Search

Monografija je posvećena radovima na papiru, tj. crtežima, grafikama i akvarelima Dražena Trogrlića. Radovi su nastajali u rasponu od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća do 2017. godine. Uvodno poglavlje donosi razmišljanja o naravi, povijesti i likovnosti crteža i grafika. Trogrlićev opus na papiru analiziran je i interpretiran kao važan doprinos suvremenoj likovnoj umjetnosti Hrvatske. Njegove su osnovne značajke sklonost asocijativnoj apstrakciji, lirskoj likovnosti i arhetipskom simbolizmu.

Crtanje je aktivnost u kojoj oko predoči na papir ono što se nalazi oko njega. Ono se ne uči, već je posljedica djetetove slobodne interpretacije. Dijete ono što je doživjelo iz vizualnog iskustva prenosi crtanjem na svojstven način. Ono predstavlja najprije dječji izraz, a potom i likovni izraz. Kako bi se dijete likovno izrazilo, potrebne su mu likovne tehnike. Posebno istaknute ovdje su crtačke tehnike u koje se ubrajaju ugljen, kreda, olovka i kemijska olovka kao suhe tehnike te flomaster, tuš i guščje pero, tuš i metalno pero, tuš i trska, sepija i grisaj kao mokre tehnike. U ovom radu provedeno je istraživanje koje je za cilj imalo analizom dječjih likovnih radova istražiti na koji način djeca rane i predškolske dobi prikazuju crtačku teksturu u likovnom izražavanju te ustanoviti razlike u prikazu kod djece mlađe i starije predškolske dobi., Drawing is an activity in which one translates things that are around the person on to paper. It isn't taught, it is a result of the cihld's free interpretation. What the child experienced from visual experience it translates that with drawing that in his own way. It represents the child's expression firstly and the artistic expression secondly. In order for the child to express himself artistically, it needs art techniques. Specially highlighted here are drawing techniques that include charcoal, chalk, pencil and ballpoint pen as dry techniques and felt tip, ink and goose quill, ink and metal pen, ink and reed, sepia and grisaille as wet techniques. In this paper, a research was carried out with the aim of analyzing children's art works to investigate how children of early and preschool age depict drawing texture in artistic expression and to establish the differences in representation in younger and older preschool children.

Završni rad „Međuprostor“ umjetničko je istraživanje spavanja kao čovjekovog prirodnog stanja tijekom kojeg mijenja razinu svijesti prema nesvjesnom. Rad je vizualizacija snova i imaginarnih prostora nastalih tijekom spavanja u formi četiri crteža koji su ekvivalenti četiri faze sna. Crteži interpretiraju nedefinirane prostore i ljudske figure koji su organizirani u četiri kompozicije dimenzija 150 x 60 cm, 150 x 120 cm, 150 x 100 cm i 150 x 150 cm. Undergraduate thesis by the name ,,Interspace“ is an artistic form of research that's based on sleep as the human's natural state in which the state of consciousness changes. The work visualizes dreams and imaginary spaces created while dreaming. The visualization of this state is portrayed through four drawings that symbolize four stages of sleep. The drawings interpret undefined spaces and human figures that make four compositions in formats 150 x 60 cm, 150 x 120 cm, 150 x 100 cm and 150 x 150 cm.

Završni rad pod nazivom „Putopis sjećanja“ bavi se likovnim istraživanjem krajolika kroz crtež. Rad je vizualni zapis putopisa mojeg djetinjstva kreiran kroz imaginaciju i sjećanja na osječki Pampas, zelenu zonu kraja grada koja se nastavlja na sportske, trgovačke i kulturne sadržaje. Krajolik u kojemu sam odrasla, likovno rekreiram u formi dvije likovne cjeline. Prva cjelina sastoji se od triptiha dimenzija pojedinačnog formata 132 cm x 110 cm. Drugu cjelinu čini poliptih od osam likovnih radova pojedinačnih dimenzija 35 cm x 35 cm. Radovi su realizirani kombiniranom likovnom tehnikom koja uključuje crtež, ugljen, kolaž, cijanotipiju, te analognu fotografiju. Različiti materijali u radu interpretiraju putovanje memorije i uspomene na susrete s pejzažem na Pampasu tijekom djetinjstva. The final work entitled "Travelogue of Memories" deals with an artistic exploration of the landscape through drawing. The work is a visual record of my childhood travelogue created through imagination and memories of the Osijek Pampas, the green zone at the end of the city that continues with sports, shopping and cultural facilities. I recreate the landscape in which I grew up in the form of two artistic units. The first unit consists of a triptych with individual format dimensions of 132 cm x 110 cm. The second unit consists of a polyptych of eight works of art with individual dimensions of 35 cm x 35 cm. The works are made using a combined art technique that includes drawing, charcoal, collage, cyanotype, and analog photography. Various materials in the work interpret the journey of memory and memories of encounters with the Pampas landscape during childhood.

Svaka umjetnost ima ulogu otkrivanja čovjekova identiteta. Likovna je umjetnost ona s kojom dolazimo u kontakt od najranijih godina naših života. Isto tako možemo reći da je za ovu umjetnost dovoljna samo mašta odnosno misao. Likovni rad možemo stvoriti u svojim mislima bez papira, bez kista, bez boja, bez trajanja, ona jednostavno nastane. To je umjetnost koja ne traži mnogo, ali istovremeno mnogo pruža. Dio te umjetnosti jesu crtačke tehnike i o njima ćemo reći nešto više u ovome radu. Uz detaljniji opis crtačkih tehnika spomenut ćemo pojam razredne nastave i likovne umjetnosti, strip, umjetnička izložba i motivacija. Sve to popratit će istraživanje provedeno s učiteljima i učiteljicama razredne nastave. Cilj istraživanja bio je ispitati uporabu crtačkih tehnika u razrednoj nastavi. Mjerni instrument korišten za prikupljanje podataka u ovome istraživanju je anketa koja je potpuno anonimna te sudjelovanje u istoj nije obvezujuće. U anketi su se učitelji i učiteljice razredne nastave trebali izjasniti koliko su upoznati s crtačkim tehnikama te koje su crtačke tehnike koristili i koje rado koriste na nastavi likovne kulture, koja je crtačka tehnika najzastupljenija u njihovu radu ovisno o razredu kojemu predaju, koju crtačku tehniku smatraju učenicima najlakšom za rad, koju najzanimljivijom, a koju učenici najpravilnije koriste, za koji crtačku tehniku smatraju da bi njihovi učenici odabrali (prema razredima pohađanja), kojom su se crtačkom tehnikom najčešće koristili za vrijeme online nastave te kojim se motivom pri radu najčešće služe. Rezultati istraživanja pokazali su kako je u 1. razredu (66,7%) i 2. razredu (43,3%) flomaster najzastupljenija crtačka tehnika dok je crtačka tehnika tuš najzastupljenija u 3. razredu (40%) i 4. razredu (46,7%). Istraživanje je također pokazalo kako bi učenici za rad u 1. razredu (70%) i 2. razredu (46,7%) odabrali flomaster. Za 3. razred učenicima bi to bila crtačka tehnika ugljen (21,7%), a za 4. razred tuš (28,3%). Every art has the role of discovering a human identity. Fine art is the one we come in contact with from the earliest years of our lives. We can also say that, for this art it is enough to have only imagination, in other words only a thought. We can create a work of art in our thoughts without paper, brushes, paint or time spent, it simply arises. It is an art that does not ask for much, but at the same time provides a lot. Part of that art are drawing techniques which we will say more about in this paper. In addition to a more detailed description of drawing techniques, we will mention the concept of classroom teaching and fine arts, comics, art exhibition and motivation. All this will be accompanied by research conducted with primary school teachers. The aim of the research was to examine the use of drawing techniques in classroom teaching. The measuring instrument used to collect data in this research is an anonymous survey with participation being non-mandatory. In the survey, primary school teachers were asked to state how familiar they are with drawing techniques, which drawing techniques have they used and which they gladly use in teaching art culture, which drawing technique is most prevalent in their work depending on the class they teach, which drawing technique do they consider the easiest for students to work with, which is the most interesting and which is most correctly used by students, which drawing technique they think their students would choose (according to the classes they attend), which drawing technique was most commonly used during online classes and which motive is most used in work. The results of the research showed that the felt-tip pen is the most common drawing technique in the first (66,7%) and second (43,3%) grade while indian ink is the most common drawing technique in the third (40%) and fourth (46,7%) grade. The research also showed that students would choose a felt-tip pen to work with in first (70%) and second (46.7%) grade. For third grade students it was drawing technique charcoal (21,7%) and for fourth grade students it was indian ink (28,3%).

