Search

Uvođenje višejezičnosti u digitalizacijske projekte kojima se omogućuje pristup kulturnoj i prirodnoj baštini u virtualnom okružju iznimno je važno iz niza razloga. Implementacija višejezičnosti, ne samo na razini sučelja, već i na podatkovnoj razini, mnogostruko povećava vidljivost digitalizacijskih projekata, a time i hrvatske baštine u međunarodnom kontekstu. Troškovi prijevoda nisu zanemarivi, no inovativnim i sustavnim pristupom implementacijama višejezičnosti mogu se u značajnoj mjeri smanjiti. U Hrvatskoj je u nizu projekata već implementirana dvojezičnost i višejezičnost, a prema modelu koji će se predstaviti u izlaganju ostvareni su među ostalima sljedeći: Digitalne zbirke Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (http://www.zbirka.mmsu.hr/), Digitalne zbirke Hrvatskog muzeja turizma (http://zbirke.hrmt.hr), Zbirka Perinić online (http://zbirka-perinic.emz.hr/). Interes vezan za ovakve projekte ukazao je na potrebu da se iskustva podijele sa širom zajednicom razvijatelja i stvaratelja digitalizacijskih projekata te je pokrenut pilot-projekt razvoja modela. Model primjenjuje i integrira različite metode i tehnologije: od primjene strojnog prevođenja do prevođenja kojim upravljaju stručnjaci te primjene semantičkih tehnologija temeljenih na povezanim otvorenim podacima i SPARQL jeziku za semantičke upite prema bazama podataka. Među ključnim ciljevima projekta je optimizacija modela i njegova prilagodba za primjenu u drugim jezičnim sredinama, diseminacija rezultata kroz stručne i znanstvene članke te objava ključnih dijelova koda prema nekoj od primjerenih licenci otvorenog koda. Uz navedeno, projekt omogućuje i usklađivanje i obogaćivanje nazivlja iz lokalnih tezaurusa s terminima u međunarodno prihvaćenim tezaurusima poput primjerice Tezaurusa za umjetnost i arhitekturu (Getty AAT).

Autor polazi od pretpostavke da dugoročno očuvanje elektroničkoga gradiva krije mnoge troškove koji nisu vidljivi na prvi pogled. Stoga autor uvodno objašnjava kategorije troškova vezanih uz očuvanje elektroničkoga gradiva. Potom analizira njihovu strukturu po pojedinim kategorijama te analizira njihov utjecaj na ukupnu cijenu. Zaključno, na temelju provedene analize, autor daje preporuke institucijama koje čuvaju ili planiraju čuvati elektroničko gradivo na koje sve troškove trebaju biti spremne.

Objavljivanjem digitalnih reprodukcija građe na Internetu, fondovi knjižnica postaju dostupni široj javnosti. Na taj način digitalizacija posredno postaje i zaštita izvornika. Osim tih, prednosti digitalizacije su: pristup dokumentu od strane više korisnika istovremeno, lako pretraživanje i organizacija dokumenata te otpornost digitalnog dokumenta od oštećivanja prilikom korištenja. Međutim, čitljivost digitalnog dokumenta u uvjetima neprestanog razvoja informacijske-komunikacijske tehnologije upitna je, stoga je očuvanje građe u digitalnom obliku najveći nadostatak digitalizacije. Sam proces digitalizacije odvija se u nekoliko faza od definiranja ciljeva, kriterija po kojima se izabire građa za digitalizaciju, preko snimanja, pohrane i održavanja digitalnog gradiva. Da bi projekti digitalizacije bili uspješni, sudionici projekata moraju biti upoznati sa svim fazama i njihovim zahtjevima te projekt moraju voditi sukladno normama i standardima na nacionalnoj razini. U istraživačkom dijelu rada na projektu Digitalizacija zavičajne zbirke ''Spalatina'' Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, istražili smo koje su prednosti digitalizacije ostvarene u ovom projektu.

Knjiga je koncipirana u sedam poglavlja, u kojima se opisuje cjelokupni proces digitalizacije. On se sastoji od sljedećih koraka: 1. odabir gradiva, 2. digitalizacija gradiva, 3. obrada i kontrola kvalitete, 4. zaštita, 5. pohrana i prijenos, 6. pregled i korištenje te 7. održavanje digitalnoga gradiva. Knjiga je namijenjena kako početnicima tako i stručnjacima u području digitalizacije - svim djelatnicima u arhivima, knjižnicama, muzejima, drugim informacijsko-dokumentacijskim institucijama i tvrtkama - kako bi jednostavnije osmislili digitalizacijske projekte.