Search

Rad se temelji na historiografskim podacima školovanja Ivana Matetića Ronjgova u Kastvu. Istražuje se glazbena povijest Kastva s ciljem rasvjetljvanja skladateljeve biografije.

Slikovnica kao poticaj za očuvanje zavičajnog identiteta rad je kojem je cilj bio integracija slikovnice i zavičajnog identiteta kao bliskih dječjih prijatelja i pomagača u njihovu razvoju na svim razinama s posebnim naglaskom na zavičajne vrijednosti. Prvi se dio rada odnosi na slikovnicu koju se definira, raslojava prema tematici, tekstualnosti, likovnosti, njezinom utjecaju na kognitivni razvoj djeteta i prema različitim funkcijama. Drugi dio rada bavi se zavičajem, zavičajnošću i zavičajnim identitetom na općoj razini, ali i s obzirom na načine implementacije u odgojno-obrazovni proces te se osvrće na konkretan kastavski zavičaj i njegovanje istog. Treći, praktični dio obuhvaća teorijska ishodišta navedena u prva dva dijela u kojem su na primjeru dobre prakse prikazane mogućnosti uporabe slikovnice kao poticaja za očuvanje zavičajnog identiteta. A picture book as an incentive to preserve native identity is a work aimed at integrating picture books and native identity as close children's friends and helpers in their development at all levels with a particular focus on native values. The first part of the work refers to the picture book that is defined, layered by theme, textuality, art, its impact on the cognitive development of the child and according to different functions. The second part of the work deals with the homeland, the heritage and the native identity at the general level, but also considering the ways of implementation in the educational process and it also reviews on the particular Kastav native identity and its nurturing. The third, practical part includes the theoretical origins listed in the first two parts, and shows on a good practice example the possibility of using picture books as an incentive to preserve native identity.

Spomenica dvadesetpetogodišnjice Hrvatske čitaonice u Kastvu tiskana je u nakladi Hrvatske čitaonice u Kastvu 1892. godine u tiskari Dolenc u Trstu. Sastavio ju je Vinko Rubeša, kastavski učitelj i aktivan član kastavske čitaonice. Spomenica je vrijedan izvor za istraživanje povijesti te prve hrvatske čitaonice osnovane u Istri, višestruko važne institucije za širenje preporodnih ideja te skrb o hrvatskom jeziku na tom području, posebice u Kastavštini. Uz to Spomenica je vrijedna i kao izvor za filološka istraživanja, posebice u kontekstu hrvatske književnojezične povijesti i standardizacijskih procesa u drugoj polovici 19. stoljeća. Tekst Rubešine Spomenice govori o hrvatskom jeziku toga vremena i njegovu položaju na nekoliko razina. U ovome se radu one identificiraju i analiziraju.

