Search

HPS je rijetka, ali po život opasna bolest koju karakteriziraju plućni edem, hipoksija i hipotenzija (1). Uzročnici HPS-a su hantavirusi, skupina jednostrukih RNK virusa iz porodice Bunyaviridae (2). Hantavirusi za svoj prijenos trebaju vektore, i to glodavce, u kojima uzrokuju kroničnu asimptomatsku infekciju. Čovjek se zarazi inhalacijom aerosola koji sadrži ekskrete glodavaca inficiranih hantavirusima (7). Period inkubacije može trajati različito dugo, obično od 14 do 17 dana. HPS obično počinje s prodromalnim simptomima: vrućica (>38,3C), mialgije, glavobolja ili mučnine kroz nekoliko dana. Na to se nadovezuje dramatično pogoršanje praćeno tahipnejom, dispnejom, hipotenzijom i tahikardijom. U toj fazi bolesti velik broj pacijenata umire zbog nezaustavljivog napredovanja bolesti prema kardiogenom šoku. Bolesnici koji prežive, u trećoj fazi bolesti obično se naglo oporavljaju, iako posljedice bolesti mogu zaostati mjesecima pa i godinama (10). Danas se HPS sve češće označava kao HCPS da bi se naglasila važnost kardiogenog šoka u patogenezi bolesti (4). HPS se dijagnosticira na temelju kliničke slike, laboratorijskih nalaza i nekim od metoda dokazivanja prisutnosti hantavirusa (10). Liječenje HPS-a je potporno, i uključuje nadoknadu tekućine, korekciju hipotenzije vazopresorima i korekciju hipoksije i dispneje ventilatornom potporom. Završni korak u terapiji može biti primjena ECMO uređaja koji drastično poboljšava izglede za preživljenje (1,10)., HPS is a rare but life-threatening disease characterized by pulmonary edema, hypoxia and hypotension. The causative agents of HPS are hantaviruses, a single stranded RNA viruses from the Bunyaviridae family. Hantaviruses need vectors for transmission, and their vectors are rodents, in which they cause chronic asymptomatic infection. Man becomes infected by inhalation of an aerosol containing excreta of the origin of urine or feces of rodents infected with hantavirus. The incubation period can last differently, usually from 14 to 17 days. HPS starts with prodromal symptoms like high fever (>38,3C), myalgia, headache or nausea. This is followed by a dramatic deterioration accompanied by tachypnea, dyspnea, hypotension and tachycardia. At this stage, a large number of patients die due to the unstoppable progression of the disease towards cardiogenic shock. Patients who survive, in the third stage usually recover sharply, although the consequences of the disease can last for months and years. Today, HPS is increasingly designated as HCPS to highlight the importance of cardiogenic shock in disease pathogenesis. HPS is diagnosed by clinical imaging, laboratory findings and some of the methods of proving the presence of hantavirus. HPS treatment is supportive, and includes fluid reimbursement, vasopressor hypotension correction and correction of hypoxia and dyspnea with ventilatory support. The most difficult patients need to be intubated, and the final step in therapy may be the use of an ECMO device that drastically improves the chances of survival.

Osnovna podjela ţivotinja s obzirom na prehranu jest na biljojede, svejede i mesojede. Biljna je prehrana najkompliciranija – herbivori su morali razviti posebne strategije kako bi što efikasnije iskoristili teško dostupne izvore energije. Želudac preživača podijeljen je na četiri dijela, a iz njega se hrana vraća nazad u usta na dodatno usitnjavanje. Zahvaljujući veličini, hrana se u probavnom sustavu može dugo zadržavati, što omogućuje njeno bolje iskorištavanje. Iako su daleko manji od preživača i biljojedni glodavci preživljavaju na slabo probavljivoj hrani – u slijepom crijevu zadržavaju lakše probavljive frakcije, dok teško probavljiva vlakna brzo i lako prolaze dalje što omogućava viši i češći unos. Koprofagijom postaju dostupni nutrijenti koje je sintetizirala njihova mikroflora. Neki se glodavci pak hrane sjemenkama, voćem, ili drugim životinjama – njihovi se probavni sustavi uvelike međusobno razlikuju te su potpuno prilagođeni kemijskim i fizikalnim karakteristikama prehrane. According to their diet, animals are classified as herbivores, omnivores or carnivores. Herbivorous diet is the most complicated – herbivores have had to develop special strategies in order to utilize energy sources with limited nutrient availability. The ruminant stomach is separated into four chambers, from which food can return to the mouth for further grinding. Their large body size allows the food to be retained in the GI tract for a long time, to extract as much nutrients as possible. Although much smaller, herbivorous rodents are also surviving on a low quality diet – digestible fractions are retained in the cecum while the passage of less digestible fibre is facilitated, which allows for a higher food intake. Nutrients synthesized by gut microflora become more available by coprophagy. Various rodents feed on grains, fruits, or other animals – their digestive systems show many differences and are adapted to the chemical and physical characteristics of their diets.

Limfocitni horiomeningitis (LCM) je zoonoza, ki jo prenašajo glodavci. Rezervoar virusa LCM so hišne miši (Mus musculus), ki virus izloĉajo z urinom in iztrebki. Ljudje se navadno okuţijo z vdihavanjem aerosoliziranih izloĉkov glodavcev. Veĉina okuţb pri ljudeh poteka brez kliniĉnih znakov ali le z znaki gripi podobne bolezni, pri manjšini se razvije aseptiĉni meningitis. Okuţba z LCMV med noseĉnostjo lahko privede do hudih prirojenih malformacij ploda. Natanĉna razširjenost LCMV okuţbe ni znana. Okuţbi so izpostavljene predvsem osebe, ki pogosto prihajajo v stik z glodavci (gozdni delavci, lovci). Cilj raziskave je bilo ugotoviti prevalenco LCMV pri poklicno izpostavljenih in splošni populaciji na Hrvaškem. V raziskavo je bilo vkljuĉenih 338 posameznikov iz kontinentalnih Hrvaških ţupanij: 122 izpostavljenih oseb (gozdni delavci, lovci, osebe v stiku z glodavci v hiši ali okolici), 115 oseb iz splošne populacije ter 101 noseĉnica. Protitelesa IgG proti LCMV smo ugotovili pri 6,8 % (23/338) preiskovancev: pri 9,8 % (12/122) izpostavljenih oseb, pri 6,1 % (7/115) iz splošne populacije in 3,9 % (4/101) noseĉnic. Med seropozitivnimi je bilo 8,9 % (15/169) moških ter 4,7 % (8/169) ţensk. Ljudje iz primestnih/podeţelskih obmoĉij so bili pogosteje seropozitivni (9,2 % 15/163) kot tisti iz mestnih obmoĉij (4,6 % 8/175). Najveĉ seropozitivnih preiskovancev je bilo s podroĉja vzhodnih hrvaških ţupanij (8,3 % 6/72), nato z obmoĉja Zagreba in osrednje Hrvaške (7,8 % 15/214), najmanj pa na severozahodnem delu Hrvaške (3,8 % 2/52). S statistiĉnimi metodami smo ugotovili da sta najpomembnejša riziĉna dejavnika za okuţbo z LCMV prisotnost glodalcev v hiši (okolici) in ĉišĉenje gnezda glodavcev (OR=2.962, 95%CI=1.019−8.607). The main reservoirs of LCMV is house mouse (Mus musculus) that excrete virus in urine and stool. Humans are usually infected by inhalation of contaminated aerosol. In many infected individuals LCMV infection is asymptomatic or presented as a flu-like febrile disease, however some people develop aseptic meningitis. LCMV infection during pregnancy can cause severe congenital malformations. The exact prevalence of LCMV infection is unknown. The risk group include persons who are in contact with rodents (forest workers, hunters). The aim of the study was to determine the seroprevalence of LCMV in professionally exposed and unexposed persons in Croatia. The study included 338 participants from continental Croatian counties: 122 exposed persons (forest workers, hunters, people with rodent exposure in house/yard), 115 persons from general population and 101 pregnant women. The LCMV IgG antibodies were detected in 6,8 % (23/338) participants: 9,8 % (12/122) of exposed persons, 6,1 % (7/115) of the general population and 3,9 % (4/101) of pregnant women. According to gender, seropositivity was 8,9 % (15/169) in males and 4,7 % (8/169) in females. Residents of suburban/rural areas were more often seropositive (9,2 % 15/163) than those from urban areas (4,6 % 8/175). The highest number of seropositive subjects were from the eastern Croatian counties (8,3 % 6/72), Zagreb and central Croatia (7,8 % 15/214), and the lowest from northwestern Croatia (3,8 % 2/52). The results of logistic regression have shown that the presence of rodents in the house/yard and cleaning rodents nests are the most significant risk factors for LCMV infection (OR=2.962, 95%CI=1.019−8.607).