Monografska tema disertacije pod nazivom Arhitekta Rudolf Tӧnnies – život i djelo, obuhvaća kao što i sam naslov ističe nekoliko značajnih i za budući period afirmacije, etabliranja i razvoja kao arhitekta, podataka vezanih za obiteljske prilike i predispozicije prema budućem radu, stavljajući ipak težište na period stvaralaštva u BiH. Kako je djelatnost arhitekta Rudolfa Tӧnniesa u Hrvatskoj kratkotrajna i neznatna, u Sloveniji vezana za aktivnosti tvrtke Obnova, gradbena družba z.o.z. Ljubljana, a u Beču ograničena isključivo na 11 tipskih projekata oficirskih paviljona, oni su samo dijelom analizirani, ostavljajući prostora za budući istraživački rad na temu stvaralaštva van granica BiH. S obzirom da je Sarajevo, odnosno BiH prostor u kojem arhitekt ostvaruje najznačajniji doprinos graditeljskom naslijeđu austrougarskog perioda utoliko rad pokazuje analizu, opise, valorizaciju i komparaciju svih realiziranih i nerealiziranih projekata, samostalnih i u suradnji s vodećim arhitektima Monarhije, dokumentuje i potvrđuje iznesene činjenice, putem očuvane projektne dokumentacije i relevantne pisane građe (podataka iz personalnih listova, objavljene i neobjavljene arhivske građe te iznimno domaće literature). Kao glavna odrednica u atribuciji korištena su tri osnovna izvora – podaci iz personalnog lista Rudolfa Tӧnniesa, zatim projektna dokumentacija i pisana građa Arhiva BiH (akti vezani za Građevinsko odjeljenje Kraljevske Zemaljske Vlade za BiH, točnije ureda za zgrade). Obimom najveći dio rada ipak obuhvaćaju realizirani projekti pretežno u Sarajevu, ali i drugim gradovima u BiH, zatim slijede suradnje, pa nerealizirani projekti i na koncu ostale vrsta radova (makete, skice uređenja enterijera, dodijeljenih nagrada, priznanja i dr.) The dissertation titled “Architect Rudolf Tӧnnies – his life and works“, covers, like the title itself suggest, important facts that influenced his future period of affirmation, establishment and development as architect and artist-cum-designer, such as the facts relating to his family circumstances and predispositions for his future work, but focusing primarily on his creative period in BiH. As the activities of Architect Rudolf Tӧnnies in Croatia were brief and negligible, in Slovenia they were related to the activities the Company Obnova, gradbena družbaz.o.z. Ljubljana, and in Vienna limited only to 11 standardized designs for officers' pavilions, these have only been partially analysed, leaving an opportunity for a future researcher to explore his works outside the borders of BiH. Considering that Sarajevo or BiH is where the Architect made his most significant contribution to the architectural heritage of the Austro-Hungarian period, this paper analyses, describes, valorises and compares all of his finished and unfinished designs, independent and those done in cooperation with the leading architects of the Monarchy. The facts presented here are documented and corroborated by evidence, such as preserved design documents and relevant written materials (data from his personal files, published and unpublished records and exceptionally locally found reference materials). In terms of referencing, three sources were used – information from personal file of Rudolf Tӧnnies, the design documents and written materials from the Archive of BiH (documents relating to the Construction Department of the Royal National Government for BiH, more specifically, the Building Construction Department). In terms of scope, the paper mostly focuses on the projects implemented in Sarajevo as well as those in other towns in BiH, this is followed by his collaborations, then his unimplemented projects and finally other works (such as: scale models, sketches for interior design, awards and recognitions received, etc.)

U ovom radu autori razmatraju psihoanalitičke temelje likovne psihoterapije. Kreativnost izvire u nesvjesnom i reprezentira unutarnje konflikte, stoga likovno stvaralaštvo može poslužiti kao jedinstven prozor u unutarnji svijet bolesnika te dodatno unaprijediti psihoterapijski proces psihodinamski orijentirane terapije. Na temelju vlastitog kliničkog primjera te primjera iz literature prikazana je korist art-terapije u praksi dječje psihoterapije. Cilj rada je, kroz sintezu starije i novije literature, podsjetiti kliničare na veliku praktičnu iskoristivost art-terapije kao psihodinamski orijentirane psihoterapije, koja je u današnjem vremenu mnogobrojnih psihoterapijskih pravaca neopravdano pozicionirana kao psihoterapijska opcija drugog izbora., In this paper, the authors discuss the psychoanalytic foundations of art psychotherapy. Creativity originates from the unconscious and represents internal conflicts, so art can serve as a unique window into the inner world of patients and further improve the psychotherapeutic process of psychodynamically oriented therapy. Based on the own clinical example and the examples from the literature, the benefits of art therapy in the practice of child psychotherapy are presented. The aim of this paper is, through the synthesis of older and newer literature, to remind clinicians of the great practical usefulness of art therapy as psychodynamically oriented psychotherapy, which in today's time of many psychotherapeutic directions is unjustifiably positioned as an alternative psychotherapeutic option.

