Search

Danas kada govorimo o pitanju održivog razvoja, obrazovanje ima glavnu ulogu pri osvješćivanju pojedinaca, pa tako i učenika. Upravo je obrazovanje ono koje potiče kreativnost, samostalnost, suradnju, razvija ekološku osjetljivost i stvaralaštvo. Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj podrazumijeva djelovanje u četiri glavna područja: okoliš, društvo, kultura i ekonomija. Ono doprinosi samoj kvaliteti nastave uz poticanje suradničkog učenja i razvija vještine mišljenja.U ovom radu dane su definicije glavnih pojmova vezanih za održivi razvoj te odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Također iznesen je pregled važnih godina i dokumenata koji imaju ključnu ulogu na samom početku priče održivog razvoja. Objašnjeni su njegovi ciljevi i važnost implementacije održivog razvoja u odgoj i obrazovanje. Prikazan je primjer implementacije održivog razvoja u nastavi kroz primjer integrirane nastave, odnosno integriranog dana te su iznesene pozitivne činjenice koje integrirana nastava nudi. Cilj obrazovanja za održivi razvoj je osposobiti današnje učenike za vrijeme koje tek dolazi. Važno je djeci još od malih nogu razviti pozitivne vrijednosti prema očuvanju prirode te im probuditi svijet kako je moguć ekonomski rast i razvoj koji narušava prirodnu ravnotežu. Nužno je kroz odgoj i obrazovanje pružiti učenicima znanja o održivom razvoju kako bi uvidjeli važnost međusobnog odnosa, ali i odnosa između sebe i prirode jer ono što činimo danas ima veliki utjecaj na ono što će nas dočekati sutra. Today when we talk about sustainable development, education has a main role in raising awareness with individuals, as well as with students. It is the education that really stimulates creativity, autonomy, collaboration, raises ecological awareness. Education for sustainable development implies action in four main areas: environment, community, culture and economy. It contributes to the very quality of teaching by encouraging collaborative learning and develops thinking skills. This thesis provides definitions of the main terms related to sustainable development and education for sustainable development.An overview of important years and documents that play a key role at the very beginning of the story of sustainable development were also presented in this work. Importance of implementing sustainable development in education and its goals were also explained. An example of the implementation of sustainable development in teaching is shown through the example of an integrated set, i.e.,an integrated day, as well as the positive facts about integrated teaching. The goal of education for sustainable development is to train today's students for the time yet to come. It is important to develop positive values towards the preservation of nature in children from an early age and to raise their awareness about economic growth and development which will possibly disrupt the natural balance.Through upbringing and education, it is necessary to provide students with knowledge about sustainable development so that they can see the importance of mutual relationships, but also the relationship between ourselves and nature, because what we do today has a great influence on how our future will look like.

U teorijskom se dijelu rada ukratko objašnjava koncept održivog razvoja, važnost obrazovanja za održivi razvoj kojim se može oživotvoriti održiva budućnost, odgovornost za sustavno promicanje i provedbu obrazovanja za održivi razvoj te potreba za implementacijom tema održivosti u studijske programe. U empirijskom dijelu rada izlažu se rezultati istraživanja provedenog 2016. na Sveučilištu u Rijeci (N=1347), koji su zatim uspoređeni sa istraživanja provedenim 2010. (N=1001). Polazeći od ispitivanja stavova studenata prema nekim dimenzijama obrazovanja za održivi razvoj, nadalje se analizira njihova zainteresiranost za različite teme održivog razvoja te za studijske programe fokusirane na ovaj koncept, zatim percepcija mogućnosti i načina implementacije problematike održivog razvoja u studijske programe, a u konačnici i percepcija odgovornosti za sustavno promicanje i provedbu obrazovanja za održivi razvoj. Usporedbom istraživanja iz 2010. i 2016. zaključuje se kako se navode slični kolegiji i teme kroz koje je obuhvaćen održivi razvoj te studenti iz uzorka 2016. pokazuju manju zainteresiranost za sve ponuđene razine studija iz područja održivog razvoja. Nadalje, dio studenata ističe da ne raspolaže dovoljnim znanjem o održivom razvoju, a dio smatra da je teme održivosti potrebno implementirati u ranijim razinama obrazovanja. U odnosu na iskazani interes za teme o održivosti najviše ističu potrebu za uključivanje u studijski program onih koje se odnose na ljudska prava, sigurnost hrane, siromaštvo i razvoj, ravnopravnost spolova te kvalitetu vode i zraka. Studenti pokazuju nerazumijevanje autonomnosti sveučilišta u kreiranju studijskih programa te odgovornost za promicanje i provedbu obrazovanja za održivi razvoj pripisuju Ministarstvu, Vladi i medijima., The theoretical part of the paper explores the concept of sustainable development, the importance of education for sustainable development, which can contribute to a sustainable future, the responsibility for the systematic promotion and implementation of education for sustainable development, and the need to implement sustainability topics in study programs. The empirical part of the paper presents the results of a study conducted in 2016 on a representative sample of students at the University of Rijeka (N=1347), which are then compared with a similar study conducted in 2010 (N=1001). It examines students’ attitudes toward some dimensions of education for sustainable development and their interest in different topics of sustainable development, as well as their interest in study programs to be focused on these topics and concept. It also analyses their perception of the possibilities and ways of implementing sustainable development issues into study programs, and of the responsibility for a systematic promotion and implementation of sustainable development education. A comparison between the 2010 and 2016 surveys concludes that students cite similar courses and topics that cover sustainable development. However, in 2016 sample they show less interest in all levels of study offered in the field of sustainable development. Furthermore, some students point out that they do not have sufficient knowledge on sustainable development, and some believe that sustainability topics need to be implemented at earlier levels of education. With regard to expressed interest in sustainability topics in study programs, they mostly emphasize the need to include those related to human rights, food security, poverty and development, gender equality, and water and air quality. Finally, students exhibit a misunderstanding of the university’s autonomy in creating study programs and attribute responsibility for promoting and implementing education for sustainable development to Ministry, Government and the media., Im theoretischen Teil der Arbeit werden das Konzept der nachhaltigen Entwicklung, die Wichtigkeit der Bildung zur nachhaltigen Entwicklung, mit der die nachhaltige Zukunft verwirklicht werden kann, die Verantwortung für systematische Förderung und Durchführung der Bildung zur nachhaltigen Entwicklung, sowie die Notwendigkeit der Implementierung des Themas der Nachhaltigkeit in die Studienprogramme kurz erklärt. Im empirischen Teil der Arbeit werden die Ergebnisse der im Jahre 2016 durchgeführten Forschung an der Universität in Rijeka (N=1347) präsentiert, die dann mit den Ergebnissen der im Jahre 2010 durchgeführten Forschung (N=1001) verglichen werden. Von Befragung der Studenten zu einigen Dimensionen der Bildung zur nachhaltigen Entwicklung wird dann deren Interesse an verschiedenen Themen und damit verbundenen Studienprogrammen der nachhaltigen Entwicklung analysiert, dann die Wahrnehmung der Möglichkeiten und Arten der Implementierung der Problematik der nachhaltigen Entwicklung in die Studienprogramme und schließlich die Wahrnehmung der Verantwortung für eine systematische Förderung und Durchführung der Bildung zur nachhaltigen Entwicklung. Aus dem Vergleich beider Forschungen aus den Jahren 2010 und 2016 kann man den Schluß ziehen, dass ähnliche Kollegs und Themen angeführt werden, und dass Studenten aus dem Muster aus 2016 weniger Interesse an allen angebotenen Ebenen des Studiums aus dem Bereich der nachhaltigen Entwicklung zeigen. Weiterhin hebt ein Teil der Studenten hervor, dass sie nicht über genug Wissen über die nachhaltige Entwicklung verfügen und ein Teil von ihnen findet, dass man das Thema der Nachhaltigkeit in frühere Ebenen der Bildung implementieren sollte. Was ihr Interesse am Thema der Nachhaltigkeit betrifft, heben sie größtenteils die Notwendigkeit hervor, die Themen in die Studienprogramme einzuschließen, die sich auf Menschenrechte, Nahrungssicherheit, Armut und Entwicklung, Gleichberechtigung der Geschlechter und die Qualität von Luft und Wasser beziehen. Studenten weisen ein Unverständnis der Autonomie der Universität bei der Verfassung von Studienprogrammen und der Verantwortung für Förderung und Durchführung der Bildung für nachhaltige Entwicklung auf, indem sie die Verantwortung für Förderung und Durchführung der Bildung als eine Aufgabe der Ministerien, der Regierung und der Medien sehen.

