Search

Takotsubo cardiomyopathy (TC), also known as stress cardiomyopathy is an uncommon disease characterized by acute left ventricle (LV) failure that mimics acute coronary syndrome (ACS) but lacking evidence of obstructive coronary artery disease. It is usually precipitated by severe emotional or physical stress although its’ pathophysiology is not yet fully known. Most patients are women past the age of 50. In-hospital mortality is 3-4%.

Major histocompatibility class I chain-related gene A (MICA) mismatching and development of anti-MICA antibodies after heart transplantation

Predavanje o oštećenju funkcije drugih organskih sustava u sklopu kardiogenog šoka

A single centre retrospective study was performed that inculded 74 concutive patients who recieved PCI using DEB between January 2012 and June 2019

Smaller stent diameter represents risk factor for target lesion failure (TLF). Drug eluting/coated balloons (DEB) could represent substitution for stents in selected patients.

Development of HLA donor-specific antibodies (DSA) after heart transplantation (Tx) is one of the indicators for antibody-mediated rejection and can be detrimental to graft and recipient outcomes. We retrospectively analyzed post-Tx DSA monitoring results of 139 heart transplanted patients (median follow-up time 4 yrs) sent to our center in order to investigate possible association of DSA formation detected with mismatched (MM) HLA antigens and MM eplets (defined in HLAMatchmaker algorithm). More than one half of patients (59.7%) tested negative for HLA antibodies and among the rest of the group DSA were defined in 16.6% of cases (DSA+), while remaining 23.7% of patients were positive for non-DSA HLA antibodies. Majority of DSA+ patients had HLA antibodies against DQ antigens (58.6%) with DQ7 as the most prevalent specificity (35.3%) which is in concordance with the most frequent MM antigen HLA- DR11 (25.1%) among DSA+ patients. None of the HLA-DR MM showed statistically significant increased frequency among DSA+ patients and potential association with a higher risk for DSA development. HLAMatchmaker eplet analysis was performed with known HLA-A, -B, -DRB1 typing of patients and donors while majority of HLA-DRB3/4/5, - DQA1 and -DQB1 typing results was presumed based on linkage disequilibrium and population data. HLAMatchmaker HLADR/ DQ total scores ranged from 0-82, with a median of 35 in the entire cohort. The highest number of patients (45.3%) revealed a score within a 31-50 range. Frequency of MM DQ eplets ; 30 (OR 4.21 ; P=0.0092) as well as total number of MM HLA-DR/DQ eplets ; 51 (OR 4.13 ; P=0.0141) was significantly higher among DSA+ patients than in DSA negative patients. This result suggests that amount of MM HLADR/ DQ eplets is a risk factor for DSA development in patients after heart Tx. Since it is usually not possible to avoid DR/DQ MM in heart Tx, this risk factor should be taken into consideration during post-Tx monitoring.

Uvod: Postoji niz studija koje su ukazale na postojanje povišene ostatne trombocitne aktivnosti (mjerene testovima trombocitne agregacije) u pojedinih bolesnika liječenih klopi-dogrelom ovisno o stupnju biotransformacije lijeka.1-3 Također je pokazano kako se povišenjem doze klopidogrela može nadvladati navedena povišena aktivnost, a time ujedno i utjecati na kliničke ishode liječenja. Ovdje donosimo rezultate skupine bolesnika koji su dovršili jednogodišnje praćenje, a koji su uvršteni u randomiziranu kliničku studiju ispitivanja učinkovitosti i sigurnosti individualizirane primjene antago-nista P2Y12 receptora temeljem nalaza testova agregometrije u odnosu na fiksne doze tikagrelora u bolesnika nakon akut-nog infarkta miokarda s elevacijom ST- segmenta (STEMI).Bolesnici i metode: U analizu je uključeno 51 uzastopnih bolesnika (9 žena, srednja dob 58, 9 godina) nakon preboljelog STEMI-a. Svi su bolesnici tijekom prvih mjesec dana liječeni standardnom dozom tikagrelora uz acetilsalicilatnu kiselinu, a potom su randomizirani u dvije skupine. Prva skupina je nastavila postojeću antiagregacijsku terapiju tijekom godine dana, a u drugoj je skupini tikagrelor zamijenjen klopidogre-lom uz individualnu titraciju doze ovisno o nalazima agrego-metrije mjerenih Multiplate® analizatorom. Primarni ishod studije bila je incidencija velikih kardiovaskularnih događaja (kardiovaskularna smrt, infarkt miokarda, moždani udar i ponovna revaskularizacija), a sekundarni učestalost velikih i malih krvarenja definiranih BARC klasifikacijom.Rezultati: Tijekom praćenja nije zabilježen niti jedan prima-rni ishod kao niti jedan slučaj velikog krvarenja. Zabilježena je statistički značajno manja incidencija malih krvarenja u skupini bolesnika liječenih individualiziranom primjenom P2Y12 antagonista (p=0, 027) što odgovara 4, 8 puta većoj šansi razvoja krvarenja u bolesnika liječenih fiksnom do-zom tikagrelora u odnosu na bolesnike liječene individuali-ziranim pristupom (OR 4, 8 ; 95% CI 1.118 to 20.611 ; p=0, 035).Zaključak: Rezultati ukazuju kako bi individualizirana primje-na P2Y12 antagonista mogla predstavljati jednako učinkovitu, a sigurniju opciju liječenja bolesnika nakon preboljelog STE-MI-a u odnosu na terapiju fiksnim dozama tikagrelora.

