Search

Marketing usluga u turizmu podrazumijeva korištenje različitih strategija i aktivnosti koje su prilagođene turističkom tržištu sa svrhom promocije i prodaje proizvoda. Turizam je temeljen na slobodnom vremenu i dohotku potrošača pri čemu se promocija nastoji prilagoditi ciljnoj skupini potrošača. Na turističkom tržištu susreću se turistička ponuda i potražnja koje su specifične po tome što se ponuda može koristiti samo na turističkoj destinaciji na kojoj se nalazi. Turistički proizvodi dostupni su u turističkim destinacijama do kojih turisti putuju, a zajedno stvaraju doživljaj za potrošače. Turistička ponuda veoma je raznovrsna te zavisi od prirodnih, kulturnih, smještajnih i drugih resursa koji se nalaze na nekom području, dok je turistička potražnja subjektivna i ovisi o željama i potrebama pojedinaca. Nacionalni parkovi dio su turističke ponude zemalja u kojima se nalaze, a budući da se radi o zaštićenim područjima njihove marketinške aktivnosti trebaju biti u skladu s propisima zakona o zaštiti prirode. U Republici Hrvatskoj nalazi se osam nacionalnih parkova od kojih svaki predstavlja posebno područje s iznimnim prirodnim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Njihova ponuda nastoji uključiti principe održivog turizma kako bi se područja očuvala i za buduće generacije posjetitelja. Marketing services in tourism implies the use of different strategies and activities that are adapted to the tourist market for the purpose of promoting and selling products. Tourism is based on the free time and income of the consumer, where the promotion tries to adapt to the target group of consumers. In the tourist market, tourist offer and demand meet, which are specific in that the offer can only be used at the tourist destination where it is located. Tourist products are available in tourist destinations to which tourists travel, and together they create an experience for consumers. The tourist offer is very diverse and depends on the natural and cultural resources found in an area, while tourist demand is subjective and depends on the wishes and needs of individuals. National parks are part of the tourist offer of the countries in which they are located, and since they are protected areas, their marketing activities should be in accordance with the regulations of the law of nature protection. There are eight national parks in the Republic of Croatia, each of which represents a special area with exceptional natural and cultural-historical values. Their offer is based on the principles of sustainable tourism in order to preserve the area for future generations of visitors.

U radu se obrađuje tema Nacionalnog parka Plitvička jezera kao pokretača razvoja turističke destinacije, te se analizira ponuda i potražnja turista i način kako turizam utječe na Nacionalni park Plitvička jezera. Cilj je članka da nakon izvršene analize ukaže na mogućnosti budućeg planiranja i razvoja, te prijedloga akcijskog plana usmjerenog ka poboljšanju kvalitete turističkih proizvoda nacionalnih parkova. Nacionalni park Plitvička jezera bogat je prirodnim i društvenim resursima, a zbog jedinstvenosti sedrenih barijera i slapova, kršku biološku raznolikost i bogatu raznolikost životinja i biljaka UNESCO navodi kao svjetsku prirodnu baštinu. Priroda i turizam dva su međusobno povezana čimbenika, pa ih treba promatrati iz iste perspektive. Priroda pruža temelj za razvoj turizma i njegovih alternativnih oblika, zbog čega je neizbježno i važno zaštititi prirodu radi daljnjeg razvoja turizma, a posljedice zaštite mogu imati negativan utjecaj na prirodu i potpuno uništiti prirodu. Nacionalni park Plitvička jezera svjetska je turistička destinacija i turistima postaje sve privlačniji. Tijekom kalendarske godine park obilazi veliki broj turista. SWOT analiza trenutne situacije pokazuje da su glavne prednosti Nacionalnog parka Plitvička jezera jedinstvenost ovog prirodnog resursa i obilje visoko očuvanih vodenih ekosustava, kao i raznolikost mnogih životinja i biljaka. Ova prednost utječe na razvijanje poduzetništva u područjima gdje se mnogi stanovnici okreću turizmu, pa se može reći da se ugostiteljstvo u nacionalnom parku razvija izuzetno dobro, a samim time nacionalni park prerasta u pokretač razvoja destinacije.

Onečišćenje mikroplastikom predstavlja globalni problem, posebno zbog njezine akumulacije iz okoliša u organizme, što dovodi do brojnih negativnih učinaka, uključujući oksidativni stres. Prisutnost mikroplastike u riječnim ekosustavima i njezin utjecaj na slatkovodne organizme općenito su slabo istraženi. Ipak, u Hrvatskoj je zagađenje mikroplastikom potvrđeno u estuariju rijeke Krke, nizvodno od Nacionalnog parka „Krka“. Budući da je područje uzvodno od granice Parka pod pritiskom industrijskih i komunalnih otpadnih voda grada Knina, cilj istraživanja bio je prikupiti podatke o prisutnosti mikroplastike u uzvodnom dijelu rijeke Krke i unosu u dominantnu vrstu riba, potočnu pastrvu (Salmo trutta, Linnaeus 1758). Uzorkovanje riba provedeno je u proljeće i jesen 2021. na tri lokacije: izvor rijeke Krke (referentna postaja, KRS), nizvodno od komunalnog ispusta grada Knina (KRK) i unutar nacionalnog parka (KBL), a riječna voda je dodatno uzorkovana na postaji s industrijskom otpadnom vodom (IWW) i na dvjema pritokama rijeke Krke, Butišnici (TBU) i Orašnici (TOR). U svim je uzorcima vode (nakon filtriranja) i sadržaja probavila riba (nakon razgradnje s HNO3 i HF) utvrđena prisutnost fragmenata mikroplastike pregledavanjem pod lupom. Koncentracija glutationa (GSH), biomarkera antioksidativnog kapaciteta, izmjerena je spektrofotometrijski u mišiću i probavilu riba. Porast GSH nizvodno od izvora u obje sezone ukazuje na mogući oksidativni stres u organizmima izloženima otpadnim vodama. Najveća razlika između postaja zabilježena je u tkivu mišića u proljeće, kada je razina GSH na KBL bila 1, 4 puta veća nego na KRS. Prosječne koncentracije bile su više u probavilu (1100 – 1542 nmol/g tkiva) nego u mišiću (242 - 338 nmol/g tkiva), a sezonske razlike su zabilježene samo na nizvodnim postajama, s nižim koncentracijama izmjerenim u jesen. Zbog potvrđene prisutnosti mikroplastike u riječnoj vodi, kao i njezinog unosa u pastrve putem hrane i povećanog antioksidativnog odgovora nizvodno od ispusta otpadnih voda potrebno je nastaviti istraživanja prisutnosti i bioloških učinaka mikroplastike u rijeci Krki.

Lokacija Interpretacijskog centra NP Krka nalazi se na Lozovcu, nedaleko od Šibenika. Interesantnost, ali i izazov, lokacije je nepostojanje bilo kakvog urbanizma u neposrednoj okolini što stavlja pred objekt zadaću da postane novi centar ove zone. Arhitektonski izričaj objekta proveden je u mediteranskom duhu, u kojem umjesto zatvorenih hodnika se formiraju otvorene, zasjenjene ulice i trgovi. Boravak na otvorenom, povremeno ulaženje u unutarnje prostore, povezivanje unutrašnjeg i vanjskog prostora u ljetnim večernjim satima samo su neki od načina korištenja ovog prostora.

Nacionalni park pripada jednoj od devet kategorija zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj kojom upravljaju javne ustanove koje je osnovala Vlada RH. Glavna i osnovna namjena nacionalnih parkova je očuvanje prirodnih vrijednosti, te znanstvena, odgojna, rekreativna, obrazovna namjena. U nacionalnim parkovima gospodarska uporaba prirodnih vrijednosti je zabranjena, a razne djelatnosti koje ne ugrožavaju izvornost prirode su dopušteni. Nacionalni park proglašava Hrvatski sabor. Javna ustanova koja upravlja NP Krka upravlja tim zaštićenim područjem na temelju upravljačkih dokumenata. Unutar javne ustanove djeluje više službi, a jedna od najvažnijih je služba nadzora ili služba čuvara prirode koja vrši neposredan nadzor u Nacionalnom parku Krka. Djelatnici nadzorne službe su čuvari prirode, a na čelu nadzorne službe je glavni čuvar prirode. Nadzorna služba provodi zaštitu prirode, održavanje, očuvanje i korištenje NP Krka na temelju Zakona o zaštiti prirode RH i Pravilnika o zaštiti i očuvanju Nacionalnog parka Krka. The National Park belongs to one of the nine categories of protected areas in the Republic of Croatia managed by public institutions established by the Government of the Republic of Croatia. The main and basic purpose of national parks is the preservation of natural values, and scientific, educational, recreational, educational purposes. In national parks, the economic use of natural values is prohibited, and various activities that do not endanger the originality of nature are allowed. The national park is proclaimed by the Croatian Parliament. The public institution that manages the Krka National Park manages this protected area on the basis of management documents. There are several services within the public institution, and one of the most important is the supervision service or the nature conservation service, which performs direct supervision in the Krka National Park. The employees of the supervisory service are rangers (nature conservationists), and the supervisory service is headed by the main ranger. The Supervisory Service implements nature protection, maintenance, conservation and use of the Krka National Park on the basis of the Nature Protection Act of the Republic of Croatia and the Ordinance on the Protection and Conservation of the Krka National park.