Ovim radom obuhvaćen je teorijski pregled pojmova koji čine izraz kulturne baštine, a to su kultura i baština kao i teorijski pregled održivog razvoja. Osim definiranja održivog razvoja, poseban je naglasak stavljen na odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, kako kod djece predškolske dobi i u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja tako i u ustanovama visokog školstva. Nadalje, opisan je dio materijalne kulturne baštine Donjeg Miholjca. Posljednji se dio rada odnosi na praktičnu provedbu aktivnosti vezanih uz Kulturnu baštinu i tradiciju miholjačkog kraja u kurikulumu održivog razvoja predškolske ustanove u DV Pinokio u Donjem Miholjcu. Osmišljene su i opisane aktivnosti i potreban materijal za provedbu te je dan kratak osvrt na sve provedeno uz fotografije. This master's thesis covers a theoretical overview of the terms that make up the expression of cultural heritage, namely culture and heritage, as well as a theoretical overview of sustainable development. In addition to defining sustainable development, special emphasis is placed on education for sustainable development, both in preschool children and in institutions of early and preschool education and in institutions of higher education. Furthermore, a part of the material cultural heritage of Donji Miholjac is described. The last part of the paper refers to the practical implementation of activities related to the cultural heritage and tradition of the Miholjac region in the curriculum of sustainable development of preschool institutions in DV Pinokio in Donji Miholjac. The activities and the necessary material for the implementation were designed and described, and a brief overview of everything carried out with the photographs was given.

Današnje, postmoderno vrijeme, vrijeme ambivalentnih vrijednosti upozorava na potrebu usvajanja novih vrijednosnih paradigmi unutar odgojno-obrazovnoga sustava. Održivi razvoj držimo znanstvenim konceptom, filozofijom življenja suvremenoga čovjeka i praksom razvoja kojom se postiže ravnoteža ekonomsko-socijalno-ekoloških ciljeva za dobrobit budućih generacija. Današnjica narušenih općeljudskih vrijednosti upućuje čovjeka odgovornom odnosu prema okolini prihvaćajući održivi razvoj kao filozofski pristup i pragmatično djelovanje sa sustavom temeljnih ljudskih vrijednosti i djelovanja. U tom smislu implementiranje ciljeva, zadataka i sadržaja održivoga razvoja u suvremeni kurikul mora postati imperativ suvremene škole. Rad razmatra ulogu odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u suvremenoj školi dajući pregled znanstvenih pogleda uz kritičko promišljanje navedene problematike., The postmodern time of today, a time of ambivalent values, points to a need for adopting new value paradigms within the educational system. We hold sustainable development to be a scientific concept, a modern man’s philosophy of living, and a development practice that achieves a balance of economic-social-ecological goals for the benefit of future generations. Today when universal human values are impaired, man is directed to cultivate responsible relationship towards the environment by accepting sustainable development as a philosophical approach and pragmatic action with a system of basic human values and actions. In that sense, implementing goals, tasks, and contents of sustainable development into the contemporary curriculum must become imperative for a modern school. The paper reflects on the role of education for sustainable development in a contemporary school by giving an overview of scientific views, along with a critical reflection on the problem.

Prema Martinko (2012:165) radionica je suvremeni oblik interaktivnog učenja i poučavanja koji se oblikuje prema modelu iskustvenog učenja. Određenim aktivnostima potiče se suradničko i iskustveno učenje koje se odvija unutar grupne interakcije 15-20 sudionika. „Pojam održivog razvoja definira pristup iskorištavanju raspoloživih resursa i gospodarenjem njima tako da se zadovoljavaju današnje potrebe ali bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba.“ (Đikić,2001: 335) Obrazovanje je preuzelo glavnu ulogu u osvješćivanju svijesti pojedinca po pitanju održivog razvoja. Ono potiče dječju aktivnost, samostalnost, suradnju, razvija ekološku kritičnost i stvaralaštvo. Cilj obrazovanja za održivi razvoj je osposobiti današnje učenike za vrijeme koje dolazi. Važno je među djecom od najranije dobi razvijati pozitivne vrijednosti prema očuvanju okoliša te im osvijestiti da je moguće ostvariti ekonomski rast i razvoj koji ne narušava prirodnu ravnotežu. Prema Tufekčić (2015:21) predmet proučavanja ekološke pedagogije je ekološki odgoj pojedinca, ali i cjelokupnog društva. Ona se bavi istraživanjem zakonitosti ekološkog odgoja, ekološku stranu odgoja ličnosti i utjecaj ostalih odgojnih područja na ekološki odgoj pojedinca. Rad se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu rada obrazlaže se razvoj nastanka Zelenih knjižnica u svijetu te u Republici Hrvatskoj. Također se navode i teorijske osnove održivog razvoja i ekološke pedagogije kao temelji rada Zelene knjižnice. Metodološki dio rada opisuje načine provedbe radionica Zelene knjižnice Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti povodom važnih obilježavanja ekoloških datuma: Svjetski dan zaštite tla, Međunarodni dan planina te Međunarodni dan borbe protiv plastičnih vrećica. According to Martinko (2012:165), a workshop is a modern form of interactive learning and teaching that is shaped according to the model of experiential learning. Certain activities encourage collaborative and experiential learning that takes place within the group interaction of 15-20 participants. "The concept of sustainable development defines the approach to the use of available resources and their management so that today's needs are met, but without compromising future generations in meeting their needs." (Đikić,2001: 335) Education has taken a major role in raising individual awareness of sustainable development. It encourages children's activity, independence, cooperation, develops ecological criticism and creativity. The goal of education for sustainable development is to empower today’s students for the time to come. It is important to develop positive values among children from an early age towards the preservation of the environment and to make them aware that it is possible to achieve economic growth and development that does not disturb the natural balance. According to Tufekčić (2015:21), the subject of the study of ecological pedagogy is the ecological education of the individual, but also of the entire society. It deals with the research of the legality of ecological education, the ecological side of personality education and the influence of other educational areas on the ecological education of an individual. The thesis consists of two parts. The first part explains the development of Green Libraries in the world and in Croatia. Theoretical bases of sustainable development and ecological pedagogy are also stated as the foundations of the work of the Green Library. The methodological part of the paper describes the ways of conducting the Green Library workshops of the Faculty of Education on the occasion of important celebrations of ecological dates: World Soil Day, International Mountain Day and International Day against Plastic Bags.

Održivi razvoj jest okvir za oblikovanje politika i strategija kontinuiranog gospodarskog i socijalnog napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore. Cilj održivog razvoja teži gospodarskoj učinkovitosti, društvenoj odgovornosti i zaštiti okoliša. Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj određuje se kao trajna potreba cjelokupnog odgoja i obrazovanja od najranije dobi. Vodeći se time u odgojno obrazovnom radu potrebno je odrediti polazne pretpostavke pomoću kojih će se kod djece razvijati osjetljivost za održivi razvoj. Kulturna baština predstavlja zajedničko bogatstvo čovječanstva u svojoj raznolikosti i posebnosti, a njena zaštita jedan je od važnih čimbenika, za prepoznavanje, definiranje i afirmaciju kulturnog identiteta. Tradicijsku kulturu čine sadržaji i očitovanja, materijalni, društveni, umjetnički i simbolički, utemeljeni na tradiciji neke zajednice. Polazeći od ovih činjenica osmislila sam aktivnosti koje će djeci omogućiti učenje i otkrivanje vlastite kulturne baštine. Praktične aktivnosti koje su provedene s djecom pokazuju njihovu trenutnu svijest i znanje o kulturnoj baštini. Djeca pokazuju velik interes za aktivnosti i poticaje koji su im ponuđeni. Poticaji su raznoliki te omogućuju svoj djeci uključivanje u aktivnosti prema njihovim individualnim željama i potrebama. Kroz ove aktivnosti djeca mogu upoznati način na koji su ljudi prije živjeli, dobivaju priliku svim svojim osjetilima spoznati tradiciju i kulturnu baštinu. Vrlo je važno nakon provedenih aktivnosti razviti osjećaje za kulturnu baštinu, te pomoću određenih aktivnosti omogućiti njihovo izražavanje želja o budućnosti baštine svoga kraja. Sustainable development is a framework for shaping policies and strategies for continuous economic and social progress, without harming the environment and natural resources. The goal of sustainable development is striving for economic efficiency, social responsibility and environmental protection. Education for sustainable development is defined as the continuing need for education from the early age. In doing so, it is necessary to determine the initial assumptions by which the sensitivity for sustainable development will be developed by children. Cultural heritage represents the common wealth of humanity in its diversity and specialty, and its protection is one of the important factors for recognizing, defining and affirming cultural identity. Traditional culture consists of content and manifestations, material, social, artistic and symbolic, based on the tradition of a community. Based on these facts, I have designed activities that will allow children to learn and discover their own cultural heritage. Practical activities conducted with children demonstrate their current awareness and knowledge of cultural heritage. The children are very interested in the activities and incentives offered to them. The incentives are diverse and allow children to be involved in activities according to their individual desires and needs. Through these activities, children can get to know the way people used to live, get the opportunity to learn about their tradition and cultural heritage with all their senses. It is very important to develop feelings for cultural heritage after the activities carried out, and to enable them to express their wishes about the future of the heritage of their region through certain activities.