Unazad nekoliko godina na području grada Kastva nekolicina proizvođača grožđa i vina u suradnji sa znanstvenim institucijama i uz potporu lokalnih jedinica uprave i samouprave nastoji obnoviti vinogradarsku proizvodnju temeljenu na autohtonom sortimentu. Prvi korak već je napravljen identifikacijom nekoliko autohtonih sortata. Sorte Jarbola, Verdić, Mejsko belo, Divjaka i Brajkovac su nakon identifikacije razmnožene i posađene u zasad manjim nasadima lokalnih vinogradara. Cilj ovog rada bio je utvrditi osnovne gospodarske i ampelografske karakteristike navedenih sorata u proizvodnom nasadu lokalnih proizvođača. Analizom podataka utvrđen je broj grozdova po trsu, prinos po trsu, mehanički sastav grozda i kemijski sastav mošta. Na taj način utvrđene su osnovne razlike između sorata kao i gospodarski potencijal svake sorte. Sorta Verdić ima dimenzijama i masom najveći grozd, dok sorta Brajkovac dimenzijama i masom ima najmanji grozd. Sorta Jarbola ima najveću masu bobice i najveći udio mesa u masi grozda te izrazito veliki broj grozdova po trsu. Sorta Divjaka se odlikuje visokom rodnošću te najmanjom masom bobica. Sorte Mejsko belo i Brajkovac pokazale su se, zbog visokog sadržaja šećera, kao sorte s najboljim kvalitativnim potencijalom u promatranoj godini istraživanja., Several years ago in the city area of Kastav several grape and wine producers in cooperation with scientific institutions and local-government tried to restore the grape production based on autochthonous grapevine varieties. The first step has already been done by identifying several indigenous varieties. After the identification, Verdić, Mejsko belo, Divjaka, Jarbola and Brajkovac variety were propagated and planted in new vineyards of local producers. The aim of this study was to determine the basic yeald and ampelographic characteristics of mentioned varieties in vineyards of local grepe and wine producers in Kastav. Analysis of the data is determined by the number of bunches per vine, yield per vine, the chemical composition of must and mechanical composition of the cluster and berry. This research set out the basic differences between varieties and economic potential of each variety. Variety Verdić have the largest and variety Brajkovac the smallest dimensions and mass of the cluster. Variety Jarbola have the largest berry mass and the highest proportion of meat in the cluster mass. Also it has a very large number of clusters per vine. The Divjaka variety is distinguished by its high yield-set potential and the smallest mass of berry. The varieties of Mejsko Belo and Brajkovac have higher sugar content and proved to be potentially best-quality varieties in this year of research.

U radu se opisuju posebnosti samoglasničkih, suglasničkih i naglasnih jezičnih značajka govora Medveje te se ističu neke jezične različitosti u odnosu na govor Kastva. Oba govora pripadaju sjeveroistočnomu istarskom poddijalektu ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja. Rad se temelji na vlastitim terenskim istraživanjima Kastva i Medveje iz 2005. godine, na opsežnim fonološkim terenskim istraživanjima koje je prije petnaestak godina proveo dr. sc. Mijo Lončarić te na dijelu zapisa objavljenih u recentnoj dijalektološkoj literaturi., The paper presents the phonological (linguistic) characteristics of the local speech of Medveja compared to the phonological characteristics of the speech in Kastav. The analysis contains inventory, distribution and origin of prosody, vocalism and consonants. As confirmed by a new classification, the speech of Medveja and the speech of Kastav both belong to the northeast Istrian ekavian Čakavian dialect.

U sklopu elaborata (studije) posrijedi je poglavlje o povijesnom i spomeničkom značenju kastavskih utvrda. Ukazuje se na atipičnu situaciju da župna crkva ima zasebnu utvrdu, i to na položaju koji nije najviša točka obuhvata zidina. Mogu se razlikovati tri faze u razvoju utvrda, u rasponu od kraja XIV. do prve polovice XVI. stoljeća.

Druga polovica XIX. stoljeća iznjedrila je na području Markgrofovije Istre (područje Cislajtanije) mnoga značajna imena u području školstva. Jedno od njih je i Vinko Rubeša, učitelj iz Kastva. Učiteljsku školu završio je u Kopru 1886. godine, kao i većina drugih istarskih učitelja toga vremena. Službovao je najdulje u Kastvu do svoje smrti 1908. godine. Bio je aktivan u radu Hrvatske čitaonice u Kastvu, dobrovoljnog vatrogasnog društva, tamburaškog društva „Istarska vila“, pisao za "Novi list", "Hrvatsku domovinu", "Crvenu Hrvatsku" u Dubrovniku, "Narodni list" u Zadru, "Narodni list" u Opatiji, u "Kvarneru" u Rijeci, u đačkom koledaru "Jorgovan", te za Godišnje izvještaje pučkih škola spadajućih pod okružje mjestnog školskog vijeća u Kastvu koja je izdavalo Mjestno školsko vijeće u Kastvu., In the second half of the 19th century, many significant names appeared in the area of school education on the territory of the March of Istria (the Cisleithania area). They included Vinko Rubeša, a teacher from Kastav. He completed the teacher school in Cappodistria in 1886, as did most other Istrian teachers during the era. He mostly served in Kastav, until his death in 1908. He took an active part in the operation of the Croatian Library in Kastav, the voluntary fire brigade and the tambourine society “Istarska vila”, and also wrote for "Novi list", "Hrvatska domovina", "Crvena Hrvatska" in Dubrovnik, "Narodni list" in Zadar, "Narodni list" in Opatija, "Kvarner" in Rijeka, the student calendar "Jorgovan", and for the Annual Report on the Primary Schools Subject to the School Council in Kastav published by the Local School Council in Kastav.

