sulfaminska) > Rp (ćilibarna) > Rp (limunska) > Rp (sirćetna) ~ Rp (osnovni premaz). Kod svih kompozitnih premaza, tokom vremena je uočeno povećanje korozionog potencijala, dok je kod osnovnog premaza uočeno smanjuje. Uzorci čelika veće površine sa osnovnim i kompozitnim premazima su takođe ispitani u 3% NaCl. Gustina struje korozije je određena nakon 100 h, određivanjem koncentracije jona gvožđa u rastvoru, koristeći ASTM 1,10-fenantrolin metod. Uzorci su takođe vizuelno pregledani i ispitani optičkim mikroskopom. Pokazano je da kompozitni premazi smanjuju mogućnost formiranja plikova i delaminacije. Gustina struje korozije i pojava korozionih produkata blisko prate početno oksidaciono stanje polianilina...

Kefir i kombucha su tradicionalni fermentirani napitci proizvedeni simbiotičkim djelovanjem kultura bakterija mliječne i octene kiseline te kvasaca. U ovom je radu proučavan uzgoj kokulture vodenih kefirnih zrnaca i kombuche u kokosovoj vodi tijekom 14 dana fermentacije na sobnoj temperaturi uz dodatak različitih koncentracija saharoze. Praćene su promjene pH vrijednosti, koncentracija etanola, octene, glukonske i mliječne kiseline, kao i prinos bakterijske nanoceluloze (BNC) u kokulturi. Svojstva, kristaliničnost i strukturna karakterizacija BNC proučavane su pomoću difrakcije rendgenskim zrakama (XRD), FT-IR spektroskopije i skenirajuće elektronske mikroskopije (SEM). Antimikrobna aktivnost BNC testirana je na bakterijama Staphylococcus aureus i Bacillus subtilis te na kvascima vrsta Candida albicans i Schizosaccharomyces pombe. Rezultati određivanja kapaciteta zadržavanja vode (WHC) i otpuštanja vode (WRR) dokazali su moguću primjenu BNC kao antimikrobnog pokrovnog materijala za rane. Bakterijska nanoceluloza (BNC) dobivena djelovanjem kokulture vodenih kefirnih zrnaca i kombuche, sa svojim jedinstvenim svojstvima mikrofibrilne strukture, može se smatrati mnogostranim biomaterijalom za različita područja primjene. Kefir and kombucha are traditional fermented drinks produced by adding symbiotic cultures of lactic and acetic acids and yeasts to medium. This work studies cultivation of coculture of water kefir grains and kombucha in aerobic conditions over a period up to 14 days of fermentation in coconut water, at room temperature with different sucrose concentrations added. Changes in pH value, ethanol, acetic acid, gluconic acid, and lactic acid were observed, as well as yield of bacterial nanocellulose (BNC) in coculture. Properties, crystallinity and structural characterization of BNC produced from coculture were evaluated by employing X-ray diffractometry, FT-IR and SEM. The antimicrobial activity of BNC was tested against bacteria Staphylococcus aureus and Bacillus subtilis, as well as yeasts Candida albicans and Schizosaccharomyces pombe. The water holding capacity (WHC) and release rate (WRR) were calculated, and the results supported its anticipated use as antimicrobial wound dressing material. Bacterial nanocellulose (BNC) produced from coculture of water kefir grains and kombucha shown its unique microfibril characteristic properties, which make it a versatile biomaterial for application in various domains.

Domaći kuhani sir je karakterističan za područje sjeverozapadne Hrvatske te je najčešći proizvod većine slavonskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Postoje dvije vrste ovog sira, dimljeni i nedimljeni, koji imaju oblik koluta različitih dimenzija. Najčešće se proizvodi od kravljeg mlijeka uz octenu kiselinu, u zadnje vrijeme i od kozjeg, odnosno mješavine kozjeg i kravljeg. U svrhu ispitivanja mogućnosti koagulacije mlijeka pomoću različitih kiselina proizvedeni su sirevi sa šest različitih kiselina. Proizvedenim sirevima su zatim određivani kemijski sastav, prinos, senzorska analiza, teksturalna analiza, te analiza boje. Može se zaključiti da je moguća primjena različitih kiselina u grušanju mlijeka za proizvodnju kuhanog sira, a senzorski je najprihvatljiviji onaj proizveden djelovanjem vinske kiseline. Cooked cheese is a characteristic cheese in northwestern Croatia and is the most common family farm product in Slavonia. There are two types of this cheese, smoked and unsmoked, in the shape of different sized rings. They are usually made from cow's milk and acetic acid, lately also from goat milk or a mixture of cow and goat milk. With the objective of finding out the possibility of milk coagulation using different organic acids, cheeses were made with six different acids. They were then analysed for chemical properties, yield, sensory properties, textural and color properties to determine which acid has the most optimal effect on the final product.

Adsorpcija je sposobnost površine krutih tvari da na sebe veže čestice plinova ili otopljenih tvari. Ta pojava je od vrlo velike koristi u separacijskim procesima, posebice za uklanjanje industrijskih onečišćenja poput teških metala, farmaceutika, bojila i organskih kiselina iz otpadnih voda. U ovom radu ispitivana je adsorpcija organskih kiselina, octene (CH3COOH) i mravlje (HCOOH). Ispitivanje je provedeno u kolonskom sustavu s fiksnim slojem granuliranog aktivnog ugljena (GAC) visine 10 cm pri stalnoj brzini protoka od 21,9 ± 3,3 mL min^-1. Prvo su preko modela Freundlich-ove izoterme opisane adsorpcijske ravnoteže zadanih kiselina koje su pokazale vrlo blizak afinitet za adsorpciju. Rezultati mjerenja su prikazani krivuljama proboja koje nam opisuju omjer izlazne i ulazne koncentracije otopine (c/c0) u ovisnosti o volumenu propuštene otopine. Usporedbom krivulja proboja različitih koncentracija iste kiseline ili istih koncentracija različitih kiselina se procijenio utjecaj koncentracije i oblika molekule na brzinu adsorpcije. Vidljivo je da porastom koncentracije raste brzina adsorpcije, a pri nižim koncentracijama (c < 4 mol L^-1) je vidljiv utjecaj oblika molekule pri čemu se veća molekula (octena kiselina) brže adsorbira. Pri višoj koncentraciji je utjecaj oblika molekule zanemariv u odnosu na utjecaj koncentracije. Adsorption is the surface ability of solid mater to bond with particles of gases or dissolved matter. This phenomenon is of great use in many separation processes, especially in the removal of industrial pollutants like heavy metals, pharmaceuticals, dyes and organic acids from wastewaters. This paper studies the adsorption of organic acids, acetic (CH3COOH) and formic (HCOOH). The study was performed in a column system with a fixed bed of granulated active carbon (GAC) with the height of 10 cm, and with a continuous flow of 21,9 ± 3,3 mL min^-1. First, the adsorption equilibrium of given acids was determined by the Freundlich isotherm model. Both acids showed similar affinity for adsorption. The results were shown by plotting the breakthrough curves that show the dependence of c/c0 to V/mL where c/c0 is the ratio of the solutions concentration before and after adsorption, and V/mL is the volume of the solution that passed through the column. The effect of concentration and particle shape was determined by comparing the breakthrough curves for the solution of the same acid with different concentrations, and by comparing both acids to each other at the same concentrations. The results showed that the speed of adsorption rises with the rise of concentration. At lower concentrations (c < 4 mol L^-1) the effect of molecular shape is also shown as acetic acid is adsorbed in less time than formic acid of the same concentration. At higher concentrations the effect of molecular shape is negligible compared to the effect of concentration.