Sedra (engl. tufa) u slatkovodnim ekosustavima nastaje dinamičnom interakcijom kemijskih i bioloških čimbenika te ovisi o elementima koji trebaju biti prisutni poput zasićenja vode kalcijevim karbonatom, odgovarajuće pH vrijednosti i niske koncentracije organske tvari dok će postojanje biološke komponente poput mahovina, algi kremenjašica i nekih beskralježnjaka također imati važnu ulogu u nastajanju sedrenih barijera. Plitvička jezera kao najveći i najstariji nacionalni park te područje iznimne prirodne vrijednosti, uvršteno na Listu svjetske prirodne baštine UNESCO-a, upravo jedinstvenu univerzalnu vrijednost prepoznaje u sedrenim barijerama i procesu njihovog nastanka. Kaskadni jezerski sustav nastao je uslijed povoljnih uvjeta za taloženje kalcijevog karbonata (sedre). Rast sedrenih barijera ovisi i o hidrološkim prilikama, a nepovoljno djeluju erozijski procesi kao i promjene povezane s povećanjem koncentracije hranjivih tvari dušika i fosfora, a koje dovode do eutrofikacije. Proces osedravanja u kaskadnom sustavu Plitvičkih jezera nije ugrožen, ali svakako je nužno kontinuirano pratiti moguće promjene., Tufa is formed in freshwater ecosystems by a dynamic interaction of chemical and biological factors. It depends on some elements that need to be present - water saturation with calcium carbonate, adequate pH value and low concentrations of organic matter, and the existence of a biological component, i.e. mosses, diatoms and some invertebrates that also play an important role in the formation of tufa barriers. As the largest and oldest national park and an area of exceptional natural value, Plitvice Lakes was included in the UNESCO World Heritage List, whose unique universal valuewas recognized in its tufa barriers and the process of their formation. The cascade lake system was formed in conditionsfavourable for the deposition of calcium carbonate (tufa). The growth of tufa barriers also depends on hydrological conditions, and is adversely impacted by erosion processes and changes associated with increased nutrientconcentrations (nitrogen and phosphorus), which lead to eutrophication. The tufa formation process in the cascade system of Plitvice Lakes is not endangered, although it is certainly necessary to continuously monitor any possible changes., Kalktuff oderTravertin (engl. tufa) entsteht in Süßwasserökosystemen durch dynamische Interaktion zwischen den chemischen und biologischen Faktoren. Sein Entstehen hängt von bestimmen Voraussetzungenab, wie z. B. Kalziumkarbonatsättigung, entsprechender pH-Wert und niedriger Gehalt an organischer Substanz, während die Existenz von biologischen Komponenten wie Moose, Quarzalgen und einige Wirbellosen eine wichtige Rolle in der Bildung von Travertinbarrieren haben. Die Travertinbarrieren und ihre Bildung sind der einzigartige Wert der Plitvicer Seen, die der größte und älteste, als Naturdenkmal in das UNESCO-Weltnaturerbe aufgenommene Nationalpark Kroatiens, d.h.Gebiet mit einzigartigen Naturphänomenen sind. Die kaskadenförmig angeordneten Seen haben sichunterfür die Sedimentierung von Kalziumkarbonat (Kalk) günstigen Bedingungen gebildet. Das Wachstum von Barrieren hängt auch von hydrologischen Bedingungen ab.Die Erosionsvorgänge und die Änderungen im Sinne der erhöhten Konzentration von Nährstoffen Stickstoff und Phosphor, die die Hauptursache für die Eutrophierung sind, wirken sich nachteilig aus. Obwohl die Sedimentierungsvorgänge in den Kaskadenseen nicht gefährdet sind, sollen eventuelle Veränderungen kontinuierlich überwacht werden.

U skladu s trendovima na globalnom turističkom tržištu, sve su više razvijeni specifični oblici turizma. Iako se turizam sve više razvija, potrebno je poticati razvoj ekološkoga turizma kako bi turizam u konačnici bio održiv. Republika Hrvatska prepoznata je kao popularna turistička destinacija. Republika Hrvatska može se pohvaliti prirodnim ljepotama, a jedna je od prirodnih ljepota Nacionalni park Plitvička jezera. Predmet se istraživanja ovoga rada odnosi na analizu razvoja ekološkoga turizma na području Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Cilj je ovoga rada definirati osnovne značajke turizma, predstaviti ekološki turizam te analizirati stanje Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Svrha je ovoga rada ustanoviti potencijal razvoja ekološkoga turizma na području Nacionalnoga parka Plitvička jezera. Važan je strateški dokument izdan u lipnju 2019. godine, a to je Plan upravljanja Nacionalnim parkom Plitvička jezera. Plan ukazuje na to da su dionici na turističkom tržištu koji su povezani uz razvoj turizma u zaštićenim područjima svjesni problema s kojima se susreće Nacionalni park Plitvička jezera, a izravno ugrožava budući održivi razvoj. Turistički su pokazatelji dokaz da su premašena predviđanja UNWTO-a o broju međunarodnih putovanja u razdoblju od 2010. do 2030. godine. Shodno tome, može se zaključiti kako će i u budućnosti postajati interes i potražnja za Parkom. Upravo je zato važno raditi na očuvanju parka u svakom smislu, kao i na prezentaciji i kvalitetnom doživljaju NP Plitvička jezera. In line with trends in the global tourism market, specific forms of tourism are increasingly developing. They have long suppressed mass tourism. Although tourism is developing more and more, it is necessary to encourage the development of ecological tourism. The Republic of Croatia is recognized as a popular tourist destination. The Republic of Croatia boasts natural beauties, and one of the natural beauties is the Plitvice Lakes National Park. The subject of the research refers to the analysis of the development of ecological tourism in the area of the Plitvice Lakes National Park. The aim of this paper is to define the basic features of tourism, present ecological tourism and analyze the state of the Plitvice Lakes National Park. The purpose of this paper is to establish the potential for the development of ecological tourism in the Plitvice Lakes National Park. An important strategic document was issued in June 2019, and that is the Plitvice Lakes National Park Management Plan. The plan indicates that the stakeholders in the tourism market related to the development of tourism in protected areas are aware of the problems faced by the Plitvice Lakes National Park, and directly threatens future sustainable development. Tourism indicators are proof that the UNWTO forecasts on the number of international trips in the period from 2010 to 2030 have been exceeded. Consequently, it can be concluded that interest and demand for the Park will continue in the future. That is why it is important to work on preserving the park in every sense, as well as the presentation and quality experience of the Plitvice Lakes National Park.

Tema ovog završnog rada je uloga turizma u održivom razvoju zaštićenih područja. Osnovni razlog provođenja istraživanja bio je stjecanje boljeg uvida u zaštitu prirode, način odvijanja turizma u zaštićenim područjima i upravljanje njime. Istraživanje je pokazalo da održivi turizam igra glavnu ulogu u upravljanju zaštićenim područjima, doprinoseći ekonomskom razvoju i očuvanju zaštićenih područja stvaranjem prihoda, koji će se koristiti za održivo upravljanje pojedinog područja. Model održivog razvoja mogao bi biti dugotrajan proces, koji zahtijeva napor svih uključenih dionika da bi na kraju donio koristi i izravno doprinio stvaranju održivog turizma. Danas je zaštita prirode u Republici Hrvatskoj relativno dobro organizirana i postoji niz zakona iz područja zaštite prirode. Ključni problemi koji se javljaju pri funkcioniranju i održavanju zaštićenih područja su nedostatak zakonodavstva, nemogućnost financiranja, nedovoljno razrađeni planova upravljanja, slaba ekološka osviještenost i nedostatak prostornih planova. Razvoj i unapređenje sustava parkova kroz zakonsku regulativu trebali bi pridonijeti poboljšanju rada, održivom razvoju i kvaliteti života lokalne zajednice. The topic of this final paper is the role of tourism in the sustainable development of protected areas. The main reason for conducting the research was to gain a better insight into nature protection, the way tourism takes place in protected areas and its management. Research has shown that sustainable tourism plays a major role in the management of protected areas, contributing to the economic development and preservation of protected areas by generating revenue, which will be used for the sustainable management of individual areas. The model of sustainable development could be a long-term process, which requires the effort of all stakeholders to ultimately bring benefits and directly contribute to the creation of sustainable tourism. Today, nature protection in the Republic of Croatia is relatively well organized and there are a number of laws in the field of nature protection. The key problems that arise in the functioning and maintenance of protected areas are the lack of legislation, the inability to finance, insufficiently developed management plans, poor environmental awareness and lack of urbanist plans. The development and improvement of the park system through legislation should contribute to the improvement of work, sustainable development and the quality of life of local communities.

