Search

Europa se posljednjih desetljeća hrva sa samom sobom. Kulturološke promjene koje su se dogodile bitno su uzdrmale njezin identitet, a poštovanje temeljnih načela i vrednota našlo se pred novim izazovom. Nove antropološke paradigme proizašle iz postmodernizma utjecale su na zaborav kršćanskih korijena i istina, koje su dobrim dijelom odredile smjer razvoja europske kulture. Posljedično, Europa kakvu poznajemo umire. Osnovna nakana ovog rada jest vidjeti u kakvom su odnosu umiranje Europe i migracijska kriza. Ne govori se o smrti (i životu) kao biološkom procesu, nego o filozofsko-teološkom promatranju „umiranja“ i „oživljavanja“ svega europskoga, kršćanskoga, ljudskoga... Na temelju promatranja najvažnijih današnjih kulturoloških obilježja Europe te vjerskih istina kršćanstva i islama, posebno u poimanju života i smrti, odgovorit ćemo na pitanje jesu li migranti i izbjeglice nositelji života ili smrti na europskom kontinentu. Čuvajući se idealiziranja imigranata kao spasitelje Europe, ali i njihova demoniziranja kao jedinih krivaca propadanja Europe, pokušat ćemo vidjeti može li pozitivan stav prema njima pružiti bitan preduvjet za plodnu integraciju. Život ili smrt Europe ovisi o njoj samoj, a migranti i izbjeglice mogu doprinijeti jednoj i drugoj stvarnosti. Ipak, za kršćane jest obveza ljubavi, za koju ne smijemo zaboraviti da ima snagu oživljavati i mijenjati., Europe has been wrestling with itself in recent decades. The cultural changes that have taken place have shaken its identity significantly, and adherence to fundamental principles and values has faced a new challenge. New anthropological paradigms arising from postmodernism have influenced the oblivion of Christian roots and truths, which have largely determined the direction of the development of European culture. Consequently, Europe as we know it is dying. The main purpose of this paper is to see the relationship between the dying of Europe and the migration crisis. It is not about death (and life) as a biological process, but more about a philosophical-theological observation of “dying “and “reviving “of all that is European, Christian, human ... On the basis of the observation of today's most important cultural features of Europe and religious truths of Christianity and Islam, especially on the understanding of life and death, we will answer the question of whether migrants and refugees are the bearers of life or death on the European continent. Being careful not to idealize immigrants as saviours of Europe, but also not to demonize them as the only culprits of Europe's decline, we will try to see if a positive attitude towards them can provide an essential precondition for fruitful integration. Europe's life or death depends on itself, and migrants and refugees can contribute to both realities. Yet for Christians there is an obligation of love, and we must not forget that it has the power to revive and change.

The European migration crisis is one of the greatest transnational challenges the EU has faced recently. This dissertation contributes to the ex-post dialogue by focusing specifically on two transit countries for migrations - Croatia and Slovenia. To understand these challenges, we began with a literature review of three areas: 1) crisis management of the migration crisis, 2) small (EU) states, and 3) EU multi-level governance. This interdisciplinary approach supported the multiple case study method, which included a thorough review of secondary literature, assessing the level of preparedness to respond to a transboundary crisis, and conducting one-on-one interviews with relevant stakeholders. We then conducted a comparative analysis and created a strategic roadmap for holistically addressing future crises. The findings show that there was a lack of a holistic strategy to address the migration crisis and that the early warning function was very weak, leading to ad-hoc work by actors and stakeholders. The EU response was late and insufficient, leaving migration pressures in individual countries and creating tensions in multi-level governance across borders and sectors. The main academic contribution is that it comprehensively addresses the response by developing an interdisciplinary methodology. Practical implications include crisis response analysis, capacity assessment, shortfall analysis, and strategic roadmap development. Limitations of the research refer to both data collection due to language barriers or data accessibility and data analysis due to the isolation of the migration peak, the parallel study of all levels of government, and the selection of only two states and only one crisis. The dissertation maintains its originality and adds value particularly