Vladimir Nazor je osebujni književni stvaratelj koji je bio tvorac mitova, bajki i pjesama. Nazorovo stvaralaštvo možemo podijeliti u tri faze. Prva faza je karakterizirana mitovima i legendama, za koje crpi inspiraciju iz povijesnih događaja. Svojim djelima nastoji osvijestiti nacionalni identitet. Drugu fazu označava dionizijski osjećaj prirode, veličanje ljepote i životne radosti, dok treću fazu svijet mistike s ontološkim preokupacijama. Nazor naglašava da je umjetnost estetički jača od stvarnosti. Pišući za djecu inspiraciju traži u svakodnevnim zbivanjima iz života djece. Njegove su bajke karakteristične po svojim likovima, odnosima među njima, čovjekovim osobnostima, radnjama koje teku asocijativno, kao u Halugici, te mjestu radnje. Nazor mjesto radnje svojih djela smješta na poznate hrvatske lokacije kao što su Jadransko more, obala, otoci, Učka i Velebit. Njegove se bajke oslanjaju na pripovijetku i slavensku mitologiju, u njima je svijet malen s likovima koji imaju ljudska i nadnaravna svojstva. U njima su biljke i životinje fantastične, a situacije u koje ih stavlja realne. Prijelaz iz realnosti u fantastiku je prirodan. Najpoznatije bajke su Minji, Halugica, Bijeli jelen, Veli Jože, Kralj Albus. Pišući o mitu Nazor se dotiče mnogih mitova od slavenskog, mita obećane zemlje, te mit o stvaranju svijeta. U nekim djelima prevladava kršćanstvo s grčkim, slavenskim, egipatskim i folklornim pretkršćanskim motivima. U pripovijetki Veli Jože Nazor nas uvodi u mit o obećanoj zemlji. Vladimir Nazor is a distinctive literary creator who created myths, fairy tales and songs. Nazor's creativity can be divided into three phases. The first phase is characterized by myths and legends, for which he draws inspiration from historical events. He strives to raise awareness of national identity with his literary works . The second phase is marked by the Dionysian sense of nature, praising the beauty and joy of life, while the third one by the world of mysticism with ontological concerns. Nazor emphasizes that art is aesthetically stronger than reality. While writing for children, he seeks inspiration in everyday events of children's lives. The characters, the relationships among them, the man's personality, the actions that flow associatively, as in Halugica and the setting are typical of his fairy tales. Nazor places the setting of his literary works in famous Croatian locations such as the Adriatic sea, the coast, the islands, Učka and Velebit. His fairy tales rely on narrative and Slavic mythology, in them the world is small, with characters that acquire human and supernatural properties. There are also fantastic plants and animals, but the situations he puts them in are real. The transition from reality to fiction is natural. The most famous fairy tales are Minji, Halugica, White Deer (Bijeli jelen), Veli Jože, King Albus (Kralj Albus). While writing about the myth, Nazor touches on many of the Slavic myths, the myth of the promised land and the myth of the creation of the world. In some works prevails Christianity with Greek, Slavic, Egyptian and pre-Christian folklore motifs. Nazor introduces us to the myth of the promised land In the tale Veli Jože.