Na površini od 347,7 𝑘𝑚2 nalazi se Nacionalni park Una sa velikim prirodnim bogatstvom, raznovrsnošću biljnog i životinjskog svijeta, atraktivnim krajobrazom i netaknutom gotovo djevičanskom prirodom. Nacionalnom parku Una pripadaju: vodopadi u Martin Brodu, Štrbački buk, Kanjon Une i Unca, Troslap i tvrđava Ostrovica. Na teritoriju parka prisutne su: doline i gorski masivi. U Nacionalnom parku Una postoje mnoge endemske vrste: Unska zvončika i Bosanska perunika kao najpoznatije, a evidentirano je 177 oficijelnih i 105 ljekovitih, jestivih i aromatičnih biljnih vrsta. Fauna Nacionalnog parka Una je raznovrsna, prisutan je veliki broj vodozemaca (čovječja ribica i crni daždevnjak), ptica (veliki tetrijeb i kosac) i sisavaca (voluhar i alpski voluharić). Pustolovni turizam je najatraktivniji oblik turizma zbog popularnosti raftinga, kanua i kajaka. Tradicionalna Una-regata se održava svake godine i promoviše ovaj oblik turizma. Stoga je potrebno analizirati sve ekološke posebnosti ovog Nacionalnog parka Una, brižno ih čuvati i njegovati, kao i poticati suživot s lokalnim stanovništvom. On area of 347.7 𝑘𝑚2is the Una National Park with great wealthy nature, diversity of flora and fauna, attractive landscape and untouched almost virgin nature. Una National Park includes: waterfalls in Martin Brod, Štrbački buk, Una and Unca Canyon, Troslap and Ostrovica Fortress. On the territory of the park there are: valleys and mountain massifs. There are many endemic species in the Una National Park: „Unska zvončika“ and „Bosanska perunika“ as the most famous, and 177 official and 105 medicinal, edible and aromatic plant species have been recorded. The fauna of the Una National Park is diverse, there are a large number of amphibians („Čovječja ribica“ and „Crni daždevnjak), birds („Veliki tetrijeb“ i „Kosac“) and mammals („Voluhar“ and „Alpski voluharić“). Adventure tourism is the most attractive form of tourism due to the popularity of rafting, canoeing and kayaking. The traditional Una-regatta is held every year and promotes this form of tourism. Therefore, it is necessary to analyze all the ecological features of this Una National Park, carefully preserve and nurture them, as well as encourage coexistence with the local population.

Plitvička jezera su prvi i najveći nacionalni park u Hrvatskoj, osnovan radi zaštite fenomena stvaranja sedrenih barijera, kojim nastaju jezera. Nalaze se na području Ličko-senjske i Karlovačke županije, između Male Kapele i Ličke Plješivice. Veliku vrijednost ovog područja potvrdio je i UNESCO, uvrštavanjem na Listu svjetske baštine. Turistička valorizacija Nacionalnog parka temelji se na očuvanoj prirodi i bioraznolikosti, ali i na kulturno-povijesnoj baštini koja se nalazi na području Parka i njegove okolice. Glavna atrakcija su Gornja i Donja jezera, njih ukupno 16. Turizam se počeo razvijati još u drugoj polovici 19. stoljeća, gradnjom prvih smještajnih objekata, a danas je prerastao u masovni oblik turizma. Takvo iskorištavanje zaštićenog prirodnog prostora dovodi do mnogih problema koji bi mogli ugroziti sve ono na čemu se turizam Plitvičkih jezera temelji. Iz tog je razloga nužno promijeniti način na koji funkcionira turizam Parka i naselja oko njega. Prije svega, to bi se ostvarilo iskorištavanjem mogućnosti za razvoj selektivnih oblika turizma, omogućavanjem autentičnih i kvalitetnih doživljaja, te ograničavanjem broja posjetitelja. The Plitvice Lakes are the first and largest national park in Croatia, founded to protect the phenomenon of creation of travertine barriers, which creates lakes. They are located in the area of Lika-Senj and Karlovac County, between Mala Kapela and Lička Plješivica. The great value of this area has also been confirmed by UNESCO, by incorporating it into the World Heritage List. The tourism valorization of the National Park is based on preserved nature and biodiversity, as well as on the cultural and historical heritage of the Park and its surroundings. The main attractions are the Upper and Lower Lakes, 16 of them in total. Tourism has begun to develop in the second half of the 19th century, with the construction of the first accommodation facilities, and today it has grown into a mass tourism form. Such exploitation of protected natural space leads to many problems that could endanger everything that Plitvice Lakes tourism is based on. For this reason, it is necessary to change the way in which tourism of the Park and settlements around it operate. Above all, this would be achieved through the exploitation of opportunities for the development of selective forms of tourism, the enabling of authentic and quality experiences and the limitation of the number of visitors.

Ovaj rad čitateljima želi ukazati na važnost uloge nacionalnih parkova za razvoj turizma Hrvatske, ujedno i potrebu same zaštite okoliša i zaštićenih dijelova Hrvatske. Cilj rada je ukazati na probleme koje stvara razvoj turizma u nacionalnim parkovima, ali i ponuditi rješenja kako bi se turizam nacionalnih parkova razvijao sukladno održivom razvoju. U ovom se radu obrađuju svi nacionalni parkovi Hrvatske zasebno, a kasnije se ukazuje problematika koja obuhvaća sve zajedno. Dakle, najveća prijetnja devastacije i narušavanja okoliša je turizam. On, čak i u zakonom zaštićenim dijelovima prirode može djelovati porazno. Ipak, kvalitetno upravljanje i kontrola u takvim područjima kao što su nacionalni parkovi, mogu spriječiti negativne aspekte turizma, a ujedno pridonijeti njegovim pozitivnim učincima. Autorica želi naglasiti kako svijest o zaštiti okoliša ipak treba prvenstveno biti u svijesti svakog pojedinca, kako turista tako i lokalnog stanovništva. Istraživanje je koncipirano u nekoliko cjelina. U uvodu se ukratko opisuje tematika rada, ciljevi i svrha istraživanja. Prvi dio istraživanja definira nacionalne parkove, ističe povijest njihova nastajanja i konkretne probleme nacionalnih parkova u RH. Drugi dio istraživanja uključuje deskripciju svakog nacionalnog parka Hrvatske zasebno. Zadnji dio istraživanja ističe ulogu nacionalnih parkova u razvoju turizma, ukratko iznosi idealnu turističku ponudu nacionalnog parka i dovodi u odnos turizam i zaštitu okoliša. This paper wishes to point out to its readers the importance of the role played by the national parks in the development of tourism in Croatia. At the same time, it also wishes to point out the need for environmental protection of Croatia’s protected areas. The work’s goal is to indicate at the problems that the development of tourism creates in national parks, as well as to offer sustainable development solutions for tourism in national parks. In this paper all Croatian national parks are first separately studied, following which an examination is made of the problems that concern all of the parks. Conclusively, tourism is what causes the biggest threat to devastation and disturbance of the environment. Even in the areas protected by law it can have dire consequences. However, quality management and control of these areas can prevent the negative aspects of tourism and, at the same time, contribute to its positive effects. The author wishes to emphasize how everybody should be aware of the need for environmental protection, tourists and local residents equally. The research is organised in several sections. The introduction briefly describes the paper’s theme, goals and purpose. The first part of the research defines national parks, describes the history of their formation and the specific problems of Croatian national parks. The second part includes a detailed description of every Croatian national park. The third and last part highlights the national parks’ role in tourism development, briefly talks about an ideal touristic offer of a national park and discusses the relationship between tourism and environmental protection.