through its interdisciplinary approach that assesses the complexity of the crisis from a national perspective, provides a numerical assessment of crisis management capacity, and offers a strategic roadmap for future potential crises. Evropska migracijska kriza predstavlja enega največjih čezmejnih izzivov v zadnjem času. Pri razumevanju tega disertacija prispeva k razumevanju vloge majhnih tranzitnih držav s študijo primera Hrvaške in Slovenije. Metodološko smo najprej opravili pregled literature na treh področjih: 1) krizno upravljanje migracijske krize, 2) majhne države (EU) in 3) večnivojsko upravljanje. Ta interdisciplinarni pristop je podprl metodo študije primerov, ki je vključevala pregled sekundarne literature, ocenjevanje pripravljenosti in odziva na čezmejno krizo ter izvajanje polstrukturiranih individualnih intervjujev z ustreznimi akterji in deležniki. Nato smo izvedli primerjalno analizo in oblikovali strateški načrt za celostno reševanje bodočih kriz. Ugotovili smo, da so vključeni akterji in deležniki v odsotnosti celostne strategije za reševanje migracijske krize in šibkosti funkcije zgodnjega opozarjanja nacionalne ravni na način ad-hoc urejali logistične in druge potrebne naloge. Zaradi poznega in nezadostnega odziva EU so bili migracijski pritiski omejeni na nacionalne nivoje, kar je pripomoglo k napetostim pri večnivojskem upravljanju. Ključni znanstveni prispevek je celovita obravnava kriznega odzivanja z razvojem interdisciplinarne metodologije, praktične implikacije pa so analiza odziva na krizo, ocena zmogljivosti, analiza pomanjkljivosti in priprava strateškega načrta. Omejitve disertacije so pričakovane tako pri zbiranju podatkov zaradi jezikovnih ovir ali dostopnosti podatkov kot tudi pri analizi podatkov zaradi izolacije vrha krize, vzporedne študije vseh ravni upravljanja ter izbire samo dveh držav in le ene krize. Izvirnost in vrednost disertacije je zlasti v interdisciplinarnem pristopu, ki ocenjuje kompleksnost krize z nacionalnega vidika, nudi numerično oceno zmogljivosti kriznega odziva in ponuja strateški načrt za prihodnje morebitne krize.

Autor u radu istražuje utjecaj katoličkog odgoja prema Kurikulumu nastavnog predmeta katolički vjeronauk za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj na promicanje solidarnosti pred fenomenom migracijske krize u Europskoj uniji. Vrijednosti katoličkog odgoja, prema Kurikulumu, uspoređuju se s vrijednostima Europske unije i njezinih temeljnih dokumenata, poput Ugovora o Europskoj uniji, kako bi se došlo do sagledavanja i racionalizacije izazova suživota domaćeg stanovništva i migranata. Metodom komparacije proučavat će se vrijednosti Katoličke Crkve koje se pronalaze u predmetu katolički vjeronauk za srednje škole, a proizlaze iz Svetog pisma i tradicije Crkve, tj. katoličkoga vjerskog odgoja, te vrijednosti Europske unije, koje proizlaze iz njezinih temeljnih dokumenata. Proučavajući problematiku i izazove multinacionalnoga i plurikulturalnoga društva, u kojem se još uvijek traže rješenja i mogućnosti međuljudskih odnosa, autor želi ponuditi neke ideje, kao moguća rješenja migracijske krize unutar Europske unije, kako bi se preko katoličkog odgoja i obrazovanja, tj. preko „načela solidarnosti” prihvatio i ostvario suživot u različitosti, toleranciji i miru, gdje bi svatko imao pravo slobodno živjeti svoj svjetonazor te nacionalni i vjerski identitet., The paper is exploring the impact of religious education in promoting solidarity on the phenomenon of migration crisis in the European Union, according to the Curriculum of Catholic Religious Education for primary and secondary education (high school) in Croatia. According to the Curriculum, the values of Catholic education are compared with the values of the European Union and its basic documents such as the Treaty on European Union to understand and rationalize the challenges of the coexistence of the local population and migrants. The comparative approach is used to explore the values of the Catholic Church (found in Scripture and Church Traditions) and the values of the European Union (found in Treaty on European Union) which can be found in the subject of Catholic Religious Education for secondary education. Researching the issues and challenges of a multinational and pluricultural society in a sense of human relations, the author offers some ideas as possible solutions to the migration crisis within the European Union. It could be achieved within Catholic Religious Education, i.e. through the ”principle of solidarity” to accept and achieve coexistence in diversity, tolerance and peace, where everyone would have the right to exercise the right to a free worldview and national and religious identity.

