Search

SEE marked the twentieth century because of the numerous crises and conflicts that permanently marked regional, European and world history. In order to understand processes in SEE, in order to protect their own national interests, with the aim of taking control over those processes in the area, many countries have sent members of their own intelligence and security agencies that operate in the SEE. During the aggression against Croatia and occupation of Bosnia and Herzegovina, Croatian and Serbian intelligence agencies were active in SEE, but with the different positions and in the different roles. Some partner agencies tried to mediate between the two intelligence communities in order to establish contacts and start conversations. However, only the liberation of Croatian and B&H area by military means, changed the attitude of Serbia, and led to the establishment of contacts of national intelligence community.

Relatively small number of scientists receives large number of citations. Researches of most cited authors who form scientific elite are often. What is rare are researches of co-authorship of most cited authors. In this paper we research co-authorship networks of most cited authors in information science in Croatia. Overview of social characteristics of co-authorship networks or whether authors and co-authors belong to the university or research institute is given. Also, position of most cited authors in co-authorship networks is researched: a) order of co-authors and their position in the scientific elite according to time periods ; b) the institutional affiliation ; c) international collaboration. We try to use bibliometric methods for detecting, identifying and visualizing social, institutional and intellectual networks and impact of scientific elite

Common practice today is to evaluate scientific production and influence of scientists through the Journal Impact Factor and citations of scientific papers. In this way, the Science Citation Index (SCI) and Current Contents (CC) have also become the main criterion for evaluating national scientific production. The consequence of this approach is that we have no insight into the overall scientific production in certain countries or certain scientific fields. The aim of this work was to give review of the overall scientific production in Croatia. Analysis of productions of Croatian scientists was done on the corpus to 413, 855 bibliographic units registered in the Croatian scientific bibliography database (CROSBI) in the period from 1997 to 2014. The Croatian scientific bibliography database (CROSBI) provides the most comprehensive presentation of scientific production in Croatia, and analyzes the productivity of the scientific community, by scientific fields and duration of research projects. Also, with an analysis of the dominant types of scientific papers in various scientific fields (book, journal, book chapter, proceedings, etc.). In contrast to the evaluation of science and scientists by citation database and Impact Factor, complete analysis of scientific production provides a presentation of the whole scientific activity and responsibilities of scientists and university academics, whose task is to be mentors to doctoral candidates and young researchers who are typically involved in research projects, as well as writing textbooks, reviews etc. The understanding of the scientific production of any scientific community requires new methods for evaluation of scientific efficiency. Most commonly used as an indicator, Impact Factor allows only fragmentary approach and usually only evaluation of the international impact of certain scientists and journals

Authors described transformation from totalitarian Yugoslavian communist intelligence and security system to democratic intelligence and security system in Croatia, even during the Homeland war.

U radu je prikazan utjecaj vladajuće komunističke stranke u totalitarnom sustavu na izvještajno (obavještajn)-sigurnosni sustav s ciljem planiranja i provođenja represije nad osobama s drugačijim političkim uvjerenjima. In this work we presented influence of the Communist Party to the intelligence community aiming the represion and violence against all those that had different political opinios.

Osnovna tema koja se razmatra u ovoj knjizi je teorijski razvoj informacijske znanosti, ili preciznije, razvoj paradigme informacijske znanosti. Zato je ovaj rad usmjeren prvenstveno na: a) istraživanje i sintezu znanstvenih polazišta i odredišta informacijske znanosti ; b) prikaz socijalnih aspekata informacijske paradigme: konstelaciju uvjerenja, vrijednosti i tehnika što ih dijele članovi zajednice informacijskih znanstvenika ; c) prikaz metodologijske problematike informacijske znanosti (filozofijskih i metodologijskih problema utemeljivanja informacijske znanosti kao znanosti ; analizu objektivnosti i autonomije predmeta informacijske znanosti).

Osnovna teza rada je da u današnjem svijetu prevladavaju asimetrični sukobi niskog intenziteta koji kao osnovno oružje koriste tzv soft i smart power, odnosno informacijske i medijske operacije. One su u funkciji nametanja volje informacijskog napadača napadnutoj publici. Preuzimanjem kontrole nad javnim medijskim prostorom napadnutoga, ovladava se procesom donošenja odluka napadnutog. Time se izbjegava uporaba vatrenog oružja (kinetic weapons) u procesima nametanja vlastite volje napadnutom.

26. lipnja 2015. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku, Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Podružnice Osječko-baranjske županije održalo je književno-glazbeni program “Sjećanje”. Knjiga “Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj” predstavljana je u sklopu obilježavanja Dana osječkih branitelja. U predstavljanju je sudjelovao jedan od autora, prof. dr. sc. Miroslav Tuđman, a knjigu su predstavili i Antonija Vranješ i Ivana Šojat.

In this presentation authors presented process of democratization and establishing an intelligence and security system in Croatia after the elections in 1990. They show the case of Croatia in which small inteligence service can become reliable partner for international community in a process of solving major international problems.