Rad se bavi analizom oporuka koje su nastale na početku 20. stoljeća na području Kotarskog suda Kastav. Analiza je provedena s diplomatičkoga, sintaktičkoga i stilističkoga aspekta. Okosnicu predstavlja sintaktička analiza koja donosi pregled svih zavisno složenih rečenica koje se pojavljuju u tekstovima. Diplomatička analiza daje podjelu oporuke na određene dijelove koji se ističu pravnom funkcijom, a stilističkom se analizom utvrđuje pripadnost oporuka dvama funkcionalnim stilovima, a to su administrativno-poslovni i razgovorni stil.

Rad se temelji na jedinoj sačuvanoj riječkoj notarskoj knjizi iz 15. stoljeća, onoj Antuna de Renna iz Modene. Autor prilaže pregled poslovnih aktivnosti suca Kvirina Spinčića, uglednoga građanina Kastva i Rijeke iz prve polovice 15. stoljeća. Bio je relativno bogat, vlasnik nekretnina te se bavio trgovinom. Analizira se njegova kreditna trgovina i postavlja u kontekst aktivnosti trgovaca na Jadranu.

Članak se bavi učiteljskom školom u Kastvu. Kroz rad škole mogu se pratiti svi problemi koji postoje u društvu, promjene političkih vlasti, promjene obrazovnih sustava i ideologija. U pisanju članka korišteni su dokumenti iz Državnoga arhiva u Rijeci i arhiva Prve riječke hrvatske gimnazije koja je sljednica učiteljske škole. Podaci iz arhivskih dokumenata komparirani su s dostupnom stručnom literaturom. Prvenstveno je ideja ovoga teksta bila obraditi jedan segment rada učiteljske škole na temelju podataka iz arhivske građe, a kroz rad škole prikazati i promjene u društvu koje ju je okruživalo. Članak je podijeljen u četiri cjeline. U prvoj se opisuje otvaranje i rad pripravnice, koja je imala zadaću pripremiti učenike za prijemni ispit na učiteljskoj školi u Kopru. Nastava se održavala na hrvatskom jeziku, pa su tako mnogi učenici prvi put slušali nastavu na materinskom jeziku. Drugi dio opisuje napore Općine Kastav da dobije i sagradi školu u Kastvu te nastavu u vrijeme Prvoga svjetskog rata. U vrijeme rata veći je dio nastavnika i učenika starijih razreda mobiliziran, a neki su učenici mlađih razreda morali odustati od školovanja zbog oskudice. Treći dio opisuje vrijeme talijanske okupacije, priključenje Kastva Kraljevini SHS te organizaciju nastave i gašenje škole 1938. U tom se razdoblju u školu počinju primati i djevojčice kao redovite učenice. U četvrtom se dijelu opisuje ponovno otvaranje škole nakon Drugoga svjetskog rata i njezin rad u neposrednom poraću sve do njezinoga konačnog premještanja 1947. u Rijeku. Nakon rata zbog državne politike brzog opismenjavanja stanovništva naglo raste broj učenika pa škola postaje premala. Kroz cijelo vrijeme rada škole, osim u vrijeme talijanske okupacije, nastava se održavala na hrvatskom jeziku. Škola je dala velik broj učitelja koji su mnogu djecu naučili čitati i pisati i to na hrvatskom jeziku., The article explores the school for teachers in Kastav. Through the school’s work, one can track all problems present in the society, change of political authorities, change of educational systems and ideologies. Documents from the State’s archives in Rijeka and the archive of the First Croatian grammar school in Rijeka, the successor of the school for teachers, were used. The records from the archives are compared with the literature available. The first idea of this text was to cover just one segment of the school’s work based on the information from the archives, and to show the changes in the society through the school’s work. The article is divided into four parts. The first describes the founding and work of the intern which had the task of preparing the