Search

Blaženi Ivan Merz (1896-1928) ostavio nam je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Osim pisanih dokumenata, bl. Ivan nam je ostavio i primjer svoga svetačkog života prožetog dubokom molitvom. Sve to predstavlja dragocjeni izvor za proučavanje djelovanja Božje milosti u njegovoj duši kojoj se spremno odazivao i s kojom je velikodušno surađivao. Molitveni život bl. Ivana Merza nije se do sada dovoljno sustavno istražio i prikazao. Ovaj članak želi stoga biti daljnji doprinos tome istraživanju. U prikazu molitvenog života bl. Ivana Merza razlikujemo nekoliko momenata: njegovo svjedočanstvo o vlastitoj molitvi, potom ono što govori o molitvi općenito, savjetujući je drugima, i zatim ono što su o njegovoj molitvi zapazili i rekli drugi. Molitveni život bl. Ivana Merza bio je usko povezan s liturgijom, koja mu je davala osnovni ton. „Živjeti Isusov život s Crkvom“, tako je definirao njegovu duhovnost p. Josip Vrbanek, njegov duhovnik. Pod tim podrazumijeva u prvom redu duboku uronjenost bl. Ivana u liturgijsku molitvu. Osim liturgijske molitve, koja je svoj vrhunac imala u dnevnom sudjelovanju u sv. misi i primanju euharistije, bl. Ivan je obavljao i druge oblike molitve, a to su: adoracija i meditacija, božanski časoslov, pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Blaženoj Djevici Mariji, kojoj je svakodnevno molio krunicu. Njegov molitveni život toliko je bogat i poučan da je Papa Ivan Pavao II na dan njegove beatifikacije mogao reći i ove riječi: „On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima!“, Blessed Ivan Merz (1896-1928) has left us an invaluable spiritual legacy which has become a source of inspiration for future generations. Aside from his writings Blessed Ivan has left us with the example of his saintly life which was permeated with deep prayer. All this represents an invaluable source from which one may study the workings of God's grace in his soul, the grace to which he readily responded and with which he generoulsy cooperated. Thus far, the prayer life of Ivan Merz has not been sufficiently systematically explored and presented. This article therefore wishes to offer a further contribution toward such research. As we look at Blessed Ivan Merz's prayer life, we notice several things, namely his own testimony thereof, his speech about prayer in general when instructing others, and finally the manner in which others perceived his prayer life. Blessed Ivan Merz's prayer life was closely connected to the liturgy which gave his prayer its fundamental tone. Fr. Josip Vrbanek, his spiritual director, defined Blessed Ivan's spiritual life as „living the life of Christ with the Church.“ By this is meant that Blessed Ivan was, first and foremost, deeply immersed in liturgical prayer. Aside from liturgical prayer, the pinnacle of which was his daily participation in Holy Mass and reception of the Holy Eucharist, Blessed Ivan took part in other forms of prayer such as adoration, meditation, the divine office, devotions to the Sacred Heart of Jesus and the Immaculate Heart of Mary and the daily Rosary. His prayer life was so rich and instructive that on the day of his beatification, Pope John Paul II was able to say the following: „From this day forward he will be a model to young people, an example to believers and lay people!“

Anketa među redovnicama i redovnicima koji pripadaju franjevačkom redu obuhvatila je 233 ispitanika, odnosno143 redovnice i 90 redovnika, a provedena je u sedam franjevačkih provincija na području Hrvatske i BiH. U analizi socio-psiholoških obilježja ispitanika posebna je pozornost posvećena socijalno miljeu iz kojega potječu redovnice odnosno redovnici (mjesto rođenja, zanimanje roditelja, broj djece u obitelji i slično). U anketi su opširno obrađeni različiti aspekti redovničkog života, kao i odnos prema drugim redovničkim zajednicama i crkvenim strukturama, te prema episkopatu. Poseban dio istraživanja posvećen je analizi molitvenog i sakramentalnog života. S obzirom na važnost življenja franjevačke karizme među redovnicama i redovnicima obrađena su pitanja vezana uz rat i mir (mirotvorstvo), te odnos prema katoličkom socijalnom nauku (skrb za siromašne) i odnos prema ekologiji (skrb za sve stvoreno). Ovo je jedno od prvih socio-religijskih istraživanja provedenih među službenicima Crkve nakon 1990. i može poslužiti kao temelj za buduća slična komparativna istraživanja.

U tekstu se analizira osnovna distribucija podataka dobivenih anketnim istraživanjem provedenim na uzorku od 498 vjernika na području sedam franjevačkih provincija u Hrvatskoj i BiH. Kako je ovo bilo jedno od prvih socio-religijskih istraživanja provedenih nakon Domovinskog rata na određenim područjima Hrvatske i BiH željelo se istražiti što više segmenata religijskog života, što je rezultiralo opširnim anketnim upitnikom. Uz osnovna socio-pishološka obilježja uzorka i vrijednosne orijentacije ispitanika, u članku se analizira molitveni život vjernika, sakramentalni život i vezanost uz Crkvu, odnos vjernika prema franjevkama i franjevcima, odnos prema vjerskim istinama i nadnaravnim događanjima, te stavovi prema temeljnim kršćanskim moralnim normama. S obzirom da istraživanu vjerničku populaciju pastoriziraju franjevci odnosno franjevke, zanimao nas je i odnos vjernika prema življenju franjevačke karizme među pripadnicima reda, koja podrazumijeva zalaganje za mir (mirotvorstvo), skrb o siromašnima (socijalna pravda) i brigu za sve stvoreno (ekologija). U posljednjem poglavlju prezentirani su stavovi i mišljenja vjernika o okultnim pojavama, odnosno o praznovjerju.