Search

Diabetes mellitus poprimio je epidemijske razmjere stoga je kontrola glikemije u fokusu brojnih znanstvenika. Dijabtes tip 1 nastaje uslijed kroničnog, imunološki posredovanog uništenja β-stanica gušterače što dovodi do apsolutnog nedostatka inzulina. Kroz ovaj rad ispitivan je utjecaj prehrane, stanja uhranjenosti, općih karakteristika ispitanika, dimenzija osobnosti te tjelesne aktivnosti na regulaciju glikemije modernim metodama mjerenja. Istraživanje je provedeno kao prospektivno te je za svakog pojedinačnog ispitanika podrazumijevalo sedam ciklusa prikupljanja podataka. U istraživanje je uključena ukupno 151 osoba oba spola u dobi od 18 do 60 godina s postavljenom dijagnozom dijabetesa tipa 1. Također, svi ispitanici korisnici su kontinuirani sustav za praćenje glikemije. Kroz istraživanje dokazala se važnost sveobuhvatne strukturirane edukacije na kontrolu glikemije. Prehrambene navike, tjelesna aktivnost, stanje uhranjenosti i socioekonomski status imaju ključnu ulogu u dobroj regulaciji dijabetesa ali i prevenciji nastanka komplikacija. Diabetes mellitus has reached epidemic proportions and as a result, glycaemic regulation became an interest of many scientists. Diabetes type 1 is thought to arise due to chronic immunologically mediated deterioration of β pancreatic cells which leads to a lack of insulin secretion. This study focuses on the influence of diet, nourishment status, general characteristics, personality traits and physical activity on the glycaemic regulation via new measurement methods. Study had prospective design and on the participant level encompassed seven data collection cycles. Study included 151 participants of both genders, 18 up to 60 years of age with medically confirmed diabetes mellitus type 2 diagnosis. All study participants were users of FreeStyle Libre Flash Glucose Monitoring System. Study confirmed the importance of structured education on glycaemic regulation. Dietary status, physical activity and nourishment status altogether with socioeconomic status were confirmed to have a key role in diabetes regulation and prevention of diabetes complications.

Ne baš tako fantastičan trio, dijabetes, pretilost i kronična bol sve su veći javnozdravstveni teret koji narušava kvalitetu života velikog dijela globalne populacije. Već je svaki za sebe brojčano impresivan. Hrvatska je prva u Europskoj uniji po broju osoba s povećanom tjelesnom masom (42%) i debljinom (23%), a ni Bosna i Hercegovina ne zaostaje puno (40, 4% s povećanom tjelesnom masom, 22, 3% pretilih). Od dijabetesa u Europi boluje 61 milijun ljudi, a procjenjuje se da je čak 36% nedijagnosticiranih. Trećina svjetske populacije svakodnevno osjeća bol, a jedan od pet ljudi s kroničnom boli je mlađe od 30 godina. Ono što im je zajedničko je da se radi o vrlo kompleksnim entitetima za koje kažemo da predstavljaju svojevrsni začarani krug koji značajno otežava, pa čak i onemogućava napredak pacijenata. Drugim riječima, imaju aditivni učinak. Na primjer, u usporedbi s ljudima koji imaju normalnu tjelesnu masu, rekurentna bol se javlja kod 20% više ljudi s povećanom tjelesnom masom, 66% sa stadijem 1 pretilosti do čak 254% kod morbidno pretilih ljudi. Centralni adipozitet je povezan s većim rizikom od neuropatske boli i kod preddijabetičara. Sama neuropatska bol, koja je inače češća kod osoba starije životne dobi, može biti povezana s pretilošću koja je uzrokovana dijabetesom. Liječenje pacijenata koji su zapeli u začaranom krugu ovog tri fantastica ne iziskuje samo velike financijske izdatke ; on je izazovan i za struku. Pristup mora biti individualiziran, multikomponentan i orjentiran na pacijenta. Cilj je naučiti pacijenta kako da pomogne sam sebi kada uz sebe nema profesionalnu pomoć. Racionalna farmakoterapija, prilagođena i ciljana fizička aktivnost kroz fizikalnu terapiju, rješavanje depresivnih i anksioznih epizoda te katastrofizacije boli psihoterapijom, kao i neizostavna dijetoterapija usmjerena na gubitak tjelesne mase, stabilizaciju i kontrolu glikemije, ublažavanje inflamacije hranom. Također, često je potrebno uključiti suplementaciju zbog različitih ograničenja, što zbog lijekova, zdravstvenih i/ili prehrambenih ograničenja.

Dijabetes mellitus tipa 2 kronična je bolest koja progresivno raste iz godine u godinu, do te razine da ga pojedini stručnjaci smatraju epidemijom 21. stoljeća. Naziva se još i dijabetes odraslih, a karakteriziran je povišenom razinom šećera u krvi. Razlog tomu je kombinacija genetske predispozicije, nezdrave prehrane i nedostatka kretanja, što posljedično dovodi do inzulinske rezistencije. Liječi se oralnim antidijabeticima i inzulinom, ali i prilagodbom životnih navika. Prehrana igra važnu ulogu i uz tjelovježbu je osnova liječenja dijabetesa tipa 2. Za osobe s dijabetesom, prehrana treba biti individualno prilagođena i uravnotežena. Posebna dijabetička dijeta kod ovog tipa dijabetesa ponekad je učinkovita do te mjere, da bolesnici često nikada ne dođu do stanja koje zahtijeva liječenje inzulinom, već uz prehranu i oralne antidijabetike dočekaju starost. Type 2 diabetes mellitus is a chronic disease that grows progressively from year to year, to the point that some experts consider it an epidemic of the 21st century. It is also called adult diabetes, and it is characterized by an elevated level of sugar in the blood. The reason for this is a combination of genetic predisposition, unhealthy diet and lack of movement, which consequently leads to insulin resistance. It is treated with oral antidiabetic drugs and insulin, but also by adjusting lifestyle habits. Nutrition plays an important role and, along with exercise, is the basis of type 2 diabetes treatment. For people with diabetes, nutrition should be individually adapted and balanced. A special diabetic diet is effective to such an extent that patients often never reach a condition that requires insulin treatment, but live to old age with diet and oral antidiabetics.

Eozinofilni ezofagitis je kronična bolest posredovana putem Th2 obrasca imunosne reakcije, karakterizirana prisutnošću predominatno eozinofilnih upalnih promjena u jednjaku. Bolest je posredovana imuno/antigenim patofizološkim putem, a za definiciju bolesti potrebno je prisustvo kliničkih simptoma i histoloških elemenata bolesti. Unatrag desetak godina bilježi se porast incidencije i prevalencije EoE, gdje prevalencija EoE varira, te u općoj populaciji iznosi 0,2–4/1000 u asimptomatskih bolesnika, dok kod simptomatskih bolesnika ona iznosi 5–6%. Smatra se da prevalencija u općoj populaciji iznosi 43 do 52/100000. Patofiziološki riječ je o poligenskoj bolesti u kojoj određeni citokini (IL-4, IL-5,IL-13, IL-14, TGF-β) igraju ključnu ulogu aktivirajući eotaksin-3 u sluznici jednjaka. Eotaksin-3 snažno privlači eozinofile u sluznicu jednjaka, a tako aktivirani eozinofili dovode do privlačenja drugih upalnih stanica, oslobađanja medijatora i nastanka bolesti. Histološki kriterij dijagnoze EoE je prisutnost više od 15 eozinofila prisutnih u vidnom polju bioptata sluznice jednjaka. Klinički, bolest se može manifestirati spektrom simptoma, od akutne impakcije hrane, disfagije, boli u žličici i žgaravice, a i nespecifični simptomi poput inapetencije ili povraćanja također se javljaju kod ovih bolesnika. Osnova liječenja ovih bolesnika temelji se na medikamentnom liječenju, dijetalnim preporukama i endoskopskoj dilataciji. Cilj ovih kliničkih smjernica jest prikazati preporučeni algoritam dijagnostike i liječenja eozinofilnog ezofagitisa., Eosinophilic esophagitis is a chronic, Th2-mediated disease characterized by the presence of predominantly eosinophilic inflammation in the esophagus. The disease is mediated by an immune or antigenic pathophysiological background, and the definition of the disease requires the presence of clinical symptoms and histological elements of the disease. Over the past ten years, there has been an increase in the incidence and prevalence of EoE, where the prevalence of EoE varies, and in the general population is 0.2–4 / 1000 in asymptomatic patients, while in symptomatic patients it is 5–6%. The prevalence in the general population is considered to be 43 to 52/100000. Pathophysiologically, it is a polygenic disease in which certain cytokines (IL-4, IL-5, IL-13, IL-14 and TGF-β) play a key role by activating eotaxin-3 in the esophageal mucosa. Eotaxin-3 strongly attracts eosinophils into the esophageal mucosa, and thus activated eosinophils lead to the attraction of other inflammatory cells, the release of mediators and the onset of disease. The histological criterion for the diagnosis of EoE is the presence of more than 15 eosinophils present in the visual field of esophageal mucosal biopsies. Clinically, the disease can manifest itself by a spectrum of symptoms, from acute food impaction, dysphagia, epigastric pain and heartburn, and nonspecific symptoms such as incontinence or vomiting also occur in these patients. The basis of treatment of these patients is based on drug therapy, dietary recommendations and endoscopic dilatation. Thea im of these clinical recommendations is to present the pathway of diagnosis and therapy of eosinophilic esophagitis.

