Search

Ova zbirka eseja, orisa, o evoluciji ljudske vrste uglavnom se temelji na dva predavanja koja je autor održao u Senatu Hrvatske akademije medicinskih znanosti u Zagrebu 29.01.1999. i 17.02.1999. godine. Knjiga ima slijedeća poglavlja: - Hominoidni paleoprimati u kasnom ili gornjem miocenu - prije deset do prije šest milijuna godina - Evolucija ljudskih predaka (hominida) u pliocenu - Početak kronogenusa Homo - Evolucija Homo vrste u donjem pleistocenu - Evolucija ljudske vrste tijekom srednjeg pleistocena - Ljudska vrsta u prethistorijskom periodu - Ljudska vrsta u antici - Evolucija i ljudska populacija posljednjih dvije tisuće godina Predgovor pod naslovom "Proniknuće u tajne života vječno je" napisao je mr. sc. Jakov Radovčić, muzejski savjetnik u Hrvatskome prirodoslovnome muzeju u Zagrebu. Biografiju autora, koja je navedena na kraju knjige, potpisuje akademik Marko Šarić. U popisu Literature nalazi se 75 literaturnih navoda. Knjiga je bogato ilistrirana fotografijama u boji.

After 25 years of follow-up, regional variations in survival were analysed on a sample of 3343 participants (1780 female, 1563 male) from 3 urban and 3 rural municipalities in Croatia. Age of participants was in the range 35-54 years at the beginning of the study (1969). Cox regression for general mortality singled out one continental rural municipality (Virovitica) with the lowest survival in both genders. The relationship between the risk of death and age at the beginning of the study was approximately linear throughout its range for men, and after the age of 45 for women. Men showed a trend of better survival in the coastal region, which was consistent with findings of a similar concurrent study of rural Croatian population.

Provedeno je kliničko epidemiološko istraživanje kardiovaskularnih promjena 636 žena i 626 muškaraca u dobi 22-41 godine, 2161 žene i 2049 muškaraca u dobi 35-54 godine kao i 265 žena i 323 muškaraca u dobi 65-84 godine iz šest hrvatskih regija iz unutrašnjosti i primorskog dijela Hrvatske i to urbanih i ruralnih populacija. Uz klinički pregled, svim je ispitanicima snimljen elektrokardiogram i to uobičajenih 12 odvoda, brzinom trake od 25 mm/s. Promjene su zabilježene prema Minnesota kriterijima (WHO). Analizirana je prevalencija postinfarktnog Q zupca, depresije S-T segmenta, potpunog bloka lijeve grane, potpunog a-v bloka, čestih ekstrasistola, fibrilacije atrija, kliničkih znakova valvularne bolesti i arterijske hipertenzije u ispitanika mlađe, srednje i starije dobi.

U pučanstvu Republike Hrvatske nije posebice procijenjen nespecifični mortalitet u osoba sa simptomima kroničnog bronhitisa. Nije procijenjena niti povezanost navike pušenja i smrtnosti. U studiji o kroničnim bolestima pučanstva Hrvatske dugotrajno se prati uzorak odraslog stanovništva države (Vis, Omiš, Split, Zagreb, Virovitica). Ispitanici su pregledani 1969, 1972 (1553 muškaraca i 1727 žena ; raspon dobi 35-66 god.) i 1982. godine. Uz klinički pregled, sudionici studije ispitani su modificiranom anketom BMC o kroničnim bespecifičnim bolestima pluća. Postavljeno im je pitanje o simptomu i trajanju kroničnog iskašljaja i navici pušenja cigareta. 1972. godine bilo je 439 muškaraca i 161 žena s izjavom o kroničnom kašlju i iskašljaju. 1998. godine pribrani su vitalni podaci o svim ispitanicima. Podaci su obrađeni na PC računalu pomoću programa SAS 6.12. Niti za jednu od obrađenih varijabli količina nedostajućih podataka nije prelazila 15%. Prosječna životna dob preživjelih do 1998. godine iznosila je 64, 6 (std. dev. 0, 9) godina. Unutar uzorka preminulo je 33% osoba (614 m ; 428 ž). U muškaraca sa simptomom kroničnog iskašljaja bilo je 1998. godine 227, a u žena manji broj preminulih (N=42). U populaciji živih (1998. godine) zabilježeno je 212 muškaraca i 119 žena sa simptomom kroničnog iskašljaja. Unutar populacije muškaraca ispitan je nespecifični mortalitet obzirom na simptom kroničnog iskašljaja kontroliran obzirom na naviku pušenja cigareta (odds ratio 1, 469 ; 95% interval pouzdanosti 1, 57-1, 86). Čini se da navika pušenja nije čimbenik koji mijenja razinu relativnog rizika (Breslow-Day chi kvadrat=1, 38 uz 3 stupnja slobode). Rezultati ukazuju na veći pomor osoba sa simptomom kroničnog iskašljaja u odnosu na pučanstvo bez tog simptoma bolesti.

In a prospective study of chronic diseases in Croatia, 842 women and 729 men were examined. The sample consisted of 3 groups: a group with symptoms of chronic bronchitis (325 M, 220 F), symptoms of asthma (74 M, 69 F) and healthy subjects (330 M, 553 F). The relationship betiwen the index of subjective feeling of tuellbeing (ISFWB) and ventilatory functions of VC and FEV1 were examined. The Index demonstrated higher values in subjects (F and M) with symptoms of chronic bronchitis and asthma in comparison with the control group of both sexes. The ISFWB was in the whole sample higher in females. A significant correlation was found between the ISFWB in female patients with symptoms of chronic bronchitis and FEV1%, as well as in the control female group.

A prospective study of changes in the electrocardiogram was performed, analysed according to the Minnesota code in relation to ST- segment depression in a sample of 2414 subjects ; 1326 females and 1088 males, aged 35 to 54 years, chosen at random. Changes in the electrocardiogram were analysed on three occasions: 1969, 1972 and 1982. In 1969 the prevalence of total ST- segment depression amounted to 7.74%, 10.7% in females and 4.1% in males in a sample of the population aged 35-54 years. After three years the prevalence of ST-segment depression increased and in the total sample aged from 38 to 57 years amounted to 9.56%, in females 12.67% and in males 6.25%. The three-years incidence of ST-segment depression in females amounted to 7.3% and in males 4.0%. After a period of 13 years, in the same sample of the population (aged from 48 to 67years) the prevalence of ST segment depression futher increased, and in females amounted to 19.0% and in males 12.1%. The incidence of ST-segment depression during 13 years amounted to 15.4% in females and 10.7% in males, i.e.an annual incidence in females of 1.18% and in males of 0.8%. According to the results of this investigation it can be conducted that a finding of ST-segment depression of the descending or horizontal type represents a significant risk for midle-aged persons, which is indicated by the correlation beetwen ST-segment depression with Q wave, T-wave inversion, high R-wave of the "left" type, ventricular impairment of stimulus conduction and atrial fibrillation or flutter.

Već je prošlo 14 godina od prvog izdanja ove knjige. I drugo, prerađeno izdanje koje je izišlo 1975. godine rasprodano je već više godina, pa me izdavač zamolio da priredim za štampu treće izdanje knjige. Obavijestio me da se knjiga prodavala u svim republikama i pokrajinama naše zemlje. Njom su se služili i liječnici i studenti medicinskih i stomatoloških fakulteta. Kada me izdavač zamolio da priredim treće izdanje, predložio sam mu da knjiga izađe kao kolektivno djelo više autora Zagrebačkog medicinskog kruga. Interna medicina je posljednjih desetak godina neobično mnogo napredovala pa jedan stručnjak sada teško može suvereno obuhvatiti sva njezina područja i djelatnosti potrebne u široj praksi. Smatrao sam da bi na taj način knjiga mogla dobiti i na kvaliteti. Pošto se izdavač složio s tim, ovo treće izdanje Interne medicine u praksi predstavlja skupni rad 20 medicinskih stručnjaka koji su specijalizirani za pojedina područja, ali imaju sličan pristup o ovom području medicine. Izložit ću osnovne principe koje smo svi imali pri pisanju pojedinih dijelova ove knjige. Ovi principi su u osnovi slični onima iz prvog izdanja knjige: 1. Interna medicina je shvaćena kao grana medicine koja razmatra čovječji organizam u bolesti i zdravlju kao jednu cjelinu. Danas se to naziva i holistički pristup čovjeku, odnosno bolesniku. Taj princip je još više produbljen u ovom izdanju knjige s tim što su u knjizi obrađene pored »užih internih bolesti« i infektivne bolesti te nervne i psihičke bolesti. U modernoj medicini koja se stalno dijeli u mnogo malih specijalnosti potrebno je svjesno njegovati opću internu medicinu kao sintetsku struku. To zahtijevaju i humanistički principi na kojima svako zdravo društvo mora počivati. 2. Interna medicina, odnosno njezine grane su se posljednjih godina najviše unaprijedile razvojem tih djelatnosti u bolničkim ustanovama. Međutim interna medicina je dio medicine koji se u praksi znatno radi i u izvanbolničkim zdravstvenim jedinicama. U ovoj smo knjizi nastojali sjediniti iskustva bolničke i izvanbolničke djelatnosti. Zbog toga smo svjesno kao koautore uključili i stručnjake izvanbolničkih ustanova, u prvom redu specijaliste opće medicine i medicine rada. 3. Važan princip koji smo nastojali provesti je bio taj da se shvati da djelatnost liječnika u liječenju pojedinog bolesnika treba da se uklopi u opću javnozdravstvenu djelatnost. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto je pri obradi materije o pojedinim bolestima upotrijebljena Međunarodna klasifikacija bolesti. Osim toga se u knjizi nastojalo upozoriti na važne prevenivne, mjere za pojedine bolesti. Upotrijebljeni su i postojeći službeni izvještajl o zdravstvenom stanju naroda. 4. Unapređenja u medicinskoj tehnologiji dala su veoma velik doprinos medicinskom znanju i praksi, te poboljšanja rezultata u dijagnostici i liječenju bolesnih ljudi. Ipak je uočeno da je naglo povećanje mnogobrojnih mogućih pretraga obeshrabrilo mnoge suvremene liječnike da klasičnim kliničkim metodama, anamnezom, statusom i »malim« pretragama postignu dobre rezultate. Iako se u ovoj knjizi upozorava na značenje i korist najmodernijih pretraga, nastojalo se to svesti na razumnu mjeru. Problem racionalnog, dinamičnog izbora efikasnih i ekonomičnih dijagnostičkih metoda bit će i ubuduće jedan od najvećih problema medicinske prakse, jer se nikada neće moći, a niti bi bilo dobro kod svih bolesnika upotrijebiti sva moguća dijagnostička i terapijska sredstva. 5. Jedna od važnih postavki u ovoj knjizi bila'je da se materija izloži jasno, relativno jednostavno i bez opsežnih teorijskih razmatranja. Neka mi bude dopušteno reći da su znanja iz bazičnih medicinskih znanosti ovdje shvaćena kao pomoćna znanja za kliničku medicinsku praksu. Osim toga pretpostavili smo da materija iz tih znanosti ne spada direktno u područje interne medicine koja danas raspolaže ogromnim brojem znanstveno provjerenih podataka potrebnih za donošenje dijagnoze i terapije kod pojedinih bolesnih stanja. Većinu stavova iznesenih u knjizi autori su više ili manje sami provjerili u svojoj praksi ili vlastitim istraživanjima Iako su se autori u pisanju ove knjige koristili iskustvima u pisanju sličnih knjiga u svijetu, ipak nisu imali nekog direktnog uzora. »Interna medicina u praksi« kako je koncipirana mogla je nastati samo na našem tlu, u socijaliziranoj medicini, jer su autori željeli u prvom redu zadovoljiti naše potrebe. Ipak smo bili svjesni toga da smo danas u povoljnoj historijskoj poziciji da iz naše zemlje prilično dobro sagledavamo zdravstvena dostignuća i mogućnosti i onih tehnološki najbogatijih zemalja i onih vrlo siromašnih kojih ima još mnogo više. Na nama je između ostalog i odgovornost da na medicinu u svijetu i kod nas gledamo otvoreno, kritički, i da pomognemo da se njezina dostignuća prenesu u najboljem mogućem obliku i onim najsiromašnijim skupinama ljudskoga roda. Pri izradi ove knjige na kojoj je radilo više suradnika nastojalo se koliko je bilo moguće izjednačiti oblik, sadržaj i stil izlaganja. Autori su imali i veliko razumijevanje izdavača, kolektiva »Školske knjige« koji su mnogo pridonijeli da je knjiga dobila ovaj novi oblik. Zahvaljujemo im na visokoj stručnoj pomoći i razumijevanju. Budući da su posljednjih godina doneseni zakonski propisi o novim mjernim jedinicama, nastojali smo koliko smo mogli udovoljiti tim zahtjevima, vodeći računa i o dosadašnjem načinu izražavanja .kod nas. U 14. poglavlju ove knjige sažeto su opisani glavni propisi o novim mjernim jedinicama. U radu na knjizi osim autora koji su navedeni u popisu značajno je pomogla prof. Nina Mimica, moja supruga, koja je uložila trud i vrijeme da pomogne u mnogim poslovima na ovoj knjizi. U Zagrebu, mjeseca srpnja 1983. godine Milorad-Miro Mimica Predgovor četvrtom izdanju Četvrto izdanje ovog priručnika u osnovi je dopunjeno treće izdanje. Autori su smatrali da je potrebno osuvremeniti tekst, pa je manje ili više svako poglavlje doživjelo izmjene i dopune. Osim toga sada se prvi put još posebno objavljuju tekstovi: Fizikalna terapija i rehabilitacija, Psihodinamska psihoterapija, Ispitivanje bronhalne reaktivnosti i Helsinška deklaracija o medicinskim istraživanjima, i poglavlje o nuklearnoj medicini. Zahvaljujemo kolektivu IRO »Školska knjiga« na razumijevanju i trudu pri objavljivanju ovog novog izdanja. Nadamo se da će knjigu, kao i dosada, primiti kao svoju i njome se koristiti mnogi liječnici, kao i studenti medicine i stomatologije na području cijele Jugoslavije. U Zagrebu, mjeseca veljače 1987. g. Milorad-Miro Mitnica Predgovor petom izdanju Ovo izdanje je pretisak četvrtog izdanja ove knjige uz manje ispravke ili dopune na šezdesetak stranica u oba sveska. U Zagrebu, veljače 1990. godine Milorad-Miro Mimica