S razvojem globalne informacijske infrastrukture dolazi do dvije bitne promjene u filozofiji međunarodnih odnosa: prvo, uporaba „mekane moći“ dobiva prednost nad uporabom „tvrde sile“, odnosno javna diplomacija ima prioritet u odnosu na vojne operacije ; drugo, informacija postaje jedan od četiri osnovna instrumenta nacionalne moći. Zato autor razmatra mogućnosti izvještajnih i sigurnosnih službi malih zemalja da predvide krize i da se suoče s novim izazovima budućnosti. Da bi se zaštitili od ugroza tvrde moći (vojnih ugroza i gospodarskih kriza) nužna je suradnja velikih i malih država na regionalnoj i međunarodnoj razini na suzbijanju terorizma, proliferacije, trgovine ljudima, drogom, oružjem za masovno uništenje i sl. Međutim, u 21. stoljeću sve će zemlje, a pogotovo male zemlje, biti izložene sve većim rizicima meke moći. Tranzicija moći u međunarodnom poretku označava pomak od jedne prema drugim državama: od SAD-a prema Rusiji, Kini, Brazilu, Indiji. Difuzija moći je disperzija moći prema ne-državnim akterima na domaćoj i međunarodnoj sceni. Učinkovita primjena meke moći napada kulturu, vrijednosti i politiku ciljane javnosti. Sigurnost i budućnost malih zemalja uvjetovana je zaštitom kulturnog identiteta, nacionalnih vrijednosti i prava da samostalno odlučuje o svojoj sudbini. Procesi tranzicije i difuzije meke moći sve su brži, akteri sve mnogobrojniji, organizacijske forme sve raznolikije, učinci djelovanja sve nepredvidljiviji. To je ono što već jest i što će biti glavni izazov za izvještajne i sigurnosne službe - prijetnje na koje ne mogu odgovoriti sa svojom sadašnjom organizacijom i ovlastima.

Communication patterns are analyzed on the corpus of citation literature retrieved from doctoral dissertations in Information Science from 1978 to 2009 at Croatian universities. Scientific communication model is affected by institutional, language and time determinants ; thereby it is possible to accurately describe traditional distribution on primary, secondary and tertiary communication by quantitative methods. Analysis of 28, 188 cited bibliographic units by co-citation method resulted with network of clusters that matches scientific disciplines (archivistics, librarianship, museology, communicology, information science, information systems and lexicography). Alterations of key authors were observed according to time periods, affiliation to different scientific communities, cultural determinants, and functions in knowledge organization. According to the results of this analysis the conclusion can be drawn based on quantitative indicators: it is possible to recognize deep communication structure (conceptual knowledge zone, empirical knowledge zone, research front zone), beside organizational, communicational and intercultural determinants of knowledge exchange.

For the analysis of doctoral dissertations in information science in the Republic of Croatia (from 1978 to 2009), keywords are used in order to get an insight into the development of information science. By the method of co-word analysis of keywords with which doctoral dissertations are indexed, a network of clusters that match following scientific disciplines is obtained: archival and documentation science, librarianship, communicology, museology, information science, information systems and lexicography. By cluster and data visualization and the overview of keywords frequency, the development of subjects and the correlation of clusters in information science, during the period of thirty years in which doctoral dissertation are made, is shown. The results of the co-word analysis about the development of information science in the Republic of Croatia are shown according to time periods, but also according to affiliation to certain disciplines inside the information science.

The paper discusses usage of citation indices and similar databases as the source of data for determining scientific professional advancement. A short study on per-author basis, using Web of Science, Scopus, Google Scholar, Croatian scientific bibliography and online catalogue of the National and University Library in Zagreb, has been undertaken and shows disparate results for usage of these resources in mentioned context. Various problems surrounding such studies are discussed. Data complementation and especially firmer, more interconnected, national databases are recommended. Authors primary recommendation is thus to connect current national sources in a more wholesome system providing quality access to bibliometric data in this context. Fragments of the system are already present and usable: Crosbi (scientific bibliography), NSK (national catalogue), Hrčak (journal full text database)). This would impact both the self-consciousness of the individual scientist and the scientific politics bypassing the colonial and provincial mentality imposed by the monopoly of “international” commercial databases. Such integrated model of wholesome representation and distribution of scientific production on national level would serve as an answer to problems inherent to usage of citation databases such as WoS and Scopus.

In this paper we advocate thesis that cohesion and coherence of scientific field should be conceptual framework, i.e. criterion for the research of scientific development. With such an approach we can research scientific development realized through social networks, institutional networks, communicational networks and cognitive networks. All these forms of scientific collaboration, i.e. all these networks can influence the structure and dynamics of the development of (information) sciences. In that context, bibliometric data used as indicators of cohesion and coherence of information science are not only quantitative indicators, but could also be used as quantitative data of qualitative indicators that we could define by new conceptual framework. We believe that it is possible to advocate following hypothesis: a) two scientific communities can use (generate) two different communication networks (that can be identified by co-citation analysis, that is, clusters of most cited authors) ; b) two scientific communities can generate same or similar cognitive networks (that can be identified by co-word analysis). These postulate the difference between communication and cognitive networks. That means that “knowledge maps” and “intellectual structure” as the product of bibliometric analysis from 1980s on are not precise enough today.

