Search

Lo scopo della presente tesi è stato quello di verificare se l’interlingua degli studenti che apprendono l’italiano nella scuola superiore come LS abbia caratteristiche simili a quelle degli studenti dell’italiano a livello universitario sulla variabile della durata dello studio d’italiano LS. Per questo scopo è stata condotta una ricerca nei due licei zagabresi. Nella prima parte della tesi è stato presentato il quadro teorico in cui sono stati spiegati alcuni termini e nozioni, elaborati e analizzati in seguito nella ricerca, ad esempio l’interlingua, la teoria sull’acquisizione di lingua seconda e le strategie comunicative. Inoltre, sono stati presentati il concetto dell’errore e dell’analisi degli errori, dopodiché sono stati definiti anche la produzione orale e il concetto dell’ansietà. Nella seconda parte è stata presentata la ricerca in cui hanno partecipato volontariamente 25 studenti dalla prima alla quarta classe. I partecipanti sono stati divisi in due gruppi, i principianti che hanno studiato l’italiano solo da un anno, e gli avanzati che hanno studiato l’italiano da 4 a 8 anni. I problemi degli apprendenti d’italiano croatofoni sono riconducibili principalmente ad elementi grammaticali che non esistono in croato (gli articoli) e ad elementi grammaticali che si usano in modo diverso rispetto al croato (le preposizioni). Dopo l'analisi degli errori e delle strategie comunicative, è stata confermata l’ipotesi sulle similarità nelle caratteristiche dell’interlingua delle ricerche precedenti condotte con gli studenti universitari croatofoni. Rad se bavi međujezikom učenika srednjih škola koji uče talijanski kao drugi strani jezik. Cilj rada bio je vidjeti razlikuje li se međujezik srednjoškolaca od međujezika studenata talijanistike te koriste li slične komunikacijske strategije. U svrhu tog cilja provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo ukupno 25 učenika. Zbog lakše analize grešaka, učenici su u ovom radu podijeljeni u dvije skupine, ovisno o tome koliko dugo uče talijanski: početnici (oni koji su počeli učiti talijanski u srednjoj školi i uče ga tek jednu godinu) i napredni (oni koju su počeli učiti talijanski još u osnovnoj školi). Učenici su morali usmeno opisati sliku s minimalnim vremenom za osmišljavanje odgovora. Svi odgovori bili su snimani diktafonom i naknadno je napravljen transkript. Prvi dio rada je teorijski i bavi se pojmovima i konceptima koji se kasnije koriste u analizi istraživanja (međujezik, transfer, komunikacijske strategije, anksioznost,...). Drugi dio posvećen je istraživanju te se analiziraju greške i komunikacijske strategije koje su bile zabilježene u iskazima učenika. Zaključak je da je međujezik srednjoškolaca sličan međujeziku studenata. Imaju slične greške, a koriste i slične komunikacijske strategije. Još jednom je dokazano da su članovi u talijanskom jeziku jedan od najvećih problema kroatofonih učenika talijanskog. Osim članova, veliki problem predstavljaju i prijedlozi, ali i primjena glagolskih nastavaka i pravila. Sve te greške su vjerojatno više vidljive u spontanom govoru nego u pisanim tekstovima i gramatičkim zadacima jer prilikom spontanog govora učenici nisu imali vremena razmišljati o eventualnim greškama koje su napravili, a i razina anksioznosti je veća za vrijeme spontanog govora.

Recenzija monografije autorice Katice Balenović koja obrađuje metodičke i lingvističke aspekte usvajanja stranog jezika i engleskog člana.

Učenje stranog jezika veoma je složen proces na koji utječe mnogo čimbenika, među kojima je i materinski jezik pojedinca kao i svi drugi jezici koje je pojedinac usvojio do trenutka početka učenja novog jezika. Utjecaj znanja jednog jezika na učenje drugog naziva se međujezičnom interferencijom i upravo je ta pojava tema ovog diplomskog rada. U prvom dijelu rada obuhvaćena je teorija o međujezičnoj interferenciji, kao i o pojmovima transfer, međujezik te kontrastivna analiza. U tom se dijelu također može pronaći pregled dosadašnjih istraživanja međujezične interferencije. Drugi dio posvećen je istraživanju provedenom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na uzorku od 36 studenata Ruskog jezika i književnosti, od kojih je 21 student treće godine, a preostalih 15 studenti pete godine. Cilj istraživanja bio je provjeriti negativan utjecaj znanja hrvatskog jezika na usvajanje ruskog jezika, to jest, koliko će se pogrešaka koje studenti učine pri prijevodu moći objasniti međujezičnom interferencijom. Također, ovim se istraživanjem htjelo provjeriti povezanost čimbenika kao što su razina znanja ruskog jezika, interes studenata prema jeziku te svijest o mogućem negativnom utjecaju materinskog jezika na učenje stranog, s pojavom međujezične interferencije. Rezultati istraživanja pokazali su da pogreške izazvane međujezičnom interferencijom čine više od trećine ukupnog broja pogrešaka, te da studenti čije je znanje ruskog jezika na višoj razini i oni koji osjećaju veći interes za učenje jezika čine u prosjeku manje pogrešaka, no postotak pogrešaka izazvanih međujezičnom interferencijom kod njih je veći nego kod ostalih studenata. Prema rezultatima, svijest o mogućoj pojavi međujezične interferencije nije utjecala na njenu pojavu. Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da međujezična interferencija predstavlja problem svim studentima, neovisno o njihovoj razini znanja i da kao takva ova pojava zaslužuje veću pažnju u procesu učenja stranog jezika. Foreign language learning is a very complex process that is influenced by many factors, including the individual's mother tongue as well as all other languages ​​that the individual has learned by the time they start learning a new language. The influence of knowledge of one language on learning another is called crosslinguistic interference and this phenomenon is the topic of this thesis. The first part of the paper includes the theory of crosslinguistic interference, as well as the terms transfer, interlanguage and contrastive analysis. In this section you can also find an overview of previous research on crosslinguistic interference. The second part is dedicated to research conducted at the Faculty of Humanities and Social Sciences on a sample of 36 students of Russian language and literature, of which 21 were third-year students and the remaining 15 were fifth-year students. The aim of the research was to check the negative impact of knowledge of the Croatian language on the acquisition of the Russian language, that is, how many mistakes that students make when translating can be explained by croslinguistic interference. Also, the aim of this research was to check the connection between factors such as the level of knowledge of the Russian language, students' interest in the language, and awareness of the possible negative impact of the mother tongue on learning a foreign language with the occurrence of crosslinguistic interference. The results of the research showed that errors caused by crosslinguistic interference make up more than a third of the total number of errors and that students whose knowledge of Russian is at a higher level and those who feel more interest in learning make on average fewer errors, but the percentage of errors caused by crosslinguistic interference is higher than other students. According to the results, awareness of the possible occurrence of crosslinguistic interference did not affect its occurrence. The results of this research indicate that crosslinguistic interference presents a problem for all students, regardless of their level of knowledge, and that as such this phenomenon deserves more attention in the process of learning a foreign language.

U monografiji se razmatra proces ovladavanja inim jezikom kroz razvoj učenikova (među)jezika tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja. Ovladavanje inim jezikom promatra se kao interdisciplinarno znanstveno-istraživačko područje koje obuhvaća različita gledišta i teorijske spoznaje više disciplina s posebnim naglaskom na lingvističkim teorijama među kojima se razmatra teorija kontrastivne analize, analiza pogrešaka, univerzalna gramatika te funkcionalne teorije. Također se proučavaju individualni čimbenici koji utječu na proces ovladavanja inim jezikom, poput dobi i motivacije za učenje te se objašnjava pojam međujezika. Prikazuju se teorijske spoznaje o kategoriji određenosti/ neodređenosti, analizira pristup članu u gramatikama engleskoga jezika te se daje prikaz istraživanja ovladavanja engleskim članom među govornicima čiji prvi jezik nema člana.

