Search

Pripravljenost javnozdravstvenih institucij in zaupanje vanje sta bila zaradi pojava epidemije covid-19 v začetku leta 2020 postavljena na pomembno preizkušnjo. V času takšnih izrednih razmer tako zaupanje kot krizno komuniciranje znatno pridobita na pomenu, še posebej pa je pomembna raven zaupanja v entiteto, ki komunicira preventivne ukrepe, kot je to pri nas Nacionalni inštitut za javno zdravje (NIJZ). Ker je komunikacijski pristop kot kompetenca institucije eden od pomembnejših dejavnikov gradnje zaupanja v to institucijo, je namen magistrske naloge identificirati ključne pristope in elemente kriznega komuniciranja NIJZ z mladimi odraslimi v obdobju epidemije in proučiti, kako jih slednji doživljajo ter kako ti pristopi krepijo ali slabijo njihovo zaupanje v NIJZ. Z izvedbo homogene fokusne skupine sem proučila stališča, poglede in mnenja mladih odraslih, natančneje podiplomskih študentov družboslovja o kriznem komuniciranju NIJZ in njegovem vplivu na njihovo zaupanje v to institucijo. Podatke sem analizirala s pomočjo tematske analize in ugotovila, da je vojaški pristop kriznega komuniciranja s strani NIJZ-jevih govorcev slabil zaupanje mladih odraslih v inštitut, racionalni pristop pa bi ga potencialno krepil. Kvalitativne ugotovitve tega magistrskega dela ponujajo priložnost za poglobitev razumevanja dosedanjih kvantitativnih rezultatov raziskav o zaupanju v javnozdravstvene inštitucije ter lahko služijo kot podlaga za oblikovanje komunikacijskih smernic za učinkovitejšo gradnjo zaupanja s komunikacijo specifičnim segmentom populacije, tj. z mladimi odrasli. The outbreak of the covid-19 epidemic at the beginning of 2020 put public health institutions' readiness and trust in them to the test. During such emergency situations, both trust and crisis communication become far more significant, and the level of trust in the entity communicating preventive measures, such as National Institute of Public Health (NIJZ), is especially important. Since the communication approach as an institution's competence is one of the most important factors in building trust, the purpose of this master's thesis is to identify the key approaches and elements of crisis communication of the NIJZ with young adults during the epidemic and to study how they experience them and how these approaches strengthen or weaken their trust in NIJZ. I researched the attitudes, perspectives, and opinions of young adults, particularly post-graduate students of social sciences, on the NIJZ's crisis communication and its impact on their trust in this institution by conducting a homogeneous focus group. I used thematic analysis to analyze the data and concluded that a military approach to crisis communication used by NIJZ's representatives weakened young adults' trust in the institution, whereas a rational approach could potentially improve it. The qualitative findings of this master's thesis provide an opportunity to deepen understanding of the quantitative results of research on trust in public health institutions and can serve as a foundation for developing communication guidelines for more effective trust building through communication to specific segments of the population, such as young adults.

U ovom radu prikazana je analiza postojećih teorija i modela postupanja u uvjetima krize u odgojno-obrazovnim ustanovama u svijetu i Republici Hrvatskoj. Također su prikazani rezultati provedenog empirijskog istraživanja. Kvalitativnim istraživanjem putem polustrukturiranog intervjua ispitani su stavovi dionika odgojno-obrazovnih ustanova o postojanju kriznog menadžmenta i kriznog komuniciranja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj kako bi se dobili odgovori na postavljena istraživačka pitanja. Cilj istraživanja bio je utvrditi glavne uzroke i posljedice kriznih situacija, zatim utvrditi obilježja kao i mogućnosti i ograničenja primjene kriznog menadžmenta i kriznog komuniciranja u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju da je sustav odgoja i obrazovanja na nacionalnoj, a samim time i na lokalnoj razini, neučinkovit u području upravljanja krizama, iako postoje određeni protokoli i pravilnici po kojima se u određenim kriznim situacijama postupa. Rezultati su pokazali da odgojno-obrazovne ustanove krizne situacije dočekaju nespremne te da uspješnost i učinkovitost ovladavanja krizom u najvećoj mjeri ovisi o vodstvu ustanove, odnosno ravnateljima. Nadalje, istraživanjem se utvrdilo da je za uspješno rješavanje krize potrebno imati osposobljenu osobu za krizne situacije, zatim, formirane timove unutar ustanova koji bi redovito uvježbavali unaprijed izrađene planove za rješavanje krize i krizno komuniciranje. Na temelju svega utvrđene su mogućnosti primjene kriznog menadžmenta i kriznog komuniciranja, ali istovremeno su utvrđena i određena ograničenja. Znanstveni doprinos istraživanja nalazi se u poticanju ravnatelja, i svih ostalih dionika, za bolje razumijevanje teme, ali i poticanju znanstvenika i stručnjaka da povećaju broj istraživanja u području kriznog menadžmenta u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj. This paper presents an analysis of existing theories and models of crisis management in educational institutions in the world and the Republic of Croatia. The results of the empirical research are also presented. Qualitative research through a semi-structured interview examined the attitudes of stakeholders of educational institutions about the existence of crisis management and crisis communication in educational institutions in the Republic of Croatia in order to get answers to the questions posed by research. The aim of the research was to determine the main causes and consequences of crisis situations, then to determine the characteristics as well as the possibilities and limitations of the application of crisis management and crisis communication in educational institutions in the Republic of Croatia. The results of the conducted research indicate that the system of education at the national, and therefore at the local level, is inefficient in the field of crisis management, although there are certain protocols and regulations by which such situations are treated. The results have shown that educational institutions are greeted with crisis situations unprepared and that the success and effectiveness of crisis management largely depends on the leadership of the institution, i.e., principals. Furthermore, the research has established that in order to successfully resolve the crisis, it is necessary to have a qualified person and formed teams for crisis situations within institutions that would regularly conduct trainings of other stakeholders for crisis resolution and crisis communication. Based on everything, the possibilities of applying crisis management and crisis communication have been determined, but at the same time certain limitations have been established. The scientific contribution of the research is to encourage principals, and all other stakeholders, to better understand the topic, but also to encourage scientists and experts to increase the number of research in the field of crisis management in educational institutions in the Republic of Croatia.