Hashimotov tireoiditis je kronična, autoimuna bolest štitnjače i glavni uzročnik hipotireoze u razvijenim zemljama. Uz nadomjesnu terapiju, odgovarajuća prehrana i ciljana suplementacija mogu značajno utjecati na smanjenje simptoma. Cilj ovog rada bio je putem anketnog upitnika ispitati prehrambene navike oboljelih od Hashimotovog tireoiditisa te subjektivnu procjenu utjecaja bezglutenske prehrane na simptome bolesti. Anketu je ispunilo 1045 ispitanika, a 340 ih je navelo da slijede bezglutensku prehranu. Ispitanici su primijetili najveći utjecaj provođenja bezglutenske prehrane na simptome općeg umora i pospanosti. Uz to, utvrđena je i statistički značajna povezanost između indeksa tjelesna mase i bezglutenske prehrane. Analizom prehrambenih navika utvrđeno je da većina oboljelih ne unosi preporučene količine voća i povrća, kao ni ribe i morskih plodova. Nadalje, utvrđeno je da ispitanici češće konzumiraju rafinirane proizvode u odnosu na cjelovite. Oboljele bi trebalo upozoriti na moguće rizike koje nosi eliminacijska dijeta te ih educirati o učincima protuupalne prehrane bogate vitaminima i mineralima.

Fenilketonurija je najčešća urođena greška u metabolizmu aminokiselina. Nastaje zbog nemogućnosti pretvorbe esencijalne aminokiseline fenilalanina u tirozin, najčešće zbog nedovoljne produkcije ili potpunog nedostatka enzima fenilalaninhidroksilaze uslijed mutacije njenog gena. U većini razvijenih zemalja pa tako i u Republici Hrvatskoj otkriva se obaveznim novorođenačkim probirom. Liječenje se provodi strogo reguliranom doživotnom niskoproteinskom dijetoterapijom. U radu je prikazan slučaj jednogodišnje djevojčice s fenilketonurijom koja je dobro regulirana., Phenylketonuria is the most common inborn error of amino acid metabolism. It is caused by the impossibility of converting the essential amino acid phenylalanine into tyrosine, most often due to insufficient production or a complete lack of the enzyme phenylalanine hydroxylase due to a mutation in its gene. In most developed countries, including Croatia, it is detected through mandatory newborn screening. Treatment is carried out with strictly regulated lifelong low-protein diet therapy. The case of a one-year-old girl with phenylketonuria, which is well-regulated, is presented.

Optimiranje je proces traženja optimalnog rješenja postavljenog problema koje zadovoljava sva postavljena ograničenja. Primjenom optimiranja u dijetoterapiji – cilj je pronaći optimalnu ponudu koja odgovara određenoj dijeti. Pomoću programa LINDO provedeno je linearno optimiranje, s ciljem dobivanja jednog optimalnog rješenja, ovisno o funkciji cilja, koje će zadovoljiti energetske i nutritivne zahtjeve postavljenog modela. Prilikom optimiranja korištene su 21 varijable (7 doručaka, 7 ručkova i 7 večera), što dovodi do mogućih 343 kombinacija dnevnog menija, no uvođenjem ograničenja s obzirom na potrebe promatranog modela broj kombinacija se smanjuje. Ograničenja se odnose na unos energije (npr. restrikcijska dijeta), makronutrijente (proteini, ugljikohidrati i masti) te mikronutrijente (natrij, vitamin C i vitamin D). Funkcija cilja mijenjala se ovisno o potrebnoj dijetoterapiji, a ograničenja su ostala nepromijenjena. Kao rezultat optimiranja dobiveni su jednodnevni jelovnici s minimalnim i maksimalnim unosom promatranog nutrijenta. Iako je linearno optimiranje dobar alat u planiranju prehrane, provedena je dodatna analiza optimalnih ponuda budući da nutricionist procjenjuje prihvatljivost ponuđenog optimalnog jelovnika, koji mora biti u skladu s načelima raznolike prehrane, ali i preferencijama samog korisnika. Optimization is the process of finding the optimal solution to a set problem that satisfies all set constraints. By applying optimization in diet therapy - the goal is to find the optimal offer that suits a particular diet. Using the LINDO program, linear optimization was performed to obtain an optimal solution, depending on the objective function, which will satisfy the energy and nutritional needs of the model. During the optimization, 21 variables were used (7 breakfasts, 7 lunches, and 7 dinners), which leads to possible 343 combinations of the daily menu. The number of combinations was reduced by introducing limits depending on the daily needs of the observed model. Restrictions apply to energy intake (e.g., restriction diet), macronutrients (proteins, carbohydrates, and fats), and micronutrients (sodium, vitamin C, and vitamin D). The objective function varied depending on the diet therapy required, and the limits remained unchanged. As a result of optimization, one-day menus with minimum and maximum intake of the observed nutrient were obtained. Although linear optimization is a good tool in diet planning, an additional analysis of optimal offers was conducted as the nutritionist assesses the acceptability of the offered optimal menu, which must be according to the principles of a varied diet and the user's preferences.

Palijativna skrb uključuje multidisciplinaran pristup i adekvatnu potpornu terapiju za pacijente. Važan način potporne terapije je prehrana koja treba biti prilagođena individualnim potrebama pacijenata ovisno o samim simptomima bolesti kao i nuspojavama liječenja. Uloga medicinske sestre/tehničara u palijativnome timu i savjetovanju vezanom uz prehranu važna je zbog čestog kontakta s pacijentom i obitelji. Hranjenje, osim što je primarna potreba ljudskog tijela, ima važnu društvenu i emocionalnu ulogu. Pacijente bi trebalo poticati da uzimaju hranu na usta dokle god je moguće. Ako nutritivni status pokazuje određeni manjak nutrijenata ili pothranjenost, potrebno je na vrijeme nadopuniti prehranu kliničkom prehranom i dodatcima prehrane. Palliative care includes a multidisciplinary approach and adequate supportive therapy for patients. An important way of supportive therapy is a diet that should be adapted to the individual needs of patients depending on the symptoms of the disease as well as the side effects of treatment. The role of the nurse/technician in the palliative care team and nutrition counseling is important because of the frequent contact with the patient and family. Nutrition, in addition to being the primary need of the human body, plays an important social and emotional role. Patients should be encouraged to take food by mouth for as long as possible. If the nutritional status shows a certain nutrient deficiency or malnutrition, it is necessary to supplement the diet in time through clinical nutrition and additional nutrition.

Prehrana je potrebna za normalan rad svih stanica u organizmu, za stvaranje energije, imunološki sustav i metabolizam. Savjetovanje u prehrani kod osoba oboljelih od onkoloških bolesti usmjereno je prema smanjenju poteškoća izazvanih samom bolešću i/ili nuspojavama terapije. Savjetovanje o prehrani, antropometrijsku i nutritivnu procjenu i potporu treba započeti prilikom samog postavljanja dijagnoze. Savjetovanje o prehrani treba biti individualno i prilagođeno svakom onkološkom bolesnika ovisno o samoj bolesti i nuspojavama liječenja. Bitnu ulogu u cijelom procesu liječenja ima multidiciplinaran pristup te na adekvatnu prehranu treba gledati kao važan dio potporne terapije. Obzirom da su, uz sve druge članove tima, medicinske sestre/tehničare i prvostupnici sestrinstva u stalnom kontaktu s oboljelom osobom i s obiteljima potrebna je konstantna edukacija o najnovijim spoznajama iz dijetoterapije onkoloških bolesti. Nutrition is necessary for the normal functioning of all cells in the body, for energy production, the immune system and metabolism. Dietary counseling for people with cancer is aimed at reducing the difficulties caused by the disease itself and / or the side effects of therapy. Nutrition counseling, anthropometric and nutritional assessment, and support should begin at the time of diagnosis. Nutrition counseling should be individualized and adapted to each oncology patient depending on the disease itself and the side effects of the treatment. An important role in the whole treatment process is played by a multidisciplinary approach, and adequate nutrition should be seen as an important part of supportive therapy. Since, along with all other team members, nurses / technicians and bachelors of nursing are in constant contact with the patient and families, constant education is needed about the latest knowledge in the diet therapy of oncological diseases.