Iako su rad i život Ivana Meštrovića (1883.–1962.) predmet brojnih izučavanja, klasična komponenta njegova stvaralaštva nije do sada bila protumačena i objedinjena. Ona se formalno i tematski prepoznaje u svim segmentima njegova umjetničkog, arhitektonskog, pedagoškog i esejističkog djelovanja, te se analizira u tri glavne cjeline, koje vremenski obuhvaćaju prva dva desetljeća 20. stoljeća, međuratno razdoblje i poslijeratnu fazu. Jedan je od rezultata istraživanja, koji se odnosi na prvu cjelinu, uvođenje pojma utopijske skulpture, izlučenog iz konceptualne i povijesne reperkusije Partenona na europsku skulpturu kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. On se tumači na primjeru Vidovdanskoga hrama. Francuski kipari pružaju glavni komparativni materijal na temelju kojeg se uočava Meštrovićeva transgresija od prihvaćanja načela fragmentarne skulpture i asamblaža, arhajskoga monumentalizma i neoklasicizma. U međuratnom razdoblju klasična komponenta prepoznaje se kao stil sâm (neoklasicizam). On je zamjetan na monumentalnim skulptorskim i arhitektonskim djelima, koja održavaju ideje moći i stabilnosti. Razdoblje „povratka redu“ korespondira s tezama antimodernizma, programatski formuliranima u esejima o Michelangelu Buonarrotiju. Posljednje razdoblje shvaća se kao rekapitulacija stečenog iskustva, iskazanog kroz zreli ekspresionizam, realizam, autoreferencijalni neoklasicizam i pastišni eklekticizam ili eklektički monumentalizam. Eklektički pristup tradiciji autentičan je umjetnikov iskaz; taj iskaz je kompleksan (opreka modernizam – antimodernizam) i neusporediv s drugim hrvatskim i europskim kiparima i arhitektima. Meštrovićev se klasični, mnogofasetni identitet potvrđuje kao ključna odrednica njegova opusa, bez koje ga je nemoguće cjelovito interpretirati i kontekstualizirati u okviru modernoga hrvatskog i europskog kiparstva. Iako je većina ostvarenja općepoznata, ona do ovog istraživanja nisu bila cjelovito objedinjena kroz kategorizaciju, koja sagledava stilsko i tematsko formiranje – od antičkih uzora do neoklasicizma. Although for more than a century now the life and work of Ivan Meštrović (1883–1962) have been studied by numerous research scholars, both foreign and domestic, the classical component of his artistic work has never to date been interpreted, contextualised and brought together between the covers of a single work. In this research, this component has been identified formally and thematically in Meštrović’s sculpture, in his architecture, in the drawing, painting and printmaking that also constitute parts of his oeuvre, in his teaching at the Zagreb Academy of Fine Arts and in his writings about art. The classical component, which is considered to be one of the most important characteristics of the work of this artist and architect, is analysed in three main units, covering in terms of time the first two decades of the 20th century and the interwar and post-war phases. In the introductory part, after the chronological framework of the discussion of Meštrović’s art is established, the frame of reference for the concept of the classical component is addressed. It presumes the internalisation and reinterpretation of patterns of theme and composition from a number of periods of art history. Meant here are Antiquity (the period that extends from the appearance of writing in the 4th millennium BC, via the civilisations of Mesopotamia and Egypt down to the collapse of the Roman Empire), the Renaissance (in the oeuvre of Meštrović this mainly means invoking the art of Michelangelo Buonarroti) and the Neoclassicist period. Then the definition of terminology is addressed (archaism, the archaic and archaistic style, the influences of the Bronze Age and classicism as against Neoclassicism), as well as the determination of the chief comparative context, which is French modern sculpture. In addition, to reinforce the need for the study – in terms of the framework of the problem given – reference is made to recent domestic and international exhibition and publishing projects, and to texts in which modernism is redefined precisely in relation to the reinterpretation of the classical tradition. In the first two decades, the presence of classical elements is interpreted as one of the tendencies associated with the stylistic formations of Impressionism, Secession, Symbolism and Expressionism. Keeping up with references to classical culture can be discerned at the very beginnings of the artist’s engagement with sculpture, during the Vienna years (1900–1907), when Meštrović quite plainly advanced negative views about the tradition. In connection with the comparative context, the familiarity of Meštrović’s French critical fortune is expanded, that is, the reception of his participation at the most important exhibitions of the time in 1908 and 1909 (Salon d’Automne, Salon de la Société nationale des beaux-arts). The transition from rejection of the classical tradition to invocation of it, from the development of the lexis of (monumental) archaism to (monumental) neo-classicism is observed through a comparison with French sculptors, with Auguste Rodin, Antoine Bourdelle and Aristide Maillol, who had defined the relation of modern sculpture and Ancient and Renaissance art. Here Rodin’s invention of fragmentary sculpture and assemblage needs particularly to be picked out and attention drawn to the fact that Meštrović was the first Croatian sculptor to employ it. One result of the research into the problem was the introduction of the concept of utopian sculpture. It is derived from the conceptual and historical repercussions of the architecture of the sculpture of the Parthenon on European sculpture of the end of the 19th and the first half of the 20th century. The concept is interpreted with use of the St Vitus Day Temple (1908–1912) and, pursuant to the stylistic and ideological similarities, it is expanded to several other contemporary examples, mainly of Czech and French artists. The temple itself, and the Kosovo Cycle and the Prince Marko Cycle that belong to it, are described in detail and analysed in order to be able to distinguish the finer features of the appropriation of Ancient sculptural and architectural motifs, elements and symbolic meanings. The second decade of the last century was marked by the sculptor’s consideration of Ancient iconographic templates (Venera pudica) and motifs (women dancing) that enabled Meštrović to develop the theme of the female nude further. He also went on pondering the male nude in two directions – the archaic, heroic monumentalism (the monument Victor, Belgrade, 1913) and the anti-hero (for example, Pensive Youth, London, 1915). Subsequently in the thesis through all the periods and within all the units, there is a continued interpretation of reliefs and medals that prove to be particularly suitable for the depiction of the adoption of classical formal patterns, and for the reception of the then current stylistic tendencies (modernism). In the interwar Zagreb period (1922–1942), the classical component can be identified as the main determinant of the style, as the style itself, then (Neoclassicism). This stylistic tendency is perceptible in the monumental sculptural and architectural productions, which reflect the idea of power and stability, for which an ideal framework can be found in elements taken from Antiquity, the Renaissance and Neoclassicism. In the design of the nudes and works of religious topics, Meštrović often resorts to the repertoire of forms and themes that were established by Michelangelo. The focus of the research is on the importance of the sculptural workshop, its role in the transmission of knowledge, skills and the return to the sources of classical, Mediterranean culture. In the case of Meštrović, the problem of workshop is seen through the short-lasting workshops organised for the purpose of his monumental and architectural projects, then through the activity and formation of young sculptors in his studios, and through the organisation and reform of teaching at the Academy of Fine Arts in Zagreb, where he was president and professor. The characteristics of the phenomenon identified as “the return to order” correspond with the thesis of anti-modernism, which he programmatically formulated in essays about Michelangelo (Ivan Meštrović, “Michelangelo (an introduction to a study)” of 1926; Ivan Meštrović Conversations with Michelangelo, 2007; Ivan Meštrović, Michelangelo – essays of an artist about an artist, 2010) and embodied in his own works, which were supposed to be a model for the younger generation of artists and avert them from the destructive influences of the avant-garde. In these essays, he joined the string of French artists who in a similar way had engaged with the Italian sculptor (Rodin, Émile Bernard). It should be pointed out that antimodernism is not necessarily not-modern, that is, outside the currents of the time in which it came into being, which, among other things, is confirmed by Meštrović’s sensitivity to current artistic and political circumstances. In the context of Meštrović ’s reception of Michelangelo, it should be pointed out that in this thesis for the first time his long-lasting engagement with the theme of Moses (1915– 1952) and with portraits of Michelangelo, done in the media of sculpture and drawing is analysed and presented as a whole for the first time. In this part of the thesis, there is discussion of Meštrović’s monumental and architectural oeuvre, to which a particular quantitative impetus was imparted in the third and fourth decades of the century, during which Meštrović won his place as the main state sculptor of the Kingdom of the Serbs, Croats and Slovenes, later known as the Kingdom of Yugoslavia. Because of the closeness with political circles (with, for example, the Karađorđević and Masaryk families) and thanks to the success of his international exhibitions he had a large number of commissions for public sculpture in Croatia, other parts of Yugoslavia and in Europe, the USA and South America, Since these projects have been discussed in previous researches, the objective of the current investigation was to establish the typological development (the equestrian monument, for example, the motif of the winged goddess of victory, Nike) and his correlation with the classical tradition (for example, derivations of the architectural vocabulary of the ancient world, the variation of the ancient structure of temple and its adjustment to contemporary needs of a public and a personal purpose). Still, the dissertation includes some unknown facts and material related to the Speer Memorial of Denver, which was never brought to fruition (1934). The discussion is expanded to Croatian and European (Czech and Latvian) production of monuments, by the consideration of the influence of Meštrović’s public sculpture on the formation of the following generation of Croatian and Slovene sculptors (the defining of the Zagreb Sculpture School) and on the reception of Neoclassicism and monumentalism in the public sculpture of central and northern Europe. The last period of Meštrović’s life and work in Rome, Switzerland and the USA (1942– 1962) is seen as a recapitulation of the experience garnered up to that time. Stylistic derivations are recognised as mature Expressionism, realism and self-referential Neoclassicism. The latter inclination is a confirmation of the long duration of the classical tradition that is sketched out in the thematic stratum (mythology, religion) and in compositional self-referential and referential (Michelangelo, Rodin, Bourdelle) figurativeness. The interpretation is expanded to the phenomenon of eclecticism, that is, of the eclecticism of the pastiche, of eclectic monumentalism, which is attributed in this dissertation above all to his architectural designs (the Njegoš Mausoleum at Lovćen, 1924–1974) and to his sculptural productions in all periods. An eclectic approach to the tradition and to his own artistic past is the authentic expression of this artist. Accordingly, he is both polyvalent and complex (the opposition of modernism and anti-modernism) and is not comparable to other Croatian and European sculptors and architects. The thesis also introduces some little known (for instance, two sculptures on the topic of the slave of 1903) or completely unknown productions (for example, the drawing Source of Courage, 1906 (?) published in the journal Český svět in 1909). From the beginning of his career, from his days as a student in Vienna, right until the last, the American, period, it is possible to recognise and track, with complete clarity, the artist’s specific manner of referring to and reinterpreting classical (mythological, for example) subjects, as well as approaches to form and composition (for example, the different versions of the depiction of Aphrodite or Venus – Venera pudica, Aphrodite, Anadyomene and so on), from sources in Antiquity, which necessarily include not only Greek and Roman but also other ancient world traditions, as well as from the Renaissance and Neoclassicism. Hence this research too was oriented to the chronological coverage of stylistic appropriations of classical motifs, through all the phases of the artist’s work, Nevertheless, sometimes, for the sake of comprehensiveness and readability, a given subject will be covered together in a sub-chapter with productions from different periods (for example, the theme of Domagoj’s Archers, Venera Pudica, Moses, Pietà, the historical origins of memorial architecture and so on). Finally, although most of the works from the periods mentioned are universally known and have been presented in previous interpretations, until this research they were not discussed in a single place and contextualised through stylistic treatment and categorisation that covers stylistic and thematic formation, from ancient sources up to Neoclassicism. The research was founded mainly on works and documents kept in the Ivan Meštrović Museums (Meštrović Atelier in Zagreb, Meštrović Gallery in Split) but also on those to be found in other domestic and foreign museums, libraries, state and private archives. Prior research was crucial – that devoted to Ivan Meštrović, anti-modernism and that addressing the international context. Meštrović’s writings about Michelangelo, the publications he possessed, his collection of photographs and reproductions of Ancient and Renaissance art and architecture tell of his continued and dedicated study of historical periods, the lessons of which he deliberately incorporated into his own productions and adjusted to the current moment and visual style. This thesis shows that Meštrović’s classical, multi-faceted identity is a key determinant of his creative work, which cannot without it be interpreted integrally and contextualised within the framework of modern Croatian and European sculpture.

Cilj je ovoga rada predstaviti opus crteža Vere Dajht-Kralj koji svjedoči o njezinu interesu za izražavanje u različitim medijima. Za polazišnu točku ovoga rada odabrana je formulacija „kiparski crtež“ kako bi se uspostavila veza između autoričina primarnog medija skulpture i crteža te kako bi se time otvorio put za daljnje proučavanje manje poznatoga dijela autoričina opusa. Ta formulacija obuhvaća, s jedne strane, crtež kao skicu za izvedbu skulpture, a s druge strane, crtež kao samostalno umjetničko djelo. Crteži uvršteni u ovaj rad predstavljaju presjek autoričina stvaralaštva i svjedoče o temama i oblikovnim principima kojima se autorica bavila kroz dugi period aktivnoga rada. Također, uključen je i kratak pregled crteža u formiranju dizajnerske ideje te prikaz autoričina crtačkog pristupa kiparskoj površini. Uz likovnu analizu crteža kojom se nastoje opisati kreativni proces Vere Dajht-Kralj i smjena interesa kroz razdoblja rada, važan dio ovoga rada je i arhivska obrada odabranih crteža čime se nastoji rasvijetliti do sada nepoznati opus crteža Vere Dajht-Kralj i pridonijeti daljnjem istraživanju fundusa Zbirke Živog ateljea DK. The aim of this thesis is to present a valuable collection of drawings by Vera Dajht-Kralj, which testifies to her interest in working in various media. The drawings of Vera Dajht-Kralj are analyzed in order to establish a connection between the author's primary medium: sculpture and drawing and to pave the way for further study of this lesser-known part of the author's work. The connection between sculpture and drawing implies, on one hand, a sketch as a step in a process of making a sculpture, and on the other hand, a drawing as an independent work of art. The drawings included in this thesis represent a cross-section of the author's work and testify to the themes and design principles that the author has dealt with over a long period of active work. There is also included a brief overview of the drawings in the formation of the design idea and a presentation of the author's drawing approach to the sculptural surface. In addition to the analysis of drawings that try to describe the creative process of Vera Dajht-Kralj and the change of interest through periods of work, an important part of this work is the archival processing of selected drawings, which seeks to reveal the hitherto unknown drawings of Vera Dajht-Kralj and contribute to further research of the holdings of the Collection of Živi atelje DK.

Fraktalni crtež kao terapeutska metoda je oblik psihoterapije koji koristi umjetnički izraz kao temeljni način liječenja. Zasniva se na obliku koji u svakom svom dijelu odražava cjelinu – fraktalu. Terepeutska metoda fraktalnim crtežom počiva u uočavanju fraktalnosti, odnosno fraktalne geometrije u čovjeku. Naš živčani sustav ima fraktalnu strukturu, a organizam je uređen kao složen sustav u kojem se nalazi jedan od najznačajnijih fraktala – DNK. Metoda izrade i pristup fraktalnom crtežu poistovjećuje se s pristupom životu i načinu razmišljanja. U ovom diplomskom radu, naglasak je na prednostima koje pruža metoda fraktalnog crteža, počevši od razvoja percepcije, dubljeg upoznavanja apstraktnih dijelova osobnosti, poput misli i emocija do proširivanja granica razvijanjem potencijala. Osim što metoda ima umirujući i opuštajući efekt, pruža i informacije o čovjekovim emocionalnim stanjima, talentima i skrivenim snagama, karakternim osobinama, ali i ograničenjima koji otežavaju funkcioniranje. S obzirom da su principi fraktalnosti usko povezani s principima stvaranja, danas se u svim sferama znanosti, osobito kvantnoj fizici i medicini, proučavaju načini korištenja fraktalnih koncepata u procesima iscjeljenja uma i tijela. Metoda fraktalnog crteža se razvija intenzivno te konstantno nadopunjuje novim saznanjima. Fractal drawing as a therapeutic method is a form of psychotherapy that uses artistic expression as a fundamental mode of treatment. It is based on a shape in which the parts are reflection of the whole – the fractal. The therapeutic method of fractal drawing is based on the observation of fractality, i.e. fractal geometry in human body. Our nervous system has a fractal structure, and the body is arranged as a complex system that contains one of the most important fractal - DNA. The method of creation and approach to fractal drawing is equated with approach to life and the individual thinking process. In this thesis, the emphasis is on the advantages provided by the fractal drawing method, starting from the development of perception, deeper acquaintance with abstract parts of personality, such as thoughts and emotions to expanding boundaries by developing potential. In addition to having a calming and relaxing effect, the method also provides information about a person's emotional states, talents and hidden strengths, character traits, but also limitations that make it difficult to function. Since the principles of fractality are closely related to the principles of creation, today fractals are studied in all spheres of science, especially quantum physics and medicine which are using fractal concepts in the process of healing mind and body. The method of fractal drawing is being developed intensively and is constantly supplemented with new knowledge.