Porodica: miševi (Muridae) sadrži 707 vrsta ili 13 % ukupne raznolikosti sisavaca, a s 21 vrstom čini 21 % faune sisavaca Hrvatske. Zahvaljujući prilagodljivosti, ranom spolnom sazrijevanju, brojnom potomstvu, te povijesnom suživotu s čovjekom, danas su rašireni po cijelom svijetu. Opisane su najčešće vrste iz porodice miševa, dvije vrste štakora: Rattus norvegicus, Rattus rattus i pet vrsta miševa: Mus musculus, Mus spicilegus, Micromys minutus, Apodemus agrarius i Apodemus falvicolis. Miševi i štakori štetnici su u ratarskim kulturama jer uništavaju dijelove biljaka, plodove i sjeme, što utječe na prinose, troškove proizvodnje i ekonomsku isplativost. Također su potencijalni prenositelji raznih parazita i uzročnika bolesti životinja i čovjeka. Najbolji način suzbijanja štetnih glodavaca su preventivne agrotehničke mjere pri svjetvi, žetvi i skladištenju, dok se deratizacijske mjere primjenjuju kada populacije postanu prekobrojne.

Pojava rezistentnosti definira se kao otpornost jedinki u populaciji štetnih organizama da prežive izloženost letalnim dozama primjenjenog sredstva za suzbijanje. Kada su u pitanju glodavci, a posebice štakori, rezistentnost je najčešće uočena kod primjene rodenticida u obliku antikoagulanata, koji u praksi predstavljaju najučinkovitiju metodu za njihovo suzbijanje i stoga govorimo o antikoagulacijskoj rezistentnosti. Najprecizniju definiciju antikoagulacijske rezistentnosti glodavaca na rodenticide dao je J. H. Greaves (1994.): „Antikoagulacijska rezistetntnost predstavlja značajniji gubitak učinkovitosti antikoagulanta u praktičnim uvjetima, kada je isti primijenjen pravilno, a gubitak njegove učinkovitosti je posljedica prisutnosti vrsta glodavaca s nasljedno reduciranom osjetljivošću na taj antikoagulant.“. Najčešći razlog nastanka rezistentnosti jest stalna uporaba istog antikoagulanta u nekih vrsta glodavaca. Takva je rezistentnost najčešće i geografski ograničena. U praksi, rezistentnost postaje problem kada se omjer rezistentnih jedinki u populaciji glodavaca poveća do razine kada rodenticid ne može učinkovito suzbiti njihovu najezdu.

Zadatak ovog završnog rada bio je ukazati na štetnost glodavaca u vinogradima, odrediti njihovu brojnost i prikazati rezultate suzbijanja rodenticidima. Problem je što mali broj proizvođača obraća pozornost na štetnost glodavaca u svojim nasadima, iako im mogu nanijeti ozbiljne štete i smanjiti urod. Glodavci štete nanose uglavnom glodanjem korijena loze, ali rade štetu i na nadzemnim djelovima vinove loze pa čak i na grožđu. Kroz ovo istraživanje na pokusnim površinama u vinogradu cilj je ustanoviti aktivnost glodavaca, njihovu reakciju na rodenticide i djelotvornost rodenticida. Bitno je i upozoriti na otrovnost rodenticida te ukazati na oprez prilikom rukovanja istim. The aim of this thesis was to point out the harmful effects of rodents in the vineyards, to determine their number and display the results of rodenticide usage. The problem is that a small number of manufacturers pay attention on the harmful effects of rodents in their plantations, although they can cause serious damage and reduce yields. Rodents do damage mainly with malling the roots of vines, but also do damage to the aboveground parts of the vine and even the grapes. Through this research on experimental areas in the vineyard the aim was to detect the rodent activity, their reaction to rodenticides and effectiveness of rodenticides. It is important to draw attention to the toxicity od rodenticides and indicate caution when handling the same.

Glasnje glodavaca u ultrazvučnom dijelu spektra bitna je komponenta njihovog ponašanja. Istraživanje do sada neutvrđenog vokalnog repertoara endemičnog glodavca Dinaromys bogdanovi Martino,1922 provedeno je na 11 odraslih jedinki u prostorijama Zoološkog vrta grada Zagreba. Cilj istraživanja bio je detektirati i analizirali glasanja jedinki te utvrditi njihovu upotrebu i funkciju kroz izlaganje pokusnih životinja određenim uvjetima okoliša unutar testnih terarija. Glasanja su snimana mikrofonom UltraMic 2000K u programu SeaWave, a analiza sonograma je provedena u programu BatSound. Direktnim premjeravanjem unutar sonograma te na temelju poznate literature, utvrđeni su frekvencijski modulirani signali sastavljeni od jedne komponente te višekomponentni signali koji uključuju frekvencijske skokove. Definirano je 11 tipova signala razdvojenih u ukupno 28 podtipova. U različitim biološkim kontekstima životinje koriste određenu količinu signala unutar tih tipova. Ustanovljeno je da prilikom socijalnog kontakta jedinki dolazi do pojave svih tipova u velikoj abundanciji, dok je prilikom osvajanja prostora ili prilikom susreta s olfaktornim signalima drugih jedinki količina glasanja smanjena na minimum. Mužjaci vokaliziraju više od ženki unutar svakog postava. Primarno korištenje vokalizacije prilikom socijalnih kontakata između jedinki iste vrste sugerira da je vokalizacija bitan dio komunikacije unutar istovrsnih odnosa. Razumijevanje vokalizacije doprinijet će saznanjima iz područja biologije vrste i ponašanja, a istraživanje prirodnih populacija na terenu uspješnijim. The sounds that rodents make in the ultrasonic part of the spectrum are an important component of their behavior. Research of the hitherto unknown vocal repertoire of the endemic rodent Dinaromys bogdanovi was conducted on 11 adult specimens in the enclosures of the Zagreb Zoo. The goal of the research was to detect and analyse specie`s vocalisation and to determine their usage and function by exposing test animals to certain environmental conditions within the testing terrariums. The sounds were recorded with an UltraMIc 200K microphone using the program SeaWave, and sonogram analysis was conducted by the program BatSound. By using direct measurements obtained within the sonogram and the available literature, it was concluded that there are single-component signals with frequency modulation and multiple-component signals which involved frequency steps. Eleven types of signals and their respective subtypes were determined. In various biological contexts, this animals use certain amounts of signals within the types. It was determined that during social contact between the specimens all of the types occurred in great abundance, while the amount of sounds decreased to a minimum during the claiming of territory or scent presentation by other specimens. Males vocalized more than females within each setting. Primary usage of vocalization during social contacts between conspecifics suggests that vocalization is an important part of interspecies communication. The understanding of vocalization will be a contribution to the findings from the areas of biology of species and behaviour, making research of natural populations in the field more successful.