Pretilost je globalni javnozdravstveni problem. Liječenje pretilosti orijentirano je prema različitim prehrambenim intervencijama, uključujući i ketogenu dijetu koja je i dalje kontroverzna. Cilj rada bio je istražiti učinkovitost ketogene dijete u bolesnika s prekomjernom tjelesnom masom u usporedbi s drugim redukcijskim dijetama. U tu svrhu određenim ključnim riječima pretražene su baze PubMed, Scopus i Web of Science. Zadane uključujuće parametre zadovoljilo je 5 kontroliranih randomiziranih studija koje su detaljno analizirane. Skupni rezultati pokazali su da je došlo do gubitka kilograma kod ispitanika na ketogenoj dijeti, ali i na ostalim dijetama, bez statistički značajne razlike. Zaključeno je da je ketogena dijeta efikasna za gubitak na tjelesnoj masi, ali ne više od redukcijskih dijeta prakticiranih u eksperimentalnim skupinama. Obesity is a global public health problem. The treatment of obesity is oriented towards various dietary interventions, including a ketogenic diet that remains controversial. The aim of this study was to investigate the efficacy of a ketogenic diet in overweight and obese patients comparing it with other reduction diets. For this purpose, PubMed, Scopus and Web of Science databases were searched using certain keywords. The corresponding inclusion parameters were met by 5 controlled randomized studies that were analyzed in detail. The pooled results showed that there was weight loss in subjects on the ketogenic diet, but also on other diets, without a statistically significant difference. It was concluded that the ketogenic diet is effective for weight loss, but no more than the reduction diets applied in the experimental groups.

Rak je naziv za široku skupinu bolesti koje karakterizira nekontrolirana dioba stanica. Najčešće metode liječenja raka su kemoterapija i radioterapija. Kemoterapija je oblik sistemske antitumorske terapije, a sastoji od upotrebe citostatika koji se mogu davati kao jedan lijek ili kao kombinacija lijekova. Radioterapijom se uz pomoć ionizirajućeg zračenja lokalno pogađaju promijenjene stanice. Kako takvi načini liječenja uništavaju većinom stanice koje se brzo dijele, tako mogu djelovati i na druge, normalne stanice u organizmu koje imaju učestale diobe i otuda proizlaze mnogi neželjeni učinci kemoterapije i/ili radioterapije. Ovaj diplomski rad u fokus stavlja neželjene učinke koji mogu imati negativan utjecaj na nutritivni status pacijenta, a neki od njih su: mučnina i povraćanje, dijareja, konstipacija, rane u usnoj šupljini, kserostomija, djelomični ili potpun gubitak apetita, djelomični ili potpun gubitak osjeta okusa i mirisa. U prevenciji i/ili ublažavanju nuspojava konvencionalne terapije raka važne su generalne i terapijske mjere. Prehrana i nutritivni status pacijenta važan su aspekt u onkološkoj skrbi. Prema smjernicama, preferirani režim prehrane je onaj bogat povrćem, voćem i cjelovitim žitaricama, a dodatne mjere ovise o tome gubi li osoba ili dobiva na tjelesnoj masi tijekom terapije. Prehrambeni režimi trebali bi biti individualizirani i temeljeni na dokazima. Potrebe za mikronutrijentima trebaju se zadovoljiti primarno putem hrane, a suplementacija je preporučena u slučaju dokazanog deficita. Cilj ovog diplomskog rada je naglasiti ulogu javnog ljekarnika u onkološkoj skrbi i prevenciji malnutricije. Cancer is a large group of diseases characterized by uncontrolled cell division. The most common types of cancer treatments are chemotherapy and radiotherapy. Chemotherapy is a type of systemic anti-cancer therapy that uses cytostatic agents applied individually or in combination. Radiotherapy is therapy using ionizing radiation to affect differentiated cells. As those treatments mainly destroy fast-dividing cells, many of the side effects of chemotherapy and/or radiotherapy can be traced to damage to other, normal cells of the body that divide rapidly. This diploma thesis puts focus on side effects that can negatively affect patient's nutritional status and some of them are: nausea and vomiting, diarrhea, constipation, mouth sores, xerostomia, partial or complete loss of appetite, partial or complete loss of the sense of taste or smell. Both general and therapeutic measures are important in prevention and/or management of side effects of conventional cancer treatment. Patient’s nutrition and nutritional status are important aspects of oncology care. According to guidelines, preferable nutrition regimen is full of plant-based foods, fruits and whole grains, and additional measures depend on if the person is losing or gaining weight during the cancer treatment. Nutrition regimens should be individualized and evidence-based. Micronutrient requirements should be obtained from food and supplementation is recommended only if certain deficiency had been demonstrated. The aim of this diploma thesis is to emphasize the role of the pharmacist in oncology care and prevention of malnutrition.

Proceedings contains 13 original scientific papers, 10 professional papers and 2 review papers which were presented at "10th International Scientific and Professional Conference WITH FOOD TO HEALTH", organised in following sections: Nutrition, Dietetics and diet therapy, Functional food and food supplemnents, Food safety, Food analysis, Production of safe food and food with added nutritional value.

Gestacijski dijabetes (GDM) najčešći je metabolički poremećaj u trudnica povezan s neželjenim ishodima trudnoće i dugoročnim zdravstvenim rizicima za majke i njihovo potomstvo. Prevalencija GDM-a u svijetu raste zbog epidemije debljine, sve starije dobi trudnica i strožih dijagnostičkih kriterija. Promjena životnog stila temeljena na uravnoteženoj prehrani i prirast tjelesne mase unutar poželjnih okvira imaju vodeću ulogu u liječenju GDM-a. Ako glikemijske ciljeve nije moguće ostvariti samo dijetom, indicirana je terapija inzulinom s obzirom na to da za oralne antihiperglikemike još nema dovoljno podataka o dugoročnoj sigurnosti. Budući da žene s GDM-om imaju doživotni rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2, potrebno je redovito praćenje i probir na šećernu bolest 4 do 12 tjedana nakon poroda te potom svake 1 do 3 godine. Cilj ovog članka je prikazati novosti u liječenju gestacijskog dijabetesa., Gestational diabetes (GDM) is the most common metabolic disorder in pregnant women associated with adverse pregnancy outcomes and long-term maternal and offspring health risks. Worldwide GDM prevalence is increasing in the setting of the obesity epidemic, advanced maternal age, and tighter diagnostic criteria. Lifestyle interventions that promote healthy eating behaviours and healthy weight gain play a key role in the management of GDM. If glycemic targets are not achieved with diet alone, insulin therapy is recommended since oral antihyperglycemic agents lack long-term safety data. Because GDM is associated with an increased lifetime maternal risk for type 2 diabetes women should be followed up regularly and screened for diabetes 4- to 12-weeks postpartum and every 1–3 years thereafter. The aim of this article is to present an update on treatment of gestational diabetes.