Rad obrađuje dio opusa umjetnice Mice Todorović. Riječ je o 16 crteža nastalih u razdoblju od 1929. do 1933. godine koji su prema načinu predstavljanja i tematici jedinstveni u autoričinu opusu. Odlikuju se autentičnošću umjetničkog promišljanja, ali vidljivi su i različiti utjecaji, poput Georga Grosza, grupe Zemlja i Krste Hegedušića. Humorom koji je sofisticiran, ali jasan, autorica ukazuje na neravnotežu između kanoniziranih društvenih svjetonazora i stvarnih principa na kojima djeluje tadašnje društvo. Ovom serijom crteža Mica Todorović uvrstila se u sam vrh socijalno angažirane umjetnosti u regionalnim okvirima., The paper deals with the drawings by artist Mica Todorović that she created from 1929 to 1933. The 16 drawings are unique in her oeuvre in terms of the way of presenting and subject matter. The drawings are authentic for their artistic thinking with various evident influences such as Georg Grosz, the group Zemlja and Krsto Hegedušić. With sophisticated but clear humor, the author points out the imbalance between the canonized social worldviews and the real principles on which the society of that time operates. With this series of drawings, Mica Todorović ranked at the very top of socially engaged art in the regional context.

Pjer Križanić (Glina, 19.5.1890.- Beograd, 21.1.1962.), karikaturist, slikar i likovni kritičar svoj životni put i obrazovanje započeo je na rodnoj Baniji, a potom dolazi u Zagreb gdje završava Obrtnu školu te nastavlja studirati slikarstvo na likovnoj akademiji. U Zagrebu je objavio svoje prve karikature te time započeo karijeru karikaturista. Zagrebačko razdoblje Pjera Križanića njegove su formativne godine, doba likovnog sazrijevanja i formiranja stava o karikaturi kao specifičnom načinu izražavanja. To je vrijeme kada Križanić razvija svoj prepoznatljiv rukopis i sazrijeva u svojim političkim stavovima, što sačinjava podlogu za stvaranje iznimnog opusa sadržajne, provokativne i duhovite političke karikature. Karijeru započetu u Zagrebu nastavio je u Beogradu 1922. godine. Istraživanje zagrebačke dionice Križanićevog plodnog crtačkog opusa razmatra njegove uzore, likovne karakteristike njegova rukopisa te izražajnost i snagu političkih poruka koje u mnogim primjerima nadilaze trenutak u kojem su nastale.

Crtež je temeljni alat u rukama krajobraznog arhitekta. Njime se izražavaju ideje, analizira postojeći te osmišlja novi prostorni red. Nedostatak literature o likovnoj analizi krajobraza potaknuo je moj interes. Ideja je da se različite aspekte prostornog doživljaja može izraziti i analizirati crtežom kako bi ih se promišljalo i iskoristilo u procesu projektiranja krajobraza. Literatura o percepciji prostora u arhitekturi i krajobraznoj arhitekturi te o osnovnim tehnikama i principima crteža u arhitekturi i likovnoj umjetnosti iskorištena je kao temelj daljnjeg promišljanja prostora na primjeru odabranog krajobraza. Osnovna struktura sastoji se od: inicijalnih crteža, odabrane lokacije, postojećeg stanja, analize funkcionalnih karakteristika, crteža prostora, likovne analize prostora te sinteze finalnog rješenja. Rezultat rada je likovno vrijedan prikaz projektantskog procesa koji jasno i smisleno komunicira karakteristike prostora te krajobrazno rješenje proizišlo iz likovne analize i promišljanja prostora crtežom. Drawing si the main tool in the hands of a landscape architect. It's a means of expressing ideas, analyzing the existing and creating new spatial order. A lack of literature on the artistic analysis of landscape raised my initial interest. The main idea is that the different aspects of spatial experience can be expressed and analyzed through the medium of drawing, so that they could be contemplated and used in the process of landscape design. Literature on the perception of space in architecture and landscape architecture, as well as on the main principles and techniques of drawing in architecture and fine arts, is the basis of further contemplation of space in a particular selected landscape. The main structure consists of: initial drawings, selected location, existing condition, analysis of functional characteristics, artistic analysis of space and sintesys of a final design. The result is an artistically valuable presentation of the design process that clearly and meaningfully communicates the characteristics of space and a landscape design resulting from artistic analysis and contemplation of space through drawing.

Poticaj za moj diplomski rad bila je instrumentalna glazba. Rad polazi od glazbenih kompozicija koje sam slušala, a koje su kreirali različiti umjetnici, kako klasični tako i oni suvremeni. Slušanje instrumentalne glazbe pobudilo je u meni želju za opisivanjem zvukova koje čujem u navedenim glazbenim kompozicijama. Prilikom slušanja instrumentalnih glazbenih kompozicija u glavi sam dobivala vizualne reprezentacije tih zvukova. Najekspresivnije mentalne podražaje dobivala sam kroz instrumentalnu glazbu. Prenošenjem vizualnih mentalnih podražaja na papir pomoću geste i apstraktnog crteža u tušu došlo je do oslobađanja podsvjesnih mentalnih procesa i obrazaca koji su se mogli primijetiti na crtežima kroz određeno vremensko razdoblje. Osvijestivši te procese odbacujem glazbu kao motivaciju i dominantni podražaj za ekspresiju u crtežu te ulazim u sferu nekontroliranog, nesvjesnog, apstraktnog crteža pomoću kojega pokušavam svoje podsvjesne obrasce prenijeti na papir u obliku gestikularnog apstraktnog crteža kojeg kasnije ponavljam na grafičkom otisku u grafičkoj tehnici dubokog tiska - suhoj igli. Tehniku sam izabrala zbog njezine sličnosti crtežima u tehnici tuša, širokom spektru mogućnosti izrade raznih karaktera, vrsta linija i ploha kao i zbog raznovrsnosti alata koje navedena grafička tehnika pruža. Radovi su ostvareni na velikim formatima u obliku diptiha radi ograničenih mogućnosti tiskarske preše, veličine arka Fabriano papira, veće mogućnosti pokreta rukom te bolje vidljivih detalja. My dissertation begins with instrumental music. It starts from the musical compositions I was listening, created by numerous musicians, both classical and contemporary. Listening of the instrumental music affected my desire to visualy describe sounds in those compositions. While listening that type of music I was visualising the sounds in my mind. The most expressive mental stimulations came from instrumental and electronic music. By transferring these visual stimulations on paper using gestures and abstract drawing in ink I released subconscious processes and patterns that could be recognised and observed in my dravings over a period of time. Becoming aware of these subconscious processes I rejected music as the motivation and the dominant stimulation for expression in drawings and entered the realm of uncontrolled, unconscious abstract drawing which I tried to transfer on paper in the form of a gesticular abstract drawing which I later repeated in intaglio graphic print technique named dry needle. I choose this type of graphic technique because it has lot of similaraties with drawing in ink on paper, wide range line and surface characteristic as well as large variety of tools that this graphic technique provides. Art works were realized on large formats in the form of diptychs due to the limited possibilities of the printing press, size of Fabriano paper sheets, greater freedom of hand movement and better visibility of details in drawings.