En este trabajo se presenta un estudio hecho en base a una versión literaria del hoy en día desaparecido fenómeno lingüístico conocido como “cocoliche”, una interlengua desarrollada gracias al contacto lingüístico del español argentino y el italiano. El estudio se basa en el análisis de las palabras y oraciones empleadas por tres personajes italianos recogidos en dos dramas escritos por Florencio Sánchez: La pobre gente y El desalojo. También incluye el nivel de presencia de cada lengua que ha sido utilizada en estas palabras y oraciones. Los resultados muestran la gran posibilidad del desarrollo de los elementos del cocoliche en palabras gramaticales y palabras parecidas en la lengua española e italiana y demuestran una gran variabilidad del fenómeno que difiere de hablante a hablante en cantidad y características. Ovaj rad predstavlja istraživanje književne verzije danas nestalog jezičnog fenomena „cocoliche“, međujezika nastalog prilikom kontakta argentinskog španjolskog s talijanskim jezikom. Istraživanje se bazira na analizi riječi i rečenica triju talijanskih likova prikupljenih iz dvije drame koje je napisao Florencio Sánchez: La pobre gente i El desalojo, te na izračunu omjera prisutnosti svakog jezika u tim riječima i izrazima. Rezultati ovog istraživanja pokazuju veću vjerojatnost pojavljivanja karakteristika cocolichea u gramatičkim riječima te u onim riječima koji su slične u španjolskom i talijanskom jeziku, te ukazuju na različitost fenomena koji varira od govornika do govornika u količini te karakteristikama. In this paper a research of a literary version of the disappeared linguistic phenomenon of interlanguage known as “cocoliche” created due to the linguistic contact of Argentinian Spanish and the Italian language is presented. The research is based on the analysis of the words and sentences used by three Italian characters in two plays written by Florencio Sánchez: La pobre gente and El desalojo. It also includes the ratio of each language that has been used in those words and sentences. The results of this research show that there is a bigger possibility for cocoliche characteristics to appear in function words and those words that are similar in the Spanish and Italian language. The results also demonstrate a great variability of the phenomenon that varies from speaker to speaker in ratio and characteristics.

Ovaj se rad bavi istraživanjem međujezičnog utjecaja engleskoga jezika na ovladavanje talijanskim i francuskim jezikom. Cilj rada bio je ispitati povezanost i utjecaj engleskog kao prvog stranog jezika na usvajanje talijanskog i francuskog kao drugog ili trećeg stranog jezika s ciljem poticanja višejezičnosti povezivanjem postojećih znanja iz engleskog jezika na talijanski i francuski jezik. U središtu su ispitivanja dvije skupine učenika u osnovnim školama kojima je materinski jezik hrvatski (J1), prvi strani jezik engleski (J2), te drugi (J3) i treći (J4) strani jezik talijanski i francuski koje uče simultano od 4. razreda. U istraživanju su sudjelovali učenici šestih, sedmih i osmih razreda. Dobiveni su različiti rezultati kod učenika koji uče engleski i talijanski i onih koji uče još i francuski jezik. Rad je poslužio i kao poticaj na istraživačko i samostalno učenje s ciljem razvijanja međujezične i metajezične svjesnosti i cjeloživotnog učenja u okvirima nove obrazovne reforme.

El fin de este trabajo es explorar y describir la interlengua de una alumna inglesa del croata y del español en la escuela primaria, con el énfasis en la influencia interlingüística del inglés, croata y afrikáans durante el aprendizaje del español como lengua extranjera. Asimismo, este trabajo investiga la conciencia metalingüística y la actitud de la alumna hacia la influencia de las tres lenguas en su aprendizaje del español y lo compara con los resultados del análisis de la interlengua. Aparte de la definición de interlengua, sus características y procesos claves que abarca, este trabajo también ofrece varias explicaciones del plurilingüismo. Se hace hincapié en la interacción de diferentes lenguas en los plurilingües, que se denota en su actuación lingüística durante el aprendizaje de LE. Además, este trabajo destaca unos factores individuales que afectan el aprendizaje de LE y, por consiguiente, los procesos de la interlengua. La segunda parte del trabajo se introduce definiendo el estudio de caso y mencionando las ventajas y desventajas de ese tipo de investigación. Este estudio de caso se hace durante varios meses con una alumna de nueve años. La investigadora apunta consistentemente su actuación lingüística en cada clase individual del español. Igualmente, los datos se recogen mediante la entrevista con la alumna sobre su actitud hacia diferentes lenguas y mediante la prueba de las destrezas lingüísticas al final de la enseñanza. Los datos recogidos se analizan cualitativamente, con la intención de obtener conocimientos profundos sobre los fenómenos cognitivos y lingüísticos que aparecen en las diferentes fases del aprendizaje de LE, que facilita el entendimiento mejor del mismo proceso de aprendizaje y ofrece implicaciones útiles para didáctica de las lenguas. Cilj je ove studije slučaja istražiti i opisati međujezik engleske učenice hrvatskog i španjolskog jezika tijekom četvrtog razreda osnovne škole, s posebnim naglaskom na međujezičnom utjecaju engleskog, hrvatskog i afrikaansa tijekom učenja španjolskog kao stranog jezika. Također, u ovom se radu ispituju metajezična svjesnost i stavovi ispitanice o utjecaju drugih jezika koje govori ili uči na njezino učenje španjolskog jezika, koji se zatim uspoređuju s podacima prikupljenima analizom međujezika. Osim spomenutog pojma međujezika, njegovih značajki i ključnih procesa koje obuhvaća, u ovom se radu također definira pojam višejezičnosti i donose različita tumačenja navedenog fenomena. Poseban naglasak stavlja se na raznoliko međudjelovanje različitih jezika kod višejezičara, koje se očituje u njihovoj jezičnoj izvedbi tijekom učenja stranog jezika. Nadalje, u ovom se radu navode i neki individualni činitelji koji utječu na proces učenja stranog jezika, a time i na procese unutar međujezika pojedinca. Prijelaz na istraživački dio rada čini definiranje pojma studije slučaja i navođenje njezinih prednosti i nedostataka kao oblika istraživanja. Samo istraživanje provodi se tijekom nekoliko mjeseci na devetogodišnjoj ispitanici, čiju jezičnu izvedbu istraživač opaža i redovito bilježi na svakom individualnom satu pouke španjolskog jezika. Osim toga, podaci se prikupljaju i intervjuom s ispitanicom o njezinim stavovima te testom jezičnih vještina na kraju procesa poučavanja. Dobiveni rezultati analiziraju se kvalitativno, s ciljem dubinskog uvida u kognitivne i jezične fenomene koji se javljaju u različitim fazama procesa učenja stranog jezika, što pridonosi boljem razumijevanju samog procesa i mogućim korisnim implikacijama za didaktičku praksu i obrazovni kontekst.

