Search

Porast broja motornih vozila i sve veća mreža prometnica neminovno za sobom povlače porast šteta nastalih naletom vozila na divljač. Postojeće normativno uređenje lovoovlaštenike ab initio stavlja u kudikamo bolji procesnopravni i materijalnopravni položaj nego što je to bilo posrijedi kod zakonskih rješenja koja su prethodila sada vrijedećem, a vozače, argumentum a contrario, u nepovoljniji i zahtjevniji procesnopravni i materijalnopravni položaj. Zakonodavac brojne sive zone prepušta sudovima koji bi u takvim okolnostima trebali tumačiti nejasne odredbe i popunjavati pravne praznine. U ovome radu autori su nastojali utvrditi koje su to sive zone izvanugovorne odgovornosti za štetu nastalu naletom vozila na divljač i predložiti moguća normativna rješenja de lege ferenda za njihovo otklanjanje., The increase in the number of motor vehicles and the growing network of roads inevitably lead to an increase in damages caused by vehicles crashing into wild animals. The existing normative regulation puts hunting licensees ab initio in a much more favorable procedural and substantive legal position than was the case with preceding legal solutions. In the same way, drivers, argumentum a contrario, are in a less favorable and more demanding procedural and substantive legal position. The legislator leaves many gray areas to the courts, who should in such circumstances interpret vague provisions and fill legal gaps. In this paper, the authors seek to determine which gray areas are exempt from contractual liability for damages caused by wildlife vehicle collision, and to propose possible normative solutions de lege ferenda for their elimination.

Prikazana je struktura stanišnih tipova i pogodnost za gopodarenje glavnim vrstama divljači u dva zajednička otvorena lovišta: VIII/14-Mrkopalj i VIII/15 Petehovac. Smještena su u središnjem dijelu Gorskog kotara. Visinski se prostiru od 708 do 1.268 m n/v. Oba lovišta pripadaju u planinski, dinarski tip lovišta. Glavne vrste divljači su: jelen obični, srna obična, svinja divlja i smeđi medvjed. U strukturi stanišnih tipova prevladavaju šume (76-86 %) ; najzastupljenjie su dinarske bukovo- jelove šume, bukove šume i smrekove šume. Brdske livade i pašnjaci čine udio 10-19 %. Udio kultiviranih staništa u okolici seoskih naselja: Mrkopalj, Sunger, Tuk i Lučice, vrlo je nizak i iznosi 2 %. Antropogeni utjecaj izraženiji je u lovištu Petehovac, zbog rubnog položaja i blizine urbaniziranog područja grada Delnica, te koridora autoceste i željezničke pruge. Utvrđeni sastav i raspored stanišnih tipova povoljniji su za uzgoj srne obične u oba lovišta i medvjeda u lovištu Mrkopalj.

Splitsko-dalmatinska županija nalazi se u središnjem dijelu južne Hrvatske. Prema prirodnogeografskim obilježjima podijeljena je u tri cjeline: obalno područje, zaleđe i otoci. U Splitsko-dalmatinskoj županiji ustanovljena su 83 lovišta na ukupnoj površini od 449.490 ha. Lovno gospodarenje u 10-godišnjem razdoblju (2007.-2017.) analizirano je u odabrana 32 zajednička otvorena lovišta. Važnije vrste divljači su: svinja divlja, zec obični, fazan, jarebica kamenjarka-grivna, muflon i divokoza. Iz planskih dokumenata za svako lovište prikupljeni su i obrađeni podaci o vrstama divljači i njihovim matičnim fondovima, planiranom i ostvarenom odstrjelu, trofejnoj vrijednosti i drugim značajnim parametrima uzgoja i korištenja divljači. Gospodarenje matičnim fondovima i planirani odstrjel vrsta krupne, odnosno sitne divljači uglavnom su uspješno ostvarivani u analiziranom razdoblju. Negativni utjecaj predacije vuka na divokozu, muflona i divlju svinju postao je ozbiljni problem zbog štete koju nanosi u lovištima. Ukupno je ocijenjeno 179 trofeja divlje svinje, od kojih 71 ili 40% u kategoriji kapitalnih, a najvrjedniji je ocijenjen sa 136, 00 CIC točaka. Kvalitetno lovno gospodarenje, uključujući i stalnu brigu o divljači i provođenje aktivnosti za poboljšanja kakvoće staništa, doprinosi stabilnosti matičnih fondova divljači i preduvjet je za postizanje visoke, kapitalne trofejne vrijednost divljači.

Prikazana je zastupljenost i raspodjela stanišnih tipova u dva lovišta VIII/18 “Jelenski jarak“ i VIII/19 „Lipov vrh“ i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači. Istraživana lovišta nalaze se u okolici grada Vrbovskog u istočnom dijelu Primorsko-goranske županije. Urađena je analizom strukture prirodnih, polu-prirodnih i antropogenih stanišnih tipova. Veliki udio šumskih staništa (93 % površine lovišta) utvrđen je u lovištu »Lipov vrh«, dok udio polu-prirodnih i antropogenih staništa iznosi 6 %, što ukazuje na niski antropogeni utjecaj. U lovištu »Jelenski jarak« izraženiji je antropogeni utjecaj jer se u lovištu nalazi urbano područje grada Vrbovskog, trasa autoceste i željeznička pruga. Udio kultiviranih, izgrađenih i industrijskih staništa je 22 %, dok je udio šumskih staništa 42 %. Utvrđeni sastav i raspored stanišnih tipova povoljniji su za obitavanje i uzgoj srne obične i medvjeda u lovištu „Lipov vrh“, dok su podjednako pogodni za jelena običnog i svinju divlju, Representation and distribution of habitat types in two hunting grounds: VIII/18 “Jelenski jarak“ and VIII/19 „Lipov vrh“ is described., as well as their suitability for managing the main game species. Surveyed hunting grounds are located in the surrounding of City of Vrbovsko, in eastern part of Primorsko-Goranska County. An analysis of structure of natural, semi-natural and artificial habitat types is done. Large portion of forest habitats (93% of total hunting ground surface) is determined in the hunting ground »Lipov vrh«, while share of 6% for semi-natural and artificial habitats indicated low anthropogenic impact. In the hunting ground »Jelenski jarak« anthropogenic impact is more pronunced, because of the urban area of the City of Vrbovsko, a highway corridor and railroad. Portion of cultivated, constructed and industrial habitats is 22%, while that of forest habitats is 42%. Determined composition and distribution of habitat types is more suitable for dwelling and managing of roe deer and brown bear in the hunting ground „Lipov vrh“, while the suitability is equal for red deer and wild boar

Lovstvo u Crnoj Gori i Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Iako su to susjedne države koje su u prošlosti koristile slične propise u lovstvu, postoje određene specifičnosti. Važeći zakoni o lovstvu u obje države različito određuju koje se životinjske vrste smatraju divljači. Omjer broja lovaca i ukupnog stanovništva u Crnoj Gori iznosi 1:179, a u Hrvatskoj 1:70. Različiti pristupi u organizaciji lovstva očituju se u broju lovišta, proceduri utemeljenja lovišta i stjecanju prava za gospodarenje i lov divljači. Lovački savez Crne Gore i Hrvatski lovački savez djeluju kao nacionalne udruge koje predstavljaju lovce i promiču lovstvo u zemlji i inozemstvu.