Cilj ovog rada bio je pratiti provođenje deratizacije u mesnoj industriji kroz godinu dana. Deratizacija se provodi postavljanjem zatrovanih mamaka u deratizacijskim kutijama. Deratizacijske kutije je potrebno redovito kontrolirati i nadopunjavati novim mamcima. Aktivnost glodavaca se utvrđuje kontrolom deratizacijskih meka provjeravanjem da li su meke dirane od strane glodavaca ili ne. Osim uporabom otrova, također je vrlo važno mehanički zaštititi objekt od ulaska glodavaca. To se postiže zatvaranjem svih otvora kojim glodavci mogu ući u objekt i prilagodbom okoliša tvornice uvjetima nepovoljnim za glodavce. Cilj praćenja deratizacije je proizvodnja zdravstveno ispravne hrane, te smanjenje rizika od pojave zaraznih bolesti. Prema izvršenim mjesečnim kontrolama je vidljivo da su glodavci prisutni i da je deratizacija uspješna zbog toga što se glodavci hrane otrovom. The goal of this study was to keep track of pest control conduction in meat industry within a year. Pest control is conducted by placing poisoned baits in bait boxes. The boxes are need to be checked regularly and feel with fresh amount of bait. Rodent activity is determined by monitoring bait stations and checking if they touched by rodents. Beside of using poison, it is also very important protect object from entering rodents with mechanical measures. That can be achieved by closing all holes trought wich rodents may enter in the object and by adapting enviromental factors unfavorable for rodents. The goal of monitoring the pest control is to producting food that is healthy and safe, and to reducing the risk of contagious diseases. According to completed monthly controls it is evident that rodents are present and that pest control has been successful because the rodents are eating the poison.

Spiralne bakterije iz roda Leptospira glavni su uzročnici akutne septokemijske zarazne bolesti leptospiroze.Glavni izvori zaraze su bolesne životinje, koje leptospire izlučuju urinom te tako kontaminiraju tlo, vegetaciju i vodu. Zbog različitih potreba serološki tipovi leptospira su svrstane u serološke skupine. Leptospiroza nije problem samo šumskih ekosustava nizinske Hrvatske već je i problematika Europe. Diplomski rad obuhvatit će areal rasrostiranja leptospiroze na europskom kontinentu, prirodna žarišta pojedinih serotipova, domaćine, utjecaj klimatskih prilika na pojavu leptospira te osobine stanišnih parametara šumskih ekosustava u kojima se pojavljuju ove bakterije.

Štetnici oštećuju sirovine i hranu u skladištima i trgovinama. Do trgovine štetnici se šire od skladišta sirovina ili prijevoznim sredstvima. Ovdje će biti rasprava o kukcima, grinjama, glodavcima i pticama najčešćim štetnicima žitarica i proizvoda, leguminoza (grah, soja, leća), čokoladnih proizvoda, ljekovitog bilja, mirodija i sušenog voća. Na policama u skladištu ili trgovini razne robe stoje jedne kraj drugih i moguć je prelazak štetnika s jedne vrste robe na drugu. Nazočnost se može odrediti na razne načine feromonskim klopkama, hranidbenim mamcima, UV zrakama i dr. Sustavnog istraživanja i monitoringa kojim bi se odredila nazočnost štetnika na hrani u skladištima i trgovinama kod nas nema. Može se pretpostaviti da je stanje bolje nego prije tridesetak godina jer kontrolirana temperatura u skladištima omogućuje bolje uvjete skladištenja. U trgovinama u ljetnim mjesecima koriste se uređaji za klimatizaciju, pa niže temperature umanjuju mogućnost razvoja štetnika.

Leptospirosis is classified as a typical disease of the natural foci, meaning that leptospires are maintained in nature by a large variety of animal hosts with rodents as the most important reservoirs. It is well known that a combination of various climatic, hydrologic and edaphic factors have a major impact on incidence of leptospirosis in humans and animals. However, the exact mechanisms and the contribution of individual factors are not fully understood. In order to dissect the impact of various factors, we undertook a systematic study of mouse like rodents in a limited area known as endemic focus of leptospirosis. Investigated site, Lipovljani area, is located in the close proximity of river Sava and has been systematically investigated for the last four years. Average relative abundance of rodents was calculated based on the number of animals trapped in trap snaps positioned along transect lines. Rodents were aseptically dissected and kidney tissue from each animal was cultured in Korthoff's medium and sampled for DNA extraction. Average relative abundance for the period from 2011 to 2013 ranged from 0.1 % to 16.5% with renal carriage rates ranging from 8% to 28%. However, in September 2014, during the regular annual survey, an extremely high relative abundance of rodent population (55.5%) as well as Leptospira isolation rate of 55.1% (38/69) were detected. Due to relatively high percentage of contaminated kidney cultures, additional PCR testing was performed on kidneys of related animals and additional 11 positive animals were detected. In total, extremely high carriage rate of 71% (49/69) was determined. To our knowledge, this is the highest rodent infection rate ever recorded in Europe. According to percentile ranges and classification ratings, climate conditions in 2014 in the whole Croatia, including Lipovljani area, have been described as extremely warm and extremely humid with precipitation amounts higher than average in the last 30 years. High precipitation amounts and saturation of soil with water as a consequence, resulted in severe flooding in some parts of Croatia, especially in surroundings of big rivers. Climate specificities in 2014 that were recorded throughout the year obviously had a major influence on relative abundance of rodents by increasing food availability and lowering mortality during winter period. High abundance of rodents inevitably resulted in more direct and indirect contacts between animals, which, together with prolonged survival of Leptospira in environment due to favorable climate conditions, increased possibility of infection within rodent population. We can conclude that extremely high Leptospira carriage rate recorded in this study was a consequence of climate conditions affecting many important ecological factors that synergistically lead to increase in Leptospira carriage rate in reservoirs.

Sitni glodavci iz podporodica Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice) u šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) tijekom godina masovne pojave otežavaju prirodnu obnovu šuma uzrokujući štete na sjemenu, stabljici i korijenu mladih hrastovih biljaka. U okviru istraživanja provedenih od 2011.g. do 2013.g. na području šumarije Lipovljani, utvrđena je relativna brojnost glodavaca zajedno sa udjelom dominantnih podporodica u populaciji te njihovim prostornim rasporedom. Analizirane su također štete od glodavaca na stabljici i korijenu lužnjakovog pomlatka, u okviru čega je provedena morfološka obrada oštećenoga i neoštećenoga korijenja te njihova usporedba. Utvrđeno je da pri relativno niskoj brojnosti glodavaca (0-16%) više od petine hrastova pomlatka (22%) može biti uništeno zbog posljedica grizenja korijena, osobito ako u strukturi populacije glodavaca dominiraju voluharice. Nadalje, pokazalo se da hranjenje glodavaca korijenjem hrasta starosti do pet godina posljedično znači gubitak do 77% volumena korijena, 96% korijenovih vrhova te smanjenje duljine korijena i do 97%, čime je potvrđeno da je preživljavanje oštećenih biljaka posve onemogućeno. Hranjenje glodavaca korom stabljike za posljedicu je imalo stvaranje grizotina površine od 16, 5 mm2 do 766, 5 mm2 i to prosječno na 1, 6, a najviše na pet mjesta na stabljici. Utvrđeno je da su štete na korijenu i stabljici rasle sa starošću biljaka. Usporedbom prosječnih vrijednosti volumena, duljine i broja vrhova korijena oštećenih i neoštećenih biljaka, ustanovljeno je da su razlike među njima statistički značajne kod gotovo svih visinskih kategorija biljaka i debljinskih kategorija korijena za koje je provedena usporedba. Ovim je istraživanjem dobiven kvalitativni nalaz šteta od glodavaca na korijenu hrastova pomlatka te je potvrđeno da je sustavno praćenje dinamike, ali i udjela podporodica u strukturi populacija sitnih glodavaca, zajedno sa evidentiranjem stanišnih prilika i prouzročenih šteta, preduvjet ekološki i ekonomski odgovornoj zaštiti šuma.

