Search

Rad se bavi temom brendinga, jednom od vodećih marketinških metoda pomoću koje svjetske tvrtke grade svoje pozicije na svjetskim tržištima. U radu se tumači i analizira teorijski pregled ključnih pojmova – brenda, brendinga, brend identiteta i imidža te se opisuju najčešće korišteni modeli u izgradnji brenda. Poseban naglasak u okviru emocionalne inteligencije i emocionalne pismenosti u radu stavljen je na emocionalni brending koji se definira kao strateški pristup, orijentiran u potpunosti na potrošače te za cilj ima izgraditi duboke i iskrene veze. U središtu su ovoga rada potrošači i potencijalni rizici koje proizlaze iz odnosa s brendom. Rizici se mogu promatrati dvostruko − na moralnoj i komercijalnoj razini, a cilj je rada ukazati na važnost emocionalne pismenosti prilikom interpretacije poruka i emocija koje nam nameću brendovi. U sklopu rada provedeno je kvantitativno istraživanje na studentskoj populaciji, a cilj je otkriti i istražiti razinu i razloge emocionalne povezanosti s brendovima koje koriste te istražiti načine i mehanizme pomoću kojih mladi ulaze u interakciju s njima., The key mission of every brand is to build a strong and long-lasting relationship with the consumer, in a highly competitive world market. To accomplish this mission, brands resort to increasingly creative communication strategies to establish more authentic and personal relationships with consumers. One of the most efficient communication methods is called emotional branding. Emotional branding is defined as a customer-oriented strategic approach that aims to build a deep and sincere connection. This concept is based on the interaction between consumers and brands, as brands carry out various activities that contribute to the creation and realization of the ideal image that the consumer has about himself. Once established, this emotional connection results in increased attachment with the brand, brand loyalty, consumer satisfaction, and stronger re-purchase intention. In other words, love towards the brand. In real-life practice, this approach has proven to be very successful, but it also comes with a great risk potential. The risks can be analyzed in two ways. On a moral level, stimulation of emotions can influence the minds of consumers positively or negatively. On a commercial level, because almost every time the brand breaks its emotional promise it causes negativity, rejection, and crises. At the centre of this paper are consumers and the potential risks that arise from a brand relationship. The risks can be viewed in two ways - on a moral and commercial level, and the aim of the paper is to highlight the importance of emotional literacy in interpreting the messages and emotions that brands impose on us. Furthermore, a qualitative study was conducted on the student population, which aims to investigate the level and reasons for emotional attachment to the brands they use, and to explore ways and mechanisms by which young people interact with them.

Preventivni programi u osnovnoj školi su integrirani dio odgojno-obrazovnog procesa koji se bave prevencijom nepoželjnih oblika ponašanja. Uspješni preventivni programi usmjereni su na partnerstvo između zajednica i institucija/stručnjaka koji osmišljavaju preventivne programe i na interakcije između institucija, obitelji, škole i drugih. Osnovni cilj preventivnih programa je odgojni utjecaj na ponašanje djece i mladih kako bi se oni oblikovali u osobu koju okolina smatra društveno prihvatljivom. Preventivni programi u osnovnoj školi s naglaskom na emocionalnoj pismenosti imaju za cilj djecu i mlade osposobiti da mogu razumjeti, identificirati i odgovoriti na svoju emociju, kao i emociju drugih na prikladan i zdrav način te da se mogu nositi sa situacijama prije no što se one pretvore u dugotrajne probleme. Istraživanje koje se provelo za potrebu ovog diplomskog rada usmjerilo se na procjenu razine emocionalne pismenosti učenika osnovnoškolske dobi (učenika predmetne nastave) te procjenu od strane njihovih roditelja (N učenika = 73, N roditelja = 73). Nastojalo se utvrditi i na koji je način razina emocionalne pismenosti povezana sa „sociodemografskim osobinama učenika i osobinama njihovih roditelja, obitelji, roditeljskom procjenom emocionalne kompetentnosti djece, emocionalnim opismenjavanjem te osobinama ličnosti učenika“. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da su učenici predmetne nastave uglavnom emocionalno pismeni te da učenici i roditelji smatraju da je emocionalna pismenost „stvar“ obitelji i škole. Pokazala se povezanost između učeničkih „Sposobnosti uočavanja, razumijevanja, izražavanja, imenovanja, regulacije i upravljanja emocija“ s osobinama Otvorenosti, Savjesnosti, Ekstraverzijom i Ugodnosti te povezanost „Sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija“ s osobinom Neuroticizma. Također, rezultati pokazuju da su sve osobine emocionalne kompetentnosti pozitivno povezane s ispitanim osobinama ličnosti (prema modelu Velikih pet). Također, „Roditeljske percepcije, razumijevanja i izražavanja vlastitih i tuđih emocija“ djece povezane su s bračnim statusom, a „Sposobnosti regulacije i upravljanja emocija“ kod djece povezane su s brojem djece u obitelji. Nadalje, „Sposobnosti uočavanja, razumijevanja, izražavanja i imenovanja emocija“ djece povezane su s prosjekom školskih ocjena i dobi oca; „Sposobnosti regulacije i upravljanja emocija“ kod djece povezana je s prosjekom školskih ocjena. Prevention programs in primary school are an integrated part of the educational process that deals with the prevention of undesirable behaviour. Successful prevention programs are focused on partnership between communities and institutions/experts who devise those programs, and on interactions between institutions, families, schools, and others. The main goal of these programs is the educational influence on the behaviour of children and young people to shape them into people who the community considers socially acceptable. Prevention programs in primary school with emphasis on emotional literacy aim to enable children and young people to understand, identify and respond to their emotions and emotions of others in a healthy and appropriate way, and to deal with situations before they escalate into long-term problems. Much research is focused on acquiring emotional literacy, and research within this master's thesis is focused on assessing the level of emotional literacy of middle school students and assessments by their parents (N students = 73, N parents = 73). Efforts were made to determine how is the level of emotional literacy related to „sociodemographic characteristics of students and characteristics of their parents, families, parental assessment of children's emotional competence, emotional literacy and personality traits of students “. Research showed that students are mostly emotional literate and both students and parents think that emotional literacy is important to learn both at home in their families and at school. Research also showed connection between students' “Ability to perceive, understand, express, name, regulate and manage emotion” with traits of Openness, Conscientiousness, Extraversion and Pleasure, as well as trait of Neuroticism. Also, it was showed that all traits of emotional competence are positively related to examined personality traits (according to Big Five model). “Parental perceptions, understanding and expression of their children's and other children's emotions” are related to marital status, and “Ability to regulate and manage emotions in children” is related to number of children in the family and school grade average. Also, “Ability to perceive, understand, express and name emotions in children” is related to the school grade average and father's age.

