Rezistentnost glodavaca na antikoagulantne rodenticide

Pojava rezistentnosti definira se kao otpornost jedinki u populaciji štetnih organizama da prežive izloženost letalnim dozama primjenjenog sredstva za suzbijanje. Kada su u pitanju glodavci, a posebice štakori, rezistentnost je najčešće uočena kod primjene rodenticida u obliku antikoagulanata, koji u praksi predstavljaju najučinkovitiju metodu za njihovo suzbijanje i stoga govorimo o antikoagulacijskoj rezistentnosti. Najprecizniju definiciju antikoagulacijske rezistentnosti glodavaca na rodenticide dao je J. H. Greaves (1994.): „Antikoagulacijska rezistetntnost predstavlja značajniji gubitak učinkovitosti antikoagulanta u praktičnim uvjetima, kada je isti primijenjen pravilno, a gubitak njegove učinkovitosti je posljedica prisutnosti vrsta glodavaca s nasljedno reduciranom osjetljivošću na taj antikoagulant.“. Najčešći razlog nastanka rezistentnosti jest stalna uporaba istog antikoagulanta u nekih vrsta glodavaca. Takva je rezistentnost najčešće i geografski ograničena. U praksi, rezistentnost postaje problem kada se omjer rezistentnih jedinki u populaciji glodavaca poveća do razine kada rodenticid ne može učinkovito suzbiti njihovu najezdu.