Parkinsonova bolest (PB) je degenerativni poremećaj središnjeg živčanog sustava čija se učestalost kreće oko 2 % kod populacije starije od 65 godina. Premda je uzrok nepoznat, utjecaj genetike i okoliša važni su za nastanak bolesti. Cilj rada bio je procijeniti prehrambene navike oboljelih od PB i usporediti ih sa zdravim ispitanicima. Indeks tjelesne mase (ITM) pokazuje kako 44 % oboljelih od PB ima povećanu tjelesnu masu, 38 % ispitanika je pretilo, dok prema ITM-u niti jedan ispitanik nije bio pothranjen. Najčešći simptomi koje navode oboljeli od PB uključuju: konstipaciju (17 %), depresiju (10 %), tremor (10 %), bezvoljnost (7 %), vrtoglavicu (7 %) i plinove (7 %). Ispitanici oboljeli od PB imaju statistički značajno veći broj obroka od zdravih ispitanika (p=0,031). Karakteristike prehrane obje skupine ispitanika se ne razlikuju značajno. Prosječan broj bodova za DASH dijetu kod oboljelih od PB iznosi 4,8, za MeDi 18,3 bodova te 6,2 bodova za MIND dijetu. Čak 38 % oboljelih od PB smatra da je prehrana važna, ali nema preveliki utjecaj na njihovo zdravlje. Rezultati jasno naglašavaju potrebu za edukacijom oboljelih od PB obzirom da je prehrana važan segment terapijskog pristupa a može ublažiti simptome PB, poglavito nemotoričke, posljedično povećavajući i kvalitetu života oboljelih i njihovih obitelji. Parkinson's disease (PD) is a degenerative disorder of the central nervous system with incidence of around 2 % in the population aged 65 and older. Although the cause of PD is unknown, genetics and the environment have important role in the onset of the disease. The aim of the study was to evaluate dietary habits of PD patients in comparison to healthy elderly people. According to the body mass index (BMI) 44 % of PD patients are overweight, 38 % are obese, with no cases of malnourished. The most common symptoms listed by PD patients include constipation (17 %), depression (10 %), tremor (10 %), numbness (7 %), dizziness (7 %), and gases (7 %). PD patients have significantly more meals per day in comparison to healthy elderly (p=0.031). Dietary characteristics do not differ significantly between the two groups of participants. The average score for DASH diet in PD patients is 4.8 points, MeDi 18.3 points, and 6.2 points for MIND. Even 38 % of PD patients believe that nutrition is important, but doesn't have a major impact on their health. The results clearly show the need for education of PD patients because nutrition plays an important part of the treatment and can ameliorate PD symptoms, especially non-motor ones, consequently improving the quality of life of patients and their families.

Kolelitijaza je najčešća bolest bilijarnog trakta i predstavlja relativno čest poremećaj. Učestalost značajno varira ovisno o etničkom podrijetlu ispitivane populacije i prehrani. Nije poznato zašto određena populacija razvija kolelitijazu, međutim rizični čimbenici koji pogoduju razvoju bolesti su: pretilost, starija životna dob, ženski spol, prehrana bogata mastima, obiteljska predispozicija, trudnoća, lijekovi na bazi estrogena, nagli gubitak na tjelesnoj težini te druge bolesti (šećerna bolest, Crohnova bolest, ciroza jetre). Podaci iz dvije velike epidemiološke studije: talijanske Sirmione (M.I.C.O.L) i američke (NHANES III) govore u prilog činjenici da će asimptomatski, slučajno otkriveni žučni kamenci takvi i ostati. U onih pacijenata u kojih se simptomi jave velika je vjerojatnost da će se manifestirati u obliku bilijarnih kolika. Do kolika dolazi kada se kamenci u žučnjaku pokrenu prilikom kontrakcija isprovociranih obilnijim masnim obrokom te zaustave protok žuči na izlazu iz žučnjaka. Potencijalne upalne komplikacije su akutni kolecistitis, koledokolitijaza i akutni pankreatitis. Postoje dva pristupa u liječenju žučnih kamenaca: liječenje čekanjem uz pridržavanje dijete te kirurško uklanjanje žučnjaka, kolecistektomija. Uloga prehrane bilo da se radi o liječenju čekanjem ili upali žučnog mjehura/ gušterače te kirurškom liječenju jasno je definirana i ima veliki značaj. Takva perioperativna prehrana obuhvaća sve faze i specifičnosti preoperativne i postoperativne dijetoterapije. Bolesnicima se savjetuje unos energije od 30-35 kcal/kg/24 h, prehrana treba biti bogata ugljikohidratima i bjelančevinama, a umjerena u mastima (1, 0 – 1, 5 g/kg/24 h bjelančevina i 0, 7 – 1 g/kg/24 h masti). U dijetoterapiji se preporučuje lako probavljiva hrana, bez upotrebe oštrih i nadražujućih začina i namirnica koje uzrokuju nadimanje. Jela se pripremaju kuhanjem ili pirjanjem bez dodatka masnoća ili s malom količinom maslinovog i drugih biljnih ulja. Prednost treba dati tjestenini, riži, kuhanom krumpiru, nemasnom mesu, peradi bez kožice i bijeloj ribi te protisnutom kuhanom povrću i voću. Osnovni princip periopeartivne prehrane u bolesti bilijarnog trakta je adekvatnim namirnicama smanjiti lučenje žuči te na taj način spriječiti pojavu simptoma i mogućih komplikacija, dok u postoperatvnoj fazi ubrzati bolesnikov oporavak i povratak svakodnevnim aktivnostima.

Uvod: Prehrana ima važnu ulogu u životu i liječenju bolesnika s upalnim bolestima crijeva (UBC). Cilj istraživanja bio je utvrditi prehrambene navike oboljelih od UBC-a s područja istočne Hrvatske, te njihovo poimanje istih u kontekstu smanjenja simptoma bolesti. Ispitanici i metode: U presječno istraživanje, provedeno na području istočne Hrvatske u razdoblju od siječnja do lipnja 2016. godine, bilo je uključeno 296 bolesnika oboljelih od UBC-a prosječne dobi 50,1 ± 15,0 godina; 53,7% muškaraca i 46,3% žena; 29,4% oboljelih od Crohnove bolesti, te 70,6% oboljelih od ulceroznog kolitisa. Anonimni anketni upitnik korišten je za utvrđivanje sociodemografskih osobina oboljelih, te njihovih prehrambenih navika. Rezultati: Istraživanje je pokazalo kako 78,7% oboljelih dnevno konzumira 2-3 obroka, te kako 87,5% oboljelih nije promijenilo broj dnevnih obroka nakon obolijevanja od UBC. Prije postavljanja dijagnoze UBC-a 5,1% oboljelih, kao najzastupljeniju namirnicu u prehrani izdvojilo je meso, a nakon postavljene dijagnoze 0,7% oboljelih. Među oboljelima je bilo 34,5% onih koji kao pomoćno sredstvo u kontroli simptoma svoje bolesti, uz standardnu terapiju koriste i neki oblik posebnog prehrambenog režima. Zaključak: Dijetoterapija je značajno pomoćno sredstvo u kontroli simptoma UBC-a, pri čemu temelj dijete predstavlja osobno iskustvo oboljeloga, te uklanjanje nepoželjnih namirnica iz prehrane, sukladno istom., Introduction: Nutrition plays an important role in the life and treatment of patients with inflammatory bowel disease (IBD). The aim of this study was to determine the dietary habits of patients with IBD from Eastern Croatia, and their perception of the same in the context of reducing the symptoms of the disease Patients and Methods: This cross-sectional study was conducted in Eastern Croatia in the period from January to June 2016. The study included 296 patients with IBD whose average age was 50.1 ± 15.0 years; 53.7% men and 46.3% women; 29.4% of patients with Crohn's disease and 70.6% of patients with ulcerative colitis. An anonymous questionnaire was used to determine the socio-demographic characteristics of patients and their eating habits. Results: The study showed that 78.7% of patients daily consume 2-3 servings and that 87.5% of patients did not change the number of daily meals after they had been diagnosed with IBD. Before the diagnosis of the IBD 5.1% of patients reported that meat is the most frequent foodstuff in their diet while after the diagnosis of the IBD 0.7% of patients reported meat as the most frequent foodstuff in their diet. Among the patients there were 34.5% of those who used some form of special dietary regime as an adjunct to control the symptoms of their illness along with standard therapy. Conclusion: Dietotherapy is a significant complementary therapy in controlling the symptoms of IBD, whereby the basis for the implementation of a special nutrition regime is a personal experience of particular patients and removal of undesirable foodstuff from his or her diet in accordance with the mentioned experience.

