Search

Hrvatski državni arhiv kao središnja i matična arhivska ustanova ima primarnu ulogu čuvanja arhivskoga gradiva značajnoga za područje čitave Republike Hrvatske. Kao takav u svojim fondovima sadrži i više nego dovoljno izvora za proučavanje povijesti Dalmacije. Cilj je ovog rada na jednom mjestu prikazati fondove dostupne korisnicima Hrvatskoga državnog arhiva koji u svom gradivu sadržavaju izvore za Dalmaciju od kraja Mletačke Republike 1797. godine do proglašenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1945. godine. Fondovi su u članku podijeljeni na temelju promjena uprava nad Dalmacijom, pet razdoblja te dvije dodatne cjeline: za zbirke čiji samo određeni dio gradiva obuhvaća odabrano razdoblje te za obiteljske i osobne fondove. Na kraju članka nalazi se tablični prilog sa svim obrađenim fondovima., The Croatian State Archives, as the central and parent archival institution, has the primary role of preserving archival material important for the territory of the entire Republic of Croatia. As such, its fonds contains more than enough sources for studying the history of Dalmatia. The aim of this paper is to present in one place the fonds available to the users of the Croatian State Archives, which contain sources for Dalmatia from the end of the Republic of Venice in 1979 until the proclamation of the Federative People’s Republic of Yugoslavia in 1945. In the article, the holdings are divided based on the changes in the administration of Dalmatia, five periods and two additional units: for collections whose only part of the material covers the selected period, and for family and personal holdings. At the end of the article, there is a tabular attachment with all processed fonds.

Izvori su jedinstvena slatkovodna staništa na kojima se susreću kopneni, vodeni nadzemni i vodeni podzemni ekosustavi. Tu se razvijaju zajednice organizama specifičnog sastava i strukture, često bogate endemskim i reliktnim vrstama. Tulari (Trichoptera) jedna su od najzastupljenijih komponenti slatkovodne entomofaune. Pojavljuju se u svim tipovima slatkovodnih staništa uključujući i izvore. Ovim radom objedinile su se ove dvije značajke, izvori kao specifična staništa s jedne strane i fauna, vrste tulara koji ih nastanjuju s druge strane. Na 69 izvora na prostoru cijele Hrvatske utvrđeno je 148 vrsta tulara. Faunistički utvrđen je veći broj zanimljivih vrsta. Najzanimljiviji nalaz je vrsta Crunoecia irrorata (Curtis, 1834) koja je ovim istraživanjem utvrđena prvi puta na području Hrvatske. U rodu Drusus koji je najtipičniji rod izvorskih Trichoptera u europskoj fauni opisani su nepoznati stadiji kukuljica za vrste: D. croaticus Marinković-Gospodnetić, 1971 i D. septentrionis MarinkovićGospodnetić, 1976 te posljednji V. razvojni stadij ličinke vrste D. schmidi Botosaneanu, 1960. Utvrđene su značajke životnih ciklusa vrsta D. croaticus i D. septentrionis. Springs are unique freshwater habitats where terrestrial, aquatic terrestrial and aquatic subterranean ecosystems meet. Communities of organisms with a specific composition and structure develope here, often rich in endemic and relict species. Caddisflies (Trichoptera) are one of the most represented components of the freshwater entomofauna. They occur in all types of freshwater habitats, including springs. This dissertation unites this two features, springs as specific habitats on the one side and fauna, the species of caddisflies that inhabit them on the other side. There have been determined 148 caddisflies species in 69 springs in Croatia. A large number of interesting species were identified from the faunal point of view. The most interesting finding is the species Crunoecia irrorata (Curtis, 1834) which was discovered for the first time in Croatia. Previously unknown pupal stages of the species in the genera Drusus, which is the most tipical genera of spring Trichoptera in the European fauna, have been described: D. croaticus Marinković-Gospodnetić, 1971 and D. septentrionis MarinkovićGospodnetić, 1976, including the last, fifth developmental larval stage of the species D. schmidi Botosaneanu, 1960. The features of the life cycle for the spedies D. croaticus and D. septentrionis have been determined.