Esta tesina analiza la influencia que tiene el conocimiento de otras lenguas extranjeras en la producción de errores léxicos de los croatas que aprenden español, esto teniendo en cuenta que, en la mayoría de los casos, el español se introduce como L3 o L4. Basándose en el marco teórico sobre la interlengua, o concretamente, la influencia cross-lingüística, este análisis busca entender cómo el conocimiento previo de otras lenguas influye en el proceso de aprendizaje del español, especialmente su léxico. Los participantes son 30 estudiantes de español del nivel A2, los cuales ya poseen un vocabulario básico de la lengua. El corpus se extrae del material recopilado mediante una prueba de disponibilidad léxica, donde les se pedía a los alumnos que en tiempo de dos minutos escribieran cuantos vocablos de una de área temática específica. Hubo 10 áreas temáticas, como habitualmente se trabajan en ese tipo de estudios, y como es propuesto por Carcedo González (1998) y el Plan Curricular del Instituto Cervantes. Se clasifican los errores recopilados en errores gráficos, de origen fonético-fonológico, de origen morfológico y de transferencia léxica. Se confirma la hipótesis de que el conocimiento de otras lenguas extranjeras influye en el proceso de la adquisición de vocabulario del español, especialmente en el caso del inglés (debido a su estatus en el sistema escolar croata) y el italiano (por las razones de afinidad y la percepción de los alumnos). La autora concluye su investigación con varias series de propuestas que buscan superar las deficiencias demostradas en los resultados del análisis de errores, al igual que con sugerencias para futuras investigaciones. Ovaj će rad analizirati ulogu međujezičnog utjecaja na usvajanje vokabulara španjolskog jezika kod učenika srednjih škola čiji je materinski jezik hrvatski. Bazirajući se na teorijskom okviru o međujeziku i faktorima koji na njega utječu, ovaj rad nastoji istražiti kako prethodno poznavanje drugih stranih i klasičnih jezika utječe na usvajanje vokabulara španjolskog jezika. U teorijskom se dijelu rada najprije predstavlja pojam međujezika kao dinamičkog jezičnog sustava važnog u procesu učenja stranog jezika. Nadalje, analiziraju se njegove značajke i procesi koji na njega djeluju. U drugom se dijelu rada predstavljaju rezultati analize pogrešaka nastalih zbog međujezičnog utjecaja. Ispitivanje se provodi na 30 učenika španjolskog jezika, razine A2. Korpus istraživanja čine materijali prikupljeni ispitivanjem leksičke raspoloživosti, gdje se od učenika traži da u razdoblju od dvije minute navedu što veći broj riječi vezanih uz određeni tematski blok. Ispituje se poznavanje vokabulara iz 10 tematskih blokova za koje Kurikularni plan Instituta Cervantes (2007) predlaže da se obrade na razinama A1 i A2. Za analizu pogrešaka koristi se tipologija Carcedo Gonzáleza (1998), gdje se pogreške dijele na grafičke, fonološko- fonetičke, morfološke, i leksičke. Provjerava se istinitost hipoteza da poznavanje više stranih jezika utječe na usvajanje vokabulara novog jezika (u ovom slučaju španjolskog jezika) te da su najčešće pogreške one koje su nastale pod engleskog jezika (zbog njegove rasprostranjenosti i statusa u školstvu) ili pak talijanskog jezika (zbog percepcije srodnosti i sličnosti sa španjolskim jezikom). Iznosi se niz prijedloga za prevladavanje problema na koje upućuju rezultati analize pogrešaka. Ključne riječi: španjolski kao strani jezik (ELE), analiza pogrešaka, međujezik, međujezični utjecaj

Predmet istraživanja jeste ispitivanje uticaja engleskog kao prvog stranog jezika na učenje italijanskog kao drugog stranog jezika u kontekstu formalnog obrazovanja u Srbiji. Proces učenja prvog i drugog stranog jezika poseduje zajedničke karakteristike, ali se kvantitativno i kvalitativno razlikuje. Jedna od specifičnosti procesa učenja drugog stranog jezika je međujezički transfer koji nastaje kao posledica uticaja sličnosti i razlika ciljnog jezika i bilo kog drugog jezika koje je učenik prethodno učio. Bliskost jezika, nivo znanja, količina izloženosti, upotreba jezika tj. učestalost korišćenja, redosled usvajanja, status jezika, kontekst predstavljaju najrasprostranjenije faktore koji do ovog uticaja dovode. Međujezički transfer je najevidentniji na polju leksike i morfologije i u velikoj meri definiše prirodu i odlike međujezika koji se tom prilikom javlja. Pored teorisjkog okvira, doktorka teza obuhvata analizu rezultata istraživanja koje ispituje na koji način nivo znanja i količina izloženosti engleskog kao prvog stranog jezika utiču na pisanu produkciju leksike i morfologije italijanskog kao drugog stranog jezika kod srbofonih učenika na uzrastu od 11 do 15 godina. Testirani su učenici petog i sedmog razreda osnovne škole ,,Petar Petrović Njegoš'' koji uče engleski jezik od prvog i italijanski od petog razreda. Dobijeni podaci obrađeni su metodama kvantitativne i kvalitativne analize. Glavni cilj rada usmeren je na kritičku analizu leksičkih i morfoloških oblika međujezika učenika petog i sedmog razreda, ali i na utvrđivanje u kojoj meri su učenici na ovom uzrastu sposobni da koriste sopstvene metalingvističke strategije pri učenju novog stranog jezika. Pored toga, definisane su i smernice nastave italijanskog kao drugog stranog jezika u cilju poboljšanja kvaliteta nastave i lakšeg i bržeg učenja drugog stranog jezika. The subject of the research is to study the influence that an English language has as the first foreign language on the acquisition of Italian as the second foreign language in the context of formal education in Serbia. The process with regard to the learning of the first and the second foreign language has mutual characteristics; however, it is different in terms of quantity and quality. One of the complex features related to the second foreign language acquisition is crosslinguistic influence resulting from similarities and differences between the target language and any other language a learner has previously acquired. Typological similarity, language proficiency, amount of exposure, the language use, i.e. the frequency of use, order of acquisition, language status, context, present the most prevailing factors leading to this influence. Crosslinguistic influence is the most evident in the field of lexis and morphology defining to a large extent the nature and characteristics of interlanguage occurring on that occasion. In addition to theoretical framework, doctoral dissertation encompasses the analysis of the results with regard to the study examining how the language proficiency and the amount of exposure to the English language as the first foreign language influence the written production of lexis and morphology of Italian as the second foreign language with regard to serbo-phonic students at the age of 11 to 15. The fifth and the seventh grade pupils of the primary school “Petar Petrović Njegoš” studying the English language from the first grade and the Italian language from the fifth grade have been tested. Obtained data have been processed using the methods of quantitative and qualitative analysis. The major objective of the paper is to analyse critically lexical and morphological characteristics with regard to the interlanguage of the fifth and seventh grade pupils, as well as to define the extent in which the pupils at that age are able to use their own metalinguistic strategies when acquiring a new foreign language. In addition, teaching guidelines for the Italian as the second foreign language have been defined with the aim of improving the quality of teaching and easier and swifter acquisition of the second foreign language.