Viktor Orban i nacional-konzervativna stranka Fidesz zaokrenuli su politiku u Mađarskoj kada su ponovno došli na vlast 2010. godine. Pokrenuli su reforme političkoga sustava koje su izazvale brojne burne reakcije diljem Mađarske i svijeta, što je utjecalo i na vanjsku politiku Mađarske. Migracijska kriza 2015. godine dodatno je ojačala Viktora Orbana i Fidesz te utjecala na mađarsku vanjsku politiku. Viktor Orban and the national-conservative party Fidesz turned the tide of politics in Hungary when they came to power again in 2010. They started reforms of the political system which caused numerous turbulent reactions across Hungary and the world, which also influenced the foreign policy of Hungary. The 2015 migration crisis additionally strengthened Viktor Orban and Fidesz and influenced Hungarian foreign policy.

Migracije i migracijska kriza zaposjeda cijelu Europu. Ne samo njezin teritorij, nego njezin duh, misao i osjećaje. Europa je prisiljena promišljati, planirati, a nerijetko i strahovati. Netko je nepoznat i prijeteći ovdje, među nama. Netko tko straši. Jedan od okidača za njezin hitan angažman svakako je strah od stvarnog ili mogućeg nasilja (pre)često tematiziranog u sredstvima društvenog priopćivanja. Događa se, nažalost, da strah od nasilja i nepoznatog postaje sredstvo zastrašivanja domaćeg stanovništva usmjereno protiv onih koji su potrebni možda samo razumijevanja i prihvaćanja. Stoga, osnovna nakana ovoga rada sastoji se u tome da, na temelju razumijevanja bitnih obilježja fenomena nasilja, podrobnijeg razmatranja nekih statističkih elemenata migracijske krize, naročito činjenice da su migranti i izbjeglice i počinitelji i žrtve nasilja, pokaže kako ne postoje konkretni dokazi koji bi na poseban način povezivali migracije i nasilje u smislu značajnijeg povećanja nasilja povezanog upravo s migracijama. Migracijska kriza i 'nepoznat netko' ne rješava se manipulacijama, strahom, prijetnjom i nasiljem, nego aktualizacijom temeljnih evanđeoskih vrednota ljubavi i solidarnosti, prihvaćanja i gostoljubivosti., Migration and the migration crisis are taking over the whole Europe. Not just its territory, but its spirit, thought and feelings. Europe is forced to think, plan, and often be scared. Someone unknown and threatening is here, among us. It is someone who scares us. One of the triggers for Europe’s urgent engagement is certainly the fear of actual or possible violence (too) often themed in the media. Unfortunately, it happens that the fear of violence and the unknown becomes a means of intimidating the local population against those who need perhaps only understanding and acceptance. Therefore, the basic purpose of this paper is to show, on the basis of understanding the essential features of the phenomenon of violence, and on the basis of a close rexamination of some of the statistical elements of the migration crisis, in particular the fact that migrants are both perpetrators and victims of violence, that there is no concrete evidence that would specifically link migration and violence in the sense of a significant increase in migration-related violence. The migrant crisis and the 'unknown someone' are not solved by manipulation, fear, threat and violence, but by the actualization of the fundamental evangelical values of love and solidarity, acceptance and hospitality.