Kombucha i kefir su tradicionalni fermentirani napitci dobiveni djelovanjem združenih kultura bakterija octene, mliječne kiseline i kvasaca. U ovom je radu proučavan uzgoj kokulture kombuche i kefirnih zrnaca na crnom čaju te je tijekom uzgoja praćena promjena pH vrijednosti, koncentracije etanola, octene, glukonske i mliječne kiseline u aerobnim uvjetima uzgoja tijekom 12 dana. Određen je i prinos bakterijske celuloze sintetizirane u kokulturi kefirnih zrnaca i kombuche. Međudjelovanje mikroorganizama u kokulturi može pozitivno i negativno djelovati na metaboličke funkcije, sintezu organskih spojeva i bakterijske celuloze. Sniženje pH vrijednosti je rezultat metaboličkih aktivnosti kvasaca i bakterija octene i mliječne kiseline. Debljina i prinos bakterijske celuloze su se povećavali tijekom fermentacije. Kombucha and kefir are traditional fermented drinks produced by adding symbiotic cultures of acetic and lactic acid bacteria, and yeast to medium. This work studies cultivation of coculture kombucha and kefir grains in black tea in aerobic conditions over a period up to 12 days and observes changes in pH value, ethanol, acetic acid, gluconic acid and lactic acid concentration. Yeald of bacterial cellulose in coculture of kombucha and kefir grains was also determined. Possible interactions of microorganisms in coculture can have positive or negative impact on metabolic functions, organic acid production and bacterial cellulose synthesis. Changes in pH were related to the symbiotic metabolic activities of yeasts and acetic or lactic acid bacteria.The thickness and yield of bacterial cellulose obtained increased with fermentation time.

Kombucha je osvježavajući napitak koji se dobiva fermentacijom zaslađenog čaja ili voćnih napitaka zahvaljujući snažnom simbiotičkom djelovanju bakterija octene kiseline i kvasaca. U radu je proučavano nastajanje octene i glukonske kiseline, etanola i bakterijske celuloze biotransformacijom kombuche u zelenom čaju zaslađenim saharozom (60, 80 i 100 g/L). Promjene pH vrijednosti posljedica su simbiotičke metaboličke aktivnosti osmofilnih kvasaca i bakterija octene kiseline i smanjivale su se s nastajanjem organskih kiselina. Analiziranjem uzoraka pomoću FT-IR spektroskopije, XRD analize i SEM pretraživanja, otkriveno je da su svi uzorci imali veći postotak amorfne strukture, a ne kristalične, kako je očekivano. Debljina i prinos bakterijske celuloze povećavali su se tijekom vremena fermentacije. Najveći prinos bakterijske celuloze bio je pri 100 g/L saharoze (143.66 %). Dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju da maksimalni prinos bakterijske celuloze ovisi o mnogo čimbenika koje još treba dodatno optimizirati. Kombucha is a traditional refreshing beverage obtained by the fermentation of sweetened tea with a powerful symbiosis of acetic bacteria and yeasts. The production of acetic and gluconic acids, ethanol and bacterial cellulose by biotransformation of kombucha, in green tea sweetened with sucrose (60, 80 and 100 g/L) was studied. Changes in pH were related to the symbiotic metabolic activities of yeasts and acetic acid bacteria, and it is decreased by the formation of organic acids. Analysing samples by FT-IR spectroscopy, XRD analysis and scanning electron microscopy, it was detected that all the samples had higher precentage of amorphous regions, than crystalline regions, as it was expected. The thickness and yield of bacterial cellulose in creased with fermentation time. The highest yield of bacterial cellulose obtained was 120,27% (100 g/L). Findings from this study suggest that the yield of cellulose depends on many factors that need to be optimized to achieve maximum yield.

Kombucha kao fermentirano piće konzumira se dugi niz godina širom cijelog svijeta zbog svojih profilaktičkih i terapeutskih svojstava. U ovom radu praćena je fermentacija soka od ananasa nacijepljenog s kombuchom te zaslađenog s 80, 100, 120 i 140 g/L saharoze, tijekom 10 dana na temperaturi od 25°C u aerobnim i anaerobnim uvjetima.Promjene pH vezane su uz metaboličke aktivnosti simbiotski združene kulture kvasca i bakterija octene kiseline. Praćena je i proizvodnja organskih kiselina (octene i glukonske), etanola i bakterijske celuloze. Najveći prinos bakterijske celuloze dobiven je pri koncentarciji 80 g/L saharoze (140 g/L). Debljina sloja i prinos bakterijske celuloze dobivene u aerobnim i anaerobnim uvjetima povećava se s vremenom. Kombucha fermented beverage has been intensively consumed during a long time worldwide for its prophylactic and therapeutic properties. In this present study, the pineapple juice sweetened with 80, 100, 120 and 140 g/L sucrose were fermented in aerobic and anaerobic conditions naturally at 25 oC with kombucha over a period up to 10 days. Changes in pH were related to the symbiotic metabolic activities of yeasts and acetic acid bacteria. The production of organic acids (acetic and gluconic), ethanol and BC was studied. The highest BC production was obtained using 80 g/L sucrose (140 g/l). The thickness and yield of bacterial cellulose obtained in both aerobic and anaerobic conditions increased with fermentation time.

Bakterijska celuloza (BC), koju proizvodi združena kultura kvasaca i bakterija, je nova alternativa polimerima fosilnog podrijetla. U ovom radu, BC proizvedena pomoću kombuche je analizirana i karakterizirana nakon 14 dana fermentacije. Praćena je proizvodnja organskih kiselina (octena i glukonska), etanola i BC u čaju od ribiza zaslađenim saharozom (60 do 120 g/L) te Hestrin-Schramm (HS) podlozi s glukozom, maltozom, fruktozom (1-5 % tež/vol) ili glicerolom (1-5 % vol/vol) kao izvorom ugljika. Najveći prinos je postignut korištenjem saharoze i glukoze, 300 g/L odnosno 151 g/L. Debljina i prinos BC se povećala tijekom fermentacije te s porastom površine i dubinom hranjivog medija. Uzorci su analizirani FT-IR spetroskopijom te je utvrđeno da svi uzorci pokazuju veći postotak kristaliničnosti. Uočena je antimikrobna aktivnost u odnosu na Salmonella typhimurium, Escherichia coli i Pseudomonas sp., a Vibrio cholerae nije bio inhibiran djelovanjem združene kulture kombucha. Bacterial cellulose (BC), which is produced by a symbiotic culture of yeast and bacteria, is a new alternative to conventional polymers based on petroleum. In this study, BC produced from kombucha was analysed and characterized by employing FT-IR and SEM after 14 days of fermentation. The production of organic acids (acetic and gluconic), ethanol and BC in currant tea sweetened with sucrose (60 to 120 g/L) and Hestrin-Schramm (HS) based media containing glucose, maltose, fructose (1-5 % w/v) or glycerol (1-5 % v/v) as carbon sources was studied. The highest BC yield was obtained using sucrose and glucose, 300 g/l and 151 g/L, respectively. The thickness and yield of BC increased with fermentation time and correspondingly with the increase of surface area and depth of media. Analyzing samples by FT-IR spectroscopy, it was detected that all samples had a higher percentage of crystallinity. Antimicrobial activity was observed tested against Salmonella typhimurium, Escherichia coli and Pseudomonas sp., but Vibrio cholerae was not inhibited by kombucha.

