Search

Regulacioni plan grada Zagreba iz 1938. godine predstavlja sintezu simboličko-hijerarhijskog i funkcionalističkog koncepta planiranja. U ovom planu su liturgijske građevine snažan gradotvorni element. Svaka od njih imala je naglašenu urbanističku ulogu. Iako plan nije zaživio, izgrađene crkve oslikavaju promjenu povijesnog značenja liturgijskih građevina, koja u kasnije nastalom, nejasnom urbanističkom kontekstu, gube dominaciju nad gradskim tkivom.

Pisac ovog članka dokazuje da je Biblija više živa i realistična no što je liturgijska. Služi se teorijskom, književnoanalitičkom i komparativnom metodom,te utvrđuje kako je i na sintaktičkoj i na pragmatičkoj razini podjednako jasno i očevidno potvrđena izrečena teza. Posebice istražuje ponašanje Biblije kao prijevodnoga teksta s aspekta teorije prevođenja i povijesti prevođenja te uspoređujući biblijske tekstove na latinskom, francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku pokazuje da je Biblija prema svojoj adaptibilnosti, stilogenosti, individualnosti i mogućnosti da istodobno funkcionira i kao svjetska i kao nacionalna književnost dokazala izrazitu i neponovljivu vitalnost unutar sveukupnog književnog opusa, te da se stoga ne može zatvoriti unutar zidova makar i tako krasne građevine kao što je crkva. Ona se ne može zadržati unutar bogoslužbena obreda, jer je prvenstveno ukorijenjena u zbilji, unutar osjetljivih suodnosa Bog—čovjek i čovjek—čovjek., Au moyen de cet article l’auteur veut dire que la Bible soit une litterature vivante et realiste plutot que liturgique. Comme un oeuvre de traduisee la Bible se conduit vitalement aussi, et pour cette raison l’influxion de la Bible ne peut pas s’enfermer a l’eglise, dans l’oeuvre.

Pisac ovog članka dokazuje da je Biblija više živa i realistična no što je liturgijska. Služi se teorijskom, književnoanalitičkom i komparativnom metodom, te utvrđuje kako je i na sintaktičkoj i na pragmatičkoj razini podjednako jasno i očevidno potvrđena izrečena teza. Posebice istražuje ponašanje Biblije kao prijevodnoga teksta s aspekta teorije prevođenja i povijesti prevođenja te uspoređujući biblijske tekstove na latinskom, francuskom, engleskom i hrvatskom jeziku pokazuje da je Biblija prema svojoj adaptibilnosti, stilogenosti, individualnosti i mogućnosti da istodobno funkcionira i kao svjetska i kao nacionalna književnost dokazala izrazitu i neponovljivu vitalnost unutar sveukupnog književnog opusa, te da se stoga ne može zatvoriti unutar zidova makar i tako krasne građevine kao što je crkva. Ona se ne može zadržati unutar bogoslužbena obreda, jer je prvenstveno ukorijenjena u zbilji, unutar osjetljivih suodnosa Bog—čovjek i čovjek—čovjek.

Stara i sveopća tradicija Crkve svjedoči da se "sedam tjedana pedesetnice" slavilo kao jedan blagdan, blagdan Kristove proslave...

Obrađujući liturgijska slavlja pojedinih dana kroz određeni mjesec držimo se sljedećih načela: Donijeti osnovnu informaciju o svecu koji se slavi dotičnoga dana prema općem liturgijskom kalendaru, prema našem nacionalnom kalendaru i kalendaru pojedinih (nad) biskupija i redovničkih zajednica kod nas, te istaknuti poruku i pouku toga slavlja.

Deveta nedjelja kroz godinu - Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu.

Želeći doći do te bilance treba imati na pameti tri stvari: 1. liturgijsku reformu u sebi, 2. glavne smjernice koncilske liturgijske reforme i 3. ostvarivanje i uvjeti ostvarivanja koncilske liturgijske reforme.

BOŽIĆ - SVETA OBITELJ - BLAGDAN SVETE BOGORODICE MARIJE - DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU - BOGOJAVLJENJE - KRŠTENJE GOSPODINOVO - DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU - TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU - ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU - PETA NEDJELJA KROZ GODINU - ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU - SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU -

Švicarska Biskupska konferencija je prihvatila poticaj svoje liturgijske komisije te sazvala na jedan sastanak sve odgovorne za izobrazbu i permanentno obrazovanje dušobrižnika.

Vatikanski je sabor na kraju 2. zasjedanja prihvatio opširan dokumenat u vezi s obnovom liturgije. Prvi je korak učinjen uvođenjem materinskog jezika za poslanicu i evanđelje.

LAIČKI OPOSTOLAT - DUŠOBRIŽNIČKA DJELATNOST

Nijesmo mi svećenici uvik lojalni u svom liturgijskom oduševljenju, ni kad ga imamo. Nijesmo, osobito, u njemu dosljedni. Puno nas više dolazi na liturgijske tečajeve nego što nas se savjesno drži liturgijskih propisa.