Sitni glodavci iz podporodica Murinae (pravi miševi) i Arvicolinae (voluharice) u šumama hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) tijekom godina masovne pojave otežavaju prirodnu obnovu šuma, uzrokujući štete na sjemenu, stabljici i korijenu mladih hrastovih biljaka. U okviru istraživanja provedenih od 2011. g. do 2013. g. na području šumarije Lipovljani utvrđena je relativna brojnost glodavaca zajedno s udjelom dominantnih podporodica u populaciji te njihovim prostornim rasporedom. Analizirane su također štete od glodavaca na stabljici i korijenu lužnjakovog pomlatka, u okviru čega je provedena morfološka obrada oštećenoga i neoštećenoga korijenja te njihova usporedba. Utvrđeno je da pri relativno niskoj brojnosti glodavaca (0–16 %) više od petine hrastova pomlatka (22 %) može biti uništeno zbog posljedica grizenja korijena, osobito ako u strukturi populacije glodavaca dominiraju voluharice. Nadalje, pokazalo se da hranjenje glodavaca korijenjem hrasta starosti do pet godina posljedično znači gubitak do 77 % volumena korijena, 96 % korijenovih vrhova te smanjenje duljine korijena i do 97 %, čime je potvrđeno da je preživljavanje oštećenih biljaka potpuno onemogućeno. Hranjenje glodavaca korom stabljike za posljedicu je imalo stvaranje grizotina površine od 16,5 mm2 do 766,5 mm2 i to prosječno na 1,6, a najviše na pet mjesta na stabljici. Utvrđeno je da su štete na korijenu i stabljici rasle sa starošću biljaka. Usporedbom prosječnih vrijednosti volumena, duljine i broja vrhova korijena oštećenih i neoštećenih biljaka, ustanovljeno je da su razlike među njima statistički značajne kod gotovo svih visinskih kategorija biljaka i debljinskih kategorija korijena za koje je provedena usporedba. Ovim je istraživanjem dobiven kvalitativni nalaz šteta od glodavaca na korijenu hrastova pomlatka, te je potvrđeno da je sustavno praćenje dinamike, ali i udjela podporodica u strukturi populacija sitnih glodavaca, zajedno s evidentiranjem stanišnih prilika i prouzročenih šteta, preduvjet ekološki i ekonomski odgovornoj zaštiti šuma., Small rodents from subfamilies Murinae (real mice) and Arvicolinae (voles) during the years of their mass occurrence can impede natural regeneration of pedunculate oak (Quercus robur L.) forests by causing damage to seeds, stem and roots of young plants.. Such damage on different tree species is being recorded throughout Europe periodically. In Croatian forestry an area size on which rodent damage occures in the years of their high abundance extends on 4500 hectars on average. The mere observing of the damage and of rodent presence is the most common method of evaluating rodent abundance while thorough analysis of the two is generally missing.The aim of this research was to conduct qualitative and quantitative analysis of rodent damage made to stem and root system of pedunculate oak saplings in accordance to rodent abundance, dynamics and population structure in young-growth pedunculate oak forest (Genisto elatae – Quercetum roboris Ht. 1938) situated within the region of Central Posavina (Lipovljani, Opeke). Quantitative analysis included monitoring of rodent abundance (linear transect method, three transects, 112 snap traps) and counting oak saplings on five experimental plots (5m 5m) where saplings that had gnawing marks on their stem or roots were sampled and counted as damaged. Qualitative analysis included measuring dimension of gnawing marks (widh x hight) along with scaning, analysing and comparing damaged and undamaged root systems of sampled oak saplings. The latter was done using scaner Epson Expression 10000 XL while the WinRhizo software was used to determine root varables: lenght, volume and the number of root tips. Data classification of the root lenght and number of root tips was made in accordance to four categories depending on the diamentar of root sections: 0–1 mm, 1–2 mm, 2–5 mm, > 5 mm. Roots of 115 damaged and 33 undamaged oak saplings was sampled, scaned and sorted into three categories depending on a plant hight: 80 cm. Plant and rodent sampling were done in November 2011, April 2012 and in May 2013. Morphological determination of rodents was done according to Niethammer and Krapp. Georeferencing of trapped animals was made using the GPS (Garmin Oregon 450). Collected data was analysed using Garmin MapSource ver. 6.16.3., Microsoft Office Excel 2007 and STATISTICA 8. Differences between undamaged and damaged roots of the saplings were tested by Student t-test, or in case of inhomogeneous variences, by nonparametric Mann-Whintey U-test. In all the analyzes 5 % error was considered statistically significant. Monitoring of the rodent population showed that in period from November 2011 till May 2013 rodent abundance varied from 0 % to 16 % and that ratio of subfamilies Arvicolinae and Murinae changed seasonally (Graph 1). Analysis of the rodent spatial distribution showed that most of real mice were trapped on transect covered by dense vegetation, while voles were mostly trapped on other two transects with less vegetation coverage. Quantitative analysis showed that the ratio of damaged pedunculate oak saplings varied from 0,0 % to 42,05 % within individual experimental plots, while the highest overall recorded ratio was 22 %. Qualitative analysis showed that the extent of damage made by rodents increased with the age of oak saplings (1–5 years), both on the root system (Graphs 2–6) and on the stam. Feeding on the stems of the saplings resulted in gnawing marks that varied from 16,5 mm2 to 766,5 mm2 in size and were 182,5 mm2 on average. Number of gnawing marks recorded on individual plant varied from one to five and was 1,6 on average. Rodent feeding on root system resulted in loss of 57–77 % of root volume, 71 %–97 % of root lenght and 65 %–96 % of root tips of pedunculate oak saplings depending on the hight of a plant. Statistically significant difference in volume, rooth lenght and number of root tips between damaged and undamaged oak saplings within almost all high and root categories was determened. This research confirmed that rodent abundance and population structure varies seasonally and is therefore important to be aware of it while it provides basic information for predicting the damage made by rodents on the pedunculate young-growth. It also showed that, in accordance to root volume, lenght and number of root tips of pedunculate oak saplings damaged by rodents – that were measured for the the first time within this research – the plant itself cannot recover from the loss.

Istraživanje je rađeno na osam jedinki dinarskog voluhara (Dinaromys bogdanovi), od kojih su četiri jedinke ulovljene na sjevernoj strani planine Mosor pomoću živolovki (dimenzija 25 cm x 8 cm x 8 cm), ostale su okoćene u zatočeništvu. Svaka jedinka je smještena u posebnom staklenom terariju (80 cm x 60 cm x 55 cm), u prostoriji Zoološkog vrta grada Zagreba. Jedinkama su prezentirane životinje (beskralješnjaci) iz tri porodice i biljke iz oko 30 različitih porodica, većinom ubrane u parku Maksimir. Svakoj prezentiranoj vrsti biljke posebno je mjerena masa pomoću vage i brojani su prisutni dijelovi biljke (pupovi, cvjetovi, plodovi, listovi, stabljike i korijeni). Nakon 24 sata iz svakog terarija su izvađeni nepojedeni ostaci biljaka, te je svaka vrsta biljke zasebno vagana, a svi dijelovi biljke su prebrojani. Rezultati istraživanja pokazuju da je ova vrsta isključivo biljojed. Dinarski voluhar u svojoj prehrani preferira više dvosupnice nego jednosupnice. U njegovoj prehrani su najviše zastupljene zeljaste biljke. The research was done on eight specimens of Martino´s vole (Dinaromys bogdanovi), of which four individuals were caught on the north side of the mountain Mosor using live traps (25 cm x 8 cm x 8 cm), other animals were born in captivity. Each specimen was placed in a special terrarium (80 cm x 60 cm x 55 cm), in the Zagreb Zoo. I presented animal food (Invertebrates) from three different families and plants from 30 different families. The plants were mostly harvested in the Maksimir Park. Each presented plant species was measured using a balance and all present parts of the plant (buds, flowers, fruit, leaves, stems and roots) were counted and recorded. After 24 hours, all uneaten food was removed from each terrarium and then, each plant species was separately weighted, and all parts of the plant were counted and recorded. The research results show that this species is exclusively herbivorous. Martino´s vole in its diet prefers dicots over monocots. Also, herbaceous plants make the majority of the diet.