Različite afere koje uključuju političare i druge javne dužnosnike česta su pojava na hrvatskoj političkoj sceni u posljednjem desetljeću. Komuniciranje uključenih aktera u tom za njih neugodnom trenutku dosad nije bilo predmetom dubljih istraživanja društvenih znanstvenika na ovim prostorima. Zbog velikoga tehničkog razvoja medija, snažne personalizacije komunikacije i ostalih razloga, političari su vrlo svjesni važnosti svoje prisutnosti u javnosti, što u izvjesnim situacijama uključuje i krizno komuniciranje. Rad ispituje postoji li u toj komunikaciji na relaciji političari – mediji zajednički kolektivno prihvaćeni obrazac koji pripada njihovu specifičnom habitusu i odvija li se dinamika komuniciranja političara od početka afere do njezina javnog okončanja dominantno u skladu s njihovom lojalnošću stranci i instituciji kojoj pripadaju. U istraživanju je korištena metoda kvalitativne analize sadržaja. U razdoblju od 2010. do 2021. analizirano je 35 afera političara i dužnosnika (ukupno 471 izjava) koje prema kvantitetu i sadržaju adekvatno predstavljaju komuniciranje ključnih aktera afera. Istraživanje je pokazalo kako se afersko komuniciranje odvija u tri faze: u prvoj fazi političari pod svaku cijenu nastoje poricati postojanje afere i svoju odgovornost u njoj. U drugoj fazi uglavnom prebacuju krivnju, prije svega na medije, a zatim i na druge aktere iz afere, ali i na političke suparnike. Pritom u komunikaciji koriste personalizaciju i uključuju svoj imidž. Treća faza uključuje suočavanje sa strankom u kojoj političari svoje interese podređuju onima svoje stranke. U toj fazi potvrđuje se kako se komunikacija političara odvija dominantno u skladu s lojalnošću stranci. Istraživanje također pokazuje kako tijekom svih triju faza komunikacije političari intenzivno upotrebljavaju svoje kapitale, a najizrazitije onaj socijalni, kako bi suzbili optužbe, odnosno ojačali svoj ugled u javnosti, naročito unutar svoje stranke., Various scandals involving politicians and other public officials have been a common occurrence on the Croatian political scene over the last decade. The communication of the actors involved in this awkward moment for them has so far not been the subject of research by social scientists in this area. Due to the great technical development of the media, distinct personalization of communication and other reasons, politicians are more than aware of the importance of their presence in public, which includes crisis communication in certain situations. The paper examines whether there is a common, generally accepted pattern in this communication involving politicians and the media pertaining to their specific habitus, as well as whether the dynamics of the politicians’ communication from the beginning of the affair to its public end are predominantly in line with their loyalty to their parties and institutions. The method used within this research is qualitative content analysis. In the period from 2010 to 2021, 35 scandals involving politicians and public officials were analysed (a total of 471 statements), which, in terms of quantity and content, adequately represent the communication of key actors in the scandals. Research has shown that crisis communication takes place over three stages: during the first stage, politicians try to deny the existence of the scandal and their responsibility for it at all costs. In the second stage, they mostly shift the blame, first onto the media, then other actors involved in the scandal, but also political rivals. In doing so, they use personalization in communication and rely on their image. The third stage involves confronting the party in whose favour politicians subordinate their interests. When it comes to that stage, it has been determined that political communication takes place predominantly in accordance with the loyalty to the party. The research has also shown that during all three stages of communication, politicians use their capital intensively, notably the social one, in order to suppress accusations, i.e. strengthen their public image and reputation within their parties.

Rad proučava važnost i mogućnosti pripreme za krizno komuniciranje u kontekstu hrvatskih ‎velikih poduzeća kao najkompleksnijih organizacijskih sustava. Autori su uz pomoć polustrukturiranih ‎intervjua ispitali kakva je njihova razina pripremljenosti za krizno komuniciranje i kojim se metodama, ‎tehnikama i alatima služe komunikacijski stručnjaci na upravljačkim pozicijama i njihovi timovi kako bi‎ umanjili negativne posljedice kriznih situacija. Rezultati istraživanja provedenog na uzorku od deset ispitanika,‎ koji predstavljaju organizacije iz različitih područja (turizam, prijevoz, telekomunikacije, proizvodnja‎ hrane i pića, poštanski sektor), pokazuju kako su velika poduzeća u Hrvatskoj dobro pripremljena za‎ krizno komuniciranje. To je potvrđeno kroz postojanje kriznih komunikacijskih planova, standardiziranih‎ protokola za krizne situacije, priručnika, formiranih kriznih timova te redovitih simuliranja kriznih situacija‎ u velikim poduzećima koja su zastupljena u istraživanju. Rezultati pokazuju kako samo jedno poduzeće‎ primjenjuje model integriranog upravljanja rizicima (Enterprise Risk Management, ERM). Kada je u pitanju ‎krizno komuniciranje i odnosi s medijima, ispitanici navode standardne tehnike odnosa s javnošću,‎ poput priopćenja za medije, izjava za medije, konferencija za novinare, brifinga za novinare, intervjua i‎ gostovanja u medijima. Rezultati istraživanja također upućuju na posebnu važnost glasnogovornika u ‎krizi, što pokazuje koliko je bitan odabir prave osobe za tu istaknutu poziciju u kriznom komuniciranju.‎, The paper studies the importance and possibilities of preparing for crisis communication in ‎the context of Croatian large companies as the most complex organizational systems. With the help of ‎semi-structured interviews, the authors examined their level of preparedness for crisis communication ‎and what methods, techniques and tools are used by communication experts in management positions‎ and their teams to reduce negative consequences of crisis situations. The results of a survey conducted‎ on a sample of ten respondents, representing organizations from various fields – tourism, transport, ‎telecommunications, food and beverage production, the postal sector, show that large companies in ‎Croatia are well prepared for crisis communication. This was confirmed through the existence of crisis ‎communication plans, standardized protocols for crisis situations, manuals, formed crisis teams and ‎regular simulations of crisis situations in large companies that are represented in the research. The results ‎show that only one company applies the Enterprise Risk Management (ERM) model. When it comes to‎ crisis communication and relations with the media, the respondents mention standard public relations ‎techniques such as press releases, press statements, press conferences, press briefings, interviews and‎ guest appearances in the media. The results of the research also point to the special importance of the ‎spokesperson in a crisis and emphasize how important it is to choose the right person for that prominent‎ position in crisis communication.‎

During a pandemic, it is essential that most people respect the measures in place so as to keep the health crisis at bay. Still, a consensus must exist in society that the measures imposed by government are truly needed, just and legitimate, with several factors affecting whether this is achieved. In the article, we present the results of qualitative research (23 in-depth interviews) conducted in Slovenia at the peak of the first lockdown, focusing on how the study participants (women who were living alone during the first lockdown) perceived communication from the government and the public health authorities that comprised the official crisis communication group for managing the pandemic in Slovenia. The results present critical mistakes in communication that shaped trust in the official communicators and failed to motivate and encourage respondents to comply with the recommended and prescribed protective measures. Med pandemijo je ključnega pomena, da večina ljudi upošteva predpisane ukrepe za preprečitev zdravstvene krize. Vendar mora v družbi obstajati konsenz, da so ukrepi, ki nam jih predpiše vlada, res potrebni, pravični in legitimni, na kar vpliva več dejavnikov. V članku predstavimo rezultate kvalitativne raziskave (23 poglobljenih intervjujev), ki smo jo izvedli v Sloveniji na vrhuncu prve splošne karantene, pri čemer se osredotočimo na to, kako so udeleženke v raziskavi (ženske, ki so med prvo splošno karanteno živele same) dojemale komunikacijo s strani vlade in javnih zdravstvenih organov, vključno z uradno skupino za krizno komunikacijo v okviru upravljanja s pandemijo v Sloveniji. Rezultati prikazujejo ključne napake v komunikaciji, ki so vplivale na zaupanje v uradne govorce in ki jim ni uspelo motivirati in spodbuditi respondentk, da bi upoštevale priporočene in predpisane zaščitne ukrepe. Bibliografija: str. 532-535. Abstract ; Povzetek: Napake v krizni komunikaciji med pandemijo covid-19 v Sloveniji : kaj nas lahko nauči odziv publike?.