Nedostatak gvožđa (Fe) predstavlja jedan od glavnih ograničavajućih faktora u proizvodnji useva širom sveta, koji značajno umanjuje prinos i kvalitet. Sa druge strane, koristan efekat silicijuma (Si) na rastenje i razviće biljaka, posebno u uslovima stresa, dobro je poznat u literaturi. Cilj ove teze je bio da se prouči mehanizam kako Si ublažava stres izazvan nedostatkom Fe kod dikotiledonih biljaka (strategija I usvajanja Fe), o kome se do sada ništa nije znalo. Kao model biljka odabran je krastavac (Cucumis sativus L.) kao vrsta koja akumulira Si. Izvršena su detaljna izučavanja mobilnosti Fe u apoplastu, biosinteze jedinjenja koja mobilišu Fe i njegovog daljeg usvajanja na bazi redukcije u korenu, zajedno sa ekspresijom gena uključenih u te procese. U nadzemnom delu biljke, proučavana je remobilizacija Fe iz starijih u mlađe listove, tako što su paralelno mereni distribucija 59Fe u listovima na različitim pozicijama i koncentracija helatora nikocijanamina (NA), zajedno sa ekspresijom gena za nikocijanamin sintazu (NAS) uključenu u njegovu biosintezu i YSL (eng. yellow stripe-like) transporter koji posreduju u transportu Fe-NA floemom. Ishrana Si uticala je na povećanu akumulaciju Fe u apoplastu i Fe-mobilizirajućih jedinjenja u korenu, kao i na stimulaciju mašinerije za usvajanje Fe. U listovima, Si je uticao na relativnu distribuciju Fe povećavajući remobilizaciju Fe iz starijih listova zbog povećane akumulacije NA i ekspresije YSL1, što je pospešilo heliranje Fe i njegovu retranslokaciju u mlađe listove. Ova teza pruža, po prvi put, objašnjenje mehanizma koji Si ispoljava u prevazilaženju nedostatka Fe, a koji se sastoji u povećanju rezervi Fe u apoplastu korena, njegove mobilizacije i trasporta iz korenu u izdanak, kao i poboljšane remobilizacije iz starijih u mlađe listove. Iron (Fe) deficiency represents a major limiting factor for crop production worldwide, affecting both crop yield and quality. Beneficial effect of silicon (Si) on plant growth and development, especially under stress conditions, is well documented in the literature. The objective of this thesis was to investigate the mechanisms of how Si ameliorates Fe deficiency in Strategy I plants, which has not been understood until recently. Cucumber (Cucumis sativus L.) was selected as a common model plant for Fe research and which is also known as a Si-accumulating dicot. Detailed analyzes of the dynamics of apoplastic Fe, biosynthesis of Fe-mobilizing compounds and reduction-based Fe acquisition were performed in roots along with the expression of relevant genes involved in these processes. At the shoot level, distribution of 59Fe was measured in the in leaves at different positions and developmental stages in parallel with the concentration of the Fe chelator nicotianamine (NA) and the gene expression of nicotianamine synthase (NAS) involved in its biosynthesis. The expression of yellow stripe-like (YSL) transporters mediating pholem transport of Fe-NA in shoot was also determined. Silicon nutrition increased the accumulation of apoplastic Fe and Fe mobilizing compounds in roots. In leaves, Si affected relative Fe distribution by enhancing Fe remobilization from old leaves via increased NA accumulation and expression of the YSL1, which stimulated Fe chelation and its retranslocation to younger leaves. This thesis for the first time elucidates the mechanism of Si-mediated alleviation of Fe deficiency stress, by increasing the root apoplastic Fe pool, enhancing its acquisition by roots and translocation to shoots and also remobilization of Fe from older to younger leaves.

Svrha je ovoga rada bila utvrditi utjecaj temperature, vremena tretiranja i predobrade enzimima na osmotsko sušenje plodova ogrozda (kultivar Biały Triumf). Plodovi su ogrozda sušeni tijekom 5 do 240 min u otopini šećera (65 °Brix), pri temperaturi od 40 do 70 °C. Primijenjena su dva postupka: u prvom su plodovi ogrozda prije sušenja uronjeni u otopinu lipolitičkih enzima, a zatim u otopinu pektinolitičkih enzima. U drugom su postupku pektinolitički enzimi dodani otopini šećera. Kinetika je osmotskog sušenja određena praćenjem udjela suhe tvari, gubitka vlage i povećanja mase suhe tvari plodova. Vrijednosti su navedenih parametara bile veće pri višoj temperaturi i duljem vremenu obrade. Nakon jednog sata sušenja na 40 °C udjel je suhe tvari bio 13,9 %, a pri 70 °C iznosio je 20,4 %. Postupak je bio učinkovitiji kad su tijekom osmotskog sušenja dodani pektinolitički enzimi. Nakon dva sata sušenja uz obradu pektinolitičkim enzimima udjel se suhe tvari sedmerostruko povećao u usporedbi s kontrolnim uzorkom. Predobrada je lipazom i pektinazom također povećala udjel suhe tvari (do 12 puta nakon dva sata sušenja na 40 °C). Što je temperatura procesa bila niža, to su udjeli fenolnih spojeva u voću bili veći. Najveći je udjel fenolnih spojeva zadržan na 40 °C (92,2 % nakon 2 h sušenja). Ispitan je udjel organskih kiselina (jabučne, šikiminske i limunske kiseline), te je utvrđeno da je nakon jednog sata sušenja udjel limunske kiseline u voćnom sirupu bio najveći, i to od 95,9 do 83,1 %, u usporedbi s početnim uzorkom., The objective of the study is to assess the infl uence of temperature, time and enzymatic pretreatment on the osmotic concentration of gooseberry fruits (cultivar Biały Triumf). The fruits were osmotically concentrated in a sucrose solution at 65 °Brix and 40 to 70 °C for 5 to 240 min. Two experimental procedures were employed. In the fi rst procedure, prior to concentration the fruits were immersed in the solution containing lipolytic enzymes, and then in the solution containing pectinolytic enzymes. In the second procedure, pectinolytic enzymes were added to the sucrose solution. The kinetics of the osmotic concentration was studied based on the changes in dry matter content, water loss, and solid gain. Higher temperature and longer process time led to higher values of the mentioned parameters. After 1 h of concentration at 40 °C, dry matter content was 13.9 %, while at 70°C it was 20.4 %. The use of pectinolytic enzymes during osmotic concentration resulted in higher eff ectiveness of the process. After 2 h of concentration with the use of pectinolytic enzymes, solid gain was seven times higher than that in the control sample. Enzymatic treatment with lipase and pectinase before concentration also increased solid gain during osmotic concentration (up to twelve times after 2 h at 40 °C). The lower processing temperature, the higher retention of phenolic compounds in fruits was observed. The retention of phenolics was the highest at 40 °C (92.2 % at 2 h). Among organic acids (malic, shikimic and citric), the highest retention was exhibited by citric acid; at 1 h of concentration, its fraction in the obtained fruit syrup content was from 95.9 to 83.1 % as compared to the starting material.

Kombucha je tradicionalni osvježavajući napitak koji se dobiva fermentacijom zaslađenog čaja zahvaljujući snažnom simbiotičkom djelovanju bakterija octene kiseline i kvasaca. U radu su proučavani nastajanje organskih kiselina (octene i glukonske), etanola i bakterijske celuloze (BC) biotransformacijom kombuche u biljnom čaju zaslađenom saharozom i u Hestrin-Schrammovoj hranjivoj podlozi (HS), koja je sadržavala glukozu, etanol i glicerol kao jedine izvore ugljika. Promjene pH vrijednosti bile su posljedica simbiotičke metaboličke aktivnosti kvasaca i bakterija octene kiseline i opadale su s nastajanjem organskih kiselina. Debljina i prinos bakterijske celuloze povećavali su se tijekom vremena fermentacije. Najveći prinos bakterijske celuloze dobiven je u podlozi s glicerolom (2 % vol/vol) i glukozom (20 g/L) i bio je 17 g/g i 14,5 g/g. Nastajanje bakterijske celuloze povećavalo se razmjerno povećanju odnosa površine i dubine hranjive podloge. Dobiveni rezultati ovog istraživanja ukazuju da maksimalni prinos bakterijske celuloze ovisi o mnogo čimbenika koje još treba dodatno optimizirati. Kombucha is a traditional refreshing beverage obtained by the fermentation of sweetened tea with a powerful symbiosis of acetic bacteria and yeasts. The production of organic acids (acetic and gluconic) and bacterial cellulose (BC) by biotransformation of Kombucha, in herbal tea with wild cherry flavour, sweetened with sucrose and Hestrin and Schramm (HS) based media containing glucose, ethanol or glycerol as sole carbon sources, was studied. Changes in pH were related to the symbiotic metabolic activities of yeasts and acetic acid bacteria, and it is decreased by the formation of organic acids. The thickness and yield of bacterial cellulose increased with fermentation time. The highest bacterial cellulose yield was achieved when glycerol (2% v/v) and glucose (20 g/L) (17 g/g and 14.5 g/g, respectively) were used. The bacterial cellulose production increased correspondingly with increased surface area: depth ratio. Findings from this study suggest that the yield of cellulose depends on many factors that need to be optimised to achieve maximum yield.

