Search

Pandemija korona virusa potaknula je institucije da razmišljaju o novim ili alternativnim načinima vođenja svojih aktivnosti i okrenu se rješenjima na internetu. Ovaj rad opisuje proces prijenosa tradicionalnih osobnih radionica u e-obrazac na primjeru radionica Hrvatskog državnog arhiva. Analiziraju se različiti digitalni obrazovni alati koji se mogu koristiti za kreiranje obrazovnih aktivnosti. Alati su podijeljeni u dvije kategorije na temelju njihove cijene. Velika se pozornost pridaje metodološkoj podlozi procesa poučavanja i učenja i njegovom primjerenom prijenosu u mrežni oblik. Autorica pokazuje kako su online radionice nastale na temelju faza nastave. Na kraju rada autorica daje smjernice za izradu mrežnih obrazovnih sadržaja temeljenih na relevantnim teorijama učenja. The Corona virus pandemic has prompted institutions to think about new or alternate ways of conducting their activities and turn to online solutions. This thesis describes the process of transferring the traditional in-person workshops to the e-form using the example of the Croatian State Archives’ workshops. Various digital educational tools that can be used to create educational activities are analysed. The tools are divided into two categories based on their price. Much attention is paid to the methodological background of the teaching and learning process and its appropriate transfer to the online format. The author shows how the online workshops were created based on the teaching stages. At the end, the author provides guidelines for creating online educational content based on the relevant learning theories.

U današnje vrijeme sve više dokumenata izvorno nastaje u digitalnom obliku. Digitalni informacijski objekt predstavlja onaj objekt koji je nastao uz pomoć informacijske tehnologije, bez obzira je li to njegov izvorni oblik ili je riječ o gradivu u klasičnom obliku koje je preneseno u elektroničku okolinu postupkom digitalizacije. Problemi se pojavljuju kod očuvanja digitalnih informacijskih objekata i njihove vjerodostojnosti. U ovome radu pobliže se objašnjava proces arhiviranja digitalnih zapisa sagledan s tehnološkog aspekta. U radu se analiziraju mediji na kojima se zapisi pohranjuju, metapodaci za opis gradiva te metode osiguranja integriteta arhiviranih zapisa. U tom kontekstu se opisuju digitalni potpis, digitalni vodeni žig, digitalni vremenski žig i tehnologija ulančanih blokova. Metapodaci nose glavnu ulogu u opisu arhivirane jedinice gradiva, dok se integritet zapisa, cjelovitost sadržaja i vjerodostojnost arhiviranih zapisa mogu osigurati uporabom digitalnog potpisa i digitalnog vremenskog žiga. Nowadays, more and more documents are digitally born. A digital information object is an object created with the help of information technology, regardless of whether it is its original form or it is a material in the analogue form that has been transferred to the digital environment by the process of digitization. Problems arise with the preservation of digital information objects and their trustworthiness. This thesis explains in more detail the process archiving digital records. It covers the media on which records are stored, their metadata and methods of ensuring the integrity of archived records. Integrity assurance methods include digital signature, digital watermark, digital timestamp, and blockchain. Metadata plays a major role in description of the archived records, while their integrity and authenticity may be ensured by using digital signature and digital timestamp applied to each archived record.