Tema ovog završnog rada jest djelovanje hercegovačkih franjevaca od njihovog odvajanja od bosanskih franjevaca 1843. Godine pa sve do završetka Prvog svjetskog rata. Prikazan je njihov status, položaj i prilike u kojima su radili za vrijeme turske vlasti te nakon toga i austrougarske vlasti. Također je objašnjen i postupak nastanka Kustodije, a nakon toga i Provincije. U vezi sa razvojem i djelovanjem hercegovačkih franjevaca ističu se i poznate ličnosti koje su svojim zalaganje, hrabrošću i predanim radom pomagale u ostvarenju sna hercegovačkih franjevaca. Neki od njih su fra Rafael Barišić, fra Paskal Buconjić, fra (don) Franjo Milićević te fra Didak Buntić. Posebno se ističe nakladnički i tiskarski rad fra (don) Franje Milićevića te humanitarni rad fra Didaka Buntića. Može se reći da je proces osamostaljenja hercegovačkih franjevaca bio dug, ali se naposljetku isplatio, kako za njih, tako i za hercegovački puk. The main focus of this paper is put on activities of the Franciscans following their separation from the Bosnian Franciscians in 1843. The paper provides an overview of their status, position and circumstances in which they worked during the Turkish and Austro-Hungarian rule. Also, there is an explanation of the birth of the Custody and later the Province. It is important to mention the role of some notablee that helped the Herzegovinian Franciscans with the realization of their dreams. Some of them are Rafael Barišić, Paškal Buconjić, Franjo Milićević and Didak Buntić. In addition, it is important to emphasize the role of Franjo Milićević when it comes to printing and publishing, as well as charity ativities od Didak Buntić. Unduobtedly, the independence of the Herzegovinian Franciscans was rather difficult to archive, but eventually it was of great importance for both them and Herzegovinian people.