Koncem dvadesetog stoljeća informacija postaje jedan od ključnih čimbenika nacionalne moći. Javna diplomacija koristi medije sa svrhom da se djeluje na mišljenje i um ciljane publike kako bi se re-definirala stvarnost. Informacijske strategije koje imaju za cilj redefinirati prošlost kako bi kontrolirali budućnost kreiraju pseudo-događaje, pseudo-akcije i pseudo-strukture. Hrvatski informacijski prostor informacijsko je ratište na kojem se sudaru brojne strategije i interesi, a na (re)interpretaciji Domovinskog rata – od objektivnog prikaza povijesnih događaja do proizvodnje pseudo-događaja i pseudo-akcija – angažirani su kako međunarodni čimbenici (koji žele osigurati svoje pozicije u međunarodnom poretku), tako i različite političke opcije - od sukobljenih strana tijekom ratova na tlu bivše Jugoslavije do protivničkih opcija unutar Hrvatske. U radu ćemo navesti niz primjera: a) pseudo-događaja (plasiranih dezinformacija koje se učestalo ponavljaju, iako je moguć pristup objektivnim podacima i činjenicama, te dezinformacija građenih na fabriciranim podacima) ; b) pseudo-akcija (fabriciranih situacija i manipulacija s povijesnim kontekstom kako bi se diskreditirale izvedene vojne operacije, a postulirale kao opravdane one virtualne, pseudo-akcije) ; c) pseudo-struktura (reinterpretacija uloga povijesnih ličnosti iz Domovinskog rata – s ciljem degradacije zaslužnih a promocije neangažiranih). Težište prikaza u ovome radu nije samo na prikazu i dekonstrukciji dezinformacija koje postaju stalna referenca u nekim medijima, nego na razumijevanju strategija i ciljeva informacijskih operacija koje imaju za cilj proizvodnju pseudo-povijesti o Domovinskom ratu.

Na korpusu doktorskih radnji iz informacijskih znanosti, u ovom radu istražujemo položaj i ulogu mentora u znanstvenoj zajednici: njihovu pripadnost i položaj u vladajućoj znanstvenoj paradigmi. Položaj mentora se analizira i određuje: a) u odnosu na najcitiranije domaće i strane autore u zoni konceptualnog znanja, b) u zoni personalne komunikacije i istraživačkog fronta, c) te njihov autorski (a ne samo mentorski) utjecaj na pojedine discipline informacijskih znanosti (arhivistiku i dokumentalistiku, informacijske sustave, informatologiju, knjižničarstvo, komunikologiju, leksikografiju i muzeologiju). Posebno smo istražili utjecaj najcitiranijih autora na koherentnost dominantne vladajuće paradigme (posebno u zoni konceptualnog znanja), odnosno utjecaj mentora na koherentnost i zajedničku teorijsku osnovicu sedam disciplina koje tvore polje informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Analiza obuhvaća sve mentore 134 doktorske disertacije iz informacijskih znanost obranjenih u Hrvatskoj od 1978. do 2007. godine.

Pregled veličine znanstvene zajednice informacijskih znanosti u Hrvatskoj. Proučavana je struktura i dinamika razvoja informacijskih znanosti prema kriterijima periodi, institucije i discipline, zatim korelacija disciplina u informacijskim znanostima pomoću bibliometrijskih metoda. Dat je pregled dimenzija znanstvenih veza: socijalne mreže, institucionalne mreže, komunikacijske mreže i kognitivne mreže. Dat je pregled indikatora komunikacijskog i kognitivnog procesa.

Nadnacionalne organizacije (UN, OSCE, NATO) nemaju svoje izvještajne agencije. Zato se u službenim dokumentima zagovara decentralizirana razmjena izvjesnica između zemalja članica EU među kojima postoji povjerenje i zajednički interes. Međutim, u multipolarnom svijetu javljaju se novi svjetski igrači: nove velesile, NGO, mediji, multinacionalni kapital. Nacionalne izvještajne službe nisu u stanju odgvoriti na nove prijetnje i izazove sa svojim tradicionalnim politikama zaštite nacionalnih interesa od vanjskih prijetnji.

Na korpusu citirane literature u doktorskim disertacijima iz informacijskih znanosti u RH (od 1978.-2007.), rađena je analiza komunikacijskih obrazaca. Na oblikovanje komunikacijskih obrazaca utječu instintucionalne, jezične i vremenske odrednice pomoću kojih je moguće tradicionalnu podjelu na primarnu, secundarnu i tercijalnu komunikaciju precizno opisati kvantitativnim metodama. Na temelju analize 22 000 citiranih bibliografskih jedinica, metodom ko-citata dobivena je mreža komunikacijskih klastera koji odgovaraju znanstvenim područjima (arhivistika, bibliotekarstvo, komunikologija, muzeologija, informacijskih sustavi, informatologija, leksikografija). Uočene su mjene ključnih autora na temelju frekvencije citata i ko-citata, kako po periodima ali isto tako i po pripadnosti različitim znanstvenim zajednicama, kulturnim odrednicama, te funkcijama u organizaciji i razmjeni znanja. Predložena metoda i analiza upućuju na zaključak da je na temelju kvantatativnih pokazatelja moguće raditi ne samo površinsku nego i dubinsku analizu komunikacijskih obrazaca te zaključivati o njihovim organizacijskim, komunikacijskim i interkulturalnim odrednicama.