Na području vinogorja Klanjec temeljem ampelotehničkih istraživanja hrvatskih autohtonih sorata vinove loze izdvojena je sorta Sokol koja se po povijesnim navodima uzgaja na ovom području od 17.st. Sorta ima visok kvalitativni potencijal, a daje vina iznadprosječne kvalitete. Vina karakterizira posebna sortna aroma, obično srednjeg intenziteta. Za potpunu ocjenu sorte ne postoji dovoljno praktičnih iskustava. Sorta Sokol je u procesu revitalizacija a glavni cilj je obnoviti proizvodnju vina navedene sorte koje je svojevremeno imalo značajno mjesto u vinskoj ponudi klanječkog kraja. U ovome radu prikazani su rezultati fizikalno-kemijske analize vina iz tri uzastopne godine berbe (2012., 2013., 2014.), te su međusobno uspoređeni sa ciljem procjene potencijala sorte. Po dobivenim rezultatima fizikalno-kemijske analize vina iz sve tri godine berbe mogla bi se svrstati u kategoriju vrhunskih vina. Na osnovu provedenih istraživanja kroz tri godine berbe vidljivo je da sorta Sokol ima velikog potencijala i opravdanost za sadnju na prostorima Klanječkog vinogorja, gdje za sada daje pozitivne rezultate.

Na sorti Kujundžuša proveden je pokus vršikanja u jednom od tri termina (poslije cvatnje, lag faza – puni razvoj trsa i šara), te jednom od tri odabrana intenziteta (ostavljajući 8, 12 ili 16 listova po mladici). Za usporedbu je uzeta varijanta bez primjene vršikanja. Cilj istraživanja bio je je provjeriti utjecaj intenziteta i vremena vršikanja na na titracijsku kiselost (TK) kao i na sadržaj vinske, jabučne i limunske kiseline u grožđu cv. Kujundžuša.. Vrijeme provođenja zahvata vršikanja značajno je utjecalo na povećanje ukupne kiselosti grožđa Kujundžuše. Kombinacija vršikanja u periodu šare s intenzitetom na 12 odnosno 16 ostavljenih listova izdvojila se po najvišem sadržaju ukupnih kiselina. Valja izdvojiti da je najintenzivnije vršikanje utjecalo i na najniži sadržaj šećera u grožđu, i gotovo u pravilu i na najnižu kiselost.

Na području vinogorja Klanjec temeljem ampelotehničkih istraživanja hrvatskih autohtonih sorata vinove loze izdvojena je sorta Sokol koja se po povijesnim navodima uzgaja na ovom području od 17.st. Sorta ima visok kvalitativni potencijal, a daje vina iznadprosječne kvalitete. Vina karakterizira posebna sortna aroma, obično srednjeg intenziteta. Za potpunu ocjenu sorte ne postoji dovoljno praktičnih iskustava. Sorta Sokol je u procesu revitalizacija, a glavni cilj je obnoviti proizvodnju vina navedene sorte koja je svojevremeno imala značajno mjesto u vinskoj ponudi klanječkog kraja. U ovome radu prikazani su rezultati fizikalno-kemijske analize vina iz tri uzastopne godine berbe (2012., 2013., 2014.) te su međusobno uspoređeni s ciljem procjene potencijala sorte. Po dobivenim rezultatima fizikalno-kemijske analize vina iz sve tri godine berbe moglo bi se svrstati u kategoriju vrhunskih vina. Na osnovu provedenih istraživanja kroz tri godine berbe vidljivo je da sorta Sokol ima veliki potencijal i opravdanost za sadnju na prostorima Klanječkog vinogorja, gdje za sada daje pozitivne rezultate., During ampelotechnological research of Croatian autochthonous grapevine varieties in Klanjec winegrowing area, variety Sokol was isolated. According to the historical allegations Sokol variety was grown in this area since the 17th century. This variety has a high quality potential, and provides outstanding quality wines. The wines are characterized by a special varietal aroma, usually of medium intensity. For a full evaluation of the variety there is a lack of practical experience. Currently, the process of the revitalization of Sokol is active whose goal is to rebuild the production of Sokol wine, which once had a significant place in the Klanjec wine list. In this paper the results of physico-chemical analysis of wines from three years of harvest (2012, 2013, 2014) were presented and compared with each other in order to evaluate the potential of Sokol variety. According to their physical - chemical properties wines from all three years could be included in premium wines category. Based on research conducted during three years of harvesting, it is evident that the variety Sokol has great potential and justification for planting in the area of the Klanjec vineyards, where for now giving positive results.

Vinova loza se stoljećima uzgaja na različitim tipovima tla te je neosporno da količina minerala koju usvoji, uz ostale okolišne čimbenike, utječe na kemijska i senzorna svojstva vina, te na njegovu nutritivnu vrijednost, a indirektno i na zdravlje ljudi. Navedeni čimbenici, zajedno sa sortom i podlogom vinove loze čine terroir – složeni ekosustav koji je u interakciji s vinarom. Unatoč poznatoj činjenici da se kvaliteta budućeg vina kreira već u vinogradu, malo je znanstvenih istraživanja u nama dostupnoj literaturi koja proučavaju utjecaj gnojidbe i tla kao ključne izvore minerala, kako s aspekta ishrane vinove loze, tako i s aspekta kvalitete vina i njegove nutritivne vrijednosti. Kvaliteta vina ogleda se u koncentraciji minerala i organskih kiselina u vinu, kao i svim ostalim parametrima kakvoće (alkoholu, ekstraktu bez šećera, ukupnim kiselinama, pH i pepelu), a u konačnici i u senzornoj ocjeni vina. Zbog svega navedenog, cilj ovog istraživanja bio je utvrditi utjecaj gnojidbenih tretmana na status minerala u listu i vinu, te koncentraciju organskih kiselina u vinu Malvazije istarske, kao i senzorno ocijeniti isto. Primijenjena su četiri gnojidbena tretmana (T1, T2, T3 i T4) na četiri terroira (Fiorini, Škrinjari, Žmergo i Škrline) Malvazije istarske na podlozi SO4 po modelu slučajnog bloknog rasporeda. Tretmani uključeni u dvogodišnje (2013. i 2014.) istraživanje bili su: T1 – tretman bez gnojidbe ; T2 – NPK 7-14-21 (500 kg/ha) ; T3 – NPK 7-14-21 (500 kg/ha) + Hascon M10 AD (300 g/100 L) + Oligogreen (100 g/100 L) + Drin (100 g/100 L) ; T4 – NPK 7-14-21 (500 kg/ha) + Greenplant (500 g/100 L). Rezultati pokazuju značajan utjecaj gnojidbenih tretmana na količine Ca, Fe i Zn u listu, a najveće su količine utvrđene pri gnojidbenim tretmanima T3 (Fe) i T4 (Ca i Zn). Također, uočen je trend porasta koncentracije svih istraživanih minerala u vinu, osim Cu, pri svim gnojidbenim tretmanima u odnosu na kontrolni tretman T1, što je značajno s aspekta nutritivne vrijednosti vina. Prateći utjecaj gnojidbenih tretmana na koncentracije organskih kiselina u vinu, utvrđeno je značajno povećanje samo koncentracije jantarne kiseline u vinu Malvazije istarske. Iako nije zabilježen značajan utjecaj gnojidbe na istraživani kemijski sastav vina, uočen je trend porasta količine pepela pri svim gnojidbenim tretmanima u odnosu na kontrolni tretman T1. Također je utvrđen i značajan utjecaj terroira na status svih istraživanih minerala u listu i vinu, koncentraciju limunske kiseline u vinu te sva istraživana kemijska svojstva vina Malvazije istarske, osim ekstrakta bez šećera. Interakcija gnojidbenih tretmana i terroira utjecala je na senzorna svojstva vina, a vina dobivena primjenom gnojidbenih tretmana T3 i T4 bolje su ocijenjena O.I.V. metodom 100 pozitivnih bodova u odnosu na vina dobivena primjenom ostalih gnojidbenih tretmana. U konačnici, gnojidbeni su tretmani na pojedinom terroiru različito utjecali na opisna svojstva vina, obogativši tako paletu okusa i mirisa Malvazije istarske, gdje je, uz ustaljene cvjetno-voćne arome, utvrđen širi spektar aroma, od biljnih nota i mirisa aromatičnog bilja, sve do ostalih mirisa poput maslaca i meda. Složenost usvajanja minerala od strane vinove loze, kao višegodišnje kulture, nameće potrebu istraživanja kroz duži niz godina. Tako bi se učinci gnojidbenih tretmana i translokacije pojedinog minerala iz rezervnih organa ka grožđu i u konačnici vinu, još bolje manifestirali.

