Search

Utjecaj je popularne kulture na mlade dobro opisano i istraženo mjesto u literaturi, no politika prikaza ženskosti ima ambivalentno mjesto u rasponu od emancipacijskih do porobljavajućih interpretacija seksualiziranih izvedbi ženskosti. Zato postoji potreba za lokalnim empirijskim istraživanjima konkretnih interpretacija popularno kulturnih slika, narativa i diskursa kod različitih društvenih skupina. Ciljevi su ovoga istraživanja mapirati osnovne teme, argumente i načine pregovora koji se pojavljuju kada srednjoškolci u fokusnim skupinama interpretiraju nekoliko video spotova popularnih pjesama u Hrvatskoj, s posebnim fokusom stavljenim na izvedbe ženskosti. U radu će se prikazati pregled relevantne literature u kojoj se govori o razvoju glazbenih video spotova, kao i o ženskosti, rodnim stereotipima i rodnim ulogama, na koji način ih učimo te gdje nam se sve prikazuju. Nadalje, rad donosi prikaz žena u medijima te ukazuje na seksualizaciju žena u glazbenim video spotovima i potkrjepljuje primjerima. U radu se također analizira literatura o utjecaju glazbenih spotova na mlade, vođeno pitanjem na koji se način mladi identificiraju sa svojim idolima i likovima iz glazbenih video spotova te se prikazuju primjeri toga kako mladi vide tipičnu pjevačicu. Kako bismo mapirali osnovne teme i narative u istraživanju su se koristile fokusne skupine u kojima su sudjelovali srednjoškolci u dobi od 16 godina s područja Đakova. Sudionicima su prikazana tri glazbena video spota o kojima se raspravljalo prema prethodno osmišljenom vodiču za pitanja. Rezultati pokazuju da se kao najčešće teme u raspravama srednjoškolaca o izvedbama ženskosti u glazbenim video spotovima pojavljuju objektivizacija i seksualizacija žena te muškarci kao ciljana publika. U raspravi o značenju prikupljenih podataka naglasak se stavlja na pitanje utjecaja na mlade. The influence of popular culture on young people is a well-described and researched place in literature, but the politics of the representation of femininity has an ambivalent place, ranging from emancipatory to enslaving interpretations of sexualized performances of femininity. That is why there is a need for local empirical research on concrete interpretations and reception of popular cultural images, narratives, and discourses among different social groups. The goals of this research are to map the basic themes, arguments and ways of negotiation that appear when high school students in focus groups interpret several music videos of popular songs in Croatia, with a special focus on the performance of femininity. The paper will present an overview of relevant literature that talks about the development of music videos, as well as femininity, gender stereotypes, gender roles, how we learn them, and where everything is shown to us. Furthermore, the paper presents the portrayal of women in the media and points to the sexualization of women in music videos and supports it with examples. The paper also analyses the literature on the influence of music videos on young people, guided by the question of how young people identify with their idols and characters from music videos, and shows examples of how young people see a typical female singer. To map the basic themes and narratives, the research uses focus groups in which high school students aged 16 from the Đakovo area participated. Participants were shown three music videos that were discussed according to a previously designed question guide. The results show that the objectification and sexualization of women and men as the target audience appear as the most common topics in the discussions of high school students about the performances of femininity in music videos. In the discussion about the meaning of the collected data, emphasis is placed on the issue of impact on young people.

Odnose među ljudima u odgoju i obrazovanju proučava relacijska pedagogija. Pedagoški odnos je odnos između djeteta i odgojitelja u odgojno obrazovnom kontekstu, a u ovom radu je definiran kroz različite dimenzije. Uvažavajući te dimenzije, provedeno je istraživanje anticipiranja budućnosti pedagoškog odnosa sa studentima preddiplomskog i diplomskog studija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Istraživanja budućnosti imaju vrijednost za (buduće) odgojitelje, ali i za sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Istraživanje je rađeno metodom fokus grupa, na uzorku od ukupno 32 sudionika. Uočene su sličnosti u anticipiranju budućnosti pedagoškog odnosa koje studenti obje skupine planiraju ostvariti u pedagoškoj praksi. U scenarijima budućnosti najviše su promišljali o implementiranju pedagoškog autoriteta i dječjem pristajanju uz autoritet, te pedagoškom taktu, kao dimenzijama pedagoškog odnosa. Kvaliteta pedagoškog odnosa bitan je čimbenik djelotvornosti odgojno-obrazovnog procesa, te ju je potrebno aktivno kritički razmatrati, istraživati i analizirati. Human relations in education are studied by relational pedagogy. Pedagogical relation refers to a relations established between an educator and a child in an educational context, and in this paper it is determined by various dimensions. While taking those dimensions into account, research was conducted to investigate the anticipation of the pedagogical relations in the future among the students of early and preschool education on different educational levels (BA and MA levels). Futures studies have value for (future) educators, but also for all participants in the educational process. The research was conducted in focus groups with a total of 32 participants. Among both groups of students, similarities were found in their manner of anticipating the future of the pedagogical relations, which the students of both groups plan to realize in pedagogical practice. In the scenario planning of the future, they mostly thought about the implementation of pedagogical authority and children's compliance with authority, as well as pedagogical tact, as dimensions of the pedagogical relationship. The quality of the pedagogical relations is an important factor in the effectiveness of the educational process, and it is necessary to actively and critically research it.