Nacionalni park Plitvička jezera najstariji je i najposjećeniji nacionalni park u Hrvatskoj. Proglašen je nacionalnim parkom 8. travnja 1949. godine, a unazad nekoliko godina park biljeţi preko milijun posjetitelja godišnje i već je dosegnuo brojku od 1,5 milijuna. Nacionalnim parkom prevladavaju šumski i vodeni ekosustavi. Šumska vegetacija zauzima 75% ukupne površine parka, a vodena površina zauzima 0,74%. Proces nastajanja sedrenih barijera vrlo je osjetljiv na promjenu temperature i koncentraciju otopljenog ugljika. Otpadne vode, povećan broj posjetitelja, zarastanje sedre, urbanizacija, kisele kiše i alohtone vrste imaju značajan utjecaj na ekosustav Parka. U ovom preglednom radu, iz dostupne literature i dokumenata, analizirat će se pritisci na ekosustav nacionalnog parka Plitvička jezera, kao i mogućnosti njihovih rješavanja i ublaţavanja tj. odgovori društva na iste. Plitvice Lakes National Park is the oldest and most visited national park in Croatia. The national park was founded on April 8, 1949, and in the last couple of years, the park has more than a million visitors every year and visits already reached a number of 1,5 million. Forest and water ecosystem are prevailing in this park. Forest vegetation takes up roughly 75% of the total park surface, and water surfaces account for 0,74% of the parks surface. The process of sedimentation of calcium carbonate is particularly vulnerable to changes in temperature and the concentration of dissolved carbon. Wastewater, increase in the total number of visitors, calcium carbonate imbalances, urbanization, acidic rainfall and allochthonous species all have a severe impact on the park's ecosystem. This review work will analyze available literature and documents on the topics of threats and pressures to the parks ecosystem and their solutions, softening their impact and society's response to those problems

Idejno rješenje staza i odmorišta nacionalnog parka Risnjak

UDK 630*4:502.4(497.5)(210.7 Veliki Brijun) Nacionalni park Brijuni smješten je u sjevernom dijelu Jadranskog mora uz zapadnu obalu poluotoka Istre. Na najvećem otoku, Veliki Brijun, provedeno je preliminarno istraživanje zdravstvenog stanja šumske vegetacije. Zabilježeni su simptomi bolesti i oštećenja, te determinirani njihovi uzročnici. Zdravstveno stanje šumske vegetacije je pregledano na osam lokacija. Skupljeni su uzorci biljnog materijala i gljiva za laboratorijsku analizu. Preliminarni zdravstveni pregled pokazao je sljedeće bolesti i oštećenja: pjegavost lišća Quercus ilex i Laurus nobilis, sušenje pojedinih grana i vrhova stabala Cupressus sempervirens i Calocedrus decurens, osip iglica bora i simptomi napada ksilofagnih kukaca na Pinus halepensis i Pinus brutia, oštećenja od divljači na različitim vrstama drveća i oštećenja sastojina Quercus ilex uzrokovana gljivom Phellinus sp.

Močna rijeka Colorado u svom 2.334 kilometara dugom toku gravira reljef američkog jugozapada i stvara dramatične krajobraze koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Iako nema definitivne i globalno prihvaćene liste sedam svjetskih čuda, na svim lista koje se povremeno sastavljaju i objavljuju uvijek se nađe spektakularni Grand Canyon. Istoimeni nacionalni park uistinu je velik, veličanstven, prostran, važan i jedinstven - kanjonski sustav bez premca na Zemlji.

Zbog nedvojbene ljepote, geološke i biološke raznolikosti Nacionalni park Yosemite jedan je od pet najposjećenijih američkih nacionalnih parkova. U radu su izneseni najznačajniji geografski i geološki podaci o parku, povijest zaštite parka te najznačajnije atrakcije.

Iz grada Ohrida treba krenuti prema 70 km udaljenom Bitolju. Cesta prvo vodi kratko na sjever kroz sela Leskoeca i Kosela, a zatim ponovno na jug do gradića Resena, koji se prvi put spominje pod imenom Rosne 1337. Ima oko 9 000 stanovnika, a nalazi se na 880 metara nadmorske visine i najbliži je Prespanskom jezeru. Iz Resena cesta vodi u grad Bitolj (mak: Битола), s oko 90 000 stanovnika, koji se prostire duž korita male rijeke Dragor. Nalazi se na 615 metara nadmorske visine i udaljen je svega 14 kilometara od grčke granice. Još od antike bilo je mjesto križanja važnih prometnih pravaca koji povezuju Jadransko i Egejsko more. U stvari, Bitolj se nalazi na području gdje se obronci planine Baba spuštaju u najveću makedonsku dolinu Pelagoniju (slika 1). Planina Baba (površine 436 km²) često se naziva i Pelister, iako je to samo ime njenog najvećeg vrha (2 601 m.n.v.). Po visini treća je planina u Republici Makedoniji, a ima nekoliko vrhova čija visina prelazi 2 000 m. Geološki, pripada skupini mlađih planina (465 milijuna godina), smještena je unutar zapadno-makedonske geotektonske zone. Cijeli masiv Baba je najužniji dio Rodopskog planinskog sustava i ima izrazite planinske značajke. Planina razdvaja slivove rijeka, s jedne strane rijeke teku u Jadransko, a s druge u Egejsko more. Vlada tadašnje Narodne Republike Makedonije prepoznala je povijesne i prirodne vrijednosti toga područja te je 1948. dio planine zaštitila u kategoriji nacionalnog parka. Park se prostire na površini 171, 5 km2, a danas sukladno makedonskim zakonima, o njemu skrbi posebna javna ustanova. Nacionalni park Pelister obiluje raznim vrstama reljefnih oblika koji su nastali tijekom dugotrajnih i složenih prirodnih procesa. Svakako najviše pozornosti plijene tzv. kamene rijeke ili morene, tj. naslage stijena koje su stvorili ledenjaci (slika 2). Nastale su tijekom pleistocena (od prije 1, 8 milijuna godina do prije 11 550 godina) uslijed povremenih smrzavanja i odmrzavanja tla, što je izazvalo klizanje podloge. Padine Pelistera ispunjene su zdrobljenim materijalom, koji se sastoji od granitnih blokova te komada drugih eruptivnih stijena (npr. dolerita, gabra), nagomilanih i pomiješanih bez ikakvog pravila. Pojam morena u znanstvenu literaturu uveo je 1799. švicarski aristokrat i liječnik Horace-Bénédict de Saussure (1740.-1799.), a odnosi se na krhotine stijena koje ledenjaci prenose svojim kretanjem. Na nekim mjestima na Pelisteru kamene rijeke duge su do 3 km. Pelister ima razvijenu hidrografsku mrežu, tako da to područje obiluje izvorima, potocima i planinskim rijekama, a tu su i dva glacijalna jezera na nadmorskoj visini oko 2 200 m (slika 3). U nacionalnom parku raste više od 1 050 vrsta biljaka, od toga najviše kritosjemenjača (oko 900 vrsta). Tamo je 37 vrsta drveća i 38 vrsta grmlja. Među njima najpoznatija je molika (Pinus peuce) - crnogorična vrsta iz porodice borova (Pinaceae). Tu je vrstu upravo na Pelisteru prvi put pronašao te za znanost opisao 1843.njemački botaničar August Heinrich Rudolf Grisebach (1814.-1879.). Molika (ili makedonski bor) je oko 30 (-50) metara visoko drvo s oko 30 - 35 cm prsnog promjera. Razvija pravilnu, valjkasto zaobljenu krošnju, dok u višim nadmorskim visinama ima nepravilno i granato stablo. Općenito, raste na silikatnoj podlozi, a rijetko na vapnenačkoj. Traži svježa, dosta vlažna i duboka tla. Hodajući Pelisterom moguće je naći stabla stara preko 200 godina. Molika je tercijarni relikt (ostatak nekadašnje razvijene flore) i endem središnjeg dijela Balkanskog poluotoka, a raste u Crnoj Gori, na Kosovu, u Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i sjevernoj Grčkoj (Egejska Makedonija). Vegetacija koju izgrađuje molika na Pelisteru ima izniman znanstveni i ekološki značaj što su bili glavni razlozi za proglašenje Pelistera nacionalnim parkom (slika 4). Molika u nacionalnom parku tvori prostranu kompaktnu šumsku vegetaciju najčešće u visinskom rasponu između 1 200 i 1 600 m, ali dostiže visine i do 2 500 m. Izgrađuje dva tipa biljnih zajednica (asocijacija). Stare, tamne i zatvorene molikove šume pripadaju zajednici bujadi i molike (Pteridio aquilini-Pinetum peucis, slika 5) dok se u višim predjelima razvija zajednica obične borovnice i molike (Vaccinio myrtili-Pinetum peucis). Mnoge druge biljne zajednice također su našle povoljno mjesto za život na Pelisteru, a u većini njih ima biljnih vrsta koje potječu iz tercijara (od prije 65 milijuna godina do prije 1, 6 milijuna godina). Ukupno je u parku utvrđeno 18 različitih šumskih te 27 travnjačkih biljnih zajednica. U najvišim planinskim predjelima mogu se naći sljedeće endemične biljke: pelisterski šafran (Crocus peristericus), klinčić (Dianthus myrtinervius), čuvarkuća (Sempervivum octopodes) i pelisterska vrkuta (Alchemilla peristerica). Osim biljnog svijeta, nacionalni park Pelister obiluje bogatom endemičnom i reliktnom faunom. U proljeće i ljeto, na raskošnim pelisterskim livadama mogu se susresti dnevni leptiri Scythris crupta i Scythris similis, koji žive samo na Pelisteru ili noćni leptir Hadena clara macedonica, čije je jedino stanište u Makedoniji upravo na Pelisteru. Naposljetku, staze nacionalnog parka Pelistera ujedno su Via Egnatia tj. rimska magistralna cesta podignuta u 2. st. n.e., koja je povezivala rimske provincije Iliriju, Makedoniju i Traciju s Bizantom, odnosno Jadransko more sa istočnim Egejom. Polazila je od luke Drač u današnjoj Albaniji, preko današnjih država Albanije, Makedonije, Grčke i Turske. Cesta je podignuta po naredbi rimskog prokonzula u Makedoniji Gnaeusa Egnatiusa, a bila je jedna od 28 velikih rimskih cesta, ukupno građena 44 godine. Tim područjem prošao je apostol Pavao, tamo su marširale makedonske falange i rimske legije, putovali bizantski carevi. Na Pelisteru možete vidjeti obnovljene rovove, mostove i položaje topova, kao sjećanje na Bitku za Monastir (Bitolj) iz 1917., kada su obje zaraćene strane u ratu - Centralne sile i sile Antante - pretrpjele žestoke gubitke, a lokalno stanovništvo preživjelo najtežu agoniju uslijed granatiranja tisuća projektila dnevno, koji su s položaja na Pelisteru ispaljeni na Bitolj. Ako vas zanimaju i druge teme iz povijesti i arheologije, izdvojite vrijeme za posjetiti ostatke drevnog grčkog grada Heraclea Lyncestis iz 4. stoljeća p. n. e., koji se nalaze 2 km južno od Bitolja (slike 6, 7 i 8). Grad je dobio ime u čast najpoznatijeg heroja grčke mitologije Herakla, a naziv Lyncestis potječe od imena antičkog kraljevstva u kojemu je izgrađen. Grad je osnovao Filip II. Makedonski, otac Aleksandra Velikog. I ovaj put od prijatelja Makedonaca čuo sam novu izreku “Povijest je dio koji smo bili, tko smo i tko ćemo biti”. U potpunosti sam se složio.