Uvod: Trombociti ( Trc) s u p osrednici u s vim procesima ključnim za promjene cirkulacije u plućnoj hipertenziji (PH): vazokonstrikciji, upali, zgrušavanju i remodeliranju krvožilja. Niz istraživanja je potvrdio važnost uloge Trc u patogenezi primarne PH.1-3 M eđutim, i ako j e r iječ o mnogo učestalijoj dijagnozi, patogeneza sekundarne PH posljedične bolestima srca je nedovoljno istražena. Cilj ovog istraživanja je ukazati na važnost Trc u nastanku PH uzrokovane kroničnim sistoličkim popuštanjem srca (CSHF). Bolesnici i metode: Aktivnost Trc je mjerena u 160 bolesnika (57±10 godina ; 65% muškaraca) s CSHF, hospitaliziranim u Kliničkom bolničkom centru Zagreb od listopada 2011. do listopada 2016. godine. Svi bolesnici su bili kandidati za napredne metode liječenja, zbog čega im je učinjena desnostrana kateterizacija srca. Po završetku invazivnog mjerenja hemodinamskih parametara (uključujući tlak u plućnoj arteriji- PAP i test vazoreaktivnosti alprostadilom), uzimao se manji uzorak krvi iz plućne arterije. Multiplate uređajem se odredila agregabilnost Trc inducirana acetil-salicilnom kiselinom (ASPI), adenozin difosfatom (ADP), kolagenom (COL) ili trombin receptor aktivirajućim peptidom-6 (TRAP). Rezultati: Ishemijska (ICMP) i dilatacijska (DCMP) kardiomiopatija su bile najčešći uzroci CSHF (45% vs 43%). Očekivano, svim bolesnicima je izmjeren snižen srčani indeks te je ustanovljena PH uzrokovana povišenim tlakom punjenja lijeve klijetke (PCWP) (tablica 1). Bazične vrijednosti testova agregacije su pokazale reduciranu aktivnost Trc, uz značajno niži ASPI u bolesnika s ICMP (p < 0, 001, zbog liječenja acetilsalicilatnom kiselinom). Vrijednosti COL testa su značajno korelirale s PAP i PCWP (slika 1). Test vazoreaktivnosti je učinjen u 26% bolesnika te je bio pozitivan u 53% slučajeva (tablica 2). Promjene u PAP i PCWP su značajno korelirale s promjenama u ASPI i ADP testovima (slika 2). ZAKLJUČAK: Uloga Trc se doima važnom u patogenezi sekundarne PH uzrokovane CSHF. Nužno je daljnje proučavanje mehanizama i potencijalnog kliničkog značaja ovog međuodnosa

