Search

Knjižnice i arhivi važne su kulturne institucije te bi kao takve trebale biti uključene u život svakog pojedinca, doprinositi obrazovanju, cjeloživotnom učenju i razvijanju vještina informacijske pismenosti i kritičkog razmišljanja. U svijetu u kojem živimo, u kojemu su informacije svuda oko nas te su lako dostupne, vrlo je važno od što ranije dobi učiti o pronalaženju i vrednovanju informacija, a knjižnice i arhivi trebale bi imati vrlo važnu ulogu u tom procesu učenja. Knjižnice su oduvijek pokušavale ispunjavati tu ulogu, a arhivi kroz razvoj arhivske pedagogije pokušavaju učiniti isto. U ovom će se diplomskom radu objasniti koja je uloga i zadaća knjižnica i arhiva u današnjem društvu te koliko su one važne za obrazovanje. U fokusu samog rada su mladi ljudi, srednjoškolci, te knjižnične i arhivske usluge namijenjene toj dobnoj skupini. Osim toga, objasnit će se pojam učeće organizacije te zašto bi knjižnice i arhivi u današnjem društvu trebale težiti tom konceptu te biti takva mjesta. U istraživačkom dijelu ovog diplomskog rada prikazat će se rezultati ankete provedene među učenicima Gimnazije Požega te će se uvidjeti njihova razmišljanja i stavovi o knjižnicama i arhivima današnjice. Libraries and archives are important cultural institutions and as such should be included in the life of every individual, contributing to education, lifelong learning and the development of information literacy and critical thinking. In the world we live in, where information is all around us and are easily accessible, it is very important to start learning from a young age about finding and evaluating information, libraries and archives should play a very important role in this learning process. Libraries have always tried to fulfill this role, and archives, through the development of archival pedagogy, are trying to do the same. This thesis will explain the role and task of libraries and archives in today's society and how important they are for education. The work itself focuses on young people, high school students, and library and archive services intended for that age group. In addition, the concept of a learning organization will be explained and why libraries and archives in today's society should strive for this concept and be such places. The research part of this master thesis will present the results of a survey conducted among students of Gimnazija Požega, and will reveal their thoughts and attitudes about today's libraries and archives.

Pandemija korona virusa potaknula je institucije da razmišljaju o novim ili alternativnim načinima vođenja svojih aktivnosti i okrenu se rješenjima na internetu. Ovaj rad opisuje proces prijenosa tradicionalnih osobnih radionica u e-obrazac na primjeru radionica Hrvatskog državnog arhiva. Analiziraju se različiti digitalni obrazovni alati koji se mogu koristiti za kreiranje obrazovnih aktivnosti. Alati su podijeljeni u dvije kategorije na temelju njihove cijene. Velika se pozornost pridaje metodološkoj podlozi procesa poučavanja i učenja i njegovom primjerenom prijenosu u mrežni oblik. Autorica pokazuje kako su online radionice nastale na temelju faza nastave. Na kraju rada autorica daje smjernice za izradu mrežnih obrazovnih sadržaja temeljenih na relevantnim teorijama učenja. The Corona virus pandemic has prompted institutions to think about new or alternate ways of conducting their activities and turn to online solutions. This thesis describes the process of transferring the traditional in-person workshops to the e-form using the example of the Croatian State Archives’ workshops. Various digital educational tools that can be used to create educational activities are analysed. The tools are divided into two categories based on their price. Much attention is paid to the methodological background of the teaching and learning process and its appropriate transfer to the online format. The author shows how the online workshops were created based on the teaching stages. At the end, the author provides guidelines for creating online educational content based on the relevant learning theories.

Cilj rada je ukazati na iskustva Odsjeka za kulturno-prosvjetne aktivnosti (dalje: KPA) Hrvatskog državnog arhiva (dalje: HDA) koji već dugi niz godina nastoji pratiti trendove koji nisu isključivo vezani uz organizaciju godišnjih manifestacija u Arhivu, već su u potrazi za novim sadržajima koji tematski, ali i interpretacijski nameću nove trendove u kreiranju odgojno-obrazovnih aktivnost, što kod učenika/studenata potiče sposobnost vještine povijesnog istraživanja i analize vrijednosnih povijesnih tema, uz poticaj informacijske pismenosti. O značaju obrazovnih progama Arhiva svjedoče i rezultati učeničke/studentske ankete iz koje je vidljivo da oni podržavaju nastavu u arhivima, jer je ona obogaćena didaktičkim pomagalima, što je puno zanimljivije od učenja i reproduciranja gradiva napamet. Stoga treba poticati suradnju arhiva s odgojno-obrazovnim institucijama i nadležnim ministarstvima, jer ona doprinosi kvalitetnijoj koncepciji obrazovnih programa u arhivima.