Komunikacija je u zdravstvenom sektoru zbog globalne pandemije COVID-19 virusa prešla u krizni model komuniciranja. Novi je virus prvi put identificiran u prosincu 2019. godine, dok je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila izvanredno javnozdravstveno stanje od međunarodnog značaja 30. siječnja 2020. i pandemiju 11. ožujka 2020. Ono što se kroz ovaj rad želi postići jest istražiti postoji li utjecaj javnih osoba na narativ u široj javnosti te ako postoji, kakav je taj utjecaj i može li utjecati na napore javnih zdravstvenih ustanova da obavljaju svoje dužnosti za vrijeme pandemije. Uz navedeni cilj istraživanja u vidu ovoga istraživanja analizirat ćemo podatke anketiranja koje je provedeno na Facebooku. Također će se analizirati objave utjecajnih javnih osoba na društvenoj mreži Facebook tijekom COVID-19 pandemije. Nakon analize prikupljene podatke postavit ćemo u širi kontekst javnog diskursa i usporediti ih kako bi postigli cilj istraživanja. Due to the global pandemic of the COVID-19 virus, communication in the health sector has turned into a mostly crisis mode of communication. The new virus was first identified in December 2019, while the World Health Organization (WHO) declared a public health emergency of international concern on January 30, 2020, and a pandemic on March 11, 2020. What this paper aims to achieve is to investigate whether there is an influence of public figures on the narrative in the general public, and if there is, what that influence is and whether it can affect the efforts of public health institutions to perform their duties during the pandemic. In addition to the stated goal of the research in the form of this research, we will analyze the survey data that was conducted on Facebook. Posts by influential public figures on the Facebook social network during the COVID-19 pandemic will also be analyzed. After the analysis, we will place the collected data in the wider context of public discourse and compare them in order to achieve the goal of the research.

Diplomski rad Krizno komuniciranje u turizmu - studija slučaja erupcije vulkana Cumbre Vieja napisan je s ciljem istraživanja krizne komunikacije u turizmu uslijed prirodnih katastrofa. S obzirom na osjetljivost turizma kao gospodarskog sektora, turističke destinacije i turističke zajednice moraju znati vješto upravljati kriznim komuniciranjem. Kriza se može teško predvidjeti osobito ako je riječ o prirodnim katastrofama. Prvi dio rada obuhvatio je teorijsko definiranje krize i kriznog komuniciranja kao i važnost društvenih medija u kriznim situacijama u turizmu. Metodološki dio rada koristio se metodom studije slučaja i analizom sadržaja kako bi se ustanovio način komuniciranja turističke zajednice La Palma za vrijeme krize. Svrha ovog rada je prikazati važnost kriznog komuniciranje u turizmu na primjeru studije slučaja erupcije vulkana Cumbre Vieja. The thesis titled Crisis Communication in Tourism: A Case Study of the Eruption of the Volcano Cumbre Vieja is written with the aim of researching crisis communication in tourism due to natural disasters. Given the sensitivity of tourism as an economic sector, tourist destinations and tourist boards must know how to skilfully manage crisis communication. A crisis can be difficult to predict, especially in the case of natural disasters. The first part of the thesis included the theoretical definition of crisis and crisis communication as well as the importance of social medina in crisis situations in tourism. The methodological part of the thesis used the case study method and content analysis to establish the way La Palma tourist board communicates during the crisis. The purpose of this paper is to show the importance of crisis communication in tourism on the example of the case study of the eruption of the volcano Cumbre Vieja.

Diplomski rad Krizno komuniciranje u turizmu - studija slučaja erupcije vulkana Cumbre Vieja napisan je s ciljem istraživanja krizne komunikacije u turizmu uslijed prirodnih katastrofa. S obzirom na osjetljivost turizma kao gospodarskog sektora, turističke destinacije i turističke zajednice moraju znati vješto upravljati kriznim komuniciranjem. Kriza se može teško predvidjeti osobito ako je riječ o prirodnim katastrofama. Prvi dio rada obuhvatio je teorijsko definiranje krize i kriznog komuniciranja kao i važnost društvenih medija u kriznim situacijama u turizmu. Metodološki dio rada koristio se metodom studije slučaja i analizom sadržaja kako bi se ustanovio način komuniciranja turističke zajednice La Palma za vrijeme krize. Svrha ovog rada je prikazati važnost kriznog komuniciranje u turizmu na primjeru studije slučaja erupcije vulkana Cumbre Vieja., The thesis titled Crisis Communication in Tourism: A Case Study of the Eruption of the Volcano Cumbre Vieja is written with the aim of researching crisis communication in tourism due to natural disasters. Given the sensitivity of tourism as an economic sector, tourist destinations and tourist boards must know how to skilfully manage crisis communication. A crisis can be difficult to predict, especially in the case of natural disasters. The first part of the thesis included the theoretical definition of crisis and crisis communication as well as the importance of social medina in crisis situations in tourism. The methodological part of the thesis used the case study method and content analysis to establish the way La Palma tourist board communicates during the crisis. The purpose of this paper is to show the importance of crisis communication in tourism on the example of the case study of the eruption of the volcano Cumbre Vieja.

Podjetje Meta (prej Facebook) je leta 2018 posredno sodelovalo v škandalu, ki je bil neposredno povezan s podjetjem Cambridge Analytica. Cambridge Analytica je s pomočjo orodij (z anketami v digitalni obliki) na družbenem omrežju Facebook na sumljiv način prišlo do osebnih podatkov uporabnikov, ki so bili uporabljeni v prid promocije takratnih volitev v Ameriki s strani republikancev. Javnost se je na škandal ostro odzvala in podjetje Facebook okrivila, da ni naredilo dovolj za zaščito podatkov, ki so bili predani tretji osebi. V magistrskem delu bomo s pomočjo znanstvenih virov in aktualne politike zasebnosti podatkov analizirali spremembe, ki so bile izvedene na področju komuniciranja politike zasebnosti, in na kakšen način so z vidika marketinškega komuniciranja implementirali te spremembe. Zanima nas, kakšno je bilo krizno komuniciranje podjetja Meta (prej Facebook). Analizirali bomo časovno obdobje 2018 – 2022, ki predstavlja obdobje od začetka javne razprave glede politike zasebnosti na družbenih omrežjih vse do danes. Osrednja raziskava predstavlja situacijsko analizo tistih, ki so izrabljali podatke, na podlagi načel dobrega marketinga. Ta naj bi bil vedno odkrit in v korist ljudi in naročnikov. Sledi raziskava percepcije ljudi o informacijski zasebnosti na družbenih omrežjih. Najti želimo odgovor na vprašanje, ali Meta kot podjetje dela dovolj v smeri politike zasebnosti. Osnova za analizo je torej marketing in krizno komuniciranje podjetja Meta, kateri sledijo implikacije za izboljšanje kriznega komuniciranja in marketinga v smeri politike zasebnosti na družbenem omrežju Meta. In 2018, Meta (formerly Facebook) was indirectly involved in a scandal directly linked to Cambridge Analytica. With the help of tools (surveys in digital form) on the social network Facebook, Cambridge Analytica obtained the personal data of users in a suspicious way, which were used in favor of the promotion of the then American elections by the Republicans. The public have strongly reacted to the scandal, blaming Facebook for not doing enough to protect data that was handed over to a third party. In this master's thesis, we will analyze, with the help of scientific sources and the current data privacy policy, what changes have been implemented in the field of privacy policy communication and how these changes have been implemented from the point of view of marketing communication. We are interested in what the crisis communication of Meta (formerly Facebook) was like. For the analysis, we will take the time period 2018 – 2022, which represents the period from the beginning of the public debate regarding the privacy policy on Facebook until today. The central research presents a situational analysis of those who used the data, based on the principles of good marketing, which should always be open and for the benefit of people and users. A survey of people's perception of information privacy on social networks follows. We want to find an answer to the question of whether Meta as a company does enough in the direction of privacy policy. The basis for the analysis is therefore the marketing and crisis communication of the company Meta, followed by implications for the improvement of crisis communication and marketing in the direction of the privacy policy on the Meta's social network.