Pazinski Ponor prostire se na centralnom dijelu Istarskog Poluotoka i opskrbljuje podzemne vode središnjeg istarskog vodonosnika. Vodotok Pazinčica je dugačak oko 17 km, a svoj površinski tok na fliškome području završava utokom u Pazinski ponor. Nakon poniranja, vode Pazinčice i njenog slivnog područja krškim podzemljem odlaze prema izvorima koji se nalaze u dolini rijeke Raše, s njene desne strane. Količine vode koje istječu na izvorištima ovisne su u hidrogeološkim uvjetima. Trasiranjima Pazinskog ponora utvrđeno je da vode koje poniru u Pazinski ponor izviru na izvorima Sveti Anton, Rakonek, Balobani, Grdak i na nekim manjim izvorima. Osim toga daljnjim trasiranjima je utvrđeno da podzemne vode središnjeg istarskog vodonosnika također izviru na izvorištima u južnom dijelu poluotoka. The Pazin Abyss extends over the central part of the Istrian Peninsula and supplies the groundwater of the central Istrian aquifer. The Pazinčica watercourse is about 17 km long, its surface flow in the Flis area ends with an inlet into the Pazin abyss. After the waters of Pazinčica and its catchment area have plunged through the karst underground they flows towards the springs located in the Raša river valley, on its right side. The amount of water that flows out at the springs depends on hydrogeological conditions. By tracing the Pazin sinkhole, it was determined that the water that sinks into the Pazin sinkhole originates from the springs Sveti Anton, Rakonek, Balobani, Grdak and some smaller springs. In addition, through further tracing, it was established that the underground water of the central Istrian aquifer also originates from the springs in the southern part of the Peninsula

Savremena naucna istrazivanja ne mogu da se zamisle bez iscitavanja brojne strucne i naucne literature. U naucno-strucnim delima nalaze se izvori ideja, neophodni podaci za sprovodjenje istrazivanja, tvrdnje za poredjenje sa sopstvenim ishodima istrazivanja, proveru metodoloskih postavki i predvidjanje stanja u narednom periodu. U tom smislu, vazno je da svaki istrazivac poznaje barem osnovni pojam literature, pojavne oblike, karakteristike i nacine koriscenja.

Složenost zdravstvenog sustava i ubrzana digitalizacija u raznim područjima impliciraju stvaranje velike količine raznolikih podataka. Prema tradicionalnom shvaćanju podataka, takvi podaci se razlikuju i zahtijevaju poseban pristup pri upravljanju i analizi te ih možemo nazvati masovnim podacima. U radu su opisana obilježja masovnih podataka u zdravstvu, izazovi u radu, navedeni su izvori masovnih podataka, primjeri analize i smjernice u radu. Masovni podaci predstavljaju višedisciplinarno područje, zahtijevaju poznavanje podatkovne tehnologije, analitičkih alata i uz primjenu informacijske tehnologije razvoj standarda u području prikupljanja podataka.

Voda je jedan od najvažnijih resursa današnjice.U svijetu postoji golema količina pitke vode, usprkos tome mnogi krajevi svijeta nemaju pitke vode. Mnogo je vode onečišćeno, a najpoznatija onečišćivala su organske tvari.Organska tvar dijeli se na razgradive i nerazgradive tvari te može biti produkt djelovanja čovjeka ili biokemijskih procesa.Organske tvari prisutne u vodama mogu biti prirodne i umjetne. Prirodne organske tvari potječu iz humusa, polimera i polimernih mješavina, organskih kiselina, tijekom procesa truljenja, dok su umjetne organske tvari nastale djelovanjem čovjeka. Negativni učinci organskih tvari na zdravlje mogu biti: genetske promjene, utjecaj na rast, povećani rizik od karcinoma i mnoge druge bolesti. Prisutnost organskih onečišćivala u vodi analizira se raznim kemijskim metodama na temelju kojih se iznosi krajnji zaključak