U radu je obrađena tema promicanje odgoja i obrazovanja za održivi razvoj aktivnostima o zdravlju. Opisan je održivi razvoj, sastavnice održivog razvoja, održivi razvoj u odgoju i obrazovanju i zdravlje. Očuvanje okoliša i racionalno korištenje energije dio je cjeloživotnog obrazovanja koje treba započeti u ranom djetinjstvu. Kako je dijete predškolske dobi u procesu kontinuiranog razvoja tako nam je baš taj period života pogodan za postavljanje temelja u razvoju znanja, interesa i navika očuvanja okoliša. Dijete predškolske dobi aktivan je istraživač okoline pa su mu tako bliski pojmovi iz prirode. Upravo zbog toga, u radu je opisano kako se dijete upoznaje s prirodom. Također, u radu je prikazan primjer jedne pripreme za izvođenje aktivnosti s djecom na temu „Svjetski dan zdravlja“ koja upućuje na potrebu uporabe raznovrsnih aktivnosti koje se primjenjuju u radu s djecom kako bi ih se poticalo na svijest o higijenskim navikama i zdravom načinu života. Institucije poput predškolske ustanove imaju važnu ulogu, a to je poticati razvoj dječje ljubavi prema okolišu, proširiti dječja znanja o okolišu, razvoj stavova, sposobnosti i vještina koje će im omogućiti življenje u skladu s održivim razvojem. The graduate work deals with the topic of promoting education for sustainable development on health activities. The following topics are described: sustainable development, components of sustainable development, sustainable development in education and health. Conservation of the environment and the rational use of energy are part of lifelong learning which begin in early childhood. As a pre-school child is in the process of continuous development, this very period of life is suitable for us to lay the foundations for the development of knowledge, interests and habits of environmental protection. A pre-school child is an active environmental researcher and so close to him are concepts from nature. For this reason, the graduate work describes how a child becomes acquainted with nature. Also, in the work, is presented an example of one preparation for performing activities with children on the topic „World health day“ which points to the need to use a variety of activities applied in working with children to encourage them to become aware of hygiene habits and healthy lifestyles. Institutions such as preschool have important role, and that is to encourage the development of children`s love for the environmental, expand children`s knowledge about environmental, develop attitudes, abilities and the skills that will enable thme to love in accordance with sustainable development.

Suvremeni život donosi nove vrijednosti i izazove u odgoju i obrazovanju djeteta. Jedan od tih izazova je i promicanje odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u institucionalnom, vrtićkom kontekstu. Ovaj rad govori o konceptu održivog razvoja, dimenzijama održivog odgoja i njihovom značenju za sustav odgoja i obrazovanja, o važnosti odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u ranoj i predškolskoj dobi djece, te o implementaciji sadržaja održivog razvoja u svakodnevnom odgojno-obrazovnom radu mješovite vrtićke skupine. Cilj je ovoga rada naglasiti važnost odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, te prikazati mogućnosti primjene sadržaja održivog razvoja kroz praktične aktivnosti u mješovitim vrtićkim skupinama na temu jabuke. Ako se pravilno potiču, sadržaji i aktivnosti o okolišu, u okolišu i za okoliš pozitivnim porukama, mislima i osjećajima, djetetu pružaju mogućnost da izgrađuje svijest o sebi, drugima, o vrijednostima, raznolikosti i povezanosti svih živih bića na Zemlji. Modern life brings new values and challenges in the education of the child. One of these challenges is the promotion of education for sustainable development in the institutional, kindergarten context. This paper deals with the concept of sustainable development dimensions of sustainable education and their meaning for the education system, the importance of education for sustainable development in the early and pre-school age children, as well as on the implementation of the contents of sustainable development in everyday educational work of mixed kindergarten groups . The aim of this paper is to emphasize the importance of education for sustainable development, and present possibilities of using the content of sustainable development through practical activities in mixed kindergarten groups on the topic of apples. If properly encouraged, facilities and activities on the environment, the environment and environmentally positive messages, thoughts and feelings, gives a child the opportunity to build awareness of self, others, the values, diversity and connectedness of all living beings on Earth.

Održivi razvoj predstavlja proces prema postizanju ravnoteže između ekoloških, ekonomski i društvenih čimbenika sa ciljem zadovoljavanja potreba sadašnjih i budućih generacija. Jedino aktivni i osviješteni građani mogu pomoći u mijenjanju svijeta na bolje, a to najlakše postižemo odgojem i obrazovanjem. Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj predstavlja dug i težak proces čiji je cilj razvijanje kritičkog mišljenja i sposobnosti za odgovorno ponašanje. Jedna od sastavnica odgoja i obrazovanja za održivi razvoj je odgoj i obrazovanje za okoliš čiji je cilj stvaranje ekološki osviještenih ljudi koji će se, kada to bude potrebno, zalagati za okoliš. Ključnu ulogu u razvijanju ekološke svijesti i svijesti o važnosti održivog razvoja imaju obitelj i odgojno-obrazovne ustanove u kojima dijete provodi najviše vremena. Odgojitelj svojim primjerom trebaju djeci pokazati kako se ponašati odgovorno prema okolišu i društvu te i sami puno učiti i usavršavati se, jer djeca najbolje uče po modelu, ali trebaju i imati vještine potrebne za prenošenje znanja djeci i motivirati ih različitim aktivnostima i igrama. Vrlo je važno da djeca neposredno dožive okoliš i teme koje se provode jer vlastitim iskustvom iz neposredne okoline najbolje uče. Djeca će svoja znanja prenositi na svoju obitelj te lokalnu zajednicu te stvarati mrežu ljudi koji zajedno mogu činiti pozitivne promjene. Sustainable development represents the process of achieving a balance between ecological, economic and social factors in order to meet the needs of present and future generations. Only active and aware citizens can help make a change in the world for the better and that is the easiest to achieve by means if education. Education for sustainable development is a long and difficult process aimed at developing critical thinking and abilities for responsible behavior. One of the components of education for sustainable development is environmental education with its purpose to create environmentally conscious people who will, whenever necessary, strive for the environment. The family and the educational institutions where children spend most of their time have key role in developing ecological awareness and awareness of the importance of sustainable development. Educators should set an example for children and show them how to behave responsibly toward the environment and society. As children learn best by example, educators should always be open for professional developmentand have the skills needed for transfering knowledge and motivating to children with different games and activities. It is very important for children to experience the immediate environment and the topics they are doing because this is how they learn the best. Children will transfer their knowledge to their family and the local community and create a network of people that together can make positive changes in the society.

Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj podrazumijeva djelovanje u četiri glavna područja: okoliš, društvo, kultura i ekonomija te pridonosi samoj kvaliteti nastave uz poticanje suradničkog učenja i razvijanja vještina mišljenja višeg reda. Upravo kroz ovo međupredmetno područje nastoji se učenike osposobiti za svjesnost i kritičko promišljanje svijeta u kojemu žive i budućnosti koja je pred njima, što ističe odgovornost pojedinca te time postavlja imperativ što kvalitetnije implementacije ciljeva održivog razvoja od strane nastavnika. Geografija, kao nastavni predmet koji objedinjuje navedene četiri dimenzije kroz svoj sadržaj, može se shvatiti kao most koji povezuje, a zatim i sintetizira znanja iz prirodne i društvene grupe nastavnih predmeta. U ovom radu cilj nam je dati pregled zastupljenosti tema održivog razvoja u nastavi geografije u osnovnoj školi. Također, navest će se i primjeri dobre prakse kao i prijedlozi za moguće modele realizacije održivog razvoja u nastavi geografije.