students for the admission’s exam for the school for teachers in Koper (Capodistria). The lectures were in Croatian so many students attended the classes with their mother tongue for the first time. The second part describes the efforts of Kastav County to get and build a school in their town during First World War. During the war, most of the teachers and older students were drafted, and some younger students had to leave school due to hard times. The third part describes the Italian occupation, Kastav joining Kingdom of SHS and organizing classes and the subsequent cancelling the school in 1938. During that period the school started accepting girls as regular students. The fourth part describes the reopening of the school after Second World War and its work after the war, up until its move to Rijeka in 1947. After the war, due to the state’s policy of literacy, the number of students rose, and the school became too small as a result. During the entire time the school was opened, except during the Italian occupation, the classes were in Croatian. The school educated many teachers who taught many children how to read and write in Croatian., Il contributo tratta dell’istituto magistrale di Castua. Attraverso l’attività dell’istituto è possibile tracciare diversi problemi esistenti nella società, il cambio di governi politici, del sistema di istruzione e delle ideologie. Nella stesura dell’articolo sono state usate le fonti dell’Archivio di Stato di Fiume e dell’archivio del Primo Ginnasio Croato di Fiume, successore dell’istituto magistrale. I dati ricavati dai documenti archivistici sono stati comparati a quelli delle pubblicazioni scientifiche. L’intento di questo articolo è, in primo luogo, di occuparsi di un segmento dell’attività dell’istituto magistrale in base ai dati ricavati dal materiale archivistico e di presentare i cambiamenti accaduti nella società che lo circondava attraverso la descrizione della sua attività. L’articolo è suddiviso in quattro parti. La prima descrive l’apertura e l’attività della scuola che doveva preparare gli allievi per l’esame di ammissione all’istituto magistrale di Capodistria. L’insegnamento si svolgeva in lingua croata in modo che molti allievi poterono, per la prima volta, seguire le lezioni nella lingua materna. La seconda parte descrive gli sforzi del Comune di Castua di ottenere e costruire la propria scuola e di svolgervi le lezioni durante la Prima guerra mondiale. Durante la guerra la maggior parte degli insegnanti e degli alunni delle classi superiori fu mobilizzata, mentre alcuni alunni delle classi inferiori dovettero rinunciare all’educazione a causa della miseria. La terza parte descrive il periodo dell’occupazione italiana, l’annessione di Castua al Regno SCS, l’organizzazione dell’insegnamento e la cessazione dell’attività nel 1938. In questo periodo la scuola inizia ad accogliere le bambine come alunne regolari. Nella quarta parte è descritta la riapertura della scuola immediatamente dopo la fine della Seconda guerra mondiale e la sua attività fino al trasferimento definitivo a Fiume accaduto nel 1947. Dopo la guerra infatti, per effetto della politica statale di rapida alfabetizzazione della popolazione, aumenta repentinamente il numero degli alunni e la scuola diventa troppo piccola. Durante tutti gli anni di insegnamento svoltosi presso l’istituzione, tranne nel periodo dell’occupazione italiana, le lezioni si sono sempre tenute in lingua croata. La scuola ha fornito un grande numero di insegnanti che hanno insegnato a molti bambini a leggere e scrivere in lingua croata.