The essay explores the life, thought and fortune of the controversial philosopher and theologian Paulus Scalichius / Pavao Skalić (1534–1575). In the first part, a short biography is provided, followed by an overview of some of the most significant cultural trends characterizing Europe between the 15th and 16th centuries. Outside of such context, in fact, Scalichius’ thought remains difficult to grasp. In the second part, a brief survey of his fortune between the 16th and 18th centuries shows that Scalichius did not play a marginal role in the history of encyclopedism, magic, Christian cabalism, and in the literature dedicated to emblems and symbols. Next, some of the most relevant aspects of his thought are addressed, focusing on some of the treatises collected in his Encyclopaediae … Epistemon (Basel, 1559), which was republished in Köln in 1571 with a number of significant variations. In the conclusion, it is stressed that it remains difficult to fully understand the evolution of Scalichius’ thought, to assess his originality, and to identify his place in the cultural context of his time until a proper examination of his sources and his use of them is carried out. Much work is yet to be done in this direction., Ovaj esej istražuje život, misao i fortunu kontroverznog filozofa i teologa Pavla Skalića (1534–1575). U prvom se dijelu prikazuje njegova kratka biografija, a potom slijedi pregled nekih najznačajnijih kulturnih trendova koji karakteriziraju Europu 15. i 16. stoljeća. Skalićeva misao izvan takvog konteksta zapravo ostaje teško shvatljiva. Kratko istraživanje njegove fortune između 16. i 18. stoljeća, provedeno u drugom dijelu, pokazuje da Skalić nije igrao marginalnu ulogu u povijesti enciklopedizma, magije, kršćanskog kabalizma i u literaturi posvećenoj amblemima i simbolima. U trećem dijelu pri obradi nekih od najrelevantnijih aspekata njegove misli usredotočuje se na neke traktate sabrane u njegovoj knjizi Encyclopaediae Epistemon (Basel, 1559), koja je s nizom značajnih varijacija objavljena i u Kölnu 1571. godine. Zaključno je naglašeno da je i dalje teško u potpunosti razumjeti evoluciju Skalićeve misli, procijeniti njegovu originalnost i identificirati njegovo mjesto u kulturnom kontekstu njegova vremena prije nego se provede odgovarajuće istraživanje njegovih izvora i Skalićeve uporabe tih izvora. U tom je pravcu potrebno poduzeti još mnoga istraživanja.

Rješavanju tekućih organskih debata unutar historiografije može se pristupiti i zahvaljujući potencijalima digitaliziranih povijesnih izvora dostupnih na internetu. Oni nude svježi interdisciplinarni te transdisciplinarni pomak u ovom smislu, koji je ipak opterećen nizom problema. Zbog toga implikacije digitalizacije arhivskog gradiva u širem društvenom kontekstu, kao i onom individualnog povjesničara-istraživača, valja problematizirati pomoću nekoliko primjera. Drugim riječima, nastojat će se odgovoriti na pitanje iz podnaslova.

U suvremenom razumijevanju upravljanja baštinom, baš kao i aktualnim teorijskim muzeološkim promišljanjima interpretacija baštine ima, ili bi barem trebala imati kritičnu, nezamjenjivu ulogu. Ista jest ona koja će u konačnici uzeti u obzir sve relevantne faktore, stvarne i potencijalne dionike procesa (od osnivača do posjetitelja) i dosljedno voditi računa o zadatostima/obilježjima lokalnog konteksta. Premda se nije nazivala interpretacija baštine potreba tumačenja okoline u kojoj egzistiramo nedvojbeno je postojala oduvijek jer kao ljudska bića imamo imanentnu potrebu da objasnimo 'svijet' koji nas okružuje. Formalno, interpretacija baštine ulazi u rječnike, posebice u kontekstu zaštite prirodne baštine kada su njeni i danas važeći postulati definirani sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća (cf. F. Tilden). Jedan od razloga zašto se snažnija afirmacija u svim baštinskim područjima događa upravo sada moguće je pronaći u razvoju kritičkih studija baštine koji su, tijekom zadnja dva desetljeća značajno redefinirali naše poimanje i razumijevanje baštine, posebice njene ulogu u društvu i naše (profesionalne i/ili laičke) odgovornosti spram iste. Rad ima za cilj pojasniti relevantnost interpretacije baštine danas, ali jednako tako i ukazati kako su određene muzeološke prakse kroz uključivanje postulata interpretacije anticipirale današnje trendove poput nužnosti uključivosti lokalne zajednice u (bilo koji) baštinski proces upravljanja, ili ideje održivog razvoja.

Ovaj rad napisan je kao ogled o morfologiji odnosa između historijskih izvora i povijesti. Odnos između izvora i povijesti od početka je 19. stoljeća fundamentalan za historijsku znanost i šire za historijsku svijest. Ipak, ovaj oblik odnosa podrazumijevao je prethodno razdvajanje između istine i teksta, koje se dogodilo van sfere historijskog ispitivanja, a u sferi interpretacije Svetog teksta. Ovdje analiziramo nekoliko različitih formi odnosa između istine i povijesti, odnosno istine i teksta – počevši od pisanja historije na prelazu iz 18. u 19. stoljeće, pa unazad do postavljanja novih okvira interpretacije teksta Lutherovom reformacijom – da bismo učinili vidljivijom dinamiku i posljedice razdvajanja teksta od istine. Takav pristup trebao bi ukazati na relativnost objektivnog utemeljenja specifične morfologije odnosa izvora i istine karakterističnog za moderno razumijevanje povijesti., This paper is an essay on the morphology of relation between historical sources and history. Since the beginning of the 19th century, this relation was fundamental for historical science and historical consciousness in general. This relation presupposes the separation between truth and text, which had happened outside of the sphere of historical inquiry, and in the sphere of Holy texts exegesis. We analyse several different forms of relation between truth and history, or truth and text – starting with the historical writing at the turn of the 18th into the 19th century, and back to the setting of the new frame of textual interpretation with Luther's reformation – in order to make more visible dynamics and consequences of separation between text and truth. Such an approach points towards the relativity of objective foundation of the specific morphology of relation between sources and truth, which is a characteristic of the modern approach to history.