Cilj je ovog saopćenja da se ukratko iznesu uporedni nalazi kroničnih bolesti i oštećenja organizma u jednoj grupi invalidskih umirovljenika i odgovarajućoj populaciji. Mi smo ispitivali i analizirali uzorak od 100 invalidskih umirovljenika, 50 muškaraca i 50 žena. Muškarci su u prosjeku bili stari 54 god., a žene 49 godina. Kontrolna grupa sastojala se od muškaraca i žena iz radne populacije iste dobi, spola i boravišta. Oni su bili pregledani u toku jedne epidemiološke studije istim kliničkim i laboratorijskim metodama. Zdravstveno oštećenje, odnosno nalaze bolesti, bilježili smo na osnovu 80 unaprijed definiranih i standardiziranih kategorija bolesti. Osim toga, nalaz pojedinih bolesti okarakteriziran je u 4 stupnja, od suspektne bolesti (stupanj 2) do najteže mogućeg stanja (stupanj 5). Bilježeno je i odsustvo bolesti (1). Posebno su bilježena i stanja nakon traume i intoksikacija. Prilikom postavljanja dijagnoze za pojedinu kategoriju bolesti ili oštećenja, liječnik se, osim detaljne anamneze i kliničnog pregleda, služio nalazom EKG (12 odvoda), spirograma (FVC i FEVi), malim kemijskim pregledom urina, he¬moglobina u krvi i nalazom sedimentacije eritrocita. Rezultati Na osnovu ovakvog pregleda, u kontrolnoj grupi od 100 osoba našli smo 730 bolesnih stanja ili oštećenja, što znači 7, 3 bolesti po osobi (štand, devijacija 2, 22). Broj bolesti po jednoj osobi kretao se od 2—12 dijagnoza. U 100 invalidskih umirovljenika iste dobi i spola našli smo 1730 bolesti, tj. 17, 3 bolesti po osobi (st. devijacija = 4, 04). Broj bolesti se kretao od 10— / 28 dijagnoza po jednom invalidu. Broj bolesti u invalida rada je, dakle, bio 2, 4 puta veći nego u odgovarajućoj kontrolnoj grupi. Razlike su bile statistički veoma značajne. Ako se defekt zubala i refrakcione anomalije, koji su česti i u jednih i drugih ispitanika, ne uzimaju u obzir kao bolesti, onda smo na 100 ljudi radne populacije našli 570 bolesti ili 5, 7 po čovjeku, a na 100 invalidskih umirovljenika 1.540 bolesti ili 15, 4 po jednom invalidskom penzioneru. To je 2, 7 X više nego u kontrolnoj grupi. Ako se usporede samo najteža stanja (stupanj 4—5), onda se u uzorku radne populacije nađe 0, 3 bolesti po osobi, a u invalidskih umirovljenika 1, 7 bolesti po osobi, tj. 5, 7 puta više. Analizirajući nalaze za 80 pojedinih kroničnih bolesti vidi se da su na¬đene veoma značajne razlike u prevalenciji slijedećih stanja: tuberkuloza pluća, dermatomikoza, neuroza, ishijas i slično, gluhoća, nagluhost i druge kro¬nične bolesti uha, hipertenzije s oštećenjem srca, arteorioskleroza perifernih arterija, hemoroiđi, nespecifična kronična bronhopulmonalna bolest, kronični faringitis, gastritis i ulkus, kolitis i slična stanja, pijelonefritis, bolesti uterusa, kožne infekcije i ekcemi, reumatoidni artritis, osteoartroza kralježnice i zglobova, pedes plani te oštećenja nakon traume. Zanimljivo je napomenuti da nismo našli značajnih razlika u nalazu adipozitas ili malnutricije između invalidske i kontrolne grupe. Isto tako, nema većih razlika u navici pijenja alkohola i pušenja između jedne i druge grupe ispitanika. Moglo bi se mnogo diskutirati u vezi svih ovih nnalaza. Mi bismo, međutim, samo istakli da ovaj rad govori u prilog tome da u ocjeni invalidnosti i preostale radne sposobnosti, između ostalog, treba uzimati u obzir i globalno zdravstveno oštećenje pojedinog ispitanika, tj. nalaz tzv. malih bolesti. Čovjek živi, radi i umire kao cjeloviti organizam. To invalidske komisije obično i spontano uzimaju u obzir, iako u nalazima ne pišu sve dijagnoze. Mi smo' kako se vidi, u naših invalidskih umirovljenika našli i do 28 »bolesti« u prosjeku po jednom invalidskom umirovljeniku 17 bolesti od 80 mogućih. Pitanje je koliko bi se pravovremenim liječenjem i sprečavanjem mnogih, relativno blagih, patoloških stanja mogla prevenirati invalidnost i prerana smrt. To je ogromno područje za istraživanje i prkatični medicinski rad. Čini nam se da bi bilo vrijedno dalje istraživati ovakvim, relativno jednostavnim, pristupom ovo kompleksno i aktuelno područje problema suvremenog civiliziranog čovječanstva, a medicine posebno.

S U M M A R Y During 1976 a randomized population sample including 626 males and 636 females from s:ix regions of Croatia was examined. The examined persons were at the age from 22 to 41 years. Changes in the electro- cardiogram ware analyzed according to the Minnesota code. The electrocardiograms were compared to the findings of 2049 men and 2161 women aged 35 to 54 years. The Q-wave occurring after myocardial infarction was not found in any of the younger subjects. The depression of the S-T segment up to 0.5 mm was found in 3.3%, from 0.5 to 0.9 mm in 0.8%, and of 1 mm or over in 0.3% of the younger examined subjects. A pathological left and right axis deviation, a high R wave left type, the depression of the S-T segment up to 0.5 mm, the inversion of the T-wave from 0 to 5 mm, and a short P-Q interval were less common in the younger examined persons than in the older ones. The findings of the depression of the S-T segment exceeding 0.5 mm, the inversion of the T- wave over 5 mm, the atrio- ventricular blocks of ali degrees, complete left and right bundle branch blocks, an incomplete right bundle branch block, an atrio-ventricular nodal rhythm, sinus bradycardia, the microvoltage of the QRS complex and a high P-wave did not significantly differ in the younger and older examined persons. ECG changes, such as sinus tachycardia, the elevation of the S- T segment and a high T-wave, as well as the finding of the Ri wave smaller than the R wave in V, /V2 were more frequently found in the younger than in the older examined subjects. The depression of the S-T segment was more frequently present in younger women than in younger men, while such findings as the blocks of the branches of the His bundle, a high T-wave, and the elevation of the S-T segment were more frequent in men. The ECG findings according to sex and age groups are presented in three tables.

SAŽETAK Tokom 1980. godine pregledan je uzorak od 180 ispitanika oba spola podijeljen u tri grupe s obzirom na nalaz krvnog tlaka od pred desetak godina: a) trajni hipertoničari, b) povremeni hipertoničari, c) normotoničari. Svi ti ispitanici su bili podvrgnuti testu opterećenja na pokretnom sagu tipa Viagraph po Bruceu. Dobiveni su podaci koji ukazuju da je značajno manja funkcionalna sposobnost srca kod ispitanika kod kojih je ranije nađena arterijska hipertenzija, nego kod ostalih ispitanika oba spola. Ukazuje se na mogućnost relativno ranog otkrivanja smanjene funkcionalne sposobnosti srca bolesnika s povišenim krvnim tlakom.

O velikom problemu invalidnosti i važnosti suzbijanja te pojave za čitavu našu zajednicu već je bilo govora u dosadašnjim izlaganjima. Ja ću vam sada kao član Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu i član ovog odbora Zajednice iznijeti neka naša iskustva i shvaćanja o prevenciji invalidnosti u današnjim našim prilikama. O toj su temi već 1976. godine izlagali: dr Radoslav Čapeta, dr Petar Draganov, dr Nevenko Reif, Mihovil Rismondo i drugi stručnjaci stručne službe Direkcije, pa bi bilo dobro da se češće koriste opći i brojčani podaci iz tih radova koje ja ovdje neću ponavljati. Invalidnost je, kako znate, trajna, potpuna, ili djelomiča nesposobnost za obavljanje svoga posla, a ne može se ukloniti liječenjem ili rehabilitacijom. Osnovni uzroci nastanka invalidnosti danas u nas jesu: 1. kronične bolesti bez direktne veze s profesijom, • 2. profesionalne bolesti, 3. oštećenja organizma zbog nesreće na poslu, 4. oštećenja organizma zbog nesreće izvan posla. U nastavku izlaganja nastojat ću na pojednostavljen način obrazložiti ove najvažnije uzroke invalidnosti i mogućnosti prevencije invalidnosti Razne kronične nespecifične odnosno degenerativne bolesti danas su u nas najčešće uzrok invalidnosti. To je razumljivo jer je općim društvenim napretkom, a posebno i napretkom medicine u liječenju mnogih akutnih bolesti, u prosjeku znatno produžen ljudski vijek. Relativno je rijetka pojava da je samo jedna bolest uzrok potpune invalidnosti. Gotovo svaki čovjek već oko 45. godine života ima jednu ili više kroničnih bolesti odnosno oštećenja blažeg ili težeg stupnja koje utječu na radnu sposobnost. Prema našim istraživanjima ljudi u toj dobi imaju u prosjeku 3, 5% bolesti, ali jasno da postoji znatna razlika među pojedincima, a i znatna razlika U težini i značenju pojedine bolesti za pojavu invalidnosti. Neke se bolesti u nas posebno ističu i na njih bih htio posebno upozoriti s obzirom na mogućnost prevencije. Prema postojećim statistikama stručne službe ove Zajednice, a i prema našim terenskim istraživanjima, sada su na prvom mjestu po važnosti: degenerativne bolesti srca i krvnih žila. Sistem srca i krvnih žila neobično je važan za funkciju cijelog organizma, za obavljanje fizičkih i psihičkih poslova. Arterioskleroza krvnih žila bolest je nepoznatog uzroka, a ako zahvati koronarne žile srca, onda to može dovesti do nagle smrti, ali još češće do kroničnih oštećenja srca. Arterioskleroza često zahvaća i krvne žile mozga, što onda dovodi do oštećenja moždanih stanica i moždane funkcije koja je važna za intelektualni i za fizički rad. Što se može danas učiniti na sprečavanju te bolesti ne možemo sasvim ukratko ovdje iznijeti, ali mi se čini da je važno da se svi upoznamo s onim bitnim što je danas znanstveno dokazano ; Nastanak skleroze krvnih žila znatno češće nastaje u osoba s povišenim krvnim tlakom »hipertonijom«. Iako je hipertonija najčešće relativno blaga bolest i od nje boluje oko 45. godine života, više od 15% osoba, treba pomoći sve akcije koje idu za tim da se rano otkriju osobe s povišenm tlakom i da se liječe odgovarajućim lijekovima. Liječenjem hipertonije sprečavaju se mnoge teže bolesti srca i krvnih žila. Bolest srca i krvnih žila češća je u gojaznifo, previše debelih osoba. Pretjerana tjelesna debljina vrlo je česta pojava u našoj zemlji. Prema našim istraživanjima u populaciji oko 45. godine života 38% žena i oko 23% muškaraca imaju tjelesnu težinu višu od 20% od normalne. Treba zato pomagati akciju koja ide za tim da se radno stanovništvo pravilno hrani i da održava normal-nu tjelesnu težinu. Pravilna prehrana zahtijeva da se 3—4 puta na dan umjereno jede, zato je važna i društvena prehrana u radnim organizacijama. Suzbijanje pretjerane debljine pomoći će u suzbijanju bolesti krvnih žila i srca. Treba ipak napomenuti i suprotno da u nas još uvjek ima oko 5% pretjerano mršavih muškaraca i oko 2% pretjerano mršavih žena s manje od 90% normalne tjelesne težine. Druga grupa bolesti koje su važne za suzbijanje i prevenciju invalidnosti jesu degenerativne bolesti zglobova i kosti nogu, raku i kralježnice koje se obično nazivaju degenerativne reumatske bolesti. Poznato je da starenjem više ili manje propadaju sva tkiva, pa tako i ti dijelovi organizma osobito ako su izloženi većim ili neujednačenim opterećenjima ili infekcijama. U današnjem načinu života i rada osobitom je opterećenju izložena kralježnica. Pojedini njezini dijelovi mogu biti tako oštećeni da pritiskuju leđne živce, što izaziva još veće smetnje. Degenerativne bolesti Kralježnice i udova nisu smrtne bolesti, ali su dugotrajne i veoma važne za pojavu invalidnosti. Prevenciju invalidnosti tih bolesti treba početi već u mladim danima ravnomjernim jačanjem čitavog koštanog i zglobnog sustava ljudskog organizma. U kasnijim godinama života treba među intelektualnim radnicima propagirati dozirani i umjereni fizički rad i rekreaciju, a fizičkim radnicima treba omogućiti pravilan odmor i higijenski način života. Treća grupa bolesti koja je važna za pojavu invalidnosti jesu bolesti dišnih organa, naročito bronhitis, emfizem i astma, te kronična tuberkuloza pluća. Kronična tuberkuloza pluća, kako znate, postaje svakim danom sve manji problem zahvaljujući napretku medicine, ali će još proći više godina da posljedice te bolesti potpuno nestanu, pa će tuberkuloza još uvijek utjecati na pojavu invalidnosti u naš. Bronhitis, emfizem i astma bolesti su, koje već sada predstavljaju značajan problem, a ubuduće će vjerojatno biti još veći problem. Uzroci su tih bolesti kompleksni. Ipak se zna da dugotrajno pušenje doprinosi razvoju tih bolesti i treba se boriti protiv navike pušenja. I neizlječene infekcije dišnih organa od prehlade, gripe ili drugih infekcija, kao i zagađenje okoline pridonose razvoju ove kronične bolesti. Zato treba nastojati da se što bolje izliječe akutne infekcije dišnih putova. Trebalo bi barem još spomenuti neke druge bolesti koje su važne za pojavu invalidnosti u nas. To su npr. kronične bolesti jetre koje također imaju kompleksni uzrok, ali se može prilič¬no smanjiti njihov broj suzbijanjem alkoholizma. I bolesti bubrega važne su kao neprofesionalni uzrok pojave invalidnosti, a mnoge bi se od njih mogle spriječiti pravodobnim liječenjem bubrežnih infekcija. Profesionalne bolesti kao što su otrovanje olovom, silikoza i druga oštećenja pluća te druge bolesti danas su znatno manje značajne za pojavu invalidnosti jer se mogu spriječiti mjerama zaštite u radu. Ipak ne treba nikad zanemariti preventivne mjere specijalne profesionalne zaštite i zdravstveni nadzor radnika koji su izloženi posebnim uvjetima rada. Traume organa koje nastaju zbog nesreća na poslu ili nesreća izvan posla predstavljaju danas još uvijek značajan uzrok djelomične ili potpune invalidnosti za rad, a kako se zna iz podataka, nesreće na poslu često uzrokuju i smrt radnika. Prometne nesreće u današnjim uvjetima života dovode često do invalidnosti. Čini se ipak da je tendencija porasta tih uzroka invalidnosti posljednjih godina zaustavljena, pa se možemo nadati da će se preventivnim mjerama na radnom mjestu i izvan radnog mjesta, boljim reguliranjem prometa, te prometnim odgojem stanovništva, moći još više smanjivati broj invalida zbog trauma. Sada bih htio posebno istaći važnost bolesti mozga, živaca i psihičkih poremećaja. Psihičke bolesti, tzv. psihoze, pojavljuju se danas u oko 0, 5% odraslih osoba. Te se bolesti danas mogu prilično dobro liječiti pa i izliječiti te mnogi od tih bolesnika ne moraju biti ocijenjeni kao invalidi. U starijim dobnim skupinama važna je pojava psihičkih oštećenja zbog skleroze krvnih žila. Značajna je pojava i oštećenja mozga nakon nekih povreda glave, a važne su i neke nasljedne živčane bolesti. Međutim, ipak u posljednje vrijeme od najveće važnosti za nastanak invalidnosti jest kronični alkoholizam. Ta je pojava bila i prije spomenuta, ali mislim da je treba naglasiti. Prema našim terenskim istraživanjima oko 8% muškaraca i oko 0, 5%> žena radne populacije mogu se smatrati kroničnim alkoholičarima. Zato bi trebalo da ubuduće čitavo naše društvo posveti više pažnje prevenciji te bolesti. To neće biti lako jer je uzrok alkoholizma vrlo kompleksan. Čest duševni poremećaj današnjeg vremena jest tzv. živčana napetost ili neuroza. Može se računati da oko. 10—20% odrasle populacije ima manje ili više izražene simptome neuroze. Ipak samo u rijetkim slučajevima to stanje treba biti razlog za invalidnost. Zato bih htio posebno svratiti vašu pozornost na važnost dnevnih psihosocijalnih faktora u prevenciji invalidnosti. Naime, kako sam prije napomenuo, gotovo svaki čovjek oko 45. godine života ima više ili manje izražene organske bolesti odnosno oštećenja svoga tijela. Međutim, mnogi ljudi, i uz te kronične smetnje, liječenjem nastavljaju svoj rad i bore se da ostanu u rad-nom odnosu na poslovima svog ili drugog radnog mjesta. Druga skupina radnika ističe, međutim, u prvom redu svoju bolest, često se koristi bolovanjem i konačno podnosi zahtjev za ocjenu invalidnosti. Treba, naime, podsjetiti da u našem društvenom sistemu zahtjev za ocjenu i priznanje invalidnosti najčešće podnosi sam radnik odnosno radnica. Koji su to faktori koji utječu na to da su neki radnici motivirani da rade u radnoj organizaciji, a drugi su motivirani da steknu invalidsku mirovinu? Ima nekih iskustava i znanstvenih istraživanja u inozemstvu i u nas koji jasno pokazuju da veliki broj podnosioca zahtjeva za invalidsku mirovinu jesu ljudi koji su »frustrirani« u toj sredini, nisu se dovoljno prilagodili životu radne organizacije, nisu našli načina da se potvrde i napreduju u toj sredini. Zato oni »bježe u bolest«, traže da im se prizna da su bolesni jer im to daje duševnu stabilnost i opravdanje. Jasno je da su mnogi od tih psiholoških mehanizama svjesni, ali su još češće nesvjesni. Materijalni uvjeti života važan su faktor u motivaciji radnika za rad u radnoj organizaciji. Ako radnica ili radnik nema drugih mogućnosti zarade, a ima volju da na primjer školuje djecu, oni će biti više motivirani da ostanu u radnoj organizaciji nego ako imaju druge mogućnosti stvaranja dohotka. Veći dio psihičkih teškoća tih radnika mi nazivamo »neurozom«. Neuroze su duševni poremećaji, obično blaže težine, a vrlo često prestaju kad se radnik ukloni iz sredine koja mu uzrokuje smetnje. Ipak, deformacije ličnosti mogu biti i teže naravi. Neki od tih radnika počinju uživati u alkoholu, postaju ovisni o alkoholu, što kasnije može dovesti do oštećenja nozga i drugih organa te do potpunog propadanja ličnosti i potpune invalidnosti. U prevenciji psihičkih poremećaja, osobito onih relativno blagih koji konačno dovode do »bijega u invalidnost«, ne mogu raditi samo zdravstveni radnici. Svi odgovorni radnici u poduzeću, u prvom redu poslovođe i neposredni rukovodioci, pa i šefovi kadrovskih služba trebali bi više poznavati psihičke mehanizme u ljud¬skom ponašanju i ljudske reakcije. Trebali bi više razgovarati s ljudima i sudjelovati U rješavanju problema u pojedinim skupinama radnika i pojedinaca koji ne mogu sami da nađu rješenja svojih problema. Razvoj samoupravljanja u radnim organizacijama, izbor pravog čovjeka na pravo radno mjesto i briga o ljudima, davanje mogućnosti da se svaki čovjek afirmira prema svojim mogućnostima, trebali bi znatno spriječiti »bijeg radnika u bolest« i konačno traženje izlaza u invalidskoj mirovini. Ipak se mora promatrati stvar i s druge strane. Ako se invalidske mirovine relativno lako mogu ostvariti, to stvara klimu da se taj način rješavanja problema koristi previše od pojedinaca i kolektiva. Zato će biti nužno da se i dalje jasno definiraju kriteriji za stjecanje invalidskih mirovina, zapravo da se strogo držimo propisa o stjecanju invalidske mirovine i da se ujednačavaju kriteriji za sve osiguranike naše republike. To će vjerojatno još više opomenuti radne organizacije i pojedince da traže rješenje o prevenciji invalidnosti. To znači da će radne organizacije i zdravstvena služba trebati načiniti više napora za uvođenje zaštitnih mjera na radu, za rano otkrivanje kroničnih bolesti, rano liječenje, ranu rehabilitaciju i eventualnu prekvalifikaciju. To se obično provodi mjerama primarne, sekundarne i tercijarne prevencije bolesti i invalidnosti. Čitava naša zdravstvena služba trebat će se idućih godina više orijentirati prema primarnoj zdravstvenoj zaštiti i preventivi. Naši liječnici i drugi zdravstveni radnici nisu u tom smislu dovoljno školovani i obrazovani jer su većinom orjentirani na liječenje bolesti, operativne zahvate i islične aktivnosti.! Neće biti iako odvajati sredstva za preventivu i primarnu zdravstvenu zaštitu jer troškovi specijalnih liječenja u bolnici sve više rastu. Ali baš zato što su svugdje u svijetu, pa i u nas, sredstva za zdravstvenu zaštitu ograničena, treba ih najracionalnije kanalizirati. To u sadašnjim prilikama znači da se treba svjesno odupirati pritisku za povećanje troškova kurativne medicine, osobito bolničke medicine i ulagati više u preventivne akcije. Jasno je da svi samoupravni organi i službe Zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske treba da aktivno, prema svojim mogućnostima, siudjeluju u preventivnim zdravstvenim akcijama i da sami daju inicijativu za zajedničke akcije koje će djelovati u pravcu prevencije invalidnosti. U ovom kratkom izlaganju htio sam upozoriti na osnovne pravce i mogućnosti te akcije, ali na samom radu na terenu zajedno s radnim organizacijama i zdravstvenom službom treba pronalaziti što se najbolje može u danom momentu napraviti u prevenciji invalidnosti.