Development of Information Science paradigm is researched on the corpus of most cited references retrieved from doctoral dissertations in Information Science (from 1978 to 2007). New approach for analysis of scientific paradigm by empirical display of dominant zones within scientific paradigm is proposed: empirical knowledge zone, conceptual knowledge zone and research front zone. Alterations of scientific paradigm are followed across three time periods by display of most cited authors in librarianship, information systems, communicology, archivistics and documentation, museology and information science. Besides the data about most cited authors, the data about most cited references according to periods and disciplines are shown. Analysis of most cited references resulted with discovery of the dominant research topics in particular periods. Based on changes in research topics it can be concluded: a) which research topics were interesting for Information Science researchers in Croatia, and b) changes within Information Science paradigm, by tracking changes of key authors which are cited during period of thirty years. Suggested methodology can serve as a model for tracking the development of scientific paradigm in other research disciplines as well.

Na korpusu citirane literature u doktorskim disertacijima iz informacijskih znanosti u RH (od 1978.-2007.), rađena je analiza komunikacijskih obrazaca. Na oblikovanje komunikacijskih obrazaca utječu instintucionalne, jezične i vremenske odrednice pomoću kojih je moguće tradicionalnu podjelu na primarnu, secundarnu i tercijalnu komunikaciju precizno opisati kvantitativnim metodama. Na temelju analize 22 000 citiranih bibliografskih jedinica, metodom ko-citata dobivena je mreža komunikacijskih klastera koji odgovaraju znanstvenim područjima (arhivistika, bibliotekarstvo, komunikologija, muzeologija, informacijskih sustavi, informatologija, leksikografija). Uočene su mjene ključnih autora na temelju frekvencije citata i ko-citata, kako po periodima ali isto tako i po pripadnosti različitim znanstvenim zajednicama, kulturnim odrednicama, te funkcijama u organizaciji i razmjeni znanja. Predložena metoda i analiza upućuju na zaključak da je na temelju kvantatativnih pokazatelja moguće raditi ne samo površinsku nego i dubinsku analizu komunikacijskih obrazaca te zaključivati o njihovim organizacijskim, komunikacijskim i interkulturalnim odrednicama., Communication patterns are analyzed on the corpus of citation literature retrieved from doctoral dissertations in Information Science from 1978 to 2007 at Croatian universities. Scientific communication model is affected by institutional, language and time determinants; thereby it is possible to accurately describe traditional distribution on primary, secondary and tertiary communication by quantitative methods. Analysis of 22.210 cited bibliographic units by co-citation method resulted with network of clusters that matches scientific disciplines (archivistics, librarianship, museology, communicology, information science, information systems and lexicography). Alterations of key authors were observed according to time periods, affiliation to different scientific communities, cultural determinants, and functions in knowledge organization. According to the results of this analysis the conclusion can be drawn based on quantitative indicators: it is possible to recognize deep communication structure (conceptual knowledge zone, empirical knowledge zone, personal communication zone), beside organizational, communicational and intercultural determinants of knowledge exchange.