Igra je kod djece osnovni oblik učenja i upoznavanja svijeta, što je čini ključnim elementom ranog odgoja i obrazovanja. Odgajatelji su najvažniji nositelji odgoja i obrazovanja u dječjem životu izvan roditeljskog doma, stoga je važno da budu kompetentni organizirati i poticati djecu na igru, razvijati ekološki senzibilitet te osmisliti, urediti i prepoznati poticajne unutarnje i vanjske prostore za igru. Cilj ovog rada bio je utvrditi razumijevanja i stavove budućih odgajatelja o značaju dječje igre, ulozi unutrašnjih i vanjskih prostora vrtića i budućoj vlastitoj praksi rada u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. U istraživanju je korišten kvalitativni pristup. Uzorak je činilo 16 studenata Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koji su pohađali kolegij Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj na otvorenim prostorima. Studentima su putem on-line ankete na e-learning kolegiju (Mudri) postavljena pitanja o glavnim temama koja su uključivala stav studenata o značenju igre i njenoj ulozi u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj, te viđenju o prednostima i nedostatcima vlastite uloge i buduće prakse rada u predškolskim ustanovama. Na pitanja su studenti mogli odgovarati anonimno i dobrovoljno te tijekom cijelog ljetnog semestra. Na temelju prikupljenih podataka je provedena kvalitativna tematska analiza. Kako je riječ tek o preliminarnom istraživanju, dobiveni rezultati upućuju na vrlo pozitivne stavove o stečenim kompetencijama, ali i mogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja, unapređenju kvalitete igre u dječjim vrtićima, bitnim prednostima i identificiranim nedostatcima te značaju vanjskih i unutarnjih prostora vrtića u promoviranju odgoja i obrazovanja za održivi razvoj.

Usporedo s razvojem ideje održivog razvoja i uvođenja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, u svijetu je tijekom posljednjih dvadesetak godina zabilježen povećan interes za suradnjom škola i seljačkih gospodarstava (farmi). Učenje i poučavanje na seljačkim gospodarstvima u znatnoj mjeri pridonosi ostvarivanju temeljnih zahtjeva odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Ono je ujedno i prilika za povezivanje sadržaja različitih nastavnih predmeta i ostvarivanje ciljeva međupredmetnih područja. Nakon kraćeg pregleda inicijativa u svijetu koje imaju za cilj unaprijediti suradnju škola i seljačkih gospodarstva i provesti njezinu integraciju u školske kurikulume, u radu se navedenoj problematici pristupa s aspekta nastave Prirode i društva. Analizom sadržaja aktualnih udžbenika Prirode i društva utvrđeni su nastavni sadržaji o prehrani i poljoprivredi nakon čega se iznose mogućnosti i prijedlozi njihova ostvarivanja na seljačkom gospodarstvu. Nastavom na seljačkim gospodarstvima ostvaruju se osnovna načela nastavnog predmeta: zavičajnost, neposrednost i cjelovitost iskustva.

U radu je obrađena tema odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u predškolskoj ustanovi. Opisan je odnos predškolskog kurikuluma i odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u predškolskoj ustanovi. Budući da je predškolsko dijete u procesu kontinuiranog razvoja, opisane su značajnije teorije razvoja i područja dječjeg razvoja u funkciji odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Predškolsko je dijete aktivan istraživač okoline. Samim time bliski su mu pojmovi iz prirode. Radi toga je u radu opisano kako se dijete upoznaje s prirodoslovljem, te su prikazane moguće aktivnosti na temu održivoga razvoja u predškolskoj ustanovi. Navedeni primjer jedne pripreme za izvođenje aktivnosti s djecom na temu „Očuvajmo livadu“ ukazuje na potrebu uporabe raznovrsnih aktivnosti i pristupa koji se primjenjuju u radu s djecom kako bi ih se poticalo na daljnje istraživanje u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. In this thesis we have discussed upbringing and education related to sustainable development in a preschool institution. The relationship between preschool curriculum, upbringing and education in a preschool institution is also discussed in this thesis. Since preschool children are in a process of constant development, meaningful theories in the field of development and child development in function of upbringing and education for sustainable development are also explained in this thesis. Preschool children are active explorers of the world around them and that is why they are familiar with the concepts of the environment. Related to that, in this thesis it is described how are children getting informed with natural sciences and possible activities related to sustainable development in a preschool institution. Discussed example of a preparation for a children activity with the topic „Preserving the meadow“ shows the need for using various activities and approaches used in work with children, with the purpose of encouraging them for exploring the environment.

Program Eko-škola ima izuzetno važnu ulogu u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj i u razvijanju ekološke svijesti učenika, no često mu se ne pridaje dovoljno pažnje. Ovaj rad prikazuje princip rada osnovnih škola koje su pristupile programu Eko-škola na području grada Rijeke i Crikvenice te analizira projekte i aktivnosti tih eko-škola . Na podrucju grada Rijeke i Crikvenice je 6 eko-škola od kojih dvije imaju dijamantni status, dvije zlatni, jedna srebrni status, dok se je jedna škola toj skupini pridružila 2010. godine. U radu se ističe uloga koju eko-škole imaju u povezivanju i upotpunjavanju sadržaja redovnog nastavnog plana i programa s izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima vezanim za odgoj i obrazovanje za okoliš i podizanje ekološke svijesti. Zaključno može se reći kako program Eko-škola još uvijek nije dovoljno zastupljen na podrucju Rijeke. Mnoge škole nemaju uvjete ni sredstava za realizaciju programa pa škole koje jesu u programu svojim primjerom rada, aktivnostima i uklapanjem programa Eko-škola u redoviti nastavni plan i program škole imaju zadatak potaknuti ostale škole da se pridruže ovom programu i na taj način više doprinesu očuvanju prirode i okoliša. The program of eco-schools is very important area of environmental education which deserves more attention. This thesis analyzes projects and activities of eco-schools on the territory of towns Rijeka and Crikvenica. On the area of the city of Rijeka and Crikvenica there are 6 eco-schools, two schools have a diamond status, two gold status and one school has silver status, while one has joined this program in 2010. The paper points out a role which eco-schools have in connecting and enriching the regular content of the curriculum with extracurricular activities related to environmental education and raising of environmental awareness. It can be concluded that the program of eco-schools isn't sufficiently represented in Rijeka and Crikvenica. Many schools do not have the conditions nor the resources for the implementation of the program. That is why schools that allready are in programme should serve as an example. Their activities and programs that are embedded in the regular curriculum of the school have the task to encourage other schools to join and help protect nature environment.

Rad u školskom okolišu doprinosi cjelokupnom razvoju učenika, izravno utječe na akademski uspjeh učenika i unaprjeđuje kvalitetu rada škola. Cilj ovoga rada bio je utvrditi praksu rada učitelja u školskom okolišu. Riječ je o preliminarnom istraživanju provedenom na uzorku od 50 ispitanika, učitelja razredne nastave u osnovnim školama. Na tri skale, kojima su mjerene značaj, aktivnosti i prepreke u radu učitelja u školskom okolišu i u praksi odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, provedene su eksplorativne faktorske analize, koje su detaljno prikazane. Rezultati pokazuju da učitelji procjenjuju školski okoliš značajnim mjestom u nastavnom radu i da su osrednje zadovoljni školskim okolišem škola u kojima rade. Najveću prepreku u realizaciji odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u školskom okolišu predstavljaju financijska sredstva. Rezultati ovog istraživanja ne ukazuju samo na mogućnost daljnjeg razvoja metodologije rada u ispitivanju prakse rada učitelja u području odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u školskom okolišu, već i na razne mogućnosti unaprjeđivanja rada u školskom okolišu, a time i na realizaciju kvalitetnije odgojno-obrazovne prakse u školama., Working in the school environment contributes to the overall development of students, directly affects the academic performance of students and improves the quality of work in schools. The aim of the study was to determine the practice of teachers in the school environment. This is a preliminary study conducted on a sample of 50 participants, primary school teachers in schools. On the three scales used for measuring the importance, activities and obstacles in the teacher’s work in school environment and in the practice of education for sustainable development, exploratory factor analysis have been conducted, which are provided in detail. Results indicate that teachers evaluate the school environment a significant place in teaching and are moderately satisfied with the school environment school in which they work. The biggest obstacle in the implementation of education for sustainable development in the school environment are funding. Results of this study, not only indicate the possibility of further development of the methodology of work in testing practices of the teachers in the field of education for sustainable development in the school environment, with some limitations, but also the various possibilities of improving work in the school environment, and thus the quality of educational practices in schools.