Cilj ovog rada je ponajprije istražiti kojim su se komunikacijskim alatima koristili članovi Stožera civilne zaštite tijekom posljednjeg vala epidemije COVID – 19, odnosno od studenog 2021. godine do veljače 2022. godine. Također, istraživat će se kojim su se strategijama članovi kriznog komunikacijskom tima koristili i na koji način su prenosili ključne poruke ciljanoj javnosti. Za istraživanje je korištena kvalitativna, deskriptivna metoda analize sadržaja i polustrukturirani kvalitativni intervju. Analiza sadržaja provedena je na ukupno 17 konferencija za novinare koje su transkribirane i na taj su način korištene za deskriptivnu analizu, dok je polustrukturirani intervju proveden kod dva člana Stožera- ravnatelja Nastavnog zavoda za hitnu medicinu i pomoćnika pročelnika za komunalno gospodarstvo, drugostupanjski upravni postupak i civilnu zaštitu. Rezultati istraživanja pokazali su da je Stožer civilne zaštite Varaždinske županije proaktivnim i reaktivnim strategijama nastojao upravljati kriznom situacijom i na taj način potaknuti javnost da se prilagodi novonastaloj situaciji i pridržava se restriktivnih mjera koje su se donosile svakodnevno s ciljem sprečavanja širenja koronavirusa.

Rad se bavi temom brendinga, jednom od vodećih marketinških metoda pomoću koje svjetske tvrtke grade svoje pozicije na svjetskim tržištima. U radu se tumači i analizira teorijski pregled ključnih pojmova – brenda, brendinga, brend identiteta i imidža te se opisuju najčešće korišteni modeli u izgradnji brenda. Poseban naglasak u okviru emocionalne inteligencije i emocionalne pismenosti u radu stavljen je na emocionalni brending koji se definira kao strateški pristup, orijentiran u potpunosti na potrošače te za cilj ima izgraditi duboke i iskrene veze. U središtu su ovoga rada potrošači i potencijalni rizici koje proizlaze iz odnosa s brendom. Rizici se mogu promatrati dvostruko − na moralnoj i komercijalnoj razini, a cilj je rada ukazati na važnost emocionalne pismenosti prilikom interpretacije poruka i emocija koje nam nameću brendovi. U sklopu rada provedeno je kvantitativno istraživanje na studentskoj populaciji, a cilj je otkriti i istražiti razinu i razloge emocionalne povezanosti s brendovima koje koriste te istražiti načine i mehanizme pomoću kojih mladi ulaze u interakciju s njima., The key mission of every brand is to build a strong and long-lasting relationship with the consumer, in a highly competitive world market. To accomplish this mission, brands resort to increasingly creative communication strategies to establish more authentic and personal relationships with consumers. One of the most efficient communication methods is called emotional branding. Emotional branding is defined as a customer-oriented strategic approach that aims to build a deep and sincere connection. This concept is based on the interaction between consumers and brands, as brands carry out various activities that contribute to the creation and realization of the ideal image that the consumer has about himself. Once established, this emotional connection results in increased attachment with the brand, brand loyalty, consumer satisfaction, and stronger re-purchase intention. In other words, love towards the brand. In real-life practice, this approach has proven to be very successful, but it also comes with a great risk potential. The risks can be analyzed in two ways. On a moral level, stimulation of emotions can influence the minds of consumers positively or negatively. On a commercial level, because almost every time the brand breaks its emotional promise it causes negativity, rejection, and crises. At the centre of this paper are consumers and the potential risks that arise from a brand relationship. The risks can be viewed in two ways - on a moral and commercial level, and the aim of the paper is to highlight the importance of emotional literacy in interpreting the messages and emotions that brands impose on us. Furthermore, a qualitative study was conducted on the student population, which aims to investigate the level and reasons for emotional attachment to the brands they use, and to explore ways and mechanisms by which young people interact with them.

Izvještavanje u kriznim događajima za novinare predstavlja veliki mentalni i logistički izazov, a cilj ovog diplomskog rada jest prikazati o kakvim se točno izazovima radi. Istraživanja o tome na području Hrvatske dosad se nisu provodila što je povod za ovo istraživanje. Koristeći se metodom polustrukturiranog intervjua, koji je za ovaj oblik istraživanja najpogodniji, obavljeni su razgovori s deset hrvatskih novinarki i novinara koji su se istaknuli izuzetnim radom (primarno vidljivosti kroz medijske sadržaje) u kriznom događaju, u ovom slučaju prilikom izvještavanja o potresima u Zagrebu te na području Banovine, a glavno istraživačko pitanje jest – kakva su bila njihova iskustva rada dok su izvještavali o tom događaju. S ciljem da se dozna i koliko prethodni rad u kriznim situacijama utječe na nova slična iskustva te kakvu ulogu osobne podrške novinarima prije i nakon rada u kriznom događaju imaju hrvatske redakcije, osim glavnog istraživačkog pitanja postavljena su još tri – je li hrvatskim novinarima prethodno iskustvo pomoglo prilikom izvještavanja o lanjskim potresima, jesu li imali mogućnost organizirane pripreme za rad u ovakvim okolnostima te je li im nakon rada na ovako izazovnim zadacima pružena mogućnost psihološke ili kakve druge pomoći. Istraživanje je odgovorilo na glavno istraživačko pitanje te otkriva da je izvještavanje hrvatskim novinarima bilo izuzetno stresno, traumatično i zahtjevno. Osim negativnih osjećaja koje su proživljavali u radu te koji su ih izuzetno mučili i u slobodno vrijeme, novinari su naveli i niz logističkih problema poput nedostatka struje, baterija za opremu te nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba poput hrane, pića i odlaska na toalet. Što se tiče sekundarnih pitanja, istraživanje očekivano pokazuje da su novinari na teren odlazili bez ikakve prethodne pripreme ili edukacije, no pozitivno je da je većina njih od svojih poslodavaca dobila emocionalnu podršku nakon obavljenog posla u obliku materijalnih stimulacija, a ponuđeni su im razgovori s certificiranim stručnjacima za mentalno zdravlje. Konačno, istraživanje je pokazalo da je prethodno iskustvo rada u kriznim situacijama novinare samo djelomično pripremilo za izvještavanje s potresom pogođenih područja. Zaključak je da su novinari svoj posao obavljali korektno i profesionalno, a njihova iskustva bila su identična kao i ona kolega diljem svijeta., Reporting during a crisis event is a big challenge, both mentally and logistically, and it's the same both in Croatia and the rest of the world. The purpose of this thesis is to show just how challenging can crisis reporting be, specifically for Croatian reporters. Research of this kind has never been done in Croatia, so this thesis contains the first. Through semi-structured interviews with ten Croatian reporters who are distinguished both in the journalistic community and the general public for their great work in covering a crisis event (specifically two major earthquakes that had hit Zagreb, the capital of Croatia, and the region of Banovina in 2020), this paper tries to answer the main research question of the research: what exactly did Croatian journalists experience while covering the Croatian earthquakes? With the purpose to find out if any prior experience in crisis reporting can help a journalist to better prepare for a new crisis event, this is asked as a secondary research question. Finding out if Croatian newsrooms support their journalists before and after working on such a challenging mission, two additional research questions are added: did Croatian journalists have any lectures or other kinds of preparations before going out in the field, and were they offered any help, such as an offer to talk to a therapist or to take any leave days. This research has answered all of the questions and found that covering the Croatian earthquakes was extremely distressing, traumatic and challenging. Journalists expressed feeling negative emotions like sadness, guilt and anger, and also noted that they also experienced a lot of logistical difficulties like a lack of electricity and not being able to find food or go to the bathroom. In regards to the secondary research questions, this research has found, as expected, that journalist went to the field without any prior preparation on how to work in these circumstances, but a positive thing is that the vast majority of them were well taken care of by their newsrooms after the fact: they were given large pay bonuses, were able to take days off and were offered a talk with a certified therapist. Finally, the research shows that any prior experience in crisis reporting can only partially prepare a journalist for working in a new situation. This paper concludes that journalists experience trauma and tragedy in the same way around the world, but that their work, despite all the difficulties, was extremely professional and ethical.