Arhivska pedagogija je mlada disciplina koja za svoj cilj ima obraditi, pripremiti i prezentirati arhivsko gradivo kao obrazovni sadržaj koji će biti namijenjen korisnicima različite dobi. Analizom sadržaja mrežnih stranica europskih arhiva utvrđeno je koji arhivi nude besplatne obrazovne sadržaje na internetu i kako ih predstavljaju. Izabrani su dobri primjeri koji su pogodni za učenje o arhivu, povijesnim izvorima i načinu učenja povijesti te su uvršteni u predmetni kurikulum Povijesti za osnovne škole u Republici Hrvatskoj. Sadržaji koje nude europski arhivi raspoređeni su u domene (društvo, ekonomija, znanost i tehnologija, politika, filozofsko-religijsko-kulturno područje) i tehničke koncepte (vrijeme i prostor, uzroci i posljedice, kontinuitet i promjena, rad s povijesnim izvorima, povijesna perspektiva) koje propisuje predmetni kurikulum Povijesti. Ovim istraživanjem utvrđeno je kako arhivi mogu postati aktivan sudionik u obrazovanju osnovnoškolskog uzrasta ukoliko svoje gradivo stručno i pedagoški obrade te ga predstave na svojim mrežnim stranicama. Archival pedagogy is a young discipline that aims to process, prepare and present archival material as educational content that will be intended for users of different ages. An analysis of the content of European archives' websites has identified which archives offer free educational content on the Internet and how they present it. Good examples have been selected that are suitable for learning about the archive, historical sources and the way of learning history, and are included in the subject curriculum of History for primary schools in the Republic of Croatia. The contents offered by European archives are divided into domains (society, economy, science and technology, politics, philosophical-religious-cultural field) and technical concepts (time and space, causes and consequences, continuity and change, work with historical sources, historical perspective ) prescribed by the subject curriculum of History. This research has established how archives can become an active participant in primary school education if they professionally and pedagogically process their material and present it on their websites.

Arhivska pedagogija dio je šireg spektra kulturno- prosvjetnih djelatnosti suvremenih arhiva. Ona podrazumijeva prije svega osmišljavanje i realizaciju obrazovnih aktivnosti i sadržaja namijenjenih različitim uzrastima i kategorijama arhivskih korisnika, s ponešto većim naglaskom na učenike osnovnih i srednjih škola te na studente. Svrha navedenih aktivnosti i sadržaja, iz perspektive arhiva, jest upoznavanje javnosti s arhivskom baštinom i podizanje svijesti o njezinoj važnosti, kao i podizanje razine arhivske pismenosti. U posljednjih desetak godina u hrvatskim javnim arhivima ponuda arhivsko- pedagoških programa postala je uobičajena, a zaposlenici koji ih izvode često se nazivaju »arhivskim pedagozima«. Unatoč tome, status arhivske pedagogije i arhivskih pedagoga u formalnom smislu još uvijek nije definiran. Zbog toga je u pogledu broja aktivnosti, njihove kvalitete, usklađenosti sa suvremenim obrazovnim pristupima, standardima i trendovima, poput online učenja, vrlo neujednačena, a mnogo toga ovisi isključivo o kadrovskim mogućnostima pojedinih arhiva, ograničenim financijskim sredstvima, razumijevanju rukovoditelja te entuzijazmu i naobrazbi pojedinaca. Cilj je ovog rada identificirati glavne izazove daljnjeg razvoja arhivske pedagogije, s posebnim naglaskom na određene formalne prepreke te pitanje kadrovskog potencijala. Uz dosadašnja istraživanja provedena na temu arhivske pedagogije i osvrta na teorijsku literaturu i normativne akte, rad će se temeljiti i na kraćem anketnom upitniku. On će biti upućen svim javnim arhivskim ustanovama u Republici Hrvatskoj s ciljem prikupljanja aktualnih podataka o arhivskim pedagozima arhiva te drugih relevantnih podataka vezanim za organizaciju prosvjetne djelatnosti arhiva.

Autori u radu donose rezultate istraživanja provedenog na uzorku populacije osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika povijesti povezanih s korištenjem povijesnih izvora u nastavi Povijesti. Prema relevantnoj literaturi, osmišljen je jedinstven anketni upitnik usmjeren na praksu i mišljenja nastavnika. Rezultati pokazuju kako su nastavnici povijesti jedinstvena populacija korisnika arhivskog gradiva sa specifičnim korisničkim potrebama, interesima te korisničkim problemima s kojima se susreću.