Crtež je od davnih vremena poznat kao sredstvo univerzalnog izražavanja i komunikacije. Razvijao se između mašte i čovjekove potrebe za izražavanjem te s vremenom postao osnova u likovno - umjetničkom izražavanju. Ljudsko tijelo motiv je likovnog stvaralaštva od najstarijih vremena u pećinama pa sve do današnjeg modernog doba, a prikaz njegovih proporcija i pokreta mijenjao se kroz stilska razdoblja. Dijete u svojoj najranijoj dobi crtež koristi kao komunikacijsko sredstvo koje mu dopušta slobodu izraza i razvoj mašte te kognitivnih i motoričkih sposobnosti. Cilj ovog diplomskog rada je istražiti prikaz ljudskog tijela u likovnoj umjetnosti i ukazati na raznolika shvaćanja ljudske ljepote koja se razlikuju od kulture do kulture. Također u ovom diplomskom radu osvrnut ću se na sam pojam crteža kao osnove likovnog izraza te ću opisati crtačke tehnike i prikazati razvoj crteža kroz povijest. U ovom diplomskom radu jedan od ciljeva je dati prikaz razvoja crteža djece rane i predškolske dobi i primarnog školskog obrazovanja te analizirati razvoj dječjeg crteža preko motiva ljudskog lika, a kao prilog istraživanju osmisliti i napraviti didaktički materijal (autorsku lutku) kao pomagalo pri poučavanju djece o anatomiji i proporcijama ljudskog tijela. Prvi dio diplomskog rada je napravljen kroz kvalitativno istraživanje analizom i prikupljanjem podataka iz dostupne literature te je deskriptivno obrađen u obliku diplomskog eseja. Drugi dio istraživanja odnosi se na osmišljavanje i oblikovanje didaktičkog pomagala za nastavu. Uz praktičnu izvedbu lutke priložit ću foto dokumentaciju izvedbe i opis moguće uporabe didaktičkog materijala u nastavi. From the ancient times drawing has been known as a way of universal expression and communication. It is developed between the imagination and man's need for expression, and over time became the basis for artistic expression. The human body is a motif of artistic creation from the earliest times in caves to the present day, and the presentation of its proportions and movements has changed through stylistic periods. At its earliest age child uses drawing as a way of communication that allows him freedom of expression and development of imagination and cognitive and motor skills. The aim of this thesis is to explore the representation of the human body in fine arts and to point out diverse understandings of human beauty that differ from culture to culture. Also in this thesis I will explain concept of drawing as basis of artistic expression, describe drawing techniques and show development of drawing through history. In this diploma thesis, one of the goals is to give an overview of development of children's drawing during early and preschool age and primary school education and to analyze the development of children's drawing through human character motifs, and as a contribution to the research, design didactic material (author's puppet) that will help teaching children about the anatomy and proportions of the human body. The first part of the thesis was made through qualitative research by analyzing and collecting data from the available literature and was descriptively processed in the form of a graduate essay. The second part of the research relates to the design and shaping of didactic material. Along with the practical performance of the puppet, I enclosed photo documentation of the and a description of the possible use of didactic material in teaching.

Cilj je ovoga rada istražiti na koje načine djeca predškolske dobi vrednuju svoje likovne radove i radove svojih vršnjaka. Istraživanje u svrhu ovoga rada provedeno je upravo na grupi djece predškolske dobi koja su na temelju izrade crteža Šarenoga dvorca iz mašte trebala uočiti prednosti i nedostatke radova svojih vršnjaka ili sebe samih. U istraživanju je sudjelovalo osamnaestero djece DV „Sunčica“ iz Osijeka. Dječji odgovori nisu u potpunosti razvijeni, dakle njihovo je vrednovanje skromnije u odnosu na djecu osnovnoškolske ili starije dobi. Istraživanje je ispunilo očekivanja i pomoglo nam je odgovoriti na pitanja koja su bila ključna za ovaj rad. Kroz razgovor o likovnom djelu djeca usvajaju likovne vrijednosti, razvijaju sposobnosti percipiranja i prepoznavanja likovnih pojmova, postaju svjesni doživljaja koje pobuđuje umjetničko djelo. The aim of this paper is to observe in what ways children of preschool age value their artwork and the artwork of their peers. The research for the purpose of this paper was conducted on a group of preschool children who, based on a drawing of Colorful castle from imagination, should have noticed the advantages and disadvantages of the work of their peers or themselves. Eighteen children from "Sunčica" kindergarten from Osijek participated in the research. Children's responses are not fully developed, so their evaluation is more modest compared to children of primary school or older. The research met expectations and helped us answer questions that were crucial to this work. Through the conversation about the artwork, children adopt artistic values, develop the ability to perceive and recognize artistic concepts, become aware of the experiences that the artwork evokes.

" Crtanje se ne uči, jer se stvaralački ne može izraziti na osnovi neke gramatike i pravopisa crtanja, već na osnovi vlastite slobodne interpretacije." (Bodulić, 1982, str. 7) Crtežom se služe svi, a naročito djeca. Djeca se likovno izražavaju kako bi prikazala ono što ih zanima. Njihovo likovno izražavanje nije nametnuto od strane društva već je spontano i prirodno te se kao takvo mora poticati. Upravo je u ovom radu opisano dječje likovno stvaralaštvo koje prolazi i razvija se kroz različite faze. Kako bi što bolje predočili dječji napredak iz jedne faze u drugu svaka je faza potkrijepljena dječjim crtežom. Djeca svoj likovni izraz započinju fazom šaranja u kojoj grčevito drže olovku pa ga postupno razvijaju i usavršavaju do faze vizualnog realizma u kojoj djeca pažnju posvećuju i najsitnijim detaljima. Dijete oduševljava ponuda crtačkih materijala, sredstava i tehnike kojima može svoju maštu i emocije prenijeti na papir. Razne crtačke tehnike koje djetetu omogućuju istraživanje njihovih mogućnosti dok dijete doprinosi svom likovnom izrazu navedene su i opisane u ovom radu. Istaknuta je i važnost ponude različitih crtačkih sredstava kojima dijete može manipulirati kako bi stalno napredovao i razvijao svoje likovne vještine. U radu se spominje i odgojitelj čiji je zadatak promatrati dijete i bilježiti promatrano kako bi bili u toku sa djetetovim likovnim razvojem. "Drawing is not learned, because it cannot be expressed creatively on the basis of some grammar and spelling of drawing, but on the basis of one's own free interpretation." (Bodulić, 1982, p. 7) Everyone uses drawing, especially children. Children express themselves artistically to show what interests them. Their artistic expression is not imposed by society but is spontaneous and natural and as such must be encouraged. This final work described children's art that goes through and develops through different stages. In order to better represent children's progress from one phase to another, each phase is supported by children's drawing. Children begin their artistic expression with a phase of coloring in which they hold the pencil convulsively, and then gradually develop and perfect it to a phase of visual realism in which children pay attention to even the smallest details. The child is thrilled by the offer of drawing materials, tools and techniques with which he can transfer his imagination and emotions to paper. Various drawing techniques allow the child to explore their possibilities while the child contributes to his or her artistic expression. The importance of offering various drawing tools that a child can manipulate in order to constantly progress and develop their artistic skills was also emphasized. The final work also mentions an educator whose task is to observe the child and record what is observed in order to keep up with the child's artistic development.

Depiction of a geographical area through drawings is an individual ability, significantly variable over time. The essential development of such ability can primarily be observed during the period starting from what is termed younger school age to the period of pubescence. This study presents the results of a research focused on monitoring the development of the ability of students aged between 6 and 15 to reproduce their mental image of a well-known geographical area in the form of a drawing (cognitive or mental map). The research was carried out by the method of analyzing the drawings of comparative mental maps produced by primary and lower secondary school students. The data obtained from the research were then statistically evaluated on the basis of selected criteria in order to find identical or different stereotypes in the drawings. Research results point to the existence of significant differences in the ability to graphically illustrate a wellknown geographical space, reflecting, in particular, the age (or degree of experience gained) and, to a lesser extent, the gender. Such findings are important from the pedagogical point of view, because the creation of graphic representation of a certain area belongs to the basic geographical competencies of students., Prikaz geografskoga prostora putem crteža individualna je sposobnost, značajno promjenjiva kroz vrijeme. Temeljni razvoj takve sposobnosti primarno se može promatrati u razdoblju od tzv. mlađe školske dobi do razdoblja puberteta. Ovim radom prikazani su rezultati istraživanja koje se usredotočilo na promatranje razvoja sposobnosti učenika između 6. i 15. godine u stvaranju mentalne slike poznatoga geografskog područja, u obliku crteža (kognitivna ili mentalna karta). Istraživanje je provedeno analizom crteža usporednih mentalnih karata koje su napravili učenici osnovne škole. Podatci dobiveni istraživanjem zatim su statistički vrednovani na temelju određenih kriterija, kako bi se pronašli isti ili različiti stereotipi među crtežima. Rezultati istraživanja upućuju na postojanje značajnih razlika u sposobnosti grafičkoga prikazivanja poznatoga geografskog prostora, osvrćući se konkretno na dob (ili stupanj stečenoga iskustva) ili, u manjoj mjeri, i na spol učenika. Takvi ishodi su bitni s pedagoškoga stajališta jer rad s geografskim prikazom određenoga područja pripada osnovnim geografskim kompetencijama učenika.

U diplomskom radu želim predstaviti utjecaj dječjeg crteža u kontekstu moderne i suvremene umjetnosti i prikazati povijesni pregled o najreprezentativnijim pogledima odgajatelja, psihologa i umjetnika o pojmu dječjeg crteža. Diplomski rad proizlazi iz činjenice da taj poseban pogled i njegove odgovarajuće obrazovne prakse više od jednog stoljeća dominiraju likovnim obrazovanjem. Obrazloženje ovog rada je da se za kritičko razumijevanje premisa i filozofskih temelja obrazovnog modela takve veličine treba ispitati njegovo podrijetlo i povijesni identitet. Prakse likovnog odgoja temelje se na ideji da dječje kreacije imaju umjetnička/estetska svojstva i stoga se mogu opravdano opisati kao dječja umjetnost. Iako su djeca na drugačiji način kreativna u odnosu na odrasle, kaže se da uživaju u svojstvenom umjetničkom potencijalu, koji je paralelan onome najcjenjenijih modernih i suvremenih umjetnika. Diplomski rad temelji se na prepoznavanju i interpretaciji radova Paula Kleea, Joana Miroa, Jeana Dubuffeta, Jean-Michela Basquiata te usporedbom njihovih umjetničkih radova s dječjim crtežom i izričajem dječje primarnosti. Rad se dotiče pitanja univerzalnosti vizualnog jezika i uporabe minimalnih izražajnih i likovnih sredstava u umjetnosti. This master thesis presents the influence of children's drawings in context of modern and contemporary art, and shows a historic survey on the most representative educators', psychologists' and artists' views on the concept of children's drawings. The master thesis is a result of the fact that this special views and their appropriate educational practice dominate in fine arts education over a century. The explanation for this thesis is that origin and historic identity need to be examined in order to critically understand the premises and the philosophical foundations of an education model of such dimensions. The practice of art education is based on the idea that children's creations have artistic/aestethic statements and therefore can be justifiaby described as children's art. Although children are creative in different ways than adults, it is said that they enjoy a distinctive artistic potential that is parallel to that of the most respected modern and contemporary artists. This master thesis is based on the recogniton and interpretation of works of art by Paul Klee, Joan Miró, Jean Dubuffet, Jean-Michel Basquiat as well as the comparison of their works of art with children's drawings and the expression of chidlren's primacy. It touches the question of universiality of visual language and usage of minimal expressive and artistic means in art.