Promjena cjelokupnog pravnog okvira i posljedično propisa koji uređuju registraciju nekretnina i prava na nekretninama u Hrvatskoj, te načini na koje se ostvaruje pravna sigurnost, rezultiralo je definiranjem nove pravne kategorije – posebnih pravnih režima na zemljištu. Slijedom promjena niza propisa, Zakonom o državnoj izmjeri i katastru nekretnina iz 2007. godine uvedena je u katastarski operat registracija posebnih pravnih režima definiranih posebnim propisima. Jednu skupinu posebnih pravnih režima tvore i zaštićena područja prirode podijeljena u više kategorija sukladno Zakonu o zaštitit prirode iz 2013. godine, među kojima se posebno ističu nacionalni parkovi odnosno parkovi prirode. Navedeni parkovi, njih 19, obuhvaća značajni dio teritorija Hrvatske i svi su proglašeni prije donošenja spomenutih propisa. Posljedično, definicija granica tih parkova danas je potpuno neadekvatna za registraciju posebnog pravnog režima u katastru i prava u zemljišnim knjigama. Naime, granice su definirane opisom i crtom iscrtanom na topografskim kartama koja proizlazi iz opisa. Problem je sadržan u činjenici da su opisi nedovoljno precizni, a korištene topografske karte neadekvatnih mjerila 1:50.000, 1:100.000, pa čak i 1:200.000. Navedeno je rezultiralo situacijom da su institucije nadležne za zaštitu prirode predmetne parkove u više navrata pokušale registrirati u katastru i zemljišnim knjigama, što je svaki puta bilo bezuspješno. Suočeno s takvom situacijom, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je početkom 2015. godine ugovorilo projekt „Izrada studije stanja, izrada metodologije i prijedlozi mjera za uređenje statusa područja parkova Hrvatske u službenim registrima“. Početne aktivnosti ovog projekta upravo su bili izrada studije stanja i redefiniranje zakonskog okvira koje bi trebalo omogućiti registraciju parkova u službenim registrima. Izrada studije stanja imala je za cilj stjecanje egzaktnih spoznaja o parkovima, njihovom protezanju i granicama, odnosno količini katastarskih općina i čestica koje su obuhvaćene područjem parkova, dok je redefiniranje zakonskog okvira trebalo rezultirati nacrtom prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode tako da se omogući registracija svih zaštićenih područja prirode obuhvaćenih posebnim pravnim režimima, bilo novih, odnosno, što je bio poseban izazov, postojećih parkova u registre. U radu su predstavljeni rezultati studije stanja nacionalnih i parkova prirode u Republici Hrvatskoj te rješenja ugrađena u nacrt prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zaštiti prirode koji je upućen u Saborsku proceduru.

The National parks are the most valuable parts of nature, and being the pride of every nation, the increasing significance has been given to the preservation and protection of their natural values. The progressive demand for raw materials and energy sources, the increasing amount of waste materials, tourism and certain manufacturing processes cause the increased exploitation of natural resources in national parks, thus generating their degradation. In this way, national parks are being threatened not only by natural causes (earthquakes, extreme temperatures, winds, snowdrifts, erosion, atmospherics, pests, etc.), but also by anthropogenic impact. The most significant anthropogenic impacts on the quality of national parks are: space occupation, collecting, mining, tourism, transport, agriculture, hunting and fishing, energy facilities, etc. These causes have led or may lead to many changes in the national park, such as: the destruction and complete disappearance of extremely endangered species, reducing the number of individual species, overbreeding of certain species, reproduction of lower species, etc. The need to carry out a comprehensive assessment of the natural resources of national parks in Serbia emerged from these reasons. Therefore, the valorization of the natural values of national parks (geodiversity, hydrological and climatic characteristics, biodiversity and important natural sites), as well as manmade resources (economic facilities and infrastructure systems) has been performed. In addition to this, each park has been analyzed in terms of its population, the network of settlements and cultural and historic resources. After the review of natural and manmade resources, the analysis of population, the network of settlements and cultural and historical resources of national parks, the need emerged to undertake certain activities in the field of legislation, education and above all, the management of national parks. The management of national parks is the process of planning, organizing, leading and control with the aim to achieve economic and environmental goals of safety, improvement and sustainable development of national parks in an effective and efficient manner. The management of Serbian national parks should be a continuous process of business activities which include the implementation of planning documents and management tasks performed by a national park manager. The most important planning document for the national park is the General Management Plan, which is used to plan the measures and activities for protection and conservation of the national park. According to the definition of the International Union for Conservation of Nature, the general management plan is „an instrument which indicates how the area should be protected, used, developed and managed“. This document clearly defines the purpose of the national park and the activities to be implemented. In order for the national parks to function professionally and practically, general management plan should include the following elements: basic information about the national park and its manager, natural park values, risks and threats to natural and manmade resources of the national park, safety measures for natural resources, educational measures, security measures in the national park, emergency situations, funding of national parks and planning documents (Spatial Plan for National Park Special-Purpose Area, The National Park Management Plan, Plan of Forest Development in the National Park, Water Management Plan, etc.). Effectiveness of implementation of the General Management Plan in national parks is achieved by methodologies for assessing its effectiveness. Nowadays, there are many methodologies worldwide that allow the control of general management plan implementation in specific national parks. One of the most acceptable methodologies for evaluating effectiveness of the implementation of management in national parks is called METT method, which has been accepted by the World Bank and the Global Environment Facility (GEF) as mandatory for the projects to be implemented in the protected areas, which are financed from the funds of these institutions. On one hand, the results of this research provide the scientific, professional and general public with an overview to this very important issue, and on the other hand, they could be implemented in public companies of national parks in Serbia („Fruška Gora“, „Kopaonik“, „Тара“, „Đerdap“ i „Šar-planina“), Institute for Nature Conservation of Serbia, the Agency for Environmental Protection and the Secretariat of Environmental Protection. At the same time, the findings that were obtained in this research could be used in the procedures of declaring new protected areas, due to the fact that 2.6 % of the territory of the Republic of Serbia is in the process of conservation, as well as due to the "needs" defined in the law on Spatial Plan of the Republic of Serbia to put 20 % of the territory will be put under some level of protection to the year 2020.