Istraživanja ekoloških, proekoloških i održivih ponašanja u psihologiji i sociologiji, kao i u interdisciplinarnom području odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, veliko značenje pridaju problemu vrijednosti. Jedan od obuhvatnijih modela koji s naglaskom na vrijednosti propituje održiva ponašanja jest sociopsihološki model održivog ponašanja M. Juárez Nájera, koji predstavlja teorijsku podlogu ovog istraživanja. Cilj je rada bio validirati i prilagoditi Upitnik o održivom ponašanju, koji je iz tog modela izvela M. Juárez Nájera, upotrebi u hrvatskome društveno-kulturnom području. Upitnik je preveden i primijenjen na uzorku od 480 studenata Sveučilišta u Rijeci. Pretpostavljeno je da će se struktura četiriju supskala kojima je u sklopu upitnika mjereno održivo ponašanje potvrditi u hrvatskome društveno-kulturnom području. Također je pretpostavljeno da će supskale osviještenosti o posljedicama, pripisivanja odgovornosti te interpersonalne i intrapersonalne inteligencije za održivost biti pozitivno povezane s izloženošću sadržajima kolegija koji se temelje na problematici ekologije i održivog razvoja. Iako su analize indicirale zadovoljavajuće razine pouzdanosti tog instrumenta, utvrđena je djelomično drukčija faktorska struktura dviju od četiriju supskala u odnosu na izvorne analize M. Juárez Nájera. Rezultati upućuju i na razlike među vrijednosnim orijentacijama hrvatskih ispitanika i ispitanika iz izvornog istraživanja. Studenti koji su se već obrazovali u okviru ekoloških kolegija pokazali su veću odgovornost prema ekološkim problemima i višu interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju za održivost, ali ne i veću osviještenost o posljedicama. Unatoč znatnim ograničenjima ovog istraživanja, rezultati validacije i adaptacije Upitnika o održivom ponašanju upućuju na potencijal za njegovu primjenu u studijama iz interdisciplinarnog područja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj na hrvatskome društveno-kulturnom području te posljedično unaprjeđenje istraživanja te problematike., Studies of the environmental, pro-environmental and sustainable behaviours in psychology and sociology, as well as in the interdisciplinary field of education for sustainable development, typically attach great importance to the issue of values. One of the more comprehensive value-based models that examined sustainable behaviour is M. Juárez Nájera's Socio-psychological model of sustainable behaviour. It represented the theoretical basis of this research. The aim of this study was to validate the Questionnaire on Sustainable Behaviour, which Juárez Nájera derived from her model, and to adapt it to use in the Croatian socio-cultural area. The questionnaire was translated and applied to a sample of 480 students of the University of Rijeka. It was assumed that latent structures of the questionnaire's four subscales would be replicated in the Croatian socio-cultural area. It was also assumed that the subscales of awareness of consequences, ascription of responsibility and interpersonal and intrapersonal intelligence for sustainability would be positively associated with the exposure to the contents of environmental and sustainable development-oriented courses. Although the analyses indicated adequate internal consistencies within the questionnaire, its factorial structure deviated from the original findings in the case of two out of four subscales. Results also indicated differences between the value orientations of participants from the Croatian sample compared to participants from the original study. Students who had previously enrolled in environmental courses scored higher in responsibility towards environmental issues and in interpersonal and intrapersonal intelligence, but not in awareness of behavioural consequences. In spite of the study limitations, the results of validation and adaptation of the Questionnaire on Sustainable Behaviour point to its potential for application in research within the interdisciplinary field of education for sustainable development in the Croatian socio-cultural area and consequential improvement of these studies.

U radu se analizira pojam i prikazuju značajni modeli kompetencija učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Istraživanje je provedeno na uzorku od 740 učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Cilj je bio utvrditi doprinos sudjelovanja učitelja u oblicima stručnog usavršavanja i aktivnostima škola kojima se potiče razvoj kompetencija učitelja za odgoj i obrazovanje za održivi razvoj. Regresijskim analizama utvrđeni su doprinosi sudjelovanja u stručnom usavršavanju i u aktivnostima škola u razvoju kompetencija učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Učitelji su se usavršavali samoobrazovanjem koji se pokazao najvećim pozitivnim prediktorom. Organizirani oblici usavršavanja poput radionica, seminara i predavanja, županijskih stručnih vijeća, skupova i konferencija doprinose razvoju kompetencija učitelja. Rezultati istraživanja ukazuju i da škole i institucije koje bi se trebale baviti profesionalnim razvojem i stručnim usavršavanjem učitelja nisu još uvijek preuzele ključnu ulogu u facilitiranju i poticanju na razvoj potrebitih kompetencija učitelja za implementaciju koncepta odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u odgojno- obrazovnu praksu u školama.

Vrijednosti, kao dio svakodnevnog čovjekova života u društvu, određuju njegove stavove, uvjerenja i ponašanja. Koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj se temelji na vrijednosnim dimenzijama biološkog/ekološkog, društvenog/kulturnog, ekonomskog, političkog i osobnog sustava. Vrijednosti djeca uče i na njih se prenose od ranog djetinjstva, putem obitelji, okoline u kojoj rastu, a zatim putem odgojno-obrazovnih institucija, kao što su predškolske ustanove i osnovne škole. U školama ključni prenositelji vrijednosti su učitelji. Iz toga razloga je naše istraživanje bilo usmjereno na vrijednosti budućih učitelja, studenata učiteljskog studija i učitelja razredne nastave, u praksi osnovnih škola. Putem teorije univerzalnih ljudskih vrijednosti S. Schwartza (1992, 1994) koja počiva na 10 tipova vrijednosti ili motivacijskih ciljeva te tri tipa vrijednosti koje smo priključili teoriji, a koje posebno promovira koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (biorazličitost, kulturna različitost i odgovornost), ispitali smo (samo)procjene studenata učiteljskog studija i učitelja razredne nastave o važnosti tih vrijednosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 156 ispitanika, od toga 94 studenta Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i 62 učitelja razredne nastave u osnovnim školama. Kako je riječ o preliminarnom istraživanju, uopćavanje rezultata bi bilo izlišno, ali svakako nudi mogućnost daljnjih istraživanja o vrijednostima koje promoviraju univerzalne kulturne vrijednosti, a posebice o vrijednostima odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Dobiveni rezultati upućuju na promišljanja o postojećem inicijalnom obrazovanju budućih učitelja i potrebe za unaprjeđivanjem stručnog usavršavanja učitelja u praksi.