Počeci čitaoničkoga pokreta na hrvatskim prostorima sežu u prvu polovinu XIX. stoljeća. Doba je to nastanka brojnih programskih spisa, čija je namjera pružiti odgovore na goruće probleme političkoga, gospodarskog i kulturnog razvoja hrvatskoga naroda i njegova oblikovanja kao moderne nacije, koja uključuje sve slojeve jednog naroda bez obzira na njihove statusne i imovinske razlike. U taj proces uključila se skupina obrazovanih ljudi pučkog i dijelom plemićkog podrijetla, na čelu s Ljudevitom Gajem i grofom Jankom Draškovićem ; njihova je namjera bila u tome pravcu usmjeriti i stanovnike Banske Hrvatske. Prvi je korak njihova djelovanja bilo stvaranje jedinstvenog književnog jezika kao osnovne pretpostavke za unutarnje povezivanje hrvatskog naroda, te dalje, njegovo pretvaranje u naciju. Situacija u Banskoj Hrvatskoj u tome je razdoblju bila veoma nepogodna ; Hrvati su bili u opasnosti ne samo gospodarskoj, već i nacionalnoj. Takva politička situacija burnoga XIX. stoljeća s Ilirskim pokretom i Hrvatskim narodnim preporodom začetim u sjevernome dijelu Banske Hrvatske, koja se postupno od svih Hrvata prihvaća kao matica domovina, a Zagreb kao metropola, iznjedrila je osnivanje niza čitaonica. Ove su institucije postale najboljim izvorištem za ostvarivanje nekoliko ciljeva. Naime, s obzirom da u samim počecima nije bilo moguće osnivanje, primjerice, hrvatskih političkih stranaka, krenulo se preko čitaonica u buđenje svijesti o sebi kao narodu-Hrvatima, koji je ravnopravan s drugima, u prvome redu austrijsko/njemačkim, mađarskim i talijanskim narodima, zatim, svijesti o vlastitome jeziku i kulturi hrvatskoga naroda, o njegovanju običaja, kulturnoga nasljeđa i zajedništva, čvršćega povezivanja malobrojnih inteligenata i ostalih pripadnika hrvatskoga naroda itd. Čitaonice su imale nekoliko značajnih karakteristika. Prije svega, postaju novo mjesto susretanja ljudi, zamjenjujući tako dotadašnja jedina stoljetna sastajališta – crkve i gostionice. Za razliku od njih, adekvatni su prostori za okupljanje ljudi i razvijanje kulturnoga i društvenog oblika djelovanja, uz latentnu ideološku podlogu svojstvenu određenome broju stanovnika. One su prostor okupljanja lokalnoga stanovništva, i to prvenstveno na nacionalnoj osnovi, zatim, mjesta iskazivanja domoljublja i rodoljublja, gdje su nestajale suprotnosti i nesuglasice među pojedincima pred zajedničkom obranom od drugonacionalnih neprijatelja. Bila su mjesta potvrđivanja društvenoga i kulturnoga identiteta tamošnjih zajednica. Također, kroz istupanja preko čitaonica lokalne su se zajednice otvarale i jedinstveno nastupale prema ostalome svijetu, gradeći tako vlastiti lokalni kulturni i društveni prostor. U počecima djelovanja čitaonica još uvijek je usmeno informiranje i protok informacija imalo veliku važnost, kao stoljećima do tada. Čitaonice su tako bile adekvatni prostori za formalne i neformalne razgovore o brojnim temama, pa i onima o krijomice pribavljenim novostima iz stranoga svijeta. U njima su se susretali pripadnici različitih generacija, družeći se međusobno te grupirajući se u različite sekcije, prema dobnim ili interesnim specifičnostima. I već na početku njegovale su mnoge kulturne aktivnosti, koje bismo mogli okarakterizirati strogo amaterskima. Članovi čitaonica okupljali su se u njezinim prostorima oko različitih sadržaja. Sve su čitaonice svojim članovima omogućavale čitanje novina na hrvatskom te na talijanskom, njemačkom i slovenskom jeziku, časopisa, knjiga, a time i praćenje zbivanja u zavičaju, domovini i svijetu, te razvijanje i održavanje nacionalne svijesti u sudaru s mađaronsko-mađarskom i talijanaško-talijanskom politikom. Ona su središta organizacije raznih oblika prosvjetnoga i kulturnog života, sastajališta istomišljenika, mjesta dogovora o političkim akcijama, stjecišta ljudi i ideja, pokretači raznih oblika društvenog života i uporišta hrabrih branitelja jezičnoga i kulturnoga identiteta Hrvata. U njihovu su okviru organizirana predavanja različitoga aspekta prosvjećivanja, primjerice, gospodarskoga, zdravstvenog, tu su i recitatorske, dramske, koncertne i druge priredbe. Organiziraju se gostovanja, susreti s poznatim osobama, obilježavanje značajnih godišnjica i akcija humanoga karaktera i slično. Pokret je pozitivno odjeknuo i u Kvarnerskome primorju te Liburnijskoj Istri s Kvarnerskim otocima, stoga su i ovdje počele nicati čitaonice i čitaonička društva. Navedeno područje nije imalo jednu političku upravu. Naime, Kvarnerski su otoci i Istra od 1825. do 1918. god. pripadali zapadnome ili cislajtanijskom dijelu Habsburške Monarhije, i to do 1861. god. su Okružje, a poslije imaju status autonomne pokrajine sa Saborom. Obala, pak, dio je Banske Hrvatske, nazvana «Mađarskim primorjem», pa su preporoditelji taj dio od Rijeke do Novoga (ostali dio je Vojna Krajina) počeli nazivati Hrvatskim primorjem. Na prostoru tê mađarske uprave nešto ranije dolazi do osnivanja čitaonica, za razliku od prostora pod Bečkom upravom, utoliko više što je na ovim prostorima još od druge polovice XVIII. st. bila prisutna intencija Mađara da na Kvarnerskoj obali Jadranskoga mora izgrade svoj trajni izlaz, a time i prošire svoj gospodarski te kulturni utjecaj. U prvoj fazi na spomenutu je prostoru do 1890. godine, kada kreće agresivna mađarizacija osnovano je četrdesetak čitaonica, od kojih po svojemu političkome i društvenom značaju ističemo one u Rijeci, Kastvu, Vrbniku i Trsatu. U drugoj fazi – od 1890. god. do 1918. god. pratimo popravljanje položaja Hrvata, koji su od tada sudjelovali i u vođenju poslova, te ekonomski i kulturno osnažili stvorivši uvjete za daljnje jačanje svojega stanovništva, doduše, samo njegova sitnoga sloja. Društveno-ekonomski, a i kulturno-prosvjetno – iako u puno boljemu položaju – još uvijek su zaostajali za Mađarima i Talijanima.