Genetska predispozicija i starija životna dob čine podlogu, dok na razvoj ostoeartritisa (OA) koljena utječe debljina putem povećanog opterećenja na zglob i uslijed povećane produkcije adipocitokina. Ispitanici s bolnim OA koljena imali su veći indeks tjelesne mase (ITM) 30, 4 kg/m2 u odnosu na ispitanike bez prisutnih simptoma. Kumulativno izlaganje većoj težini tijekom mladosti ima važnu ulogu u razvoju OA. Istraživanja su pokazala da je povećanje ITM-a kroz 10 godina povezano sa strukturalnim promjenama zglobne hrskavice koljena. AAOS ( American Academy of Orthopaedic Surgeons) smjernice preporučuju redukciju tjelesne mase kod OA-a koljena kada je ITM > 25 kg/m2 uz naglasak da kombinacija dijete i vježbi daje bolje rezultate nego svaka intervencija pojedinačno. NICE (National Institute for Health and Care Excellence) smjernice preporučuju smanjenje tjelesne mase koja uz vježbu predstavlja ključni dio nefarmakološkog liječenja osteoartritisa . Istraživanja iz područja nutricionizma nastoje rasvijetliti koje su mogućnosti liječenja zglobne hrskavice tj. na molekularnoj razini utjecati na medijatore upale bioaktivnim komponentama iz hrane. Pregledni radovi (in vitro i na pokusnim životinjama) prikazuju mehanizme utjecaja bioaktivnih komponenata, polifenola na: obnovu i regeneraciju hrskavice, smanjenje otpuštanja citokina IL -1β i TNFα, interleukina IL- 8, IL-6, inhibiciju proteinaza te smanjenje upalnih medijatora bitnih za patogenezu OA. Istražen je povoljni utjecaj polifenola: kurkumina (kurkuma), epigalokatehin galata - EGCG( zeleni čaj), resveratrola (koža grožđa, bobičasto voće, kikiriki), nobiletina (citrusno voće) te tanina i punikalagina (nar) na OA. S druge strane, studije koje su pratile utjecaj mediteranske prehrane na OA dokazale su smanjenje biomarkera degradacije zglobne hrskavice te manju prevalenciju OA koljena u osoba koje su konzumirale navedenu prehranu.

LCHF (low carbohydrate high fat) dijeta - prednosti i nedostaci

Alzheimerova bolest (AB) je progresivna i neizlječiva neurodegenerativna bolest koja zahvaća sve veći broj ljudi u svijetu, posebno populaciju iznad 65 godina starosti. Glavni simptomi AB su gubitak pamćenja, pad kognitivnih sposobnosti i promjene u osobnosti koji vode do nemogućnosti samostalnog funkcioniranja. Cilj rada bio je procijeniti prehrambene navike oboljelih od Alzheimerove bolesti i usporediti ih sa zdravim osobama. U istraživanju je sudjelovalo 10 osoba oboljelih od AB prosječne starosti 75,9 ± 11,6 godina (40 % muškaraca i 60 % žena ) i 35 zdravih osoba, prosječne starosti 61,0 ± 9,6 godina (37,1 % muškaraca i 62,9 % žena). Oboljeli od AB su značajno stariji (p

Non-alcoholic fatty liver disease (NAFLD) is becoming a major health burden with increasing prevalence worldwide due to its close association with the epidemic of obesity. Currently there is no standardized pharmacological treatment, and the only proven effective therapeutic strategy is lifestyle modification, therefore it is important to determine the potential dietary targets for the prevention and treatment of NAFLD. We assessed nutritional status in 30 patients diagnosed with NAFLD using anthropometric parameters, hand grip strength, and lifestyle and dietetic parameters (physical activity, NRS2002 form and three-day food diary). The mean body mass index was 29.62±4.61 kg/m2, yielding 86.67% of obese or overweight patients. Physical activity results indicat-ed poorly active subjects. Excessive energy intake was recorded in 27.78% of patients. The mean in-take of macronutrients was as follows: 15.5% of proteins, 42.3% of carbohydrates and 42.2% of fat, with ­deficient micronutrient intake of calcium, magnesium, iron, zinc, and vitamins A, B1 and B2. The ­results showed that the quality of nutrition in study subjects was not accordant to current rec-ommendations and that they consumed a high proportion of fat, especially saturated fatty acids, along with low micronutrient intake. The results obtained might point to the importance of unbalanced diet as a contributing factor in NAFLD development., Nealkoholna bolest masne jetre (NAFLD) postaje velik zdravstveni problem s povećanom učestalosti u svijetu zbog bliske povezanosti s epidemijom pretilosti. Kako zasad ne postoji standardizirano farmakološko liječenje i jedina dokazana učinkovita terapijska strategija je promjena načina života, važno je odrediti potencijalne prehrambne ciljeve za prevenciju i liječenje NAFLD. Procijenili smo nutritivni status 30 bolesnika s dijagnosticiranim NAFLD primjenom antropometrijskih parametara, mjerenjem snage ruke dinamometrom i dijetetskim parametrima (tjelesna aktivnost, upitnik NRS 2002 i tro­dnevni dnevnik prehrane). Srednja vrijednost indeksa tjelesne mase bila je 29,62±4,61 kg/m2 s 86,67% bolesnika koji su bili prekomjerne tjelesne mase ili pretili. Rezultati tjelesne aktivnosti pokazuju da su ispitanici bili slabo aktivni. Prekomjerni energetski unos u odnosu na dnevne potrebe imalo je 27,78% bolesnika. Prosječan dnevni unos makronutrijenata je iznosio: 15,5% proteina, 42,3% ugljikohidrata i 42,2% masti s nedostatnim unosom sljedećih mikronutrijenata: kalcij, magnezij, ­željezo, cink, vitamini A, B1 i B2. Rezultati istraživanja pokazuju da kvaliteta prehrane naših ispitanika nije bila u skladu s aktualnim preporukama i da su konzumirali velike količine masti, pogotovo zasićenih masnih kiselina s niskim unosom ­mikronutrijenata. Dobiveni rezulatati bi mogli ukazati na ulogu nepravilne prehrane kao važnog čimbenika razvoja NAFLD-a.

Dijabetes mellitus ili šećerna bolest je kronični, metabolički poremećaj koji je karakteriziran povišenom razinom glukoze u krvi. Dijeli se na dijabetes tipa 1 koji je ovisan o inzulinu i dijabetes tipa 2 koji je neovisan o inzulinu. Kod dijabetesa tipa 1 povišena razina glukoze u krvi posljedica je nedostatka inzulina u organizmu. Nedostatak inzulina izazvan je uništavanjem beta stanica gušterače zbog autoimune reakcije. Dijabetes tipa 1 razvija se zbog genetske predispozicije pojedinca i pod djelovanjem vanjskih čimbenika. Ukoliko se ne liječi, oštećuju se velike i male krvne žile što izaziva komplikacije u velikom broju stanica u organizmu. Dijabetes je raprostranjen po cijelom svijetu i svakim danom sve je više oboljelih. Troškovi liječenja i zdravstvene skrbi u svijetu iznosili su 673 milijarde američkih dolara, u Europi je potrošeno 9 % zdravstvenog proračuna, a u Hrvatskoj 11,5 %. Većina tih troškova odnosi se na liječenje razvijenih dijabetičkih komplikacija. Liječenje dijabetesa tipa 1 provodi se na tri načina: inzulinskom terapijom, dijetoterapijom i fizičkom aktivnošću. Inzulinska terapija mora se provoditi svakodnevno, a inzulin se može unositi nekoliko puta dnevno putem injekcija ili kontinuiranim otpuštanjem pomoću inzulinske pumpe. Dijetoterapija se provodi individualno, a prehrana se temelji na principima balansirane prehrane. U novije vrijeme popularna je metoda brojanja ugljikohidrata koja pruža veću slobodu pri planiranju prehrane. Fizička aktivnost može se obavljati samo u slučaju da je razina glukoze u krvi dobro regulirana jer u suprotnom negativno djeluje na bolesnika. Na tržištu je dostupan velik broj proizvoda namijenjenih dijabetičarima u kojima je sadržaj šećera smanjen ili zamijenjen umjetnim sladilima zbog čega se mogu konzumirati bez rizika od razvoja hiperglikemije. Diabetes mellitus or the sugar disease is a chronic, metabolic disorder which is characterized by an increased blood-glucose level. It is classified into diabetes type 1 which is insuline dependant and diabetes type 2 which is insuline independant. Increased blood-glucose levels in diabetes type 1 are due to insuline deficiency in the organism. The insuline deficiency is caused by the destruction of pancreatic beta cells due to an autoimmune reaction. Diabetes type 1 is developed due to genetic predisposition in individuals and under the effect of external factors. If it is not treated, smaller and larger blood vessels become damaged which causes complications in numerous cells in the organism. Diabetes is prevalent in the entire world and each day the number of diseased increases. Treatment and health care cost 673 billion american dollars in the world, Europe spent 9 % of their health fund while Croatia spent 11.5 %. Most of these costs were spent on treatment of already developed diabetic complications. Treatment of diabetes type 1 is done in three ways: by insuline therapy, by dietotherapy and by physical activity. Insuline therapy must be conducted daily, and the insuline can be injected several times a day via injections or it can be continually released via insuline pumps. Dietotherapy is carried out individually, and the diet is based on the principles of a balanced healthy nutrition. Lately the method of carbohydrate counting is popular because it offers greater freedom while planning a diet. Physical activity may be conducted only if blood-glucose levels are well regulated because otherwise it will have a negative impact on the patient. A large number of diabetic products is available on the market in which the amount of sugar is reduced or replaced with artificial sweeteners, and the consumption of these products carries no risk of developing hyperglycemia.