Disertacija proučava percepciju i produkciju konsonanata izvornih govornika srpskog jezika koji uče engleski kao strani jezik. U istraživanju smo se fokusirali na poteškoće percepcije i produkcije engleskih konsonanata u različitim pozicijama u reči, ali i u više različitih zadataka. Testiranje percepcije sprovedeno je testovima fonemske identifikacije i diskriminacije, dok smo produkciju ispitivali u tri govorna stila različita po formalnosti, korišćenjem tri forme testova: čitanje liste reči kao najformalniji, čitanje pasusa kao prelazni, i intervju kao najneformalniji test. Percepcija je testirana samo kod srpskih govornika, dok smo u produkciji snimali i dvoje izvornih govornika američkog varijeteta engleskog jezika, kako bismo doneli validnije zaključke o odstupanjima u izgovoru kod srpskih govornika. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 72 ispitanika na tercijarnom nivou obrazovanja, studenata prve godine anglistike na Filološko-umetničkom fakultetu, Univerziteta u Kragujevcu. Obrada dobijenih podataka zasnovana je na kvalitativno-kvantitativnoj metodi. Naime, obradom rezultata percepcije dobili smo procente tačnosti odgovora, koje smo kasnije podvrgli daljoj analizi odgovarajućim statističkim testovima. Analizu produkcije bazirali smo na metodama eksperimentalne fonetike, koja podrazumeva analizu akustički relevantnih parametara uz adekvatno oprimeravanje spektrogramima i oscilogramima glasova. Dobijene rezultate smo podvrgli daljoj statističkoj analizi. Rezultati pokazuju relativno visok nivo tačnosti percepcije ciljnih konsonanata uz odstupanja u pojedinačnim kontekstima. Pokazalo se da naši ispitanici imaju više poteškoća u diskriminaciji, nego u identifikaciji glasova, što može biti posledica metodološkog dizajna, odnosno koncepcije samih testova. Moguće je da je sam test identifikacije ispitanicima bio lakši jer su se češće sretali sa testovima tog tipa, te je iznedrio bolje rezultate. Akustička analiza produkcije konsonanata donela nam je saznanja o problematičnim konsonantima, u koje spadaju /θ ð ŋ w/ koje smo klasifikovali kao nove, odnosno glasove kojih nema u fonološkom inventaru maternjeg jezika, i /k p v t d s z ʃ ʒ tʃ dʒ r l/, koje smo klasifikovali kao slične, jer se od glasova maternjeg jezika razlikuju u pojedinim fonetskim karakteristikama, iako se može reći da u oba jezika postoje kao foneme. U međujezičkom sistemu primećen je visok stepen varijabilnosti, kao i srednjih vrednosti ispitivanih parametara, koji nisu ni sasvim engleski, ni sasvim srpski, što zapravo svedoči o međujeziku kao aproksimativnom sistemu. Fonetski kontekst se pokazao kao značajan prediktor varijacija u pojedinim slučajevima, u smislu da može da olakša ili oteža izgovor, dok uticaj formalnosti govornog stila ne možemo uzeti kao siguran prediktor varijacija u svim situacijama. Najčešće se efekat ogleda u akustičkim parametrima kvantiteta, a manje u intrinzičkim osobinama konsonanata. Na osnovu dobijenih rezultata, zaključili smo da je interferencija maternjeg jezika neizostavni faktor koji određuje nivo percepcije i produkcije konsonanata engleskog jezika od strane srpskih govornika. Asimilacija ciljnih glasova je dominantna, te se prisustvo stranog naglaska gotovo podrazumeva. Čini se da srpski govornici uspevaju da razlikuju glasove na fonološkom nivou, ali da nisu u stanju da uoče razlike na fonetskom nivou, odnosno na nivou alofonskih realizacija. Naročiti problem predstavlja razlikovanje fonetskih finesa diskriminacije sličnih glasova, ali su i glasovi koji ne postoje u maternjem jeziku najčešće zamenjeni maternjim varijantama. U tom smislu, došli smo do zaključka da su, zbog pogrešno pretpostavljene identičnosti sličnih glasova, možda manje šanse za precizno fonetsko definisanje fonoloških kategorija kod sličnih suglasnika, nego formiranje novih kategorija za glasove koji uopšte ne postoje u maternjem jeziku. Diferencijalna supstitucija je prisutna u velikoj meri naročito za nove glasove, ali se neretko uočava i hiperkorekcija. Formalnost govornog stila može igrati značajnu ulogu u predviđanju frekventnosti supstitucije glasova. Poređenjem percepcije i produkcije ustanovili smo linearni odnos međuzavisnosti, što praktično znači da bi poboljšanje nivoa percepcije trebalo da vodi produkciji bližoj izvornim govornicima, što ima važne implikacije za nastavu izgovora. Iako rezultati uglavnom potvrđuju pretpostavke odabranih teorijskih modela, istraživanje ukazuje na nerazrešena pitanja koja bi mogla biti fokus budućih istraživanja, poput npr. longitudinalnih studija u kojima bi se uporedila percepcija i produkcija istih ispitanika u dva različita vremenska perioda. The dissertation investigates the perception and production of consonants in the English-Serbian interlanguage phonology. The research focused on the difficulties in the perception and production of consonants in different positions, and in various tasks. Perception testing was conducted through phoneme identification and discrimination tests, while the production was investigated in three speech styles differing in formality: word list reading, paragraph reading and interview (to elicit spontaneous speech). We only tested perception of non-native speakers, whereas both non-native and two native American English speakers were recorded for production examinations, so that more valid conclusions could be reached. The total of 72 first-year English-major students at the Faculty of Philology and Arts, University of Kragujevac, participated in the study. The analysis of the obtained data was based on the combination of qualitative and quantitative interpretation methods. Namely, through the investigation of perception testing results, accuracy percentages were calculated and subjected to further corresponding statistical testing. Production analysis included the methods of experimental phonetics, which assumes the analysis of relevant acoustic parameters with the appropriate illustrations on spectrograms and waveforms. The gathered data were subjected to further statistical analysis. The results demonstrated a relatively high level of perception of target sounds with the deviations in specific contexts. The participants struggled more to discriminate, than to identify consonants, which we interpreted as the possible drawback and limitation of the very methodological design of the testing material. The acoustic analysis of the production revealed problematic consonants, i.e. /θ ð ŋ w/ classified as new, and /k p v t d s z ʃ ʒ tʃ dʒ r l/, classified as similar. A high level of variability was noted in the interlanguage system, as well as the intermediate values of specific phonetic features, resembling neither of the languages actually, which confirms the assumptions about the approximative nature of the interlanguage system. Phonetic context turned out to be a significant predictor of variations in certain cases, in the sense that it might make pronunciation easier, or more difficult for that matter, while we could not regard the formality of speech style as an irrefutable trigger for variations in all the cases. The effect of speech style is mostly reflected in the acoustic cues of duration, while it is less evident in intrinsic features of consonants. Judging by the results of the current study, we concluded that the influence of mother tongue interference must not be disregarded since it determined the level of perception and production of consonants of Serbian speakers at the tertiary level of education. Assimilation of target sounds dominated throughout the corpus, hence the presence of foreign accent was almost inevitable. It appears that Serbian students succeed in differentiating phonological differences, but not subtle phonetic ones, i.e. they fail to perceive/produce the variations in allophonic realizations. A special problem can be ascribed to the discrimination of phonetic contrasts of similar sounds, yet the assimilation of sounds non-existent in the mother tongue is likewise fairly frequent. Having all this in mind, we presume that new sounds have greater chance for new category formation, as opposed to similar sounds. We likewise noticed that differential substitution prevailed for new sounds, however, we also found rather frequent instances of hypercorrection. Speech style could also be relevant for predicting the variability in differential substitution frequency. By comparing perception and production we confirmed the linear interrelationship between the two, meaning that perception enhancement should lead to the improvement in the production, which has significant implications for the teaching practice in Serbian EFL classrooms. Even though the results predominantly confirm the assumptions based on the selected theoretical models, the thesis underscores some unresolved issues that might serve as the focus of future studies.