Uvod: E-učenje predstavlja proces obrazovanja uz uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije koja doprinosi unaprjeđenju kvalitete toga procesa i ishoda obrazovanja. Iako je koncept online nastave poznat već desetljećima te iako danas postoji veliki broj online sveučilišta, proglašenjem globalne pandemije uzrokovane Sars CoV-2 virusom sva su sveučilišta bila primorana na promjenu uobičajenih oblika nastave (učioničke ili mješovite) na online oblik. U tom se kontekstu vrlo malo govori o studentima i izazovima pred kojima su se oni našli u procesu obrazovanja te o obilježjima socio-emocionalnog aspekta života koji time pati. Cilj: Budući da su im u vrlo kratkom vremenskom razdoblju nametnute iznimno velike promjene u obrazovanju pa i življenju općenito, cilj je ovog istraživanja ispitati obilježja online nastave te iskustva i zadovoljstvo studenata bez i sa složenim komunikacijskim, jezičnim i govornim potrebama. Metoda: Istraživanje se provodi u dvije točke. U prvoj točki primijenjena je metoda fokus grupe u kojoj je sudjelovalo devet studenata s dvaju najvećih hrvatskih sveučilišta. Svrha je bila izdvojiti glavne točke koje oni vide kao problematične i pozitivne u online nastavi. Pitanja za fokus grupu temeljila su se na teorijskim pristupima podučavanju te na istraživanju Paechter i suradnika iz 2010., a uključivala su: najčešće oblike online nastave, obilježja interakcije s nastavnikom i kolegama, tehničke, organizacijske i socijalne aspekte, kao i ostvarene ishode. Rezultati: Analizom transkripta fokus grupe kao najveći nedostatci online nastave pokazali su se manjak interakcije te nedostatak kliničkih i praktičnih vježbi, a kao prednosti fleksibilnost i vremenska ekonomičnost. Zaključak: U daljnjem su koraku na temelju fokus grupe izdvojeni glavni faktori koji su poslužili za oblikovanje krajnjeg upitnika za drugu fazu istraživanja. Na ovom izlaganju predstavit će se rezultati primijenjene fokus grupe te validacija konstruiranog upitnika koji će se primijeniti u drugoj točki istraživanja.

Apolitičnost, kao goruća tema u Hrvatskoj, kao takva je nedovoljno istražena i objašnjena. Kroz ovo istraživanje i rad se došlo do brojnih spoznaja kada se radi o ovom fenomenu među sugovornicima i sugovornicama starim između 20 i 25 godina. Kroz dvije fokus grupe se došlo do saznanja o stavovima i razmišljanjima mlađe populacije, koja se deklarira kao „apolitična“. Nedovoljan interes mladih se uglavnom pripisuje neaktualnosti teme (unutar njihovih društvenih krugova), općim razočaranjem, beznađem te na kraju nepovjerenjem u politiku i političare. Podjela sugovornika u dvije skupine je uvelike pomogla pri utvrđivanju dodatnih spoznaja, odnosno utvrđivanju razlika između zaposlenih i studenata, a koje se temelje na razini govorničkih sposobnosti, razumijevanju i percepciji problematike i samog pojma „apolitičan“. Antagonism towards politics, the burning topic in Croatia isn't reaserched and explained enough. This research has given a numerous cognitions about this phenomenon from interlocutors aged from 20 to 25 years. Cognitions about their attitudes and reflections were gained through two focus groups. Insufficient interest towards political themes attributed to the fact that isn't current in young population, main disappointment, hopelessness and distrust towards politics and polititians. By dividing interloctors, some other cognitions were discovered, like difference in speaking skills, understanding and perception of the problem.

Razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija uzrokuje velike promjene na maloprodajnom tržištu. Kako bi išli u korak sa konkurencijom, maloprodavači su prisiljeni uvoditi inovacije, kako u asortiman tako i u način posluživanja, dostavu i naplatu kupovine. Tu se javlja prostor, a i potreba za uvođenjem tehnoloških inovacija poput samoposlužne tehnologije u maloprodajni poslovni proces. Zbog užurbanog načina života, potrošači danas imaju sve manje vremena za kupovinu, a tijekom kupovine zahtijevaju sve više informacija o proizvodima koje kupuju te su voljni što manje čekati na blagajnama. Upravo stoga glavni su motivi za uvođenje samoposlužne tehnologije u prodavaonice pružiti kupcima veći izbor usluga te omogućiti jednostavniju i bržu kupovinu. Najrasprostranjeniji oblik samoposlužne tehnologije unutar prodavaonice su samoposlužne blagajne. Samoposlužna blagajna je blagajna na kojoj potrošači sami skeniraju proizvode koje su izabrali, spreme ih u vrećice te sami plate račun. Svrha je rada istražiti prihvaćenost samoposlužnih blagajni prilikom kupovine robe široke potrošnje među mladim potrošačima u Hrvatskoj. S ciljem otkrivanja prihvaćenosti samoposlužnih blagajni prilikom kupovine od strane mladih hrvatskih potrošača, razloga (ne)korištenja samoposlužnih blagajni te prikupljanja ideja za moguća unaprjeđenja samoposlužnih blagajni na hrvatskom maloprodajnom tržištu provedeno je istraživanje metodom fokus grupe. Radi bolje usporedbe i analize podataka ispitanici su bili podijeljeni u dvije fokus grupe – prvu su činili korisnici samoposlužne blagajne, dok su drugu fokus grupu činili nekorisnici samoposlužne blagajne. Pitanja oko kojih se raspravljalo na fokus grupi odnosila su se na: (1) osobnost i tehnološku spremnost korisnika i nekorisnika samoposlužne blagajne; (2) učestalost kupovine samoposlužnom blagajnom i način plaćanja; (3) sigurnost osobnih podataka; (4) tehničke pogreške; (5) percipirani utjecaj samoposlužnih blagajni na smanjenje prodajnog osoblja; (6) mogućnosti unaprjeđenja samoposlužne blagajne i (7) poznavanje i korištenje ostalih samoposlužnih tehnologija u maloprodaji. Rezultati istraživanja ukazuju da samoposlužna blagajna još uvijek nije u potpunosti prihvaćena od strane mladih hrvatskih potrošača te da se na nju gleda isključivo kao na pomoćnu blagajnu. Jedan od glavnih razloga neprihvaćenosti samoposlužne blagajne su učestale tehničke pogreške koje se javljaju prilikom njezina korištenja te se zaključuje da postoji veliki potencijal za unaprjeđenje rada samoposlužnih blagajni s ciljem povećanja prihvaćenosti maloprodajnih inovacija od strane potrošača. Glavno ograničenje provedenog istraživanja je ograničenje same istraživačke metode. S ciljem potpunijeg razumijevanja i ostvarivanja istraživačkih ciljeva, predlaže se u budućnosti provođenje kvantitativnog istraživanja u samim prodavaonicama koje imaju samoposlužne blagajne. Znanstveni doprinos i vrijednost rada ogleda se u dubinskom istraživanju i analizi prihvaćenosti samoposlužnih blagajni prilikom kupovine robe široke potrošnje među mladim potrošačima u Hrvatskoj., Development of information and communication technology has caused major changes in the retail market. Retailers are forced to internationalize their business and introduce innovations in assortment, way of serving, delivery and payment. That creates space, and the need for introducing technological innovations such as self-service technology in retail. Today’s consumers are willing to spend less time in store, and for that short time, they require more information about the products they want to buy. The main motive to introduce self-service technology in the store is to provide customers better services and enable easier and faster shopping. The most prevalent form of selfservice technology in stores are self-service cash registers (self-checkouts). Self-checkout is device on which consumers scan the products they want to buy, place them into bags and pay the bill all by themselves. The purpose of the paper is to explore the adoption of self-checkouts in fast moving consumer goods purchase among young consumers in Croatia. In order to detect the acceptance of self-checkout by the Croatian consumers, reasons to use or not use self-checkout and collect ideas for possible improvements, survey was conducted by focus groups. For a better comparison and analysis of the data survey respondents were divided into users and non-users of self-checkouts and all results and conclusions are interpreted on an aggregate level. The issues discussed in the focus group concerned: (1) personality and technological readiness of self-checkout users and nonusers; (2) consumers purchasing frequency and payment method; (3) security of personal data; (4) technical errors; (5) the perceived influence of self-checkout on sales staff reductions; (6) the ability to improve self-checkout and (7) knowledge and usage of other self-service retail technologies. Analysing the results of the research, obtained conclusion is that self-checkouts are not fully accepted by the Croatian consumers and that they consider it as auxiliary register. One of the main reasons for unacceptance of self-checkouts is frequent technical failures which occur and because of that there is large space for improvement of self-checkout technology. The main limitation of the conducted research is the limitation of the research method itself. With a desire of deeper understanding and achievement of research goals, it is proposed in the future to conduct a quantitative research in shops that have self-checkouts. The scientific contribution and value of research is reflected in the deep exploration and analysis of the acceptance of self-checkouts for the purchase of fast moving consumer goods among young consumers in Croatia.

Uz pomoć kvalitativne metode fokus grupa, ovim se istraživačkim radom nastojala istražiti i rekonstruirati recepcija medijskog teksta Black Mirror. Black Mirror je antologijska televizijska serija kojom se istražuje odnos između čovjeka i tehnologije, unutar visoko tehnološki sofisticiranih okoliša budućnosti. Neočekivane posljedice korištenja nove tehnologije središnja su problematika ovog medijskog teksta. U istraživanju su sudjelovale dvije fokus grupe, točnije 12 kazivača odabranih metodom namjernog uzorkovanja. Kako bi sudionicima bilo olakšano sudjelovanje u diskusiji, tijekom istraživanja prikazani su isječci iz tri epizode: The Entire History of You, Nosedive i Be Right Back. Sve tri epizode problematiziraju određene aspekte odnosa između čovjeka i tehnologije – hibridizaciju čovjeka i stroja, odnos čovjeka i umjetne inteligencije (androida) te potencijal da se tehnologija iskoristi u svrhu nadzora i kontrole građana. Recepcija distopijske vizije budućnosti razotkriva činjenicu da se u središtu ovog medijskog teksta nalazi čovjek i njegova priroda sklona pogreškama. Tehnologija se smatra suštinski neutralnom, odnosno zaključuje se da upotreba tehnologije determinira njezinu vrijednost. The main purpose of this research is to explore and reconstruct the reception of the media text Black Mirror using focus groups as a qualitative research method. Black Mirror is a British science fiction anthology television show that explores the relationship between humans and technology, usually set in the highly technologically sophisticated future environments. The main focus of this text are the unanticipated consequences of using new technologies. Two focus groups were organised for this research and all 12 informants were selected using purposive sampling as a tool. In order to facilitate the discussion, selected parts of three episodes were shown: The Entire History of You, Nosedive and Be Right Back. All three chosen episodes problematize certain aspects of the interaction between human beings and technology – the human-machine hybridization, the relationship between humans and artificial intelligence (androids) and the potential to use technology to control human behavior and society as a whole. The reception of the dystopian vision of the future reveals the fact that this text deals more with human nature and its fallibility than with technology. Technology is considered to be essentially neutral, meaning that the use of technology determines its value.