Prikaz nekoliko slučajeva djelovanja papinskih predstavnika na istočnojadranskom području u XII. stoljeću s naglaskom na mogućnosti uporabe i analize srednjovjekovnih izvora u razrednoj nastavi povijesti.

The study discusses changes in the relationship between local journalists and local politicians in the Czech Republic as a consequence of the professionalization of political communications at national as well as local levels following the so-called Velvet Revolution of 1989. This phenomenon has been studied widely in Western democracies but is relatively new in the Czech Republic. Politicians’ improved communication skills and the employment of communication professionals in politics influence trust – a key component in the relationship – between politicians and journalists. The article is based on semi-structured interviews with 10 journalists and 11 politicians from different Czech localities, which aim to explore how these actors understand and maintain levels of mutual trust. First we describe key components of trust and explain why in the era of professionalized political communication trust is perceived as more threatened than in the 1990s and we conclude by exploring the three most important threats to trust as identified by our interviewees., Studija se bavi promjenama u odnosu između lokalnih novinara i lokalnih političara u Češkoj kao posljedicom profesionalizacije političke komunikacije, kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, nakon takozvane Baršunaste revolucije iz 1989. godine. Taj je fenomen već istraživan u zapadnim demokracijama, a u Češkoj je relativno nov. Unaprijeđene komunikacijske vještine političara te zapošljavanje komunikacijskih stručnjaka u politici utječu na povjerenje – temeljnu komponentu u odnosu političara i novinara. Članak se temelji na saznanjima iz polustrukturiranih intervjua s 10 novinara i 11 političara iz različitih mjesta u Češkoj, kojima je cilj istražiti na koji način oni shvaćaju i održavaju razine međusobnog povjerenja. Najprije smo opisali ključne komponente povjerenja te objasnili zašto se povjerenje smatra ugroženijim u doba rofesionalizirane političke komunikacije nego što je bilo tijekom 1990-ih. Naposljetku zaključujemo članak istraživanjem triju najvažnijih prijetnji povjerenju koje su identificirali naši ispitanici.

Energiju općenito dijelimo na neobnovljivu i obnovljivu energiju. U obnovljive izvore energije spada hidroenergija, energija vjetra, energija iz biomase, Sunčeva energija. Kako je Bosna i Hercegovina bogata rijekama, Sunčevom energijom, vjetrovima, iskorištavanje ovih triju obnovljivih izvora energije je korisno za samu zemlju, a ne onečišćava okoliš. Tema i cilj rada je istražiti koje vrste energenata i izvora energije postoje, a kao glavni cilj se navode obnovljivi izvori energije u Bosni i Hercegovini. Energy is generally classified into non-renewable and renewable energy. The renewable energy is one of hydropower, wind energy, biomass energy, solar energy. Since the Bosnia and Herzegovina is rich in rivers, solar energy, wind, exploitation of these three renewable energy is beneficial for the country itself, and does not dirty the environment. The theme and purpose is to explore the kind of energy and energy resources exist, but the main goal cited renewable energy sources in Bosnia and Herzegovina.

Kao prilog poznavanju srednjovjekovne povijesti ugarskog plemstva i političke povijesti Bosne iza 1463. godine, autor donosi transkripcije do sada neobjavljenih dokumenata vezanih uz djelovanje Nikole Iločkog kao kralja Bosne između 1471. i 1477. godine čiji se originali čuvaju u Mađarskom državnom arhivu, Austrijskom državnom arhivu i Nadbiskupijskom arhivu u Zagrebu. Autor donosi i regeste ranije objavljenih dokumenata s pripadajućim referencama, a transkripcije su popraćene kratkim uvodom u problem Nikolinog kraljevstva koji je detaljno analiziran u nedavno obranjenom autorovom magistarskom radu., Upon completing a thesis on Nicholas of Ilok's kingship in Bosnia, the author transcribed several unpublished sources and listed those already published which pertain to Nicholas's activities as the king of Bosnia from 1471 to 1477. Altogether, the author transcribed seven documents whose originals are kept in the National Archives of Hungary, the Archives of the Archbishopric of Zagreb, and the Austrian State Archives, offered a new transcription of a one already published, and listed eight other sources published in various collections to offer a comprehensive overview of diplomatic material originating from the activities of the last king of Bosnia. These transcriptions are intended to both motivate and facilitate further research on the same issues.