Nacionalni park Fundy smješten je na jugoistoku Kanade u provinciji New Brunswick. Pod utjecajem je brojnih unutarnjih i vanjskih stresora koji predstavljaju prijetnju ekološkom integritetu. Poremećaji u populaciji samo jedne vrste, kao što je los, mogu imati teške posljedice za ekosustave na prostoru nacionalnog parka Fundy, ali i šireg područja. Također, ozbiljan problem predstavlja i čovjekov odnos prema zaštićenim područjima. Umjetna rasvjeta, emisije štetnih plinova prouzročene prekomjernim korištenjem različitih vozila, kao i potrebna infrastruktura, dodatno su opterećenje i opasnost za očuvanje ekološkog integriteta. Potrebno je kontinuirano pratiti promjene koje se događaju te poraditi na primjenjivanim strategijama u zaštićenim područjima kako bi se osigurao održivi razvoj. Fundy National Park is located in the southeast of the Canadian province of New Brunswick. It is influenced by a number of internal and external stressors that pose a threat to ecological integrity. Disorders in the population of a single species, such as moose, can have serious consequences for the ecosystems of Fundy National Park as well as the wider area. Also, a serious problem poses man's behaviour towards protected areas. Artificial lighting, emissions caused by excessive use of various vehicles, as well as the necessary infrastructure are additional burden and threat to the conservation of ecological integrity. It is necessary to continuously monitor the changes taking place and to work on strategies applied in protected areas in order to ensure sustainable development.

Istraživanja su obavljena u Nacionalnim parkovima „Risnjak“ i Plitvička jezera“ u kojima su temeljni fenomen zaštite bili ponajprije šumski ekosustavi. Rezultati se temelje na višegodišnjim kontinuiranim istraživanjima na dvije stalne pokusne plohe: i) šuma bukve i jele (Omphalodo-Fagetum Marinček et al. 1992) unutar NP "Risnjak", te ii) u brdskoj bukovoj šumi sa mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938) u NP „Plitvička jezera“. Mjereni su osnovni strukturni pokazatelji (promjeri i visine), strukturni elementi krošanja (veličina i oblik, zastrtost tla krošnjama) te regeneracijski procesi u smislu pojavnosti i preživljenja mladoga naraštaja kao temeljnjih uvjeta prirodne obnove. Poseban naglasak u istraživanju posvećen je dinamici razvoja strukture krošanja, kao i mogućnost primjene novih načina praćenja razvoja sastojina metodama trodimenzionalne vizualizacije horizontalne i vertikalne strukture sastojine. Dosadašnje znanstvene spoznaje navedene problematike i dobiveni rezultati ovih istraživanja ukazuju kako stroga pasivna zaštita u Nacionalnim parkovima ne ide u prilog opstojnosti, očuvanosti i potrajnosti šumskih ekosustava. Rezultati ukazuju na narušenost horizontalne i vertikalne strukture sastojine i nemogućnost stalne prirodne obnove, glavnoga uvjeta potrajnosti (održivog razvoja) istraživanih sastojina. Stoga je nužno povećati angažman šumarske struke posebice u onim zaštićenim područjima čiji su temeljnji fenomen i/ili najprepoznativija značajka šumski ekosustavi. Šumarska znanost i praksa, zbog svoje bogate tradicije ima znanja, mogućnosti, ali i obvezu, pomoći šumskim ekosustavima da trajno obavljaju namijenjenu im ulogu. Uvjet da se šumski ekosustavi na području Nacionalnih parkova održe u ravnoteži, a da pri tome fiziološki ne oslabe, zahtijeva aktivan pristup zaštite glede pomaganja pozitivnih prirodnih procesa. Pri tome je važno poznavati dva načela: i) proizvodno najbolja šuma je biološki nastabilnija šuma, koja pruža i najveće općekorisne funkcije šuma, te ii) stručno uzgojne aktivnosti su istovremeni uvjet i jedini način da s jedne strane koristimo proizvodne funkcije šuma, a s druge strane osiguramo zaštitu i prirodno obnavljanje tih šuma. Aktivnosti po tom pitanju potrebno je usmjeriti pluralnoj integralnoj aktivnoj zaštiti, koja će prednost dati očuvanju genofonda i biološke raznolikosti te danas vrlo cijenjenoj općekorisnoj funkciji vezivanja ugljika, a potpuno zaštićene površine od kojih se očekuju sekundarne prašume ograničiti na razumne površine s ciljem multidisciplinarnih znanstvenih istraživanja. Uvažavajući postojeće Zakone i Propise na dijelovima površine koji nisu pod režimom stroge zaštite trebamo potpomagati pozitivne prirodne procese koji se već odvijaju u šumskim ekosustavima. Kako bi se dobile znanstveno utemeljene podloge za donošenje odluka o budućnosti šumskih sastojina zaštićenih područja, pogotovo u današnjim uvjetima klimatskih promjena, potrebno je kontinuirano usavršavati i proširivati metodologiju motrenja putem mreže trajnih pokusnih ploha u svim šumovitim zaštićenim područjima. Ne smije se nikako zapostaviti niti mogućnosti koje moderni računalni modeli pružaju za kvalitetnu prezentaciju dobivenih saznanja. Provedena istraživanja idu prilog toj tvrdnji.

U opusu Ante Marinović-Uzelca, jednog od utemeljitelja prostornog planiranja u Hrvatskoj, ističu se prostorni planovi nacionalnih parkova i parkova prirode. Na temelju njegovih izvornih radova, prostornih planova i objavljenih tekstova analizirana su njegova teoretska polazišta i dostignuća te se ukazuje na njegov doprinos metodologiji izrade prostornih planova zaštićenih područja prirode (nacionalnih parkova i parkova prirode)., Physical plans of national and nature parks feature prominently in the professional career of Ante Marinović-Uzelac, one of the founders of physical planning in Croatia. This paper gives an analysis of his theoretical principles and achievements, which is based on his original papers, physical plans and publications. It also highlights his contribution to physical planning methodology for the protected areas of nature (national and nature parks).

U opusu Ante Marinovića-Uzelca, jednog od najvrsnijih prostornih planera u Hrvatskoj, ističu se prostorni planovi nacionalnih parkova. Na temelju njegovih izvornih radova, prostornih planova i objavljenih tekstova, analizirana su njegova teoretska polazišta i dostignuća te se ukazuje na njegov doprinos metodologiji izrade prostornih planova zaštićenih prirodnih prostora (nacionalnih parkova i parkova prirode).

Posljednjih desetljeća zaštićena morska područja sve se više smatraju kao jedna od najučinkovitijih mjera očuvanja i održivog gospodarenja morskim okolišem. Ovim istraživanjem analizirani su biološki odgovori riba na različite stupnjeve zaštite primjenjene u morskim područjima nacionalnih parkova ("Brijuni", "Kornati", "Mljet"). Vizualnim cenzusom uspoređeno je bogatstvo vrsta, brojnost, biomasa i struktura priobalne ihtiofaune između područja pod zaštitom te obližnjih nezaštićenih područja. Najefikasnija zaštita uočena je u N.P. "Brijuni", dok N.P. "Kornati" i "Mljet" pokazuju tek slabe naznake oporavka ihtiozajednica.