Po prvi puta određene su organske kiseline u predikatnim vinima iz Hrvatske. Galakturonska i glukonska kiselina mogu biti pokazatelji pojave Botrytisa

Ovim radom se htjelo istražiti kakav utjecaj organske kiseline imaju na moguća kemijska oštećenja koje mogu izazvati kod celuloznih tkanina budući da se dosta koriste u raznim procesima oplemenjivanja ali i kod modifikacije svojstava tekstilnih celuloznih materijala. U radu su primijenjene metode za utvrđivanje kemijskih oštećenja tkanina nastalih djelovanjem različitih organskih kiselina. Ispitivanja su provedena na sirovoj i iskuhanoj pamučnoj tkanini definiranih konstrukcijskih karakteristika. Uzorci pamučnih tkanina laboratorijski su obrađeni primjenom tri organske kiseline: octenom, limunskom i sukcinskom kiselinom u zadanim koncentracijama od 5, 10, 15 i 20% pri definiranim uvjetima obrade. Stupanj oštećenja utvrđen je primjenom kvantitativne metode - određivanjem bakarnog broja, koja omogućava određivanje aldehidnih skupina na celulozi nastalih uslijed prisutnog kemijskog oštećenja. Pored kvantitativnog određivanja kemijskog oštećenja ispitivanih uzoraka, provedeni su i kvalitativni testovi - Fehlingova reakcija i Turnbulovo plavilo. Eventualne promjene u kemizmu celuloze, utvrđene su primjenom FTIR-ATR spektroskopije. Rezultati ispitivanja pokazuju da nije došlo do značajnog oštećenja pamučnih uzoraka nakon provedenih obrada u otopinama organskih kiselina, koje bi utjecale na kvalitetu ispitivanih tkanina, već su se kod nekih uzoraka sirovog pamuka pojavile reakcije na prisutno kemijsko oštećenje uslijed obrada octenom i sukcinskom kiselinom u vidu obojenja tkanine.

Cilj istraživanja bio je ispitati utjecaj dodatka organskih kiselina (BOLIFOR FA 2000S) u hrani na proizvodne parametre kod pilića u tovu. Pokus je proveden na 60 jednodnevnih pilića provenijence Cobb 500 podijeljenih u dvije skupine. Tijekom pokusnog razdoblja pilići su hranjeni potpunim krmnim smjesama za tov pilića (starter, grover i finišer). U smjese pokusne skupine preparat BOLIFOR FA 2000S (KK Animal Nutrition A KEMIRA GrowHow COMPANY) dodan je u količini od 6g/kg smjese u skladu s preporukama proizvođača. Pilići kontrolne skupine, hranjeni smjesama sa dodatkom preparata BOLIFOR FA 2000S, ostvarili su veću prosječnu tjelesnu masu i prirast, bolju konverziju hrane i veći proizvodni indeks na kraju tova od 42 dana. Veću prosječnu masu obrađenog trupa i veći randman mesa također su ostvarili pilići pokusne skupine. Međutim, razlike za praćene proizvodne parametre između pokusne i kontrolne skupine pilića nisu bile statistički značajne (p>0,05). Dobiveni rezultati ukazuju na to da dodatak organskih kiselina (0,6 % BOLIFOR FA 2000S) u hranu može imati pozitivne učinke na proizvodne rezultate pilića u tovu., The aim of the study was to evaluate the effects of organic acids (BOLIFOR FA 2000S) added to feed on broiler performances. The experiment was conducted on 60 chickens of Cobb 500 hybrid divided into two groups (experimental and control group). The chickens were fed three feed mixtures (starter, grower and finisher). The experimental group was fed the mixtures containing 6g/kg of BOLIFOR FA 2000S (KK Animal Nutrition A KEMIRA GrowHow COMPANY) in accordance with recommendations of the product producer. At the end of the 42 days fattening period higher average body weight and body weight gain, better feed conversion ratio and higher European Production Index- EPI were observed in broiler chickens fed diets containing 6g/kg of BOLIFOR FA 2000S. The chickens of experimental group had higher weight of carcass and carcass yield, too. However, the results showed no significant effects of diets with addition of BOLIFOR FA 2000S (P>0.05) on performance parameters. The results indicate that the supply of organic acids (0.6 % BOLIFOR FA 2000S) to broiler chickens may have a positive effect on chickens performances.

Olovo i kadmijum spadaju u neesencijalne elemente koji u vrlo niskim koncentracijama mogu da deluju toksično kako na biljke tako i na živi svet uopšte. Interakcija između toksičnih teških metala i biljaka je od zanačaja za ekološku stabilnost ekosistema. Adaptivne strategije biljaka na povećane koncentracije teških metala su različite. Biljke su razvile složene mehanizme koji kontrolišu usvajanje i akumulaciju teških metala kao i detoksikaciju. Cilj ovog rada je utvrđivanje uticaja olova i kadmijuma na rano razviće drvenastih vrsta Acer negundo L., Ailanthus altissima (Mill.) Swingle, Platanus × acerifolia (Aiton) Willd., Betula pendula Roth i procena adaprtibilnosti ovih vrsta u ranim stadijumima razvića na povećane koncentracije olova i kadmijuma. Kod vrsta kod kojih je utvrđena najveća adaptabilnost nastavljena su dalja istraživanja čiji je cilj bio utvrđivanje akumulacije olova i kadmijuma u korenu i listovima. Istraživan je uticaj najčešćih nutritivnih poremećaja na karbonatnim zemljištima (nedostatak pristupačnog gvožđa) na akumulaciju olova i kadmijuma u biljkama, zatim uticaj na eksudaciju organskih kiselina iz korena u rizosferu i značaj organskih kiselina u mobilizaciji ovih teških metala iz kontaminiranih zemljišta. Utvrđen je i uticaj olova i kadmijuma na parametre indukcije fluorsecencije hlorofila i koncentracije fotosintetičkih pigmenata. Za potrebe ovih istraživanja pored zemljišne kulture uspešno je uspostavljena i hidroponska kultura radi detaljnije analize fizioloških mehanizama vrsta Acer negundo i Ailanthus altissima. Kod biljaka iz zemljišne kulture najveću adaptabilnost pri kontaminaciji zemljišta olovom i kadmijumom, na osnovu analize biomase nadzemnog dela i korena, su pokazale biljke Ailanthus altissima i Acer negundo poreklom sa matičnih stabala sa lokaliteta na kome su izmerene najveće koncentracije olova i kadmijuma u površinskom sloju zemljišta u odnosu na ostale analizirane lokalitete... Lead and cadmium are the non-essential elements which in very low concentrations may have toxic effects to the plant as well as to the wildlife in general. The interaction between toxic heavy metals and plants is significant for the ecological stability of ecosystems. Adaptive strategies of plants to elevated concentrations of heavy metals are different. Plants have evolved very complex mechanisms that control the uptake and accumulation of heavy metals and detoxification. The aim of this study was to determine the effects of lead and cadmium on early development of woody species Acer negundo L., Ailanthus altissima (Mill.) Sw., Platanus x acerifolia Aiton/Willd., Betula pendula Roth and assesment of adaptibility of these species in the early stages of development under increased concentrations of lead and cadmium. With the most adaptible species in early stages of development were conducted further studies aimed at determining the accumulation of lead and cadmium in roots and leaves. The effect of the most common nutritional disorder in carbonated soils (lack of available iron) on the accumulation of lead and cadmium in plants was investigated, as well as, the impact on the exudation of organic acids from the roots in the rhizosphere and the importance of organic acids in the mobilization of the heavy metals from contaminated soils. The influence of lead and cadmium on photosynthetic efficiency and concentration of photosynthetic pigments were also tested. For the purposes of this study, in addition to soil culture, hydroponic culture of Acer negundo and Ailanthus altissima were successfully established...