Uz pomoć kvalitativne metode fokus grupa, ovim se istraživačkim radom nastojala istražiti i rekonstruirati recepcija medijskog teksta Black Mirror. Black Mirror je antologijska televizijska serija kojom se istražuje odnos između čovjeka i tehnologije, unutar visoko tehnološki sofisticiranih okoliša budućnosti. Neočekivane posljedice korištenja nove tehnologije središnja su problematika ovog medijskog teksta. U istraživanju su sudjelovale dvije fokus grupe, točnije 12 kazivača odabranih metodom namjernog uzorkovanja. Kako bi sudionicima bilo olakšano sudjelovanje u diskusiji, tijekom istraživanja prikazani su isječci iz tri epizode: The Entire History of You, Nosedive i Be Right Back. Sve tri epizode problematiziraju određene aspekte odnosa između čovjeka i tehnologije – hibridizaciju čovjeka i stroja, odnos čovjeka i umjetne inteligencije (androida) te potencijal da se tehnologija iskoristi u svrhu nadzora i kontrole građana. Recepcija distopijske vizije budućnosti razotkriva činjenicu da se u središtu ovog medijskog teksta nalazi čovjek i njegova priroda sklona pogreškama. Tehnologija se smatra suštinski neutralnom, odnosno zaključuje se da upotreba tehnologije determinira njezinu vrijednost., The main purpose of this research is to explore and reconstruct the reception of the media text Black Mirror using focus groups as a qualitative research method. Black Mirror is a British science fiction anthology television show that explores the relationship between humans and technology, usually set in the highly technologically sophisticated future environments. The main focus of this text are the unanticipated consequences of using new technologies. Two focus groups were organised for this research and all 12 informants were selected using purposive sampling as a tool. In order to facilitate the discussion, selected parts of three episodes were shown: The Entire History of You, Nosedive and Be Right Back. All three chosen episodes problematize certain aspects of the interaction between human beings and technology – the human-machine hybridization, the relationship between humans and artificial intelligence (androids) and the potential to use technology to control human behavior and society as a whole. The reception of the dystopian vision of the future reveals the fact that this text deals more with human nature and its fallibility than with technology. Technology is considered to be essentially neutral, meaning that the use of technology determines its value.

The paper presents the results of a research on the views of teachers about expressing and developing creativity of students at the secondary educational level. The analysis of the discussion with ten grammar school teachers allocated as the most important the teachers' views of the nature of creativity, the capacity of the school to stimulate creativity in students and the conditions for stimulating creativity in school. The majority of teachers saw creativity as a complex phenomenon for whose understanding a multi-perspective approach is needed. Although only few teachers believe in distributivity of creativity, the majority agreed that school should stimulate students' creativity, but that it does not do it sufficiently. Among the factors which support creativity they singled out the teacher's engagement, specificities of certain school subjects, the application of certain teaching techniques and the image of the school. Among the factors that obstruct creativity they stated curricular requirements, selection of students, characteristics of young generations and current social values. U radu se prikazuju rezultati ispitivanja uverenja nastavnika o ispoljavanju i razvoju kreativnosti na srednjoškolskom nivou. Analiza vođene diskusije sa deset nastavnika jedne gimnazije izdvojila je kao bitne aspekte nastavnikovih uverenja njihovo viđenje prirode kreativnosti, kapaciteta škole da podrži kreativnost učenika i uslova za podsticanje kreativnosti u školi. Većina nastavnika izrazila je uverenje da je kreativnost složen fenomen čije razumevanje zahteva multiperspektivni pristup. Iako samo deo nastavnika veruje u distributivnost kreativnosti, preovladalo je uverenje da škola može da podstiče kreativnost učenika, ali da to ne čini u dovoljnoj meri. Među faktorima koji podržavaju kreativnost izdvojeni su: angažovanje nastavnika, specifičnosti nastavnih predmeta, primena određenih nastavnih metoda i imidž škole. Među faktorima koji ometaju kreativnost navedeni su: propisani nastavni plan i program, selekcija učenika, odlike generacije mladih i aktuelne društvene vrednosti. U zaključku su razmatrane implikacije rezultata ispitivanja za unapređenje školske prakse.