Živeći u ubrzanom vremenu, naučili smo stvari rješavati brzo, a bolove i simptome uklanjati lijekovima. Važno je znati da uz svako pravilno liječenje i terapiju lijekovima, prehrana i promjena stila života igraju ključnu ulogu u nastavku tijeka bolesti i izliječenju. Mnogi ljudi uzimaju lijekove za sniženje kolesterola, a da pritom i dalje nisu ništa promijenili u prehrani. Velik dio metaboličkih bolesti nastao je kao posljedica nepravilne prehrane i životnog stila te je za pravilno liječenje nužno pristupiti i raditi na uzroku bolesti. Potrebno je nepravilnu prehranu promijeniti u pravilnu te dodati namirnice upravo za to zdravstveno stanje. Prehrana i suplementacija u liječenju bolesti naziva se dijetoterapija (terapija dijetom tj. prehranom). Što brže krenemo u mijenjanje svojih prehrambenih navika i primjenu dijetoterapije to je veća mogućnost preveniranja raznih stanja, izliječenja ili držanja bolest pod kontrolom. U dijetoterapiji potreban je individualan pristup. Kod planiranja prehrane u dijetoterapiji uzima se u obzir cjelokupno zdravstveno stanje organizma kao i prehrana koju osoba voli i preferira, kako bi se nova prehrana više uskladila sa željama, navikama i potrebama pojedinca. Living at a fast pace, we have learned to resolve things quickly and to remove pain and symptoms by using various drugs. It is important to know that with all the proper treatment and drug therapy, diet and lifestyle changes play a crucial role in the course of a disease as well sa in the healing proccess. Many people take medication in order to lower their cholesterol level, while at the same time they do not apply any changes in their diet. Numerous metabolic diseases came about as a result of improper diet and lifestyle and it is essential to discern the cause of the problem in order to be able to administer the necessery treatment. It is necessary to completely modifiy our improper diet and turn it into a healthy one by implementing food that benefit this medical condition. Nutrition and supplementation in the treatment of diseases is also known as diet therapy (ie, diet therapy, diet). The faster our eating habits change and the use of diet therapy is applied the greater are the chances of preventing a variety of conditions, while keeping the disease under control. The diet therapy requires an individual approach. As far as meal planning in diet therapy is concerned the overall health of the organism as well as meals that person likes and prefers need to be taken into consideration so that the new diet could be more in line with the wishes, habits and needs of the individual.

Iako je šećerna bolest sve učestalija bolest u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, u većini slučajeva moguće ju je spriječiti, odnosno držati pod kontrolom, promjenom načina života, prvenstveno promjenom prehrane. Stoga je u ovom radu prikazan utjecaj pojedinih komponenata hrane na prevenciju, patogenezu, tijek i liječenje šećerne bolesti te njezinih komplikacija. Opisana je međusobna fiziološka ovisnost makronutrijenata (bjelančevina, masti i ugljikohidrata) te njihov utjecaj na razvoj ovog metaboličkog poremećaja. S obzirom na prisutan oksidacijski stres kao jedan od osnovnih pokretača patofizioloških zbivanja u šećernoj bolesti i povećanim potrebama za vitaminima, mineralima i flavonoidima u radu je detaljno opisana uloga ovih bioaktivnih komponenata hrane. Na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja dane su preporuke i smjernice za izradu programa prehrane dijabetičara čiji je konačni cilj normaliziranje hiperglikemije i hiperlipidemije kao glavnih uzročnika akutnih i kroničnih komplikacija koje su danas jedan od vodećih uzroka invaliditeta te povećanog morbiditeta i mortaliteta. Dijabetička prehrana je uravnotežena prehrana koja vrijedi i za opću populaciju, no s obzirom na specifične individualne potrebe, izradu plana prehrane u kojem su zadovoljene nutritivne i energijske potrebe potrebno je provesti u suradnji s nutricionistima i liječnicima. In spite ever increasing incidence of diabetes mellitus in world population, metabolic disorder may in most cases be prevented by certain lifestyle changes, especially ones concerning food and nutrition habits. Therefore, the main aim of this thesis was to emphasize the influence of large groups of nutrients on prevention, pathogenesis, clinical course and treatment of diabetes mellitus and underlying complications. Physiological interactions among macronutrients (carbohydrates, fats and proteins) have been analysed as well as their participation in development of metabolic disorders in diabetes mellitus. Well known role of oxidative stress in pathogenesis of diabetes mellitus, as well as potential benefits of increased vitamin, mineral and flavonoid intake, as main bioactive compounds, have also been considered. Based on current scientific knowledge, recommendations and guidelines for managing diabetes have been summed and that, not only for an adequate nutrition program, but also for healthy and productive living in general. The end result ought to be normalizing hyperglycemia and hyperlipidemia as the main contributors of acute and chronic complication development which significantly contribute to morbidity and mortality, as well as diabetes related invalidity. Nutrition guidelines for managing diabetes do not differentiate much in relation to general population, both aiming towards well balanced nutrition programs created in collaboration with physicians and nutritionists by taking in consideration patients individual nutrition requirements.

Šećerna bolest jedna je od najčešćih kroničnih metaboličkih bolesti koja je obilježena stanjem kronične hiperglikemije, koja najčešće nastaje kao posljedica nedovoljne produkcije inzulina ili inzulinske rezistencije. U svijetu je danas sve više oboljelih, a s obzirom na težinu i trajanje bolesti te različite komplikacije s kojima se povezuje, šećerna bolest postaje rastući javnozdravstveni problem. U liječenju šećerne bolesti primjenjuju se edukacija, promjena životnog stila, samokontrola i medikamentozna terapija. Promjena životnog stila podrazumijeva redovitu tjelesnu aktivnost te pravilnu prehranu. Osnova u terapiji šećerne bolesti jest pravilna i uravnotežena prehrana te je upravo ona temelj dijetoterapije šećerne bolesti koja se još naziva i medicinska nutritivna terapija. Medicinska nutritivna terapija prema ADA smjernicama podrazumijeva odgovarajući energetski unos, kontrolu tjelesne težine i tjelesnu aktivnost, dosljednost u dnevnom unosu ugljikohidrata, odgovarajući nutritivni sastav, te dosljedno vrijeme obroka i međuobroka. Preporučuje se da prosječan kalorijski unos bude 1500 kcal, da se obroci rasporede u tri glavna obroka i dva međuobroka . Nutritivni sastav trebalo bi indiviualizirati. Ukoliko pacijent ima prekomjernu tjelesnu težinu preporučuje se postupno smanjenje tjelesne težine za 5 – 10 % tijekom 6 mjeseci. Svim se pacijentima, bez obzira na tjelesnu težinu, preporučuje umjerena tjelesna aktivnost jer ima veoma povoljan učinak na glikemiju i inzulinsku rezistenciju. Mnoga istraživanja pokazuju prednosti prehrane sa sniženim unosom ugljikohidrata na kontrolu šećerne bolesti jer ima izuzetno povoljan učinak na glikemiju, dislipidemiju, sniženje tjelesne težine te na kroničnu upalu. Nadalje, prehrana s najpovoljnijim učinkom na šećernu bolest jest mediteranska prehrana koja također ima povoljan učinak na glikemiju, dislipidemiju, smanjenje tjelesne težine i oksidativni stres. Brojne povoljne učinke na šećernu bolest pokazale su i različite vrste prehrane temeljene na unosu namirnica biljnog podrijetla. Postoji čitav niz pojedinačnih namirnica koje također pokazuju povoljne učinke, a neke od njih su đumbir, kurkuma, cimet , kava i crno vino. Potrebno je kontinuirano educirati pacijente o važnosti prehrane u liječenju šećerne bolesti, a same preporuke vezane uz dijetoterapiju treba individualno prilagoditi kako bi se podigla suradljivost, što je osnovni preduvjet za postizanje najboljeg rezultata u liječenju., Diabetes mellitus is one of the most common metabolic disorders which is characterised by chronic hiperglycemia due to impaired insulin secretion or insulin resistance. Nowadays, there is a growing number of people who suffer from diabetes mellitus, and it has become one of the most important public health issues because it is a serious, chronic illness characterised by many complications. The therapy of diabetes mellitus is based on education, lifestyle modification (which includes diet and physical activity), self-control and pharmacological therapy. Balanced and regular diet is the cornerstone of diabetes treatment. Medical nutritional therapy should include balanced calorie intake, weight management and physical activity, consistency in day-to-day carbohydrate intake, balanced nutritional content and timing of meals and snacks. Calorie intake should be on average 1500 kcal/day, divided in three main meals a day. The optimal nutritional content should be individualised. If the patient is overweight or obese, he or she should be encouraged to slowly reduce body weight by 5-10% in six months. Moderate physical activity should be recommended to every patient with diabetes mellitus because it has beneficial effects on glycemia and insulin resistance. Many studies show positive effects of low-carbohydrate diet on glycemia, dislipidemia, weight managment and chronic inflammation. Mediterranean diet also has many positive effects on glycemia, dislipidemia, weight managment and oxidative stress. In addition, plantbased diets have many good effects on diabetes mellitus as well, and can be useful in diabetes treatment. Ginger, cinnamon, turmeric, coffee, red wine and many other foods also have postive effects on diabetes control. It is important to continually educate patients about the importance of diet in diabetes treatment. However, recommendations should be individualised to improve patient compliance for the best treatment results.