Rickettsia are gram-negative, pleomorphic, obligate intracellular bacteria transmitted by arthropods, causing human diseases. Due to unspecific clinical symptoms, the disease in humans can be misdiagnosed and undetected. Rodents are suggested reservoir hosts for certain rickettsiae. The most important diagnostic methods for rickettsiae are still serological: immunofluorescence, ELISA, western blot. However, differentiating rickettsial species by serology is difficult due to cross-reactivity between the species (owing to shared protein epitopes and lipopolysaccharides). So, molecular diagnostics of rickettsiae is becoming more important, although taking adequate human samples for molecular diagnostics is time limited due to administering antibiotic therapy and short bacteremia. With the newly established molecular diagnostics at the University Hospital for Infectious Diseases "Dr. Fran Mihaljević" in Zagreb, we detected Rickettsia spp. in human and animal samples. Samples were taken from a patient returning from a trip to Africa and 77 tissue samples of small wild rodents from three different localities in Croatia (Lipovljani, Plitvice, Medvednica). A conventional screening PCR targeting the Rickettsia spp. partial outer membrane protein B gene (ompB) was performed for all samples. The positive result was obtained from the patient’s wound swab sample. Sequencing confirmed that the infection in the patient was caused by Rickettsia africae. Rickettsia spp. was demonstrated in 1.3% of total 77 rodent samples. Given the increasing number of tourists in Croatia and Croatian citizens traveling to Africa, it is necessary to include rickettsioses in the differential diagnosis for the patients returning from a trip to Africa, proving wound swabs to be adequate sample source for the detection of the pathogen. Further studies are needed to determine the significance of small rodents as reservoirs for rickettsiae in different areas in Croatia.

Glodavci obuhvaćaju preko 2, 200 vrsta koje prenose preko 35 bolesti koje predstavljaju ozbiljni javno-zdravstveni problem širom svijeta. Hrvatska je važno prirodno žarište za mnoge zoonoze koje prenose glodavci zbog raznolikosti šumskih ekosustava i prisutnosti velikog broja vrsta glodavaca. U ovo istraživanje je bilo uključeno ukupno 242 glodavca od kojih 43 riđe voluharice (Myodes glareolus), 84 žutogrla šumska miša (Apodemus flavicollis), 53 prugasta poljska miša (Apodemus agrarius), 50 šumskih miševa (Apodemus sylvaticus), 6 šumskih rovki (Sorex araneus), 4 obične voluharice (Microtus arvalis), 1 poljska voluharica (Microtus agrestis) te 1 puh orašar (Muscardinus avellanarius) koji su uhvaćeni na 8 različitih mjesta u Hrvatskoj tijekom 8 godina izlova. Multiplex MassTag PCR metoda je korištena za istovremenu detekciju patogena rodova Borrelia, Rickettsia, Bartonella, Babesia/Hepatozoon, Ehrlichia, Borrelia RF (relapsirajuća groznica), Anaplasma, Francisella i Coxiella. Za detekciju bakterija roda Leptospira je korištena metoda renokulture, a singleplex PCR metode su korištene za detekciju virusa limfocitnog koriomeningitisa, ortopoksvirusa, flavivirusa, hantavirusa te parazita roda Toxoplasma. Ukupno je 52 glodavca (21, 5%) bilo inficirano s leptospirom, 2 (0, 8%) s borelijom, 29 (12, 0%) s bartonelom, 69 (28, 5%) s babezijom/hepatozoon, 2 (0, 8%) s erlihijom, 13 (5, 4%) s borelijom RF, 4 (1, 7%) s anaplazmom, 2 (0, 8%) s franciselom, 43 (17, 8%) s hantavirusima te 1 (0, 4%) s ortopoksvirusom. Infekcije rikecijama, koksielama, virusom limfocitnog koriomeningitisa, flavivirusom i toksoplazmom nisu potvrđene u nijednom glodavcu. Višestruke infekcije su nađene u 57 životinja (23, 6%) – dvojne infekcije u 48 glodavaca (19, 8%), trojne infekcije u 7 glodavaca (2, 9%) dok je u 2 glodavca (0, 8%) potvrđena infekcija s 4 različita patogena. Ovo istraživanje je potvrdilo da glodavci mogu biti rezervoari mnogih uzročnika zoonoza. Također je pokazana korisnost multiplex MassTag PCR tehnologije za istovremenu detekciju raznih patogena u glodavcima. Prisutnost različitih višestrukih infekcija u glodavcima može imati i utjecaj na ljudsko zdravlje zbog mogućnosti istovremenog prijenosa različitih patogena s glodavaca na ljude.

Informacijsko - komunikacijska tehnologija (ICT) i njezina primjena postaje sve značajnijim elementom u postizanju ciljeva i efikasnog poslovanja kako kompanija, tako i svih ustanova, tijela javne uprave i samouprave. ICT mijenja načine na koji ljudi rade i žive te mijenja ustroj i način poslovanja svih poslovnih učesnika. Kao podrška provedbi programa mjera deratizacije i dezinsekcije optimalno korištenje ICT tehnologije ima za cilj da se u potpunosti informatički podrže svi poslovni procesi prilikom provođenja tih programa mjera, kao i tijekom provedbe stručnog nadzora. Na području Grada Zagreba informatičke tehnologije koriste se za unos, obradu i analizu podataka prikupljenih tijekom obavljanja sustavne deratizacije od 1998. godine, uz primjenu tada dostupnih informatičkih tehnologija. Posljednjih godina omogućena je primjena suvremene ICT tehnologije u provedbi programa preventivne i obvezatne preventivne deratizacije i dezinsekcije komaraca na području Grada Zagreba. Aplikativno rješenje ICT podrške programima deratizacije i dezinsekcije po funkcionalnosti je razvijeno kao jedinstveno rješenje modularne strukture. Moduli koji se koriste su: eDezinsekcija - modul web aplikacija i mobilni modul, eDeratizacija - modul web aplikacija i mobilni modul. Moduli omogućuju evidentiranje, mobilno praćenje i funkcionalno pretraživanje prikupljenih podataka te izvještavanje o pojedinim poslovnim procesima (deratizaciji i dezinsekciji). Za svaki određeni modul ili dio modula može se naznačiti određena nadležna osoba/korisnik koja u svom poslovanju prati predmetni proces i ima pristup definiranom setu podataka. Sustav omogućava pohranu svih ključnih podataka koji su potrebni prilikom provedbe programa deratizacije i dezinsekcije te tijekom provedbe stručnog nadzora. Podaci o svakom obavljenom terenskom poslu mogu se unositi na samom mjestu izvršenja, a po potrebi omogućen je i naknadni unos. U sustavu se prikupljaju svi potrebni podaci i objedinjavaju se radi mogućnosti kreiranja analiza i izvješća. Također je omogućena izrada sumarnih izvješća obavljenih dezinsekcija i deratizacija sa svim ključnim pokazateljima.

Rezistentnosti na rodenticide najčešće je uočena kod primjene antikoagulanata, koji u praksi trenutno predstavljaju najučinkovitiju metodu suzbijanja štetnih glodavaca. Međutim, stalna primjena istog antikoagulanta dovela je do razvoja rezistentnosti u nekih vrsta štetnih glodavaca. Takva je rezistentnost najčešće geografski ograničena. Stoga, osnovna definicija antikoagulacijske rezistentnosti na rodenticide prema J. H. Greavesu (1994.) glasi: „Antikoagulacijska rezistetntnost predstavlja značajniji gubitak učinkovitosti antikoagulanta u praktičnim uvjetima, kada je isti primijenjen pravilno, a gubitak njegove učinkovitosti je posljedica prisutnosti vrsta glodavaca s nasljedno reduciranom osjetljivošću na taj antikoagulant.“. Rezistentnost na rodenticide postaje problem kada se omjer rezistentnih jedinki u populaciji glodavaca poveća do razine kada rodenticid ne može učinkovito suzbiti najezdu glodavaca.