Prikazana je zastupljenost i raspodjela stanišnih tipova u državnom lovištu XVII/6 „MAGLAJ-CISTA“ i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači. Lovište površine 9.558 ha nalazi se u Splitsko-dalmatinskoj županiji. U strukturi površina lovišta, s udjelom od 78 % prevladavaju submediteranske niske šume i šikare hrasta medunca s bijelim, odnosno crnim grabom, te šikare drače. Suhi kamenjarski travnjaci čine udio od 15 %; mozaično raspoređene male parcele otvorenih poljoprivrednih površina čine udio od 6 %, dok je udio izgrađenih i industrijskih staništa svega 1 %. Ovakav sastav i raspored stanišnih tipova pogoduje gospodarenju populacijama srne obične, svinje divlje, zeca običnog i jarebicom kamenjarkom u lovištu., Representation and distribution of habitat types in the state-owned hunting ground XVII/6 “MAGLAJ-CISTA” and their suitability for managing the main game species, has been described. The hunting ground of total 9,558 ha surface is located in Split-Dalmatia County. In the structure of surfaces in the hunting ground, with share of 78% dominate sub-Mediterranean coppiced woodland and scrubs consisting of pubescent oak and oriental hornbeam, or hop hornbeam, and scrubs of Jerusalem thorn. Dry rocky grasslands make 15%; patchy distributed open agricultural land makes 6%, while share of constructed and industrial habitats is only 1%. Such composition and distribution of habitat types provides good conditions for managing the game animal populations, such as: Roe Deer, Wild Boar, the European Hare, and Rock Partridge.

Moderno lovstvo mora biti održivo s ciljem očuvanja biološke raznolikosti, a budući da je divljač, prema Zakonu o lovstvu (N.N. 140/05), dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, kvalitetna trofejna divljač prirodno je bogatstvo, ali i značajan gospodarski resurs. Osnovni čimbenici, a to su hrana i voda, kvaliteta tla, vegetacija, konfiguracija terena, mir u lovištu i opća prikladnost lovišta, važni su za opstanak neke vrste divljači, ali hrana i voda su najvažniji. Redovito svake godine u određenom dijelu godine, divljač trpi zbog nedostatka hrane, što se negativno održava na njezino zdravstveno stanje i brojnost vrste. Kao posljedica toga divljač radi velike štete na poljoprivrednim terenima. Pokus je postavljen radi utvrđivanja utjecaja roka košnje na prinos i kakvoću jarih žitarica (ječam, pšenica i zob) za potrebe prehrane divljači na poljoprivrednim površinama u lovištu VII/403 Ivanovo Selo-Ilova. Najveći prinos suhe tvari imao je jari ječam u fazi vlatanja (5,38 t ha-1), a jara pšenica u fazi klasanja (6,69 t ha-1) i mliječnoj zriobi (8,21 t ha-1). Najveći sadržaj sirovih bjelančevina u suhoj tvari imala je jara pšenica u fazi vlatanja (176 g kg-1), fazi klasanja (144 g kg-1) i mliječnoj zriobi (114 g kg-1). Najveći prinos sirovih bjelančevina imao je jari ječam u fazi vlatanja (904 kg ha-1), a jara pšenica u fazi klasanja (964 kg ha-1) i mliječnoj zriobi (936 kg ha-1). Najveći sadržaj ADF-a u suhoj tvari imala je jara zob u fazi vlatanja (409 g kg-1), fazi metličanja (384 g kg-1) te u mliječnoj zriobi (378 g kg-1). Najveći sadržaj NDF-a u suhoj tvari imala je jara zob u fazi vlatanja (624 g kg-1), fazi metličanja (591 g kg-1) te u mliječnoj zriobi (579 g kg-1). Najveći sadržaj kalcija u suhoj tvari imala je jara zob u fazi vlatanja (5,2 g kg-1), fazi metličanja (4,2g kg-1) te u mliječnoj zriobi (3,1 g kg-1). Najveći sadržaj fosfora u suhoj tvari imao je jari ječam u fazi vlatanja (3,9 g kg-1), fazi klasanja (3,2 g kg-1) te u mliječnoj zriobi (2,5 g kg-1). Modern hunting must be sustainable in order to preserve biodiversity, and since game, under the Hunting Act (NN 140/05), is of interest to the Republic of Croatia, trophy-quality deer are natural wealth, but also an important economic resource. Basic factors, such as food and water, soil quality, vegetation, terrain configuration, peace in hunting and general suitability of hunting grounds, are important for the survival of some species of wildlife, but food and water are the most important. Regularly every year in a certain period, game suffers from lack of food, which has a negative influence on her medical condition and abundance of species. As a result of this, game is causing damage to agricultural fields. The trial was set to determine the impact of cutting regime on yield and quality of spring cereals (barley, wheat and oats) for the purpose of wild animals feeding on agricultural land in the hunting ground VII / 403 Ivanovo Selo-Ilova. The highest dry matter yield had a spring barley in tillering stage (5.38 t ha-1) and spring wheat in the heading stage (6.69 t ha-1) and dairy ripening (8.21 t ha-1). The highest content of crude protein in the dry matter had spring wheat in the tillering stage (176 g kg-1), heading stage (144 g kg-1) and dairy ripening (114 g kg-1). The highest yield of crude protein had a spring barley in tillering stage (904 kg ha-1) and spring wheat in the heading stage (964 kg ha-1) and dairy ripening (936 kg ha-1). The highest content of ADF in dry matter had a spring oats in the tillering stage (409 g kg-1), the tasseling stage (384 g kg-1), and in the milk ripening (378 g kg-1). The highest content of NDF in the dry matter was in the spring oat tillering stage (624 g kg-1), anthesis stage (591 g kg-1), and in ripening the milk (579 g kg-1). The highest content of calcium in the dry matter was in the spring oat tillering stage (5.2 g kg-1), anthesis stage (4.2 g kg-1) and the milk ripening (3.1 g kg-1). The highest content of phosphorus in the dry matter is a spring barley in tillering stage (3.9 g kg-1), the heading stage (3.2 g kg-1) and the milk ripening (2.5 g kg-1).

U radu je opisan povijesni razvoj populacije divokoze na Velebitu u periodu od posljednjih stotinjak godina.

Štete od jelenske divljači (Cervus elaphus) na drveću unutar šumskih sastojina veliki su i stalni problem prisutan u mnogim europskim državama, pa i u Hrvatskoj. Istraživanja ovog problema bila su sporadična i bez sustavnog praćenja intenziteta šteta u šumskim sastojinama. Procjena šteta urađena je tijekom 2012. godine u lovištu VII/15 “Zapadna Garjevica”, smještenom u središnjem dijelu Moslavačke Gore. Visinski raspon iznosi od 120 do 489 m nadmorske visine ; lovište je mješovitog nizinskog i gorskog tipa. Ukupna lovno-produktivna površina iznosi 23.759 ha, od čega su 19 650 ha ili 83 % šume, a 4.095 ha (17%) poljoprivredno zemljište. Šumska vegetacija raspoređena je u dva visinska pojasa: brežuljkasti (100-250 m) u kojem su razvijene šume hrasta kitnjaka i običnoga graba ; gorski (250-489 m) s prevladavajućim bukovim šumama. Terenska istraživanja urađena su na odabranim odsjecima (ukupne površine od 584 ha) ; od čega je 31 odsjek (500, 27 ha) u Gospodarskoj jedinici Garjevica-Garešnica“, a 12 odsjeka (83, 78 ha) u Gospodarskoj jedinici „Dišnica-Zobikovac-Petkovača“. U svakom odsjeku utvrđivani su dendrološka pripadnost i broj drveća, prsni promjer i starost stabla. Pojavnost i intenzitet šteta na drveću svih dobnih razreda procijenjena je vizualnim opažanjem. Oštećena stabla podijeljena su u kategorije: mala, srednja i visoka oštećenost. Ukupno je izmjereno i pregledano 196 031 stabala, od kojih je 58.255 (30 %) bilo oštećeno, dok je 137.776 stabala (70 %) bilo neoštećeno. Prema vrstama drveća, najoštećenija su bila stabla smreke, Picea abies (74 %), zatim običnog graba, Carpinus betulus (63 %) i bukve, Fagus sylvatica (20 %). Uspješna strategija upravljanja štetama u lovištu treba sadržavati sljedeće: pouzdano utvrđivanje stvarne gustoće i trenda populacije jelenske divljači u lovištu ; oblikovanje novih i povećanje postojećih površina pogodnih za ispašu, te osiguravanje dostatne i kvalitetne prihrane jelenskoj divljači.