U radu se opisuju posebnosti samoglasničkih, suglasničkih i naglasnih jezičnih značajka govora Medveje te se ističu neke jezične različitosti u odnosu na govor Kastva. Oba govora pripadaju sjeveroistočnomu istarskom poddijalektu ekavskoga dijalekta čakavskoga narječja. Rad se temelji na vlastitim terenskim istraživanjima Kastva i Medveje iz 2005. godine, na opsežnim fonološkim terenskim istraživanjima koje je prije petnaestak godina proveo dr. sc. Mijo Lončarić te na dijelu zapisa objavljenih u recentnoj dijalektološkoj literaturi.

U članku se donosi i komentira izvješće Kazimira Munića o revitalizaciji kastavskoga pjevačkog zbora Istarska vila 1945. godine.

U članku se donose imena i prezimena kastavskih uglednika koji se spominju u Kastavskom statutu iz 1400. i uglednika koji se pojavljuju u dokumentima iz toga razdoblja. Uz vijećnike Velikoga i Maloga vijeća tu su kapetani i ostali uglednici Komune kastavske. Uz to su navedena i imena stranaca koji su sudjelovali u upravi Kastavštine.

Kako su izgledala istraživanja Šparožne pećine, najveće špilje Kastavštine s bogatom turističkom, paleontološkom i speleološkom poviješću. U njoj su boravili špiljski medvjedi, u njoj je snimljena jedna od najstarijih fotografija podzemlja hrvatskog krša, a bila je turistička špilja u Austro-Ugarskoj. Članak vam pruža povijesnu pozadinu špilje, razmatra njezino pravo ime i vrijednost i opisuje najnovija istraživanja.