Odgovor na pitanje o poimanju prirode i uloge povijesnog znanja i povijesne znanosti može pojasniti zašto je povjesničar dr. Franjo Tuđman iz dugogodišnje potpune izolacije mogao u godinu dana doći na čelo stranke i države (1989./1990) i ostvariti ono čemu su generacije težile a nisu uspjele postići. Odnosno, odgovor može pokazati koliko je poznavanje povijesti, te koje je povijesno znanje, bilo presudno za stvaranje hrvatske države i vođenje državne politike. U radu se analiziraju obrasci po kojima se organizira i funkcionira javno i povijesno znanje. Ono što je presudno za funkcioniranje vladajuće političke paradigme koja oblikuje javno znanje, jest da ona ne raspravlja i ne priznaje postojanje i funkcioniranje anomalija i "nepravilnosti" u zbilji. Kada bi bila u stanju riješiti anomalije koje proizvodi, ili nepravilnosti s kojima je suočena, vladajuća bi politička elita raspravljala o meritumu stvari. Nespremna na raspravu o sadržaju problema vladajuća dogma nastoji eliminirati protivnike, tj. „revizioniste“, iz javnoga prostora služeći se različitim metodama i tehnikama propagande i informacijskog rata, te kaznenog progona i fizičkih eliminacija. Analizom političkih odrednica "traljave znanosti" i političke sudbine "revizionista" i njihovih djela, možemo prepoznati dva potpuno oprečna pristupa istraživanju povijesnih događaja, te dva oprečna poimanja smisla povijesnih istraživanja i zadaća povijesnog znanja. Upravo te razlike u metodologiji istraživanja povijesnih događaja mijenjaju ne samo predmet istraživanja nego i prirodu povijesnog znanja. Povjesničari koji iz sadašnjosti gledaju u prošlost, doživljavaju prošlost, sadašnjost i budućnost kao niz zakonitih, jedino mogućih i logičkih zbivanja. Za njih je, u pravilu povijest niz događaja i zbivanja, koja jedva da su se mogla i dogoditi s drukčijim ishodom. Oni akteri koji u tim zbivanjima nisu uspjeli ostvariti svoje mogućnosti, ti su sporedne ličnosti sa sporednim ulogama u povijesti. Povjesničari koji događaje prosuđuju gledajući ih iz prošlosti u budućnost, događaje prosuđuju kao radnju, kao proces, u kojem je sadašnjost "ukupnost čitavog niza jednako vjerojatnih mogućnosti". Takav pogled na povijest, kao na niz zbivanja, odnosno kao na otvoreni proces i radnje koje se odigravaju u vremenu, ima za posljedicu i dvije potpuno različite "uporabe" povijesnih znanja. Za one koji na povijest gledaju kao na niz zbivanja koja su se dogodila zato što je to bilo jedino moguće, a nije se ostvarilo ono što je bilo efemerno, za njih je povijest završena pri-povijest. A budućnost će biti jednako tako određena logikom povijesnih "zakonitosti" a ne prevagom neke od niza vjerojatnih mogućnosti. Za one povjesničare koji na povijest gledaju kao na radnju i učinke aktera koji pokušavaju ostvariti svoje šanse, povijest je neiscrpno vrelo primjera iskorištenih i propuštenih šansi. Za njih je povijest znanje za akciju i za oblikovanje budućnosti. Iz povijesti se može naučiti koje greške se ne smiju ponavljati, te kada se i u kojim okolnostima mogućnosti mogu ostvariti. Povjesničar dr. Franjo Tuđman nije polazio od teorijskih postulata "velikih ideja", on je polazio od povijesti kao događajnice, kao 'bivstvujuće stvarnosti svijeta, tj. kao prošle i sadašnje zbilje, ili minule dogodovštine i trajne događajnice (res gestae)'. Zato nije mogao prihvatiti "nepravilnosti" i "anomalije" vladajućih političkih elita i „traljave znanosti“, o kojima teoretici velikih ideja nisu željeli voditi računa. Istražujući uzroke i razloge nefunkcioniranja višenacionalnih država, a vodeći interesa o svom hrvatskom narodu, došao je do povijesnih postavki i kriterija prema kojima je ocjenjivao povijest svih višenacionalnih država i sudbine svih malih naroda u Europi. Te su spoznaje za njega bile znanje za akciju, za oblikovanuje budućnosti Hrvatske u kontekstu povijesnih promjena u Europi koncem dvadesetog stoljeća.

Monument is a term that occurs in Western cultures as a product of different social processes, and therefore it is not enough to research and document only its materiality, but also its function, which changes depending on the society itself. Likewise, public knowledge depends on the society in which it exists - it is constantly dynamic in terms of its structure and organization. Furthermore, the way the corpus of public knowledge is being formed is changing, just like the public space of contemporary Western societies in which the cultural monuments exist. This is so because public space is shaped by this corpus of public knowledge. The phenomenon that clearly defines the relation between the monument and the public knowledge is collective memory. The feelings of belonging and forming an identity are influenced by collective memory and at the same time, these are some of the main characteristics of both, monuments and public knowledge. Social reality is created by public knowledge, but it is also mirrored in monuments. It is therefore necessary to analyse the relation between monuments and public knowledge, so that on the one hand we can better understand the logic of forming and organizing the corpus of public knowledge in public space, and on the other, clearly explain the active social role of monuments.

U suvremenom svijetu informacija je postala oružje a mediji su postali bojišnicom. Najrazvijenije zemlje definiraju nacionalne informacijske strategije kako bi osigurale „dominaciju punog spektra“. Operacije utjecaja, javna diplomacija i strateško komuniciranje imaju ključnu ulogu u oblikovanju stranih javnosti. Suvremeni priručnici kojima se definira vođenje i upravljanje informacijskim operacijama, medijskim i psihološkim operacijama rađeni su na temelju iskustava i operacija koje su vođene od strane članica međunarodnih snaga i u Bosni i Hercegovini. Autor daje pregled osnovne terminologije, ali i bibliografski pregled priručnika za vođenje suvremenih operacija utjecaja, te pregled teorijskih i stručnih članaka o informacijskim operacijama koje su vođene u Bosni i Hercegovini tijekom 1990-ih godina.

U radu se prikazuju prijetnje europskoj sigurnosti, te strategije koje je EU donijela u posljednjih desetak godina. Posebno se upozorava na prijetnje uporabom tzv. meke sile koje mogu ugroziti nacionalni i kulturni identitet europskih država i društava. Autor upozorava da sraz univerzalnih vrijednosti (osobne i nacionalne slobode, dostojanstva čovjeka, istine, pravde, itd.) s vrijednostima globalizma (informacije, tehnologije, slobodnog protoka ljudi, dobara, sredstava, itd.) nosi u sebi nepredvidive posljedice za suvremena društva.