Lo scopo di questa tesi di laurea è di spiegare il concetto di transfer linguistico nella traduzione da due punti di vista, quello psicolinguistico e quello glottodidattico. Si esaminano i processi mentali che accadono nel processo traduttivo dal bilinguismo precoce all'età adulta. La tesi è concepita in 3 fasi. La prima è quella introdutiva e riguarda il rapporto tra la psicolinguitica e glottodidattica. Nella seconda fase si esaminano gli esempi del transfer positivo e negativo nella traduzione e generalmente nell'apprendimento linguistico. L'ultima parte della tesi tratta il ruolo della traduzione nell'apprendimento della lingua straniera, la storia della traduzione e propone alcuni consigli come motivare gli studenti a pensare nella lingua straniera, e tradurre spontaneamente, cioé senza ricorso al supporto della lingua madre. Cilj ovog diplomskog rada je objasniti procese koji se događaju u prevođenju s jednog jezika u drugi kod bilingvalnih osoba. Rad obuhvaća prijevod od ranog bilingvizma, kada se naznačuju prvi pokušaji prijevoda kod djece. Ono što se može zamijetiti je da djeca u ranoj fazi nisu ni svjesna svoje dvojezičnosti pa se često događa da miješaju jezike ili da jedan jezik mogu bolje razumjeti, a drugi bolje govoriti. Definiciju bilingvizma je teško definirati, jer se razlikuje od pojedinca do pojedica. Ono što se u radu definira, to je pojam transfera koji se događa u prijevodu i kod učenja stranog jezika. Znamo da je prijevod kod bilingvalnih osoba koji dobro upravljaju svojim jezičnim vještinama samo prijenos misli iz jednog jezika u drugi. Ako se pak upravlja jednim jezikom bolje od drugog, tu se često događaju transferi, koji su najčešče negativi. Može se primjetiti da se jezični transferi događaju u međujeziku. Jezični transferi su u psiholingvistici i glotodidaktici definirani kao pogreške koje se događaju u drugom jeziku (A2) pod utjecajem maternjeg jezika. U podučavanju stranog jezika, trebalo bi se početi sa jednostavnim konverzacijskim vježbama, jer je krajnji cilj da učenik počne razmišljati na stranom jeziku. Pri odabiru sredstava u nastavi, treba se staviti naglasak na autentične materijale, a nakon toga, polako prijeći na analizu razlika između jezika, na primjer razliku između idiomatskih izraza u hrvatskom i talijanskom jeziku. Kada učenik prijeđe ove dvije faze, nastavnik može uvesti prevođenje, a i sam transfer će biti smanjen zbog prethodno usvojenih znanja. Koja je dakle, razlika između prijevoda i transfera? I prijevod i transfer su kognitivni procesi, međutim transfer je jedna od strategija u međujeziku koji se u prijevodu (krajnjem rezultatu) izražava kao pozitivan ili negativan. Na temelju dobivenih rezultata iz gore navedenih istraživanja, može se doći do zaključka da je većina fonoloških i morfoloških grešaka nastala zbog utjecaja maternjeg jezika, a ostale greške su nastale u samom procesu usvajanja drugog stanog jezika. This thesis deals with the issue of mental processes in the bilingual brain, and probems which occur in the translation process. The object was to see how a bilingal brain operates with the two languages from the early to the late bilingualism. It was noticed that the children were not aware of their bilingualism, so they switched the codes very often. This phenomenon is known as code-mixing. The phenomenon which was studied in this thesis was linguistic transfer. The linguistic transfer is defined in psycholinguistics and glottodidactics as an error that is due to the influence of the mother tongue and language acquisition process. The research part consists of few studies that are showing the most often errors that are occurring in traslation process of croatian students. Based on the results of the research, it may be concluded that phonological and morphological errors are caused by the influence of the mother tongue, and other errors were made in the process of second language acquisition. The theoretical part of the paper covers the definitions of translation process, methods of translation and the history of translation processes. Which are the differences between the translation and the linguistic transfer? The translation and the linguistic transfer are cognitive processes. The translation can be seen as a result of language decodification where we can see if the transfer was positive or negative.

U ovom se radu na temelju istraživanja pokušavaju odrediti najučestalije pogreške koje se javljaju u međujeziku studenata na Prehrambeno-tehnološkom fakultetu Osijek prilikom postavljanja pitanja u pismenim ispitima njemačkog jezika. S obzirom da je međujezik dinamički jezični sustav koji zadržava neka svojstva prvog jezika ili uopćava pravila drugog jezika prilikom govora ili pisanja, podrijetlo pogrešaka može se pronaći u materinskome jeziku ili pak u pogrešnoj primjeni pravila prilikom usvajanja drugog jezika. Stoga se ovaj rad fokusira na identificiranje naučestalijih pogrešaka prilikom postavljanja pitanja, te pokušava odrediti pripada li većina pogrešaka međujezičnim ili unutarjezičnim.

Ovaj rad daje povijesni pregled teorije razvoja međujezika, njegove osnovne značajke i promjenjivost, dimenzije međujezika i nova saznanja. Osnovni je cilj istraživanja međujezika, koji se definira kao dinamički jezični sustav tijekom učenja drugog jezika, objasniti njegov razvoj i potkrijepiti činjenicu da međujezik u konačnici ne može biti izjednačen s ciljnim jezikom. Međujezik zadržava neka svojstva prvoga jezika ili uopćava pravila drugoga jezika prilikom govora ili pisanja i stvara vlastite inovacije. Proces usvajanja drugog jezika polazi od istraživanjajezika učenika, koji se mijenja tijekom različitih faza razvoja. Promjenjivost međujezika je sustavna ili nesustavna, što govori o njegovoj dinamičnosti, a pored toga međujezik odlikuju propusnost i sustavnost. Istraživanja međujezika uključuju psiholingvističke, lingvističe, društvene i diskursne čimbenike koji određuju napredak i uspješnost usvajanja ciljnog jezika., This paper provides a historical overview of the theory of interlanguage development, its basic features and variability, interlanguage dimensionsand new knowledge. The basic goal of interlanguage, which is defined as a dynamic language system while learning a second language, is to explain its development and support the fact that interlanguage ultimately cannot be equated with the targetlanguage. Interlanguage retains some properties of the first language or generalizes the rules a second language, during speaking or writing, and creates its own innovations. The process of learning a second language is based on the research of language, which changes during various stages of development. Variability of student’s interlanguage is systematic or unsystematic, which is an indication of its dynamism. In addition to that, interlanguage is characterized by permeabilityand systematic quality. Research on interlanguage includes psycholinguistic, linguistics, social and discourse factors that determine the progress and success of the target language acquisition., Diese Arbeit gibt eine historische Übersicht über die Entwicklungstheorie der Interimssprache, ihre Merkmale und Veränderlichkeit, ihre Dimension sowie neue Erkenntnisse. Das Hauptziel der Forschung über die Interimssprache, die als ein dynamisches Sprachsystem beim Zweitsprachenerwerb definiert wird, ist die Erklärung ihrer Entwicklung und die Begründung der Tatsache, dass die Interimssprache letztlich nicht mit der Zielsprache gleichgesetzt werden kann. Die Interimssprache bewahrt einige Eigenschaften der ersten Sprache oder verallgemeinert die Regeln der zweiten Sprache beim Sprechenoder Schreiben und erstellt eigene Innovationen. Der Prozess des Zweitsprachenerwerbs geht von der Forschungder Schülersprache aus, die sich während verschiedener Entwicklungsphasen verändert. Die Veränderlichkeit der Interimssprache ist systematisch und unsystematisch, was ihre Dynamik beweist und außerdem wird die Interimssprache durch Durchlässigkeit und Systematik ausgezeichnet. Die Erforschungen der Interimssprache umfassen psycholinguistische, linguistische, soziale und diskursive Merkmale, die den Fortschritt und Erfolg beim Erwerb der Zielsprache bestimmen.

