Arhitektura i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera od 1881. do kraja 20, stoljeća

Osnovna je tema istraživanja izgradnja i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera od razvojačenja Vojne krajine 1881. do kraja 20 stoljeća, dakle, razdoblje od 120 godina. Plitvička jezera postaju izletnička destinacija krajem 19. stoljeća, a razvoj turizma prati i izgradnja turističke infrastrukture. Početak izgradnje karakteriziraju stihijska izgradnja objekata, ali i prve inicijative za izradu regulatorne osnove, s obzirom na nedostatnu i neadekvatnu infrastrukturu za već postojeće građevine te na velik interes za podizanje novih građevina. U regulatornoj osnovi izrađenoj 1928. godine uočava se podvojenost u pristupu plitvičkom prostoru, jer paralelno koegzistiraju inicijativa gotovo agresivne urbanizacije i briga za očuvanje prirodnih resursa. Kraj Drugoga svjetskoga rata Plitvička jezera, naselja, objekti infrastrukture i privredni objekti sela, dočekali su potpuno devastirani no stvorena je jaka inicijativa za planski pristup obnovi čiji su protagonisti najistaknutiji arhitekti poslijeratne izgradnje. U prvom redu analizirane su javne građevine (izvedene, neizvedene i arhitektonski natječaji), njihovo arhitektonsko oblikovanje te valorizirane u kontekstu kako pojedinog autorskog opusa tako i u pristupu lokaciji. To su objekti turističke infrastrukture (hoteli i restorani) i upravni objekti Nacionalnog parka (šumarski objekti, objekti za smještaj djelatnika Nacionalnog parka, gospodarski objekti). Drugo je težište na analizi prostornog planiranja i percepciji zaštite krajolika na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u prvoj predloženoj prostorno-planskoj dokumentaciji (1928.) i napose na razvoju prostorno-planskog diskursa u drugoj polovini 20. stoljeća: planom iz 1950. godine, generalnim urbanističkim planom iz 1960., 1970. prijedlogu plana iz 1976 te i danas važećim planom iz 1986. godine. Proučavanje izgradnje i prostornog planiranja u Nacionalnom parku Plitvička jezera polazi od spoznaje da su najkvalitetnije intervencije izvedene sredinom 20 stoljeća, što zaslugom nerealiziranih natječaja koji su razmatrali sva pitanja izgradnje, što komisijama oformljenim za izgradnju i prostorno- plansku dokumentaciju, što napokon realiziranim poslijeratnim gradnjama.