Uvod: Prehrana ima važnu ulogu u životu i liječenju bolesnika s upalnim bolestima crijeva (UBC). Cilj istraživanja bio je utvrditi prehrambene navike oboljelih od UBC s područja istočne Hrvatske te njihovo poimanje istih u kontekstu smanjenja simptoma bolesti. Ispitanici i metode: U presječno istraživanje, provedeno na području istočne Hrvatske u razdoblju od siječnja-lipnja 2016. godine je bilo uključeno 296 bolesnika oboljelih od UBC prosječne dobi 50, 1±15, 0 godina ; 53, 7% muškaraca i 46, 3% žena ; 29, 4% oboljelih od Crohnove bolesti te 70, 6% oboljelih od ulceroznog kolitisa. Anonimni anketni upitnik korišten je za utvrđivanje sociodemografskih osobina oboljelih te njihovih prehrambenih navika. Rezultati: Istraživanje je pokazalo kako 78, 7% oboljelih dnevno konzumira 2-3 obroka te kako 87, 5% oboljelih nije promijenilo broj dnevnih obroka nakon obolijevanja od UBC. Prije postavljanja dijagnoze UBC 5, 1% oboljelih kao najzastupljeniju namirnicu u prehrani izdvojilo je meso, a nakon dijagnoze 0, 7% oboljelih. Među ispitanicima je bilo 34, 5% onih koji kao pomoćno sredstvo u kontroli simptoma svoje bolesti uz standardnu terapiju koriste i neki oblik posebnog prehrambenog režima. Zaključak: Dijetoterapija je značajno pomoćno sredstvo u kontroli simptoma UBC, pri čemu temelj dijete predstavlja osobno iskustvo oboljelog te uklanjanje nepoželjnih namirnica iz prehrane sukladno istom.

Dijetoterapija je sastavna odrednica u liječenju jetrenih bolesti. Ona ne znači samo nadoknadu energije i specifičnih prehrambenih sastojaka, već ima i bitan utjecaj na tijek same bolesti. Pokušajem optimiziranja prehrane u djece s bolesnom jetrom, istovremeno poštujući specifičnosti bolesti i pojedinca, pokušavamo spriječiti daljnja oštećenja povećavajući dostupnost energije i nutrijenata neophodnih za izvršavanje brojnih jetrenih funkcija. Bolesnici s kroničnom kolestatskom bolešću, koja nerijetko započinje već u novorođenačko doba, poseban su terapijski i nutriciološki problem. Adekvatna procjena stanja i pravodobne dijetetske intervencije neophodne su za dugoročni boljitak bolesnika. Ovaj pregled mogao bi poslužiti kao praktični vodič na temu kako hraniti djecu s kroničnom jetrenom bolešću. I za kraj možete im slobodno ponuditi koji espresso.

Pandemijska pojava dijabetesa tipa 2 usko je vezana uz loše navike suvremenog načina življenja te je potreban adekvatni (individualni) pristup prevenciji, ali i terapiji. Prema rezultatima brojnih studija kombinacija dijetoterapije, tjelesne aktivnosti, edukacije bolesnika te rane terapijske intervencije metforminom temeljna je mjera u regulaciji ove bolesti. Na takav način možemo znatno utjecati na razvoj bolesti, odgoditi razvoj kroničnih komplikacija i poboljšati kvalitetu života oboljelih, gdje važnu ulogu u liječenju ima multidisciplinarni tim liječnika, kliničkog dijetetičara/nutricionista, psihologa i ostalog zdravstvenog osoblja.

Alergija nije bolest, već prekomjerna reakcija obrambenog sustava organizma prilikom doticaja s alergogenom tvari. Alergije na hranu sve su češće. Njihova pojavnost, kao i osjetljivost osobe na alergene koji ih izazivaju, se mjenja s dobi. Cilj rada je dati pregled namirnica koje najčešće izazivaju alergijske reakcije, te pojasniti principe eliminacijske dijete koji olakšavaju prehranu osobama koje pate od alergija.

Knjiga nudi pregršt vrijednih savjeta te pomaže u otklanjanju nedoumica o tome kako odabrati i pripremiti namirnice u pojedinim bolestima i stanjima. Osim savjeta, u knjizi se mogu naći i recepti za pojedina jela kao i analiza istih.

Prehrana zdravog, a naročito bolesnog čovjeka, odgovorna je za unos različitih tvari potrebnih našem organizmu. O vrsti namirnica, odnosno hranjivih tvari, a posebno pripremi hrane ovisi fiziologija prehrane i rad složenog sustava metabolizma u čovjekovom organizmu. Pravilnim odabirom prehrane kod svakog pojedinog bolesnika odeđujemo ne samo sastav i količinu unesene hrane, već i dnevni raspored uzimanja obroka, probavljivost hrane, uskalđujemo s primjenom različitih lijekova i općenito prilagođavamo poremećenim metaboličkim procesima. Često je odabir pravilne prehrane jedini lijek u nekoj bolesti. U većini bolesti prehrana značajno utječe na brzinu i kvalitetu liječenja. Zbog svega toga poznavanje pravilne prehrane bolesnika neobično je važno za svaku stručnu osobu koja se bavi tom problematikom, kao i za članove onitelji koji njeguju bolesnika, a najvažnije za samog bolesnika s ulceroznim kolitisom i Crohnovom bolesti.

Urični artritis je recidivirajuća upala jednoga ili više zglobova zbog hipersaturacije urične kiseline i odlaganja kristala urata, sklona stvaranju tofa i deformacije zglobova, bubrežnih kamenaca i urične nefropatije. Akutni urični artritis obično nastaje nakon dugogodišnje hiperuricemije u korelaciji s koncentracijom urične kiseline u serumu, trajanjem hiperuricemije i starošću bolesnika. Purinske baze, adenin, gvanin, ksantin i hipoksantin nastaju razgradnjom endogenih i egzogenih nukleoproteina i biosintezom, pod utjecajem brojnih enzima. Oksidacijom hipoksantina i ksantina pomoću ksantinoksidaze nastaje urična kiselina. Nedostatak ili poremećaj aktivnosti pojedinih enzima uzrokuje urični artritis, tofe, nefrolitijazom i teške neurološke simptome, pa i teška imunološka oštećenja. Većina bolesnika s uričnim artritisom ima prekomjernu tjelesnu masu. Čak 68% bolesnika s uričnim artritisom je pretilo. Računa se, da su ti bolesnici za 15 do 25% teži od normale. Pretilost i osobito naglo debljanje u mladosti povećavaju rizik za razvoj uričnog artritisa. Najveći rizik imaju najdeblji bolesnici. Dokazana je čvrsta korelacija tjelesne mase i koncentracije urata u serumu. Liječenje asimptomatske hiperuricemije treba svesti na postupno i kontinuirano smanjenje tjelesne mase. Redukcija potrošnje hrane bogate purinima, alkohola, piva, i medicinski opravdano smanjenom primjenom lijekova koji smanjuju izlučivanje urične kiseline, te pijenje veće količine vode, može se izbjeći hipersaturacija urične kiseline u mokraćnim putevima i prevenirati stvaranje uratnih kamenaca kao i kamenaca od kalcijevog oksalata i fosfata u mnogih bolesnika. U sažetku može se zaključiti da su osnovna pravila dijetetskog tretmana od momenta otkrivanja hiperuricemije kao i u bolesnika s uričnim artritisom prehrana mora biti hipoproteinska, hipopurinska te hipolipidna i konačno postepeno smanjenje pretilosti hipokaloričnom hranom pretilih bolesnika.