Pomoću otvorene kompozicije u radovima ostvarujem mogućnost mnoštva varijacija u spajanju različitih fragmenta osobnih doživljaja. Svakom novom rekompozicijom starih radova postavljam novi pogled u tumačenju značenja rada koji, između ostalog, predstavlja refleksiju stanja osobnog unutarnjeg prostora te se na taj način postiže uvid u metafizičko stanje cijelog osobnog habitusa. Corpus čini nematerijalno tijelo, odnosno duhovno i emocionalno stanje čovjeka i zbog toga tim pojmom obuhvaćam cijelu seriju radova i njihovih varijacija. Crteži koji su nastajali tijekom duljeg vremenskog razdoblja, u konačnici su mi koristili kao dijelovi za rad u Photoshopu. U odnosu između manualnog crtanja i Photoshopa osjetila sam zamagljivanje granica. To zamagljeno polje osjećam kao izvor slobode u stvaranju.

Strip je niz sličica povezanih naracijom. To je jedinstveni spoj crteţa i riječi - priča u slikama. U svojim počecima ima svrhu zabave čitateljima novina, no ubrzo zbog svoje jedinstvene karakteristike prerasta u samostalni medij te se svrstava u kategoriju umjetnosti. Iako je danas pomalo utihnuo, jedno vrijeme je imao zbilja zlatno razdoblje. No kako god bilo, publika je ipak tu. Ovim radom imala sam priliku iskusiti kako je to stvoriti strip. „Negdje u šumi“ je priča koja je sa svojom temom prilagoĎena High Grounds festivalu, u sklopu kojeg se odrţala izloţba „Connecting with source“ na kojoj je strip bio izloţen. Posjetitelji su kroz 2 dana imali prilike pročitati strip te vidjeti kako bi to bilo da se nekim slučajem izgube u šumi i naiĎu na vilinski svijet. Ovim radom sam istraţila čitavo područje stripa, njegovu povijest, oblik, i jezik.

Rad problematizira pitanje kako predočiti misao u likovno djelo. Kroz tekst se isprepliću opisi i pojmovi uglavnom vezani uz umjetnike nadrealizma koji su nastojali prikazati svijet snova i nesvjesnoga te proniknuti u najdublje slojeve psihe. Osim toga, kroz rad se analizira niz autoričinih crteža kao ideje o jednoj zajedničkoj kompoziciji, svojevrsnoga imaginarnog pejzaža.

Doktorski umetnički projekat je realizovan uz konsultacije sa nadležnim mentorom. Sastoji se iz praktičnog umetničkog projekta iz oblasti slikarstva i pisanog dela umetničkog projekta. Pisani deo umetničkog projekta predstavlja opis umetničkog stilizovanja, likovne interprentacije i objašnjenje osnove likovnog jezika i psihološkog izraza. Pisani deo umetničkog projekta potkrepljen je reprodukcijama svih radova koji čine praktični deo projekta. Metodi i postupci korišćeni u doktorskom umetničkom projektu u skladu su sa zahtevima savremene likovne umetnosti. Tema rada je portret, interpretacija lika portretisanih ličnosti, tako da radovi imaju sopstveni vid komunikacije sa posmatračem. Svi porteti rađeni su poznatim slikarskim materijalima i alatom. Kao slikarski materijal korišćene su grafitne i pastel olovke, olovke u boji, uljane i akrilne boje, a kao alat, slikarske četkice različitih oblika i veličina i metalne lopatice za nanošenje boja. Odabran slikarski materijal bio je najadekvatniji za ostvarivanje zamišljenih i planiranih ideja koje stvaraju vidljivu likovnu vrednost celog tematskog sadržaja. Ovim projektom je predviđena analiza postupka izrade portreta pomoću fotografskih predložaka i proučavanje emocija na licima, putem vizuelnih komunikacija. Za realizaciju vizuelne stvarnosti portreta primenjen je postupak materijalizacije kroz crtež i sliku. U okviru likovnog stvaranja, nadahnuta intelektualna svest i emotivni sklop doveli su do realizacije željenih rezultata.

Докторски уметнички пројекат је реализован уз консултације са надлежним ментором. Састоји се из практичног уметничког пројекта из области сликарства и писаног дела уметничког пројекта. Писани део уметничког пројекта представља опис уметничког стилизовања, ликовне интерпрентације и објашњење основе ликовног језика и психолошког израза. Писани део уметничког пројекта поткрепљен је репродукцијама свих радова који чине практични део пројекта. Методи и поступци коришћени у докторском уметничком пројекту у складу су са захтевима савремене ликовне уметности. Тема рада је портрет, интерпретација лика портретисаних личности, тако да радови имају сопствени вид комуникације са посматрачем. Сви портети рађени су познатим сликарским материјалима и алатом. Као сликарски материјал коришћене су графитне и пастел оловке, оловке у боји, уљане и акрилне боје, а као алат, сликарске четкице различитих облика и величина и металне лопатице за наношење боја. Одабран сликарски материјал био је најадекватнији за остваривање замишљених и планираних идеја које стварају видљиву ликовну вредност целог тематског садржаја. Овим пројектом је предвиђена анализа поступка израде портрета помоћу фотографских предложака и проучавање емоција на лицима, путем визуелних комуникација. За реализацију визуелне стварности портрета примењен је поступак материјализације кроз цртеж и слику. У оквиру ликовног стварања, надахнута интелектуална свест и емотивни склоп довели су до реализације жељених резултата. Doktorski umetnički projekat je realizovan uz konsultacije sa nadležnim mentorom. Sastoji se iz praktičnog umetničkog projekta iz oblasti slikarstva i pisanog dela umetničkog projekta. Pisani deo umetničkog projekta predstavlja opis umetničkog stilizovanja, likovne interprentacije i objašnjenje osnove likovnog jezika i psihološkog izraza. Pisani deo umetničkog projekta potkrepljen je reprodukcijama svih radova koji čine praktični deo projekta. Metodi i postupci korišćeni u doktorskom umetničkom projektu u skladu su sa zahtevima savremene likovne umetnosti. Tema rada je portret, interpretacija lika portretisanih ličnosti, tako da radovi imaju sopstveni vid komunikacije sa posmatračem. Svi porteti rađeni su poznatim slikarskim materijalima i alatom. Kao slikarski materijal korišćene su grafitne i pastel olovke, olovke u boji, uljane i akrilne boje, a kao alat, slikarske četkice različitih oblika i veličina i metalne lopatice za nanošenje boja. Odabran slikarski materijal bio je najadekvatniji za ostvarivanje zamišljenih i planiranih ideja koje stvaraju vidljivu likovnu vrednost celog tematskog sadržaja. Ovim projektom je predviđena analiza postupka izrade portreta pomoću fotografskih predložaka i proučavanje emocija na licima, putem vizuelnih komunikacija. Za realizaciju vizuelne stvarnosti portreta primenjen je postupak materijalizacije kroz crtež i sliku. U okviru likovnog stvaranja, nadahnuta intelektualna svest i emotivni sklop doveli su do realizacije željenih rezultata.

Predmet istraživanja završnog rada likovno je stvaralaštvo Dušana Džamonje, kipara koji je kroz svoje djelovanje ukazao na autentičnost izražavanja likovnog svijeta i neodustajanja od stvaralačkih vizija. Cilj istraživanja je objasniti ulogu i važnost umjetnikovog djelovanja te objasniti postupke i tehnike realiziranja njegovih djela. Završni rad govori o autorovoj biografiji, likovnoj stvaralačkoj sintezi i temeljima na kojima se baziraju radovi. U tekstu su opisana skulpturalno-prostorna istraživanja koja govore zbog čega je prostor važno gradivno sredstvo, kako se gradi kontinuirano stvaralaštvo, te objašnjava koju ulogu postižu materija i ritam u skulpturi i crtežu. Posebno su istaknute značajke o Džamonjinom eksperimentiranju s materijalima, o uspjelim i neuspjelim eksperimentima koji su u konačnici doveli do autentičnog izražavanja te važnosti tehnike i materije u kojima su realizirana djela. Istražena je umjetnikova morfologija, važnost sfernih oblika i uzajamno djelovanje prostora i forme te umjetnički koncept koji nam objašnjava o dezintegraciji okrugle forme i ukazuje na nove likovne segmente. Simboli u skulpturi govore nam o ranijoj fazi stvaralaštva u kojoj je umjetnik izabrao lik jelena i prikazao ga na ekspresivno svojstven način. Isto tako, razložili su se značajni projekti, skulpturalno-arhitektonska ostvarenja, od idejnih maketa do realiziranih djela postavljenih u prostor, tretirajući skulpturu kao arhitekturu te vizija o ujedinjenju skulpture i arhitekture uklopljene u znakovitu i čudesnu prirodnu okolinu. The subject of final research is the artistic creation of Dušan Džamonja. A sculptor who has demonstrated through his work the authenticity of expressing the visual world and not giving up on the creative vision. The aim of the research is to explain the role and importance of the artist's work, and to explain the procedures and techniques for realizing his work. The final paper deals with the author's biography, visual creative synthesis and the foundations on which the works are based. The text describes sculptural - spatial explorations that indicate why space is an important building material, how to build continuous creativity, and explains the role of matter and rhythm in sculpture and drawing. Particularly highlighted are the features of Džamonja's experimenting with materials, successful and unsuccessful experiments that ultimately led to authentic expression. The importance of the techniques and materials in which the works are realized. In the artist's morphology, the importance of sphere forms and the mutual action of space and form. The art concept that explains the disintegration of the round shape and points to new visual segments. Symbols in sculpture tell us about the earlier stage of creativity in which the artist chose the image of the deer and displayed it in an expressive manner. Significant projects, sculptural - architectural achievements, from conceptual models to accomplished works placed in space, treating sculpture as an architecture. A vision of the unification of sculpture and architecture embedded in a sign and marvelous natural environment.