U posljednja dva desetljeća čovječanstvo se suočilo s nekoliko kriza koje su se dogodile u različitim oblicima, od prirodnih katastrofa, terorističkih napada, epidemija virusa, masovnih pucnjava u školama, migracija, cyber-napada do najnovije krize uzrokovane pandemijom COVID-19. Kada dođe do krize, one negativno utječu na društvo, okoliš, političke strukture, gospodarstvo, nacionalnu sigurnost. Upravljanje krizom zahtijeva ključno donošenje odluka, a u kriznim vremenima građani se općenito oslanjaju na čelnike kao što su predsjednici, gradonačelnici, političari i izabrani čelnici za krizno komuniciranje, a sve s očekivanjem da će minimizirati utjecaj krize. Ovakvi događaji ukazuju na važnost kriznog komuniciranja. Da bi komunikacija bila učinkovita u kriznom okruženju, protok informacija mora biti vrlo učinkovit. Analiza komunikacije Hrvatskog nacionalnog stožera tijekom pandemije COVID-19 primarni je cilj rada, kako bi se utvrdilo jesu li dionici Stožera koristili načela krizne komunikacije. Studija slučaja prikazat će narativ stvarne uloge Hrvatskog nacionalnog stožera u praksi kriznog komuniciranja kroz iskustvo praktičara i reakciju javnosti.

Godina 2020. obilježena je većim dijelom pojavom pandemije uzrokovane koronavirusom koja je utjecala na gotovo sve segmente života i rada u kojoj su mediji imali vrlo važnu ulogu. U praćenju i razumijevanju medijskog sadržaja, posebnu ulogu ima medijska pismenost, sposobnost analitičkog i kritičkog vrednovanja sadržaja u medijima koja je značajna za sve dobne skupine, a posebno za mlade. Stoga je cilj rada istražiti percepciju studenata u pogledu medija i medijskog izvještavanja prije i za vrijeme prvog vala pojave COVIDA-19. U radu je korištena metoda anketnog ispitivanja s ciljem dobivanja odgovora o samoprocjeni studenata o znanju i vještinama medijske pismenosti, ocjeni medijskog izvještavanja za vrijeme krize uzrokovane koronavirusom, praćenju medija i vrstama medijskog sadržaja prije i za vrijeme koronavirusa, povjerenju u medije prije i za vrijeme koronavirusa i participaciji studenata u medijima te metoda deskriptivne i inferencijalne statistike. O izvještavanju medija o pandemiji koronavirusa studenti su, između ostalog, pokazali dozu skeptičnosti o medijskom izvještavanju za vrijeme koronavirusa. U pogledu studentskog sudjelovanja u medijima za vrijeme koronavirusa, studenti su bili u najvećoj mjeri nezainteresirani za tu vrstu aktivnosti. S pojavom koronavirusa smanjio se stupanj povjerenja studenata u medije.

Rad se bavi pitanjem uspješnog upravljanja kriznim odnosima s javnošću u okolnostima globalne pandemije uzrokovane COVID-19 virusom. Na primjeru društveno odgovorne kampanje cijepljenja, koju u Hrvatskoj provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, autori analiziraju komunikacijske pogreške i potencijale „modela uspostave povjerenja“ i primjene „nudge“ teorije u kontekstu upravljanja krizom s naglaskom na slabije procijepljenu mlađu populaciju. Dvosmjerna simetrična komunikacija kao idealan model uspostave odnosa (i povjerenja) između organizacije i njenih javnosti, polazišna je pretpostavka za provedbu uspješne društveno odgovorne kampanje. Kvantitativnom metodom anketnog upitnika provedenog na uzorku od XY studenata Sveučilišta Sjever i Sveučilišta u Dubrovniku, istražena je korelacija između načina na koji je ova kampanja krizno komunicirana javnosti te stavova mladih o temi cijepljenja. Rezultati istraživanja ukazuju na nepripremljenost u upravljanju događajima te brojne nedostatke u pripremi društveno odgovorne krizne kampanje.

U suvremenom svijetu krize predstavljaju jednu od najčešćih pojava koje donose brojne izazove i gubitke na gospodarskoj, društvenoj i ekološkoj razini. Pojavljuju se kroz razne oblike poput ekoloških, društvenih/politčkih, tehnoloških, ekonomskih, ekološki-ljudski induciranih događaja te događaja povezanih sa zdravljem. Turizam je jedna od prosperitetnih djelatnosti današnjice čiji je progres vidljiv u posljednja dva desetljeća. Poslovanje u turizmu osjetljive je prirode i izloženo je čimbenicima poput prirodnih katastrofa, ekonomskih promjena, političkih sukoba, terorističkih napada, zdravstvenih kriza i slično. Krizni menadžment odnosno krizno upravljanje smatra se izuzetno važnom aktivnosti glede turističke industrije. Obzirom da danas postoji sve veći broj kriza i katastrofa potrebno je definirati adekvatne strategije prevencije s ciljem očuvanja turističkih djelatnosti. Isto tako velika važnost pridaje se kriznom komuniciranju glede spašavanja turizma jer omogućava adekvatno definiranje preventivnih strategija, donošenje poslovnih odluka, uspostavljanju kvalitetnih kadrova te interakciju s interesnoutjecajnih dionicima u smislu vraćanja povjerenja u turistički aranžman. Kao jedna od najpoznatijih turističkih destinacija pogođena terorističkom krizom ističe se SAD u vidu napada 11. rujna što je enormno utjecalo na cjelokupno američko društvo i gospodarstvo. S druge strane, ovakava krizna situacija postala je prilika za promicanje turizma obzirom da su se naknadno poduzeli pothvati uređenja pogođenih objekata i prenamjene u turističke svrhe. Nacionalni memorijalni muzej 11. rujna postao je jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija mračnog turizma. Neovisno o negativnim posljedicama kriza i katastrofa, postoje situacije gdje one kao takve mogu predstavljati priliku za modifikaciju turističke destinacije. In the modern world, crises are one of the most common phenomena that bring many challenges and losses at the economic, social and environmental levels. They appear through various forms such as environmental, social/political, technological, economic, eco-human induced events and health related events. Tourism is one of the prosperous activities of today whose progress is visible in the last two decades. Tourism industry is sensitive and is exposed to factors such as natural disasters, economic change, political conflicts, terrorist attacks, health crises and other. Crisis management is considered to be an extremely important activity for the tourism industry. Given that today there is an increasing number of crises and disasters, it is necessary to define adequate prevention strategies in order to preserve tourism activities. Crisis communication is equally important in terms of saving tourism because it allows adequate definition of prevention strategies, business decisions, establishing quality staff and interaction with stakeholders in terms of restoring confidence in the tourism arrangement. The United States stands out as one of the most famous tourist destinations affected by the terrorist crisis in the form of the 9/11 attacks, which had an enormous impact on the entire American society and economy. On the other hand, this crisis situation has become an opportunity to promote tourism, given that subsequent ventures have been undertaken to renovate the affected facilities and converted for tourism purposes. The National Memorial Museum of September 11 became one of the most famous tourist attractions of dark tourism. Regardless of the negative consequences of the crisis and catastrophe, there are situations where they as such can represent an opportunity to modify tourist destinations.