Unutar Parka prirode Medvednica postoje brojni izvori pitke vode. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti je li voda iz odabranih izvora uz popularna izletišta u trenutku uzorkovanja pogodna za piće. Uzorci vode sakupljeni su 11. prosinca 2016. iz izvora Vidovec, Baćun, Bliznec, izvora na vrhu Leustekove staze i iz Kraljičinog zdenca. Određen je broj ukupnih heterotrofnih bakterija, fekalnih koliforma, crijevnih enterokoka i bakterija roda Pseudomonas te koncentracija suspendiranih čestica i pH vode. Rezultati analize upućuju da je u trenutku uzorkovanja voda iz izvora Vidovec, Baćun i Bliznec bila pogodna za piće. Voda iz izvora na vrhu Leustekove staze zbog prevelikog broja heterotrofa i voda iz Kraljičinog zdenca zbog jednog nalaza bakterije Escherichia coli u trenutku uzorkovanja nije bila pogodna za piće. Kako bi dobili potpuniju sliku o tome je li voda s istraživanih izvora pogodna za piće potrebno je provesti sustavno praćenje kvalitete vode., There are numerous freshwater springs within the Nature Park Medvednica. The purpose of this investigation was to determine whether water from selected springs close to popular visitor spots is suitable for drinking at the sampling time. Water samples were collected on 11 December 2016 from the springs Vidovec, Baćun, Bliznec, the spring at the top of the Leustek trail and from the Queen's Well. The number of total heterotrophic bacteria, faecal coliforms, intestinal enterococci and bacteria of the genus Pseudomonas as well as the concentrations of suspended solids and pH of water were determined. The analysis results indicate that water from the springs Vidovec, Baćun and Bliznec was suitable for drinking at the sampling time, whereas water from the spring at the top of the Leustek trail (due to excessive heterotrophic bacteria numbers) and water from the Queen's Well (due to Escherichia coli found in one sample) were unsuitable for drinking at the sampling time. In order to gain a more comprehensive insight regarding the suitability for drinking of water from the investigated springs, a systemic monitoring of water quality should be performed.

Autori u radu donose popis svih izvora, bunara i česmi na području Vranjica. Upravo je zbog povoljnoga položaja i bogatstva izvora Vranjic bio naseljen još od prapovijesti. Izvori i bunari bili su u upotrebi do početka 20. stoljeća i izgradnje vodovoda, a nakon toga bivaju zapušteni i zatrpavani. Tako danas većina izvora i jedan dio bunara nisu vidljivi. Osim čovjeka i priroda je odigrala svoju ulogu pa je tako porastom razine mora dosta izvora potopljeno, a oni koji nisu potopljeni postali su bočati., The authors in this paper deal with the springs, cisterns and fountains of Vranjic. Vranjic is a small settlement at the eastern end of the Kaštela Bay. In the past it was an islet, in the meantime turned peninsula. Because of its location, but also abundance of drinking water, it has been inhabited since the Bronze Age or the early Iron Age. This is supported by archaeological finds. However, due to the lack of archaeological researches it is not clear what this area looked like in the Classical period. It may be assumed that on the present day peninsula was a brazier or like, because Vranjic, by its position, made the southern end of the port of Salona. Therefore, most likely there was a structure that directed the ships to Salona. It is also possible that on the present day peninsula was a settlement, and on the mainland (at the locations from Trcela to Meterize) were villae rusticae. There are no medieval archaeological finds, but Vranjic was mentioned in several documents. Later on it became a possession of the archbishops of Split, and on it was a fortified manor. At the time of the Ottoman Turks conquests Vranjic was depopulated, burnt down and looted several times. The last large settling took place in 1650, when the ancestors of the present day inhabitants of Vranjic moved in from Petrovo Polje. It is interesting that at the time of the plague epidemic in Split in 1784, Vranjic made refuge to the inhabitants of Split until the epidemics was over. When the water supply system was built on 25 December 1908, the springs and cisterns lost their purpose and were gradually neglected and filled up. In Vranjic were built seven fountains, of which only one still exists, the one by which the water supply system was ceremonially opened. It is evident from the above information that Vranjic abounded in drinking water springs that exist no more. Hence it always made a fine place for settling.