Emocionalna pismenost složen je i relativno nov pojam koji se istražuje. Emocionalna pismenost sposobnost je razumijevanja sebe i drugih ljudi, a posebno razumijevanja i svjesnosti uporabe informacija o emocionalnim stanjima sebe i drugih ljudi. Uključuje sposobnost razumijevanja i izražavanja vlastitih emocija te pravilno reagiranje na tuđe emocije (Weare, 2004). Emocionalna pismenost važna je sposobnost u svakodnevnom životu, pomaže nam u razumijevanju i nošenju s vlastitim i tuđim emocijama što olakšava i odnose s drugim ljudima. Veliki broj istraživanja bavi se važnosti i načinima stjecana emocionalne pismenosti. Istraživanje unutar ovog diplomskog rada usmjereno je na procjenu razine emocionalne pismenosti učenika predmetne nastave (razvojno radi se o kasnom djetinjstvu i pubertetu) te iste procjene od strane njihovih roditelja (N učenika = 168, N roditelja = 168). Također se nastojalo utvrditi na koji je način razina emocionalne pismenosti povezana sa „sociodemografskim osobinama učenika i osobinama njihovih roditelja, obitelji, roditeljskom procjenom emocionalne kompetentnosti djece, emocionalnim opismenjavanjem te osobinama ličnosti učenika“. Rezultati istraživanja su pokazali kako su učenici predmetne nastave uglavnom emocionalno pismeni. Pokazala se povezanost između učeničkih Sposobnosti uočavanja, razumijevanja, izražavanja i imenovanja emocija s osobinama Otvorenosti, Savjesnosti i Ekstraverzijom, a isto se pokazalo i kod procjena njihovih roditelja. Također, pokazalo se da su sve osobine emocionalne kompetentnosti pozitivno povezane s ispitanim osobinama ličnosti (prema BigFive modelu), osim s Neuroticizmom. Nadalje, Sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija povezane su s dobi majke i prosjekom školskih ocjena. Pokazala se pozitivna povezanost Sposobnosti regulacije i upravljanja emocija s prosjekom školskih ocjena. Emocionalnu pismenost djece i mladih treba razvijati već od vrtićke dobi te ponajviše kroz osnovnoškolsko obrazovanje. Emotional literacy is complicated and relatively new term that is research. Emotional literacy is capability of understanding yourself and other people, especially understanding and aware of using information of emotional state yourself and other people. It includes capability understanding and expressing your own emotions and proper response on others emotions (Weare, 2004). Emotional literacy is important capability in everyday life, it helps us in understanding and carry on with own and other emotions and makes easier relationship with other people. Great number of research deals with way of acquire emotional literacy. This research is directed on evaluate “level of emotional literacy of students in middle school students and the same assessment by their parents (N students = 168, N parents = 168). The main aim of research in this graduate thesis was determine on which way is level of emotional literacy related with sociodemographic characteristic of students and their parents, family, parent evaluation of “emotional competence of their children, emotional literacy and characteristic of personality of students”. Results of research show that students are mostly emotional literacy. It has been shown connection between capability to notice, understanding, expressing and naming emotions with capability Openness, Conscientiousness and Extraversion, the same was shown on their parents. Also it has been shown that all characteristics of emotional competence is positively related with examined personality traits (BigFive model), except Neuroticizm. Also capability of understanding and expressing emotion are related with mother age and school’s grades in school. It has been shown positively connection capability of regulation and control of emotion with grades in school. Emotional literacy children and young people should be developed from kindergarten and mostly through elementary school.