Održivi razvoj kao značajni proces promjena omogućio je nastanak alternativnih modela poslovanja koji se temelje na integriranju važnosti ekonomske, društvene i ekološke dimenzije. Danas je sve više cijenjenije poslovanje usmjereno ka održivosti i odgovornosti od strane društva iz razloga što postoji mogućnost ostvarivanja ekonomske koristi uz istovremeno unaprjeđivanje društvene zajednice i očuvanje okoliša. Stoga veliki broj poslovnih subjekata u svoju poslovnu praksu implementiraju koncept društvene odgovornosti što omogućuje jačanje konkurentske prednosti i osiguravanje dugoročnog opstanka i uspjeha. Svako pokretanje poslovanja sa sobom nosi brojne rizike time i ulazak u krizne situacije radi potencijalnih unutarnjih i vanjskih utjecaja izazvanih od strane poslovnih jedinica organizacije, načina upravljanja, mikroekonomskih i makroekonomskih kretanja, interesno-utjecajnih dionika, političkog angažmana te prirodnih katastrofa. Kao adekvatan sustav upravljanja pojavljuje se krizni menadžment kao jedna od važnijih funkcija poslovanja poduzeća. U okviru upravljanja kriznim situacijama ulaze i aktivnosti kriznog komuniciranja kojima se omogućavaju formiranje strategija pravovremenog i adekvatnog ublažavanja teujedno i suzbijanje kriznih uvjeta. Izvanredna COVID-19 pandemija uzrokovala je brojne gubitke na gospodarskom i društvenom aspektu čime je potakla dodatni angažman društvene odgovornosti. Turistička kompanija Valamar Riviera svoje je poslovanje prilagodila kriznoj situaciji te je samim time uspijela sačuvati funkcionalnost na ekonomskom, društvenom i ekološkom nivou. ODRAZ - “Održivi razvoj zajednice” kao jedna od prepoznatljivih hrvatskih društveno odgovornih organizacija uz brojne gubitke prihvatila je kriznu situaciju kao idealnu priliku za stvaranje suradnje koja će joj omogućiti nastavak poslovanja u dugoročnom razdoblju. Sustainable development as a significant process of change has enabled the emergence of alternative business models based on the integration of the importance of the economic, social and environmental dimensions. Today, more and more valued business is focused on sustainability and responsibility by society for the reason that there is the possibility of achieving economic benefits while improving the community and preserving the environment. Therefore, a large number of business entities implement the concept of social responsibility in their business practice, which enables the strengthening of competitive advantage and ensuring long-term survival and success. Every business start-up carries numerous risks and thus entering crisis situations due to potential internal and external influences caused by the removal of business units of the organization, management methods, microeconomic and macroeconomic trends, stakeholders, political engagement and natural disasters. As an adequate management system, crisis management appears as one of the most important business functions of the company. Crisis management also includes crisis communication activities that enable the formation of strategies for timely and adequate mitigation and at the same time the suppression of crisis conditions. The extraordinary COVID-19 pandemic caused numerous losses on the economic and social aspect, which encouraged additional engagement of social responsibility. The tourist company Valamar Riviera has adapted its business to the crisis situation and thus managed to preserve its functionality at the economic, social and environmental level. ODRAZ - “Sustainable Community Development” as one of the recognizable Croatian socially responsible organizations, with numerous losses, accepted the crisis situation as an ideal opportunity to create cooperation that will enable it to continue doing business in the long run.

Turizam je izrazito podložan negativnim utjecajima te kao takav treba izrazito puno vremena i pažnje posvetiti razvoju komunikacijske strategije koja odgovara tom sektoru, a da je u skladu s trenutnim događajima i promjenama. Pandemija Covid-19 nedvojbeno je utjecala na sve gospodarske sektore i aspekte ljudskog života, pa tako i na turizam koji je doživio velik pad prometa na globalnoj razini, pa tako i u Hrvatskoj. Zato se u ovom razdoblju krizno komuniciranje pokazalo izrazito važnim radi pravovremenih i valjanih informacija. U ovom se radu proučava i istražuje komunikacija Hrvatske turističke zajednice na Facebooku i Instagramu od ožujka 2020. godine do ožujka 2021. godine kako bi se ustanovio način komuniciranja, ali i vrsta komunikacije koja se koristila na njihovim društvenim mrežama., Tourism is highly susceptible to negative impacts. As such, a lot of time and attention should be paid to the development of a communication strategy that suits the sector and is in line with current events and changes. The Covid-19 pandemic has undoubtedly affected all economic sectors and aspects of human life, including tourism, which has experienced a significant decline in traffic globally, including in Croatia. Therefore, in this period, crisis communication proved to be extremely important for timely and valid information. This paper studies and researches the communication of the Croatian National Tourist Board on Facebook and Instagram from March 2020 to March 2021 in order to establish the method of communication, but also the type of communication used on their social networks.

Turizam je izrazito podložan negativnim utjecajima te kao takav treba izrazito puno vremena i pažnje posvetiti razvoju komunikacijske strategije koja odgovara tom sektoru, a da je u skladu s trenutnim događajima i promjenama. Pandemija Covid-19 nedvojbeno je utjecala na sve gospodarske sektore i aspekte ljudskog života, pa tako i na turizam koji je doživio velik pad prometa na globalnoj razini, pa tako i u Hrvatskoj. Zato se u ovom razdoblju krizno komuniciranje pokazalo izrazito važnim radi pravovremenih i valjanih informacija. U ovom se radu proučava i istražuje komunikacija Hrvatske turističke zajednice na Facebooku i Instagramu od ožujka 2020. godine do ožujka 2021. godine kako bi se ustanovio način komuniciranja, ali i vrsta komunikacije koja se koristila na njihovim društvenim mrežama. Tourism is highly susceptible to negative impacts. As such, a lot of time and attention should be paid to the development of a communication strategy that suits the sector and is in line with current events and changes. The Covid-19 pandemic has undoubtedly affected all economic sectors and aspects of human life, including tourism, which has experienced a significant decline in traffic globally, including in Croatia. Therefore, in this period, crisis communication proved to be extremely important for timely and valid information. This paper studies and researches the communication of the Croatian National Tourist Board on Facebook and Instagram from March 2020 to March 2021 in order to establish the method of communication, but also the type of communication used on their social networks.