Sažetak: U studiji na 3265 osoba slučajnog uzorka populacije u SR Hrvatskoj uporedjen je nalaz EKG promjena kodiran po Minnesota kodu sa simptomi¬ma odnosno nalazima karakterističnim za kroničnu nespecifičnu bolest pluća. Usporedjivali smo EKG nalaz sa: simptomom kroničnog iskašljaja, nalazom bronhitičkih šumova, smanjenog FVC, smanjenog FEVT te smanjenog od¬nosa FEV, /FVC u kontrolnoj skupini i u skupini sa respiratornim simptomima. EKG nalazi koji bi govorili za hipertrofiju ili oštećenje desnog srca u našoj populaciji tj: desna el. os bila je prisutna u 0, 7 %. hipertrofija desne klijetke u 0, 2 %, a blok desne grane bio je nadjen u 2, 9 % osoba u populaciji. Nisu, medjutim, nadje¬ne statistički značajne razlike u osoba s respiratornim simptomima i u onih bez takvih simptoma, ali tendencija češćeg pojavljivanja tih nalaza postoji osobito za desnu električnu os. EKG znakovi za kroničnu koronarnu bolest nisu češće nadjeni u osoba s respiratornim simptomima negoli u kontrolnoj grupi. Abstract: In a random sample which consisted of 3265 persons living in SR Croatia the ECG changes, classified according to the Minnesota code, were compared with the symptoms and findings characteristic of chronic nonspecific lung disease. ECG findings were compared with the symptoms of chronic expectoration, bronchial rales, reduced FVC and FEV, values and reduced FEV, /FVC ratio, in the control group and in a group of persons with respiratory symptoms. ECG findings indicative of hypertrophy or right heart failure i. e. electrical axls of the heart were present in 0.7 % of the examined population, hypertrophy of the right ventricle in 0.2 %, while the right bundle-branch heart block was recorded in 2.9% of the population. There were no statistically significant differences between persons with respi¬rator symptoms and those without them. In the former, hovvever, these findings, especially the right electrical axis, tended to occur more frequently. ECG signs of chronic coronary disease among persons with respiratory symptoms were no more frequent than in the control group.

Rezultati našeg istraživanja uglavnom se podudaraju e podacima epidemioloških studija te vrste u inozemstvu. S obzirom da su ovi rezultati dobiveni na osnovu velikog broja slučajno odabranih ispitanika sa područja koja se razlikuju po klimatskim uvjetima i stupnju urbanizacije, smatramo da mogu dati uvid u opću prevalenciju kronične bronhopulmonalne bolesti u našoj zemlji.

Sažetak. Istraživana je učestalost kroničnih reumatskih tegoba u tri dobne skupine odraslih osoba: od 22 do 41 godine, od 38 do 57 godina, te skupina ispitanika starijih od 65 godina. Uzorci su odabrani slučajnim izborom iz 6 općina SR Hrvatske. Klinička slika vertebralnog sindroma nađena je kod 3, 5% muškaraca i 2, 7% žena najmlađe dobne skupine. U osoba najstarije dobne skupine cervikalno-vertebralni sindrom je utvrđen kod 7, 6% muškaraca i 14, 7% žena, dok je lumbosakralni sindrom bio prisutan kod 21% muškaraca i 21, 5% žena. Osteoartroza donjih ekstremiteta je dijagnosticirana kod 1, 6% muškaraca i 2, 8% žena najmlađe dobne skupine, a u najstarijoj je bila utvrđena kod 11, 0% muškaraca i čak 26, 4% žena. Reumatske tegobe bez objektivnog kliničkog nalaza utvrđene su 2 do 3 puta češće nego navedene stope. Detaljni podaci su navedeni u 3 tablice.

S U M M AR Y Two samples of persons selected at random ftrom the population registers firom six regions iof Croatia were examined in 1976 and 1978. The sample examined in 1976 consisted of 602 man and 583 women aged 22-41 years and the one examined in 1978 of 345 men and 279 women aged 65-84 years. Urine samples were analysed for proteinuria by means of reagent strips (multistix). In the sample of younger persons 2.9 per cent of men and 5.5 per cent of women had a protein content in urine of 0.3 g/L or higher, while in 2.7 per cent of men and in 6.3 per cent of women this content was 0.05-0.2 g/L. In the sample of older persons 27.4 per cent of men and 30.8 per cent of women had a urinary protein concentration of 30 mg/100 ml or higher. Proteins in traces (0, 05-0, 2 g/L) were found in 2.2 per cent of men only. There was no significant difference in the prevalence of proteinuria between different regions. In both groups examined an association betvveen the finding of proteinuria and the clinical diagnosis of pyelonephritis and cystitis was observed. In younger persons there was no relationship between proteinuria and arterial hypertension, but in the elderly proteinuria was slightly more often associated with arterial hypertension accompanied with left ventricular hypertrophy and myocardial ischaemia. The finding of proteinuria was also slightly more frequent among smokers and those using analgetics. There was no correlation between proteinuria and tonsillar hypertrophy. The results are presented in four tables. The importance of proteinuria findings in elderly people is emphasized.

DISKUSIJA I ZAKLJUČAK Kronična nespecifična bolest pluća je sindrom koji obuhvaća dijagnoze kao što su: kronični bronhitis, bronhalna astma, astmatični bronhitis, opstruktivni bronhitis, kronična respiratorna insuficijencija, emfizem pluća i slične druge dijagnoze. I pored nastojanja da se uvede jasna definicija, klasifikacija i terminologija tih stanja, to se u praksi teško može ostvariti, jer liječnici kliničari u ambulantnoj praksi ili u bolnici, epidemiolozi, respiratorni fiziolozi, alergolozi, patolozi i drugi imaju još uvijek prilično različit pristup problemima tog patološkog stanja. Nastojali smo da u kliničko-epidemiološkom proučavanju ove pojave obuhvatimo jednostavnim metodama što je moguće cjelovitije čitav taj problem, ali da se služimo više definiranim terminima a manje »dijagnozama« bolesti. Epidemiološka anketa učinjena u našoj populaciji od 35 do 54 godine potvrdila je da su blagi kronični oblici respiratornih bolesti veoma česti. Kronično iskašljavanje koje traje najmanje tri mjeseca godišnje barem dvije godine našli smo u oko 25% muškaraca i 8% žena. Učestalost toga simptoma značajno raste s godinama starosti ispitanika i unutar ove dobne skupine. Međutim, kronični je iskašljaj čini se ipak relativno dugo vremena izoliran simptom jer smo u otprilike tri četvrtine ispitanika našli da taj nalaz nije povezan s napadajima gušenja ni jasnim oštećenjem ventilacijske funkcije kao što je nalaz FEVi/FVC < 60%. Simptom gušenja sa sviranjem u prsima je među našim ispitanicima nađen u prvom pregledu u 3% muškaraca i 2, 6% žena. Zanimljivo je da je pozitivni odgovor o gušenju u istih ispitanika bio dva do tri puta češći nakon tri godine. Čini se da su subjektivni podaci o tom simptomu prilično varijabilni. Ipak treba upozoriti da je u gotovo najmanje svakog drugog ispitanika koji je naveo ovaj simptom nađen i neki drugi znak respiratorne bolesti. Epidemiološki podaci o nalazu bronhitičnih šumova prilikom auskultacije pluća obično se ne navode, ali liječnici smatraju nalaz bronhitičnih šumova važnim znakom bronhitisa. Čini se da epidemiolozi misle da je taj znak previše promjenljiv, iako nije ni¬kada bilo dokazano da je on manje pouzdan nego neki drugi pokazatelji koji se upotrebljavaju za epidemiološko otkrivanje bronhopulmonalne bolesti, Bronhitični šumovi su bili nađeni u oko 10% muškaraca i 3% žena, a produženi ekspirij na plućima ili nad trahejom zabilježen je dva do tri puta češće. Za¬to nam se čini da će u praksi i dalje trebati auskultirati pluća prilikom utvrđivanja i otkrivanja kronične bronhopulmonalne bolesti. Korisno je također mjeriti trajanje forsiranog ekspirija auskultacijom nad trahejom. Respiratorni ventilacijski testovi a naročito utvrđivanje forsiranog vitalnog kapaciteta i forsiranog ekspiratornog volumena u prvoj sekundi, posljednjih godina se češće upotrebljava otkad se proizvode relativno jednostavni aparati za izvođenje tih testova. Prema našim podacima smanjeni FVC se često nađe kao izolirani nalaz i manje je siguran znak bronho-pulmonalne bolesti. On često može biti znak davno preboljelih bolesti bronha i pluća. Za ispitivanje ventilacijske opstrukcije danas se najčešće služimo FEVi ili omjerom FEVi/FVC i smatra se da je nalaz FEVi/ /FVC ispod 70°/o već znak početnih respiratornih opstrukcija a nalaz FEVi/FVC ispod 60»/o prilično sigurni znak respiratorne opstrukcije. U ovom radu mi smo uzeli kao pokazatelj opstrukcije dišnih putova nalaz FEVi/FVC manji od 60* • i utvrdili da taj nalaz ima oko 8% muškaraca i oko 2° o žena ove dobi. U oko polovice ispitanika koji su pokazali ovaj znak ventilacijske opstrukcije našli smo simptom kroničnog iskašljavanja ili napadaja gušenja sa sviranjem u prsima. Međutim u drugoj polovici broja osoba s ovakvim ventilacijskim nalazom nije bilo jasnih subjektivnih simptoma. Na ovo je važno upozoriti jer to znači da za otkrivanje kronične bronhopulmonalne opstruktivne bolesti u populaciji nije dovoljno ispitivati standardizirane simptome kašlja, iskašljaja i gušenja već, čini se, da bi bilo važno redovito izvoditi jednostavne testove ventilacijske funkcije u svih osoba ugroženih dobnih skupina i zanimanja. Do sličnih zaključaka došli su Fletcher i sur. nakon sedmogodišnjeg praćenja skupine lakših respiratornih bolesnika.