Šesta po redu regionalna konferencija "Vjerodostojnost medija", koja se pod nazivom "Mediji i novinarstvo - socijalni kapital u službi javnosti" održavala na Fakultetu političkih znanosti Svučilišta u Zagrebu. Cilj konferencije je bio premjestitti fokus s teme kakve medije ime na temu - kakve medije želimo i trebamo.

Emocionalna kompetentnost je vezana za koncept emocionalne inteligencije i definira se kao sposobnost identificiranja i razumijevanja osjećaja i emocionalne reakcije, kako svoje, tako i one drugih ljudi te reagiranja na primjeren način. Temeljni aspekt emocionalne kompetentnosti je emocionalna pismenost koja se odnosi na usvajanje temeljnog znanja i razumijevanja vezano uz imenovanje osjećaja. Cilj: Poticati emocionalni razvoj kod mladih, prepoznavanje emocija kod sebe i drugih, iskazivanje svojih emocija i potreba na različite, ali socijalno prihvatljive načine, empatija. Metode i ispitanici: Kroz dvogodišnji projekt namijenjen učenicima viših razreda osnovne škole, učenicima nižih razreda srednje škole, u općoj populaciji, ali i mladima s posebnim rizikom, koji se nalaze specifičnom okruženju (ustanove) odvijale su se tematske, kreativne i iskustvene radionice u kojima su se informirali i educirali o važnosti očuvanja i unapređenja mentalnog zdravlja mladih, posebno kroz aspekt osjećaja (N=555). Temi mentalnog zdravlja pristupilo se na mladima primjeren i time blizak način, korištenjem različitih medija za izražavanje: film, fotografija, školski list (pisana riječ), likovna ekspresija, parlaonica, strip, te mrežne stranica (web) ustanova. Kako bi provjerili subjektivni doživljaj učenika o tome može li multimedija imati pozitivnu ulogu u emocionalnom razvoju i doprinijeti emocionalnoj pismenosti, u okviru projekta provedeno je 12 fokus grupa u kojima je ukupno sudjelovalo 122 učenika sedmih i osmih razreda osnovnih škola, prvih, drugih i trećih razreda srednjih škola i studenata s područja Splitsko-dalmatinske županije. Rezultati: U izlaganju će se prikazati rezultati dobiveni u fokus grupama. Provedena je analiza učeničkih odgovora koja ukazuju da 67, 3% učenika smatra da im multimedija pomaže u izražavanju osjećaja u svakodnevnom životu. Nadalje, 84, 5% sudionika u fokus grupama smatra kako multimedija može pomoći djeci i mladima da uče o osjećajima i da ih lakše izraze i podijele s okolinom. Zaključak: Dobiveni rezultati govore u prilog primjene multimedije u aktivnostima na području mentalnog zdravlja djece i mladih.

Nevizualni poticaji mogu otvoriti vrata prema unutarnjem svijetu i potaknuti veću kreativnost te pružiti bolju mogućnost djetetu da otkriva i prepoznaje emocije i iskaže ih vizualnim rječnikom, a u nekim situacijama na taj način ublaži i emocionalnu nelagodu. Usmjeravanje predškolske djece prema samopromatranju, prepoznavanju i interpretaciji emocija te razvijanje svijesti o važnosti njihovog izražavanja, razumijevanja razloga njihovog nastanka i učinaka s ciljem razvoja emocionalne samokontrole i regulacije, pretpostavlja osnovu ranog emocionalnog učenja, odnosno emocionalne pismenosti.