Pojam održivoga razvoja u posljednje se vrijeme uvodi u sva područja ljudskoga života. Njime se bave svjetske organizacije, političari, ekonomisti, udruge civilnoga društva, obrazovne institucije i svi koji smatraju da mogu utjecati na održivi razvoj. Koncept održivoga razvoja počiva na ravnoteži nekoliko sustava u društvu: gospodarskog (ekonomskog), ekološkog (prirodnog) i društvenog (socijalnog). Čovjek svojim (ne)pažljivim ponašanjem prema prirodi utječe na okoliš. Pitanje očuvanja okoliša poprima široke razmjere jer utječe na život i zdravlje ljudi. Knjiga Odgoj i obrazovanje za razvoj danas i sutra. Ekološke i društvene paradigme koncepcijski je i sadržajno podijeljena u dva dijela: ekološki i društveni. Ekološkom paradigmom održivoga razvoja u knjizi daje se pregled stanja utjecaja na okoliš s obzirom na ljudsku populaciju, energiju i količinu emisije ugljičnoga dioksida. Preporuke za smanjenje utjecaja na okoliš temelje se na suvremenim stručno-znanstvenim smjernicama koje, između ostaloga, predstavljaju inicijativu za promicanje odgoja i obrazovanja za (održivi) razvoj. Društvena paradigma odgoja i obrazovanja za razvoj (engl. education for development) posebno je područje odgoja i obrazovanja i srodni pristup odgoju i obrazovanju za ljudska prava. U knjizi se ova paradigma razmatra u kontekstu odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (engl. education for sustainable development) s posebnim osvrtom na odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo, odnosno, građanski odgoj i obrazovanje. Koncept odgoja i obrazovanja za razvoj u središte interesa dolazi početkom 70-ih godina dvadesetoga stoljeća u sklopu proglašenja Desetljeća razvoja Ujedinjenih naroda, posebice nakon što se uvidjelo da gospodarska i tehnička pomoć bez odgoja i obrazovanja nije dovoljna za poticanje napretka nerazvijenih zemalja. Pokreću ga međunarodne institucije i entuzijasti u odgoju i obrazovanju. Problemi odgoja i obrazovanja za održivi razvoj po svojoj su prirodi interdisciplinarni. U knjizi se razmatraju analize, stavovi i istraživanja autora koji većinom zaključuju da odgoj i obrazovanje za održivi razvoj jača i razvija sposobnost pojedinaca, skupina, zajednica, organizacija i zemalja da djeluju u korist održivoga razvoja. Takav pristup obrazovanju može učiniti pomak u načinu razmišljanja i djelovanja ljudi kako bi svijet učinili sigurnijim, zdravijim i prosperitetnijim, poboljšavajući time kakvoću života na zemlji. Odgoj i obrazovanje za održivi razvoj omogućuje stjecanje znanja, vještina, stavova i vrijednosti potrebnih za oblikovanje održive budućnosti te uključivanje ključnih pojmova etike održivosti u odgojno-obrazovni proces. On ulazi u sve društvene kontekste (obitelj, predškolske ustanove, školu, radno mjesto, lokalnu zajednicu), oblikuje odgovorne građane i promiče demokraciju dopuštajući pojedincu i zajednici uživanje u pravima i poštivanje odgovornosti prema održivom razvoju. Pravi problem s kojim se čovječanstvo danas suočava u smislu postizanja održivoga razvoja jest kako obrazovati i motivirati ljude da promijene temeljna ponašanja i aktivnosti koje su problematične i neodržive. U knjizi je dat pregled analize sadržaja europskih i hrvatskih normativnih i razvojno-strategijskih dokumenata u području odgoja i obrazovanja kojima se eksplicitno ili implicitno uređuje područje održivoga razvoja i odgoja i obrazovanja za (održivi) razvoj u kontekstu zaštite i promicanja ljudskih prava. Ističe se da središnje pitanje demokratskoga društva nije puko priznanje ljudskih prava, nego učinkovitost sustava njihove zaštite i promicanja. Knjiga daje pregled normativne osnove održivoga razvoja u Republici Hrvatskoj. U njoj su obrađeni strateški dokumenti iz područja održivoga razvoja i zaštite okoliša. Nacionalna normativna osnova uvođenja odgoja i obrazovanja za ljudska prava i njemu srodnih područja u odgojno-obrazovni sustav predstavlja ideju vodilju u promicanju odgoja i obrazovanja za (održivi) razvoj. Njegovo uključivanje može se pratiti uvođenjem odgoja i obrazovanja za ljudska prava u hrvatski odgojno-obrazovni sustav: od Nacionalnoga programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo (1999) do danas kada se Program međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja građanskoga odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole (2014) izvodi kao obavezan u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Strukturne dimenzije stjecanja građanske kompetencije (ljudskopravna, politička, društvena, međukulturna, gospodarska i ekološka) u recentnijim hrvatskim obrazovnim dokumentima izdvojene su polazeći od prava i odgovornosti kojih je učenik nositelj kao član različitih zajednica: razredne i školske, lokalne i nacionalne, europske i međunarodne. Kurikulum odgoja i obrazovanja za održivi razvoj polazi od spoznaje o povezanosti globalnih promjena na Zemlji i njihova utjecaja na čovjeka i okoliš. Pitanja vezana uz održivi razvoj, posebice proces odgoja i obrazovanja za održivi razvoj, često su kontroverzna i složena stoga je važno znati kako riješiti kompleksne situacije. U knjizi se navode mogućnosti nastavnoga rada u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj kao što su: rasprava, simulacije problema, eksperimentiranja, terenska nastava, rad na projektima i uključivanje u akcije na temu održivoga razvoja. U njoj je istaknuta važnost novih pristupa podučavanju, pozicioniranje učenika u središte obrazovnoga procesa, kao i uloga profesionalnih kompetencija učitelja pri planiranju, programiranju, provedbi i vrednovanju postignuća u obrazovanju za održivi razvoj, jer upravo o njihovim kompetencijama ovisi uspješnost implementacije održivoga razvoja u praksu. Pristup u podučavanju treba osigurati kontekst u kojemu učenici mogu razvijati svoje ideje, vrijednosti te razumijevanje i promišljanje životne stvarnosti. Učenicima treba omogućiti aktivno sudjelovanje u izgradnji vlastitoga znanja. Na kraju knjige čitatelju se nude odabrani primjeri dobre prakse (za prvi i šesti razred osnovne škole, te za treći razred srednje škole) kao poticaji za izvođenje nastavne djelatnosti. Budući da su u svijetu, a osobito u nas, usporedbe ekološke i društvene paradigme u području odgoja i obrazovanja za (održivi) razvoj malobrojne, teorijska razmatranja i rezultati ovakvih komparativnih analiza pridonose prirodnim i društvenim znanostima u kontekstu interdisciplinarnosti.

Kvaliteta rada odgajatelja i učitelja sa svrhom što adekvatnijeg udovoljavanja zahtjevima suvremenog odgoja i obrazovanja i odgoja i obrazovanja za održivi razvoj značajno ovisi o sustavu vrijednosti s kojim odgajatelji i učitelji raspolažu. Taj sustav vrijednosti u okviru njihovog održivog ponašanja ima snažan implicitni utjecaj na rad u odgojno-obrazovnoj skupini, bez obzira je li riječ o kontekstu vrtića ili osnovne škole. Stoga je ovaj rad usmjeren na ispitivanje Schwartzovih univerzalnih ljudskih vrijednosti, u okviru modela, održivog ponašanja kod budućih odgajatelja i učitelja. U istraživanju je sudjelovalo N=712 studenata iz četiri države: Bosne i Hercegovine (N=150), Hrvatske (N=283), Slovenije (N=146) i Srbije (N=133). Primijenjena je Subskala univerzalnih ljudskih vrijednosti prema teoriji S.Schwartza (1992) iz upitnika Održivog ponašanja (Juarez- Nàjera, 2010) koja mjeri vrijednosne osobine, vrijednosti utjecaja i društvene vrijednosti. Rezultati su pokazali da postoje značajne razlike u razinama vrijednosnih osobina i vrijednosti utjecaja između studenata svih četiriju država. Najveću razinu vrijednosnih osobina pokazali su studenti budući učitelji i odgajatelji iz Srbije, a vrijednosti utjecaja oni iz Slovenije. Najveću razinu treće dimenzije ljudskih vrijednosti – društvenih vrijednosti, pokazali su studenti iz Srbije. Međutim, generalno gledajući razlike među državama se nisu pokazale značajnima za ovu dimenziju ljudskih vrijednosti. Utvrđeni su nalazi interpretirani u odnosu na socio- psihološki model održivog ponašanja autorice M.Juarez-Nàjera (2010), te s obzirom na značaj razvijanja i poučavanja univerzalnih ljudskih vrijednosti kod budućih učitelja i odgajatelja s ciljem što veće kvalitete njihova odgojno- obrazovnog rada s djecom (pred)školske dobi te u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj.

