Search

Tema ovog rada je bilo utvrđivanje postojanja veze između „velikih pet“ čimbenika osobnosti i online kupovnog ponašanja potrošača. Istraživanje se provelo sa svrhom boljeg razumijevanja ponašanja potrošača obzirom na odabrane čimbenike osobnosti, a u kontekstu namjere online kupovine i konkretne online kupovine. Rezultati istraživanja su pokazali da su za online kupovno ponašanje od većeg značaja racionalnije odrednice obilježja ličnosti od emocionalnih. Tako su čimbenici od najvećeg značaja za namjeru online kupovine i online kupovinu savjesnost i intelekt, dok čimbenici ekstraverzije, ugodnosti i neuroticizma nisu značajno povezani s online kupovnim ponašanjem. Dobiveni rezultati imaju znanstveni i praktični doprinos. Na kraju rada daje se uvid u zaključna razmatranja, ograničenja rada, kao i smjernice za buduća istraživanja. The subject of this research was to examine the relationship between Big Five personality dimensions and consumers online purchasing behavior. The research was conducted with the aim of a better understanding of consumer behavior when it comes to the researched factors and online shopping behavior context. The research results have shown that rational personality determinants are more significant for the online buying behavior than the emotional ones. Therefore, it can be said that conscientiousness and intellect influence the online buying intention and concrete online buying, while the factors of extraversion, agreeableness, and neuroticism are not significantly associated with the online shopping behavior. The results have a scientific and practical contribution. At the end of the paper, the insights into the concluding remarks, research limitations, and future research guidelines are offered.

U ovom radu prikazano je koliko je financiranje neophodno za poslovanje i njegov kontinuitet. Financiranje je važan dio svakog dijela poduzeća. Menadžeri imaju veliku ulogu u osiguranju dovoljno sredstava za financiranje, kao i veliku odgovornost prema dioničarima da povećaju njihovo bogatsvo te unaprijede tvrtku i sve njene aspekte, pazeći pri tome na profitabilnost, likvodnost, solventnost itd. Može se reći da menadžeri trebaju koristiti najpovoljnije izvore sredstava, pazeći pri tome na sve njihove prednosti i mane. Na izboru imaju dugoročno,srednjoročno i kratkoročno financiranje, vlastito i tuđe te eksterno i interno kao što se u ovom radu prikazalo. Važnost dugoročnog financiranja ogleda se kroz čitav niz elemenata koji su bitni pri donošenju odluke o financiranju. Velika je brojnost različitih izvor dugoročnih oblika financiranja među kojima menadžeri imaju pravo izabrati, odnosno odlučiti koja je najpovoljnija. Komparacijom prednosti i nedostataka svakog pojedinog načina te uzimajući u obzir sve eksterne i interne elemente koji se važni za takvu odluku, može se izabrati najpovoljnija medota sa najmanje moguće negativnih strana. Najveći naglasak, kod dugoročnih kreditnih izvora financiranja, u ovom radu se stavio na emisiju obveznica te kredit na obročnu otplatu. Obveznica je dužniki vrijednosni papir kojim se emitent obvezuje na isplatu kupona i glavnice vlasniku obveznice. Kredit je posebna vrsta ugovora, a ne vrijednosni papir na temelju kojeg banka plasira sredstva zajmoprimcu koji se obvezuje da će ta sredstva vraćati po unaprijed ugovorenim obrocima zajedno s kamatm. Kao što je prethodno navedeno u ovom radu, dionice su vlasnički vrijednosni papiri. Osim za financiranje važne su i za dioničare, odnosno vlasnike. Promjena u strukturi i broju dionica može dovesti do značajne promjene u vlasničkom strukturi. Svaki dioničar ima svoja prava, koja su utvrđena Zakonom o trgovačkim društima, a to su: pravo na upravljanje, pravo na dobitak, pravo na imovinu te pravo prvokupa. Posebnost dionica pronalazi se u tome što nemaju rok dospijeća, dok trošak financiranja njima (dividenda) može i ne mora postojati. U ovom radu prikazano je koliko je financiranje neophodno za poslovanje i njegov kontinuitet. Financiranje je važan dio svakog dijela poduzeća. Menadžeri imaju veliku ulogu u osiguranju dovoljno sredstava za financiranje, kao i veliku odgovornost prema dioničarima da povećaju njihovo bogatsvo te unaprijede tvrtku i sve njene aspekte, pazeći pri tome na profitabilnost, likvodnost, solventnost itd. Može se reći da menadžeri trebaju koristiti najpovoljnije izvore sredstava, pazeći pri tome na sve njihove prednosti i mane. Na izboru imaju dugoročno,srednjoročno i kratkoročno financiranje, vlastito i tuđe te eksterno i interno kao što se u ovom radu prikazalo. Važnost dugoročnog financiranja ogleda se kroz čitav niz elemenata koji su bitni pri donošenju odluke o financiranju. Velika je brojnost različitih izvor dugoročnih oblika financiranja među kojima menadžeri imaju pravo izabrati, odnosno odlučiti koja je najpovoljnija. Komparacijom prednosti i nedostataka svakog pojedinog načina te uzimajući u obzir sve eksterne i interne elemente koji se važni za takvu odluku, može se izabrati najpovoljnija medota sa najmanje moguće negativnih strana. Najveći naglasak, kod dugoročnih kreditnih izvora financiranja, u ovom radu se stavio na emisiju obveznica te kredit na obročnu otplatu. Obveznica je dužniki vrijednosni papir kojim se emitent obvezuje na isplatu kupona i glavnice vlasniku obveznice. Kredit je posebna vrsta ugovora, a ne vrijednosni papir na temelju kojeg banka plasira sredstva zajmoprimcu koji se obvezuje da će ta sredstva vraćati po unaprijed ugovorenim obrocima zajedno s kamatm. Kao što je prethodno navedeno u ovom radu, dionice su vlasnički vrijednosni papiri. Osim za financiranje važne su i za dioničare, odnosno vlasnike. Promjena u strukturi i broju dionica može dovesti do značajne promjene u vlasničkom strukturi. Svaki dioničar ima svoja prava, koja su utvrđena Zakonom o trgovačkim društima, a to su: pravo na upravljanje, pravo na dobitak, pravo na imovinu te pravo prvokupa. Posebnost dionica pronalazi se u tome što nemaju rok dospijeća, dok trošak financiranja njima (dividenda) može i ne mora postojati.