U ovom su radu izneseni rezultati istraživanja provedenog na uzorku od 289 učenika od 3. do 8. razreda osnovne škole u Osijeku. Istraživanjem se željelo ispitati postoji li povezanost između kvalitete dječje emocionalne pismenosti i kvalitete ponašanja, te kojim poželjnim (korisnim) i nepoželjnim (štetnim) strategijama sučeljavanja učenici raspolažu, uzimajući u obzir odgojno-obrazovne implikacije unutar dobi i spola. Dobiveni rezultati pokazuju da učenici svoje ponašanje procjenjuju kao poželjnije od emocionalne pismenosti i da između kvalitete emocionalne pismenosti i ponašanja postoji statistički značajna povezanost (fi =0.43), odnosno da su način na koji djeca izražavaju emocije i njihovo posjedovanje regulacijskih sposobnosti povezani s njihovim društvenim djelovanjem. Djevojčice uglavnom imaju poželjnije samoprocjene od dječaka na svim varijablama istraživanja, ali se ta razlika pokazala statistički najznačajnijom u 7. i 8. razredima. Kvalitativna je analiza pokazala da od 25% do 70% učenika, ovisno o tegobnim okolnostima i uzrastu, izabire štetne strategije sučeljavanja koje se očituju kao bespomoćnost ili pogrešni stavovi i uvjerenja. Polovina ispitanih učenika teško izlazi na kraj s ljutnjom, nasilništvom, osjećajem krivnje i prihvaćanjem različitosti, a čak dvije trećine učenika pokazuje nerazumijevanje pojma pravde i pravednosti, odnosno istinitosti i poštenja., This paper presents the results of a study conducted on a sample of 289 pupils from the 3rd to 8th grades of a primary school in Osijek. The aim of the study was to examine whether there is a link between the quality of a child’s emotional literacy and the quality of behaviour, and which desirable (benefi cial) and undesirable (detrimental) confl ict resolution strategies the pupils use, taking into account the educational implications of age and gender. The results show that pupils evaluate their behaviour in a more desirable manner than their emotional literacy, and that there is a statistically significant link (fi =0.43) between the quality of emotional literacy and behaviour, i.e. the way in which children express their emotions and the kind of control mechanism they have related to their social functioning performance. Girls have an overall more desirable self-evaluation than boys in all the research variables, but the difference proved statistically significant in the 7th and 8th grade. The qualitative analysis showed that 25% to 70% of pupils, depending on the difficulty of circumstances and age, opt for detrimental conflict resolution strategies which are manifested as helplessness or wrong attitudes and beliefs. Half of the pupils examined have difficulty dealing with anger, violence, feelings of guilt and accepting differences, and as many as two-thirds show a lack of understanding of the terms justice and fairness, i.e. truthfulness and integrity.

U ovom su radu izneseni rezultati istraživanja provedenog na uzorku od 289 učenika od 3. do 8. razreda osnovne škole u Osijeku. Istraživanjem se željelo ispitati postoji li povezanost između kvalitete dječje emocionalne pismenosti i kvalitete ponašanja, te kojim poželjnim (korisnim) i nepoželjnim (štetnim) strategijama sučeljavanja učenici raspolažu, uzimajući u obzir odgojno-obrazovne implikacije unutar dobi i spola. Dobiveni rezultati pokazuju da učenici svoje ponašanje procjenjuju kao poželjnije od emocionalne pismenosti i da između kvalitete emocionalne pismenosti i ponašanja postoji statistički značajna povezanost (fi =0.43), odnosno da su način na koji djeca izražavaju emocije i njihovo posjedovanje regulacijskih sposobnosti povezani s njihovim društvenim djelovanjem. Djevojčice uglavnom imaju poželjnije samoprocjene od dječaka na svim varijablama istraživanja, ali se ta razlika pokazala statistički najznačajnijom u 7. i 8. razredima. Kvalitativna je analiza pokazala da od 25% do 70% učenika, ovisno o tegobnim okolnostima i uzrastu, izabire štetne strategije sučeljavanja koje se očituju kao bespomoćnost ili pogrešni stavovi i uvjerenja. Polovina ispitanih učenika teško izlazi na kraj s ljutnjom, nasilništvom, osjećajem krivnje i prihvaćanjem različitosti, a čak dvije trećine učenika pokazuje nerazumijevanje pojma pravde i pravednosti, odnosno istinitosti i poštenja

Poznato je da emocije imaju vrlo važnu ulogu u procesu djetetova razvoja i odrastanja. U članku možete pročitati na koji su način odgajateljice dječjeg vrtića ‘Leptir’ radile na emocionalnom opismenjavanju djece u vrtiću. Ovakav rad je iznimno važan jer može prevenirati razne socijalne i emocionalne poteškoće kod djece predškolske dobi.

U radu se raspravlja o emocionalnoj pismenosti nastavnika kao važnoj kompetenciji u identifikaciji i radu s nadarenim učenicima. Pod emocionalnom pismenošću podrazumjevamo sposobnost prepoznavanja, rukovođenja i primjerenog izražavanja emocija. Uvažavanje potrebe emocionalne pismenosti otvara nove pristupe u istraživanjima nadarenih učenika jer se pokazalo da emocionalno pismen nastavnik lakše prepoznaje nadarenog učenika i daje mu kompleksnije poticaje.