U današnjem suvremenom svijetu obilježenom elektroničkom digitalizacijom medijska komunikacija postala je nezamisliva bez korištenja društvenih mreža. Njihova uloga svakim danom sve više dobiva na značaju. Društvene mreže omogućavaju, ne samo pojedincima, već i organizacijama, brzo i lako prenošenje poruke velikom broju ljudi. Tome u prilog ide i činjenica da danas društvena mreža Facebook broji više od 1,2 milijarde aktivnih korisnika, Twitter preko milijardu registriranih korisnika, a Instagram preko 300 milijuna korisnika. Ljudi imaju neprestanu potrebu za komuniciranjem. Danas je ta komunikacija brža i lakša zahvaljujući upravo društvenim mrežama. Društvene mreže poput Facebooka, LinkedIna i YouTubea postaju praktični alati u širenju informacija i interakciji s ciljanom publikom. Ovaj rad obrađuje tematiku društvenih mreža s posebnim naglaskom na njihovu ulogu za vrijeme krize i kriznih situacija. Detaljnije su razrađeni svi aspekti kriznog komuniciranja na primjeru poduzeća Orljava d.o.o. Rezultati analize navedene studije slučaja su pokazali kolika je važnost izvještavanja javnosti o kriznoj situaciji u poduzeću i kakva je i kolika uloga glavnih aktera krize. Nadalje, potvrđene su pretpostavke kriznog menadžmenta o važnosti razvijanja kriznog komunikacijskog plana i nužnosti pravovremenog iznošenja informacija u javnost, čak i kada se situacija ne odvija prema planu, a budućnost poduzeća zahvaćenog krizom je neizvjesna. In today's modern world marked by electronic digitalization, media communication has become unthinkable without social networks. As a result, their role is gaining in importance every day. Social networks enable individuals and organizations to quickly and easily convey a message to a large number of people. This is supported by the fact that today the social network Facebook has more than 1.2 billion active users, Twitter has over a billion registered users, and Instagram has over 300 million users. People have a constant need to communicate. Today, that communication is faster and easier thanks to social networks. Social networks like Facebook, LinkedIn and YouTube are becoming valuable tools in spreading information and interacting with the target audience. This paper deals with social networks with particular emphasis on their role during crises and crises. All aspects of crisis communication are elaborated in more detail on the example of the company Orljava. The analysis results of this case study showed the importance of informing the public about the company's crisis and the role of the main actors in the crisis. Furthermore, the assumptions of crisis management about the importance of developing a crisis communication plan and the necessity of timely disclosure of information to the public were confirmed, even when the situation is not going according to plan and the company's future is uncertain.

Izvještavanje u kriznim događajima za novinare predstavlja veliki mentalni i logistički izazov, a cilj ovog diplomskog rada jest prikazati o kakvim se točno izazovima radi. Istraživanja o tome na području Hrvatske dosad se nisu provodila što je povod za ovo istraživanje. Koristeći se metodom polustrukturiranog intervjua, koji je za ovaj oblik istraživanja najpogodniji, obavljeni su razgovori s deset hrvatskih novinarki i novinara koji su se istaknuli izuzetnim radom (primarno vidljivosti kroz medijske sadržaje) u kriznom događaju, u ovom slučaju prilikom izvještavanja o potresima u Zagrebu te na području Banovine, a glavno istraživačko pitanje jest – kakva su bila njihova iskustva rada dok su izvještavali o tom događaju. S ciljem da se dozna i koliko prethodni rad u kriznim situacijama utječe na nova slična iskustva te kakvu ulogu osobne podrške novinarima prije i nakon rada u kriznom događaju imaju hrvatske redakcije, osim glavnog istraživačkog pitanja postavljena su još tri – je li hrvatskim novinarima prethodno iskustvo pomoglo prilikom izvještavanja o lanjskim potresima, jesu li imali mogućnost organizirane pripreme za rad u ovakvim okolnostima te je li im nakon rada na ovako izazovnim zadacima pružena mogućnost psihološke ili kakve druge pomoći. Istraživanje je odgovorilo na glavno istraživačko pitanje te otkriva da je izvještavanje hrvatskim novinarima bilo izuzetno stresno, traumatično i zahtjevno. Osim negativnih osjećaja koje su proživljavali u radu te koji su ih izuzetno mučili i u slobodno vrijeme, novinari su naveli i niz logističkih problema poput nedostatka struje, baterija za opremu te nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba poput hrane, pića i odlaska na toalet. Što se tiče sekundarnih pitanja, istraživanje očekivano pokazuje da su novinari na teren odlazili bez ikakve prethodne pripreme ili edukacije, no pozitivno je da je većina njih od svojih poslodavaca dobila emocionalnu podršku nakon obavljenog posla u obliku materijalnih stimulacija, a ponuđeni su im razgovori s certificiranim stručnjacima za mentalno zdravlje. Konačno, istraživanje je pokazalo da je prethodno iskustvo rada u kriznim situacijama novinare samo djelomično pripremilo za izvještavanje s potresom pogođenih područja. Zaključak je da su novinari svoj posao obavljali korektno i profesionalno, a njihova iskustva bila su identična kao i ona kolega diljem svijeta. Reporting during a crisis event is a big challenge, both mentally and logistically, and it's the same both in Croatia and the rest of the world. The purpose of this thesis is to show just how challenging can crisis reporting be, specifically for Croatian reporters. Research of this kind has never been done in Croatia, so this thesis contains the first. Through semi-structured interviews with ten Croatian reporters who are distinguished both in the journalistic community and the general public for their great work in covering a crisis event (specifically two major earthquakes that had hit Zagreb, the capital of Croatia, and the region of Banovina in 2020), this paper tries to answer the main research question of the research: what exactly did Croatian journalists experience while covering the Croatian earthquakes? With the purpose to find out if any prior experience in crisis reporting can help a journalist to better prepare for a new crisis event, this is asked as a secondary research question. Finding out if Croatian newsrooms support their journalists before and after working on such a challenging mission, two additional research questions are added: did Croatian journalists have any lectures or other kinds of preparations before going out in the field, and were they offered any help, such as an offer to talk to a therapist or to take any leave days. This research has answered all of the questions and found that covering the Croatian earthquakes was extremely distressing, traumatic and challenging. Journalists expressed feeling negative emotions like sadness, guilt and anger, and also noted that they also experienced a lot of logistical difficulties like a lack of electricity and not being able to find food or go to the bathroom. In regards to the secondary research questions, this research has found, as expected, that journalist went to the field without any prior preparation on how to work in these circumstances, but a positive thing is that the vast majority of them were well taken care of by their newsrooms after the fact: they were given large pay bonuses, were able to take days off and were offered a talk with a certified therapist. Finally, the research shows that any prior experience in crisis reporting can only partially prepare a journalist for working in a new situation. This paper concludes that journalists experience trauma and tragedy in the same way around the world, but that their work, despite all the difficulties, was extremely professional and ethical.

Kriza je ozbiljan događaj koji utječe na čovjeka, a može zahvatiti bilo koji aspekt čovjekova života. Može biti uzrokovana ljudskim djelovanjem ili prirodnim silama, a bez obzira na uzrok svakako negativno utječe na čovjeka. Upravo iz toga razloga naglašava se važnost komuniciranja tijekom krize. Krizno komuniciranje, da bi bilo učinkovito, mora se temeljiti na preporučenim fazama, ali i strategijama koje će pozitivno djelovati na sprječavanje krize te na ljude. Ono, dakle, za cilj ima ublažavanje posljedica krize. U ovome radu, sadržajnom i lingvističkom analizom, istraživat će se komunikacija tijekom krizne situacije uzrokovane virusom, odnosno COVIDOM-19 koja se temelji na medijskim istupima članova Hrvatskoga nacionalnoga stožera kao vodećih predstavnika tijekom navedene krizne situacije. Obuhvaća, dakle, diskurs članova Stožera, sadržaj onoga što je izrečeno tijekom konferencija, ali i analizu njihovih medijskih istupa prema određenim jezičnim razinama: morfološkoj i leksičkoj, sintaktičkoj te semantičkoj. A crisis is a serious event that affects a human being and can affect any aspect of a person’s life. It can be caused by human action or natural forces, and regardless of the cause, it certainly has a negative effect on people. Because of this, the importance of communication during a crisis is emphasized. Crisis communication, in order to be effective, must be based on the recommended phases, but also on strategies that will have a positive effect on crisis prevention and on people. It therefore aims to mitigate the effects of the crisis. This paper, through content and linguistic analysis, will investigate communication during a crisis situation caused by a virus, i.e. COVID-19, which is based on media appearances of members of the Croatian National Headquarters as leading representatives during the crisis. It includes, therefore, the discourse of the members of the Staff, the content of what was said during the conferences, but also the analysis of their media appearances according to certain language levels: morphological and lexical, syntactical and semantical.