Rad prikazuje rezultate istraživanja provedenog među nastavnicima povijesti osnovnih i srednjih škola Osječko-baranjske županije o njihovim iskustvima i stavovima o arhivskim obrazovnim sadržajima u kontekstu novog kurikuluma za nastavni predmet povijest donesenog u sklopu aktualne kurikularne reforme Škola za život. Nastavnici su istraživanju pristupili putem anketnog upitnika koji je ispitao njihove stavove o provođenju nastave u arhivskim ustanovama, korištenju digitalnih izvora u nastavi. Posebna je pozornost posvećena očekivanjima nastavnika od ponude arhivskih obrazovnih sadržaja u skladu s novim kurikulumom.

Uz samu upravnu funkciju, s vremenom su arhivi prigrlili i kulturnu i znanstvenu ulogu u društvu. Danas suvremeni arhivi postaju komunikatori sa širom publikom, čime arhivska pedagogija dobiva na značaju. Rad polazi od činjenice da hrvatski arhivi nemaju (dovoljno) razvijenu edukativnu djelatnosti. Zbog toga su autori proveli istraživanje europskih nacionalnih arhiva kojim su ispitali postojanje informacija o edukacijskim aktivnostima pojedinih arhiva na njihovim internetskim stranicama. Cilj rada je dobivanje uvida o trenutnim ponudama edukacijskih aktivnosti arhiva. Na temelju rezultata provedenog istraživanja izvedeni su zaključci o oblicima, količini i načinima provođenja edukacijskih djelatnosti u arhivima i u online okruženju arhiva. Istraživanje je poslužilo za formuliranje preporuka za dobru odgojno- obrazovnu praksu koju hrvatski arhivi mogu primijeniti.

Arhivi kao javne, baštinske, kulturne i informacijske institucije imaju znatan, ali još uvijek nedovoljno prepoznat i iskorišten, obrazovni potencijal. Zbog toga je potrebno kontinuirano informirati sve sudionike u odgojno-obrazovnom procesu o važnosti arhiva i arhivskog gradiva što može pridonijeti učiteljima u pripremi kvalitetne nastave te pomoći učenicima da vizualnim praćenjem nastavnih sadržaja razviju vještinu povijesnog razmišljanja, što je zasigurno puno zanimljivije i kreativnije od samog učenja iz knjiga. Uspostavljanjem i održavanjem suradnje s odgojno-obrazovnim institucijama pridonijelo bi se pripremi materijala za radionice, zatim digitalizaciji i prilagodbi arhivskog gradiva potrebama nastave te poduprlo njihovo objavljivanje na mrežnim stranicama arhiva. Osim toga, izradom elektroničkih materijala na temelju arhivskog gradiva te uputa na koji način proučavati i interpretirati arhivsko gradivo, dodatno bi se unaprijedila informacijska pismenost kod učenika. Ujedno bi to bio vrijedan poticaj arhivskoj struci da sustavno pristupiti razvoju pedagoškog segmenta arhivske djelatnosti., Archives, as public, hereditary, cultural and information institutions, have an important, but still poorly recognized and deployed educational potential. Because of that, it is necessary to continuously inform all participants of the pedagogical-educational process about importance of archives and archival collections, which can help teachers in their preparation of high quality lessons. Furthermore, it can help students to improve their historical reasoning using visual teaching materials more interesting than the one available in books. Initiating and maintaining the cooperation with pedagogical-educational institutions would improve preparation of workshop materials, digitalization and preparation of archival materials for the classrooms, and on-line publication. Publication of electronic materials based on the archival material, and manuals for study and interpretation of archival materials would further improve information literacy of the students. Also, this would be an important help to the archival sciences for systematic development of its pedagogical segment., Archive als öffentliche, Kulturgut darstellende und Informationen verwahrende Institutionen haben ein bedeutendes, aber noch immer unzureichend anerkanntes und genutztes Bildungspotenzial. Deswegen sollte man kontinuierlich alle Teilnehmer am Erziehung- und Ausbildungsprozess mit der Wichtigkeit von Archiven und Archivgut konfrontieren, indem man darauf hinweist, dass sie zur Qualitätssteigerung des Unterrichts beitragen können. Auch bei den Schülern könnte aufgrund des visuellen Aspekts des Lehrstoffes die Fähigkeit zum historischen Denken entwickelt werden, was sicher sehr viel interessanter und kreativer als trockenes Lernen aus einem Lehrbuch ist. Durch die Aufnahme und Aufrechterhaltung der Mitarbeit mit Erziehungs- und Bildungsinstitutionen würde man zur Materialvorbereitung für Workshops, sowie zur Digitalisierung und Anpassung von Archivgut im Rahmen des Schulunterrichts beitragen. Dies würde auch ihre Veröffentlichung auf den Webseiten der Archive fördern. Dazu kommt auch die Fortbildung der Schüler im Rahmen der Informationskompetenz durch Erstellung von elektronischen Materialien mit Hilfe von Archivgut sowie von Anweisungen für die Erforschung und Interpretation von Archivalien. Das wäre auch ein wertvoller Impuls für den archivischen Berufsstand, sich einer systematischen Entwicklung der Archivpädagogik zu widmen.