Veslonošci (Copepoda) i rašljoticalci (Cladocera) su istraživani u jezerima i izvorima (krenal)donjeg toka rijeke Neretve u trajanju od lipnja 2012., do svibnja 2013. godine. Istraživanjem su obuhvaćena tri jezera i tri izvora. Postaje se nalaze u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Pri uzorkovanju se koristila mrežica promjera oka 40 µm te crpac zapremine pet litara. Ukupno je zabilježeno 27 vrsta mikroskopskih rakova. Vrstama bogatija skupina bili su rašljoticalci. Jezera su bogatija vrstama u odnosu na izvore. Dobiveni rezultati ukazuju na različitu dinamiku razvoja zajednica zooplanktona u prirodnim jezerima Krenica i Kuti i akumulaciji Svitavsko jezero. U Svitavskom jezeru je zabilježen značajan negativan antropogeni utjecaj na dinamiku razvoja zajednice zooplanktona ispiranjem planktonskih rakova iz jezera u zimskim mjesecima pod utjecajem režima rada ustave. Od tri istraživana izvora, samo je u jednom zabilježen razvoj zajednice zooplanktona. Protok vode i izgled krenala su se pokazali kao glavni čimbenici za razvoj zajednice zooplanktona u istraživanim izvorima. Copepoda and Cladocera were studied in lacustrine and crenal habitats in the lower course of the Neretva River from June 2012 to May 2013. Sampling sites are located in Bosnia and Herzegovina and Croatia. Crustacean zooplankton was colected using a plankton net (mesh size 40 µm) and five liter water sampler. Sampling methods differed in lakes and wells. A total of 23 species were collected. Compared to Copepoda, Cladocera were richer in number of species. Compared to crenal habitats, lakes had higher number of species. With the exception of the lake Kuti, these are preliminary results of zooplankton community in the lakes and wells included in this study. Results indicate different dynamics of zooplankton community in natural and artificial lakes. Negative antropogenic influence on development of the zooplankton community has been reported in Svitava lake. Only in one explored spring, Arapi Vrilo, development of zooplankton community has ben reported. Water flow and habitat structure are the most important factors that influence zooplankton community development in the wells included in this study.

Ekoton je prijelazno područje između susjednih ekoloških sustava koji imaju skup karakterističnih svojstava definiranih međusobnim interakcijama dvaju ekoloških sustava, s izraženim gradijentom jednog ili dva okolišna čimbenika. Ekoton staništa su područja s iznimnom bioraznolikošću, a nalazimo ih u vodenim i kopnenim ekosustavima. U ovom radu analizirani su ekotoni koje nalazimo u slatkovodnim ekosustavima, a to su izvori, sastojine makrofita i estuariji. Izvore obilježavaju stabilni ekološki uvjeti kao što su niske temperature vode i velika zasićenost kisikom, a nastanjuju ih krenobionti, organizmi koji su prilagođeni na specifične ekološke uvjete izvorišnih staništa. Zajednice makrofita imaju značajnu ulogu u održavanju ravnoteže vodenog ekosustava: ugrađuju hranjive tvari u svoju biomasu i smanjuju abundaciju fitoplanktona čime smanjuju eutrofikaciju, povećavaju prozirnost, obogaćuju vodu kisikom te pružaju izvore hrane i zaštitu zooplanktonu od predatora čime znatno povećavaju bioraznolikost staništa u odnosu na staništa bez makrofita. Rub makrofitskih sastojina i pelagijala je poznato ekoton područje sa specifičnim vrstama (npr. Daphnia sp.). Estuarije obilježavaju promjenjivi ekološki uvjeti, s dominantnim gradijentom saliniteta te pripadajućih i karakterističnih biocenoza. Svrstavaju se u najproduktivnije ekosustave zbog velike količine hranjivih tvari koje rijeke donose u obliku detritusa i plime koja sudjeluje u zadržavanju i boljoj iskoristivosti nutrijenata unutar estuarija. Ecotone is a transitional habitat between adjacent ecological systems that have a set of characteristic properties defined by mutual interactions of two ecosystems with a marked gradient of one or two environmental factors. Ecotones are an area of exceptional biodiversity and are found in aquatic and terrestrial ecosystems. The ecotones present in freshwater ecosystems are consider in this survey: springs, macrophytes and estuaries. Springs are characterized by stable ecological conditions, low water temperatures and high oxygen saturation. Spring habitats are mostly inhabited with organisms specifically adapted to the ecological conditions of springs (crenobionts). Macrophytes play a significant role in maintaining the equilibrium of the aquatic ecosystem: nutrients and reducing phytoplankton abundance, reducing eutrophication, increasing transparency and dissolved oxygen concentration as well as providing food sources and zooplankton protection from predators, thus greatly increas the habitat biodiversity. The edge of the macrophytic stands and pelagial is the known eco-area with specific species (eg. Daphnia sp.). Estuaries are characterized by unstable ecological conditions, with a dominant salinity gradient and associated biocenoses. They are included in the most productive ecosystems due to the large amount of nutrients that the rivers bring in the form of detritus and tide that contributes to the retention and better utilization of nutrients within the estuaries.