Ispitivana je prevalencija degenerativnih reumatskih bolesti kralježnice i zglobova ekstremiteta u uzorku stanovništva srednje životne dobi - od 35 do 57 godina života. Uzorak se sastojao od 1624 muškarca i 1745 žena iz općina Zagreb-Centar, Zagreb-Črnomerec, Virovitica, Split-Centar, Omiš i Vis. Dijagnoza bolesti bila je postavljena na temelju subjektivnih simptoma i objektivnih znakova zamijećenih pri detaljnom kliničkom pregledu koštano-zglobnog sustava. Klinički nalaz težine osteoartrotičkih promjena bio je stupnjevan od 2 do 5. Registrirane su i prirođene mane sa statičkim poremećenjima i posttraumatska stanja. Anamnezom su dobiveni podaci o sadašnjem, bivšem i sporednom zanimanju ili hobiju, položaju tijela pri radu, te fizičkom opterećenju tokom rada. Pomoću kompjutora analizirana je moguća povezanost zanimanja i fizičkog opterećenja, kao i nepovoljnog položaja tijela pri radu s pojavom degenerativnih reumatskih bolesti kralježnice i zglobova ekstremiteta. Nije nađena izrazita povezanost zanimanja i osteoartroze, što upućuje na to da u prosječnim fizičkim opterećenjima ne treba očekivati naročito veću pojavu degenerativnih bolesti zglobova i kralježnice. Ipak, više nego u prosječnoj populaciji, uočene su degenerativne promjene kralježnice i zglobova ekstremiteta u poljoprivrednika, penzionera, domaćica, nekvalificiranih radnika i radnica, a u žena je češća osteoartroza kralježnice u administrativnih radnica srednje stručne spreme. Do sličnih smo podataka došli analizirajući »bivše« i »sporedno zanimanje«. U muškaraca i žena koji nose terete i koji su radili pretežno hodajući, uočili smo više nego u ostaloj populaciji, degeneratiivne reumatske bolesti zglobova ekstremiteta., The prevalence of degenerative rheumatic diseases of the spine and joints was studied in a population sample aged 35-57 years. The sample consisted of 1624 men and 1745 women from the communities of several continental and coastal towns. The diagnosis was based on subjective symptoms and objective signs observed at detailed clinical examination of the bone joint system. Clinically determined osteoarthrotic changes were graded from 1 to s. Congenital malformations with static disturbances and posttraumatic conditions were also recorded. Data about the present, past and part time occupation or hobby, posture of the body at work and physical load at work were collected. A possible association between occupation, physical load and unfavourable posture of the body at work and occurrence of degenerative rheumatic diseases of the spine and joints was analyzed by means of the computer. No pronounced connection between occupation and osteoarthrosis was found which points out that with average physical loads the rate of degenerative diseases of joints and spine is not likely to be greatly increased. Still, more often than in the average population degenerative changes of the spine and joints were observed in farmers, pensioners, housewives and unskilled workers of both sexes. In female subjects osteoarthrosis of the spine was more often found among office workers with intermediate specialist's training. Similar data were obtained by analysis of the past and part time occupations. In men and women whose job requires walking posture and load carrying we found more degenerative rheumatic diseases of the joints than in other population groups.

Sažetak. Na standardizirani način provedeno je ispitivanje bolesti u slučajnom uzorku 588 osoba u dobi od 65 do 84 godine, iz šest općina SR Hrvatske. Ustanovljeno je po jednom muškarcu 5, 7 kroničnih bolesti, a po jednoj ženi 6, 2 bolesti. Međutim, raspon broja bolesti kretao se od 0 do 17 bolesti po jednom ispitaniku. Više od 30% ispitanika je odgovorilo da se zdravstveno dobro (ili vrlo dobro) osjeća, a više od 18% ispitanika misli da je sposobno za neki rad. U tri tablice izneseni su podaci o prevalenciji 34 dijagnostičke kategorije čestih kroničnih bolesti, tegoba i oštećenja. Nalazi su uspoređeni s nalazima kroničnih bolesti utvrđenih u skupinama mlađih ispitanika iz prethodnih istraživanja. Summary. A screening for diseases in 588 persons aged 65 to 84, selected at random from six communities in SR Croatia, was conducted in a standardized way. Per one male subject 5.7 chronic diseases, and per one female subject 6.2 diseases were found. The range of diseases was from 0 to 17 diseases per one examined person. Over 30% of the examined subjects stated that they were well (or very well), and over 18% of these subjects believed to be fit for work. The data on prevalence, which include 34 diagnostic categories of common chronic diseases, complaints and impairments are shovvn in three tables. The findings have been compared with the findings of chronic diseases obtained in a previous screening in younger age groups.

U okviru ispitivanja o zdravstvenom i socio-ekonomskom položaju invalidskih penzionera u SR Hrvatskoj izvršeno je i ispitivanje stavova i mišljenja invalidskih penzionera o njihovom životu i radu neposredno prije odlaska u mirovinu, zatim o njihovoj situaciji i položaju nakon prestanka radnog odnosa, a ujedno se nastojalo dobiti uvid u stupanj informiranosti invalidskih penzionera o nekim aspektima sistema invalidsko- mirovinskog osiguranja. Ovo anketno ispitivanje izvršeno je na uzorku od 349 invalidskih penzionera I i II kategorije oba spola, koji su u SR Hrvatskoj 1971. godine stupili u penziju. Oni su pripadali podružnicama: Osijek, Rijeka, Sisak, Split, Varaždin i Zagreb. Ispitanici su, u grupama od po 10 osoba, bili anketirani na ovaj način: najprije bi im se podijelila anketa koja se sastojala od 44 pitanja. U anketi je uz gotovo svako pitanje bilo više predloženih odgovora pomoću kojih su ispitanici odgovarali na postavljena pitanja. Nakon toga bi anketar naj¬prije pročitao prvo pitanje i moguće odgovore, a zatim bi dodao i detaljnije objašnjenje ako nekom ispitaniku nešto ne bi bilo jasno. Zatim bi ispitanici, svaki za sebe, označili onaj odgovor u anketi koji je njima pojedinačno odgovarao. Kad su završili s prvim pitanjem, prešlo se na drugo i tako redom do kraja ankete. Odgovori na pitanja su statistički obrađene. Pomoću2 testa testirale su se značajnosti razlika u frekvenciji odgovora na pojedina pitanja. U daljnjem izlaganju bit će komentirana najvažnija pitanja, odnosno dodobiveni odgovori, te statistički značajne razlike među odgovorima ispitanika. Rezultati Najveći broj ispitanih umirovljenika smatra da su prije odlaska u penziju radili zanimljiv posao, dok je samo oko 8% izjavilo da im je posao bio dosadan. Bivšim službenicima je posao bio zanimljiviji nego bivšim radnicima. Isto tako, čak 83% ispitanika je svoj posao prije odlaska u penziju ocijenilo kao kdristan i vrijedan, dok samo manji postotak njih nije cijenio svoj posao. Naj¬manje su svoje posao cijenili penzioneri iz Zagreba a najviše penzioneri iz Rijeke i Splita. Podjednako su svoj posao vrednovali bivši radnici i službenici. Muškarci su više cijenili svoj posao od žena. Na osnovu odgovora na ova pitanja moglo bi se zaključiti da su invalid ski penzioneri voljeli i cijenili svoj posao. Međutim, oko 65% ispitanika je iz¬javilo da su na poslu bili previše opterećeni, a samo mali postotak smatra da nisu bili previše opterećeni na radnom mjestu na kojem su radili prije odlaska u penziju. Na preopterećenost su se najviše žalili ispitanici iz manjih mjesta (Varaždin, Osijek i Sisak), dok među zanimanjima kao ni među spolovima u tom pogledu nije bilo značajnih razlika. U istom pravcu je i mišljenje većine ispitanika da je radno mjesto, odnosno uvjeti rada, doprinijelo da su prije vre¬mena oboljeli, odnosno morali otići u penziju. S motivacijom za posao je povezana i mogućnost napredovanja. Oko 61% ispitanika je izjavilo da ne bi mogli dalje napredovati da su ostali raditi a oko 5% je čak izjavilo da bi mogli samo nazadovati. U tom pogledu su ispitani pen¬zioneri iz manjih mjesta, značajno češće nego drugi, izjavili da ne bi mogli na¬predovati u poslu da su ostali raditi. Isto tako, prema njihovim izjavama, manju mogućnost napredovanja su imale žene nego muškarci, kao i radnici u odnosu na službenike. Prema tome, znatan broj ispitanika nije vidio neku perspektivu u daljnjem radu, a neki su čak mogli nezadovati da su ostali raditi. Ipak, oko 23°/o ispitanika (osobito velik postotak među njima su službenici) smatra da su mogli i dalje napredovati u poslu da su ostali u radnom odnosu. Čini se da međuljudski odnosi prema starijim radnicima u radnim kolek- tivima nisu bili naročito dobri, jer su se mnogi penzioneri dok su radili (oko 56%) osjećali iskorišćavani od svojih pretpostavljenih, a mnogi su vrlo često ili često dolazili u sukob sa svojim pretpostavljenima. Najčešće su u sukob dolazili ispitanici iz Zagreba, koji su se i najviše osjećali iskorišćenima. Oko 12% ispitanika smatra da su se ljudi u poduzeću prema njima ponašli nepra¬vedno i to su značajno više osjećali muškarci nego žene. Penzioneri zagrebačke regije se, također, više od ispitanika iz drugih ispitivanih regija tuže na pona¬šanje rukovodioca i suradnika. Sa druge strane, čini se — barem prema izjavama ispitanika — da su najbolji međuljudski odnosi vladali u Rijeci i Splitu, jer su ispitanici iz ovih regija zadovoljniji svojim radom i radnom okolinom od ispitanika iz drugih obuhvaćenih regija. Kad su oboljeli- odnosno bili u nedovoljnoj kondiciji za rad, oko 75% ispitanika je izjavilo da su u poduzeću razumjeli da više ne mogu raditi tako dobro kao onda kad su bili zdravi, dok je oko 16% ispitanika izjavilo da u tom pogledu nisu imali razumijevanja u kolektivu. Radnici su naišli na više razumijevanja nego službenici, kao i žene u odnosu na muškarce. U slobodno vrijeme se veoma mali postotak ispitanika (svega oko 16%) bavio nekim oblikom rekreacije, dok su radili. Pitanje je u kojoj mjeri ovi ispitanici odstupaju od populacije drugih radnika koji su još u radnom odnosu, a da bi se moglo zaključiti da li postoji neka veza između načina korišćenja slobodnog vremena i prijevremenog odlaska u mirovinu. Međutim, moguće je da je i to jedan od razloga smanjenja funkcionalnih sposobnosti naših ispitanika, što je i dovelo do prijevremenog prestanka radnog odnosa. Nakon odlaska u mirovinu oko 30% ispitanika osjeća veću potrebu za prisnim društvom nego prije toga. Kako imaju dovoljno slobodnog vremena, mnogim penzionerima je dosadno. To se osobito odnosi na muškarce koji izjav-ljuju da im je dosadno, u većem postotku nego žene. Taj podatak je razumljiv jer žene uvijek mogu naći neki posao u kući, dok muškarci obično nisu toliko angažirani u tim poslovima pa imaju više slobodnog vremena. S obzirom na veći fond slobodnog vremena postavlja se pitanje da li bi penzioneri mogli raditi bilo koji drugi posao koji bi ih u slobodno vrijeme okupirao, pogotovo što nemaju razvijen smisao i navike za racionalno korištenje slobodnog vremena. Samo mali broj ispitanika izjavio je da bi, unatoč bolesti, mogli raditi neki drugi koristan posao. Ipak, oko 16% (gotovo sve sami muškarci) izjavilo je da se u slobodno vrijeme bave nekim radom. Muškarci u penziji imaju veću ulogu od žena u dobavljanju dodatnih sredstava za život porodice, dok se žene više bave kućnim poslovima. I na kraju, treba se posebno osvrnuti na rezultate onih pitanja koja se odnose na Samoupravni sistem invalidsko-mirovinskog osiguranja. Na pitanje odakle se stvaraju sredstva za njihovu penziju, samo 12% muškaraca i samo 6% žena dali su točan odgovor, tj. da se sredstva stvaraju iz dijela zarade sadašnjih radnika u našoj republici. Odgovor na drugo pitanje, koliko se otprilike postotaka od njihove plaće, dok su radili, odvajalo, za penzioni fond- bio je točan (tj. oko 15%) samo u 3% slučajeva. Kad o tome ne bi ništa znali, već samo pogađali koji je odgovor točan, postotak točnih odgovora bio bi veći! Ovi podaci jasno pokazuju da je neophodno da se poduzmu konkretne mjere po¬moću kojih bi radne ljude i umirovljenike daleko bolje no do sada informirali kako funkcioniraju samoupravne zajednice invalidsko- mirovinskog osiguranja.

