Arhiviranje digitalnih zapisa

U današnje vrijeme sve više dokumenata izvorno nastaje u digitalnom obliku. Digitalni informacijski objekt predstavlja onaj objekt koji je nastao uz pomoć informacijske tehnologije, bez obzira je li to njegov izvorni oblik ili je riječ o gradivu u klasičnom obliku koje je preneseno u elektroničku okolinu postupkom digitalizacije. Problemi se pojavljuju kod očuvanja digitalnih informacijskih objekata i njihove vjerodostojnosti. U ovome radu pobliže se objašnjava proces arhiviranja digitalnih zapisa sagledan s tehnološkog aspekta. U radu se analiziraju mediji na kojima se zapisi pohranjuju, metapodaci za opis gradiva te metode osiguranja integriteta arhiviranih zapisa. U tom kontekstu se opisuju digitalni potpis, digitalni vodeni žig, digitalni vremenski žig i tehnologija ulančanih blokova. Metapodaci nose glavnu ulogu u opisu arhivirane jedinice gradiva, dok se integritet zapisa, cjelovitost sadržaja i vjerodostojnost arhiviranih zapisa mogu osigurati uporabom digitalnog potpisa i digitalnog vremenskog žiga. Nowadays, more and more documents are digitally born. A digital information object is an object created with the help of information technology, regardless of whether it is its original form or it is a material in the analogue form that has been transferred to the digital environment by the process of digitization. Problems arise with the preservation of digital information objects and their trustworthiness. This thesis explains in more detail the process archiving digital records. It covers the media on which records are stored, their metadata and methods of ensuring the integrity of archived records. Integrity assurance methods include digital signature, digital watermark, digital timestamp, and blockchain. Metadata plays a major role in description of the archived records, while their integrity and authenticity may be ensured by using digital signature and digital timestamp applied to each archived record.