Ovaj se rad bavi praćenjem razvoja međujezika dvaju odraslih učenika kroz vremensko razdoblje od godinu dana. Teorijski dio rada donosi opis samog pojma međujezik prikazujući pri tome i sam razvoj hipoteze o međujeziku, zatim povijesni pregled i opis teorije o sposobnosti jezične obrade koja je služila za analizu korpusa te poglavlje koje objašnjava dobne čimbenike u usvajanju jezika s obzirom da su ispitanici odrasli učenici engleskog kao stranog jezika. Istraživački dio ovog rada donosi analizu testova pisane i usmene produkcije kojima je praćen razvojni slijed upitnih konstrukcija u međujeziku dvaju odraslih učenika. Kako bi se izvršila analiza međujezika, potrebno je bilo opisati razvojne faze u usvajanju upitnih konstrukcija. Polazeći od pretpostavke da se razvojne faze ne mogu preskakati, izdvojeno je šest razvojnih faza u usvajanju upitnih konstrukcija. Korpus je analiziran koristeći kriterij pojavljivanja koji se definira kao početak u procesu usvajanja određene strukture. Prvi je korak analize pojavljivanja distribucijska analiza kojom se pokazuje preslikavanje određenog oblika na određenu funciju, tj. dinamična priroda međujezika. Drugi korak analize korpusa bio je razdvajanje sustavne produktivnosti od obrazaca. Produktivnost se mjerila brojem pojavnica i sustavnog korištenja leksičkih/morfoloških različitosti tih pojavnica. Naposljetku, izvršeno je implikacijsko stupnjevanje kojim je uvrđeno kako se razvojne faze ne mogu preskakati. Kako bi prikazali ne samo pojavljivanje, već i usvojenost određene razvojne faze, korišten je Brownov kriterij prema kojem se određena struktura smatra usvojenom ukoliko je korištena s točnošću od 90%. Na temelju rezultata analize može se zaključiti kako su se kod pismenog testiranja kod oba ispitanika pojavile strukture koje odgovaraju razvojnim fazama 3, 4 i 5, iako se samo razvojna faza 3 može smatrati usvojenom. Kod usmenog su se testiranja pojavile strukture koje odgovaraju razvojnim fazama 2, 3, 4 i 5, a također se samo razvojna faza 3 može smatrati usvojenom. Kod pismenog je testiranja ispitanica Vera bila uspješnija, dok je kod usmenog testiranja ispitanik Slaven postigao puno bolje rezultate. Uspoređujući usmeno i pismeno testiranje, oba su ispitanika bila puno uspješnija kod potonjeg. Utvrđeno je kako se strukture usvajaju predviđenim redoslijedom te kako se međujezik razvija na sličan način kod oba ispitanika, tj. nakon prividnog napretka dolazi do regresije da bi naposljetku ponovno došlo do napretka. Ovo istraživanje potvrđuje, dakle, predviđanja iznijeta u teoriji o sposobnosti jezične obrade te ju proširuje primjenjujući ju na pisanu produkciju. Također, predlaže i svrstavanje subjektnih pitanja u razvojnu fazu 4 što je bitni doprinos ovoga rada. In this paper interlanguage development of two adult learners is observed during a one year period. The theoretical section of the paper provides a description of the concept of interlanguage while simultaneously showing the development of the interlanguage hypothesis. The second chapter deals with the description of the Processability Theory which was used for the corpus analysis and the third chapter explains the age factors in language acquisition considering that the research subjects are adult learners of English as a foreign language. The research part of this paper provides an analysis of tests for written and oral production, which were used to monitor interlanguage development of two adult learners. In order to analyze the interlanguage, it was necessary to describe the developmental stages for acquiring the structures in question. Starting from the assumption that developmental stages cannot be skipped, during the acquisition of the structures in question six developmental stages were identified. Corpus was analyzed using the emergence criterion which is defined as the beginning in the process of the acquisition of a certain structure. The first step in emergence analysis is the distributional analysis which shows mapping of a certain form on a certain function, that is, the dynamic nature of interlanguage. The second step in corpus analysis was the separation of systematic productivity from the patterns. Productivity was measured with the number of tokens and the systematic use of lexical/morphological variations of those tokens. Finally, implication scaling was done, which determined that developmental stages cannot be skipped. In order to show not only emergence, but also the acquisition of a certain developmental stage, Brown’s criterion was used, according to which a certain structure is considered acquired if it is used with 90% accuracy. Based on the results of the analysis it can be concluded that during written testing both research subjects demonstrated structures matching developmental stages 3, 4 and 5, even though only developmental stage 3 can be considered acquired. During oral testing structures matching developmental stages 2, 3, 4 and 5 emerged, and also only developmental stage 3 can be considered acquired. Research subject Vera was more successful in written tests and during oral testing research subject Slaven achieved much better results. When comparing oral and written tests, both research subjects were much more successful during the latter. It was determined that the structures were acquired according to the predicted order and that interlanguage developed in a similar manner for both research subjects, that is, after apparent progress there is regression and then finally there is progress again. This research therefore confirms the predictions presented in Processability Theory and expands the theory by applying it to written production. It also suggests the classification of subject questions to developmental stage 4 which represents a significant contribution of this paper.

U ovom radu predstavljeno je proširenje postojećeg metajezika za opis evolucijskih algoritama (ECDL). Proširenje se sastoji od međujezika za opis evolucijskih algoritama (EIL) te pripadajuće programske potpore kojom je ostvarena integracija navedenog metajezika i ECF-a (razvojnog okruženja za evolucijsko računanje). Navedena programska potpora sastoji se od programskog prevoditelja kojim se ECDL prevodi u EIL te interpretera kojim se omogućuje izvođenje programa napisanog u EIL-u unutar ECF-a. Također, korištenjem međujezika, omogućuje se i lakša buduća integracija sa mogućim drugim razvojnim okolinama. EIL je tek prva nadogradnja ECDL-a te se budućim nadogradnjama mogućnosti ECDL-a mogu dodatno proširiti. Main topic of this paper is an update of the Evolutionary Computation Description Language (ECDL). The update consists of a new intermediate language - Evolutionary Intermediate Language (EIL) and additional software – ECDL to EIL compiler and EIL interpreter (ELI), which are intended as a link between ECDL and ECF (Evolutionary Computation Framework). Additionally, using intermediate language instead of using direct compiling of ECDL to another high-level programming language has other benefits, for example, easier integration of ECDL with other frameworks. EIL and included software are only the first update of ECDL; additional functionalities will be added with future updates.

Ovom se disertacijom istražuje kako govornici srpskog jezika usvajaju sistem engleskih članova i načine izražavanja obilježja odreĎenosti i neodreĎenosti. U radu smo pokušali da rasvijetlimo fenomen odreĎenosti i neodreĎenosti koji se smatra univerzalnom kategorijom ljudskog razmišljanja. Članovi, kao najčešće riječi engleskog jezika, predstavljaju veliku poteškoću svim govornicima čiji maternji jezik ne posjeduje takve elemente. Istraživanjem u ovom radu pokušali smo postići dva cilja: prvo da ispitamo koje teorije su najuticajnije i najpriznatije u objašnjenju ovog fenomena, na koji način je sistem članova predstavljen u udžbenicima i gramatikama, koje sve funkcije i značenja može izražavati i da opišemo najnovije studije i pristupe usvajanju engleskih članova u literaturi koja se bavi nastavom engleskog jezika. Drugi cilj je vezan za istraživanja koja smo sproveli kako bismo rasvijetlili probleme koje studenti imaju pri usvajanju sredstava za izražavanje odreĎenosti i neodreĎenosti u engleskom jeziku, tj. članova. U okviru prvog dijela istraživanja provjerili smo našu hipotezu da studenti imaju velikih poteškoća u upotrebi članova te da je procenat ovih grešaka u odnosu na ostale vrste grešaka najveći. Analizirajući greške studenata u obilježavanju kategorije odreĎenosti i neodreĎenosti u više različitih zadataka, ustanovili smo u kojoj mjeri poznaju i služe se pravilima kada koriste članove, koliko su ovladali načinima izražavanja te kategorije i zašto srpski govornici najčešće pristupaju strategiji izbjegavanja člana. U drugom dijelu smo opisali njihov meĎujezik i ustanovili redoslede usvajanja članova i tačnost u korišćenju pri obilježavanju ove semantičkopragmatičke kategorije. This dissertation investigates the acquisition of the English article system and the ways of expressing definiteness and indefiniteness by Serbian speakers. In this paper, we have tried to shed more light on the phenomenon of definiteness and indefiniteness, which is considered to be a universal category of human thought. Speakers whose native language does not possess such elements have troubles with the correct use of articles as the most commonly used words in English. The aim of this research was two-fold: first to explore which theories were the most influential and the most recognized in clarifying this phenomenon, how articles are presented in course books and grammar books, which functions and meanings they can express and to describe the latest studies and approaches to the acquisition of English articles in ELT. The second aim is directly related to the research that we conducted in order to elucidate the problems that students have while acquiring English articles in expressing definiteness and indefiniteness. In the first part of this research we have tested our hypothesis that students have great difficulty in article use and the most common types of errors are article errors. Analyzing the students` errors when marking definiteness and indefiniteness in a number of different tasks, we have determined the extent to which they know and use the rules when using articles, how much they have mastered this category and why Serbian speakers usually employ avoidance strategies in article use. In the second part we have described their interlanguage, we have determined article acquisition orders and measured article accuracy and use in marking this semantic-pragmatic category.