Na djelu su oprečne koncepcije na kojima treba uspostaviti novi međunarodni poredak. Globalisti teže ograničiti moć nacionalnih država i velikih sila. Oni zagovaraju međunarodne sudove. Žele da humanitarno pravo, utemeljeno na tzv. "novim ljudskim pravima" bude zamjena za univerzalne vrijednosti, onima koje su definirane u Povelji UN iz 1945. i Povelji o ljudskim pravima iz 1948. Zagovornici univerzalnih vrijednosti smatraju da standardi međunarodne pravde moraju biti ugrađeni u nacionalno pravosuđe, a da se međudržavni nesporazumi mogu rješavati na međunarodnim sudovima. Osim toga, veliki su pravne rasprave oko toga može li međunarodno humanitarno pravo (koje daje primat "novim ljudskim pravima") biti zamjena za međunarodno kazneno pravo (koje priznaje temeljna ljudska prava kao univerzalne vrijednosti). Konstrukcija doktrine o zajedničkom zločinačkom pothvatu primjer je tih političkih, pravnih i svjetonazorskih sukoba. Hrvatski generali i dužnosnici generali Gotovina, Čermak i Markač, odnosno dr. Jadranko Prlić, generali Slobodan Praljak i Milivoj Petrović, Bruno Stojić, Valentin Ćorić i Berislav Pušić žrtve su i tih političkih i pravnih i svjetonazorskih razlika. Neizvjesno je kako će taj sukob između univerzalnih i globalnih vrijednosti završiti. No sigurno je da je doktrina o zajedničkom zločinačkom pothvatu nedorađeni pravni institut. Način na koji se primjenjuje šteti ugledu međunarodne pravde, ima nesagledive negativne posljedice po hrvatsko nacionalno biće, a može imati i tragične posljedice po hrvatske generale i dužnosnike.

Od pamtivijeka pa do danas, kako pojedinci tako i društva, države, međunarodni savezi i zajednice, bilo u ratu ili u miru, privatno ili javno, koristili su informacije i dezinformacije da bi za sebe ostvarili što veću korist, a protivnike i neprijatelje naveli da rade u korist vlastite štete. Kroz cijelu ljudsku povijest, informacija i dezinformacija, istina i laž, bili su sastavni dio ljudske komunikacije i društvenoga znanja. U tom pogledu informacija i dezinformacija nepromjenjiva su odrednica društvenoga komuniciranja i oblikovanja (javnoga) znanja, bez obzira na mijene komunikacijskih tehnologija, društvenih sustava i međunarodnih poredaka. Znanstveno istraživanje uloge dezinfromacija i informaciojskih strategija u oblikovanju javnoga znanja predmet je ove knjige. Na nizu primjera iz suvremene povijesti prikazuju se informacijske operacije i specijalne operacije kojim je cilj plasirati lažne informacije ili osigurati dominaciju samo jedne vrste informacija kako bi se osigurala kontrola i nadzor nad javnim znanjem.

We incorporated a first structured service learning program into our curriculum in Department of Information Science, Faculty of Philosophy, University of Zagreb. Goals and requirements for the service learning process were based upon our U.S. experience, established and approved in the beginning of the 2006/07 academic year. Various community non-profit organizations were identified as partners and developed into service learning sites. While in our Department students are prepared to become knowledgeable information scientists and school teachers who will provide quality education, this service learning program was implemented to help them become personally involved in providing their knowledge to users and school children and to do so with a caring professional attitude.

Special operations (psychological operations, propaganda, political warfare etc.) are put to use in high-intensity conflicts to disseminate disinformation. By the creation of the global information space (cyberspace) in the 1990s, radical changes in the organisation, but also of the subject matter of public knowledge are taking place. Information warfare has become the dominant form of pursuing national, economic, political, cultural and other interests, with the aim to ensure the dominance of one’ s own information on the side of the adversary, in order to force him to make decisions that are not in his interest. The task of researchers into public knowledge is to start researching into information strategies that are used to shape public knowledge. The author has presented the examples of methods and techniques applied by Yugoslav intelligence services when conducting their special operations against Croatia during the Homeland War: Proboj, Labrador, Opera, Yutel operations etc. At the beginning of the 21st century, both the organisation and the subject matter of public knowledge changed. A new public knowledge has been created in the fight for information dominance as a result information strategies, and no longer of true and objective information. The primary criterion of assessing information is not its truthfulness, but “ the quality of having sense” , i.e. the relevance of information in relation to information strategies. The author comes to the conclusion that cognition has lost its primacy over communication, and that the main task of new communication networks is not to transfer true information.

Autor postavlja pitanje odgovornosti i teorijske opravdanosti postuliranja informacijskog društva kako bi se potvrdio alibi da je informacijska znanost društvena znanost. Tradicionalni predmet informacijske znanosti - javno znanje - nije više svijet objektivnih i istinitih informacija. Novi predmet informacijske znanosti postala je digitalna stvarnost, koja funkcionira kao javno znanje ali više nema zadaću prenositi istinite i objektivne informacije ; javno znanje ima funkciju društvene kontrole i nadzora.. U digitalnoj stvarnosti informacije postaju objekti bez značenja, a istina irelevantna i/ili zastarjela kategorija. Autor propituje epistemološke odrednice obavijesti, znanja, istine u novom digitalnom svijetu. Smatra da na početku 21. stoljeća sudbina informacijske znanost, kao i ostalih društvenih znanosti, ovisi o ishodu prevrednovanja vrednota na kojima će se graditi budućnost zapadnog svijeta. Sada se informacijska znanost nalazi u procijepu između univerzalnih vrijednosti koje su na odlasku, i ireverzibilnih globalnih vrijednosti koje grade i na kojima se gradi digitalni svijet..