Osnovna je tema istraživanja izgradnja i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera od razvojačenja Vojne krajine 1881. do kraja 20 stoljeća, dakle, razdoblje od 120 godina. Plitvička jezera postaju izletnička destinacija krajem 19. stoljeća, a razvoj turizma prati i izgradnja turističke infrastrukture. Početak izgradnje karakteriziraju stihijska izgradnja objekata, ali i prve inicijative za izradu regulatorne osnove, s obzirom na nedostatnu i neadekvatnu infrastrukturu za već postojeće građevine te na velik interes za podizanje novih građevina. U regulatornoj osnovi izrađenoj 1928. godine uočava se podvojenost u pristupu plitvičkom prostoru, jer paralelno koegzistiraju inicijativa gotovo agresivne urbanizacije i briga za očuvanje prirodnih resursa. Kraj Drugoga svjetskoga rata Plitvička jezera, naselja, objekti infrastrukture i privredni objekti sela, dočekali su potpuno devastirani no stvorena je jaka inicijativa za planski pristup obnovi čiji su protagonisti najistaknutiji arhitekti poslijeratne izgradnje. U prvom redu analizirane su javne građevine (izvedene, neizvedene i arhitektonski natječaji), njihovo arhitektonsko oblikovanje te valorizirane u kontekstu kako pojedinog autorskog opusa tako i u pristupu lokaciji. To su objekti turističke infrastrukture (hoteli i restorani) i upravni objekti Nacionalnog parka (šumarski objekti, objekti za smještaj djelatnika Nacionalnog parka, gospodarski objekti). Drugo je težište na analizi prostornog planiranja i percepciji zaštite krajolika na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u prvoj predloženoj prostorno-planskoj dokumentaciji (1928.) i napose na razvoju prostorno-planskog diskursa u drugoj polovini 20. stoljeća: planom iz 1950. godine, generalnim urbanističkim planom iz 1960., 1970. prijedlogu plana iz 1976 te i danas važećim planom iz 1986. godine. Proučavanje izgradnje i prostornog planiranja u Nacionalnom parku Plitvička jezera polazi od spoznaje da su najkvalitetnije intervencije izvedene sredinom 20 stoljeća, što zaslugom nerealiziranih natječaja koji su razmatrali sva pitanja izgradnje, što komisijama oformljenim za izgradnju i prostorno- plansku dokumentaciju, što napokon realiziranim poslijeratnim gradnjama.

This paper outlines the differences between park residents and management in visualizing the purpose and function of Mljet National Park. These differencesare mainly due to their distinctly oriented interests, and potential causes of conflict emerge from prohibitions and legislative acts imposed by the park. The centuries-old tradition of fishing is now greatly reduced by the park's restrictive laws and questions are being raised about how to reconcile the interests of local community with the park's mission of heritage and nature protection. V prispevku so zarisani razločki med prebivalci parka in Upravo pri zamišljanju namena in funkcij Narodnega parka Mljet. Razločki so večinoma povezani z različno usmerjenimi interesi, potencialni vzroki za spore pa izvirajo iz prepovedi in pravnih predpisov, ki jih uveljavljajo v parku. Restriktivni zakonu v parku zdaj opazno krčijo stoletja staro izročilo ribištva in ob tem je pomembno vprašanje, kako pomiriti interese lokalne skupnosti s poslanstvom parka, da varuje dediščino in naravo.

Posljedice negativnog ljudskog djelovanja na prirodu bile su i još su uvijek velike. Bilo smanjivanjem prirodnog teritorija, bilo zagađivanjem, mnoge biljne i životinjske vrste kao i cijeli ekosustavi su ugroženi i dovedene do granice izumiranja. Kako bi se spriječili ili barem umanjili ti negativni utjecaji, te zaštitile i očuvale izvorne prirodne vrijednosti, nastala je ideja osnivanja nacionalnih parkova. U Republici Hrvatskoj nalazi se osam nacionalnih parkova površine 994 km², te spadaju u najzaštićenija područja u zemlji. Ovaj se rad bavi načinom upravljanja tih zaštićenih krajobraza iz aspekta institucionalnih i zakonodavnih okvira upravljanja, zaštite i planiranja, te potrebnom dokumentacijom i provođenjem istog. Počeci zaštite su se odnosili samo na pojedinačne vrijednosti u krajobrazu, no tokom vremena ta se praksa učinila nedostatna, te se istaknula važnost cjelokupne zaštite i upravljanja određenog vrijednog područja. Godine 1994. ukazala se potreba za Pravilnikom o unutarnjem redu u nacionalnim parkovima, kojim se propisuju mjere zaštite, očuvanja, unapređenja te korištenja zaštićenih područja. Ovaj se dokument pokazao kao standardiziran, a time nepotpun i loš kao primjer upravljanja. Prostorni planovi područja posebnih obilježja sežu dalje u povijest još s Programom generalne uređajne osnove iz 1960. godine koji je tada postavio kriterij zaštite Plitvičkih jezera na viši nivo. Današnji PPPPO su temeljni zakonski dokument koji utvrđuju zonu potpune i zonu usmjerene zaštite, te daju naznake ''gdje i što''. Planovi upravljanja nacionalnim parkovima su ključni dokumenti dugoročnog uređenja funkcija i djelatnosti u zaštićenim područjima, te daju naznake ''kako''. Zakonski su uvedeni 2003. i time optimizirali upravljanje nacionalnih parkova

Zbog razvoja Hrvatske kao turističke zemlje povećan je pritisak razvoja turizma na zaštićena područja - nacionalne parkove. U ovom radu biti će prikazani tipovi zaštićenih područja, pristupi zaštite prostora koji se koriste te oblici turizma koji u njima postoje. Na primjeru Nacionalnog parka Krka biti će prikazane i analizirane kvalitete prostora te vrste turizma koje imaju utjecaj na zaštićeni prostor. Temeljem analize problema s kojima se suočava Nacionalni park Krka s obzirom na razvoj turizma i analizom literature bit će date preporuke koje se odnose na implementaciju mogućih politika i mjera kojima se može zaštititi prirodno dobro NP Krke, s paralelnim razvojem turizma bez većih negativnih utjecaja na prirodu.

Analizirane su osnovne značajke turizma u nacionalnim parkovima i obrađen primjer NP Plitvička jezera.

Reaktivacija šibenskog zaleđa povijesnim sustavom utvrda - širi prostor nacionalnog parka Krka

Obostrana topografska karta B1 koja prikazuje nacinalni park Plitvička jezera uz turističke sadržaje.

U najplemenitijoj namjeri da zaustavi nestanak brojnih vrsta pripadnika animalnog carstva, pod utjecajem javnog mijenja osnovani su nacionalni parkovi diljem svijeta. Nacionalni parkovi broje milijunske dolaske posjetitelja čiji senzibilitet za očuvanjem pripadnika faune se pojačava boravkom u njima. Kako pripadnici faune doživljavaju boravak u takvima oazama prirode. Žele li ga izmijeniti? Kome i na koji način da se obrate? Sa znanstvenog motrišta, u takvim se oazama prirode uočavaju i negativne strane življenja svijeta faune. To se očituje ponajviše u mijenjanju biološke prirode jedinki i njihove blage degenerativnosti.

Cilj istraživanja bio je izračunati maksimalni dnevni broj posjetitelja koje Nacionalni park Krka (NP Krka) može primiti, a da ne dođe do degradacije prirodnih vrijednosti i doživljaja posjetitelja. Pri računanju kapaciteta okoliša u obzir su uzete one karakteristike koje najviše ograničavaju broj posjetitelja (mreža puteva, eutrofikacija, buka). Kapacitet okoliša zaštićenih područja je minimum kapaciteta okoliša uzimajući u obzir sve promatrane karakteristike. Pokazalo se kako broj turista ovisi o broju, segmentiranosti, duljini i povezanosti staza unutar NP Krka. Procjena maksimalnog dnevnog broja posjetitelja NP Krka je: ulaz Skradin, 2375 posjetitelja; ulaz Lozovac, 775 posjetitelja te ulaz Roški slap, 8640 posjetitelja. Ukupan dnevni kapacitet okoliša iznosi 11 790 posjetitelja. Promjenom sustava upravljanja (osnivanjem rezervata unutar granica NP Krka), kao i korištenjem nekih novih parametara ovaj broj može se samo umanjiti. Također, reorganizacijom infrastrukture, kao i povećanjem ponude upravitelji u NP Krka mogu uvesti i veći broj turista, čime bi se povećala sredstva namijenjena zaštiti NP Krka. The research has been undertaken to measure the maximum number of visitors Krka National Park can sustain daily without degrading natural resources and visitor experiences. Parameters considered in the measurement of the carrying capacity were the ones that limit the visitor use the most (the path network, eutrofication, noise). Carrying capacity of the protected area is the minimum environment’s capacity considering all the measured parameters. The results have shown that the number of tourists depends on the number of paths in Krka National Park, as well as on how long, connected or disconnected they are. The estimation of the maximum daily number of visitors to Krka Nationl Park is the following: the entrance Skradin – 2375 visitors, the entrance Lozovac – 775 visitors, the entrance Roški Slap – 8640 visitors. Total daily carrying capacity of the environment amounts to 11 790 visitors. This number can be reduced further by changing the managing system (by establishing a nature reserve within Krka National Park), as well as by the introduction of new parameters. Moreover, by reorganizing the infrastructure and extending the offer, the number of tourists could even be increased, which would lead to an increase in funding available for the protection of Krka National Park.