Evropska unija se je na pragu leta 2011 začela srečevati s prvimi begunci, ki so pribežali z bojnih območjih Sirije in drugih držav Bližnjega vzhoda ter islamskih držav Severne Afrike in skušali ujeti svojo svobodo, osebno varnost in prihodnost prav v državah članicah Evropske unije. Politična kriza in vojna na Bližnjem vzhodu nista pojenjali, še več, vsak dan je na tisoče ljudi po sredozemskih in balkanski poti skušalo prebežati v Evropo. Evropska unija je leta 2015 z vrhuncem migracijskih tokov v Evropo doživljala najhujšo begunsko krizo po drugi svetovni vojni. Znašla se je pred hudim migracijskim vprašanjem, na katerega pa je sama našla odgovor v pomoči in sodelovanju Turčije – države, ki je pred 69 leti zaprosila za članstvo v Evropski uniji, vendar do danes še ni postala njena polnopravna članica. Turčija danes gosti največji delež sirskih beguncev na svetu – 3,6 milijona. Z Evropsko unijo sta po mnogih letih njunega intenzivnega političnega delovanja in diplomacije odprli novo poglavje sodelovanja, lahko bi ga poimenovala kar migracijsko sodelovanje, skovali sta skupno migracijsko politiko, le ta pa je bila ovekovečena 18. marca 2016 s podpisom izjave EU-Turčija, katere namen je bil ustaviti tok nedovoljenih migracij preko balkanske poti iz Turčije v Evropsko unijo in ga nadomestiti z organiziranimi, varnimi in zakonitimi potmi v Evropo. Seveda ni ostalo zgolj in samo pri turški uslugi Evropski uniji, le-ta je bila za to pripravljena dobro plačati, skupno je Turčiji namenila tri milijarde evrov in ji obljubila še druge ugodnosti, med drugim vizumsko liberalizacijo. V Evropski uniji se danes nahaja več kot 1,8 milijona beguncev. Mnoge Evropejce skrbi za osebno varnost, Evropsko unijo pa za nacionalno in mednarodno, med najbolj rizične varnostne implikacije, ki so jih s seboj prinesli begunci, se najpogosteje uvrščata terorizem in organiziran kriminal - tihotapljenje migrantov. At the beginning of 2011, the European Union faced the first refugees fleeing from the war-torn areas of Syria, other Middle East countries and Islamic countries of North Africa, trying to secure their freedom, personal safety and future in the member states of the European Union. The political crisis and war in the Middle East did not subside, on the contrary, every day thousands of people took the Mediterranean and Balkan routes to reach Europe. In 2015, when migration flows into Europe peaked, the European Union experienced the worst refugee crisis after the Second World War. The EU had to face a grave migration issue and eventually settled it with the help and in cooperation with Turkey – country that 69 years ago applied for the membership in the European Union but has not become its full member to this day. Turkey today hosts the largest share of Syrian refugees in the world – 3,6 million, and after many years of intensive political activity and diplomacy, it started a new chapter of cooperation with the European Union, we could call it migration cooperation. Together, they forged a common migration policy by signing the EU-Turkey Statement on 18th March 2016. Its aim was to put a halt to the irregular migration flows on the Balkan route from Turkey to the European Union and to replace it with organised, safe and legal ways to enter Europe. Of course, Turkey was not merely doing a favour to the European Union and the EU was ready to pay well in exchange, sending 3 billion euros to Turkey and promising other benefits, including visa liberalisation. Today, there are more than 1,8 million refugees in the European Union. Many Europeans worry about their personal safety and the European Union is concerned about the national and international security. As the riskiest security implications brought by refugees are most often mentioned terrorism and organised crime – smuggling of migrants.

