Search

V magistrskem delu se dotaknem obdobja, ki je za večino ljudi pomenilo veliko sprememb, prilagajanja in drugačnega načina življenja. V uvodnem delu pišem o epidemiji virusa SARS-CoV-2, o kriznih situacijah in sposobnostih prilagajanja človeka na le-te ter vplivu covida-19 na življenje, duševno in fizično stanje oz. na kakovost življenja nasploh. V nadaljevanju naloge pišem o socialnem delu in smernicah, s katerimi bi lahko čim bolj kompleksno in učinkovito pristopili v podobnih situacijah ter o pomenu povezovanja socialnega dela z drugimi strokami. V raziskavi me predvsem zanima, kako je potekalo socialno delo na področju varstva otrok, mladostnikov, družine in odraslih v okviru CSD Koroška, kakšne so bile ovire, s katerimi so se srečevali uporabniki, koliko so se spremenili pogoji za življenje uporabnikov, s kakšnimi ovirami so se srečevali zaposleni, kako se je njihovo delo spremenilo v času izrednih razmer. Zanimalo me je tudi, kaj je zaposlenim pomagalo pri izvajanju njihovih nalog, kje in na kakšen način menijo, da bi potrebovali pomoč države in drugih institucij za boljše pogoje in izvajanje storitev ter kaj bi bilo potrebno spremeniti, da bi v podobnih situacijah lahko delali še bolje. Kot ključno ugotovitev lahko navedem, da se delovne naloge niso spremenile, spremenil pa se je način, kako so se izvajale. Potrebno je bilo veliko prilagajanj hitro spreminjajočim se ukrepom zaposleni so bili pogosto v dilemi glede postopanja, ko so se soočali z nujnimi situacijami, ko je šlo za nasilje ali drugo ogroženost ljudi. Čeprav so se trudili navezovati stike z drugimi organizacijami, so bile nekatere določen čas zaprte, kar je onemogočilo nujnost po namestitvi oz. drugi storitvi. Kadar je bilo mogoče, so uporabnikom omogočali osebni stik, toda veliko je bilo odvisno od izkušenj zaposlenega, iznajdljivosti, prilagodljivosti. Na CSD Koroška so se trudili, da bi vsi, ki so pomoč potrebovali, le-to tudi dobili. Udeleženi v raziskavi niso opazili povečanega obsega dela, vendar so se pa po njihovem mnenju nekatere stiske ljudi poglobile zaradi omejitev in ukrepov, ki so bili določeni (težave na področju osebnih odnosov, finančne težave, izobraževanje). Za zaposlene so bile pri izvajanju dela ključna tudi pomoč in podpora sodelavcev in vodstva ter možnost sodelovanja z drugimi. In my master's thesis, I focus on a period that meant a lot of changes, adaptation, and a different way of life for most people. In the beginning, I focus on the COVID-19 pandemic, crisis situations and human adaptation capability, and the impact of COVID-19 on life, mental and physical states, or the quality of life in general. Further, I focus on social work and on guidelines that could be used to approach similar situations in the most complex and effective way and the importance of connecting social work with other professions. In my research, I am mainly interested in how social work in the field of child care, adolescents, family, and adults was carried out in the Social Work Centre Koroška, what the obstacles the service users encountered were, how much the conditions of service users' lives have changed, what the obstacles the employees encountered were, how their work has changed during the extraordinary conditions. I was also interested in what helped the employees in carrying out their tasks, where and in what way they would need the help of the state and other institutions for better conditions, and what would need to be changed to be able to work even better in similar situations. As a key finding, I can state that the work tasks have not changed significantly. However, the way they were performed has changed. I found out that many adaptations to rapidly changing measures were necessary and that employees were often in a dilemma about what to do when faced with emergencies involving violence or other threats. Although they tried to establish contacts with other organizations, some of them were closed for a certain period of time, which made it impossible to accommodate people urgently. Whenever possible, service users could meet in person with employees but a lot depended on the employee's experience, ingenuity, and flexibility. In the Social Work Centre Koroška, they tried to ensure that everyone who sought help got it. The participants in the research did not notice an increased amount of work. In their opinion, however, some of the distresses deepened due to the measures that were set (problems in personal relationships, finances, and education). Help and support from colleagues and management, as well as the possibility of cooperation with others, were also crucial for the employees in carrying out their work.