Rad „Metamorfoze“ dimenzija 35 x 24,5 cm sačinjen u nizu od pet crteža na Fabriano papiru prikazuje postepenu preobrazbu tonskog crteža bogomoljke u njezinom prirodnom okruženju. Motiv bogomoljke sam izabrala zbog njezine prilagodljivosti okolišu te sam ju povezala sa ljudskom potragom za identitetom te čovjekovim odnosom sa vlastitom okolinom.. Metamorfoza je biološki proces promjene fizičkog života određene skupine životinja ili u slučaju čovjeka kroz radne navike, način razmišljanja. Čovjek se prilagođava okolini radi nagona opstanka ili u životinjskom svijetu – nastavkom vrste. Putem metamorfoza pokušavam se stopiti sa samom srži prirode, naglašavajući promjenu kao kontinuirani proces međudjelovanja u okolini, kojeg ne možemo zaustaviti niti u potpunosti kontrolirati. Naša preobrazba postaje dio osobnog sazrijevanja, cjeloživotnog učenja putem vlastitih pokušaja i pogrešaka. Ovim pristupom pokušavam postaviti egzistencijalna pitanja promatraču kod kojeg mi je cilj poistovijetiti ga s procesom metamorfoze.

Nastajanje završnog rada bio je kontinuirani proces zapažanja okoline te igre misli i mašte unutar vremenskog perioda od 30 dana. Ostvaren je kroz 9 grafičkih listova na kojima su otisnute cinčane matrice dimenzija 17x14 centimetara te 21 crteža u tehnici tuša. Papiri na kojima su nastali radovi su 33,5 cm širine i 24,5 cm visine. Grafike su rađene kombiniranim tehnikama dubokog i visokog tiska. Naziv svakoga rada je nadnevak njegova nastanka.

Pogreb mitropolita Pavla Nenadovića 1768. godine imao je oblik barokne simboličke manifestacije sa religiozno-političkim značajem. Uprkos tome što se radilo o jednoj od najvažnijih i najuticajnijih ličnosti tog doba, nije ostalo puno podataka kako je taj događaj izgledao. Jedan sačuvani opis, koji je načinio Zaharija Orfelin, kao i crteži, koje su izradili on i Teodor Kračun, objašnjavaju koncept arhijerejske reprezentacije u kontekstu kulture sećanja. Pogreb u kojem je kroz Sremske Karlovce proneseno i pogrebeno mitropolitovo telo, kao i posthumne predstave na kojima je ono prikazano, imali su za cilj da učvrste njegovu sliku u kolektivnom pamćenju. U tekstu se razmatra pogreb mitropolita Nenadovića i nastanak Orfelinovog i Kračunovog crteža. Takođe se analizira problem kreiranja sećanja na počivšeg mitropolita kroz simboličku prezentaciju njegovog tela u kontekstu memorijalne kulture Srba u doba baroka. The question regarding the funeral of the metropolitans of Karlovac in the 18th century has only sporadically been on the agenda of the Serbian historiography. Most of the published sources dealt with the description of the funerals of the bishops of Timisoara which then served as a source for the study and understanding of this issue. The later-date researchers mostly focused on the rite carried out during the funeral of the Serbian bishops in the 18th century, starting from the concepts of the Baroque culture's theatrics, and as a comparison they used similar Catholic ceremonies from the 17th and the 18th centuries. The funeral of Metropolitan Pavle Nenadović in 1768 had the form of a Baroque manifestation filled with political symbolism while his body was at the same time both the subject and the object of the representation. The insignia and symbols displayed on the coffin or carried in the procession marked the symbolic presence of the metropolitan, just as they used to serve that function during his life time. Such a parade had a very clear and specific political connotation with the aim to strengthen the religious patriotism among the Serbian population. Just the very presence of the people marked a symbolic confirmation of the loyalty to the institution of the metropolitans of Karlovac which the body in the procession represented. Despite the fact that this concerned one of the most important and most influential persons of that time, not a lot of data have been preserved as to what this event looked like. The only kept description provided by Zaharija Orfelin, as well as the drawings made by him and Teodor Kračun, explain the concept of the episcopical representation in the context of the culture of remembrance. The goal of the funeral in which the funerary body of the metropolitan was taken through Sremski Karlovci, as well as the posthumous representations in which it was shown, was to strengthen his image in the collective memory. Taking into consideration the chronological links between the events, the death of the metropolitan and the Orfelin's and Kračun's portraits, it is clear that this is about the representation of the body in the context of creating public remembrance. Although the issue related to the representation of body is usually linked within the modern history's culture with the concept of social power, the posthumous portrait must unquestionably be put within the frameworks of the collective and individual memories. This particularly refers to the body of the metropolitan that in the political sense of meaning symbolised the collective body of the orthodox nation in Hungary, which precisely Orfelin and Kračun represented in their drawings.

Skupna izložba kostima i kostimskih crteža u periodu od 1800 do 1900 godine. Sudjeluju : Leana Alić, Ana Raguž, Dora Herak, Tea Mihalinec, Diana Mihalić, Elvira Ulip, Marin Sovar, Đurđica Kocijančić. Autorica izložbe i kustos doc. dr. art Ivana Bakal

Skupna izložba crteža i kostima studenata i predavača diplomskog studija Kostimografije na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Izložba je trajala od 12.11. 2018. -10.12.2018.

Ovim završnim radom sam odlučila zaokružiti cijelu treću godinu preddiplomskog studija. Na trećoj godini smo suočeni sa slobodom izričaja. Što je pozitivno ali sa sobom nosi izgubljenost. Ovim se radom referiram prvenstveno na sebe i svoje snalaženje i pronalaženje na završnoj godini. Jednako tako međusobno utječemo u klasi jedni na druge a dijelimo mnijenje što intenzivira doživljaj istog. Osim paradoksalnog susreta s izgubljenošću u slobodi, kroz proteklu godinu sam se susretala i s osobnim, intimnim zbivanjima koja su utjecala na moj rad, promjene načina razmišljanja i doživljavanja umjetnosti. Sve već navedeno, emocije, frustracije i fascinacije, misli, poeziju i meni važne motive, sam iznosila na slikarsku podlogu. Prikazana su predomišljanja i paradoksalnosti s kojima se susrećem i borim u procesu formiranja nečeg novog. Izradi rada sam pristupala spontano i impulzivno. Na čistu podlogu sam lijepila novinski papir i preslikavala ju bojom za beton. Kompletan rad nema sjaja, niti je bogat koloritom, zato se i nisam služila primjerice uljanim bojama, nego akrilom i bojom za beton jer kada se osuše budu mat i djeluju prašnjavo na dodir. To svojstvo tih boja mi je odgovaralo uz ideju rada, jer asocira na zid, beton, nešto golo, a sama ideja jest iskazivanje intimnih doživljaja. S obzirom da se referiram na istraživanje sebe, ali i likovnih tehnika i materijala, tako sam se koristila kombiniranom tehnikom i rad izgleda razigrano. Sve što sam iznosila, iznosila sam iskreno, isto tako i crtež koji se nalazi na radu djeluje kao dječji crtež, naivno i nije u skladu s uvaženom geometrijskom perspektivom., dječje. Rad ne zadrži privid dubine prostora niti sam se htjela time poslužiti, dubina koju sam htjela prikazati jest čista slojevitost ljudskog uma i emocija. To sam djielom dočarala lazurnim preslicima bojom, kojima se nešto ranije zapisano ili nacrtano slabije vidi, ali nije u potpunosti isključeno. Isto kao i protok misli na koje sam se bazirala, i sjećanje na iste.