U Vukovarsko-srijemskoj županiji ustanovljena su 53 zajednička otvorena lovišta, ukupne površine 157.090 ha i 13 državnih lovišta, ukupne površine 34.569 ha. Trčka skvržulja uzgaja se u 51 zajedničkom lovištu s propisanim fondom od 3.570 kljunova. Matični su fondovi najbrojniji u lovištima: XVI/137„Jordan“ u okolici Trpinje (220 kljunova) ; XVI/128 „Vukovo-Kordoš“ u okolici Iloka (196 kljunova) i XVI/129 „Vučedol“ u okolici Vukovara (180 kljunova). Terenskim prebrojavanjem utvrđeno je da u navedenim lovištima stvarno obitava: 13-14 jata (oko 100 kljunova) u lovištu „Jordan“ ; pet jata (40-50 kljunova) u lovištu „Vukovo- Kordoš“ i tri jata (20 kljunova) u lovištu „Vučedol“. Godišnji odstrjel u lovištu „Jordan“ iznosi 10-15 kljunova, dok se u ostalim lovištima trčku ne lovi. Zimska prehrana provodi se jedino u lovištu „Jordan“. Pokusna reintrodukcija trčke provedena je u lovištu XVI/134 „Cerić“ u okolici Cerića, tijekom lovne 2014./2015 godine. U kolovozu 2014. uneseno je 60 jedinki koje su ispuštene iz tri prijenosna prihvatilišta. U prihvatilištu su uginule tri jedinke, dok je jedna pronađena nakon ispuštanja. Zimu je preživjelo 3-4 jata s 40-50 jedinki koje su uspješno formirale parove. Troškovi kupovine ptica i hrane te izgradnje prihvatilišta iznosili su oko 8.000 kn. Sličan pokušaj reintrodukcije proveden je u lovištu XVI/107 „Ljeskovac“ u okolici Vinkovaca. Od 58 unesenih jedinki, zimu je preživjelo 3-4 jata s 15-20 jedinki koje su uspješno formirale parove. Pravilnim odabirom načina ispuštanja trčki u prirodu i privikavanja na prirodnu hranu, te stvaranjem i održavanjem pogodnih stanišnih uvjeta, moguće je ponovno vratiti i zadržati trčku u lovištima.

Okolica Zagreba uključuje područje Zagrebačke županije i grada Zagreba. Na tom prostoru ustanovljeno je sveukupno 71 županijskih lovišta, 11 lovišta grada Zagreba i 14 državnih lovišta površine od 327.000 ha. Od ukupno 96 lovišta, tijekom posljednjih desetak godina trčka je evidentirana u svega 20 lovišta ili 21%. Prosječan godišnji matični fond na tom području iznosi oko 500 kljunova uz prirast od 350 i odstrel 100 kljunova. Iako je područje grada Zagreba i Zagrebačke županije stanišno prihvatljivo za pridolazak i prirodni uzgoj trčke, trend koji se bilježi posljednjih godina je negativan. U brojnim lovištima gdje je trčka kroz prošlost evidentirana danas je nema. Istraživanjima se pokušalo determinirati glavne faktore i razloge nestanka pa je tako vršeno utvrđivanje strukture površina uz ispuštanje i markiranje umjetno uzgojenih ptica (Grubešić i sur. 2007), ispuštanje i telemetrijsko praćenje umjetno uzgojenih ptica (Tomljanović i sur. 2013), praćenje stanja predatora i determinacija limitirajućih faktora pridolaska. Dosadašnjim istraživanjima utvrđeno je i determinirano nekoliko ključnih faktora koji uvjetuju smanjivanje brojnosti. U prvom redu dolazi do okrupnjavanja poljoprivrednih kultura i sjetve monokultura čime se u dijelu godine dobivaju izvrsna staništa za trčku, međutim istovremeno nakon uklanjanaja žitarica to isto stanište trenutno postaje uvjetno nepovoljno. Zapuštanjem dijela poljoprivrednih površina i njihovim prelaskom u jedan od sukcesivnih stadija klimazonalnih listaća također dolazi do gubitka povoljnih staništa. Depopulacija sela i smanjivanje učešća povrtlarskih kultura te stočarstva, također doprinosi gubitku povoljnih staništa. Telemetrijskim praćenjem ustanovljeno je kako trčke stradavaju od dlakavih i pernatih predatora. Dok je interes za lov sitnih dlakavih predatora sve manji, na pernate predatore se direktnim lovnogospodarskim mjerama uopće ne može utjecati. Repopulacija staništa pticama iz umjetnog uzgoja nemoguća je bez dobre pripreme staništa, prvenstveno zasijavanjem prikladnih kultura, melioracije livada i pašnjaka te prvenstveno redukciju brojnosti dlakavih i pernatih predatora, te stalnim praćenjem i nadzorom lovišta. Obzirom da je fazan uzgojno jači a i manje zahtjevan, u novije vrijeme većina lovoovlaštenika gospodarske mjere usmjerava upravo uzoju i ispuštanju fazana što je dodatna otegotna okolnost za repopulaciju trčke u lovišta središnje hrvatske.

Emisije teških metala iz antropogenih izvora štetno utječu na okoliš. Teški metali su vrlo postojani u okolišu i zbog svojstva akumuliranja u ekosustavima opasni za žive organizme. Negativni učinak na organizam očituje se u sposobnosti za interakcije sa staničnim bjelančevinama i molekulom DNA, što uzrokuje propadanje bioloških makromolekula. Kroz hranidbene lance u ekosustavu teški metali se prenose s niže na višu hranidbenu razinu sve do krajnjih konzumenata. Stoga su divlji sisavci, među kojima i vrste koje pripadaju lovnoj divljači, pogodni bioindikatori onečišćenja okoliša teškim metalima. Posljednjih je godina u Hrvatskoj primijećeno da meso divljači iz lovišta sadržava i teške metale u određenim koncentracijama. Provedenim istraživanjima analizirana je prisutnost teških metala u primjercima divlje svinje, jazavca i divljih pataka, sakupljenih u odabranim lovištima u Hrvatskoj. Primjenom atomske apsorpcijske spektrofotometrije utvrđivani su prisutnost i mjerene koncentracije arsena, kadmija, olova i žive u tkivima mišića, jetre i bubrega. Dobiveni rezultati potvrdili su da divljač, zbog svojih prehrambenih navika i raznolikosti stanišnih i ekoloških uvjeta u lovištima u kojima obitava, može biti bioindikator onečišćenja okoliša teškim metalima. Zabilježene su pojedinačno više koncentracije kadmija i žive u parenhimskim organima pojedinih primjeraka divlje svinje, jazavca i divljih pataka. Budući da se meso divljači konzumira u prehrani, postoji potencijalni rizik od unosa teških metala u organizam čovjeka. Prosječna godišnja konzumacija mesa divljači u Hrvatskoj je vrlo niska (0, 3 kg po članu domaćinstva) pa ne postoji značajna opasnost po ljudsko zdravlje. Ipak, preporučljivo je izbjegavanje ili umjerena konzumacija parenhimskih organa divljači.

Park prirode „Kopački rit“ sa svojim specifičnim prirodnim karakteristikama oduvijek je predstavljalo dom za veliki broj divljih životinja. Povijesni dokumenti potvrđuju kako su ljudi rano prepoznali njegovi lovni potencijal, još u 18. stoljeću. Aktivnim gospodarenjem se kroz stotine godina povećavao fond divljači kako bi danas dostigao odgovarajuću razinu. Danas se lovne aktivnosti na području Parka prirode „Kopački rit“ provode većinom unutar područja državnog lovišta XIV/9 „Podunavlje – Podravlje“, uz pridržavanje i primjenu uvjeta zaštite prirode. Najveće prijetnje gospodarenju divljači u lovištu su razni antropogeni utjecaji, zatim prirodne nepogode i bolesti. Kako bi uzgoj i zaštita divljači na području Parka prirode „Kopački rit“ bili uspješniji potrebno je unaprijediti trenutne mjere kojima se upravlja i gospodari tim područjem.