U radu se analizira pojam i prikazuju značajni modeli kompetencija učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Istraživanje je provedeno na uzorku od 740 učitelja osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Cilj je bio utvrditi doprinos sudjelovanja učitelja u oblicima stručnog usavršavanja i aktivnostima škola kojima se potiče razvoj kompetencija učitelja za odgoj i obrazovanje za održivi razvoj. Regresijskim analizama utvrđeni su doprinosi sudjelovanja u stručnom usavršavanju i u aktivnostima škola u razvoju kompetencija učitelja u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Učitelji su se usavršavali samoobrazovanjem koji se pokazao najvećim pozitivnim prediktorom. Organizirani oblici usavr-šavanja poput radionica, seminara i predavanja, županijskih stručnih vijeća, skupova i konferencija doprinose razvoju kompetencija učitelja. Rezultati istra-živanja ukazuju i da škole i institucije koje bi se trebale baviti profesionalnim razvojem i stručnim usavršavanjem učitelja nisu još uvijek preuzele ključnu ulogu u facilitiranju i poticanju na razvoj potrebnih kompetencija učitelja za implementaciju koncepta odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u odgojnoobrazovnu praksu u školama.

Dječji vrtić u kontekstu zajednice koja uči predstavlja kontinuitet razvoja vrtića, uključujući stalno upoznavanje, mijenjanje i dograđivanje teorija održivog razvoja koje rukovode njegovom praksom, ali i stalno izgrađivanje te prakse. Svaki se vrtić mijenja i razvija sustavno, cjelovito i na svoj jedinstveni način. U dječjem vrtiću-zajednici koja uči razvija se svijest ljudi o međusobnoj, interaktivnoj povezanosti svih dijelova vrtića, kao i povezanosti vrtića sa širim društvenim kontekstom, uključujući suradnju i partnerstvo s roditeljima u kontekstu razvoja dječjeg shvaćanja održivog razvoja. U njemu se učenje smatra cjeloživotnim procesom koji daleko prelazi okvire određenog životnog razdoblja čovjeka ili njegove formalne izobrazbe. Odgojitelji bi trebali biti najupućeniji u sadržaje cjeloživotnog učenja za održivi razvoj te imati najviše iskustva u njihovu provođenju. Promjene trebaju krenuti od najranije obrazovnog sustava, jer sve što proizlazi iz tog sustava posredno utječe na ostale dijelove obrazovnog sustava. Važno je koristiti tradicionalna znanja, aktivnosti i resurse koji će pomoći u holističkom razvoju djece. Cjelovit razvoj djece pruža temelje za razvoj jakog građanstva. To je važno, ne samo za sadašnjost, nego i za izgradnju uvjeta potrebnih za budućnost održivog društva. Naša je dužnost i odgovornost naglasiti važnosti i vrijednosti tradicionalne kulturne prakse u ranom djetinjstvu. To pomaže ojačati obiteljske veze, održava tradicionalnu praksu živom, podržava dječji razvoj, a to su karakteristike potrebne za izgradnju održivog društva. U radu je prikazano djelovanje švedskih predškolskih ustanova u obrazovanju za održivi razvoj. Švedski vrtići nude cjelodnevne programe za djecu do šeste godine života. Oni imaju dugu tradiciju obrazovanja o okolišu i nastavni plan koji određuje razvojne ciljeve uključujući odnos prema okolišu te naglašavaju vrijednost prirode. Nacionalni kurikulum posebno naglašava važnost svakodnevnih aktivnosti u prirodi. Opisani su posebni zadaci za švedske predškolske ustanove, projekt o životu iz Langvikskog. Naposljetku, istaknuta je vrlo važna ulogu odgojitelja i važnost dječjeg sudjelovanja. In the context of a learning community, preschool represents continuity in preschool development, which includes constantly learning, changing and further developing the theory of sustainable development that govern its practice, along with constant development of the practice itself. Each preschool changes and evolves systematically, comprehensively and in a unique way. Preschool as a learning community develops the awareness of mutual and interactive relationship of all parts of a preschool, as well as preschool activities within the wider social context, including cooperation and partnership with parents in the context of the development of children's understanding of sustainable development. It considers learning to be a lifelong process that exceeds the framework of a particular period of a person’s life or formal education. Pre-school teachers should be the best informed on the contents of lifelong learning for sustainable development and be the most experienced in their implementation. Changes should start from the earliest instances of an education system, because all results of this instance indirectly affect other parts of further education system. It is important to use traditional knowledge, activities and resources that will help in the holistic development of children. A comprehensive development of children provides a foundation for the development of strong citizenship, which is important, not only for the present but also for creating necessary conditions for a future sustainable society. It is our duty and responsibility to emphasize the importance and values of traditional cultural practices in early childhood. It helps strengthen family ties, keeps the traditional practice alive, and supports child development, which are characteristics needed to build a sustainable society. The paper describes practices of Swedish preschool institutions in education for sustainable development. Swedish preschools offer full-day programs for children under six years of age. They have a long tradition of environmental education and a curriculum that defines development goals including relationship with the environment and additionally highlights the value of nature. The national curriculum emphasizes the importance of everyday outdoor activities. It gives specific tasks for Swedish preschool institutions, project about the life of Langvikski. Finally, the curriculum features a very important role of preschool teachers and the importance of children's participation.

SAŽETAK U teorijskom dijelu rada analiziraju se temeljne značajke koncepcije održivog razvoja kroz povijesni pregled najznačajnijih teorijskih postavki, pristupi koncepciji kao razvojnom, vremenskom, višedimenzionalnom i općedruštvenom globalnom konceptu, pregled modela i dimenzija, njihov razvoj, te implikacije na sustav odgoja i obrazovanja. U posebnim poglavljima daje se pregled ključnih promjena, značajki i holističkih pristupa u kontekstu razvoja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u osnovnim školama. Prikazuju se i analiziraju sastavnice održivih škola i eko-škola kao najznačajnijih modela holističkih pristupa u školama. Posljednje poglavlje u teorijskom dijelu rada nudi globalni, međunarodni i nacionalni pregled stanja i razvoja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u sustavima odgoja i obrazovanja, posebno u školama, te pregled programa, projekata eko-škola i postojećih istraživačkih trendova. U empirijskom dijelu rada, uz metodologiju kojom se izvršilo istraživanje, prikazuju se rezultati istraživanja o stanju odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u službenim dokumentima osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, stanju u realizaciji sadržaja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u osnovnim školama koje je uključivalo ispitivanje stavova i mišljenja učitelja osnovne škole, utvrđivanje statusa škola s obzirom na realizaciju međunarodnog programa eko-škola te procjenu nedostataka i/ili prepreka u realizaciji sadržaja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u osnovnim školama. Također se prikazuju rezultati dobiveni ispitivanjem stanja i razina stručnog usavršavanja učitelja osnovnih škola u području odgoja i obrazovanja za održivi razvoj koji su uključivali procjene pojedinih tipova stručnog usavršavanja, procjene razina osposobljenosti za odgojno-obrazovni rad u području održivog razvoja, procjene postignute razine kompetencija odgoja i obrazovanja za održivi razvoj i procjene postignute razine znanja s obzirom na županiju, djelatnost u školama, stručnu spremu, radno iskustvo i status škole. Istraživanje je bilo usmjereno i na utvrđivanje razina razvoja i implementacije dimenzija održivosti u osnovnim školama te elemenata školskog rada koji doprinose značajnijoj implementaciji dimenzija održivosti u školskom radu. Kroz ispitivanje stavova i mišljenja učitelja osnovnih škola dobili smo uvid u značajne aspekte budućeg rada škola u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Uz zaključke rada naznačili smo smjernice za unaprjeđivanje pojedinih aspekata rada škola u području odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. U radu su se primijenile deskriptivna metoda, te kvantitativna metoda koja je obuhvaćala statističke postupke izračunavanja inferencijalne i multivarijantne statistike (faktorske analize, jednosmjerne analize varijanci, Kruskal-Wallis, Mann-Withneyev U test, t-test, multiregresijske analize). Istraživanje je rezultiralo bitnim spoznajama o stanju i budućnosti razvoja odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u školama, ukazalo na nedostatke i/ili prepreke, ali i mogućnosti za razvoj i imeplmentaciju dimenzija održivosti, ukazalo na značaj statusa eko-škola, te elemenata školskog rada potrebnih za razvoj i unaprjeđenje holističkog pristupa u implementaciji odgoja i obrazovanja za održivi razvoj u školama i usmjerenih ka konstrukciji održivijih škola budućnosti.