Današnji stavovi o prehrani bolesnika oboljeli od šećerne bolesti promjenili su se u odnosu na još ne tako davnu prošlost, kad je uzimanje hrane bogate ugljikohidratima bilo strogo ograničeno. Trenutno preporučeni omjeri za pojedine nutrientesu slijedeći: od ukupnog dnevnog energetskog unosa 50-60% treba da otpada na ugljikohidrate, 15-20% na bjelančevine, dok bi masti trebale pokriti 25-30%. Zbog nužnosti održavanja stalne razine glukoze u krvi, u uzimanju obroka postoje točno određena pravila, a to su: redovitost obroka, sastav hrane i broj dnevno potrebnih kalorija. Dijabetičkim bolesnicima se preporuča individualno prilagođenu dijetu, s obzirom na tip dijabetesa, spol, dob, stanje uhranjenosti, radno vrijeme, tjelesnu aktivnost, primanje terapije i izražene komplikacije dijabetesa.

Od davnine su ljudi znali da pravilnom prehranom mogu izliječiti različite bolesti, ili ublažiti njihove posljedice. Zbog toga propise o pravilnoj prehrani bolesnika kao i razvitak spoznaje o dijetnoj prehrani možemo pratiti kroz stoljeća. Današnja moderna znanost raspolaže brojnin znanstvenim dokazima o načinu i važnosti utjecaja dijetne prehrane na tijek bolesti. Priručnik je prvenstveno namjenjen bolesnicima koji imaju ulkusnu bolest kao i za one koji imaju predispoziciju da je dobiju. U njemu će bolesnici naći općenito o anatomiji i fiziologiji želuca i dvanaesnika, etiopatogenezi ulkusne bolesti, dijagnostici i medikamentnoj terapiji u ulkusnoj bolesti. Temeljito i opširno opisuje osnovna načela ulkusne dijete, utjecaj hrane na fiziologiju probave, energetske i nutritivne vrijednosti namirnica, način pripremanja hrane za ulkusne bolesnike. Zatim čimbenici koji negativno utječu na ulkusnu bolest, te preporučene namirnice, u dijetoterapiji ulkusne bolesti.

Cilj ovog rada bio je ustanoviti dali i u kojoj mjeri utječu određena prehrana, sredstva za uživanje i stresne situacije kao agresivni čimbenik u nastajanju gastritisa i duodenalnog ulkusa. U drugom dijelu rada nastojalo se ispitati utjecaj dijetalne prehrane na zacijeljenje duodenalnog ulkusa. Dobiveni rezultati mogli bi se koristiti u prevenciji i terapiji oštećenja sluznice gastroduodenuma.

Kod primarnog uloga postoji više prirođenih poremećaja u metabolizmu aminokiselina. Višak purina, stvoren u tzv. kratkom ciklusu, neugrađuje se u nukleinske kiseline, nego se razlaže do mokraćne kiseline i dovodi do hiperuricemije. Još uvijek nisu poznati čimbenici, koji uvjetuju lokalizaciju taloženja urata u tijelu, premda se navodi, da postoji izraziti afinitet pojedinih tkiva prema mokraćnoj kiselini Tretman dijetom kod urične diateze zavisi od stanja bolesnika. Dijeta mora da bude u prvom redu hipopurinska i hipoproteinska a često i hipokaloričn. Da bi sastavili takvu dijetu trebamo iz jelovnika da izbacimo sve namirnice koje sadrže veće količine purina.

Prikazani su osnovni dijetetski postupci u terapiji pankreatitisa i egzokrinoj pankreasnoj insuficijenciji, a na osnovi suvremenih kon- cepcija patofiziologije insuficijencije pankreasa. Posebno su prikazani principi dijetoterapije pri akutnom pankreatitisu i u bolesnika s trajnom insu ficijencijom pankreasne funkcije. Naglašen je individualni karakter dijetoterapije tih bolesnika. Kruti i znanstveno neprovjereni režimi dijetoterapije ne mogu se prihvatiti, treba ih odbaciti jer su štetni za bolesnika.

Probavni sustav je onaj dio našeg tijela koji služi za primanje, prenošenje i preradu hrane u našem organizmu, kao i za odstranjivanje neiskorištenog dijela. Glavna je uloga probavnog sustava da osigura organizmu neprekidnu opskrbu hranjivim sastojcima, vodom i elektrolitima. Da bi se to postiglo, hrana se mora kretati kroz probavni sustav brzinom koja omogućuje odvijanje digestivnih i apsorpcijskih procesa. Česta bolest probavnog sustava a posebno želuca i duodenuma je ulkus. Peptički ulkus se može definirati kao diskontinuitet epitela sluznice probavnog sustava uslijed destruktivnog, odnosno autodigestivnog, djelovanja pepsina i solne kiseline želučanog soka. Dijetoterapija kod gastroduodenalnog ulkusa sve više poprima slobodniji tretman pri izboru namirnica i stiče sve veći značaj kao dijetoprofilaksa. Dijetom treba izbjegavati kako mehanički tako i digestivni podražaj sluznice želuca a čestim i manjim objedima neutraliziramo kiseli želučani sadržaj. Izbjegavati u prehrani sve ono što bolesniku osobno smeta, bez obzira na dijetne norme.

Dijetoterapija kod bolesti pankreasa je od velikog značenja. Posebno je od koristi u inflamatornim bolestima pankreasa. Kod akutnog pankreatitisa neunošenje hrane u akutnoj fazi bolesti, uz nazogastričnu sukciju, doprinosi smirenju patološkog procesa. Kod kroničnog pankreatitisa, kao i benignih i malignih procesa, prehrana treba da je odgovarajuća fazi bola, s ograničenjem masti uz doivoljno bjelančevina i ugljikohidrata.

Analizirana je opravdanost dijetalnih propisa što se desetIječima, pa i dulje, nameću bolesnicima oboljelim od peptiikog ulkusa.Suvremena znanstvena istraživanja opovrgla su opravdanost mnogih takvih nemedicinskih" preporuka i zabrana utemeljenih više na predrasudama i nenaučnim pretpostavkama nego na znanstveno provjerenim činjenicama. Iznesena su suvremena gledišta o dijetoterapiji ulkusne bolesti, bazirana na znanstveno provjerenim i dokazanim postavkama.

Prehrana bogata mastima (svinjska mast, goveđi i ovčji loj, vrhnje) uzrokuju povećanu koncentraciju lipida u krvi, i dovodi do nastanka ateroskleroze. Također, dokazano je da suvišno unošenje šećera i škrobnih tvari (kruh, riža, tijesto, krumpir) uzrokuje povećanje masnih supstanci u krvi i dovodi do nastanka i brzog razvoja bolesti. Komplikacija, što ih uzrokuje ateroskleroza, ishemična su oboljenja srca, arterijska hipertonija, cerebralna tromboza. Stoga određeni način prehrane može sprječiti pojavu i brz razvoj ateroskleroze, što znači da odgovarajućom prehranom možemo preventivno djelovati u cilju spriječavanja, nastajanja i razvoja bolesti. Dana se smatra da kod dijete treba izbjegavati masti životinjskog porijekla i šećere, a radi prevencije ateroskleroze. Na primjenu dijete s malo masnoće utjecalo je nekoliko studija, koje su privukle pažnju na važnost kemijskih, metaboličkih i dijetnih čimbenika u razvoju i napretku ateroskleroze.