Prikazana je zastupljenost i raspodjela stanišnih tipova u zajedničkom otvorenom lovištu XII/107 „Garčin“ i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači. Lovište površine 7.496 ha nalazi se u Brodsko-posavskoj županiji. Prevladavaju razni tipovi antropogenih staništa (66 % ukupnih lovnih površina), šumska staništa čine 28 %, livade i pašnjaci 5 %, dok su najmanje (2 %) zastupljena slatkovodna i močvarna staništa. Mozaički raspored otvorenih poljoprivrednih površina, šuma, šikara i kanala pruža povoljne uvjete u lovištu za uzgoj glavnih vrsta divljači: srne obične, zeca običnog i fazana.

Cilj istraživanja bio je utvrditi oblike, dinamiku i intenzitet pojave štete koju divlja svinja (Sus scrofa) čini na poljoprivrednim površinama u lovištu, zasijanim odabranim hibridnim sortama kukuruza. Eksperimentalni terenski rad proveden je u dva različita lovišta u Karlovačkoj županiji: u lovištu brdskog tipa IV/22 „Petrova Gora“ i lovištu nizinskog tipa IV/9 „Pokupski Bazen“. U dijelovima ovih lovišta gdje se divljač svakodnevno prihranjuje postavljene su pokusne plohe: četiri plohe ukupne površine 5 ha u brdskom i jedna ploha, površine 1, 5 ha u nizinskom lovištu. Pokusne plohe su nakon prethodne pripreme tla zasijane sa po pet različitih KWS hibrida kukuruza: Simao, Amandha, KWS 3381, KWS 2376, Decco, u razdoblju 15.-29. svibnja 2013. Utvrđeno je da nema razlika u šteti koju divlja svinja učini na sjemenu zasijanih hibrida kukuruza, već da tek zasijano sjeme vade redom na cijeloj pokusnoj plohi. Značajne razlike u pojavi štete utvrđene su polovinom kolovoza, kada je kukuruz u fenofazi mliječne zriobe a divlje svinje svakodnevno ulaze u usjev. U zadnjoj dekadi kolovoza utvrđena je najveća razlika u intenzitetu štete od divlje svinje na hibridima kukuruza. Na trećoj parceli u brdskom lovištu šteta je iznosila 95 % na hibridu Simao, dok je na hibridu KWS 2376 na istoj parceli iznosila < 10 %. Na ostalim pokusnim plohama, koje su nakon sjetve bile zaštićene električnim čuvarom utvrđeno je da divlje svinje najprije unište usjev jednog hibrida kukuruza i zatim prelaze na drugi hibrid na istoj pokusnoj plohi. Početkom rujna utvrđeno je da su divlje svinje uništile preostale usjeve tako da je prije fenofaze sazrijevanja kukuruza udjel šteta iznosio 100 % na svim pokusnim plohama. Rezultati istraživanja pokazuju na izraženu sklonost divljih svinja za učestalijim dolaženjem na poljoprivredne površine zasijane određenim hibridom kukuruza. Kao moguću mjeru smanjenja šteta od divljih svinja na poljoprivrednim površinama predloženo je zasijavanje kukuruza hibrida Simao u funkciji remize. Poljoprivrednicima je preporučeno da zasiju kukuruz hibrida KWS 2376, koji divlje svinje ne diraju sve dok u okolišu lovišta imaju dostupne usjeve drugih hibrida kukuruza

U radu je obrađena problematika kolebanja populacije zeca tijekom više godina.

Analizirana je struktura trofeja odstrijeljene divljači u 53 zajednička lovišta u Vukovarsko- srijemskoj županiji. Obuhvaćeno je razdoblje lovnih godina od 2006./07. do 2011./12. Podaci su prikupljeni iz obrazaca evidencije o trofejima divljači, te su razvrstani prema vrsti divljači i vrijednosti trofeja. Ukupno je ocijenjen 771 trofej divljači ; najzastupljeniji su srnjak (594), vepar (150) i jelen obični (14). Trofeji sitne divljači slabo su zastupljeni, s iznimkom čaglja (8 trofeja). Ocijenjeno je 130 kapitalnih trofeja (17 %), među kojima je najviše trofeja srnjaka (68) i vepra (49). Broj ocijenjenih trofeja srnjaka je u porastu, dok je kod vepra primijećen pad udjela kapitalnih trofeja u posljednje dvije lovne godine. Kvalitetu i vrijednost trofeja divljači moguće je poboljšati prikladnim uzgojno-selekcijskim radom, primjenom mjera za unaprjeđenje stanišnih uvjeta u lovištima i podizanjem obrazovne razine lovnih stručnjaka.

Prikazana je struktura i rasprostranjenost stanišnih tipova u državnom lovištu III/28 „Posavske šume“ i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači. Lovište se nalazi u Sisačko-moslavačkoj županiji ; nizinskog je tipa, površine 14.071 ha. Glavne vrste divljači u lovištu su: jelen obični, srna obična, svinja divlja, zec obični i fazan. Šume s udjelom od 57 % u strukturi stanišnih tipova najpogodnije su za obitavanje divljači. Prevladavaju šume hrasta lužnjaka, crne johe i poljskog jasena. Manje su zastupljene kultivirane poljoprivredne površine (23 %), dok 9 % površina lovišta čini minsko sumnjivo područje.

Pod lovstvom podrazumijevamo gospodarenje lovištem i divljači odnosno uzgoj, zaštitu, lov te korištenje divljači i njezinih dijelova. Ove aktivnosti imaju gospodarsku, turističku i rekreativnu funkciju te ulogu zaštite i očuvanja biološke odnosno ekološke ravnoteže prirodnih staništa, divljači te divlje faune i flore. U znanstvenom smislu, lovstvo je posebna znanstvena grana u biotehničkom znanstvenom području, u okviru znanstvenih polja poljoprivreda odnosno šumarstvo. Isto tako, Hrvatska je donošenjem Zakona o lovstvu (Narodne novine 140/05 i 40/09) te niza podzakonskih propisa kojima se uređuje gospodarenje lovištima i divljači, odredila lovstvo kao gospodarsku granu. Ovaj Zakon propisuje da su divljač životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Trenutno je u Hrvatskoj 8 vrsta krupne i 36 vrsta sitne divljači, a 14 vrsta ima gospodarsku vrijednost. Prema podacima Središnje lovne evidencije u Hrvatskoj ima 1.060 lovišta, koja se prostiru na ukupno 5.012.905 ha površine. Pod šumama je 1.722.476 ha (34, 36%), dok poljoprivredne površine iznose 3.290.429 ha ili 65, 64% ukupnih površina lovišta. Lovno gospodarenje u praksi provodi se na temelju desetogodišnjih planskih akata - Lovnogospodarskih osnova, koje mogu izrađivati osobe sa završenim šumarskim fakultetom šumarskoga smjera (20 osnova godišnje) te agronomskim i veterinarskim fakultetom (10 osnova godišnje). Hrvatska, zahvaljujući svojoj tradiciji te očuvanim prirodnim resursima, ima izvrsnu perspektivu i potencijal za razvoj lovnoga turizma različitih razina. Međutim, ponuda kvalitetnih lovišta i divljači, smještajnih kapaciteta, kao i neizostavnih sadržaja koji prate ovakav oblik turističke ponude nisu još uvijek adekvatni, dostatni i prepoznatljivi. Nadalje, Hrvatska se opredijelila da na visokoškolskoj razini obrazuje mlade stručnjake iz lovstva, no oni još nemaju adekvatna radna mjesta! Dobrim dijelom, problemi lovstva i lovnoga turizma vezani su uz probleme hrvatskoga ukupnoga gospodarstva. Iznimno loš imidž za lovni turizam ima miniranost pojedinih lovišta. Isto tako, do sada su strani turisti ukazivali na probleme s oružjem i odstrijeljenom divljači na graničnim prijelazima, što će se riješiti ulaskom u Europsku uniju. Lovni turizam nužno je ugraditi te snažno poduprijeti u razvojnoj strategiji hrvatskog turizma, što sada nije slučaj. Marketinškim aktivnostima u inozemstvu treba isticati prednosti Hrvatske kao lovne destinacije, poticati i razvijati specijalizirane agencije, povezati lovni s drugim vidovima turizma npr. ekoturizmom, seoskim turizmom, osmisliti lovu alternativne aktivnosti u prirodi, kao što su obuka lovačkih pasa, fotosafari, promatranje ptica („birdwatching“), jahanje i drugi sportsko rekreacijski sadržaji itd. Razvojem lovstva odnosno lovnog turizma kao prepoznatljive gospodarske grane u Hrvatskoj, zasigurno će se mobilizirati i druge prateće gospodarske aktivnosti, a time ostvariti i značajniji pozitivni financijski učinak. S druge strane ulaganjem u staništa, očuvat ćemo i povećati brojno stanje pojedinih vrsta divljači, posebice sitne (zec, trčka) od čega bi koristi mogla imala i šira društvena zajednica jer se time štiti priroda i okoliš te podiže kvaliteta života ljudi i životinja.