Čitanja na živom jeziku - Misna čitanja, molitva vjernih, brevijar - Liturgijska komisija - Dijecezanska liturgijska komisija

U zadnjem je broju "Službenog vjesnika" jedne naše biskupije izašao članak "Liturgija i razmatranje", sastavljen prema istoimenoj knjižici supruga Maritain i prema reviji "La vie spirituelle". Iako nije posve jasno što je mišljenje Maritainovih, a što nepotpisanog pisca članka, neka bude dozvoljeno navesti par rečenica i bez polemiziranja iznijeti nešto drugačije stanovište, da tako čitaoci stave stvari na svoje mjesto

Obnova liturgijskog duha i života u kleru ne sastoji se u smislu liturgijske konstitucije II Vatikanskog sabora, samo u tomu da kler vrši liturgijske funkcije točno prema rubrikama, savjesno, pažljivo i pobožno.

Ovim govorom želi samo upozoriti na neke stavove kojima Božji narod može i treba da prihvati liturgijsku obnovu...

Odluka koncila postaje sve više željom svih. Izvještaji iz čitava svijeta, kao odgovor na anketu pokrenutu od Vijeća o rezultatima liturgijske obnove, a tako i svjedočenje delegata biskupskih konferencija na sinodi biskupa i velikom radu na tom polju u svim zemljama.

Svetu glazbu, ukoliko je ona povezana s liturgijskom obnovom, sveti ekumenski II vatikanski sabor pomnjivo razmotrio i osvijetlio njenu ulogu u bogoslužju.

Liturgijska je obnova , koju sada proživljavamo, događaj koji nas jača i bodri, da ustrajemo na započetom putu. Ne samo nekoliko "izabranika" već cijeli sveti narod Božji, koji se rasprostire po cijeloj Crkvi i po čitavom čovječanstvu, treba da dođe u dohvat duhovne obnove za koju se odlučio Drugi vatikanski sabor.

Veličanstveni II Vatikanski Sabor i njegovi dekreti, koji održavaju očito djelovanje Duha Svetoga, pobudili su pažnju i divljenje u čitavom svijetu i izvan krugova Katoličke Crkve. Crkva je zasjala u punini sjaja. Sa svih strana čulo se, da je Crkva postala svjetionik na čvrstoj pećini u tamnoj noći - u nemirnom, opasnom moru sadašnjice.

Nacionalna liturgijska komisija, kako je poznato, u suradnji s različnim stručnjacima priredila je novi prijevod Kanona, objavila ga u listopadskom broju Vjesnika đakovačke biskupije i pozvala svećenike i vjernike da prije konačne redakcije iznesu o njemu svoje eventualne primjedbe i preko Biskupskih ordinarijata dostave ih Komisiji.

Nebrojene su pobožne ruke propisivale Misal s ljubavlju, riješile ga inicijalima i sitno slikarijama na pergamenama često srebrom okovanima.

Općenito govoreći liturgija je susret nestvorenog Boga sa stvorenim čovjekom koji živi u vremenu, koliko je to na zemlji moguće. Kroz liturgijske čine ulazimo u poseban odnos s Bogom, ulazimo u otajstveni susret. Mi i Bog. Sasvim dvije različite osobe.

Pročitali smo sigurno svi mnogo i duljih i kraćih prikaza o silnom oduševljenju vjernika za liturgijske novosti, koje su se širom svijeta počele prakticirati na I. korizmenu nedjelju, 7.III o.g. Malo je koja novost o Crkvi tako brzo prihvaćena i kod vjernika u praksu provedena kao ova.

U ovom se članku želi ispitati, da li se provođenjem liturgijske obnove zaista približujemo tim ciljevima.

Koncil je dragocjeni dar Duha Svetoga Crkvi. Ali Koncil je ono što je Duh Sveti po Ocima i po potvrdi Sv. Oca končano odredio i propisao na koncilu. Koncil nisu rasprave, nego odredbe Koncila.

Nakon što je snažni val liturgijske obnove zahvatio cijeli svijet i mi u našoj zemlji posvuda osjećamo buđenje novog proljeća u liturgijskom životu kršćana.

Na temelju veoma bogate tradicije stvaraju se molitveni obrasci i obredi koji izražavaju vjeru i raspoloženje sadašnjih kršćana.

Preštampano iz Vjesnika Zadarske nadbiskupije.

Koncilskoj liturgijskoj reformi ne smijemo pristupiti kao da se radi samo i prvenstveno o mijenjaju nekih stvari, već moramo prije svega biti na čistu da se radi o mijenjaju našeg osobnog stava i zahtjeva za većim i drugačijim osobnim ulogom, nego što je bilo do sada.

Propovijedanje nema velike cijene kod svećenika ni vjernika. Laici su umorni od naših moralizatorskih i nestvarnih govora. Ne cijene naša teološka razlaganja na propovjedaonici; više ih ne diraju naši vatreni apeli, gorki prigovori i žestoke optužbe.

Iako su hrvatski biskupi izglasali da KALEŽ ostane u MISNOM KANONU, dr. Srećko Bošnjak misli da to nije dosta i htio bi ponovnim prigrijavanjem polemike oko kaleža odstrijeliti riječ "čaša" iz svake crkvene upotrebe...

Pontifikalne se obrede kroz protekla stoljeća uvelike cijenilo i stoga im se posvećivala pažljiva briga. Oni nisu samo znakovi časti, koja se u Crkvi iskazuje svetom biskupskom dostojanstvu, nego oni stavljaju vjernicima pred oči samo otajstvo Crkve.