U radu se daje bibliografski popis radova za povijest Rijeke, Kastva, Veprinca, Opatije, Lovrana, Mošćenica i Brseča u srednjem i ranom novom vijeku. Donosi se popis od 25 izabranih izvora i zbirki te 490 monografija, članaka i bilješki, što sveukupno iznosi 515 bibliografskih jedinica. U prilogu se predstavljaju važniji radovi o povijesti spomenutoga područja u posljednjih 150 godina.

Knjiga mr. sc. Darinka Munića, dugogodišnjeg djelatnika Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, posvećena je spomenutom kulturno-prosvjetnom društvu, koje je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće podučavalo narod o potrebi govora domaćim jezikom, šireći na taj način prosvjetiteljske i domoljubne ideje tog doba.

Prilog je životopis prosvjetnoga i društvenoga djelatnika prof. Ante Rubeše, rođenoga u Kastvu 1894., umrloga u Kastvu 1980.

Ova je knjiga prva sinteza koja cjelovito obuhvaća crkvenu spomeničku topografiju od Kastva, preko Veprinca, Lovrana i Mošćenica do Brseča, a ujedno je detaljno obrađena spomenička baština svake župe posebno. Iz sakralnog se graditeljstva može puno doznati o prošlim vremenima, o svakodnevnom životu domaćeg hrvatskog puka, o njegovoj skromnosti, pobožnosti i svjetonazoru uopće. Dr. sc. Bauer Munić spomenula je činjenicu da je tijekom sedam stoljeća, koje je obradila u svojoj knjizi, to područje bilo izuzeto iz hrvatske države, no da je unatoč političkim promjenama hrvatski etnos ipak sačuvao svoju materinsku čakavštinu hrvatskog jezika, a i svoju glagoljicu. Crkve, crkvice i kapele sa svojim su inventarom živi svjedoci minulih zbivanja. Ova sustavna, pregledna i izvrsno napisana monografijska sinteza, opremljena korisnim i lijepim ilustracijama i fotografijama, nesumnjivo je iznimno važan doprinos poznavanju prošlosti toga kraja, a svakako je i poticaj za nova istraživanja, koja će pridonijeti nužnom očuvanju naše bogate kulturno-povijesne baštine.

U radu se na temelju vlastitoga terenskog istraživanja i ranije literature daje opis samoglasničkih, suglasničkih i naglasnih jezičnih značajki kastavskoga govora, koji pripada ekavskomu dijalektu čakavskoga narječja., The work presents phonological (linguistic) characteristics of local speech of Kastav. The analysis contains inventory, distribution and origin of prosody, vocalism and consonants. As a new classification confirms, the speech of Kastav belongs to the northeast istrian ekavian čakavian dialect. Despite some newer tendencies in phonology, the local speech of Kastav keeps its ancient origins and it belongs to native, indigenous idioms of that linguistic area.

Članak u Istarskoj enciklopediji.

Članak u Istarskoj enciklopediji.

Enciklopedijska natuknica o gradu Kastvu

Prilog je kratak prikaz istraživanja kastavskih šterni, od 1647. godine do naših dana. Prilog je potkrijepljen fotografskim materijalom.

Članak je posvećen pisanim povijesnim tragovima o crkvenoj organizaciji kastavske župe, koja je dugi niz stoljeća pripadala Pulskoj biskupiji. Polazna točka istraživanja je prvi pouzdani opis kastavske župe u "Slavi vojvodine Kranjske" Johanna Weikharda Valvasora iz 1689. godine. Nakon toga retrospektivno se vraćamo unatrag do diplome njemačkoga vladara Otona III. iz 996. godine o osnutku Tarsatičke biskupije. Od toga najstarijega neposrednog podatka vezanoga uz kršćansku crkvu na području Rijeke i njezine okolice postupno se navode svi izvori o katoličanstvu i kršćanskoj crkvi na području Kastva i Kastavštine do druge polkovice XVII. st. U tome se smislu komentiraju: prvi spomen neimenovana plovana/župnika u dvije listine Rudolfa II. Devinskog iz 1351. godine, kapituli/članci Kastavskoga statuta o plovanu iz 1400. kao i njegovi kasniji dodatci sve do Odluke iz 1661. godine, zabilježbe iz riječke notarske knjige Antuna de Renna de Mutine iz XV. st. u kojoj se pojavljuje prvi imenovani župnik Doclegna te kastavski glagoljski epigrafski natpisi. Postupnim slaganjem i sastavljanjem skromnoga mozaika izvora moguće je stvaranje slike o razvoju srednjovjekovne kastavske župe.