DISKUSIJA I ZAKLJUČAK Ovo naše istraživanje je potvrdilo opće mišljenje da su degenerativne reumatske bolesti u području kralješnice ili u području zglobova ekstremiteta veoma česte u našem pučanstvu srednje životne dobi. Oko 22, 2% osoba je navelo da ima veće ili manje smetnje u području kralješnice, a oko 17, 3% osoba je navelo da ima smetnje u području zglobova ekstremiteta. Reumatske poteškoće u kralješnici i također u zglobovima imalo je 6, 7% ispitanika. Reumatske poteškoće u kralješnici, ali ne u zglobovima imalo je 15, 5% ispitanika. Reumatske poteškoće zglobova ekstremiteta, ali ne u području kralješnice imalo je 10, 6% osoba. Prema tome, jedne i /ili druge reumatske smetnje imalo je 32, 8% pregledanih osoba, a samo 67, 2% nije imalo reumatske smetnje ili nalaz za degenerativnu bolest osteoartikularnog sistema. Ti podaci otprilike odgovaraju onim nađenim u nekim drugim zemljama u kojima su rađena slična ispitivanja tih dobnih skupina. U ovom kliničko-epidemiološkom ispitivanju nisu upotrebljavani za dijagnozu rentgenski pregledi kralješnice ili zglobova ekstremiteta. Ispitivanja koja su obavili Kellgren i Lawrence pokazala su da se morfološka slika degenerativnih promjena može utvrditi na rentgenskim slikama gotovo u 90% osoba starijih godišta, dok je Gresham radiografski degenerativne promjene koljenih zglobova uočio u 70% ispitanika starijih od 60 godina. Zato smo smatrali da je klinička ocjena u ovoj fazi epidemiološkog ispitivanja degenerativnih reumatskih bolesti važnija i da može dati vrijednije podatke. Prema tim podacima može se izračunati koliko se reumatskih bolesnika, bilo samo simptomatskih ili onih s većim nalazima, može otprilike očekivati u pojedinoj dobnoj skupini svakog spola. U rezultatima ovog rada nismo napomenuli učestalost pojave degenerativnih reumatskih bolesti u pojedinim dijelovima kralješnice i zglobovima ekstremiteta, iako je to bilo bilježeno. Naša se zapažanja slažu sa zapažanjima drugih istraživača da degenerativne promjene najčešće zahvaćaju lumbalnu kralješnicu, koljeni zglob i kuk. Što se tiče regionalne prevalencije, uočena je značajna razlika između pojedinih područja u kojima su živjeli ispitanici. Degenerativne reumatske bolesti zglobova ekstremiteta bile su najčešće u području općine Virovitica, a zatim u području općine Split. Degenerativne bolesti kralješnice najčešće su uočene u općini Split, a zatim u općini Virovitica. Što je stvarni razlog tako velikoj učestalosti degenerativnih reumatskih bolesti u tim područjima teško je sa sigurnošću tvrditi. Moguće je da su se potkrale i greške u ocjenjivanju. Međutim, to nam se čini manje vjerojatnim, jer su razlike u nalazu prema drugim područjima i dva do tri puta veće. Češći nalaz reumatskih bolesti u području Virovitice, gdje je bilo najviše seoskog življa s relativno nižim socio-ekonomskim standardom slaže se i s podacima drugih autora da su degenerativne reumatske bolesti kralješnice i zglobova ekstremiteta češće u seoskim, ekonomski nerazvijenim područjima. Zašto su reumatske degenerativne bolesti češće u Splitu teško je za sad protumačiti, ali se čini da su stvarno u tom području to česte bolesti, što se može zaključiti i na temelju nekih usmenih saopćenja predstavnika zdravstvene službe. U ovom istraživanju nije svraćena posebna pažnja na reumatoidni artritis i ankilozantni spondilitis, jer smo smatrali da bi analizi tih stanja trebalo ipak pristupiti s više standardiziranih dijagnostičkih, kriterija, a također upotrebljavajući preciznije imunološke testove. Kako je poznato, oblici upalnog reumatizma su danas znatno rjeđi nego degenerativni oblici reumatizma koji su u ovom istraživanju ispitivani. Ipak, navodimo da su preliminarne dijagnoze reumatoidnog artritisa u toj našoj popula¬ciji u muškaraca uočene u otprilike 1%, a u žena otprilike 4% ispitanika. Analizirajući povezanost degenerativnih reumatskih bolesti kralješnice i zglobova s nalazom prosječne visine i relativne težine nismo našli da su te varijable znatno povezane s pojavom degenerativnih reumatskih bolesti. Isto tako mi nismo uočili da su diabetes mellitus i arterijska hipertonija značajno povezani s degenerativnim reumatskim bolestima. Uočili smo, međutim, povezanost kronične ishemije perifernih arterija, varikoziteta potkoljenica, bronhitisa, tonzilitisa, gastritisa, kolitisa i nedostataka zubiju s pojavom degenerativnih reumatskih bolesti. Ti podaci, čini se, više ukazuju na to da neki egzogeni faktori koji su povezani sa socio- ekonomskim i higijenskim stanjem, doprinose razvoju degenerativnih reumatskih bolesti. Koliki utjecaj imaju zanimanje, fizičko opterećenje i nepovoljni radni uvjeti na nastanak i razvoj degenerativnih reumatskih bolesti kralješnice i zglobova ekstremiteta raspravljamo u jednom drugom radu. U ovom istraživanju je pregledan prilično velik broj osoba, ispitanici su bili iz različitih područja, relativno mlađe dobi, a analiza reumatskih poteškoća bila je uklopljena u analizu zdravstvenog stanja ispitanika kao cjeline. Osim toga, kompjuterska analiza podataka doprinijela je da se u obradi podataka napravi što manje tehničkih grešaka, koje su, nažalost česte u ručnoj obradi velikog broja podataka. SUMMARY The prevalence of degenerative rheumatic diseases in a sample of population of Croatia (3265 persons aged 38 to 57 years) was studied and analysed by means of computer. It was found that 22.2% of these persons had vertebral rheumatic diseases, while 17.3% had rheumatic diseases of peripheral joints ; 32.8% of people had one or both degenerative rheumatic diseases. The degenerative rheumatic diseases were found more frequently in women than in men. The prevalence of these rheumatic diseases increases 2 to 3 time among the youngest and the oldest groups in this sample. The relationship of degenerative rheumatic diseases to 272 other variables was also analysed. There was no significant correlation of these rheumatic diseases in relation to body height and weight. Degenerative rheumatic diseases were often associated with chronic bronchitis, gastritis and collitis.

SUMMARY Data on the feeling of health obtained by interview from a random sample of the population from six communities of the Re- public of Croatia (1575 men and 1690 women aged 38-57 years) were analysed with respect to some social characteristics and me¬dical diagnoses. A total of 64.2 per cent of men and 52.0 per cent of women answered that they were i, n good health. Among women 25.2 per cent reported to be ili, while among men the percentage was 20.3. The feeling of good health decreased with age, particularly between the years 40 and 45. After that the curve remained stagnant. Differences were also observed with respect to occupation: those with the highest education tended to feel at their best, while unskilled workers and farmers felt worst. The feeling of good health correlated well with the mean body height in isubjeets of both sexes, and in men also with the mean body weight and relative body weight. The mean systolic and diastolic blood pressures did not differ with regard to the feeling of good/poor health. The number of chronic diseases revealed at medical cheok-ups was significantly higher in the subjects who felt ili. In those, however, who felt healthy, three diseases on the average per subject were diagnosed. In the subjects who claimed to have difficulties in their work place or a housing or family problem, the percentage of »feeling ili« answers was significantly higher. It is concluded that the general feeling of good/poor health can to a certain extent be an indication of the existence of chronic diseases. However, to reveal these disease and to prevent them it is necessary to actively plan medical check-ups. The feeling of health can also be affected by various soeial factors.

SUMMARY In the paper are presemted the results of investigation of the prevalence of chronic diseases of the digestive system and complaints in 3265 persons aged 38 — 57 years, as a sample of the populatioin of six comimunes in the Republic of Croatia. Diagnosis was based mainly on clinical exaimination, but when necessary earlier medical reoorđs were also used. Duodenal ulcer, gastric ulcer and chronic gastritis ware di- agnosed in 7 per cent of the population. These diseases were significantly more frequent among men espcciallv amoing those who had. cronic bronchitis and among cigarette smokers. Grome colitis, enterocolitis and coanstipation weire fiound in 4 per cent of the examined subjeots. They were sign]ificantly more often associated with the female sex and with the diseases of the kiđney. The condition following appendeotomy was found in 9 par cent of the subjects, men and women alifce. Enlarged liver determined by palpation at two threeyear intervals was piresent in 3.7 per cent of the subjects and was considered a sign of diffuse inflammatary or degeneraitive disease of liver. The condition occuirred more often in men especially those firom rural regions and it was closely connected with alcohoi consumption. Cronic cholecystitis, cholelithiaisis and similar diseases were present in 1.3 per cent of the subjects, while 2.5 per cent of the subjects had the cholecys.t removed because of these diseases. They were more frequent in women, obese persons and thoise having chronic i ischaemic heart disease. Seven per cent of the subjeots either had inguinal hernia or underwenit an operation for this disease. The disease was more frequent among men, panti.oularly among manual workers. A significant relationship with chronic nonspecific lung disease and the habit of tobacco smoking was observed. Complaints rclating to the digestive system withoiut an objective cliniical finding ar with it were recorded aboutt two or three times more ofiten than the above diseases.

ZDRAVSTVO U SOCIJALISTIČKOJ REPUBLICI HRVATSKOJ, RAZVOJ — STANJE — PERSPEKTIVE. KNJIGA I: ZDRAVLJE I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA KNJIGA II: MEDICINSKE STRUKE Urednici: Boško Popović, Slaven Letica i Milan Skrbić Izdavači: Republički komitet za zdravstvenu i socijalnu zaštitu SRH, Jugoslavenska medicinska naklada i Škola narodnog zdravlja »Andrija Štampar« Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prva knjiga ima 608 stranica, a druga 274, stranice. Format je 29 X 21 cm ; tvrdo ukoričene. Cijena ukupno 2 200 d. Dana 22. listopada 1981. godine izdavači knjige organizirali su u novoj predavaonici Medicinskog fakulteta na Salati u Zagrebu, javno predstavljanje ove publikacije. Tom prilikom je prvi autor ukratko prikazao sadržaj i namjenu knjige, a nekoliko diskutanata je upozorilo na važnost ovog rada. U ovom kratkom prikazu dat ću samo osnovni uvid o sadržaju ovih knjiga, koje su imale za cilj da se iznesu podaci o zdravstvu na području SRH u razdoblju od 1945. do 1980. godine, ali i perspektive razvoja do 2000. godine. Prva knjiga: Zdravlje i zdravstvena zaštita, osim uvoda ima osam velikih područja. U uvodu se iznose ukratko društveni okviri razvoja zdravstva na području SRH i metodologija koja je primijenjena u knjizi. U prvom poglavlju: Stanovništvo, životna sredina i zdravstveno stanje, koje obuhvaća oko 70 stranica ima vrlo vrijednih, demografskih, socioloških, ekoloških, morbiditetnih i mortalitetnih podataka i analiza. U drugom poglavlju: Veliki javno-zdravstveni izazovi, obrađuju se akutne zarazne bolesti kao problem koji još traje, te suvremeni javno- zdravstveni prioriteti, masovne kronične bolesti. Ovo poglavlje čini oko 110 stranica u knjizi i raspravlja o kroničnim bolestima cirkulatornog sistema, respiratornog sistema, neoplazmama, bolestima digestiv- nog sistema, duševnom zdravlju i drugim čestim bolestima. U trećem poglavlju: Zdravstveno stanje i zdravstvena zaštita prioritetnih skupina stanovništva pisano je o zaštiti majke i djeteta, zaštiti školske djece i omladine, zaštiti žena i zaštiti radnika. Četvrto poglavlje: Oblici zdravstvene zaštite, daje podatke o razvoju i stanju pojedinih oblika zdravstvene zaštite tokom zadnjih četrdesetak godina, te perspektive razvoja. Ovo poglavlje ima oko 100 stranica teksta. Peto poglavlje ima naslov: Potencijali zdravstvene zaštite. U njemu se daje slika o razvoju mreže zdravstvenih radnih organizacija, kadrovski potencijali, problem obrazovanja zdravstvenih radnika, znanstvenoistraživački rad u medicini i podaci o financijskim ulaganjima u zdravstvenu zaštitu. I ovdje, kao i u mnogim drugim područjima, uspoređuju se podaci iz SR Hrvatske s podacima iz drugih republika u Jugoslaviji i nekim razvijenim zemljama svijeta U šestom poglavlju: Razvoj društveno-ekonomskih odnosa u zdravstvenoj zaštiti iznose se podaci i stavovi o razvoju sistema upravljanja i financiranja u zdravstvu. Sedmo poglavlje ima naslov: Proizvodnja, promet i upotreba (potrošnja) lijekova. Osmo poglavlje je: Informacije i informacijska djelatnost u zdravstvenoj zaštiti. Druga knjiga: Medicinske struke, podijeljena je u tri dijela. U uvodnom dijelu se raspravlja o specijalizaciji, superspecijalizaciji i generalizaciji u medicini. Upozorava se na to da prirodno- znanstvena usmjerenost medicine pored toga što je dala izvanredne rezultate sada više ne može rješavati krupne probleme te doprinosi zaoštravanju krize medicine u društvu. Obrazlaže se da je u medicini potrebno stimulirati sintetičke pristupe, ali, na žalost, realni mehanizmi društva još ne doprinose potrebama integracije medicine. Zanimljivi su podaci o specijalizacijama medicine u različitim zemljama svijeta u usporedbi s našim podacima. Tako se na primjer vidi da je u razdoblju od 1960. do 1970. god. Jugoslavija bila zemlja gdje je postignut najveći postotak povećanja liječnika specijalista i nespecijalista. U drugom dijelu raspravlja se o pojedinim medicinskim strukama u nas. Prema ovim podacima vidi se kako su se impresivno brzo kod nas razvile broine medicinske discipline. U skupini temeljne medicine ili pretkliničkim strukama obrađena je 21 disciplina. U skupini kliničke medicine raspravlja se o 79 struka, a u skupini socijalne i preventivne medicine iznose se podaci za 22 struke. Svaka od tih struka obrađena je sažeto prema poglavljima: Razvoj, prijenos zdravstvenih spoznaja, prijenos tehnologije, profesionalne organizacije, časopisi, prijedlozi, problemi i perspektive. Tekst za svaku od tih disciplina napisao je jedan do tri stručnjaka tog područja. Treći dio knjige ima naslov: Analiza saopćenja o razvoju medicinskih struka u SRH. Prema toj analizi na primjer 25% stručnjaka ispitanika drži da u praktičnoj medicini u Hrvatskoj bitno zaostajemo za svjetskim dostignućima. Tako negativnu ocjenu daju prvenstveno stručnjaci iz javnog zdravstva. Iz letimičnog prikaza ove dvije knjige vidi se da one sadržavaju ogroman broj podataka, analiza, stavova i prijedloga za zdravstvo u našoj republici. One sadržavaju i velik broj korisnih bibliografskih podataka. Na ovome djelu je radilo 280 stručnjaka iz naše Republike, pa se u prvom redu mora istaknuti uspjeh glavnih urednika da su za suradnju dobili sve te naše stručnjake. Može se zamisliti koliko truda su uložili glavni urednici da ova publikacija dobije cjelovit i prilično jedinstven i usklađen oblik. Mislim da se niti jedna javnozdravstvena knjiga koja je do sada izašla kod nas ne može usporediti s ovim radom. Cim se da i u svjetskim razmjerima ima malo naroda kojt imaju slično izdanje. Svaki onai koji u nas bude ubuduće radio na nekom užem ili širem javnozdravstvenom problemu treba nužno konzultirati ovu knjigu. Treba također naglasiti da je knjiga lijepo opremljena, pa može služiti na čast našoj izdavačkoj i tiskarskoj djelatnosti. Kad razmišljam o ovom djelu, onda se sjećam knjige Zlatana Sremca i Nikole Nikolića: Hrvatsko selo i medicina, koje je napisano prije rata. To je također bila jedinstvena knjiga o narodnom zdravlju. Tada su uz autore u anketi surađivali seljaci i nemedicinske osobe iz pojedinih područja. Pokazalo se koliko je bijedna tada bila zdravstvena zaštita našeg naroda, iako su medicinske struke u gradovima bile relativno razvijene. Koliki napredak je u nas od tada učinjen može se vidjeti na temelju podataka ovih dviju knjiga! One su međutim dokazale da u napretku zdravstva kao i u svakom drugom razvoju nastaju novi problemi, a povezani su s otuđivanjem medicine od njezine osnovne vrhe. Možda bi bilo korisno da se u ovoj knjizi barem na nekim mjestima mogao dobiti uvid što misle naši »obični« ljudi u gradu i selu o sadašnjem odnosu medicine i društva. Knjigu su koncipirali i uređivali javnozdravstveni radnici, od kojih su dva čak izvan medicinske slruke. To je vjerojatno bilo nužno i dobro jer je na taj način knjiga dobila širu društvenu dimenziju. Ipak je jasno da će se knjigom mnogo služiti liječnici, od kojih su mnogi uglavnom praktičari. Oni na temelju podataka ove knjige mogu dobiti bolju sliku gdje se nalazi njihova uža ili šira djelatnost u okviru medicine i cijelog društva. O stavovima i podacima iznesenim u ovim knji gama još će se sigurno diskutirati i pisati. Vjerojatno će se naći neki propusti ili greške kao što se nađu u svakom ljudskom djelu. Ipak mislim da mogu zaključiti da izdavanje ovih knjiga znači jedinstven događaj za zdravstvo naše Republike kojim se ono prezentira samom sebi, ostalom dijelu društva, pa i svijetu. Autori naime obećavaju da će knjiga u skraćenom obliku biti objavljena na engleskom jeziku. Ove dvije knjige preporučujem da nabave biblioteke svih naših zdravstvenih i socijalnih ustanova i svi oni liječnici koji žele proučavati probleme zdravlja naroda i pojedinu zdravstvenu djelatnost u nas.