Uključivanjem mahunarki u sustav remiza mogu se ostvariti znatne uštede u sve skupljoj gnojidbi mineralnim dušičnim gnojivima, a da se pri tome ostvare visoki prinosi. Kvalitetna hrana uz dobre genetske predispozicije, preduvjet je postizanja vrijednih trofeja, čime se povećava gospodarski značaj lovišta. Pokus je postavljen s ciljem utvrđivanja utjecaja roka košnje na prinos i kakvoću ozime grahorice u smjesi sa žitaricama (raž, pšenica, tritikale) za potrebe prehrane divljači u lovištu Prolom. Na osnovi dobivenih rezultata, najveći ukupni prinos suhe tvari u punoj cvatnji ozime grahorice imala je smjesa s tritikale (11, 37 t ha-1), u odnosu na raž (10, 97 t ha-1) i pšenicu (10, 16 t ha-1).

Prikazana je struktura lovačkih trofeja ostvarenih odstrjelom divljači u lovištima na području Osječko-baranjske županije u istočnoj Hrvatskoj, tijekom razdoblja od 2007. do 2012. godine. Ocijenjeno je ukupno 2.754 trofeja divljači, od čega 486 (17, 64 %) kapitalnih, tj. brojem ostvarenih CIC točaka osvojili su jednu od medalja. Tijekom analiziranog razdoblja primjećen je trend porasta broja trofeja prijavljenih za ocjenjivanje, kao i udio kapitalnih trofeja kod većine vrsta divljači. Posebno je značajan porast broja ocijenjenih trofeja krupnih vrsta divljači: jelena običnog, srne obične i divlje svinje. Kvaliteta trofeja jelenske divljači raste proporcionalno s povećanjem broja ocijenjenih trofeja, što upućuje na pravilno gospodarenje u lovištu. Kod srneće divljači udio kapitalnih primjeraka opada s povećanjem brojnosti i ocijenjenih trofeja, što upućuje da uzgojno- selekcijski rad u lovištu ne slijedi promjene u veličini populacije. Trofejnu strukturu srneće divljači moguće je poboljšati jer populacija posjeduje genetski kapacitet, a potrebno je pojačati kriterije u uzgojno selekcijskom radu te edukaciju lovaca. Udio kapitalnih trofeja u ukupnom broju ocijenjenih trofeja divlje svinje je konstantan i iznosi 25 %. Porastao je broj ocijenjenih trofeja sitne divljači: lisice, jazavca i čaglja, a odstrijeljena su dva državna prvaka jazavca i čaglja

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja prinosa i kakvoće ozimog graška u smjesi sa žitaricama u početku cvatnje graška, za potrebe prehrane divljači u lovištu III/29 “Prolom”. Na osnovi dobivenih rezultata, najveći ukupni prinos suhe tvari u početku cvatnje graška 2009. godine imala je smjesa s raži (6, 72 t ha- 1), u odnosu na tritikale (5, 77 t ha-1) i pšenicu (5, 03 t ha-1), dok je u 2010. godini najveći prinos suhe tvari također imala smjesa s raži (6, 91 t ha-1), odnosno tritikalom (6, 29 t ha-1) i pšenicom (5, 53 ha-1). Uključivanjem mahunarki (grašak) u sustav jednogodišnjih remiza ostvaruju se znatne uštede u skupoj gnojidbi mineralnim dušičnim gnojivima te se ujedno postižu visoki prinosi i kakvoća.

U radu je napravljena analiza trofeja srneće divljači unutar dva područja istraživanja. Uspoređeni su podaci o vrijednostima trofeja te su isti stavljeni u odnos sa stanišnim prilikama područja istraživanja.

U radu je obrađena problematika tjelesnog razvoja tri glavne vrste krupne divljači u uvjetima nizinskih lovišta.

Sažetak Metiljavost (fascioloidoza) je parazitsko oboljenje jetre koje se javlja kod jelena u ritskim ravničarsko šumskim lovištima, rjeđe u planinskim. Uzročnici ove bolesti su dvije vrste metilja, koje pripadaju skupini plosnatih crva, i to veliki (Fasciola hepatica seu Distomum hepaticum) i mali metilj (Dicrocoelium dendriticum). Cilj rada je bio utvrditi utjecaj razvoja bolesti na brojnost jelenske divljači, postupke i mogućnosti liječenja, brojnost jelena nakon primjene lijeka tijekom nekoliko godina, kao i utjecaj ove bolesti na kvalitetu turističke ponude u lovištu specijalnog rezervata prirode "Gornje podunavlje“. Po procjeni lovnih stručnjaka i zdravstvenog stanja odstrijeljenih jelena, invadiranost je stalno rasla, od početnih 20% do konačnih 90%. Metiljavost je nedvosmisleno utjecala na pogoršanje ukupnog zdravstvenog stanja populacije jelena, s vrlo visokim stupnjem smrtnosti. Situacija se počela značajno mijenjati 2006. godine, kada se pristupilo tretmanu jelena s antiparazitskim prepartom (Albendazol) i to putem koncentrirane hrane i soli. Primjena ovakvog tretmana je dala vrlo dobre rezultate., Fluke (fascioliasis) is a parasitic liver disease that occurs in deer in flatland forest and wetland plain hunting areas, rarely in the mou- ntain. The causes of this disease are two types of liver fluke, which belong to a group of flatworms: large fluke (Fasciola hepatica seu Distomum hepaticum) and small (or lancet) fluke (Dicrocoelium dendriticum). The aim of this study was to determine: (a) the impact of disease progression in the number of deer population, methods and treatment options, deer population number after a number of drug treatment continuously over several years, so as the impact of this deer disease at the quality of tourism offer in the area of Spe- cial Nature Reserve “Gornje podunavlje”. According to hunting experts’ estimation, based on established health condition of hunted deer, fluke occupancy has steadily increased, from initial 20% up to 90%. Fluke has, undoubtedly, contributed to the overall health status deterioration of deer population, with very high mortality outcome. The situation has significantly changed in 2006, when the deer ware approached with an anti-parasitic (Albendazole) treatment mixed in a concentrated feed and salt. This treatment showed itself to be very successful., Zusammenfassung Leberegelkrenkheit (Fascioliasis) ist eine Parasitenkrankheit der Leber, die bei den Hirschen im Moorland in ebenen Waldjagdgebie- ten, selten in gebirgigen Gebieten, vorkommt. Die Erreger dieser Krankheit sind zwei Leberegel , die in die Gruppe der flachen Würme gehören, u.zw. der große Leberegel (Fasciola hepatica seu Distomum hepaticum) und der kleine Leberegel (Dicrocoelium dendriti- cum). Das Ziel der Untersuchung war (a), den Einfluss der Krankheitsentwicklung auf die Zahl von Hirschwild festzustellen, Art und Möglichkeiten der ärztlichen Behandlung und die Zahl nach der erfolgten Behandlung mit Medikamenten in Kontinuität durch einige Jahren zu bestimmen. Man sollte auch feststellen, welchen Einfluss diese Erkrankung der Hirsche auf die Qualität des touristischen Angebotes im Jagdgebiet im Naturspezialreservat "Gornje podunavlje“ hat. Nach der Schätzung der Jagdexperten und auf Grund des festgestellten Gesundheitszustand der abgeschossenen Hirsche, wuchs der Grad der Krankheit von anfänglichen 20 % auf 90 %. Die Leberegelkrankheit beeinflusste ohne Zweifel negativ den gesamten Gesundheitszusand der Hirsche, mit einem hohen Grad der Mor- talität. Die Situation änderte sich bedeutend, als die Hirsche 2006 mit dem Antiparasitenpräparat (Albendazol) behandelt wurden, dies durch das konzentrierte Futter und durch Salz. Die Anwendung dieser Behandlung erzielte gute Resultate., Sommario La fasciolosi è una malattia da parassita del fegato che si incontra dai cervi sui terreni di caccia del tipo boschivo in pianura, raramen- te in montagna. La causa di questa malattia sono due tipi della fasciola che appartengono al gruppo di platelminta: sono la fasciola grande (Fasciola hepatica seu Distomum hepaticum) e la fasciola piccola (Dicrocoelium dendriticum). Lo scopo di questa ricerca era determinare l’impatto negativo dello sviluppo di malattia al numero di cervi, ai modi e le possibilità della loro guarigione, e il loro numero dopo l’applicazione continua del rimedio durante alcuni anni, ma si voleva anche studiare l’influsso di questa malattia alla qualità dell’offerta turistica nell’ambito del terreno di caccia dei cervi della speciale riserva naturale Gornje podunavlje. Gli esperti di caccia hanno determinato sui campioni di cervi cacciati un aumento continuo del numero di cervi contagiati, dal 20% iniziale fino al (!) 90% finale. Grazie alla fasciolosi le condizioni salute della popolazione di cervi sono molto peggiorate e hanno avuto una percen- tuale alta di mortalità. La situazione è notevolmente cambiata nel 2006 quando gli professionisti hanno applicato l’antiparassitario Albendazol negli alimenti concentrati e nel sale. I risultati sono stati molto soddisfacenti.