Cilj ovog rada je opisati proces upravljanja kategorijama proizvoda i planiranja prostora na polici, ali i prezentirati rezultate diskusije provedene putem fokus grupe. Danas su gotovo sve maloprodajne aktivnosti usmjerene prema potrebama kupaca, trgovci žele stjecati nove kupce, a proizvođači žele biti bolji od svojih konkurenata. Upravljanje kategorijama uglavnom se opisuje kao proces od osam koraka. To je proces podjele svih proizvoda u robne kategorije. Kategoriju čine proizvodi i usluge koji grupirani zajedno zadovoljavaju kupčevu potrebu i definiraju njegovo ponašanje pri kupnji. Planogram je vizualni dijagram koji pruža detalje o smještaju svakog proizvoda u prodavaonici. Uz pomoć ovog alata, trgovci dobivaju informacije o tome na koju policu proizvod treba biti smješten te koliko lica (eng. facing) treba imati. Kako se konkurencija povećava, prodavači i trgovci sve više su svjesni važnosti korištenja različitih alata poput displeja i planograma koji im pomažu u zadovoljenju potreba kupaca. Smještaj proizvoda i poboljšanje prodaje dva su najčešća razloga za implementaciju planograma. Glavni cilj istraživanja bio je otkriti koje elemente potrošači smatraju važnima pri odabiru proizvoda kave sa police u prodavaonici. Istraživanje je provedeno putem fokus grupe među devet sudionika. Rezultati istraživanja upućuju da potrošači cijene dostupnost proizvoda i lokaciju prodavaonice, ali nisu u potpunosti svjesni vizualne važnosti prilikom izrade rasporeda prodavaonice i raspodjele mjesta na polici.

Iako se u svakodnevnom životu često susrećemo s pojmovima održivoga razvoja i održivoga življenja, većini ljudi teško je definirati ove konstrukte, odrediti njihove temeljne komponente i živjeti u skladu s njima. Motivirani ovim fenomenom, proveli smo kvalitativno istraživanje u kojem su sudjelovali studenti društveno-humanističkih usmjerenja koji će u budućnosti raditi u odgojno-obrazovnom sustavu. Unutar dvije fokus grupe sudionici su raspravljali o svojim znanjima, stavovima i motivaciji za održivi razvoj te usklađenosti vlastitih ponašanja s načelima održivoga života. Dobiveni rezultati upućuju na to da studenti, unatoč pozitivnim stavovima, nedovoljno primjenjuju načela održivoga života u svakodnevnom životu te se ne osjećaju osposobljenima za poučavanje o njima. To se može dovesti u vezu s njihovim dosadašnjim odgojem i obrazovanjem, osobnim iskustvima, a u određenoj mjeri i stilovima prosuđivanja.

Razvoj informatičkih i komunikacijskih tehnologija uzrokovao je velike promjene na maloprodajnom tržištu. Maloprodavači su prisiljeni internacionalizirati svoje poslovanje i uvoditi inovacije kako u asortiman tako i u način posluživanja, dostavu i naplatu kupovine. Tu se javlja prostor, a i potreba za uvođenjem tehnoloških inovacija poput samoposlužne tehnologije u maloprodajni poslovni proces. Budući da su potrošači danas spremni sve manje vremena provesti u kupovini, a za kratko vrijeme procesa kupnje zahtijevaju sve više informacija o proizvodima koje kupuju, glavni motivi za uvođenje samoposlužne tehnologije u prodavaonice su pružiti kupcima veći izbor usluga te omogućiti jednostavniju i bržu kupovinu. Najrasprostranjeniji oblik samoposlužne tehnologije unutar prodavaonice su samoposlužne blagajne. Samoposlužna blagajna je aparat na kojem potrošači sami skeniraju proizvode koje su izabrali, spreme ih u vrećice te sami plate račun. U svrhu otkrivanja prihvaćenosti samoposlužnih blagajni od strane hrvatskih potrošača, razloga korištenja odnosno nekorištenja samoposlužnih blagajni te prikupljanja ideja za njena moguća unaprjeđenja provedeno je istraživanje metodom fokus grupe. Radi bolje usporedbe i analize podataka ispitanici fokus grupa bili su podijeljeni na korisnike i nekorisnike samoposlužne blagajne. Analizirajući rezultate istraživanja zaključuje se da samoposlužna blagajna još uvijek nije u potpunosti prihvaćena od strane hrvatskih potrošača te da se na nju gleda isključivo kao na pomoćnu blagajnu. Jedan od glavnih razloga neprihavaćenosti samoposlužne blagajne su učestale tehničke pogreške koje se javljaju prilikom njezina korištenja te se upravo zbog toga zaključuje da ona ima velik potencijal za napredak.