Poslovna kriza predstavlja stanje u poslovnoj organizaciji nastalo djelovanjem nepovoljnih događa koji uzrokuju probleme u poslovanju te dovode do smanjenja prihoda, smanjenja obujma poslovanja, smanjenja likvidnosti te pojave gubitaka. Krizni menadžment podrazumijeva skup procesa ili funkcija kojima je temeljni cilj predvidjeti, identificirati i izučiti moguće krizne situacije. Zaposlenici predstavljaju najosjetljiviji segment poslovne organizacije u vrijeme poslovne krize koja ima veliki utjecaj na zaposlenike jer dolazi do pada motivacije. Posebna pažnja posvećuje se kriznom komuniciranju kao glavnom alatu za svladavanje krizne situacije. Kriza uzrokovana COVID-19 virusom u vrlo kratkom roku zahvatila je cijeli svijet. Razina razvijenosti i primjene alata kriznog komuniciranja utječu na motivaciju i sigurnost zaposlenika u radnom okruženju tijekom pandemije COVID-19. Osim motivacije istražena je i komunikacija menadžmenta sa zaposlenicima u vrijeme pandemije, kao i sigurnosne mjere kako bi se zadržala stabilnost poslovanja. A business crisis is a situation in a business organization caused by the occurrence of adverse events that cause business problems and lead to a decrease in revenue, reduced business volume, reduced liquidity, and the occurrence of losses. Crisis management is a set of processes or functions whose basic goal is to predict, identify and study possible crises. Employees represent the most sensitive segment of a business organization in times of business crisis that has a major impact on employees as their motivation declines. Special attention is paid to crisis communication as the main tool for crisis management. The crisis caused by the COVID-19 virus in a very short time affected the whole world. The level of development and application of crisis communication tools affect the motivation and safety of employees in the work environment during the COVID-19 pandemic. Management communication with employees was also researched during the pandemic as well as security measures to keep business stable.

Za uspešno reševanje javnozdravstvene krize je treba med posamezniki doseči izvajanje želenega (samo)zaščitnega odziva. Teorija pravi, da ima pri tem ključno vlogo posameznikova zaznana učinkovitost. H grajenju zaznane učinkovitosti pomembno prispeva komuniciranje upravljavcev krize. Njihova sporočila morajo biti sestavljena iz informacij, ki spodbujajo zmožnost izvajanja priporočenega odziva (samoučinkovitost), in iz trditev, ki sporočajo, da ta odziv deluje (učinkovitost odziva). Diplomsko delo preučuje krizno komuniciranje ključnih akterjev na področju javnozdravstvene krize, ki jo je povzročila epidemija covida-19 v Sloveniji – Vlade Republike Slovenije, Ministrstva za zdravje in Nacionalnega inštituta za javno zdravje –, na družbenem omrežju Facebook. Glede na pomen in aktualnost tematike ter pomanjkanje obstoječih raziskav je poglavitni cilj diplomskega dela odgovoriti na raziskovalno vprašanje, kolikšen delež Facebook objav omenjenih akterjev komunicira učinkovitost in njeni dimenziji – samoučinkovitost in učinkovitost odziva – ter kako. S tem namenom je bila izvedena kvalitativna analiza vsebine 232 Facebook objav v izbranem časovnem obdobju, podatki pa so bili tudi kvantificirani. Rezultati kažejo na široko prisotnost sporočil o učinkovitosti med preučevanimi akterji in izpostavijo razkorak v zastopanosti njenih dimenzij: medtem ko je komuniciranje samoučinkovitosti visoko prisotno, se komuniciranje učinkovitosti odziva v splošnem izkaže za pomanjkljivo. Ugotovitve študije prinašajo vpogled v pomemben vidik kriznega komuniciranja znotraj javnozdravstvene krize in lahko služijo kot eno izmed izhodišč za komunikacijske izboljšave v morebitnih prihodnjih podobnih krizah. In order to successfully resolve a public health crisis, it is necessary to achieve the implementation of the desired (self-)protective response among individuals. Based on theory, what plays a crucial role in this, is individual's perceived efficacy. Crisis managers' communication can contribute significantly to building perceived efficacy. Their messages should consist of information that promotes the ability to perform the recommended response (self-efficacy) and of claims that the response will work (response efficacy). The thesis examines crisis communication of the key actors who managed the public health crisis caused by the covid-19 epidemic in Slovenia – the Government of the Republic of Slovenia, the Ministry of Health and the National Institute of Public Health –, on the social network Facebook. Given the importance and relevance of the topic and the lack of existing research, the main goal of the thesis is to answer the research question, to what extent the mentioned actors' Facebook posts communicate efficacy and its two dimensions – self-efficacy and response efficacy – and how. To this end, a qualitative content analysis of 232 Facebook posts in the selected time period was conducted and the data were quantified as well. The results show a wide presence of efficacy messages among the studied actors and highlight the gap in the representation of its dimensions: while self-efficacy is widely communicated, communication of response efficacy generally proves to be insufficient. The findings of the study provide insight into an important aspect of crisis communication within the public health crisis and can serve as one of the starting points for communication improvements in potential future similar crises.

U ovom specijalističkom radu, autorica se bavi povijesnim pregledom odnosa s javnošću u Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo su tamo, 20-ih godina prošlog stoljeća, nastali odnosi s javnošću kakve danas poznajemo. Bilo da je riječ o ratnoj propagandi, kriznom komuniciranju ili nošenju s izazovima koje su donijeli novi mediji i digitalizacija, SAD su pokazale kako se vrlo dobro snalaze plivajući nemirnim vodama odnosa s javnošću. U zaključku, kao i kroz cijeli rad, vidljivo je da Sjedinjene Američke Države nisu bile samo kritična točka razvoja modernih odnosa s javnošću, već su nastavile diktirati smjer u kojem se profesija razvija i danas.

U ovom specijalističkom radu, autorica se bavi povijesnim pregledom odnosa s javnošću u Sjedinjenim Američkim Državama. Upravo su tamo, 20-ih godina prošlog stoljeća, nastali odnosi s javnošću kakve danas poznajemo. Bilo da je riječ o ratnoj propagandi, kriznom komuniciranju ili nošenju s izazovima koje su donijeli novi mediji i digitalizacija, SAD su pokazale kako se vrlo dobro snalaze plivajući nemirnim vodama odnosa s javnošću. U zaključku, kao i kroz cijeli rad, vidljivo je da Sjedinjene Američke Države nisu bile samo kritična točka razvoja modernih odnosa s javnošću, već su nastavile diktirati smjer u kojem se profesija razvija i danas.