U sklopu istraživanja problematike obrazovanja učitelja i njihova profesionalnog usavršavanja analizirali smo paradigmatske aspekte problematike okoliša i održivog razvoja s posebnim osvrtom na područje odgoja i obrazovanja, odnosno odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj. Globalna koncepcija održivog razvoja i suvremena problematika okoliša važno su područje refleksije i djelovanja, posebice u području odgojno-obrazovnih paradigmi. Kartezijanska, odnosno modernistička i humanističko-ekološka, odnosno postmodernistička paradigma, leže u temeljima novih ekoloških koncepcija i pokušavaju odgovoriti na izazove suvremenih načina života i rada. Tijekom proteklih nekoliko stoljeća moguće je pratiti njihov razvoj, pri čemu u fokus naših razmatranja ulazi njihov paradigmatski » ; sukob« ; . Gledano s aspekta paradigmi, razlike u pristupu promišljanja o čovjeku i okolišu te » ; prisvajanje« ; paradigmatskih obilježja problematike okoliša i održivosti, upućuju na njezinu iznimnu važnost na globalnoj razini, a posebice u području odgoja i obrazovanja. Promjena paradigmatskog svjetonazora upućuje na promjenu odnosa čovjeka i njegova okoliša, ali i promjenu u odgojnoobrazovnom promišljanju i djelovanju. Formirajući se kao neizostavni dio koncepcije održivog razvoja, odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, na taj način i u procesu njegova razmatranja i djelovanja, logički je odgovor i prijeko potreban put na kojem treba graditi, u pomirenju paradigmi, jedinu moguću budućnost – onu održivu.

U teorijskom dijelu rada daje se prikaz različitih pristupa i definicija održivog razvoja, analizira se uloga visokoškolskih institucija u promicanju ideje održivog razvoja i izloženi su rezultati dosadašnjih istraživanja koja se bave socijalno-ekološkom problematikom. U empirijskom dijelu rada izlažu se rezultati pilot istraživanja provedenog na Sveučilištu u Rijeci (2007.) na uzorku od 105 studenata. Cilj istraživanja bio je ispitati informiranost i razumijevanje koncepta održivog razvoja, kao i stavove i ponašanje povezane s nekim aspektima tog koncepta. Glavna pretpostavka istraživanja, da ispitanici slabo poznaju koncept održivog razvoja, te da, kao posljedica, njihovi stavovi i životne navike ne daju garancije za potreban pristup ovome području, potvrđena je. Drugim riječima, većina ispitanika ne zna definirati održivi razvoj. Ispitanici najmanje percipiraju odgovornost škola u promociji ideje održivog razvoja. Prema njihovom mišljenju, važniju ulogu imaju udruge i mediji, a najvažniju politička razina. Studenti smatraju da je upravo politička volja prva stepenica u promociji ideje održivog razvoja, odakle se onda treba širiti društvom. Bez inicijalne aktivnosti s političke razine promocija ideje održivog razvoja nije moguća., Theoretical part of this paper consists of a coherent overview of different approaches and definitions of sustainable development and analyses of the role that higher education institutions (should) play in promoting the sustainable development. Furthermore, relevant research results regarding this concept are presented. The empirical part of paper analyses results of a pilot study conducted in 2007 at the University of Rijeka on a sample of 105 students. The objective of this study was to examine the level of awareness and understanding of the concept of sustainable development, as well as to investigate the attitudes and behaviors related to some aspects of this concept. The main hypothesis how students are not familiar with the concept of sustainable development and how, consequently, their attitudes and life habits do not give necessary guaranty needed for this approach, has been confirmed. In other words, most of the examinees cannot define sustainable development. The examinees perceive schools as having the lowest responsibility in the promotion of the idea of sustainable development. According to their opinion, the media and civil society institutions have a considerable role while the maximal responsibility lies on the political level. Students regard political willingness as the first step in the promotion of sustainable development, from where it can spread throw society. Without initial activity from the political level the promotion of the idea of sustainable development is not possible.

U radu se nastoje identificirati stilovi odgojno-obrazovnog rada odgajatelja i učitelja na jednom specifičnom području - okolišu. Proces odgoja i obrazovanja za okoliš ispitivali smo iz perspektive pojedinih dionica i elementa odgojno-obrazovnih poticaja. Podaci su prikupljeni uz pomoć anketnog upitnika, tijekom 2005. godine, na uzorku odgajatelja dječjih vrtića i učitelja primarnog obrazovanja u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Kao ključne dionice i elementi procesa odgoja i obrazovanja za okoliš u dječjim vrtićima/nižim razredima osnove škole identificirani su: stanje odgoja i obrazovanja za okoliš u izvedbenim nastavnim planovima i programima dječjih vrtića i nižih razreda osnovne škole ; učenje i poučavanje ; zadovoljavanje individualnih potreba djece/učenika ; okruženje i povezanost vrtića/škole s obitelji, lokalnom i međunarodnom zajednicom te izvještavanje o uradcima i napredovanju djece/učenika - sve u funkciji razvoja osjetljivosti djece/učenika za okoliš i održivi razvoj. Dobiveni rezultati, ponajprije, upućuju na nekoliko sljedećih zaključaka. Prvo, institucije odgoja i obrazovanja predškolske djece i učenika nižih razreda osnovne škole nemaju jasne strategije ni modele, iz kojih bi se prepoznala njihova pozicija u odgoju i obrazovanju za održivi razvoj. Drugo, analiza pokazuje da institucije odgoja i obrazovanja nisu jednakomjerno poticale razvoj pojedinih dionica odgoja i obrazovanja za održivi razvoj jer, vjerojatno zbog manjkavosti obrazovanja odgajatelja i učitelja za održivi razvoj, nisu dovoljno ni prepoznate pa ni predviđene.

U sklopu istraživanja problematike obrazovanja učitelja i njihova profesionalnog usavršavanja analizirali smo paradigmatske aspekte problematike okoliša i održivog razvoja s posebnim osvrtom na područje odgoja i obrazovanja, odnosno odgoja i obrazovanja za okoliš i održivi razvoj. Globalna koncepcija održivog razvoja i suvremena problematika okoliša važno su područje refleksije i djelovanja, posebice u području odgojno-obrazovnih paradigmi. Kartezijanska, odnosno modernistička i humanističko-ekološka, odnosno postmodernistička paradigma, leže u temeljima novih ekoloških koncepcija i pokušavaju odgovoriti na izazove suvremenih načina života i rada. Tijekom proteklih nekoliko stoljeća moguće je pratiti njihov razvoj, pri čemu u fokus naših razmatranja ulazi njihov paradigmatski »sukob«. Gledano s aspekta paradigmi, razlike u pristupu promišljanja o čovjeku i okolišu te »prisvajanje« paradigmatskih obilježja problematike okoliša i održivosti, upućuju na njezinu iznimnu važnost na globalnoj razini, a posebice u području odgoja i obrazovanja. Promjena paradigmatskog svjetonazora upućuje na promjenu odnosa čovjeka i njegova okoliša, ali i promjenu u odgojnoobrazovnom promišljanju i djelovanju. Formirajući se kao neizostavni dio koncepcije održivog razvoja, odgoj i obrazovanje za održivi razvoj, na taj način i u procesu njegova razmatranja i djelovanja, logički je odgovor i prijeko potreban put na kojem treba graditi, u pomirenju paradigmi, jedinu moguću budućnost – onu održivu., Within the framework of the research of the issues of teacher training and professional development, the paradigmatic aspects of the issues of the environment and sustainable development have been analysed with special attention given to the field of education, i.e. education for the environment and sustainable development. The global conception of sustainable development and the contemporary environmental issues represent an important field of both reflection and action, particularly within the framework of educational paradigms. The Cartesian or the modernistic and humanistic ecological or the postmodernistic paradigms are at the very core of the novel ecological conceptions, and have been attempting to respond to the challenges of contemporary lifestyles. It has been possible to follow their development through the last few centuries, with their paradigmatic »conflict« having become the focus of this study. From the perspective of paradigms, the differences in the approaches of one’s reflections on man and nature, as well as the »adoption« of the paradigmatic features of the environmental and sustainability issues point to its exceptional global importance, particularly in the field of education. A change in paradigmatic worldview indicates a change in one’s relationship to one’s environment, as well as a change in one’s both reflection and action on education. Forming as an inseparable constituent of the concept of sustainable development, education for sustainable development is the logical answer and absolutely essential path on which, while reconciling paradigms, to build a possible – and sustainable – future.