Pošto su njihove ličinke vrlo osjetljive na zagađenje i promjenu konfiguracije kopnenih voda, obalčari se koriste kao jedna od najvažnijih skupina indikatorskih makrozoobentoskih organizama u biološkim metodama procjene stupnja onečišćenja prirodnih voda. Njihove kopnene odrasle jedinke također su jako važne za ispravnu determinaciju vrsta. Cilj ovog istraživanja je odrediti raznolikost i rasprostranjenost obalčara u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Rezultati su uglavnom bazirani na semikvantitativnom uzorkovanju i determinaciji odraslih jedinki, a samo u nekim slučajevima analizirane su i ličinke te svlakovi obalčara. Utvrđena je 31 vrsta obalčara, od čega je 19 vrsta prvi puta zabilježeno za faunu Hrvatske, a 3 su najvjerojatnije i nove vrste za znanost. Time se broj obalčara znanstveno potvrđenih za područje Hrvatske popeo s dosadašnjih 28 na 47 vrsta (povećanje za 68%). Prema najnovijim saznanjima koja su zadnjih par godina sakupljena o obalčarima u Hrvatskoj, na do sada istraženom području NP Plitvička jezera živi oko 38% od preko 80 vrsta obalčara trenutno potvrđenih za područje Hrvatske.

Speleološko društvo Karlovac organiziralo je niz istraživanja i dva speleološka kampa, od kojih jedan međunarodni, 2009. godine i 2010. na području vrha Golubić u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Područje je temeljito rekognoscirano istraživanju te je pronađeno 37 novih ulaza u jame, od kojih su neki bili poznati speleolozima prije istraživanja; 24 jame su istražene i topografski snimljene. Najdublji objekt je jama Studnia Mlodych (Uragan), duboka 167 m, dok je Golubička jama najduža sa 92 m duljine i 102 m dubine. Ukupna dubina svih istraženih objekata je 1307 m, dok je ukupna dužina 387 m (ovo uključuje 4 objekta koji nisu u tom području, ali su istraženi tijekom ekspedicija). U nekim će objektima trebati nastaviti istraživanja.

Turizam u nacionalnim parkovima i ostalim zaštićenim područjima jedan je od najbrže rastućih segmenata turističke potražnje na svjetskom turističkom tržištu, što dodatno potvrđuje činjenica da proglašenje nekog prirodnog prostora nacionalnim parkom rezultira povećanjem broja posjetitelja do 10%. Marketing zaštićenih područja zahtijeva pristup koji isključuje svaki oblik eksploatacije bez limita, odnosno u sebi sadržava mjere održivog razvoja i kao takav mora štititi osobite prirodne i kulturne vrijednosti područja, te se kroz njega treba provoditi znanstvena, obrazovna i rekreacijska funkcija zaštićenog područja.

Otok Mljet obrastao je bujnom vazdazelenom šumskom vegetacijom te stoga s pravom nosi atribut »zelenog otoka«. Najveća vrijednost šuma otoka Mljeta jest u općekorisnim funkcijama. Dominantno šumsko drveće jesu autohtone vrste hrast crnika (Quercus ilex L.) i alepski bor (Pinus halepensis Mill.). Veći je dio otoka obrastao makijom, koja je nastala procesima degradacije šuma hrasta crnike. Znatne površine zauzimaju i ostali degradacijski stadiji šuma hrasta crnike, garig i kamenjar te je na tim područjima stalna progresija i regresija šumske vegetacije. U tim dinamičkim pojavama alepski bor, zbog svojih bioloških svojstava i ekoloških zahtjeva, pionirska je i dominantna vrsta. Šumskim ekosustavima otoka Mljeta gospodari se na tri načina: šume nacionalnoga parka, privatne (šumoposjedničke šume) i gospodarske šume. Za svaku skupinu rade se Programi gospodarenja koji se usklađuju sa Zakonom o šumama, Pravilnikom o uređivanju šuma, Odredbama šumskogospodarske osnove područja, te Prostornim planom NP Mljet. U radu se iznose temeljne odrednice važećih Programa gospodarenja, površine i zastupljenost pojedinih uređajnih razreda i njihova važnost u održanju šumskih ekosustava otoka Mljeta te ekološka i strukturna obilježja tih šuma. Upozorava se na važnost općekorisnih funkcija šuma: - u zaštiti zemljišta, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava, - na utjecaj na vodni režim, na plodnost zemljišta i poljoprivrednu proizvodnju, - na klimu, utjecaj na ljepotu krajolika, - na stvaranje po voljnih uvjeta za liječenje, oporavak, rekreaciju i razvitak turizma, sve to pokazuje važnost otoka Mljeta.

U polupustinjski ravnjak Colorado u sjeverozapadnom dijelu američke savezne države Arizone u duljini od 446 kilometara toka rijeke Colorado usječen je Grand Canyon – širok od 180 metara do 29 kilometara, a dubok i preko 1800 metara. Američki Kongres proglasio je Nacionalni park Grand Canyon 1919. godine. Rad se bavi postankom Grand Canyona, prisutnošću čovjeka na prostoru kanjona te snažnim utjecajima u suvremenom razdoblju.

O izložbama održanim u povodu 50. godišnjice Nacionalnog parka Mljet, na kojima je prikazan i geološki aspekt otoka Mljeta.

The Triglav National Park is the only national park in Slovenia. The statute of the Triglav National Park came into force in 1981. The article presents the local inhabitants’ opinion about the Triglav National Park management, their knowledge of the park management’s tasks and activities and opinion about the park management’s activity in the future. The results show that 20% of the interviewed inhabitants are dissatisfied with the park management. 9% of the interviewed inhabitants are very satisfied with the park management and 26.5% are satisfied with the park management. 76.1% of the interviewed inhabitants who live within the park and 44.2% of those who live outside the park had contacts with the park management, which indicates that the place of living has influence on people’s contacts with the park management., Triglavski nacionalni park je jedini nacionalni park u Sloveniji. Zakon o Triglavskom nacionalnom parku proglašen je 1981. godine. Članak predstavlja mišljenje lokalnog stanovništva o upravi parka, njihovo poznavanje zadataka i aktivnosti uprave parka i mišljenje o djelovanju uprave parka ubuduće. Rezultati pokazuju da je 20% intervjuiranih stanovnika nezadovoljno s radom uprave parka. S upravom parka je vrlo zadovoljno 9% i zadovoljno 26,5% intervjuiranih stanovnika. Upravu parka je kontaktiralo 76,1% intervjuiranih stanovnika koji žive u parku i 44,2% onih koji žive izvan parka, što pokazuje da mjesto stanovanja utječe na kontakte s upravom parka.

Rijeka Drava s pripadajućim okolišem sastavni je dio Nacionalnog parka Dunav-Drava u Madžarskoj i jedno od impozantnijih prirodnih područja. Prikazuje se bogatstvo šuma i livada, te fauna vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca ; način gospodarenja u nacionalnom parku, problemi invazivnih vrsta biljaka. Zaštita Drave, jedne od posljednjih velikih rijeka u ovom dijelu Europe bila bi cjelovitija i djelotvornija kad bi se i na desnoj, hrvatskoj obali oblikovao nacionalni park podjednakoga vrijednostnog tretmana.

Objekt proučavanja ovog rada kompleksno je međudjelovanje čimbenika održivog razvitka i problema koji sprječavaju razvojne mogućnosti na prostoru općine Kistanje, dijelu Kninske subregije. Sastavnice održivog razvitka koje se razmatraju su demografski i gospodarski razvoj, prostorno-funkcionalna organizacija, okoliš, te djelovanje socijalnih aktera. Istraživački rad rezultat je primjene sljedećih metoda i tehnika: kompilacija rezultata prethodnih istraživanja, obrade i interpretacije podataka iz statističkih publikacija, kartografske analize i terenskoga istraživanja. Rezultati istraživanja pokazali su krizna obilježja suvremenog demografskog razvoja kao rezultat dugotrajnog iseljavanja u uvjetima periferije i zbivanja u Domovinskom ratu. Nepovoljna strukturna i demografska obilježja karakteriziraju sva naselja u općini, uključujući i središnje naselje - Kistanje, što je ograničavajući čimbenik aplikacije razvojnih projekta s ciljem revitalizacije promatranog prostora. S obzirom na blizinu Nacionalnog parka "Krka" jedna od mogućnosti bržeg gospodarskog razvoja komercijalizacija je poljoprivrede, što bi bio doprinos nastojanjima za održivi razvoj Kistanjskog kraja.

Izvješće s rada na Projektu