Postkolonijalno čitanje Nazorova Velog Jože

Postokolonijalno čitanje Nazorove pripovijesti Veli Jože otkriva mjesta u tekstu u kojima se mogu iščitati elementi produkcije i reprodukcije, prezentacije i reprezentacije kolonijalnoga diskurza i rekonstitucija kolonijalnoga subjekta nasuprot dosadašnjim dominantnim interpretacijama teksta kao priče o narodnoj borbi, borbi protiv eksploatatora i o potrebi narodne sloge. Ta mjesta pozivaju na razradu i interpretaciju alatima postkolonijalne kritike pri čemu se pokazuje kako je Nazorova ambivalencija zapravo imanentan element postupku ispisivanja nacije. U tome smislu nakon provedene analize u radu se dolazi do zaključka kako je Veli Jože s pravom kanoniziran tekst koji proizvodi i oslanja se na snažne nacionalne predodžbe kroz koji se može na različitim razinama progovarati o moderni, neoromantizmu, mitologiji ili usmenoj književnosti. Međutim, istodobno ukazuje i na ambivalentnost, dvojakost, hibridnost, dijalogičnost i polilogičnost u procesima ispisivanja nacije. Zato se čini uputnim upravo tim kvalitetama teksta pristupati i postavljati ih u prvi plan radije nego Velog Jožu, a potom i Nazora i njegov opus, podvoditi kroz ideološki redukcionizam ili različita upisivanja ili prisvajanja značenja.