U radu su opisane bolesti koje uzrokuju virusi čiji su rezervoari sitni glodavci. Obrađena su područja u kojima se pojavljuju bolesti, a rezervoari su im stanovnici šumskih ekosustava. Opisan je prijenos bolesti, simptomi, te mjere zaštite protiv glodavaca kao oblik preventivne zaštite od epidemije pojedinih zoonoza.

This poster describes use of multiplex PCR technology for detection of zoonotic pathogens in small rodents.

Cilj rada je prikazati postupke i mogućnosti ekoloških metoda zaštite od štetnih glodavaca, primjenjivih u krmnom bilju, ali i na drugim kulturama. Pogodovanje predatorskoj aktivnosti prirodnih neprijatelja, postavljanje mehaničkih barijera i zamki, korištenje mamaca na bazi prirodnih aktivnih sastojaka i korištenje mirisa predatora su metode u skladu s načelima ekološke poljoprivrede. Postavljanje mehaničkih barijera omogućuje brzu uspostavu dugoročne zaštite, ali uz velika početna ulaganja. Ostale ekološke metode preporučuje se kombinirati radi kumulativne učinkovitosti.

Myosmine [3-(1-pyrrolin-2-yl) pyridine] is an alkaloid structurally similar to nicotine, which is known to induce oxidative stress. In this study we investigated the effects of myosmine on enzymatic and nonenzymatic antioxidative defence in rat liver. Wistar rats received a single i.p. injection of 19 mg kg-1 of myosmine and an oral dose of 190 mg kg-1 by gavage. Nicotine was used as a positive control. Through either route of administration, myosmine altered the hepatic function by decreasing the levels of reduced glutathione, superoxide dismutase, and glutathione peroxidase activities on one hand and by increasing malondialdehyde, catalase, and glutathione reductase activity on the other. Compared to control, both routes caused significant lipid peroxidation in the liver and altered hepatic enzymatic and non-enzymatic antioxidative defences. The pro-oxidant effects of myosmine were comparable with those of nicotine., Miozmin (3-(1-pirolin-2-il)piridin) alkaloid je strukturno sličan nikotinu, za koji se zna da potiče oksidativni stres. Istražili smo djelovanje miozmina na enzimske i neenzimske antioksidativne sustave u jetri štakora. Wistar štakori primili su jednokratno pokusni spoj intraperitonealno u dozi od 19 mg kg-1, odnosno na usta u dozi od 190 mg kg-1. Za pozitivnu kontrolu rabili smo nikotin. Nakon primjene, bez obzira na put, zamijećena je promjena u jetrenoj funkciji u obliku pada razina glutationa, aktivnosti superoksid dismutaze i glutation peroksidaze te rasta razina malondialdehida, aktivnosti katalaze i glutation reduktaze. Ovi nalazi upućuju na to da intraperitonealna i oralna primjena miozmina dovode do značajne lipidne peroksidacije u jetrenome tkivu te promjena u enzimskoj i neenzimskoj zaštiti jetre. Prooksidativno djelovanje miozmina pokazalo se sličnim onomu nikotina.

Prijenos različitih organskih spojeva (organski anioni i kationi, glukoza) i vode u bubrezima sisavaca posredovan je posebnim proteinima smještenim u luminalnoj i/ili kontraluminalnoj strani stanične membrane duž nefrona, glavninom u proksimalnim kanalićima. Ovi prijenosnici sudjeluju u reapsorpciji i/ili sekreciji endogenih i ksenobiotskih organskih spojeva, uključujući različite anionske i kationske lijekove koji se rabe u tretmanu bolesti u humanoj i veterinarskoj medicini. Nedavna istraživanja pokazala su da neki od dotičnih prijenosnika igraju ulogu u nastanku otpornosti na lijekove, međudjelovanju lijekova i lijekovima-izazvanu nefrotoksičnost, a njihova poremećena aktivnost zbog strukturne nesavršenosti ili točkastih mutacija može dovesti do genetske bolesti. U glodavaca (štakor, miš, kunić), neki bubrežni prijenosnici tvari iskazuju spolne razlike u ekspresiji proteina i/ili mRNA, a u bubrezima svinja i ljudi, neki prijenosnici su odsutni, neki su smješteni na staničnoj domeni suprotnoj od one u glodavaca, a spolna-ovisnost u njihovoj ekspresiji nije utvrđena. Za neke prijenosnike, koji su zajednički glodavcima i ljudima, primijećene su vrstne razlike u selektivnosti prema supstratima, lokalizaciji duž nefrona, razini ekspresije mRNA i/ili proteina, osjetljivosti na inhibitore, i regulaciji aktivnosti. Prema tome, a) podaci o bubrežnim prijenosnicima tvari u jednom spolu i vrsti na mogu se smatrati relevantnim za drugi spol i vrstu i b) različiti fiziološki, farmakološki i toksikološki rezultati, koji se odnose na prijenosnicima-posredovan tok organskih tvari i vode u bubrezima glodavaca, ne odražava stanje u humanim bubrezima.

U ovom istraživanju, provedenom na području istočne Slavonije, istraživala sam stupanj kliconoštva leptospira u rezervoara te izdvojila, identificirala i tipizirala izolate leptospira do razine genomske vrste i serovara. Od ukupno 67 ulovljenih i identificiranih mišolikih glodavaca najzastupljenija vrsta bila je A. agrarius (43, 3%), zatim A. flavicollis (29, 8%), A. sylvaticus (13, 4%), S. araneus (8, 9%), C. glareolus (1, 5%), M. avellanarius (1, 5%) i M. arvalis (1, 5%). Nacjepljivanjem tkiva bubrega 67 ulovljenih životinja izdvojila sam 20 izolata leptospira te ustanovila stupanj kliconoštva od 29, 9%. Od 20 izolata deset (50, 0%) sam izdvojila iz vrste A. agrarius, pet (25, 0%) iz vrste A. flavicollis, tri (15, 0%) iz vrste A. sylvaticus, jedan (5, 0%) iz vrste M. avellanarius i jedan (5, 0%) iz vrste M. arvalis. Po prvi puta izdvojila sam leptospire iz vrste M. avellanarius što potvrđuje njenu ulogu u epizootiologiji i epidemiologiji leptospiroze. Izdvojene leptospire identificirala sam i tipizirala do razine serološke skupine mikroskopskim aglutinacijskim testom, do razine genomske vrste lančanom reakcijom polimerazom u stvarnom vremenu, a do razine serovara gel elektroforezom u pulsirajućem polju, monoklonskim protutijelima i unakrižnom aglutinacijom-adsorpcijom. Mikroskopskim aglutinacijskim testom ustanovila sam da deset (50, 0%) izolata pripada serološkoj skupini Pomona, šest (30, 0%) serološkoj skupini Australis, dva (10, 0%) serološkoj skupini Sejroe, jedan (5, 0%) serološkoj skupini Grippotyphosa i jedan (5, 0%) serološkoj skupini Bataviae. Lančanom reakcijom polimerazom potvrdila sam prisutnost DNK patogenih leptospira u svim uzorcima DNK izdvojenim iz kultura izolata i tkiva bubrega pripadajućih životinja. Lančanom reakcijom polimerazom u stvarnom vremenu ustanovila sam da 12 (60, 0%) izolata iz seroloških skupina Pomona, Bataviae i Grippotyphosa pripada genomskoj vrsti L. kirschneri, šest (30, 0%) izolata iz serološke skupine Australis genomskoj vrsti L. interrogans, a dva (10, 0%) izolata iz serološke skupine Sejroe genomskoj vrsti L. borgpetersenii. Gel elektroforezom u pulsirajućem polju i unakrižnom aglutinacijom-adsorpcijom ustanovila sam da deset (50, 0%) izolata iz serološke skupine Pomona pripada serovaru Mozdok, šest (30, 0%) izolata iz serološke skupine Australis serovaru Bratislava, dva (10, 0%) izolata iz serološke skupine Sejroe serovaru Saxkoebing, jedan (5, 0%) izolat iz serološke skupine Grippotyphosa serovaru Grippotyphosa i jedan (5, 0%) izolat iz serološke skupine Bataviae serovaru Bataviae. U ovom istraživanju ustanovila sam izrazito visok stupanj kliconoštva leptospira u rezervoara. Zbog pozitivnog međuodnosa gustoće populacije glodavaca, stupnja kliconoštva i rizika od infekcije, smatram da na istraživanom području postoji veliki rizik od infekcije leptospirama drugih životinja i ljudi. Lančana reakcija polimerazom u stvarnom vremenu prvi je puta primjenjena za determinaciju i određivanje genomske vrste leptospira iz kultura i izravno iz tkiva bubrega mišolikih glodavaca. Uočila sam potpunu podudarnost rezultata dobivenih primjenom ove metode na DNK izdvojenoj iz kultura leptospira i DNK izdvojenoj iz tkiva bubrega pripadajućih životinja što dokazuje da je lančana reakcija polimerazom u stvarnom vremenu primjenjiva u epizootiološkim istraživanjima rezervoara u slučajevima kada izdvajanje leptospira nije moguće. Analizom 20 izdvojenih izolata leptospira ustanovila sam pet serovara leptospira (Mozdok, Bratislava, Saxkoebing, Grippotyphosa i Bataviae) unutar tri genomske vrste (L. kirschneri, L. interrogans i L. borgpetersenii), što odražava izrazito veliku raznolikost izdvojenih izolata obzirom na relativno malu površinu istraživanog područja.