Rad se bavi razrednim ozračjem i ulogom razrednika u stvaranju tog ozračja. Na početku rada se objašnjavaju teorijski pojmovi vezani za školsko, razredno i nastavno ozračje. Nadalje, rad ukratko objašnjava pojam razrednog odjela i njegovog formiranja, budući da se rad bavi utjecajem razrednika na odnose unutar jednog razrednog odjela. Sljedeći dio rada bavi se pojavom razredništva, zadacima razrednika u školi, osobinama koje bi razrednik trebao imati, te na koje sve načine razrednik utječe na stvaranje razrednog ozračja. Svrha rada je ispitati stavove učenika o ulozi razrednika u poticanju dobrih odnosa među učenicima u razrednom odjelu, poželjnim osobinama razrednika, načinu komunikacije i rješavanju problema kod učenika. Cilj je dobiti uvid u ponašanje razrednika iz učeničke perspektive te utvrditi na koji bi se način njihov rad s učenicima mogao poboljšati. Kako bi ispitali stavove učenika, odabran je kvantitativan i kvalitativan pristup. Svi učenici koji su sudjelovali u istraživanju ispunili su anketni upitnik, te je zatim mali broj učenika sudjelovao u fokus grupi kojom se željelo produbiti razumijevanje podataka dobivenih kvantitativnom metodom. Podaci prikupljeni anketnim upitnikom statistički su obrađeni, a za analizu podatka prikupljenih fokus grupom korištena je metoda tematske analize. Analiza dobivenih podataka odgovorila je na postavljena pitanja i pokazala da učenici smatraju razrednika važnom osobom u školi. Prema procijeni učenika, razrednik doprinosi stvaranju ugodnog razrednog ozračja te nema bitne razlike u stavovima s obzirom na količinu nastavnih sati koje učenici provode s razrednikom. Nadalje, učenici smatraju da razrednik nema velik utjecaj na jačanje grupne kohezije u razrednom odjelu. Osim toga, analiza pokazuje koje osobine učenici smatraju najvažnijim kod razrednika.

Rad se bavi perspektivama i iskustvima adolescenata - korisnika društvene mreže Facebook – vezanim uz njihove online i offline vršnjačke odnose, promatrajući iste unutar šireg socijalnog konteksta (tehnološki napredak, specifičnosti generacije Y) i njihovog psihosocijalnog razvoja, a u svrhu razumijevanja uloge ovog oblika komunikacije u vršnjačkim odnosima mladih. Namjera je istaknuti važnost pristupa društvenim mrežama kao socijalnom kontekstu za psihosocijalni razvoj adolescenta koji, kao i druga socijalna okruženja (primjerice škola), pruža poticaje za pozitivan ili negativan smjer razvoja, u ovom slučaju, socijalne interakcije i vršnjačkih odnosa. Svrha istraživanja bila je produbiti spoznaje o načinima korištenja i percepciji društvene mreže Facebook u svakodnevnom životu adolescenata, a posebice vezano uz njihove vršnjačke odnose, iz perspektive samih adolescenata – srednjoškolaca kako bi se doprinijelo boljem razumijevanju uloge društvenih mreža u socijalnim odnosima adolescenata te u skladu s tim unaprijedile pedagoške spoznaje o socijalnom razvoju adolescenata u suvremenom svijetu. U skladu sa svrhom i ciljevima istraživanja odabran je kvalitativni pristup prikupljanja i analize podataka. Za prikupljanje podataka korištene su fokus grupe, a za analizu prikupljenih podataka metoda tematske analize. Analiza dobivenih podataka potvrdila je da su društvene mreže inkomponirane u vršnjačke odnose adolescenata u kontekstu njihova svakodnevnog funkcioniranja. U cjelini, adolescenti ovoj temi pristupaju kritički, to jest društvene mreže promatraju u širem društvenom kontekstu. Oni su svjesni pozitivnih i negativnih strana online komunikacije te tehničkih karakteristika, to jest ograničenja, stranice koje ne mogu kvalitetno zamijeniti komunikaciju licem u lice. Odgovori na pitanja u fokus grupama pokazali su raznolikost perspektiva iz kojih mladi pristupaju problematici korištenja društvenih mreža od strane adolescenata te razumijevanje perspektiva drugih (javnosti, roditelja, profesora) uz istovremeni kritički stav prema njima.

Iako je službeni stav znanosti o prehrani da je vegetarijanska prehrana prihvatljiva za djecu, taj stav i dalje nije jednoglasno prihvaćen. Cilj ovog rada bio je dobiti uvid u stavove o vegetarijanstvu u dječjoj dobi među zaposlenicima dječjih vrtića koji su odgovorni za pitanje prehrane. U tu svrhu, analizirana je vegetarijanska ponuda u javnim vrtićima na području Grada Zagreba. Ciljana skupina bile su zdravstvene voditeljice odgovorne za prehranu u dječjim vrtićima. Korištena je kombinacija strukturiranog intervjua i fokus grupe. Pokazalo se da je unatoč malom interesu za vegetarijanstvo broj vrtića koji je u nekom trenutku skrbio o djetetu vegetarijancu značajan (51, 6%). Unatoč tome, načini rješavanja njihove prehrane nisu adekvatni primarno zbog ograničenih resursa i negativne percepcije o vegetarijanskoj prehrani u dječjoj dobi. Ključnim točkama poboljšanja situacije definirani su: kreiranje praktičnih smjernica za vegetarijanstvo u djetinjstvu, multidimenzionalna edukacija o vegetarijanskoj prehrani te suradnja mjerodavnih institucija u pronalaženju prihvatljive alternative postojećim opcijama.