Prikaz knjige kritičkog izdanja izvora.

Prikaz knjige kritičkog izdanja izvora.

U izlaganju se na temelju analize matične knjige vjenčanih župe sv. Tripuna u Kotoru prikazuju mogućnosti istraživanja ranonovovjekovnih migracija. Pri tome je naglasak stavljen na metodološka ograničenja pri analizi navedenih izvora.

„Staroegipatska civilizacija sv. I: Povijest i kultura starog Egipta“ je jedinstveno djelo, koje na jednom mjestu, kroz 11. poglavlja, na 440 stranica, obrađuje sve aspekte staroegipatske povijesti i kulture od prapovijesti do arapskog osvajanja Egipta sredinom 7. stoljeća. Za razliku od drugih domaćih djela koje se bave starim Egiptom ovo djelo ima jedinstven pristup jer se autor i pojedinim pregledima ne zasniva svoju analizu na uobičajenoj i često kod nas zastarjeloj literaturi, nego na osnovi suvremenih izvora te najnovijih vlastitih i inozemnih istraživanja pokušava dati prikaz pojedine teme. U Hrvatskoj su vrlo rijetka djela koja obrađuju povijest starog Egipta. Prvi povijesni pregled do 12. stoljeća pr. Kr. objavio je još davne 1923. godine sveučilišni profesor Gavro Manojlović u djelu „Povijest starog Orijenta“. Sveučilišni profesor Petar Lisičar u nekoliko navrata tiskao je svoj kratki sveučilišni udžbenik o povijesti starog Egipta i starog Istoka (1956., 1966., 1972., 1975.) u kojem je povijest i kultura starog Egipta obuhvaćena na nešto više od pedesetak stranica. Godine 1967. član JAZU i sveučilišni profesor Grga Novak objavio je djelo „Egipat – prethistorija, faraoni, osvajači, kulture“ u kojem obrađuje povijest Egipta do rimskog osvajanja. Za razliku od prethodnog Manojlovićeva djela ovaj pregled na nešto više od tri stotine stranice obrađuje teme vezane uz povijest, svakodnevni život, umjetnost i religiju. Kustos i hrvatski egiptolog Igor Uranić objavio je dvije knjige o staroegipatskoj religiji (Sinovi Sunca – vjerovanja starih Egipćana, 1997. i Ozirisova zemlja, 2005.), pregled povijesti staroegipatske države do Aleksandra Velikog u djelu „Stari Egipat – povijest, književnost i umjetnost drevnih Egipćana“ (1. izdanje 2002., 2. izdanje 2005.) te knjigu o životu starih Egipćana (Životi Egipćana, 2014.). Nedavno preminuli sveučilišni profesor Petar Selem je 1997. objavio djelo o egipatskim kultovima na prostoru Ilirika („Izidin trag“, 1997.). Ovo je ujedno i cjelokupni popis svih domaćih djela koja obrađuju pojedine segmente povijesti staroegipatske civilizacije na hrvatskom jeziku. Sve gore navedene knjige tek djelomično obrađuju teme koje su u ovom autorovu rukopisu obuhvaćena u poglavljima o povijesti, umjetnosti, religiji, jeziku, književnosti i svakodnevno životu. Svi ostali dijelovi 1. sveska ove knjige su do sada u Hrvatskoj i na širem području jugoistočne Europe bili rijetko ili u potpunosti neobrađeni.

Prikaz knjige kritičkog izdanja izvora.