Glodavci su prisutni u svim šumskim ekosustavima i predstavljaju značajnu skupinu životinja koje povezuju primarne proizvođače s višim trofičkim razinama. Oni igraju važnu ulogu u širenju zoonoza, te raznih zaraznih i parazitskih bolesti. Poznato je da glodavci u šumama također uzrokuju ozbiljne štete na pomlatku i sjemenu. Tijekom proljeća i ljeta razmnožavaju se jako brzo, što može rezultirati visokom gustoćom populacija. Kao rezervoari različitih zoonoza, glodavci predstavljaju visok rizik infekcije za šumske radnike i druge životinje. Ovaj rad se bavi razvojem populacija glodavaca tijekom jedne reprodukcijske sezone i jedne zoonotičke bolesti, leptospiroze, u ekosustavu bukove šume. Na našem području istraživanja, planini Ivanščici (1061 m), obična bukva (Fagus sylvatica L.) predstavlja dominantnu vrsta koja pokriva 80% ukupne šumske površine. Sitni glodavci su lovljeni na 5 različitih lokacija metodom linearnog transekta. Lokacije su se razlikovale u nadmorskim visinama (od 300 - 1000 m), te je svaku lokaciju obilježavala i drugačija starost stabala (od 25 do 120 godina starosti). Ulov je izvršen u periodu od ožujka do listopada korištenjem živolovki tipa Sherman. Rezultati su pokazali najveće gustoće populacija na 1000 i 400 m nadmorske visine. Populacija glodavaca rasla je tijekom proljeća, dosežući svoj maksimum u kolovozu, te održavajući visoke vrijednosti u jesen. Minimalna gustoća glodavaca zabilježena je u ožujku i travnju. Na svim lokacijama dominantnu vrstu činio je šumski miš (Apodemus sylvaticus) sa 50% ukupnog ulova. Sa manjim postocima uslijedili su žutogrli miš (Apodemus flavicollis) i riđa voluharica (Myodes glareolus). Samo jedna poljska voluharica (Microtus arvalis) ulovljena je na 1000 m nadmorske visine. Uzorci krvi testirani su na antitijela za leptospire. Unutar jedne vrste glodavaca, najviša stopa infekcije s više od 60% inficiranih individua pronađena je kod žutogrlog miša, te je uslijedio šumski miš s 20% zaraženih individua. Dobiveni podaci ukazuju na važnost monitoringa populacija sitnih glodavaca sa svrhom sprečavanja teških oštećenja na biljkama i sjemenu, te na važnost procjene prevalencije zoonoza u glodavaca zbog daljnjih mjera zdravstvene zaštite u šumarstvu.

Članak govori o glodavcima općenito, o glodavcima koji se drže kao kućni ljubimci, držanju, hranidbi i njezi

Da bi svima bilo jasno zašto je Uško kunić, želja mi je ovim člankom na jednostavan način ukazati na razlike između divljeg zeca i kunića.

Sitni su glodavci sastavni dio šumskih ekosustava čija je brojnost populacije promjenjiva tijekom godine, ali i u višegodišnjem razdoblju. U uvjetima povećane brojnosti mogu uzrokovati oštećenja na šumskom sjemenu i na mladim biljkama. Dosadašnja zaštita šumskih sastojina od ove grupe sisavaca u Hrvatskoj se provodila najčešće kemijskim metodama. Sukladno novim zakonskim odredbama zabranjeno je suzbijanje sitnih glodavaca preparatima Faciron i Brodilon koji su se do sada korišteni u šumarstvu (Rješenje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva RH, Klasa UP/I-320-20/07-01/50, Ur. broj 525-02-07-1 ; NN 129/2009. i odredbe FSC). U cilju kvalitetne zaštite od ovih sisavaca, a prema novim zakonskim propisima, predlaže se istraživanje učinka novih ekoloških preparata na brojnost dominantnih vrsta. Rezultati predloženog istraživanja trebali bi dati nove smjernice šumarskoj operativi o poduzimanju mjera zaštite šuma u cilju smanjenja šteta od glodavaca.

Ukoliko želite glodavca, a u kući već imate jednog ili više drugih kućnih ljubimacapotrebno je znati neke činjenice. Pokušat ću vam objasniti kako da upoznavanje i suživot vaših kućnih ljubimaca bude što bezbolniji, kako za njih tako i za vas.

Pojava rezistentnosti na rodenticide je problem uglavnom vezan uz jednu grupu rodenticida, najčešće antikoagulanata. Prema definiciji (J. H. Greaves 1994): „ Antikoagulacijska rezistetntnost predstavlja značajniji gubitak učinkovitosti antikoagulanta u praktičnim uvjetima, kada je isti primijenjen pravilno, a gubitak njegove učinkovitosti je posljedica prisutnosti vrsta glodavaca s nasljedno reduciranom osjetljivošću na taj antikoagulant.“ Unazad pedesetak godina pokazalo se da primjena antikoagulacijskih rodenticida predstavlja najučinkovitiju metodu suzbijanja populacija štetnih glodavaca. Međutim, stalna primjena istog antikoagulanta dovela je do razvoja rezistentnosti u nekih vrsta štetnih glodavaca. Takva je rezistentnost geografski ograničena.