Proučavano je djelovanje biljnih regulatora rasta na trešnju sorte 'Regina'. Tretmani su bili: 3, 5, 6-TPA (3, 5, 6-trikloro-2-piridiloksioctena kiselina) (auksin I) primijenjen 25 dana nakon pune cvatnje u koncentraciji 25 mg•L-1, NAA (naftiloctena kiselina) (auksin II), primijenjena 25 dana nakon pune cvatnje u koncentraciji 30 mg•L-1, giberelin GA3 primijenjen u vrijeme promjene osnovne zelene u slamnato žutu boju kožice ploda u koncentraciji 20 mg•L-1, auksin I + giberelin GA3 primijenjeni u vrijeme promjene osnovne zelene u slamnato žutu boju kožice ploda, auksin II + Giberelin GA3 primijenjeni u vrijeme promjene osnovne zelene u slamnato žutu boju kožice ploda i zadnji tretman kao kontrola koja je netretirana. Istraživanje je provedeno u Donjem Kraljevcu (Međimurje), u 2009. i 2010. godini. Godina 2009. bila je klimatološki iznimno topla godina, a 2010. bila je prosječna. Sezona je značajno utjecala na povećanje mase i veličinu ploda. Utjecaj regulatora značajniji je u 2010. nego u 2009. godini. To se može objasniti razlikama u temperaturi zraka i količinom padalina u navedenim godinama i učinkom regulatora rasta preostalima iz prošle godine. 3, 5, 6-TPA imao je inhibirajući učinak na veličinu ploda u 2009., a u 2010. ne pokazuje nikakav utjecaj. Negativan utjecaj regulatora rasta najjače je izražen kada je 3, 5, 6-TPA u kombinaciji s GA3. Stoga zaključujemo da genetski čimbenici imaju jak utjecaj na djelotvornost ove kombinacije regulatora rasta. Za razliku od GA3 NAA je vrlo učinkovit u obje godine istraživanja. Iz toga se može zaključiti da je auksin vrlo važan čimbenik povećanja veličine i mase ploda trešnje. Topljiva suha tvar uglavnom je ostala nepromijenjena utjecajem regulatora rasta. Tretman, godina i interakcija godine i tretmana značajno utječu na koncentraciju vinske i fumarne kiseline. Tretman i interakcija godine i tretmana značajno utječu na koncentraciju šikiminske kiseline, a na koncentraciju limunske kiseline značajno utječe jedino tretman. To ukazuje da klimatski uvjeti imaju jak utjecaj na te spojeve. Jabučna kiselina dominantna je organska kiselina, nakon nje slijedi vinska, limunska, šikiminska i fumarna. Rezultati ukazuju na potrebu daljnjih istraživanja na različitim lokacijama kako bi se proširile spoznaje o djelovanju regulatora rasta na kakvoću ploda trešnje. Na temelju ovoga istraživanja može se preporučiti primjena NAA u koncentraciji od 30 mg•L-1 25 dana nakon pune cvatnje za poboljšanje kakvoće ploda trešnje u uvjetima Međimurja.

U 2011. godini 9 klonskih kandidata Kraljevine iz kolekcije u Gornjem Psarjevu zasebno je obrano te je provedena mikrovinifikacija u kontroliranim uvjetima uz korištenje dvaju komercijalnih kvasaca i to Anchor VIN13 te Uvaferm Affinity. Cilj rada bio je utvrditi da li postoje razlike u sastavu pojedinačnih organskih kiselina među klonskim kandidatima Kraljevine. Analiza uzoraka provedena je metodom tekućinske kromatografije. Rezultati istraživanja ukazali su na značajne razlike u koncentracijama vinske i jabučne kiseline u moštovima Kraljevine, dok su analizom mladih vina utvrđene signifikantne razlike i u koncentraciji jantarne kiseline.

Vinova loza (Vitis vinifera L., familija Vitaceae), globalno, je jedna od najznačajnijih voćaka zbog velike upotrebne vrijednosti grožđa. Grožđe i proizvodi od grožđa predmet su mnogih savremenih istraživanja, posebno zbog biološki aktivnih sekundarnih metabolita. Među ovim jedinjenjima se izdvajaju fenolna jedinjenja zbog izraženog antikancerogenog, antimutagenog, antiinflamatornog, antialergijskog i antimikrobnog djelovanja. Iako je fenolni sastav genetski određen, sadržaj fenolnih jedinjenja kao sekundarnih metabolita umnogome zavisi od primijenjenih agrotehničkih mjera, ali i uslova životne sredine. Od posebnog značaja su istraživanja vezana za mogućnost uticaja na akumulaciju fenolnih jedinjenja, kao na primjer preko primjene različitih formulacija, doza i kombinacija đubriva. Glavni cilj ove doktorske disertacije bilo je ispitivanje hemijskog sastava grožđa i praćenje uticaja folijarnog đubrenja sa fosforom i kalijumom na sadržaj fenolnih jedinjenja, kao i šećera i organskih kiselina. Imajući u vidu da su P i K od krucijalnog značaja za sintezu ugljenih hidtrata, kao i transport asimilata do skladišnih organa, očekivan je pozitivan efekat na akumulaciju primarnih, a indirektno i sekundarnih metabolita. S druge strane, mogućnost da sadržaj P u pojedinim organima vinove loze gajene na krečnjačkim zemljištima bude nizak predstavljala je još jedan od razloga zbog kojeg je odlučeno da se sprovede prihranjivanje preko lista sa đubrivom koje u svom sastavu sadrži i P. Sastavni dio istraživanja bilo je i proučavanje međusobnih veza primarnih i sekundarnih metabolita u grožđu sa hranljivim elementima u listu vinove loze. Istraživanje je izvedeno na stonoj sorti 'Kardinal' tokom sazrijevanja u tri termina, tokom dvije uzastopne godine. Folijarno je primjenjivano PK đubrivo, sa veoma malim količinama B, Mn i Mo, u tri navrata svakih 14–15 dana. Prvo tretiranje obavljeno je 15 dana prije početka šarka. Zbog boljeg definisanja agroekoloških uslova, urađena je i analiza zemljišta, a podaci o srednjoj dnevnoj temperaturi, padavinama i broju sunčanih sati bili su obezbijeđeni preko Hidrometeorološkog zavoda Crne Gore... he grapevine ( Vitis vinifera L., Vitaceae family), is one of the most important fruit at a global level because of the extensive us e of grapes around the world. Grapes and grape products are subject to many modern studi es, especially those looking at biologically active secondary metabolites. Among th ese, phenolic compounds have received great attention due to their strong antica rcinogenic, antimutagenic, anti- inflammatory, antiallergenic and antimicrobial acti vity. Although phenolic composition is genetically determined, the content of phenolic compounds as secondary metabolites largely depends on applied agricultural practices a nd environmental conditions. Of particular interest are investigations on the possi bility of influencing the accumulation of phenolic compounds, e.g. through the application of different formulations, rates and combinations of fertilisers. The main objective of this dissertation was to exam ine the chemical composition of grapes and monitor the impact of foliar feeding with phosphorus and potassium on the content of phenolic compounds, sugars and organ ic acids. Bearing in mind the crucial importance of P and K in the synthesis of c arbohydrates and transport of assimilates to storage organs, a positive effect on the accumulation of primary metabolites and indirect influence on secondary met abolites is expected. On the other hand, foliar fertilisation with P was also carried out because the possibility of low P content in some organs of grapevine grown on calcar eous soils. An integral part of the research was the study of the relationships between primary and secondary metabolites in grapes and nutrients in the grapevine leaf. This study was conducted on cv. ‘Cardinal’ during g rape ripening in three terms over two consecutive years. PK foliar fertiliser co ntaining very small amounts of B, Mn and Mo, was applied three times every 14–15 days. T he first treatment was performed 15 days before the beginning of veraison. For a bet ter definition of agricultural conditions, a soil analysis was conducted, and the data on mean daily temperature, rainfall and number of sunshine hours were provided by the Hydrological and Meteorological Service of Montenegro...