Sažetak. Rad je imao za cilj proučavati dijastoličku hipertenziju u slučajnom uzorku populacije, u dobi od 35 do 54 godine, u šest općina SR Hrvatske. Pregledane su 3 203 osobe (1 543 muškarca i 1 660 žena) u dva pregleda u razmaku od tri godine. Dijastolička hipertenzija cd 12, 7 kPa i više (95 mm Hg) u oba mjerenja utvrđena je kod 16, 7% muškaraca i 18, 7% žena. Hipertenzija je bila značajno češća u starijim dobnim skupinama. Utvrđeno je da je hipertenzija tri do četiri puta češća u skupinama gojaznih nego u skupinama mršavih osoba. Ipak je i u mršavih osoba utvrđena prevalencija hipertenzije u preko 10% ispitanika. S obzirom na zanimanje najniža učestalost hipertenzije je bila u skupini poljoprivrednog stanovništva. Nađena je povezanost hipertenzije s urinarnim nalazima. Nije utvrđena značajna povezanost hipertenzije s navikama pušenja, uživanja alkohola, kave i s dosoljavanjem hrane. Hipertenzija se nedovoljno liječi u našoj populaciji i onda kada se utvrdi. Samo 15% hipertoničara imalo je nakon 12 godina normalan dijastolički tlak. Potrebno je organizirati širu medicinsku i društvenu akciju za liječenje i suzbijanje hipertenzije. Summary. The incidence of diastolic hypertension was studied in a sample of the population aged 35—54 years randomly selected from six communities in the Republic of Croatia. There were altogether 3 203 subjects (1 543 male and 1 660 female) wbo were examined twice with a three-year interval betvveen the two examinations. Diastolic hypertension of 12.7 kPa and higher (95 mmHg) in both measurements was found in 16.7 per cent of men and 18.7 per cent of women. Hypertension was significantly more frequent in older age groups. It occurred three to four times more often among the obese than among the thin persons. Even among the latter there were more than 10 per cent of hypertensive subjects. With respect to occupation the lowest incidence of hypertension was noted in the group of agricultural population. A positive correlation was found betvveen hypertension and urinary findings. No significant correlation betvveen hypertension and smoking, alcohol consumption, coffee drinking and seasoning of food with salt vvas observed. The treatment of hypertension in our population has been inadequate even in the cases where the disease vvas diagnosed. Only in 15 per cent of the hypertensive persons vvas the dia¬stolic pressure normal after 12 years. There is a need for the organization of a wide action, both on medical and social level, in order to detect, treat and prevent hypertension.

Već je prošlo 14 godina od prvog izdanja ove knjige. I drugo, prerađeno izdanje koje je izišlo 1975. godine rasprodano je već više godina, pa me izdavač zamolio da priredim za štampu treće izdanje knjige. Obavijestio me da se knjiga prodavala u svim republikama i pokrajinama naše zemlje. Njom su se služili i liječnici i studenti medicinskih i stomatoloških fakulteta. Kada me izdavač zamolio da priredim treće izdanje, predložio sam mu da knjiga izađe kao kolektivno djelo više autora Zagrebačkog medicinskog kruga. Interna medicina je posljednjih desetak godina neobično mnogo napredovala pa jedan stručnjak sada teško može suvereno obuhvatiti sva njezina područja i djelatnosti potrebne u široj praksi. Smatrao sam da bi na taj način knjiga mogla dobiti i na kvaliteti. Pošto se izdavač složio s tim, ovo treće izdanje Interne medicine u praksi predstavlja skupni rad 20 medicinskih stručnjaka koji su specijalizirani za pojedina područja, ali imaju sličan pristup o ovom području medicine. Izložit ću osnovne principe koje smo svi imali pri pisanju pojedinih dijelova ove knjige. Ovi principi su u osnovi slični onima iz prvog izdanja knjige: 1. Interna medicina je shvaćena kao grana medicine koja razmatra čovječji organizam u bolesti i zdravlju kao jednu cjelinu. Danas se to naziva i holistički pristup čovjeku, odnosno bolesniku. Taj princip je još više produbljen u ovom izdanju knjige s tim što su u knjizi obrađene pored »užih internih bolesti« i infektivne bolesti te nervne i psihičke bolesti. U modernoj medicini koja se stalno dijeli u mnogo malih specijalnosti potrebno je svjesno njegovati opću internu medicinu kao sintetsku struku. To zahtijevaju i humanistički principi na kojima svako zdravo društvo mora počivati. 2. Interna medicina, odnosno njezine grane su se posljednjih godina najviše unaprijedile razvojem tih djelatnosti u bolničkim ustanovama. Međutim interna medicina je dio medicine koji se u praksi znatno radi i u izvanbolničkim zdravstvenim jedinicama. U ovoj smo knjizi nastojali sjediniti iskustva bolničke i izvanbolničke djelatnosti. Zbog toga smo svjesno kao koautore uključili i stručnjake izvanbolničkih ustanova, u prvom redu specijaliste opće medicine i medicine rada. 3. Važan princip koji smo nastojali provesti je bio taj da se shvati da djelatnost liječnika u liječenju pojedinog bolesnika treba da se uklopi u opću javnozdravstvenu djelatnost. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto je pri obradi materije o pojedinim bolestima upotrijebljena Međunarodna klasifikacija bolesti. Osim toga se u knjizi nastojalo upozoriti na važne prevenivne, mjere za pojedine bolesti. Upotrijebljeni su i postojeći službeni izvještajl o zdravstvenom stanju naroda. 4. Unapređenja u medicinskoj tehnologiji dala su veoma velik doprinos medicinskom znanju i praksi, te poboljšanja rezultata u dijagnostici i liječenju bolesnih ljudi. Ipak je uočeno da je naglo povećanje mnogobrojnih mogućih pretraga obeshrabrilo mnoge suvremene liječnike da klasičnim kliničkim metodama, anamnezom, statusom i »malim« pretragama postignu dobre rezultate. Iako se u ovoj knjizi upozorava na značenje i korist najmodernijih pretraga, nastojalo se to svesti na razumnu mjeru. Problem racionalnog, dinamičnog izbora efikasnih i ekonomičnih dijagnostičkih metoda bit će i ubuduće jedan od najvećih problema medicinske prakse, jer se nikada neće moći, a niti bi bilo dobro kod svih bolesnika upotrijebiti sva moguća dijagnostička i terapijska sredstva. 5. Jedna od važnih postavki u ovoj knjizi bila'je da se materija izloži jasno, relativno jednostavno i bez opsežnih teorijskih razmatranja. Neka mi bude dopušteno reći da su znanja iz bazičnih medicinskih znanosti ovdje shvaćena kao pomoćna znanja za kliničku medicinsku praksu. Osim toga pretpostavili smo da materija iz tih znanosti ne spada direktno u područje interne medicine koja danas raspolaže ogromnim brojem znanstveno provjerenih podataka potrebnih za donošenje dijagnoze i terapije kod pojedinih bolesnih stanja. Većinu stavova iznesenih u knjizi autori su više ili manje sami provjerili u svojoj praksi ili vlastitim istraživanjima Iako su se autori u pisanju ove knjige koristili iskustvima u pisanju sličnih knjiga u svijetu, ipak nisu imali nekog direktnog uzora. »Interna medicina u praksi« kako je koncipirana mogla je nastati samo na našem tlu, u socijaliziranoj medicini, jer su autori željeli u prvom redu zadovoljiti naše potrebe. Ipak smo bili svjesni toga da smo danas u povoljnoj historijskoj poziciji da iz naše zemlje prilično dobro sagledavamo zdravstvena dostignuća i mogućnosti i onih tehnološki najbogatijih zemalja i onih vrlo siromašnih kojih ima još mnogo više. Na nama je između ostalog i odgovornost da na medicinu u svijetu i kod nas gledamo otvoreno, kritički, i da pomognemo da se njezina dostignuća prenesu u najboljem mogućem obliku i onim najsiromašnijim skupinama ljudskoga roda. Pri izradi ove knjige na kojoj je radilo više suradnika nastojalo se koliko je bilo moguće izjednačiti oblik, sadržaj i stil izlaganja. Autori su imali i veliko razumijevanje izdavača, kolektiva »Školske knjige« koji su mnogo pridonijeli da je knjiga dobila ovaj novi oblik. Zahvaljujemo im na visokoj stručnoj pomoći i razumijevanju. Budući da su posljednjih godina doneseni zakonski propisi o novim mjernim jedinicama, nastojali smo koliko smo mogli udovoljiti tim zahtjevima, vodeći računa i o dosadašnjem načinu izražavanja .kod nas. U 14. poglavlju ove knjige sažeto su opisani glavni propisi o novim mjernim jedinicama. U radu na knjizi osim autora koji su navedeni u popisu značajno je pomogla prof. Nina Mimica, moja supruga, koja je uložila trud i vrijeme da pomogne u mnogim poslovima na ovoj knjizi. U Zagrebu, srpnja 1983. godine Milorad-Miro Mimica

Summary The article points out the importance of epidemiological approach to the study and treatment of rheumatic diseases. Ali the patients treated in hospitals for such serious but relatively rare rheumatic diseases should be registered in a special book. Otherwise it is difficult to find out from the usual statistical data whether one deals with new patients or loith the relapse of illness in the same patients. For chronic, frequent rheumatic diseases, mostly of degenerative origin, the best survey can be obtained by testing the representative specimens of population. Such examinations ivere performed on the basis of three specimens of age-groups of the population of the Socialist Republic of Croatia. 5000 people betmeen 22 and 84 vears were examined. The article stresses the fact that it is important to differentiate between the persons examined according to their subjective rheumatic symptoms only and ivithout clinical findings, and those patients who have both subjective symptoms and clinical findings. Then there are those who, in spite of the clinical findings showing locomotor disturbances, have no subjective symptoms. The conclusion is that epidemiological approach can offer a good survey of morbidity in population. Hoivever, it is useful to carry out special, planned epidemiological studies in smaller, specific groups, especially in organizations of associated labour.

Sažetak. Objašnjava se da se pod terminom alterna- \na medicina misli na medicinske djelatnosti koje se ne naučavaju u službenim znanstvenim školama i koje se ne temelje na znanstvenom istraživanju. Značenje i položaj tradicionalne (alternativne) medicine u nerazvijenim zemljama ukratko su opisani. Navode se i najčešći oblici neznanstvene medicinske prakse u razvijenim zemljama s velikim brojem školovanih liječnika. Upozorava se na to da se u Hrvatskoj i Jugoslaviji posljednjih godina češče pojavljuju razni oblici neznanstvene medicinske prakse koju zakon nije regulirao, ali se tolerira. Najčešči oblici te alternativne medicine su: 1. nekontrolirano liječenje raznim travama i objavljivanje velikog broja knjiga iz tog područja koje pišu razni »narodni travari«, samozvani terapeuti ; 2. aktivnost bioenergeticara, parapsihologa i sličnih djelatnosti izvan službenih medicinskih škola i institucija. Upozorava se da je potrebno ove socijalno-medicinske fenomene izučavati u jugoslavenskoj populaciji, te možda neke procedure ili lijekove znanstveno istražiti. Treba upoznati studente medicine i liječnike s ovim pojavama. Treba izvršiti reviziju, odnosno dopunu zakonskih propisa u našoj zemlji u vezi s ovim djelatnostima. Summary. The term alternative medicine denotes medical practice which is not taught in official medical schools and is not based on scientific researeh. The role and position of traditional (alternative) medicine in underdeveloped countries, and the most common forms of non-scientific medical practice in advanced countries are shortly reviewed. In recent vears, non- scientific medical practice is gaining popularitv in Croatia and in Yugoslavia in general. It is tolerated, although it is not regulated by law. The most common forms of alternative medical practice are: (1) uncontrolled treatment with various herbs and publica- tion of a great number of books by »popular herbalists«, self- appointed herb doctors and therapists (2) treatment bv experts in bioenergy, parapsychology and other unscientific medical fielas not recognized bv official medicine and science. It v.ould be necessary to study these socio-medical phenomena in the Yugoslav population and to investigate some practices and drugs by scientific methods. Students of medicine and doctors must get acquainted with these phenomena and our legislation ought to revise and supplement laws to regulate alternative medical practice.

Uzorak od 180 ispitanika obaju spolova u dobi od 35 do 54 godine definiran na osnovi vrijednosti dijastoličkog krvnog tlaka praćen je tijekom razdoblja od 15 godina, te im je u dva navrata u razmaku od 4 godine učinjen test opterećenja na pokretnom sagu po Bruceovu protokolu. Uzorak ispitanika bio je podijeljen u tri skupine, po 30 u svakoj: trajni hipertoničari, povremeni i kontrolna skupina. Testiranjem fizičkim opterećenjem ustanovljen je smanjen funkcionalni kapacitet srca u ispitanika s arterijskom hipertenzijom u odnosu na kontrolnu skupinu poslije razdoblja od desetak godina. Tijekom daljnje 4 godine praćenja razlike u funkcionalnoj sposobnosti srca između skupina nisu se bitno promijenile. Summary. A population sample consisting of one hundred and eighty persons of both sexes, aged 35— 54 years, selected on the basis of diastolic blood pressure values, was followed over a period of 15 years. Bruce's walking treadmill exercise test was undertaken twice in an interval of four years. The sample was divided into three groups of 30 subjects each: persistently hypertensive, occasionally hypertensive and control subjects. Physical exercise tests showed reduced functional heart capacity in hyptertensive subjects in relation to the controls after a period of ten years. A further four-year follow-up period, however, did not show any significant differences of the functional capacitv in hypertensive subjects.