Glodavci imaju važnu ulogu u širenju zaraznih bolesti ljudi i domaćih životinja. Oni su rezervoari ili prijenosnici čitavog niza uzročnika zaraznih bolesti čovjeka kao što su: kuga, virusne hemoragijske groznice, virusne hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom, leptospiroza, tularemija, salmoneloza, trihineloza, bolest štakorskog ugriza, Sodoku, bjesnoća itd. U ovome radu prikazani su ugrizi glodavaca na području grada Zagreba i Zagrebačke županije u 2007. godini. Od 811 pacijenata, koji su poradi ugriza od raznovrsnih životinja tijekom 2007. godine pregledani u antirabičnoj ambulanti Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba, zabilježena su 24 slučaja ugriza glodavaca, što čini 2,96% svih ugriza. Od tog broja,13 ugriza ili 54,17% otpada na štakora, a ostatak na ugrize drugih vrsta glodavaca (voluharica, kućni miš, vjeverica, puh i kunić). Zbog tih je ugriza antirabičnim cjepivom bez humanog antirabičnog globulina (HRIG-a) cijepljeno 18 pacijenata (75 %), dok šest preostalih nije (25 %). Premda su cijepljeni protiv bjesnoće, troje pacijenata iz drugih županija (Zadarske, Sisačko-moslavačke i Karlovačke) nisu uvršteni u ovaj prikaz. Navedeni pacijenti su, naime, u antirabičnu ambulantu došli samo zbog nastavka primanja antirabične zaštite, koja je započeta u njihovim županijama. Radilo se o ugrizima od po jednog štakora, puha te kućnog miša; tako da ukupni broj ugrizenih pacijenata prikazanih u ovome radu iznosi 21. Protiv bjesnoće je cijepljeno svih 12 pacijenata ugrizenih od štakora, te po jedan pacijent ugrizen od puha, voluharice i vjeverice. Od šestoro necijepljenih pacijenata, tri su bila ugrizena od kućnog miša, dva od puha te jedan od kunića. Od svih navedenih glodavaca, na bjesnoću su pretražena samo potonja dva puha. Pretrage su završene s negativnim rezultatom, a obavljene su u Laboratoriju za bjesnoću i opću virologiju Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu. Dobna raspodjela pacijenata bila je sljedeća: devetoro muških osoba u dobi od 21 do 81 godine, sedmoro ženskih osoba od 31 do 70 godine te petoro djece od 4 do 15 godina. Anatomska lokalizacija zadanih ozljeda bila je sljedeća: na prvome mjestu su šaka i prsti u 15 slučajeva (71,43%), a potom slijede donji ekstremiteti, gornji ekstremiteti, glava i lice sa po dva slučaja. Područna raspodjela pacijenata bila je slijedeća: 13 ugrizenih osoba potjecalo je iz Zagrebačke županije, a osam s područja grada Zagreba., Rodents have a very important role in spreading infectious diseases in humans and domestic animals. They are reservoirs or vectors for many causative agents of infectious diseases in humans such as: plague, viral haemorrhagic fevers, viral haemorrhagic fever with nephrotic syndrome, leptospirosis, tularemia, salmonellosis, trichinellosis, rat bite fever, Sodoku, rabies etc. This paper gives an overview of rodent bites in the city of Zagreb and Zagreb county in 2007. During 2007, among 811 examined patients in the Antirabies ambulance of the Zagreb Institute of Public Health, 24 were cases of rodent bites, making up to 2.96% of the total number of bites. Within this number, rat was presented in 1.60 %, and other types of rodents with the remaining 1.36% (vole, mice, squirell, dormice and rabbit). Of the 24 bite cases mentioned above, 18 patients (75 %) received rabies post-exposure prophylaxis (PEP) without HRIG, while 6 patients (25 %) remained without treatment. Three patients from other counties (Zadarska, Sisačko-moslavačka and Karlovačka) came to Antirabies ambulance of the Zagreb Institute of Public Health due to continuing antirabies treatment, and were not included in this paper. They have been bitten by a rat, dormouse and a housemouse. The total number of patients bitten by rodents was 21, and they are included in this paper. All 12 patients bitten by rat were vaccinated against rabies, followed by patients bitten by dormouse, a vole and a squirrel. Of the animals that bit 6 unvaccinated patients, two dormice were tested at the Croatian Veterinary Institute and proved negative to Slika 1. Prijava i pregled ugriza Figure 1. Registration of rodent bites rabies. Three persons bitten by house mice, and one person bitten by home rabbit were not vaccinated against rabies. Patients were grouped by age as follows: 9 male persons from 21 to 81 years, 7 female persons from 31 to 70 years and 5 children from 4 to 15 years. The anatomic localisation of the wounds was as follows: fist and fingers – 15 cases (71.43%), lower limbs, upper limbs, head and face with two cases each. Geographical distribution was as follows: 13 bites in the Zagreb county and 8 in the the city of Zagreb.

U ovom kratkom prikazu problematizira se o uzročno posljedičnoj pojavnosti zmija u kontekstu turizam-higijensko sanitarni standard - zdravstvena sigurnost. Raspravom se želi naglasiti značenje primijerenog postupanja s otpadnim tvarima i općom higijenom okoliša kada je u pitanju pojava glodavaca i njihovih predatora. Usput se naglašava da na području Republike Hrvatske obitava 14 vrsta zmija, od kojih su samo tri zmije otrovnice. Među 14 vrsta zmija i dvije vrste zmijolikih guštera njih jedanaest vrsta pretežno se hrani glodavcima. Ujedno se raspravom želi uputiti na razmišljanje o tome jesu li zmije uistinu zdravstveni i sigurnosni rizik turističkih odredišta.

In our study one animal was confirmed to have dual infection with Hantavirus and Leptospira spp. We showed for the first that there is a possibility of co-existence of Hantavirus and leptospira ata the same reservoir.

The aim of this study was to investigate the structure of the porcupine adrenal gland by light and electron microscopic observations. For this purpose, six adrenals were collected from three adult porcupines (two male and one female). The tissues were processed for both light and electron microscopy. The adrenal gland consisted of capsula (1.2%), zona glomerulosa (6.6%), zona fasciculata (48.5%), zona reticularis (17.9%) and medulla (25.7%). At the cortico-medullar boundary cortical cells were observed, together with chromaffin cells. The epinephrine cells were smaller and more numerous than the norepinephrine cells. Also, the epinephrine granules were moderately electron-dense, while norepinephrine granules were highly electron-dense. Both epinephrine and norepinephrine granules were similar in size and generally formed little rods. The results of the present study are the first report on the structure of the adrenal gland of porcupine., Cilj rada bio je istražiti građu nadbubrežne žlijezde dikobraza svjetlosnim i elektronskim mikroskopom. U tu je svrhu šest nadbubrežnih žlijezda bilo uzeto od tri odrasla dikobraza (dva mužjaka i tri ženke). Tkiva su usporedno pretraživana svjetlosnim i elektronskim mikroskopom. Žlijezdu je činila čahura (1,2%), zona glomerulosa (6,6%), zona fasciculata (48,5%), zona reticularis (17,9%) i moždina (25,7%). Na prijelazu kore u moždinu ustanovljene su stanice kore zajedno s kromafinskim stanicama. Epinefrinske stanice bile su manje i brojnije od norepinefrinskih. Epinefrinska zrnca bila su umjerene, a norepinefrinska velike elektronske gustoće. I epinefrinska i norepinefrinska zrnca bila su podjednako velika i općenito su oblikovala male štapiće. Ovo je prvi opis građe nadbubrežne žlijezde dikobraza.

U radu su prikazani rezultati novijih istraživanja biljnih insekticida za suzbijanje štetnih nametnika u uskladištenim proizvodima kao i moguća budućnost njihove uporabe.

U radu su iznijeti najnoviji podaci istraživanja sitnih glodavaca kao vektora leptospiroze koja je česta zoonoza na jelenskoj divljači, a čiji su glavni vektor sitni glodavci.

Tijekom prvog tromjesečja 2001. godine obavljeno je istraiživanje seoskih gospodarstava u Baranji koristeći strukturirani upitnik. Upitnikom je ustanovljena prisutnost različitih spremišta hrane koja više ili manje pogoduju zadržavanju glodavaca, zatim veličina šteta od glodavaca, te dinamika njihovih trovanja. Od ukupno ispitanih 105 gospodarstava najviše njih koriste sušaru za kukuruz 68%, a najmanje silos za žitarice 18%. Čak 21, 9% seoskih gospodarstava zabilježilo je velike štete od glodavaca, dok najviše njih (53% ) je zabilježilo male štete. U velikoj većini dvorišta (84% ) deratizacija se obavlja više puta godišnje.