Farmaceutici su široka i raznolika grupa spojeva koji se koriste za liječenje, prevenciju i ublažavanje simptoma bolesti, kako kod ljudi, tako i kod životinja. Ubrajaju se u tako zvana “nova zagađivala” budući da otvaraju nova pitanja vezana uz njihovo ispuštanje u okoliš i prateću zakonsku regulativu. Ono što ih razlikuje od konvencionalnih zagađivala, poput pesticida, je njihovo disperzno podrijetlo iz kombiniranih i različitih radnji, ponašanja i aktivnosti mnoštva pojedinaca. Pojedinačni doprinosi su zanemarivi, ali njihovom kombinacijom nastaje mjerljiv utjecaj na okoliš. Iako postoji više tisuća lijekova, a stotine ih se svakodnevno rutinski koristi u cijelom svijetu, za samo mali broj lijekova ispitan je i poznat utjecaj na okoliš. Nakon njihovog ispuštanja u okoliš, uglavnom preko postrojenja za obradu otpadnih voda, farmaceutici putuju kroz različite dijelove okoliša pri čemu može doći do njihove razgradnje kao posljedice različitih procesa. Razgradnja farmaceutika u okolišu često rezultira produktima različitih fizikalno-kemijskih svojstva u odnosu na početni spoj, a nerijetko su novonastali spojevi toksičniji od izvornih. Cilj ovog rada je upoznati se s osnovnim svojstvima farmaceutika, njihovim izvorima i putevima dospjeća u okoliš te njihovom sudbinom u okolišu. Proučeni su i prikazani potencijalni putevi razgradnje i smanjenja koncentracija farmaceutika u okolišu usljed različitih procesa poput sorpcije, biorazgradnje, hidrolize i fotolize. Pharmaceuticals are a broad and diverse group of compounds produced for the purpose of treatment, prevention and alleviation of symptoms of the disease, both for human and animal usage. They are prototypes of so-called "new pollutants", since they open new questions related to their discharge into the environment. What divides them from conventional pollutants is their disperse origin from different actions, behaviors and activities of many individuals. Contribution of the individual is insignificant, but their combinations produce a measurable impact on the environment. While there are thousands of drugs, hundreds routinely used every day worldwide, impact on the environment is known for only small part of them. After their release into the environment, mainly through the plants for waste water treatment, pharmaceuticals are exposed to transport and degradation. Degradation of pharmaceuticals in the environment often results in products of different physical and chemical properties compared to the parent compound, and often the newly established compounds are more toxic than the original one. The aim of this work is to get acquainted with the basic characteristics of pharmaceuticals, their sources, pathways and their fate in the environment. Furheremore, potential elimination pathways through sorption, biodegradation, hydrolysis and photolysis are presented.

Prikaz knjige kritičkog izdanja izvora.

Prikaz knjige kritičkog izdanja izvora.

Članak opisuje rad na projektu obilježavanja Prvog svjetskog rata Hrvatskog državnog arhiva, točnije problematiku realizacije portala „Prvi svjetski rat 1914. – 1918. – pogled iz arhiva“. Projekt je financiran od Ministarstva kulture RH, a portal je osmišljen tako da bude prepoznatljiv kao suvremeno oblikovan alat za pretraživanje i pregledavanje digitalnih sadržaja – članaka, obavijesti o događanjima, popisa stradalih te posebice arhivskih izvora o Prvom svjetskom ratu. Njegovim se pokretanjem željelo javnosti približiti djelatnost i važnost arhiva objavom arhivskoga gradiva o Prvom svjetskom ratu, doprinijeti senzibiliziranju javnosti o značaju tog rata za hrvatsku povijest te potaknuti njegovo istraživanje. Temeljne su rubrike portala Događanja, Izvori, Popis stradalih, Teme i Tijek rata – kronologija., The paper describes activities on the project of commemorating World War I in the Croatian State Archives, specifically the challenges of developing a web portal “The First World War 1914-1918 – A View from the Archives.” The project was financed by Croatian Ministry of Culture, and the portal was designed to be recognized as a modern tool for searching and viewing digitized content – articles, event announcements, casualty reports, and, particularly, archival sources on World War I. It was launched in order to familiarize the public with work and importance of archives by publishing archival records about World War I, to contribute to public’s awareness about the War’s impact on Croatian history, and to encourage its research. The web portal is maintained and run by the website’s editorial staff, and features sections Events, Sources, Casualty Reports, Topics, Chronology of War. Events section publishes news on World War I commemorations in heritage and scientific institutions, Topics section presents numerous topics on the Great War in the form of various articles that are based on bibliography and archival documents. This way, less known facts about the War will be made known and accessible to readers. Articles in this section are written by three regular contributors: Višeslav Aralica, Boris Blažina and Marko Vukičević. Casualty Reports section is the start page for researching database on war casualties – The Vienna War Ministry’s List of Losses (Verlustliste), that also includes dead soldiers from Croatian territory who were members of Austro-Hungarian army. Sources are the essential and most important section of this portal that has so far published 34000 digitized images of original archival documents and its metadata. Topics, Events, and Sources sections are being continually updated with new content, and a new section entitled Publications, that will feature printed material (exhibition catalogues, etc.) commemorating World War I published by archives, libraries, museums, scientific institutions and others, is planned to be launched soon.