U diplomskom radu dat je prikaz strukture i rasprostranjenosti stanišnih tipova i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači u četiri odabrana lovišta u okolici Ogulina. Lovišta: IV/5 »Klek« i IV/134 »Veljun« pripadaju brdskom, a lovišta: IV/17 »Crni vrh« i IV/18 »Debeli vrh« planinskom tipu lovišta. Glavne vrste divljači u lovištu su: jelen obični, srna obična, svinja divlja, smeđi medvjed i zec obični. U strukturi stanišnih tipova, s udjelom 60-80 %, prevladavaju šume brdskog, gorskog i pretplaninskog vegetacijskog pojasa. Travnjaci su zastupljeni s prosječnih 4 %, dok je najmanje staništa iz klase površinskih kopnenih voda. Raznolikost staništa najbolje odgovara životnim potrebama smeđeg medvjeda, zatim divlje svinja i srne obične, dok je slabija za jelena običnog i zeca običnog.Smjernice gospodarenja divljači u lovištima trebaju uključivati i mjere za poboljšanje i očuvanje staništa.

U diplomskom radu dat je prikaz strukture i rasprostranjenosti stanišnih tipova i njihova pogodnost za gospodarenje glavnim vrstama divljači u lovištu VIII/2 „Bjelolasica“. Lovište je dinarskog tipa. Smješteno je u južnom dijelu Gorskog kotara, na površini oko 30.000 ha. Visinski se prostire od 350 do 1.534 m nadmorske visine. Glavne vrste divljači u lovištu su: jelen obični, srna obična, svinja divlja i smeđi medvjed. U strukturi stanišnih tipova prevladavaju šume s udjelom od 80 %, a najzastupljenije su dinarske bukovo-jelove šume i pretplaninske bukove šume. Brdske livade i pašnjaci čine 15, 5 %. Najmanje su zastupljene poljoprivredne površine (0, 6 %) u okolici naselja i kopnene vode. Raznolikost staništa najbolje odgovara životnim potrebama smeđeg medvjeda, jelena, srne i divlje svinje.

In this review paper has been shown how the specific feeding brown hares and pheasant, the structure of arable land in the hunting grounds of Serbia and its importance as a nutrient base for the number of populations of these species. The spatial distribution and abundance of brown hares and pheasants primarily affect natural factors (climate, disease and predators) and to some extent, extent and anthropogenic factors (agricultural work, transportation, hunting ...). Hunting grounds in Serbia occupy a total area of 8,828,528.29 hectares, of which the fields and fields 3,787,836.13 hectares or 42.9%. This structure in the hunting area (the area under cereals in particular) have a major impact on the number of brown hares and pheasants, which in recent years has the trend. In contrast, the recorded increase in the percentage of killing relative to base stock of game, which the hardest in 2008. amounted to 18.02% and 45.78% for the pheasants. Based on the literature review it is evident that the intensification of agriculture and reducing the natural diversity of food are of great importance for the number of hares and pheasant populations. A partial solution to this problem is in the preservation of 'green oasis' and found a 'green corridor' between large areas of monoculture, organic vegetable production, control the number of predators and offspring production in the rabbit and pheasant farm. . U radu su na revijalan način prikazane specifičnosti ishrane fazana i zeca, struktura obradivih površina u lovištima Srbije i njihov značaj kao hranidbene baze za brojnost populacija ovih vrsta divljači. Na prostornu distribuciju i brojnost fazana i zeca utiču prvenstveno prirodni faktori (klima, bolesti i predatori) a u značajnoj meri i antropogeni faktori (poljoprivredni radovi, saobraćaj, lov...). Lovišta u Srbiji zauzimaju ukupnu površinu od 8.828.528,29 ha, od čega je pod njivama i oranicama 3.787.836,13 ha, odnosno 42,9%. Ovakva struktura površina u lovištima (naročito površina pod cerealijama) ima veliki uticaj na brojnost populacija zeca i fazana, koja zadnjih godina ima trend smanjenja. Nasuprot tome, beleži se povećanje procenta odstrela u odnosu na matični fond divljači, koji za zeca u 2008. godini iznosi 18,02% a za fazana 45,78%. Na osnovu pregleda literature evidentno je da intenzifikacija poljoprivrede i smanjenje raznovrsnosti prirodne ishrane imaju veliki značaj za brojnost populacija zeca i fazana. Delimično rešenje ovog problema je u: očuvanju 'zelenih oaza' i zasnivanje 'zelenih koridora' između velikih površina sa monokultura, organskoj biljnoj proizvodnji, kontroli brojnosti predatora i proizvodnji podmlatka zeca i fazana u odgajivalištima. . PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. TR-31009.

Lovište „Crnac“ smješteno je u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske, u istočnom dijelu Virovitičko-podravske županije. To lovište predstavlja povoljno stanište za sve vrste divljači, a naročito za srnu običnu koja je glavna vrsta krupne divljači. Gospodarenje srnom običnom omogućuje lakše utvrđivanje i praćenje njegovog brojnog stanja, lakše kontroliranje brojnog stanja, te provođenja preventivnih mjera protiv bolesti, ili u slučaju njihovog pojavljivanja, brže suzbijanje. Dosadašnjim gospodarenjem srnom običnom postignuti su zadovoljavajući rezultati korištenja srne obične, njegova uzgoja i zaštite. Buduće gospodarenje populacijom srne obične štitit će se provođenjem redovitog mira u lovištu, kao i unapređenjem i poboljšanjem staništa.