Visokoškolske knjižnice, kao i sve ostale vrste knjižnica, moraju osigurati jednake uvjete za pristup građi i uslugama svim svojim korisnicima bez obzira na njihov zdravstveni ili neki drugi status. U ovom radu će se iznijeti rezultati istraživanja provedenog krajem 2009. godine na studentima s invaliditetom, korisnicima Knjižnice Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ciljevi istraživanja su bili razumjeti poteškoće s kojima se studenti s invaliditetom susreću kada koriste knjižnicu i definirati konkretne prijedloge za poboljšanje kvalitete knjižničnih usluga od strane samih korisnika. U istraživanju se koristila kvalitativna metoda istraživanja – fokus grupa. Održale su se dvije fokus grupe u prostoru Knjižnice sa slijepim i slabovidnim studentima te studentima u invalidskim kolicima. Rezultati su pokazali da su studenti u kolicima prijavili manji broj problema, dok su više poteškoća imali slijepi i slabovidni studenti: otežano kretanje ispred i u Knjižnici, nepostojanje njima prilagođenih računala te činjenica da je gotovo sva literatura u, njima neprimjerenom, tiskanom formatu. Stoga su predloženi sljedeći elementi specijalizirane usluge za studente s invaliditetom: godišnje vodstvo za slijepe i slabovidne osobe s peripatologom i knjižničarom/kom, letak ili mrežna stranica za studente s invaliditetom, kontakt osoba, međuknjižnična posudba za studente s invaliditetom, računalo za slijepe i slabovidne s dodatnom opremom te služba za digitalizaciju građe za slijepe i slabovidne i ostala potrebna oprema.

Što televizija danas predstavlja u svakodnevnom životu djece vrtićkog uzrasta istraženo je u skupini djece koja pohađaju vrtić u urbanoj sredini. Metodologija istraživanja jest fokus grupa, razgovori u dvjema skupinama po sedmero djece starosti od četiri do sedam godina koja pohađaju vrtić u Zagrebu. Pitanja upućena djeci podijeljena su u tri dijela: a) o dječjim emisijama, crtanim filmovima i dječjem stvaralaštvu, b) o televiziji općenito i c) o za djecu prijepornim sadržajima. Rezultati su pokazali da televizija ima aktivnu ulogu u svakodnevnom životu djece i trend prema kojem televizijski sadržaji ispunjavaju njihovo slobodno vrijeme. S obzirom na metodu istraživanja i veličinu uzorka rezultati su uvod u opširnije istraživanje o odnosu djece i televizije., The objective of the research was to find out what television nowadays means to preschool children in an urban environment. Research methodology implied a focus group, i.e. the conversations were held in two groups of children aged four to seven years who attended a kindergarten in Zagreb. The questions were divided into three parts: a) those about children shows, cartoons and children’s creativity, b) those about television in general and c) those about programs unsuitable for children. The results have demonstrated that television has an active role in children’s everyday life as well as that there exists a trend of children spending free time by watching television. Taking into account the research method as well as sample size, these results are an introduction into a broader research dealing with the relationship between children and television.

Obimno istraživanje motivacije studenata EFZG za učenje engleskoga jezika pokazalo je visoke vrijednosti za klasičnu instrumentalnu motivaciju. Iste su bile vrlo nisko povezane s ulaganjem truda, a taj je nalaz prodiskutiran sa studentima u fokus grupi. Nakon uvodnih podataka o prethodnom istraživanju predstavljeni su studentski komentari i mišljenja.

Cilj istraživanja je ispitati stavove gradske populacije o potrošnji voća, usporediti stavove muških i ženskih sudionika o tome konzumiraju li voće i koliko često, gdje i kako najčešće nabavljaju voće i smatraju li da je voće dio dobro uravnotežene prehrane. Primarni izvor podataka je fokus grupa u kojoj je sudjelovalo šest ispitanika, tri muška i tri ženska različite dobi. Osim fokus grupe kao primarnog izvoru informacija koristili su se i sekundarni izvori podataka, kao što su knjige, znanstveni članci i publikacije, različite baze podataka i Internet. Rezultati istraživanja pokazali su da ispitanici fokus grupe redovito konzumiraju voće, ali to je još daleko od preporučene dnevne količine (pet obroka dnevno). Najdraža voćka im je jabuka, a razlog je vjerojatno u tome što se jabuke mogu nabaviti tijekom cijele godine, ali i u velikoj promociji jabuke kao voća. Svih šestero ispitanika koji su sudjelovali u fokus grupi svjesni su važnosti koje voće ima na zdravlje i znaju da je dio uravnotežene i zdrave prehrane, no zbog tempa i brzine današnjeg načina života ne stignu svakodnevno konzumirati voće. Ispitanici najradije nabavljaju voće na tržnicama jer vjeruju da je voće tamo svježije i domaće. No, vrlo često odlaze i u supermarkete. Razlog tome je prije svega dostupnost, veliki izbor namirnica pa tako i voća, radno vrijeme i mogućnost parkinga.