Evropsko unijo je leta 2015 zajela begunska in migracijska kriza, ki je izbruhnila kot posledica prihoda velikega števila beguncev z Bližnjega vzhoda. Med njimi je bila polovica otrok in tudi otrok brez spremstva. Velikokrat so bili žrtve različnih zlorab in tudi trgovine z ljudmi. Naloga Evropske unije je bila, da te otroke zaščiti in jih zavaruje. Namen raziskave magistrskega dela je ugotoviti, katere zakone, politike in ukrepe je Evropska unija sprejela, da bi otroke zaščitila, in ali so bili ti uspešni. Prav tako sem analizirala, kje se nahajajo pomanjkljivosti, na čem mora Evropska unija kot celota in tudi posamezne države članice še delati in kaj bi še lahko storila, da bi bila pravnopolitična zaščita otrok še celovitejša in učinkovitejša. Raziskave oziroma analize sem se lotila s tremi metodami, in sicer deskriptivno, zgodovinsko in metodo klasifikacije. Ugotovitve so pokazale, da je zakonodajni okvir, ki so ga postavile evropske institucije, zelo dober, otroke begunce ščiti in jim daje pravico do izobraževanja, zdravstva, socialne oskrbe, skratka do normalnega življenja. Na drugi strani pa imamo države članice, ki vse te ukrepe, zapisane v zakonih, predpisih itd., v praksi sicer slabše uporabljajo. In year 2015 European Union was dealing with one of biggest world refugee migration crisis, which arose as a result of a large number of refugees from the Near East. Among them, half of them were children or unaccompanied children. These childrens were often victims of different abuses and human trafficking. Main task of Europen Union was to protect them. The purpose of my master`s thesis is to determine which laws, policies and measures have been taken by the European Union in order to protect children and to analyse if they have been successful. I have also analyzed where are the shortcomings, as at European Union leves as well as on national level of each Member State. What should they do to make the legal protection of children even more comprehensive and effective. Reasearch and analysis has been dealt within three methods, discreet, historical and classification method. The findings have shown, that EU institutions made very good legislative frame which protects children refugees and gives them the right to education, health, social care – in short right to normal life. But on the other hand there are Member States where all these measures written in laws, regulations and in practice are poorly used.

Rasprava o upravljanju različitostima u europskom kontekstu u novije vrijeme sve se više usmjerava prema pitanju integracije migranata, odnosno tzv. novih manjina. I dok neke europske države, poput Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva ili Nizozemske imaju bogato iskustvo kao odredišne zemlje migranata, države poput Hrvatske, koje su nove članice EU, to iskustvo nemaju ili je ono vrlo ograničeno. O pitanjima azila i migracija raspravlja se i usuglašavaju se mišljenja na razini EU s ciljem stvaranja zajedničkih politika, a pitanje modela integracije prepušteno je državama članicama. To je vildljivo i u dosadašnjim politikama i praksama članica Europske unije, koje su u svojim integracijskim politikama stavljale različite naglaske na političku, socioekonomsku ili kulturnu dimenziju integracije. U tom pogledu Hrvatska se nalazi u specifičnoj poziciji – nova je članica Europske unije, nije članica Schengenskog sustava, tradicionalno nije odredišna nego tranzitna zemlja za migrante, ali ima vrlo razvijen sustav i bogato iskustvo u integraciji tradicionalnih nacionalnih manjina. S obzirom na suvremene migracijske tokove te iskustva nekih istočnoeuropskih i srednjoeuropskih država koje su članicama EU postale prije Hrvatske, izvjesno je da će i Hrvatska u predstojećem razdoblju biti izložena većoj stopi imigracije. Pored toga, sustavom kvota EU, Hrvatska se obvezala u razdoblju od 2016. do 2018. primiti i zbrinuti 1600 ljudi. Kao dio cjelovite (buduće) migracijske politike nužno je definirati i oblikovati održivu politiku integracije migranata. Polazeći od toga, postavlja se pitanje može li se iskustvo u integraciji nacionalnih manjina u hrvatsko društvo u cijelosti ili djelomično primjeniti i na nove zajednice koje će oblikovati migranti trajno nastanjeni u Hrvatskoj.