U radu je opisano gospodarenje (uzgoj, zaštita, lov i korištenje) srnom običnom u zajedničkom otvorenom lovištu XVI/III „Rastović“ koje se nalazi u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

U disertaciji je načinjena kvantitativna i kvalitativna analiza staništa i prehrane smeđeg medvjeda te analiza realiziranog odstrela. Analize su poslužile za izradu modela kapacitiranja staništa pomoću višestruke regresije.

Za nastanjivanje fazana u lovištu treba stvoriti što povoljnije uvjete za život i opstanak ove divljači. U normalnim godinama u lovištu koja imaju minimum uvjeta za uzgoj fazanske divljači, hrane bi trebalo da bude u dovoljnim količinama sve dok ne padne snijeg. Ako povremene ne djelujemo prihranom, može se desiti da fazani u potrazi za hranom migriraju iz lovišta.Zato je nužno u lovištu podići hranilišta gdje god je to moguće, u neposrednoj blizini prihvatlilišta. Najveću aktivnost u traženju hrane fazan ističe u jutarnjim satima i predveče. Pri unošenju odrasle divljači u lovišta bitno je vrijeme unošenja-godišnje doba i porijeklo divljači, odnosno da li je ona uhvaćena u prirodi ili je iz volijera- fazanerija, kao i odnos spolova. Površine za ispuštanje moraju se bezuvjetno vezivati za šumske površine ili remize ili biti neposredno njima.Te površine trebaju biti u zavjetrini jer su pilići i odrasli fazani veoma osjetljivi na vjetar, pa izbjegavaju vjetrovita mjesta. Neposredno pred unošenje staviti u hranilice hranu, a u pojilice vodu.

Prvo lovačko društvo u Hrvatskoj osnovano je 1878. godine u Vinkovcima. Razvoj modernog lovstva na slavonskom području započinje krajem 17. stoljeća oslobađanjem Turaka. Lovstvo u Vukovarsko – srijemskoj županiji ima dugu povijest obilježenu i ratnim zbivanjima čije posljedice imamo i danas. Lovišta se ustanovljuju prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta. Na području Vukovarsko – srijemske županije ustanovljena su 73 lovišta. Glavne vrste divljači koje se uzgajaju su srna obična, zec, fazan i trčka, te u manjem broju lovišta divlja svinja, jelen lopatar, muflon i jelen obični. Postoje i brojne zaštićene vrste kao što su: vjeverica, puh, jež, rovka, tekunica, šišmiš, veliki gavran, crna vran, bijela roda i dr. Problematika miniranosti zajedničkih lovišta je i dalje prisutna.

U radu je opisano gospodarenje (uzgoj, zaštita, lovi i korištenje) srne obične u zajedničkom otvorenom lovištu „Vukovo-Kordoš“ koje se nalazi u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Lovište „HALJEVO“ se nalazi u istočnom dijelu Republike Hrvatske, u središnjem dijelu Baranje, na sjeveroistočnom dijelu Osječko- baranjske županije. Iako je od krupne divljači najzastupljeniji jelen obični, stanište je povoljno i za srnu običnu, koja je nešto manje zastupljena od jelena običnog. Kako bi se omogućila lakša kontrola, lakše utvrđivanje i praćenje brojnoga stanja srne obične, značajno je gospodarenje srnom običnom. Gospodarenje omogućuje i provođenje preventivnih mjera protiv bolesti i brže provođenje mjera za suzbijanje istih, ukoliko se pojave. Državno se lovište u dosadašnjem uzgoju, lovu, zaštiti i korištenju srne obične strogo pridržavalo propisa i zakona, što se pokazalo uspješnom strategijom. Kako bi se izbjegle moguće buduće pogreške u gospodarenju, srna obična štiti će se provođenjem redovite prehrane, osiguranjem mira u lovištu, te unapređenjem i poboljšanjem staništa divljači.

U radu je opisano gospodarenje zecom običnim u lovištu Gaj Županja u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Utvrđivanje brojnosti i rasprostranjenosti svake pojedine životinjske vrste nužno je potrebno sa stanovišta više znanstvenih grana, dok je promatrano sa stanovišta lovstva to i zakonska obveza. Jarebica kamenjarka spram svojih specifičnih zahtijeva za staništem naseljava čovjeku često puta teško pristupačne terene obrasle raznim degradacijskim oblicima listopadnih i crnogoričnih šuma. Obzirom da se radi o širem području nastanjenosti koji ima veće ili manje pukotine u svojoj cjelovitosti, najmanja jedinica promatranja prisutnosti je lovište. Razvoj populacije i brojnost tijekom posljednjih pedesetak godina od kada postoje podaci o brojnosti, pokazuje velika kolebanja, te je tako nakon drugog svjetskog rata brojnost procjenjivana na oko 7 000 kljunova. Sredinom osamdesetih kamenjarka postiže svoju najveću brojnost te ona prema službenim podacima iznosi čak 35 000 kljunova. Nakon domovinskog rata ta brojnost iznosi tek oko 10 000 kljunova da bi posljednjih desetak godina bio zabilježen pozitivan trend razvoja. Od početka prikupljanja podataka putem Središnje lovne evidencije podaci o stanju fonda i odstrelu odnosno izlučenju puno su precizniji i egzaktniji pa je tako za posljednju lovnu godinu 2009/2010 utvrđen matični fond od 11 231 kljuna i 5 341 kljunova u odstrelu. Razlozi kolebanja brojnosti sa višestruki i međusobno isprepleteni. Kao najvažniji može se apostrofirati gubitak staništa uslijed smanjenja stočnog fonda i uznapredovale sukcesije šumske vegetacije na području čitavog areala. Osim toga na području čitavog rasprostranjenja povećana je brojnost pernatih i dlakavih predatora te sve veća, za kamenjarku nepovoljna, prisutnost divlje svinje. Zabilježeni porast brojnosti obećavajući je ali i obvezujući za sve lovoovlaštenike i ine stručnjake uključene u gospodarenje kamenjarkom u budućnosti.

Fazan je životinja koja se hrani raznim kukcima, mekušcima, sitnim vodozemcima, gmazovima i sisavcima. Od biljne hrane jedu šumske plodove kao hrastov žir, šumske plodine (maline, kupine, jagode), razno voće, sjemenke žitarica i korove, ali i grožđe i rajčice. Fazane možemo uzgajati na tri načina ; prirodno, umjetno i kombinirano. Najpoznatija i najčešće vrsta u nas je običan fazan. Fazan je ptica koja voli remize, a koji živi u poljima na granici sa šumom. Fazanska“ lovišta su manji šumski kompleksi u ravničarskim krajevima, kotlinama i dolinama rijeka. Tehnologija proizvodnje, odnosno uzgoja, mora biti na visini, kao i stručnost kadra koji rukovodi i obavlja tehničke radove u lovištu. U lovištu treba provoditi sustavnu i stalnu akciju suzbijanja grabežljivaca, na što treba posebno uputiti lovočuvarsku službu. Bitno je da u hranilištima za vrijeme čitave lovne sezone mora biti hrane. To je jedan od najvažnijih čimbenika koji će pomoći da se fazani zadrže u lovištu tijekom cijele lovne godine. Privođenjem šumskih čistina poljoprivrednim kulturama, povećava se opći prehrambeni potencijal lovišta. Čišćenjem lovišta od grabežljivaca smanjuju se štete koje one pričinjavaju i ovoj divljači. Sve ovo se pozitivno odražava na brojno stanje divljači što će pozitivno utjecati na povećanje ekonomske vrijednosti lovišta.