Na kraju bih mogao istaknuti slijedeće: 1. U starih ljudi se mogu naći mnoge pojave koje se danas smatraju znakovima starosti, odnosno istrošenosti organizma, a koje se ne mogu direktno nazvati bolešću. Međutim, u velike većine ljudi starije populacije na osnovu medicinskog pregleda mogu se utvrditi kronične bolesti koje su u osnovi slične kao bolesti u mlađih ljudi. Postoje značajne razlike u nalazu broja bolesti utvrđenih u ljudi ove dobi, pa iako ljudi starije skupine prosječno imaju više bolesti nego mlađi, ima mnogo starijih osoba koje imaju manje bolesti nego mlađe osobe. Čini mi se da u sadašnjoj fazi našeg društva i najčešće su to bolesti koje dokrajčuju život ljudi iznad 65 godina, a ne tzv. starost. Treba težiti zatim da što veći broj ljudi dočeka tu dob sa što manjim brojem bolesti. 2. Za gerijatrijsku medicinu važne su također bolesti, odnosno stanja koja ne ugrožavaju život, ali smanjuju kvalitetu života. To su npr. reumatske degenerativne bolesti, ili depresivna stanja, ili npr. oštećenje sluha ili vida. Opći osjećaj zdravlja u starih ljudi jest varijabla koju bi trebalo posebno izučavati da bi se moglo eventualno poboljšati kvalitetu života u starijih osoba. 3. Budući da medicinski i medikosocijalni problemi manje ili više postoje kod svih starijih ljudi, stručni medicinski kadrovi moraju znatan dio poslova u borbi protiv bolesti i prerane smrti nužno prenijeti i na same bolesnike, njihove obitelji i mjesne zajednice. Na tome se u nas već počelo raditi ali još nedovoljno obzirom na veličinu medicinskih socijalnih problema u starijih ljudi. Nadamo se da će ovaj postdiplomski tečaj potaknuti da se medicinska nastava i praksa u tom smjeru još više aktivira.

Summary In this report some of the main results of the epidemiologicai study of chronic bronchopulmonary disease are presented. This epidemiologicai survey of middle aged population was carried out in six communities in Croatia, Yugoslavia in 1969 and 1972. The prevalence rate of chronic bronehitis was lower in younger aged group than in older (14, 4% to 22, 6%) and same for the obstruction (1, 8% to 8, 9%). The same phenomenon among vvomen was not clearely expressed. Bronehitis was four times as frequent in men and women smokers than it was in men and vvomen nonsmokers. Respiratory obstruction was two times as frequent in men smokers than it was in men nonsmokers. Respiratory obstruction was not more frequent in vvomen smokers than it was in women nonsmokers. Bronchitis and respiratory obstruction were two times as frequent in men nonsmokers than they were in women nonsmokers. That shows that higher prevalence rate of bronchitis and respiratory obstruction among men is not coused only because of more frequent smoking habit among men than women. From our data it was not possible to conclude that climatic conditions or degree of urbanization play an important role in the prevalence of chronic nonspecific bronchopulmonary disease. Still it can be elaimed that hardest socioeconomic living conditions have a significant share in the rate of bronchopulmonary disease.

U epidemiološkom istraživanju kroničnih bolesti 1972. godine u uzorku stanovništva koji se sastojao od 3 265 ispitanika u dobi od 38 do 57 godina, dobivene su izjave o soljenju hrane. Najveći broj ispitanika (62,8%) izjavio je da »normalno« soli hranu, 17,0% »dosoljava«, a 1,6% »dosoljava mnogo« hranu. »Malo soli« hranu 16,1% a »ne soli« hranu 2,5% ispitanika. Muškarci u prosjeku više dosoljavaju hranu nego žene, a seosko stanovništvo više nego gradsko. Nisu nađene razlike u prevalenciji sistoličke niti dijastoličke hipertenzije s obzirom na izjave o soljenju hrane. Češći je bio nalaz varica, alkoholizma i kroničnog bronhitisa ispitanika koji više sole hranu., In an epidemiological study of chronic diseases carried out in 1972 a sample of population consisting of 3 265 subjects aged 38-57 years was interviewed about the seasoning of food with salt. The greatest number of subjects (62.8%) claimed to take normally salted food, 17.0% added some salt and 1.6% added much salt to their food. Those who ate slightly salted food were 16.1%, while 2.5% did not take any salt at all. Generally, men salted food more than women, rural population more than urban. No differences in the prevalence of systolic or diastolic hypertension were found with regard to food salting. Among the subjects who added more salt to their food varices, alcoholism and chronic bronchitis occurred more frequently.

S U M M A R Y Data on respiratory symptoms and functional tests and their variability in a sample of the adult population from six different communities of Croatia were analysed by means of computer processing. The sample consisted of 3265 subjects, 1575 men and 1690 women who were examined in an interval of three years. At the time of the first examination the age groups were 35 to 54. The analysis has revealed that the symptoms and findings which usually serve for the definition of chronic nonspecific lung disease often showed a great variability in the same subjects over a period of three years. The following data have been separately analysed: chronic phlegm present for at least three months during a year and recurring during more than the last two years, attacks of dyspnea, bronchial mur- murs, FEVi/FVC < 60% and the finding of FVC < 80% compared to normal findings. In approximately every third or fourth subject the respiratory sym- ptoms and the findings recorded at the first examination were not confirmed during the second examination. During the second examination, however, there were two to four times more subjects with the same symptoms than the subjects in whom these symptoms no longer were present. Thus the prevalence of the registered patients with respiratory symptoms showed a considerably higher incidence after a period of three years. New symptoms indicating obstructive disorders were observed predo- minantly in the older age groups while the symptoms of chronic cough with phlegm were not usually seen in the age groups over 35. The phenomenon of chronic phlegm is explicitly associated with tobacco smoking while the phenomenon of asthma and the finding of obstruction depend considerably less on smoking. It seems that the phenomenon of obstructive disorders is associated with a lower hygienic and social standard. The course of chronic nonspecific pulmonary disease need not be progressive, thus opening greater possibilities for preventive measures and the treatment of this syndrome.

Predgovor prvom izdanju Tekst ove knjige zapravo sadrži predavanja koja sam od 1974. godine održavao u Centru za postdiplomsku nastavu Sveučilišta u Zagrebu (struka biologija, smjer biomedicina). Ona su bila namijenjena liječnicima različitih specijalnosti, ali i drugim stručnjacima: biolozima, biokemičarima i matematičarima kojd su upisivali moj kolegij. U tiskanom tekstu namjerno sam zadržao govorni stil i često se izražavam u prvom licu jer mi se čini da je to zgodan način da istaknem da su neki ovdje izneseni stavovi moje osobno mišljenje. Bit će potrebno što prije napisati opsežniju knjigu sličnog sadržaja koja bi bila usklađeno skupno djelo naših različitih stručnjaka. Sintetično znanje i stavove koje sam ovdje iznio izgrađivao sam odavno. U svom životu imao sam priliku raditi u različitim područjima medicinske prakse i znanstvenog istraživanja. Vidio sam mogućnosti rješavanja problema u vrlo bogatoj, srednje razvijenoj i vrlo siromašnoj društvenoj sredini. Imao sam priliku sagledati djelatnost medicine s obzirom na pojedinačne i opće društvene potrebe. Ipak, vjerojatno sam najviše izgradio svoje stavove uz rad i u neformalnim diskusijama u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u kojemu radim već deset godina. Zato najprije zahvaljujem svim članovima Instituta na pomoći i drugarskoj suradnji. Posebno se zahvaljujem poštovanim i dragim kolegama prof. dru Marku Šariću, prof. dru Đuri Deželiću i pokojnom prof. dru Boži Težaku, recenzentima knjige, koji su mi dali vrlo korisne sugestije. Zahvaljujem i cijenjenim mlađim kolegama dnu Berislavu Momčiloviću, dru Vladimiru Simeonu i dru Pavlu Rudanu, koji su pročitali tekst i dali vrijedne primjedbe. Većinu sam tih savjeta prihvatio, ali za konačni tekst, dakako, sam snosim punu odgovornost. Za ovakav oblik knjige moram zahvaliti i polaznicima svog kolegija. Iz njihovih pitanja i odgovora na seminaru nastojao sam saznati što žele čuti i što treba da nauče u tom kolegiju. Namjerno sam pojednostavnio neke. međusobne odnose da bih izazvao diskusiju. Popis literature, koji je dan na kraju knjige, nisam direktno povezao s izlaganjem u tekstu knjige, ali sam ga sredio na način za koji mislim da će biti koristan. Da ovaj tekst dovršim i dam u tisak, posebno se zalagala moja supruga Nina koja ime je hrabrila i podržavala, a osim toga pomagala mi je u traženju i sređivanju literature. Također zahvaljujem drugarici Matiji Pavić na strpljivom prepisivanju rukopisa. Ako ova knjiga barem nešto pridonese razvoju i osmišljavanju znanstvenoistraživačkog rada u medicini, smatrat ću da je ispunila svoj zadatak. U Zagrebu, u proljeće 1980. M. Mimica

Sažetak za ovu knjigu biti će upisan naknadno.Već je prošlo 14 godina od prvog izdanja ove knjige. I drugo, prerađeno izdanje koje je izišlo 1975. godine rasprodano je već više godina, pa me izdavač zamolio da priredim za štampu treće izdanje knjige. Obavijestio me da se knjiga prodavala u svim republikama i pokrajinama naše zemlje. Njom su se služili i liječnici i studenti medicinskih i stomatoloških fakulteta. Kada me izdavač zamolio da priredim treće izdanje, predložio sam mu da knjiga izađe kao kolektivno djelo više autora Zagrebačkog medicinskog kruga. Interna medicina je posljednjih desetak godina neobično mnogo napredovala pa jedan stručnjak sada teško može suvereno obuhvatiti sva njezina područja i djelatnosti potrebne u široj praksi. Smatrao sam da bi na taj način knjiga mogla dobiti i na kvaliteti. Pošto se izdavač složio s tim, ovo treće izdanje Interne medicine u praksi predstavlja skupni rad 20 medicinskih stručnjaka koji su specijalizirani za pojedina područja, ali imaju sličan pristup o ovom području medicine. Izložit ću osnovne principe koje smo svi imali pri pisanju pojedinih dijelova ove knjige. Ovi principi su u osnovi slični onima iz prvog izdanja knjige: 1. Interna medicina je shvaćena kao grana medicine koja razmatra čovječji organizam u bolesti i zdravlju kao jednu cjelinu. Danas se to naziva i holistički pristup čovjeku, odnosno bolesniku. Taj princip je još više produbljen u ovom izdanju knjige s tim što su u knjizi obrađene pored »užih internih bolesti« i infektivne bolesti te nervne i psihičke bolesti. U modernoj medicini koja se stalno dijeli u mnogo malih specijalnosti potrebno je svjesno njegovati opću internu medicinu kao sintetsku struku. To zahtijevaju i humanistički principi na kojima svako zdravo društvo mora počivati. 2. Interna medicina, odnosno njezine grane su se posljednjih godina najviše unaprijedile razvojem tih djelatnosti u bolničkim ustanovama. Međutim interna medicina je dio medicine koji se u praksi znatno radi i u izvanbolničkim zdravstvenim jedinicama. U ovoj smo knjizi nastojali sjediniti iskustva bolničke i izvanbolničke djelatnosti. Zbog toga smo svjesno kao koautore uključili i stručnjake izvanbolničkih ustanova, u prvom redu specijaliste opće medicine i medicine rada. 3. Važan princip koji smo nastojali provesti je bio taj da se shvati da djelatnost liječnika u liječenju pojedinog bolesnika treba da se uklopi u opću javnozdravstvenu djelatnost. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto je pri obradi materije o pojedinim bolestima upotrijebljena Međunarodna klasifikacija bolesti. Osim toga se u knjizi nastojalo upozoriti na važne prevenivne, mjere za pojedine bolesti. Upotrijebljeni su i postojeći službeni izvještajl o zdravstvenom stanju naroda. 4. Unapređenja u medicinskoj tehnologiji dala su veoma velik doprinos medicinskom znanju i praksi, te poboljšanja rezultata u dijagnostici i liječenju bolesnih ljudi. Ipak je uočeno da je naglo povećanje mnogobrojnih mogućih pretraga obeshrabrilo mnoge suvremene liječnike da klasičnim kliničkim metodama, anamnezom, statusom i »malim« pretragama postignu dobre rezultate. Iako se u ovoj knjizi upozorava na značenje i korist najmodernijih pretraga, nastojalo se to svesti na razumnu mjeru. Problem racionalnog, dinamičnog izbora efikasnih i ekonomičnih dijagnostičkih metoda bit će i ubuduće jedan od najvećih problema medicinske prakse, jer se nikada neće moći, a niti bi bilo dobro kod svih bolesnika upotrijebiti sva moguća dijagnostička i terapijska sredstva. 5. Jedna od važnih postavki u ovoj knjizi bila'je da se materija izloži jasno, relativno jednostavno i bez opsežnih teorijskih razmatranja. Neka mi bude dopušteno reći da su znanja iz bazičnih medicinskih znanosti ovdje shvaćena kao pomoćna znanja za kliničku medicinsku praksu. Osim toga pretpostavili smo da materija iz tih znanosti ne spada direktno u područje interne medicine koja danas raspolaže ogromnim brojem znanstveno provjerenih podataka potrebnih za donošenje dijagnoze i terapije kod pojedinih bolesnih stanja. Većinu stavova iznesenih u knjizi autori su više ili manje sami provjerili u svojoj praksi ili vlastitim istraživanjima Iako su se autori u pisanju ove knjige koristili iskustvima u pisanju sličnih knjiga u svijetu, ipak nisu imali nekog direktnog uzora. »Interna medicina u praksi« kako je koncipirana mogla je nastati samo na našem tlu, u socijaliziranoj medicini, jer su autori željeli u prvom redu zadovoljiti naše potrebe. Ipak smo bili svjesni toga da smo danas u povoljnoj historijskoj poziciji da iz naše zemlje prilično dobro sagledavamo zdravstvena dostignuća i mogućnosti i onih tehnološki najbogatijih zemalja i onih vrlo siromašnih kojih ima još mnogo više. Na nama je između ostalog i odgovornost da na medicinu u svijetu i kod nas gledamo otvoreno, kritički, i da pomognemo da se njezina dostignuća prenesu u najboljem mogućem obliku i onim najsiromašnijim skupinama ljudskoga roda. Pri izradi ove knjige na kojoj je radilo više suradnika nastojalo se koliko je bilo moguće izjednačiti oblik, sadržaj i stil izlaganja. Autori su imali i veliko razumijevanje izdavača, kolektiva »Školske knjige« koji su mnogo pridonijeli da je knjiga dobila ovaj novi oblik. Zahvaljujemo im na visokoj stručnoj pomoći i razumijevanju. Budući da su posljednjih godina doneseni zakonski propisi o novim mjernim jedinicama, nastojali smo koliko smo mogli udovoljiti tim zahtjevima, vodeći računa i o dosadašnjem načinu izražavanja .kod nas. U 14. poglavlju ove knjige sažeto su opisani glavni propisi o novim mjernim jedinicama. U radu na knjizi osim autora koji su navedeni u popisu značajno je pomogla prof. Nina Mimica, moja supruga, koja je uložila trud i vrijeme da pomogne u mnogim poslovima na ovoj knjizi. U Zagrebu, mjeseca srpnja 1983. godine Milorad- Miro Mimica Predgovor četvrtom izdanju Četvrto izdanje ovog priručnika u osnovi je dopunjeno treće izdanje. Autori su smatrali da je potrebno osuvremeniti tekst, pa je manje ili više svako poglavlje doživjelo izmjene i dopune. Osim toga sada se prvi put još posebno objavljuju tekstovi: Fizikalna terapija i rehabilitacija, Psihodinamska psihoterapija, Ispitivanje bronhalne reaktivnosti i Helsinška deklaracija o medicinskim istraživanjima, i poglavlje o nuklearnoj medicini. Zahvaljujemo kolektivu IRO »Školska knjiga« na razumijevanju i trudu pri objavljivanju ovog novog izdanja. Nadamo se da će knjigu, kao i dosada, primiti kao svoju i njome se koristiti mnogi liječnici, kao i studenti medicine i stomatologije na području cijele Jugoslavije. U Zagrebu, mjeseca veljače 1987. g. Milorad-Miro Mitnica