Osim u Republici Hrvatskoj, hrvatski se jezik studira i na inozemnim sveučilištima. Jedan dio tih studenata hrvatskoga jezika dolazi i na hrvatska sveučilišta u okviru međunarodnih programa razmjene. Ovaj se rad bavi analizom dnevničkih zapisa nastalih tijekom njihova jednosemestralnog/šestomjesečnog boravka na Sveučilištu u Zadru. Svi su studenti treće godine preddiplomskoga studija hrvatskoga jezika, a materinski su im jezici različiti (engleski, turski, češki, poljski i slovački). Pri analizi se utvrđuju prijenosna i razvojna odstupanja na pravopisnoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Budući da su materinski jezici studenata različiti, u radu se neće detaljnije govoriti o prijenosnim odstupanjima koja nastaju pod utjecajem materinskoga jezika. Uz to, prijenosna su odstupanja zastupljenija na početnim razinama učenja jezika, a kasnije prevladavaju razvojna odstupanja. Rad će se stoga baviti raščlambom razvojnih odstupanja koja su sastavni dio procesa učenja. Uvažavajući individualne čimbenike koji utječu na ovladavanje inojezičnim hrvatskim, analizirat će se razvojna odstupanja i njihova zastupljenost te pokušati utvrditi sličnosti i razlike među njima s obzirom na različite materinske jezike studenata (slavenske i druge).

Pojam međujezika podrazumijeva promjenjiv sustav koji u procesu učenja i ovladavanja drugim ili stranim jezikom razvija korisnik. Razvoj toga sustava odnosno njegove različite stadije moguće je pratiti ustanovljavanjem pogrešaka tj. odstupanja od norme koje se u korisnika javljaju. Fonologija se u literaturi ističe kao područje u kojemu su odstupanja najčešće posljedica interferencije s materinskim jezikom ili kojim drugim (na)učenim nematerinskim idiomom. U radu se ukazuje na izgovorne pogreške, u velikoj mjeri podložne fosilizaciji, koje su, u ovom konkretnom slučaju, svojstvene govornicima španjolskoga jezika. Kako geografska rasprostranjenost španjolskoga kao službenoga jezika podrazumijeva supostojanje različitih izgovornih norma, istraživanje je obuhvatilo 15 izvornih govornika iz različitih zemalja Srednje i Južne Amerike te Španjolske. Naime u nastavi hrvatskoga kao inojezičnog pokazalo se da sustavi pogrešaka nisu podudarni kod svih govornika španjolskoga jezika. Ovim se radom želi ukazati na različitosti u sustavima pogrešaka uočenim na temelju perceptivne i akustičke analize snimljenih govornika te dati smjernice za korekciju izgovora u nastavi.

Usvajanje glagolskih oblika i značenja važan je dio procesa učenja stranoga jezika. Istraživanja u području usvajanja drugog jezika posljednjih se godina intenzivno bave proučavanjem procesa usvajanja glagolskih vremena i aspekta glagola. Namjera je takvih istraživanja steći uvid u proces usvajanja značenja koja se realiziraju uporabom sustava glagolskih vremena i aspekta glagola odnosno bolje razumjeti proces usvajanja glagolske morfologije. U ovom radu istražuje se uporaba glagolskih vremena i aspekta u međujeziku hrvatskih učenika engleskoga jezika. Cilj je rada otkriti karakteristike učenikova međujezika na različitim razinama učenja s obzirom na uporabu glagolske morfologije odnosno struktura za iskazivanje vremena i aspekta u engleskom jeziku. Istraživanje se provodi na korpusu snimki razredne interakcije na satovima engleskog jezika u osnovnim i srednjim školama. Provedenim analizama nastoje se otkriti principi usvajanja glagolske morfologije i utvrditi opće karakteristike uporabe glagolskih vremena i aspekta u različitim fazama učenja. Rezultati provedenih analiza se interpretiraju i s posebnim obzirom na utjecaj materinskog jezika na proces usvajanja glagolske morfologije na engleskom jeziku. U zaključnom dijelu rada navode se implikacije dobivenih rezultata za nastavnu praksu te za buduća istraživanja u ovoj domeni usvajanja drugog jezika.

U jeziku neizvornih govornika hrvatskoga jezika kao inojezičnoga (tj. drugoga i stranoga) pojavljuju se različita odstupanja od norme. Većina njih nastaje zbog nedovoljnoga poznavanja pravila jezika koja se uči. Postoji i druga skupina odstupanja, koja se u literaturi (stranoj i domaćoj) rijetko spominje. To su izvorna odstupanja, tj. odstupanja koja se pojavljuju i u jeziku izvornih govornika. U članku se nastoji pronaći pravilan odnos prema njima jer ona, iako su odstupanja, ne ometaju sporazumijevanje i sastavnica su komunikacijske kompetencije., In the language of non-native speakers of Croatian as a second and foreign language various deviations from the linguistic norm occur, e.g. transfer and developmental errors. Most of them are the result of insufficient familiarity with the rules of the language being learned. There is also another group of errors, rarely mentioned in literature (foreign and Croatian). These are native errors, i.e. productions also occurring in the language of native speakers (e.g. Nije mu se dalo više ništa *radit.; *Gdje ideš?; *Di ideš?). Such errors do not hinder understanding and are a component of communicative competence. They occur more frequently with students learning Croatian in Croatia than those learning it abroad, because the former acquire the language as well as learn it. The article primarily discusses native errors in the interlanguage of students learning Croatian. The authors endeavour to find the correct attitude towards them. They are a fact of the colloquial register and as such, within that register they are not really errors. Therefore, removing them from the students' interlanguage should not be attempted if within that specific situation they are used in the proper register. However, native errors should be corrected if it is obvious that they have been used in the incorrect register, i.e. in the standard language. The attitude towards native errors also depends on the reason for which the student is learning Croatian. If the instructor knows, for instance, that a student of Croatian origin needs Croatian primarily to communicate with his/her relatives in Croatia, native errors in the language of such a student should not be treated in the same manner as, for instance, native errors in the language of a student studying Croatian at any university throughout the world. The relationship towards native errors in testing the knowledge of Croatian as a second or foreign language is slightly different. Native errors should not be criteria for evaluation at the beginner or intermediate level, although the language tester should make sure the student knows which register they belong to. At the highest language level native errors should be treated in the same manner as non-native ones. Whereas the attitude of the language instructor towards native errors in the student's interlanguage depends on various factors, one could conclude that such errors are necessary for acquiring communicative competence and therefore they should not be eliminated in all language situations.

U jeziku neizvornih govornika hrvatskoga jezika kao inojezičnoga (tj. drugoga i stranoga) javljaju se različita odstupanja od norme. Većina njih nastaje zbog nedovoljnoga poznavanja pravila jezika koja se uči. Postoji i druga skupina odstupanja, koja se u literaturi (stranoj i domaćoj) rijetko spominje. To su izvorna odstupanja, tj. odstupanja koja se javljaju i u jeziku izvornih govornika. U članku se nastoji pronaći pravilan odnos prema njima jer ona, iako su odstupanja, ne ometaju sporazumijevanje i sastavnica su komunikacijske kompetencije.

Učenje svakoga stranog jezika, pa tako i hrvatskoga, ovisi o mnogim čimbenicima. Ponajprije o znanju materinskoga jezika (dominantan sustav), o jezičnome znanju drugoga jezika ili idioma, o uvjetima u kojima se jezik uči, te o razlozima i poticajima za učenje. Kad je riječ o višejezičnome diskursu, bez obzira na dob, dolazi do stvaranja međujezika, a time i do postojanja usporednih jezičnih kodova. Stvara se tzv. međujezično polje, što otvara pitanja jezičnosti, međujezičnosti i nadjezičnosti u ranome jezičnome razvoju. Obilježja su međujezika ispreplitanje kodova na gotovo svim razinama učenja. Stoga se otvaranje međujezičnoga polja može promatrati dvojako - kao otežavajuća okolnost (s gledišta jezičnih pogrešaka), ali i kao pozitivan poticaj (s gledišta jezičnoga potencijala). Želimo li olakšati učenje L2 i načiniti ga učinkovitim (osobito ako je L2 standardni idiom hrvatskoga jezika), međujezično polje valja smatrati jezičnim potencijalom, dakle, poljem učenja jezika, koje će se zatvoriti ako ga pravodobno ne iskoristimo i postati polje izvora trajnih jezičnih pogrešaka.