Godine 1895. Ferdinand von Kleinmayr objavio je u Ljubljani, u vlastitoj nakladi, knjižicu džepnoga formata "Castua". Knjižica od ukupno 24 stranice zapravo je prvi turistički vodič Kastva, a objavljena je kao prvi sveščić turističke biblioteke "Uzduž i poprijeko Kvarnerom". Ideja o tiskanju knjižice nastala je spontano u vrijeme autorova službenoga posjeta Kastvu. Fasciniran ljepotama Kastva, autor je potencijalnomu turistu želio predstaviti grad Kastav koji je vrlo zanimljiv iz više razloga: zbog svojega položaja blizu turističkoga središta Opatije, zbog bogate povijesti, sakralnoga i profanoga graditeljstva, zbog vrijednih i radišnih Kastavaca i njihova načina života. Iako je "Castua" prvi turistički vodič Kastva, knjižica je do sasa ostala gotovo potpuno nepoznata.

Istražena je, snimljena na terenu i analizirana sintaksa u kastavskoj čakavštini

Iz Kastva potječe materijalna ostavština koja je prikupljena uglavnom izvan arheološkog konteksta, te građa iz pokusno iskopavane nekropole u vrtači Veli Mišinac. Sakupljena u cijelosti, svjedoči o intenzivnom i relativno bogatom načinu življenja tijekom željeznog doba. Stoga se u članku prikazuje Kastav kao visinsko naselje s pripadajućim nekropolama i cjelokupni repertoar nalaza materijalne kulture, koji su zahvaljujući svojoj osebujnosti i vrijednosti ponovno potakli pozornost i tako postali temom ovog istraživanja. Predmeti materijalne kulture pretstavljeni su kataloški i primjereni suvremenim kronološkim interpretacijama, a saznanja su nadopunjena pojedinim osteološkim analizama, analizama jantara i metala.

Veoma dugi životni vijek učitelja A. Dukića (rođen u Kastavštini, preminuo u Zagrebu) razdoblje je Austro-Ugarske i Kraljevine Italije, Države SHS (Zagreb), i Kr. SHS/Jugoslavije (Beograd), koja drži samo dio Kastavšćine, potom Velikonjemačkoga Reicha, te DF/FNR Jugoslavije, odnosno FNR Hrvatske. Apsolutna većina daje oružani otpor talijanskim fašistima i njemačko-nacističkom okupatoru. No, Dukić je doživio i konačno uključenje zavičaja u maticu domovinu Hrvatsku i početak njegova bržeg razvoja.

Sadržaj monografije o Kastvu posvećen je njegovoj cjelokupnoj prošlosti. Autor nas vodi od prapovijesti i antike, preko srednjovjekovne Kastavštine do ulaska u posjed Habsburške kuće, a zatim preko isusovačke uprave do novovjekovnih zbivanja. Posljednji dio monografijskoga prikaza Kastavštine, jednoga od najvećih posjeda na području sjevernoga Jadrana, posvećen je kastavskome/istarskome trolistu. Monografija svoj povijesni pregled zaključuje najnovijim povijesnim zbivanjima i vremenom kada je stvorena samostalna i neovisna Republika Hrvatska.

Sažetak predavanja na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva "Rijeka, Liburnija i Hrvatsko primorje u svjetlu arheoloških istraživanja", Rijeka, 10.-14. 10. 2000.

Konzervatorska podloga povijesnog središta grada Kastva.

konzervatorski program uređenja prostora Crekvine u gradu Kastvu

Autor prikazuje knjigu Darinka Munića o prezimenima zatečenim u Kastvu 1723. godine.