Sažetak. Iznose se rezultati kliničko-epidemioloških istraživanja kroničnih bolesti, tegoba i oštećenja u uzorku stanovnika iz šest različitih općina Socijalističke Republike Hrvatske (1 262 pregledane osobe, u životnoj dobi od 22 do 41 god.). Ova su istraživanja pokazala da se standardnim kliničkim pregledom i manjim laboratorijskim pomagalima može ustanoviti u ovih osoba prosječno 1, 7 izraženih kroničnih bolesti, a čak 4, 6 medicinskih dijagnoza ako se uključe simptomatska stanja i oštećenja nakon operacije ili preboljele bolesti. Posebno se u tablicama iznose podaci za 29 skupina raznih čestih kroničnih stanja. Ističe se potreba određivanja prioriteta u suzbijanju masovnih bolesti te aktiviranja zdravstvene samozaštite stanovništva. Summary. The results of clinical-epidemiological investigations of chronic diseases, complaints and impairments carried out in a population sample from six different communities of the Socialist Republic of Croatia (1262 examined subjects, aged 22 —41 years) are presented. Standard clinical examination and modest laboratory assistance made it possible to diagnose an average of 1.7 chronic diseases per person, or as many as 4.6 if symptomatic conditions and impairments follovving operation or disease are included. The data concerning 29 groups of common chronic conditions are presented separately in tables. The necessity for determining priority in the prevention of mass diseases and activating people to protect their own health is emphasized.

U uzorku populacije od 3229 odraslih osoba, istraživan je odnos nekih auskultatornih fenomena nad plućima prema drugim fizikalnim nalazima, simptomima i jednostavnim dinamičkim funkcionalnim testovima koji se koriste u determinaciji kronične nespecifične (opstruktivne) bronhopulmonalne bolesti. Posebno se ukazuje na važnost popratnih kontinuiranih difuznih bronhitičnih šumova nad plućima u dijagnostici navedene bolesti.

SUMMARY Auscultatory findings were compared with the date concerning expectoration obtained by the aid of a standardized questionnaire as well as with the sputum volume and consistence in 262 patients with chronic obstructive lung disease ali them having wheezes and/or prolonged expiration. The same tests were done on 92 healthy persons with no pathological 'auscultatory findings. The patients with auscultatory findings of wheezes and/or prolonged expiration expectorated significantly larger volume of sputum than the persons without pathological signs above the lungs. The patients with the finding of wheezes and prolonged expiration produced more sputum than the subjects with only prolonged expiration. In patients with prolonged expiration, expectorated sputum was mostly mucoid and mucopurulent and in subjects with wheezes the sputum was mostly mucopurulent and purulent but no statisticaly significant difference could be proved. Chronic cxpectoration was more frequent symptom in patients having a pathological auscultatory finding than in subjects with normal finding. It was also more frequent in patients with wheezes than in patients with prolonged expiration. The authors conclude that in patients with chronic obstructive lung disease a correlation between the degree of bronchial hypersecretion and auscultatorv phenomena. especially wheezes, can be proved.

Analiziran je nalaz tuberkulinske reakcije kod 2655 osoba u dobi od 35-54 godine života iz uzorka stanovništva iz 6 različitih općina u SR Hrvatskoj. Ovi nalazi su povezani uz pomoć elektronskog računala s brojnim drugim antropološkim i medicinskim varijablama, utvrđenim kod istih osoba. Negativnih tuberkulinskih reaktora bilo je kod muškaraca 10, 2%, a kod žena 16, 6%, prosječno 13, 4%. Međutim, u stanovnika jednog prilično izoliranog otoka bilo je 49, 8% negativnih reaktora, a u stanovnika urbanog područja i kontinentalnog seoskog područja bilo je samo oko 3% negativnih tuberkulinskih reaktora. Osobe s negativnom tuberkulinskom reakcijom su po rastu značajno najviše osobe u ovom uzorku. Kod osoba s jače pozitivnom tuberkulinskom reakcijom nađeno je u prosjeku nešto više kroničnih oštećenja i bolesti nego kod osoba s negativnom tuberkulinskom reakcijom. Rezultati su prikazani u 6 tablica. Diskutira se o značenju tuberkulinske reakcije u odraslih osoba srednje životne dobi.

Tijekom 1969. godine ispitan je uzorak od 4 210 muškaraca i žena dobi 35 do 54 godine iz šest regija SR Hrvatske. U radu je analizirana navika pušenja prema elektrokardiogramu. Prema navici pušenja ispitanici su podijeljeni u nepušače, bivše pušače, pušače do 20 godina i pušače više od 20 godina. Postinfarktni O-zubac nađen je nešto češće u bivših pušača i u pušačica. Depresija S-T-segmenta u muškaraca nije bila povezana s pušenjem, u žena češće je nađena u bivših pušačica. Inverzija T-vala češće je nađena u pušača i bivših pušača, kao i u bivših pušačica, nego u ostalim skupinama. Lijeva električna osovina nije pokazivala razlike u muškaraca s obzirom na pušenje, u žena češće je nađena u pušačica i bivših pušačica. Blok desne grane Risova snopa češće je nađen u pušača i pušačica nego u ostalih. Sinusna tahikardja češće je nađena u pušača i pušačica. Elevacija S-T-segmenta i visoki T-val češće su nađeni u pušača do 20 godina nego u ostalim skupinama. Naglašena je potreba provođenja prospektivnog istraživanja promjena u elektrokardiogramu koje upućuju na koronarnu bolest, navike pušenja i smrtnosti od koronarne bolesti. U ovom istraživanju nije jasno uočena povezanost EKG promjena koje upućuju na koronarnu bolest i navike pušenja, studijom prevalencije., Smoking habit in relation to changes in the electrocardiogram was analysed in a sample of population consisting of 2 161 women and 2 049 men aged 35 - 54 years from six regions of Croatia. Data on smoking habits were collected by means of a questionnaire. Non-smokers were considered to be the subjects who had never smoked or who smoked less than one cigarette a day or less than 25 grams of tobacco per month over a period of less than one year. Former smokers were considered to be the subjects who had ceased to smoke at least a month before examination. Present smokers were classified in two categories: those who have been smoking for a period of up to 20 years and those who have been smoking for over 20 years. In smokers there were no significant Q wave findings. S-T segment depression was not present in male smokers; it was significantly more frequent among female smokers than in other groups. Inverted T-wave was more often present in male smokers and former smokers and in women former smokers than in others. Left axis deviation was more often found in women smokers and former smokers. Incomplete right bundle branch block, sinus tachycardia, S-T segment elevation and high T wave amplitude were frequent findings in male smokers, and incomplete right bundle branch blook and sinus tachycardia in women smokers. The necessity for prospective investigations of the relationship between smoking habit and ECG signs of coronary heart disease is pointed out.

Brojna epidemiološka i kliničko-eksperimentalna ispitivanja o prevalenciji kronične respiratorne bolesti ukazuju na njeno značenje u populaciji uopće. Ovim radom željeli smo prikazati u kojoj se prevalenciji kronična nespecifična bronhopulmonalna bolest javila u jednoj grupi invalidskih umirovljenika i usporediti je s kontrolnom skupinom sličnih dobnih i regionalnih osobina. Uzorak se sastojao od 100 invalidskih umirovljenika (50 muškaraca i 50 žena) sa područja SR Hrvatske, umirovljenih 1971. godine i 100 ispitanika komparabilne grupe, koja je formirana iz populacije stanovnika sa različitih područja SR Hrvatske, odabranih s ciljem da odgovaraju grupi invalida rada po regionalnoj pripadnosti, dobi i spolu. Dob muških ispitanika kretala se u rasponu od 48—58. godine. Žene su bile mlađe, s rasponom godina od 43—53. godina. Respiratorna bolest je dijagnosticirana na temelju fizikalnog pregleda i jednostavnih ventilacijskih testova. Funkcionalnim mjerenjem pluća određene su vrijednosti forsiranog vitalnog kapaciteta (FVC), forsiranog ekspiratornog volumena u prvoj sekundi (FEVi) i odnos forsiranog ekspiratornog volumena u prvoj sekundi prema forsiranom vitalnom kapacitetu (Tiffeneau test-TT). Ispitanike koji nisu bili »idealno zdravi«, označili smo kao »respiratorno suspektno bolesni«, a imali su barem dva od slijedećih nalaza: hronhitičan šum, FVC i FEVi manje od 90% od očekivanih normi i TT niži od 70°/o. Ispitanici kategorizirani u grupu »respiratorno sigurno bolestan« zadovo¬ljavali su barem tri od kriterija: jasno pozitivan bronhitičan šum, vrijednosti FVC i FEVi manje od 80°/o od očekivanih normi, a TT niži od 60%. Obrada podataka vršena je na taj način što se iz nađenih frekvencija navedenih parametara izračunavala a njihova stopa prevalencije u grupi invalida i u kontrolnoj skupini. Također, određena je aritimetčka sredina i standardna devijacija odnosa FVC i FEVi, izražene u postocima norme i aritmetička sredina i standardna devijacija odnosa FEVi/FVC. Značajnost razlika između proporcija i aritmetičkih sredina ispitana je pomoću T- teksta za velike i male uzorke. Rezultati Bronhitični šum bio je statistički značajno češći u invalida rada (P0

Prikazuju sc tipovi alergijskih reakci ja i reakcija nepodnošljivosti u uvjetima profesionalne i neprofesionalne ekspozicije. Navedeni su kriteriji za određivanje profesionalnih alergijskih reakcija. Opisani su neki uzroci reakcija preosjetljivosti i nepodnošljivosti izraženih pretežno u uvjetima neprofesionalne ekspozicije kao što su onečišćenja zatvorenih prostora i vanjske atmosfere, hrana i primjese hrani, vodi i ostalim pićima, lijekovi, fizikalni i psihički faktori. Summary, The types of allergic and intolerance reactions in occupational and nonoccupational exposu re are described. Criteria for determining occupational allergic reactions are listed. Some causes of allergic and intolerance reactions, mostlv present in nonoccupational exposure, such as indoor and outdoor pollutants, food, and food additives, water and other drinks, drugs, physical and psychological factors are reviewed.

Electrocardiographic flndings recorded in three population groups of both sexes ranging in age from 22 to 84 years from Croatia, Yugoslavia, are presented. The changes were classifled according to the Minnesota code and 30 variables of the electrocardiogram are used for analysis. Comparison with the results from the United States shows that the percentages of Q waves and S-T segment depressions are lower in all age groups of Croatia, Yugoslavia. The Q wave was more often present in males than in females and S-T segment depression was more fresjuent among females than among males. Atrial fibrillation in our population was considerably more frequent than in the United States. Results are presented in two tables.

Summary In a clinical-epidemiological study performed in 1969 and 1972 3265 subjects aged 38—57 years were examined. At both examinations varicose veins of the lower leg were found in 7.1% males and in 21% females. In about 1.5% males and 3% females the form of varices was very severe. The disease was most frequent in farmers and unskilled workers. The occurrence of varices is discussed in relation to anthropological and regional characteristics, living habits as well as in relation to other chronic diseases in the same subjects.

Analizirana je prevalencija nekih respiratornih simptoma, kliničkih nalaza i ventilacijskih vrijednosti u uzorku od 1575 muškaraca i 1690 žena iz tri kontinentalne i tri primorske općine, a u odnosu na stupanj onečišćenja zraka i naviku pušenja. Onečišćenje zraka mjereno je određivanjem koncentracije SO2 i dima u zraku i bilo je znatno veće u gradskim područjima nego u pretežno seoskim područjima. Međutim, sindrom kroničnog iskašljaja i gušenja, auskultatorni nalaz bronhitičnih šumova i nalaz FEV1/FVC manji od 60%bili su znatno rjeđe nađeni u nepušača i pušača muškaraca i žena u gradskim nego u seoskim područjima. Nije bilo značajnih razlika u prevalenciji respiratornih simptoma i nlaza u muškaraca između kontinentalnih i primorskih područja. Patološki respiratorni nalazi najčešće su utvrđeni u muškaraca pušača pretežno seoskog područja. Zaključuje se da nismo mogli utvrditi da onečišćenje zraka u sadašnjim razmjerima te klima u ispitivanim područjima ima značajnu ulogu u pojavi nespecifične bolesti pluća. Za sada se najviše može učiniti u suzbijanju te bolesti smanjenjem navike pušenja, dizanjem općeg higijenskog i socijalnog standarda i liječenjem akutnih respiratornih infekcija.

Strukturne aberacije kromosoma analizirane su u neliječenih, kroničnih alkoholičara. Nakon citogenetske analize ispitanici su podijeljeni u tri skupine, ovisno o dnevnoj količini konzumiranog alkohola: do 80 ml, 80— 300 ml i više od 300 ml. Komparacijom procentualnih vrijednosti kromosomskih aberacija između praćenih skupina, nisu dobivene značajne razlike. Međutim, analiza tipova strukturnih aberacija kromosoma kao i učestalost izmjena kromatida sestara (SCE), ukazuju na prisutnost razlika između ispitivanih skupina. U osoba s dnevnom konzumacijom alkohola višom od 80 ml, uz kromatidne lezije prisutna su i brojna oštećenja kromosomskog tipa.