Učenje svakoga stranoga jezika, pa tako i hrvatskoga, ovisi o mnogim čimbenicima. Ponajprije o jezičnome znanju materinskoga jezika (dominantan sustav L1), o jezičnome znanju drugoga jezika ili idioma, što omogućuje pojavu nadjezičnoga razmišljanja (sustavi L2, L3...), o uvjetima u kojima se jezik uči, te o razlozima i poticajima za učenje. U procesu učenja drugoga ili stranoga jezika, kad je riječ o višejezičnome diskursu, bez obzira na dob učenika, dolazi do stvaranja međujezika. Postojanje međujezika znači i postojanje usporednih jezičnih kodova. Stvara se tzv. međujezično polje, što nužno otvara pitanje jezičnosti, međujezičnosti i nadjezičnosti, osobito u ranojezičnome razvoju. Obilježja su međujezika ispreplitanje kodova na gotovo svim razinama učenja: prenošenje pravopisnih i gramatičkih obilježja L1 u L2; nadopunjavanje L2 iz sustava L1 (prvenstveno na leksičkoj razini); prilagodba L2 sustavu L1 (na gramatičkoj razini); komunikacijska uporaba sustava L2 s elementima sustava L1 (na nadodsječnoj razini) i slično. Zbog svega navedenoga pojava međujezika i otvaranje međujezičnoga polja može se promatrati dvojako - kao otežavajuća okolnost pri učenju jezika (s gledišta jezičnih pogrješaka do kojih neizbježno dolazi pri učenju L2), ali i kao pozitivan poticaj (s gledišta jezičnoga potencijala gdje nadjezik modelom paradigmatskoga prijenosa pomaže stvaranju općega jezičnoga sustava). Želimo li olakšati učenje L2 i načiniti ga učinkovitim (pogotovo ako je L2 standardni idiom hrvatskoga jezika), međujezično polje valjalo bi smatrati lingvističkim potencijalom, dakle, poljem učenja jezika, koje će se zatvoriti ako ga pravodobno ne iskoristimo i postati polje izvora trajnih jezičnih pogrješaka., Foreign language learning depends on various factors. These include linguistic competence in the mother tongue (dominant system, L1), linguistic competence in the second language which enables the development of supralinguistic thinking (subsystems L2, L3 etc.), the conditions in which a language is learned and the reasons and motives for learning. When dealing with multilingual discourse, the process of second (foreign) language learning involves the development of interlanguage, regardless of the age of the learner. The existence of interlanguage implies the existence of parallel language codes. An interlanguage field develops which opens the issue of language, interlanguage and superlanguage, particularly in early language acquisition. Interlanguage is characterized by mixing codes at almost every level of learning: transferring orthographic and grammatical features from L1 to L2; complementing L2 with L1 (mainly on the lexical level); adapting L2 to the system of L1 (on the grammatical level); the communicative use of the L2 system with elements of the L1 system (on the suprasegmental level) etc. For all these reasons, interlanguage and opening an interlanguage field can be observed in two ways - as an aggravating circumstance in language learning (from the point of view of language errors which inevitably accompany the process of language learning), but also as a positive stimulus (from the point of view of language potency, where superlanguage helps forming a general linguistic system through a model of paradigmatic transfer). If we want to facilitate L2 learning and make it more efficient (particularly if L2 is the standard idiom of the Croatian language), the interlanguage field should be treated as linguistic potential, or, in other words, as the field of language learning, which will close down if not used in time and will become a source of permanent language errors.

Brojnim je istražvanjima dokazano da se usvajanje jezika razlikuje od učenja stranoga, da se usvajanje prvoga jezika razlikuje od usvajanja drugoga, da u procesu učenja i usvajanja jezika učenici stvaraju međujezik, koji čine elemetni i ciljnoga, ali i prvoga jezika itd. Međutim, kako teče usvajanje i učenje hrvatskoga kao stranoga jezika do sada nije sustavno istraživano. U ovome se radu, u okviru spoznaja proizašlih iz psiholingvističkih, kognitivnih i primijenjeno-linguističkih istraživanja, prikazuje mali dio međujezika u učenju i usvajanju hrvatskoga kao stranoga jezika - njegova glagolska morfologija. U radu se pokušava odgovoriti na neka od najvažnijih pitanja - kako teče učenje i usvajanje glagolske morfologije hrvatskoga jezika, što na njih utječe utječe, koja su obilježja međujezika, utječe li formalno poučavanje na jezični razvoj, može li se uočiti razlika između naučenoga i usvojenoga znanja, kako na proizvodnju oblika utječe vrsta zadatka, a kako vrsta tečaja. Trima je ispitivanjima obuhvaćeno ukupno 114 ispitanika s Pripremne godine Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture. Prema načelu prototipnosti raščlanjeni su kontrolirani zadatci i slobodni sastavci ispitanika u kojima se ispitivala tvorba prezenta, perfekta i futura I. Premda različite, sve su skupine ispitanika pokazale iste ili vrlo slične težnje u tvorbi proučavanih glagolskih vremena. Odstupanja su pokazala da je svim ispitanicima tvorba futura I. i perfekta znatno lakša od tvorbe prezentskih oblika, da su jedninski oblici načelno bolje usvojeni od množinskih, da češće odstupaju u kontroliranim zadatcima nego u slobodnim sastavcima, da su gotovo sva odstupanja unutar sustava hrvatskoga jezika te da je najčešća strategija odstupanja poopćavanje pravila ili analogija sa sličnim oblicima. Između ostalih zaključaka važno je istaknuti utjecaj prototipnosti glagolske vrste, njezine čestote u hrvatskome jeziku i čestote pojedinoga glagola na točnost oblika te zaključak o vidljivoj razlici između naučenoga (kontrolirani zadatci) i usvojenoga znanja (sastavci). Cilj je ovoga rada bolje razumijevanje učenja i usvajanja hrvatskoga kao stranoga i drugoga jezika kako bi se prema lingvističkim saznanjima nastavni materijali mogli prilagoditi budućim učenicima hrvatskoga kao stranoga i drugoga jezika i osmisliti novi prikladni pristupi.

U ovome se radu prikazuje dio međujezika u učenju i usvajanju hrvatskoga kao stranoga jezika - njegova glagolska morfologija. U radu se pokušava odgovoriti na pitanje kako kako različiti jezični čimbenici utječu na usvajanje prezenta, perfekta i futura I. u hrvatskome kao stranome i drugome jeziku. Ispitivanjem je obuhvaćeno ukupno 40 ispitanika iz Sveučilišne škole hrvatskoga jezika i kulture. Prema načelu prototipnosti raščlanjeni su kontrolirani zadatci i slobodni sastavci ispitanika u kojima se ispitivala tvorba tih glagolskih oblika. Sve su skupine ispitanika pokazale iste ili vrlo slične težnje u tvorbi proučavanih glagolskih oblika. Odstupanja su pokazala da je svim ispitanicima tvorba futura I. i perfekta znatno lakša od tvorbe prezentskih oblika, da su jedninski oblici načelno bolje usvojeni od množinskih, da češće odstupaju u kontroliranim zadatcima nego u slobodnim sastavcima, da su gotovo sva odstupanja unutar sustava hrvatskoga jezika te da je najčešća strategija odstupanja poopćavanje pravila ili analogija sa sličnim oblicima, a posebno se važnim pokazao utjecaj prototipnosti glagolske vrste, njezine čestote u hrvatskome jeziku i čestote pojedinoga glagola na točnost oblika.

Ovaj rad obrađuje pitanje zbog čega pri usvajanju izgovora stranog jezika na određenom stupnju dosežemo 'plato' te daljnji kontakti s dotičnim stranim jezikom ne dovode do bitnog usavršavanja stranog izgovora. Autorica ističe važnost njegovanja dobrog izgovora stranog jezika, koji bitno doprinosi informativnosti poruke.