Metoda fokus grupa može predstavljati korisnu istraživačku strategiju prikupljanja spoznaja o društvenim fenomenima koji impliciraju upotrebu multimetodskog i multiparadigmatskog pristupa. Korisnost metode fokus grupa ogleda se u mogućnostima njene primjene u različitim fazama istraživanja, pri čemu svrha metode ovisi o ciljevima pojedine faze. U skladu s tim, fokus grupa se može koristiti u eksplorativne svrhe ili za konstruiranje novog odnosno provjeru valjanosti već postojećeg mjernog instrumenta u pilot istraživanjima. Cilj ovog izlaganja je ukazati na mogućnosti primjene metode fokus grupa u pilot istraživanjima koje su temeljene na iskustvu i rezultatima dobivenim u BECAN projektu. Ciljevi provedbe fokus grupa u pripremnoj fazi glavnog dijela istraživanja u BECAN projektu su bili: 1) generiranje novih sadržaja o pojedinim aspektima fenomena zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji ; 2) provjera sadržajne valjanosti, strukture, jasnoće pitanja i prikladnosti ponuđenih raspona odgovora, te 3) ispitivanje doživljaja odgovaranja na pitanja emocionalno zasićenog sadržaja. Ukupno je provedeno sedam fokus grupa s djecom u dobi od 11, 13 i 16 godina, te tri fokus grupe s roditeljima. Provedba fokus grupa je uključivala grupnu diskusiju i ispunjavanje upitnika. Zaključci dobiveni na temelju provedenih fokus grupa ukazali su na moguće prednosti primjene metode fokus grupa u pilot istraživanju koje su se očitovale kroz: uočavanje dodatnih konstrukata koji opisuju proučavani fenomen, povećanje sadržajne valjanosti instrumenta, prilagodbu pitanja postojećem kulturološkom kontekstu i dobi sudionika te stjecanju uvida u iskustvo odgovaranja na pitanja emocionalno zasićenog sadržaja. Unatoč navedenim prednostima, primjena fokus grupa u BECAN projektu ukazala je i na moguća ograničenja metode koja se očituju kroz različite izazove etičke i metodološke naravi kao što su: višestrukost uloga djece kao sudionika istraživanja uzevši u obzir njihov emocionalni i kognitivni razvoj te iznošenje osobnih iskustava doživljenog nasilja.

Etika istraživanja zlostavljanja i zanemarivanja djece predstavlja poseban problem unutar opće strategije etičkog kodeksa o znanstvenim istraživanjima. Salijentnost te problematike prisutnija je prilikom primjene tzv. kvalitativnih metoda u kojima metodološki pristup uglavnom slijedi idiografski model istraživanja usmjeren na jedinku, a ne na varijable. Sukladno tome, cilj ovog izlaganja je problematizirati etičke dileme koje se mogu pojaviti u istraživanju zlostavljanja i zanemarivanja djece kada se primjenjuje kvalitativna metodologija. Navedene etičke dileme razmatrati će se u kontekstu iskustava korištenja kvalitativnog pristupa, odnosno metode fokus grupe i strukturiranog intervjua u pilot istraživanju koje se provodilo u okviru BECAN projekta. U istraživanjima koja koriste kvantitativni pristup detekcija osobnih obilježja predstavlja informaciju koja neće biti zloupotrebljena, te se uglavnom štiti primjenom načela anonimnosti, dok je unutar modela kvalitativnog istraživanja nemoguće u potpunosti primijeniti navedeno načelo zbog idiografičnosti metode. Stoga se od istraživača očekuje zaštita privatnosti kroz naknadnu anonimizaciju podataka. Međutim, kod istraživanja nasilja nad djecom u obitelji u slučajevima otkrivanja zlostavljanja problem zaštite anonimnosti može biti dodatno naglašen budući da se istraživač nalazi u dilemi oprečnih zahtjeva moralnih i pravnih normi s jedne strane te znanstvene odgovornosti s druge strane. Pored toga otvorenost nacrta kvalitativnih metoda nalaže produbljivanje uvida u informativne slučajeve, što bi u slučaju zlostavljanja moglo predstavljati dodatnu ekspoziciju i traumatizaciju sudionika istraživanja narušujući pri tom njihovu dobrobit. Senzibilizacija za navedene dileme kao i razmatranja o mogućim konzekvencama postupaka istraživača, s moralnog, pravnog i spoznajnog aspekta mogu doprinijeti uspostavi etičkih standarda koji bi mogli unaprijediti istraživačku praksu.

Cilj rada na izradi programa stručnog osposobljavanja i provedbe fokus grupa je bio: • Unaprijediti vještine radne snage provodeći razvoj kompetencija vlasnika seoskih turističkih gospodarstava u regiji ; • Razviti i implementirati specifičan program stručnog osposobljavanja za panonsku regiju u vođenju seoskog obiteljskog turističkog gospodarstva ; • Provesti anketno ispitivanje potreba za obukom i zadovoljstva gostiju te organizacija konferencije "Panonski turizam" i prevođenja s mađarskog na hrvatski i obrnuto. Sadržaj projekta je izrada 8 edukativnih modula koji bi se koristili za edukaciju poduzetnika u seoskom turizmu tj. za usvajanje suvremenog, regionalno specifičnog programa i uvođenje suvremenih procesa rada u obiteljskim seoskim turističkim gospodarstvima, što će rezultirati pružanjem složenijih i kvalitetnijih usluga turistima.