U ovom radu ispitivan je utjecaj vrste pakiranja (staklene ili višeslojne ambalaže) i temperature skladištenja (sobna temperatura ili temperatura hladnjaka) na određene pokazatelje kvalitete voćnih sokova. U periodu od 50 dana kvaliteta voćnih sokova je praćena određivanjem količine ukupnih antocijanina, ukupnih polifenola, jabučne, limunske, vinske i askorbinske kiseline. Rezultati su pokazali da je tijekom skladištenja došlo do promjene količine antocijanina u voćnim sokovima, a pad je bio izraženiji kod sokova skladištenih na sobnoj temperaturi. Vrsta pakiranja vjerojatno nije imala veći utjecaj na očuvanje antocijanina. Sadržaj ukupnih polifenola, jabučne i limunske kiseline nije se bitno promijenio. Došlo je i do promjene količine askorbinske kiseline (vitamina C). Askorbinska kiselina bolje je očuvana u sokovima skladištenim u staklenu ambalažu u usporedbi s višeslojnim pakiranjem dok temperatura nije imala veći utjecaj na očuvanje askorbinske kiseline. Rezultati ovog rada pokazuju da se kvaliteta voćnih sokova s obzirom na količinu polifenolnih spojeva, vitamina C te ostalih ispitivanih organskih kiselina može bolje očuvati pakiranjem voćnih sokova u staklenu ambalažu i skladištenjem na nižim temperaturama (temperature hladnjaka) prije konzumacije. In this work, the influence of packaging material (glass or multilayer package) and storage temperature (room temperature or refrigerator temperature) on certain quality indicators of fruit juices was studied. The fruit juice quality was monitored during the period of 50 days by determining the amount of total anthocyanins, total polyphenols, malic, citric, tartaric and ascorbic acid. Results indicated the decrease of the anthocyanin content in fruit juices during storage, and the decrease was higher in juices stored at the room temperature. The packaging material probably didn’t have a big influence on the anthocyanin preservation. The amount of total polyphenols, malic and citric acid didn’t change significantly. The change in the ascorbic acid content (vitamin C) was observed. Ascorbic acid was better preserved in juices stored in glass bottles compared with those stored in the multilayer package. The storage temperature did not show greater influence on the ascorbic acid preservation. The results of this study showed that the fruit juice quality, based on the amount of polyphenolic compounds, vitamin C and other organic acids tested, can be better preserved by packaging in the glass package and storing at lower temperature (refrigerator temperature) before consumption.

Phenolic acids, represented by hydroxycinnamic and hydroxybenzoic acids and their derivatives, are the most abundant phenolic compounds in grape juice and wine of white grapevine cultivars. The effects of fruit zone leaf removal on the concentration of hydroxycinnamic, hydroxybenzoic and organic acids of cv. Istrian Malvasia grape juice and wine are investigated in this study. Fruit zone leaf removal was applied at three different phenological stages: before blooming, at berry set and at veraison. Control treatment without leaf removal was also included. At veraison two intensities of leaf removal were applied. Phenolic and organic acids were identified and quantified using high-performance liquid chromatography. Juice samples from the grapes treated at the stages before blooming and berry set had the lowest concentrations of tartaric acid and the highest concentrations of malic acid, while juices from veraison stage treatments had the lowest concentrations of malic acid and the highest concentrations of tartaric acid. Before blooming treatment significantly lowered the concentration of all hydroxycinnamic and hydroxybenzoic acids in grape juice in comparison with other investigated treatments, which did not affect the concentration of total hydroxycinnamic acids considerably. The concentration of hydroxybenzoic acids in grape juice was lower in veraison treatments in comparison with berry set and control treatments. The concentrations of hydroxycinnamic, hydroxybenzoic and organic acids in wine followed the same trends as observed in grape juice. It is concluded that the concentration of phenolic and organic acids in grape juice and wine of white grapevine cultivars can be managed with the timing of fruit zone leaf removal according to the desired wine style., Fenolne kiseline, tj. hidroksicimetne i hidroksibenzojeve kiseline te njihovi derivati, najzastupljenija su skupina fenolnih spojeva u moštu i vinu bijelih kultivara vinove loze. U ovom je radu istražen utjecaj defolijacije u zoni rasta grozda na koncentraciju hidroksicimetnih, hidroksibenzojevih i organskih kiselina u moštu i vinu Malvazije istarske. Lišće je odstranjeno u tri različite fenofaze rasta i razvoja vinove loze: prije cvatnje, u fazi zametanja bobica i u fazi šare. Kontrolna obrada kada nije bila primijenjena defolijacija također je bila sastavni dio istraživanja. U fazi šare primijenjena su dva intenziteta defolijacije. Fenolne su kiseline identificirane i kvantificirane visokodjelotvornom tekućinskom kromatografijom. Uzorci mošta pri obradi defolijacijom prije cvatnje i u fazi zametanja bobica imali su najmanju koncentraciju vinske i najveću koncentraciju jabučne kiseline, dok su oba tretmana primijenjena u fazi šare imala najmanju koncentraciju jabučne i najveću koncentraciju vinske kiseline. Obradom prije cvatnje dobiveno je kudikamo manje hidroksicimetnih i hidroksibenzojevih kiselina u moštu u usporedbi s ostalim postupcima što se međusobno nisu bitno razlikovali po koncentraciji ukupnih hidroksicimetnih kiselina. Koncentracija hidroksibenzojevih kiselina u moštu bila je manja u oba tretmana primijenjena u fazi šare u usporedbi s defolijacijom u fazi zametanja bobica i kontrolnom obradom. Koncentracije hidroksicimetnih, hidroksibenzojevih i organskih kiselina u vinu bile su iste kao i one u moštu. Izborom fenofaze u kojoj se primjenjuje defolijacija može se utjecati na koncentraciju fenolnih i organskih kiselina u moštu i vinu bijelih kultivara vinove loze.