U svom izlaganju autor donosi retrospektivu rada na polju arhivske pedagogije u Državnom arhivu u Osijeku tijekom posljednjih 10 godina. Također, govori o trenutačnoj ponudi edukativnih programa u arhivu, planovima za poboljšanje edukativnih aktivnosti i izazovima koje očekuje u bliskoj budućnosti.

Izlaganje na temu Arhivska pedagogija sastojat će se od dva dijela, teorijskog i praktičnog. U teorijskom dijelu predstavit će se pojam arhivske pedagogije i kako se ona različitim odgojno-obrazovnim aktivnostima ostvaruje u svijetu. Također će se prikazati i odgojno- obrazovna praksa državnih arhiva u Hrvatskoj te predložiti niz konkretnih mjera i postupaka kojima bi se arhivska pedagogija mogla razvijati u Hrvatskoj. Naglasit će se da se arhivskom pedagogijom može ostvariti međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija što može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti i vidljivosti arhiva u društvu. U praktičnom dijelu izlaganja, sudionici radionice će dobiti zadatak vezan uz aktivnosti i mogućnosti arhivske pedagogije u instituciji u kojima rade.

Autori polaze od činjenice da se arhivi u inozemstvu sve više otvaraju obrazovnom sustavu kako boljim povezivanjem i suradnjom tako i razvojem elektroničkih didaktičkih materijala. Zbog toga su autori proveli istraživanje u arhivima na nacionalnoj razini kojim su ispitali postojanje takvih aktivnosti i sadržaja u Hrvatskoj te ih usporedili s međunarodnim iskustvima. U istraživanju se ispitivalo postojanje politike otvorenosti prema odgojno-obrazovnom sustavu, osobni stavovi zaposlenika u arhivima te njihova motivacija za razvoj takvih aktivnosti i sadržaja. U istraživanju su sudjelovali i učenici viših razreda osnovnih škola te učitelji i nastavnici. Na temelju rezultata provedenog istraživanja autori zaključuju o trenutnom stanju razvijenosti didaktičkih aktivnosti i materijala te povezanosti arhiva i škola. Konačno, autori predlažu niz konkretnih mjera i postupaka koje bi arhivi mogli provoditi kako bi vrijedno gradivo učinili dostupnijim u elektroničkom obliku te tako zainteresirali sudionike odgojno-obrazovnog procesa na veće korištenje takvih sadržaja u nastavi. Međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti arhiva i arhivskoga gradiva, uključivanju u svjetske trendove suvremene arhivistike te razvoju arhivske pedagogije.

U ovom se radu polazi od činjenice da se arhivi u inozemstvu sve više otvaraju obrazovnom sustavu kako boljim povezivanjem i suradnjom tako i razvojem elektroničkih didaktičkih materijala. Zbog toga je u Hrvatskoj provedeno istraživanje u arhivima na nacionalnoj razini kojim je ispitno postojanje takvih aktivnosti i sadržaja u Hrvatskoj te ih se usporedilo s međunarodnim iskustvima. U istraživanju se ispitivalo postojanje politike otvorenosti prema odgojno-obrazovnom sustavu, osobni stavovi zaposlenika u arhivima te njihova motivacija za razvoj takvih aktivnosti i sadržaja. U istraživanju su sudjelovali i učenici viših razreda osnovnih škola te učitelji i nastavnici. Na temelju rezultata provedenog istraživanja izvedeni su zaključci o trenutnom stanju razvijenosti didaktičkih aktivnosti i materijala te povezanosti arhiva i škola. Konačno, u radu se predlaže niz konkretnih mjera i postupaka koje bi arhivi mogli provoditi kako bi vrijedno gradivo učinili dostupnijim u elektroničkom obliku te tako zainteresirali sudionike odgojno-obrazovnog procesa na veće korištenje takvih sadržaja u nastavi. Međusobno povezivanje arhiva i odgojno-obrazovnih institucija može značajno pridonijeti osvješćivanju važnosti arhiva i arhivskoga gradiva, uključivanju u svjetske trendove suvremene arhivistike te razvoju arhivske pedagogije.

U radu se obrađuje pitanje organizacije izvanučioničke nastave u arhivu, arhivske pedagogije i arhivskih pedagoga kao stručno osposobljenih djelatnika za osmišljavanje i obavljanje edukativnih aktivnosti u arhivima. U prilogu se donose rezultati anketa provedenih za potrebe rada među arhivskim ustanovama i nastavnicima povijesti.