Dijagnoza protutijelima-posredovanog odbacivanja srčanog presatka (antibody-mediated rejection, AMR) temelji se na imunopatološkom nalazu uz potporu kliničkom slikom i dokazom donor-specifičnih protutijela (DSA). AMR je kontinuum od asimptomatske pojave DSA, preko supkliničkog odlaganja komplementa bez histoloških promjena do konačnog popuštanja presatka. Čini se da i supklinička AMR nosi lošiju prognozu. DSA su pokazatelj aloimunizacije i povezana su s popuštanjem, odbacivanjem i vaskulopatijom presatka. Iako nije jasna važnost izoliranog porasta DSA u ranom ili kasnom poslijetransplantacijskom periodu, njihovo liječenje dolazi u obzir.1, 2 Retrospektivno smo od 2012. godine analizirali 193 transplantirana bolesnika, kada smo postupno uveli imunopatološku analizu bioptata i određivanje DSA u serumu. Kombinirajući različite kriterije (patološki, klinički i serološki, tj. pozitivna DSA), AMR smo dijagnosticirali u 12 bolesnika (6, 2%). Četvrtina bolesnika se prezentirala kardiogenim šokom. Kombinacija patološkog i kliničkog kriterija bila je pozitivna u 17%, patološkog i serološkog kriterija u 25%, kliničkog i serološkog u 25%, dok je 33% bolesnika imalo pozitivna sva tri kriterija. Medijan vremena od transplantacije do AMR je iznosio 2, 63 godine (0, 7-5, 9). Medijan dobi bolesnika s AMR je bio 35 (17-62), a 75% su bili muškarci. Svi bolesnici s AMR su bili DSA pozitivni, osim dvoje u kojih se DSA nisu mjerila. 70% ih je imalo klasu I, a 30% obje klase anti-HLA DSA. Najčešći terapijski pristup uključivao je: steroidni puls (92%), plazmaferezu (75%), intravenski imunoglobulin (58%) i rituksimab (58%). Antitimocitni globulin, kao i bortezomib smo dali samo po jednom bolesniku. ECMO (izvantjelesna membranska oksigenacija) je postavljen u bolesnika u kardiogenom šoku. Jednogodišnje preživljenje iznosilo je 83%. Jedan je bolesnik uspješno retransplantiran nakon desenzitizacije. Od 193 bolesnika, DSA smo testirali u njih 97. Pozitivnih je bilo 24%, od kojih je 17% bilo pozitivno na klasu I, 65% na klasu II i 17% na obje klase) (slika 1). Premda učestalost AMR u literaturi varira zbog različitih dijagnostičkih kriterija i razlika u načinu probira, naš rezultat je usporediv. Nažalost niti dijagnoza niti terapija AMR nisu dobro standardizirane. Potrebna su veća multicentrična klinička istraživanja da ispitaju različite dijagnostičke i terapijske pristupe.

Prikaz slučaja: 18-godišnjakinja je hospitalizirana zbog popuštanja srca tri godine nakon transplantacije srca. Na ehokardiografiji su obje klijetke bile izrazito zadebljanih stijenki i reducirane sistoličke funkcije (ejekcijska frakcija lijeve klijetke, LVEF 30%). Nakon hitne biopsije endomiokarda (Bx) primjeni se pulsna terapija steroidima. Zbog razvoja kardiogenog šoka morali smo postaviti vensko-arterijski ECMO (izvantjelesna membranska oksigenacija). Nalaz Bx pokazao je miješani tip akutnog odbacivanja presatka, tj. protutijelima posredovano odbacivanje stupnja pAMR 1 (I+) i stanično- posredovano odbacivanje stupnja 3R. Luminex® je potvrdio postojanje brojnih donor specifičnih protutijela (DSA) na HLA antigene klase I (A11, A30, B13, B35) i klase II (DR3, DR15, DR51, DQ2, DPA1*02) s maksimalnim MFI 13000 za anti-DQ2. Odmah je započeto liječenje plazmaferezom, intravenskim imunoglobulinima (IVIg) i antitimocitnim globulinom (ATG). Četvrtog dana na ehokardiografiji su obje klijetke bile normalne debljine stijenki i bolje sistoličke funkcije (LVEF 40%) te je bolesnica uspješno odvojena od ECMO. Krajem drugog tjedna primijenjen je rituksimab. Nakon dva tjedna na kontrolnoj Bx nije bilo stanično-posredovanog odbacivanja, dok je imunohistokemijski nalaz ostao pozitivan. Na koronarografiji su prikazane normalne arterije. Provedeno je još pet ciklusa plazmafereze i ponovljeno liječenje IVIg-om nakon čega je kontrolna ehokardiografija pokazala lijevu klijetku normalne veličine i funkcije (LVEF 60%) te desnu klijetku normalne veličine i blago reducirane funkcije. Kontrolna Bx ovaj put nije našla znakova niti stanično- niti protutijelima posredovanog odbacivanja. Sedam tjedana od početka liječenja došlo je do negativizacije svih DSA klase I i klase II, osim anti-DQ2 (MFI 6100) (slika 1). Bolesnica je nakon 12 mjeseci stabilno, bez znakova odbacivanja i pogoršanja funkcije presatka. Zaključak: Ovaj prikaz ukazuje na važnost primjene mehaničke cirkulacijske potpore u najtežim oblicima popuštanja srca u transplantiranih bolesnika čime „kupujemo“ vrijeme za čekanje na rezultate pretraga i učinak terapije (engl. bridge-to-decision, bridge-to-recovery). Kombinacijom steroida, plazmafereze, IVIg, ATG i rituksimaba djelovali smo na kompleksne imunološke mehanizme miješanoga, tj. stanično- i protutijelima-posredovanog akutnog odbacivanja srčanog presatka te, u konačnici, omogućili ne samo preživljenje, već i potpuni oporavak bolesnice

Predavanje o liječenju bolesnika s vaskulopatijom srčanog presatka

Predavanje o rezultatima programa transplantacije srca u KBC Zagreb