Postojeća formula /Vr(n) = Knβ / Heapsova zakona o veličini vokabulara teksta nije univerzalna te je zakon potrebno redefinirati, kako bi se mogao koristiti za analizu korpusa na različitim jezicima. Analiza korpusa tekstova na hrvatskom jeziku potvrđuje hipotezu da je broj funkcionalnih pojavnica (F) u tekstu konstantan te iznosi 21% veličine teksta n (funkcionalnih pojavnica u engleskim je tekstovima 26%). Autor dokazuje da se postotak funkcionalnih pojavnica u tekstu može koristiti kao vrijednost za parametar K, te da je parametar K konstantna vrijednost za svaki jezični korpus. Empirijska istraživanja potvrđuju autorovu tezu da se broj funkcionalnih pojavnica u tekstu može izračunati po formuli F = nK/100, a da za veličinu najfrekventnije pojavnice (MF) vrijedi formula M F = n (K/100) 2. Vrijednost drugog parametra Heapsovog zakona također se može precizno odrediti: β = log K/100. Zato autor predlaže novi oblik zakona o veličini vokabulara teksta: Vr(n) = (Kn)β . Broj riječi koje se javljaju samo jedanput (HL) u tekstu može se izračunati po formuli: HL = ((Kn)/2)β . Istraživanja potvrđuju da je vrlo visoka korelacija između izračunatih i stvarnih vrijednosti veličine vokabulara, odnosno između stvarnih i izračunatih vrijednosti jednokratnih riječi u tekstu. Ovako interpretiran i definiran zakon o veličini vokabulara teksta omogućava izračun veličine vokabulara teksta na svakom jeziku, kada se zna postotak funkcionalnih riječi koji je konstantan za taj jezik. No, ova interpretacija zakona omogućava osim izračuna veličine vokabulara teksta, i određivanje broja funkcionalnih pojavnica u tekstu, veličine najfrekventnije riječi u tekstu, te broja jednokratnih pojavnica koje tvore vokabular teksta.

Knjiga donosi sve najvažnije dokumente vezane za modernu povijest Bosne i Hercegovine, dokumente koji prikazuju istinu o tome tko je Bosnu i Hercegovinu branio, a tko ju je napadao ; tko ju je dijelio, a tko ju je pokušavao sačuvati u cjelini, a ne u njenim pojedinim dijelovima. Knjiga dokazuje da je uloga koju je Republika Hrvatska imala u Bosni i Hercegovini pozitivna s obzirom na opstojnost, međunarodno priznanje te održivost Bosne i Hercegovine kao zajedničke države njena tri konstitutivna naroda. Bošnjačka politička elita zalagala se za unitarnu građansku državu, srpska za srpsku nacionalnu državu dok se hrvatska zalagala za uniju triju jednakopravnih etničkih jedinica.

U 21. stoljeću informacijska znanost i bibliotekarstvo našli su se u novom okruženju. Oni se bave Informacijskim prostorom koji je postao bojišnica suvremenog globalnog društva. U informacijskom prostoru vode se Informacijski ratovi – ikako bi se osigurala informacijska nadmoć. U informacijsko doba informacijski je prostor postao bojišnicom, prostorom u kojem se ne razmjenjuju samo istinite i objektivne informacije, prostorom u kojem se informacijama ratuje za prevlast i dominaciju. Zato autor zagovara odgovornost za organizaciju i razmjenu znanja u informacijskom prostoru na novim osnovama.

In this paper we presented a new approach to obligatory literature prescribed by the school curricula based on the new literacy and new technologies. We introduced the animation method in teaching and idea of the Web portal of the obligatory literature. We brought the survey of the pupils' current reading interests and explained the challenges of the new multimedia literacy. Also, we introduced multimedia to the classroom and obtained improvement in pupils' language and reading skills. Finally, we believe that understanding and systematic application of the proposed methods can result in better situation regarding the development of pupils' reading interests and language skills.