Sposobnost je čitanja temeljno obrazovno sredstvo i sastavni je dio čovjekova života. U suvremenom svijetu nezamislivo je ne vladati tom vještinom jer predstavlja preduvjet za snalaženje u sve većem broju informacija. Vještinu čitanja potrebno je usvajati i razvijati od najranije dobi. Čitanje je vrlo važan dio nastave Hrvatskog jezika jer postavlja temelj za obrazovanje učenika u svim drugim područjima i na svim ostalim razinama. Učenici osnovne škole tek će u budućnosti postati izgrađeni čitatelji, a put prema tome zahtjevan je i dug. Sam proces usvajanja vještine čitanja za učenike predstavlja svojevrstan napor te je zadaća učitelja predstaviti čitanje kao važnu, ali i zanimljivu aktivnost. Učitelj tako treba stvoriti kvalitetno i motivirajuće čitateljsko ozračje razreda u kojem će učenici usvajati želju i ljubav prema čitanju u školi, ali i u slobodno vrijeme. U današnje vrijeme ubrzanog razvoja tehnologije i sve veće dostupnosti različitih tehnoloških izvora zabave posebno treba njegovati uz čitanje u funkcionalne svrhe i čitanje iz užitka. Učenicima tako treba omogućiti da dožive književnoumjetničke tekstove na što višoj razini, potaknuti njihovo promišljanje o tekstu i omogućiti im da izraze svoje vlastite doživljaje teksta na različite načine. Jedan od načina na koji učenici dodatno mogu nadograditi svoj književnoumjetnički doživljaj teksta je likovnim aktivnostima koje omogućuju učenicima da svoje razumijevanje izraze crtežom ili slikom. Postoji velik broj metoda kojima se može potaknuti učenike na prepričavanje priča, pričanje priča i smišljanje priča, a koje se mogu povezati s Likovnom kulturom u nastavi. Neke od njih su: knjižni pano, tuljac priča, svitak priča, slikovnica bez teksta, četiri slike – priča, priča na zemljovidu i mnoge druge. Njihovim se korištenjem omogućuje učeniku kreativno likovno izražavanje vlastitog doživljaja te kasnije korištenje vlastitog likovnog rada kao pomoći pri jezičnom izražavanju. Znanje koje učenici tako stječu dublje je, cjelovitije i trajnije. Također takvim oblicima rada razvijaju se kod učenika i likovna i jezična kreativnost, želja za aktivnim sudjelovanjem u nastavi, pripovjedne i jezične sposobnosti te sposobnosti likovnog izražavanja. Primjena je navedenih aktivnosti korisna i iz razloga što doprinosi dinamiziranju samog nastavnog procesa koji tada postaje zanimljiv i rado prihvaćen među učenicima. The ability to read is a fundamental educational tool and an integral part of man's life. It is unimaginable in the modern world to not own this skill as it is a prerequisite for dealing with an only increasing amount of information. Reading skills need to be developed from the earliest age. Reading is a very important part of education of the Croatian language as it sets the foundation for student education in all other areas and at all other levels. Primary school pupils will only become established readers after further education, making the path demanding and long. The process of acquiring reading skills is a great effort for students and the teacher's task is to present reading as an important or interesting activity. Therefore, the teacher should create a quality and motivating athmosphere in the classroom, in which students will develop love and passion towards reading both in school and in their free time. In today's time of rapid technology advancement and the increasing availability of various technological sources of entertainment, it is especially important to aim at creating an environment where students can read for functional purposes but also enjoy the process. Students should be allowed to experience literary texts at a higher level, encouraging their thinking about text and allowing them to express their own text experiences in different ways. One way that students can additionally develop their literary experience is through art activities which allow studends to show their understading through art or paintings. There is a wide range of methods with which students can be enouraged to think of their own stories and tell them to others – these methods can be related to art in education. Some of them are: picture books, stories on maps, scroll stories and many more. Using these allows the student to creatively express their own experience and using their own art to help them with linguistic expression. The knowledge students gain this way is deeper, more comprehensive and more lasting. This way the student develops not only linguistic creativity but also artistic creativity, the will to actively participate during the class, storytelling and speaking skill, and the ability to express him/herself artistically. Using these activities is also useful to create a more dynamic process of education which then becomes entertaining and accepted by the students.

Crtačke su aktivnosti neizravno sredstvo ispitivanja koje ispitaniku omogućuje da projicira svoje osjećaje i uvjerenja. Na taj način, učitelji u nastavi mogu lakše doprijeti do učenika koji imaju poteškoća u socijalnim interakcijama i teže se verbalno izražavaju. Sve to omogućuje pravilniji odabir odgovarajućih odgojnih metoda i pristupa kako nastavi, tako i samom djetetu i razrednoj skupini. Prakticiranje crtanja kroz igru s ciljem provođenja različitih razvojnih i odgojno-obrazovnih programa doprinosi uspostavljanju odnosa s djecom, interpretaciju dječjeg ponašanja, kao pomoć u specifičnim životnim situacijama te u cilju poticanja cjelokupnog psihofizičkog razvoja. Cilj ovoga istraživanja bio je prikazati različite primjene crteža u odgojne, obrazovne, dijagnostičke i terapijske svrhe. Metodom crtačkog izazova stvoren je materijal za analizu emocionalnog aspekta ličnosti te djetetove unutrašnje psihološke stvarnosti i subjektivnog iskustva osobe koja stvara crtež. U prijašnjim istraživanjima je dokazano kako se kroz likovno izražavanje može promatrati te poticati perceptivni, senzorni i motorički razvoj djeteta dok se ovo istraživanje provodilo pomoću različitih svakodnevnih uputa, tema kako bi se izbjegle poteškoće direktnog ispitivanja, polazeći od pretpostavke da se ljudi slobodnije izražavaju neizravno, bili toga svjesni ili ne. Drawing activities serve as indirect method of examination which allows the subjects to express their feelings and beliefs. For this reason, teachers can reach out to the students with social difficulties and choose proper method of instruction, convenient approach to the child and the class. Combination of drawing and playing, which goal is to teach different education programs, affects teacher’s relationship with children, enables interpretation of children’s behavior, serves to help in certain situations and encourages whole child development.The purpose of this study is to describe different applications of drawing in education, diagnostics and therapy, but also to identify emotional aspect of a child, child's inner reality and subjective experience of a person by drawing. Studies have shown that children develop perception, sensory and motor skills by doing visual arts. This study was conducted by giving simple instructions to avoid complex direct questioning, assuming that people speak freely when they aren't under the pressure of examination, whether they are aware of it or not.

Ljudi promatraju umjetnost kao podražaj koji će ih potaknuti na reakciju, kao kreirani sadržaj, kao kvalitetno provedeno vrijeme. Događaj koji može potencijalno započeti nizove novih događaja, kao metafizičko jaje koje svojom raznolikim mogućnostima izaziva reakciju naše radoznalosti, potiče našu fantaziju, našu vještinu simulacije mogućih ishoda i vjerovatnosti. U sličnoj poziciji je i umjetnik. On isto iščekuje kakav će biti rezultat stvaralačkog procesa. U kojoj mjeri će se plan razvoja djela ostvariti, dali će se pojaviti prepreke i problemi prilikom izvedbe, kako će se problemi riješiti ili zaobići. Mogu se tijekom procesa pojaviti dodatne ideje i asocijacije koje prvobitnu ideju potpuno promijene ili učine suvišnom. Proces se konačno završava promjenom uloge umjetnika, koji, završivši rad, postaje opet promatrač. People look at art as an inspiration that will stimulate them to react, as created content, as a quality time. An event that can potentially start a series of new events, as a metaphysical egg that, through its diverse potential, provokes the reaction of our curiosity, inspires our fantasy, our ability to simulate potential outcomes and probabilities. Artist is in a similar position. He is also expecting what the outcome of the creative process will be. To what extent will the development plan be realized, are thre going to be obstacles and problems in performance, will problems be solved or bypassed? Additional ideas and associations can emerge during the process that completely change the original idea or make it redundant. The process finally ends up changing the role of an artist, who, after finishing his work, becomes an observer again.

Likovno izražavanje djece urođena je sposobnost koja se razvija likovnim radom. Izravnim promatranjem objekta tijekom likovnog izražavanja razvija se samostalno zapažanje djece. Cilj ovoga istraživanja bio je proučiti na koji način metoda analitičkog promatranja utječe na likovno izražavanje učenika mlađe školske dobi te postoje li razlike u likovnom izrazu djece prema promatranju u odnosu na likovni izraz prema zamišljanju. Istraživanje je provedeno u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana u Osijeku. Uzorak se sastojao od 86 učenika. Nakon održanih nastavnih sati Likovne kulture, provedena je analiza učeničkih likovnih radova. Analiza likovnih radova potvrdila je sposobnost djece mlađe školske dobi da vizualno percipiraju i crtaju prema promatranju predočeni motiv. U radovima baziranim na promatranju uočljiv je veći broj kompozicijskih i oblikovnih detalja proizašlih iz promatranog motiva. Artistic expression in children is ability given by birth, but developed by practicing art. By observing objects during practicing art, children are developing independent observing skill of the object. Goal of research was to explore how analytical observation method is influencing artistic expression of younger school-age children, and to determine whether there is a difference between observing the object and drawing the object without visualization. Observation was conducted in school of Fran Krsto Frankopan in Osijek. The sample consisted of 86 pupils. After Art culture classes, an analysis of art works was conducted. The analysis based on artworks confirmed children’s ability in primary schoolage to visually percept and draw by observing the object. In artworks based on observing, the point were on a bigger composition and detail orientation

Rad donosi rezultate semiotičke analize vizualnih elemenata karakterističnih za medij stripa u prvih sedamdeset i pet brojeva hrvatskog izdanja Alana Forda. Nakon ocrtavanja kulturno-povijesnog okvira, pojedinačno su propitani stripovski znakovi te različiti elementi specifični za stripovski izričaj u zapadnoj kulturi. Zadaća ovog istraživanja bila je saznati koji su od njih te u kojoj mjeri zastupljeni u Alanu Fordu. Rezultati pokazuju kako je analizirani strip duboko ukorijenjen u slikovnu i literarnu tradiciju Zapada te kako u njemu gotovo svi karakteristični elementi stripovskog izričaja nalaze svoje mjesto. Također se pokazalo kako su neki ikonični elementi stripovskog rječnika – novotvorenice onomatopeičnog karaktera – u određenoj mjeri ipak posebni i tipični jedino za analizirani strip., This paper presents the results of a semiotic analysis of visual elements characteristic for the medium of comic books applied to the first seventy-five issues of the Croatian edition of Alan Ford. After a description of the cultural and historical framework, it analyzes individual signs in comics and different elements specific for expression in comic books in Western culture with the aim of exploring which of these signs are present in Alan Ford, and to what extent. The results show that the analyzed comic book is deeply rooted in the visual and literary Western tradition, and that it contains virtually all the characteristic elements of representation in comic books. However, the paper also concludes that certain iconic elements of the vocabulary of comics – i.e. onomatopoeic neologisms – are to a certain extent specific and typical only for Alan Ford.

Crtež "Akt" prikazuje muškarca i ženu u sjedećoj pozi. Ono što slika prikazuje je miran i intiman trenutak između dvije osobe i dojam međusobne povezanosti i sigurnosti koji si pružaju. Svjetlo i sjene su građena linijom koje prate formu oblika i teksturu,zbog dobivanja dojma volumena i plastičnosti. Zbog prašnjavog svojstva ugljena linije su karakteristične i na mjestima sjena stapaju se u plohe. Akt kao izabrana tema me ispirirala zbog anatomije i ljepote ljudskog tijela,kao i mnoge umjetnike kroz povijest.