Utvrđivanje brojnosti i rasprostranjenosti pojedine životinjske vrste nužno je sa stajališta više znanstvenih grana, a promatrano sa stajališta lovstva i zakonska obveza. Jarebica kamenjarka glede svojih specifičnih zahtijeva za staništem, naseljava čovjeku često teško pristupačne terene obrasle raznim degradacijskim oblicima listopadnih i crnogoričnih šuma. S obzirom da se radi o širem području nastanjenosti, koji ima veće ili manje pukotine u svojoj cjelovitosti, najmanja jedinica promatranja prisutnosti je lovište. Razvoj populacije i brojnost tijekom posljednjih pedesetak godina od kada postoje podaci o brojnosti, pokazuje velika kolebanja, pa je tako nakon II. svjetskog rata brojnost procjenjivana na oko 7 000 kljunova. Sredinom osamdesetih, kamenjarka postiže svoju najveću brojnost i prema službenim podacima ona iznosi čak 35 000 kljunova. Nakon Domovinskog rata ta brojnost iznosi tek oko 10 000 kljunova, da bi posljednjih desetak godina bio zabilježen pozitivan trend razvoja. Od početka prikupljanja podataka putem Središnje lovne evidencije (SLE), podaci o stanju fonda i odstrelu, odnosno izlučenju, puno su precizniji i egzaktniji, pa je tako za posljednju lovnu godinu 2009/2010. utvrđen matični fond od 11 231 kljuna i 5 341 kljunova u odstrelu. Razlozi kolebanja brojnosti su višestruki i međusobno isprepleteni. Kao najvažniji može se apostrofirati gubitak staništa zbog smanjenja stočnog fonda i uznapredovale sukcesije šumske vegetacije na području čitavoga areala. Osim toga, na području čitavog rasprostranjena povećana je brojnost pernatih i dlakavih predatora te za kamenjarku nepovoljna prisutnost divlje svinje. Zabilježeni porast brojnosti obećavajući je, ali i obvezujući za sve lovoovlaštenike i ine stručnjake uključene u gospodarenje kamenjarkom u budućnosti., Determining the distribution and abundance of an animal species is important from the standpoint of several scientific fields. From the standpoint of hunting, and in view of the fact that partridge is on the game hunting list in the Republic of Croatia and Bosnia and Herzegovina, this is also a legal obligation. Owing to its highly specific habitat requirements, the Rock Partridge inhabits almost inaccessible terrains overgrown with various degraded forms of deciduous and coniferous forests. During the last fifty years different written sources have been used to determine partridge abundance. In the last two years, data provided by the Central Hunting Register have been considered official for the Republic of Croatia, and data provided by the Ministry of Agriculture and Forestry and Water Management for Bosnia and Herzegovina. The smallest unit used to determine the distribution area is the hunting ground. According to the available data, the officially determined number or the status of the parent fund in the territory of the Republic of Croatia entails 11 231 animals and a cull of 5 341 animals (table 1). In the territory of Bosnia and Herzegovina the determined fund status is about 14 000 animals with a cull of 760 animals. Although these numbers are the only official statistical sources, they should nevertheless be taken with caution, particularly as regards Bosnia and Herzegovina. According to some written data, the rock partridge abundance monitored after the Second World War in the territory of the Republic of Croatia amounted to 7 000 birds. After this, the size of Rock Partridge populations gradually increased to reach 35 000 birds in the mid1980s. This was followed by an abrupt decline to only 10 000 animals, but in the last fifteen years the partridge population has been slowly increasing in numbers. The listed yearly overview can be seen in Table 1. It should be stressed that during this period, the distribution area has most probably remained almost unchanged, although some accurate documents are missing. On the other hand, the reasons for such drastic changes in the abundance, or even more importantly, in population density, are varied and mutually intertwined. The current picture of the Rock Partridge status is certainly promising; still, all leaseholders who manage the Rock Partridge and all other experts involved in this issue have an obligation to improve the picture. Vegetation succession, the lack of cattle fund, the disappearance of suitable habitats, and growing numbers of hunters are definitely factors that impede an improvement in the Rock Partridge abundance. If the goal is to increase the number in the future, they will be forced to constantly ameliorate habitat opportunities with hunting economic measures and above all, with predator control.

U radu su prikazani način i važnost ocjenjivanja trofeja punorožaca, koji pripadaju porodici jelena (Cervidae). Opisan je način ocjenjivanja rogovlja jelena običnog, aksisa, lopatara i srnjaka. Na temelju evidencije trofeja divljači, koju vodi Hrvatski lovački savez, prikazani su brojčani podaci o trofejima po županijama tijekom dvije lovne godine: 2007./2008. i 2008./2009. Zasebnu skupinu tvore lovišta kojima gospodari poduzeće "Hrvatske šume" d.o.o. Broj stečenih trofeja u 2008./09. lovnoj godinu kvantitativno i kvalitativno je bolji u odnosu na lovnu 2007./08. godinu Broj i kvaliteta stečenih trofeja pokazatelji su kvalitetnog gospodarenja lovištem.

Brojnost smeđeg europskog zeca (Lepus europaeus Pallas, 1778) je vrlo velika u Europi, ali unatoč tome primijećen je, u zadnjih tridesetak godina, pad veličine populacije, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Temeljem podataka iz planova gospodarenja za posljednjih 10 godina analiziran je status populacije zeca običnog na području istočne Hrvatske. Pokusni lov i uzorkovanje zečeva provedeno je u Osječko- baranjskoj (više lokacija), Vukovarsko- srijemskoj (Korođ) i Brodsko-posavskoj županiji (Novi grad), tijekom lovne 2007./2008. godine. Pokusnim lovom odstrijeljeno je i ukupno obrađeno 186 zečeva. Usporedbom lovno- produktivne površine iskazane u planovima gospodarenja u prethodnoj i trenutno važećoj osnovi utvrđen je pad populacije za 18%, kao i značajni pad brojnosti, prirasta i odstrijela zeca. Populacijska kretanja u tom periodu najbolje prikazuju podaci o odstrjelu koji je smanjen za 50% u desetogodišnjem razdoblju, a u odnosu na prijeratno razdoblje smanjen je 4 puta. Za određivanje dobi ekstrahirana je očna jabučica, leće su fiksirane u 10%-tnom formalinu i osušene, te im je izmjerena masa prema kojoj je procijenjena dob. Statističko istraživanje provedeno je temeljem podataka iz lovnogospodarskih osnova. Za istraživana lovna područja prosječan udio mladih jedinki iznosio je od 48.93% do 62.5% od ukupne populacije zečeva. Reprodukcijski indeks varirao je od 1.6 do 4.16, a koeficijent reprodukcije od 0.95 do 1.66. Proljetna gustoća populacije kretala se od 12 do 27 jedinki/100 ha lovno-produktivne površine. Omjer spolova varirao je od 0.43 do 1.35. Prosječna masa zečeva iznosila je 3.84- 4.06 kg. Predmetna lovišta pripadaju III. bonitetnom razredu (srednje kvalitete), prema tome stanište nije uzročnik razlika u brojnom stanju. Stoga, uzroke valja tražiti u drugim antropogenim čimbenicima, za što su potrebna daljnja istraživanja.

Važnu ulogu u selekciji jelenske i srmeće divljači u prirodi mogu imati i nametničke bolesti od kojih neke proučava autor priručnika, koji kao istraživač zajedno s voditeljem (ujedno i recenzentom priručnika) radi u sklopu ovog znanstvenoga projekta. Nadalje, selekciju u lovnoj praksi temeljimo na standardu (selekcijskom indeksu) koji nam opisuje idealno grlo za pojedini dobno/spolni razred. Standard je uspostavljen na temelju cilja lovca/uzgajivača, plana gospodarenja i mogućnosti staništa. Ta metoda zahtijeva kontinuirano, iz generacije u generaciju, odabiranje jedinke prema zamišljenom standardu. Prestankom rada na odabiru, neželjene bi se karakteristike vanjskog izgleda (fenotipa) ponovo pokazale jer nismo izravno djelovali na nositelje nasljeđa, već na cjelokupnost vanjskog izgleda.

U radu je napravljena analiza i kalkulacija troškova ograđivanja lovišta uporabom različitih materijala te financijska opravdanost podizanja ograde u odnosu na više vrsta divljači koja se u ogradi uzgaja.