U hranidbi mliječnih krava silaža se koristi u vrlo velikim količinama, naročito u zimskom periodu. Kako bi broj mikroorganizama bio pod kontrolom, važno je da silaža bude prikladnog kiselinskog sastava, a što ujedno rezultira i njenom kvalitetom. U trideset uzoraka silaže, s različitih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava s područja Koprivničko – križevačke županije u zimskom periodu 2011./2012. određen je ukupan broj bakterija, kvasnica i plijesni u gramu, pH vrijednosti te odnose nižih organskih kiselina kao pokazatelje kvalitete silaže(po Fliege). U svim pretraživanim parametrima utvrđena je značajna varijabilnost. Broj saprofitskih bakterija u gramu bio je u rasponu od 5.7 log10 do 10.4 log10., a broj plijesni u gramu kretao se od manje 3, 0 log10 do 10, 5 log10. Izmjerene pH vrijednosti kretale su se od 3, 74 do 7, 11. Odnosi kiselina, s ukupnim brojem bodova od 50 do 100, rezultirali su ocjenom silaže od zadovoljavajuće do vrlo dobre kvalitete. Mali postotak analiziranih silaža (13%) je odgovarao propisima Pravilnika o kakvoći stočne hrane NN 28/96, dok je ocjenom vrlo dobar ocjenjeno 70% silaža. Prema dobivenim rezultatima silaža 2011./2012. nije mogla zadovoljiti visoke prohtjeve mliječnih krava, prvenstveno narušavanjem eubioze u buragu, ali i nutritivno neadekvatnim obrokom, te su postojali preduvjeti koji mogu izazvati indigestije, sa svim štetnim posljedicama.

U ovom radu ispitan je utjecaj dokiseljavanja vina Malvazije istarske s vinskom, jabučnom i mliječnom kiselinom. Ispitivanjem organoleptičkih osobina dokiseljenih vina najbolje je ocjenjen uzorak dokiseljavan jabučnom kiselinom. Najlošije ocjenjeno vino bilo je dokiseljavano mliječnom kiselinom.

In this experiment we investigate the influence of organic acids (acetic and citric acid) with herbicide effect on weed flora present in the blackberry orchard. The experiment was set up on 16. 04. 2010. at the blackberry orchard (cv. Thornfree), aged 4 years, Đurđevac, locality "Veliki kostanj. Treatments in the experiment were as follows ; control (T1) - herbicide based on glyphosate at a concentration 1.5%, treatment (T2) - acetic acid concentration of 25% treatment, (T3) - acetic acid concentration 15%, treatment (T4 ) - combination of acetic and citric acid (25%), treatment (T5) - combination of acetic and citric acid (15%). For all treatments (T1-T5) was found 100% efficiency of used preparations during 10 days from start of treatment. Regeneration of damaged plants was after 20 days is significantly higher in treatments with organic acids (T3) compared to treatment with glyphosate. Retro vegetation total number of new grown plants after 28 days was significantly lower in treatments with organic acids (T2, T4 and T5) in relation to glyphosate treatment. Glyphosate treatment (T1) had a negative impact on biodiversity, expressed through the adverse effect on the total number nematoda in soil, compared to treatments with organic acids (T2-T5).

Kultivar Kraljevina je hrvatska autohtona sorta koja se tradicionalno uzgaja na području sjeverozapadne Hrvatske. Od 2003. godine taj je kultivar uključen u postupak klonske selekcije unutar projekta “Klonska selekcija cv. Kraljevina”. U početnoj fazi istraživanja odabrani su i temeljem pozitivne fenotipske varijabilnosti izdvojeni trsovi na kojima su tijekom narednih godina provođena fenotipska opažanja, a temeljem dobivenih rezultata 24 elitna matična trsa vegetativno su razmnoženi i posađeni u kolekciju klonskih kandidata u Psarjevu Gornjem. U 2011 godine 9 klonskih kandidata Kraljevine zasebno je obrano te je provedena mikrovinifikacija u kontroliranim uvjetima uz korištenje dvaju komercijalna kvasca i to Anchor VIN13 te Uvaferm Affinity. U dobivenim vinima provedena je osnovna kemijska analiza, određene su pojedinačne organske kiseline te su na kraju vina senzorno ocjenjena.

Mikroorganizami koji rastu u prirodi izloženi su brojnim nepovoljnim fizičkim i kemijskim uvjetima pri čemu su izloženi različitim oblicima stresa. Prilagodba na nove uvjete generacije sojeva ovisi o genomskoj raznolikosti bakterija. U ovom radu nepovoljni uvjeti okoliša u kojima bakterije rastu postignuti su šaržnim uzgojem sedam različitih sojeva Lactobacillus plantarum do produžene stacionarne faze rasta. Tijekom dužeg perioda rasta zabilježen je pad broja živih stanica u hranjivoj podlozi (MRS podloga), dok je u siromašnoj podlozi (MML podloga) zabilježen rast u tri ispitivana soja i tijekom dvadeset i pet dana. Rezultati su pokazali da bakterije mliječne kiseline prilagođavaju svoj metabolizam na uvjete u kojima se nalaze, a tijekom dugotrajnog rasta zabilježen je pad koncentracije mliječne kiseline. S obzirom na različitu starost različitih sojeva uočene su i promjene u sastavu ukupnih proteina, kao i promjena rezistencije na antibiotike. Uočen je izostanak osjetljivosti na nalidiksinsku kiselinu u svih sojeva, dok je na ostale ispitivane antibiotke zabilježena različita osjetljivost.

Mineral cations from soil solution can adsorb to the negatively charged colloidal fraction of soil matrix. Once adsorbed, these minerals provide a source of nutrients available for plant roots and can be replaced by other cations. The capacity of soil to store and exchange cations depends on the factors like soil texture, types of present minerals, organic matter content, soil pH and the composition of soil solution. In general, exchange capacity of most soils increases with the increase of soil pH. Simple organic acid, mostly produced by the microorganisms and plants, strongly influence the release of these elements from exchange complex. The aim of this study was to investigate the adsorption of cooper and cadmium by vermiculite, kaolinite and synthetic goethite at different pH values, in presence and absence of oxalic and citric acid which are among the most abundant low molecular-weight organic acids in soil solution. To evaluate the adsorption of Cu and Cd under different conditions we conducted batch experiments in centrifuge tubes at an ionic strength of 0.02 M KNO3. In the absence of an acid, the amount of adsorbed metals on onto vermiculite, kaolinite and goethite increased with the increasing pH. Organic ligands, generally, decreased the amount of Cu and Cd adsorbed on these three sorbents. Oxalic acid had only minor effect on adsorption of cadmium on goethite. The observed tendencies were attributed to the processes of complexation between cations and organic ligands. The study confirmed the significant role that organic acids, as abundant plant and microorganisms’ exudates, can play in enhancing the mobilization of adsorbed heavy metals in environment and in the similar geochemical processes.

Chemical and textural properties of Hellim (Halloumi) cheese marketed in Turkey were determined in this research. Cheese samples were collected from manufacturers in Turkey and according to data obtained, water amounts of samples were changing in a wide range of 34.07-55.92 %, whereas the average pH values of the samples was 5.91±0.36. Cholesterol contents of the samples were low and changing among 7.54-14.79 mg/100 g. Average fat and protein amounts of samples were 25.43±1.7 (%), and 22.81±5.62 (%) respectively, and 30.31±1.15 (%) of the fat fraction was composed of unsaturated fatty acids. Main organic acids determined in samples were citric, lactic and propionic acids. Also, hardness, chewiness, adhesiveness, cohesiveness and gumminess scores of the samples were determined by TPA analysis and Hunter color scores were evaluated., U istraživanju su utvrđena kemijska i teksturalna svojstva Hellim (Halloumi) sira koji se prodaje na tržištu u Turskoj. Uzorci sira prikupljeni su od proizvođača u Turskoj, a prema prikupljenim podacima količina vode uzoraka bila je u širokom rasponu od 34,07 do 55,92 %, dok je prosječna pH vrijednosti uzoraka bila 5,91±0,36. Sadržaj kolesterola u uzorcima bio je nizak i mijenjao se u rasponu od 7,54 do 14,79 mg/100 g. Prosječne vrijednosti udjela masti i proteina bile su u rasponu od 25,43±1,7 (%), odnosno 22,81±5,62 (%). Postotak od 30,31±1,15 (%) od frakcije masti čine nezasićene masne kiseline. Glavne organske kiseline utvrđene u uzorcima bile su limunska, mliječna i propionska kiselina. Također, rezultati tvrdoće, “žvakljivosti”, adhezivnosti, kohezivnosti i gumenosti uzoraka određeni su TPA analizom a Hunter bojom su ocijenjeni.