Postojeća formula /Vr(n) = Knβ / Heapsova zakona o veličini vokabulara teksta nije univerzalna te je zakon potrebno redefinirati, kako bi se mogao koristiti za analizu korpusa na različitim jezicima. Analiza korpusa tekstova na hrvatskom jeziku potvrđuje hipotezu da je broj funkcionalnih pojavnica (F) u tekstu konstantan te iznosi 21% veličine teksta n (funkcionalnih pojavnica u engleskim je tekstovima 26%). Autor dokazuje da se postotak funkcionalnih pojavnica u tekstu može koristiti kao vrijednost za parametar K, te da je parametar K konstantna vrijednost za svaki jezični korpus. Empirijska istraživanja potvrđuju autorovu tezu da se broj funkcionalnih pojavnica u tekstu može izračunati po formuli F = nK/100, a da za veličinu najfrekventnije pojavnice (MF) vrijedi formula M F = n (K/100) 2. Vrijednost drugog parametra Heapsovog zakona također se može precizno odrediti: β = log K/100. Zato autor predlaže novi oblik zakona o veličini vokabulara teksta: Vr(n) = (Kn)β . Broj riječi koje se javljaju samo jedanput (HL) u tekstu može se izračunati po formuli: HL = ((Kn)/2)β . Istraživanja potvrđuju da je vrlo visoka korelacija između izračunatih i stvarnih vrijednosti veličine vokabulara, odnosno između stvarnih i izračunatih vrijednosti jednokratnih riječi u tekstu. Ovako interpretiran i definiran zakon o veličini vokabulara teksta omogućava izračun veličine vokabulara teksta na svakom jeziku, kada se zna postotak funkcionalnih riječi koji je konstantan za svaki jezik. No, ova interpretacija zakona omogućava osim izračuna veličine vokabulara teksta, i određivanje broja funkcionalnih pojavnica u tekstu, veličine najfrekventnije riječi u tekstu, te broja jednokratnih pojavnica koje tvore vokabular teksta.

The preliminary research of the vocabulary size of the Croatian lexical corpora shows that the distribution of types is regular and that deviations of the calculated values are within theoretically acceptable limit. The research also brought us to conclusion that Zipf's Law in Croatian language is not applicable because the lexical density is different, i.e. the proportion of types and tokens in different languages is different and the parameters of that proportion need to be calculated for every language separately.

Participants in interaction, particularly in interactive network media (WWW), aim to change intentions, goals, decisions and actions of other participants in communication using information as well as disinfor-mation. Criteria for differentiation among information, misinformation and disinformation are suggested based on the value of information for different participants in interaction. Therefore, the notion of rele-vance needs to be redefined and efficiency of information is analyzed from the point of view of partici-pants in the communication process. Usability of information is defined as a measure of efficiency of the information process judged by the user, while usefulness of information is a measure of sender's effi-ciency regarding the decision-making processes and actions of the information user. Usefulness is a measure of the actual effect of the author (source) of information on the choice of goals, decisions and actions of the information user.

Informacijska znanost – pregled povijesti i disciplina informacijske znanosti. Osnovne metode i zakoni. Srodne discipline i međusobni utjecaji. Područja primjene u prošlosti i razvoj na početku 21. stoljeća.

U knjizi se propituju epistemološke postavke informacijske znanosti, napisana je s ciljem boljeg razumijevanja predmeta i teorije informacijske znanosti.

Iako se izvjesnice (intelligence) definiraju kao vrsta obavijesti namijenjena za odlučivanje i djelovanje, do sada nisu bile predmetom bavljenja informacijske znanosti. U ovom se radu izlažu teorijske odrednice izvjesnica kao forme znanja koja mora biti predmet istraživanja informacijske znanosti. Izvjesnice su znanje za djelovanje. Izvještajno znanje je znanje za djelovanje, koje ima svoju vrijednost samo u realnom vremenu interakcije. Po svojoj formi izvjesnice prikazuju odrednice svakog racionalnog djelovanja: cilj akcije, procjenu situacije, prosudbu sredstava i motiva. Prema sadržaju izvjesnice su obavijesti o namjerama protivnika. Ključni pojmovi za vrednovanje izvjesnica su valjanost i učinkovitost. Učinkovitost se može mjeriti prema dva kriterija: kriteriju uporabljivosti i kriteriju korisnosti. Uporabljivost izvjesnica mjera je subjektivne prosudbe korisnika o potencijalnoj i mogućoj vrijednosti izvjesnica u procesu odlučivanja. Korisnost izvjesnica mjera je objektivne učinkovitosti izvjesnica post festum, nakon što su stvarno bile korištene kao instrument u optimizaciji politike ili procesu odlučivanja.

rukopis str. 80; obrađeno cca. 600 natuknica (od planiranih 1400) iz područja izvještajne djelatnosti.

Intelligence, knowledge and security systems -ťIzvjesnice, znanje i sigurnosni sustaviŤ, pozvano predavanje. Bussiness Intelligence 2000. 2 Hrvatska konferencija o pribavljanju, organiziranju i uporabi poslovnih informacija. Organizator – ZAPI Zavod za poslovna istraživanja, ZAP Zavod za platni promet, Zagreb 14-16. 12.2000.

ťEffectiveness of intelligence excange: Usability, Usefulness and PertinencyŤ, pozvano predavanje, Plovdiv, Bugarska, svibanj 2000. International Conference: ťCold War in the Balkans: History and the ConsequencesŤ, Plovdiv Bulgaria, 18-20 May 2000.

ťKritički prikaz dva zakonska projekta o nacionalnoj sigurnostiŤ, Okrugli stol: ťHrvatski nacionalni interesi, sustav i strategija nacionalne sigurnosti RH na početku 21. stoljećaŤ, organizator: Fakultet političkih znanosti, Zagreb ; Ministarstvo obrane RH, Zagreb 30. studeni 2000.