Pandemija COVID-19 stvara iznimno jak utjecaj u različitim sferama života. Pitanja koja se nedovoljno rješavaju tijekom krize pandemije mogu dovesti do ometanja komunikacijskih kanala s građanima, kao i do utjecaja na očekivanu privrženost stanovništva indikacijama koje moraju slijediti, što se odnosi na upravljanje informacijama. Ovo je posebno složeno pitanje u razdoblju eksplozije informacija koju je Svjetska zdravstvena organizacija okarakterizirala kao "infodemiju". U trenutnoj zdravstvenoj situaciji korištene su strategije i standardi za upravljanje informacijama objavljeni posljednjih godina, koji su omogućili jačanje njihove kvalitete, povjerljivosti i sigurnosti, na temelju politike upravljanja podacima u zdravstvenim ustanovama u kontekstu COVID-19. U ovom diplomskom radu je obrađena tema važnost upravljanja informacijama tijekom pandemije COVID-19 u sklopu koje je prikazana važnost informacija u procesu upravljanja kriznim situacijama, dotok informacija i razlikovanje informacije od dezinformacije. Provedeno je kvantitativno istraživanje u kojem se pokušala potvrditi hipoteza da nedostatak informacija ili strah od oboljenja od COVID-a 19 utječe na pozitivan stav mladih prema mjerama stožera zbog nedostatka informacija i da zasićenost informacijama kroz medije utječe na negativan stav mladih prema Odlukama stožera. The COVID-19 pandemic is creating an extremely strong impact in different spheres of life. Issues that are insufficiently addressed during a pandemic crisis can lead to the disruption of communication channels with citizens, as well as to an impact on the expected adherence of the population to the indications they must follow, which is related to information management. This is a particularly complex issue in an era of information explosion that the World Health Organization has characterized as an "infodemic." In the current health situation, strategies and standards for information management published in recent years were used, which made it possible to strengthen their quality, confidentiality and security, based on the policy of data management in health institutions in the context of COVID-19. This thesis deals with the topic of the importance of information management during the COVID-19 pandemic, in which the importance of information in the process of managing crisis situations, the flow of information and distinguishing information from misinformation is presented. A quantitative research was conducted in which an attempt was made to confirm the hypothesis that the lack of information or the fear of getting sick from COVID-19 affects the positive attitude of young people towards the measures of the headquarters due to the lack of information and that the saturation of information through the media affects the negative attitude of young people towards the decisions of the headquarters.

Ovaj rad pokušava dati odgovor na pitanje utječu li mediji manipulativnim tehnikama na mišljenje medijskih konzumenata o kriznim situacijama na primjeru agresije na Ukrajinu. Uvodni dio rada objašnjava predmet istraživanja, svrhu i cilj istraživanja te korištene znanstvene metode. U prvom dijelu dan je teorijski pregled definicija i osnovnih pojmova kao što su medijsko izvještavanje, tehnike manipulacije, kriza i krizne situacije te javno mnijenje. Također, kao uvod u vlastito istraživanje, napravljena je analiza sekundarnih istraživanja na sličnu tematiku. Drugi dio rada sastoji se od empirijskog istraživanja i analize rezultata. Analizom sadržaja analizirani su članci objavljeni na portalima Index.hr i Priznajem.hr vezani uz agresiju na Ukrajinu u razdoblju od 25.2. do 25.3.2022. godine te su identificirane korištene medijske tehnike. Kratkim anketnim upitnikom ispitani su stavovi čitatelja o tome utječe li sadržaj pročitan na portalima na formiranje njihovog osobnog mišljenja. Rezultati istraživanja prikazani su kroz tablice i grafikone te su iz njih izvedeni konačni zaključci. This paper attempts to answer the question of whether the media use manipulative techniques to influence the opinion of media consumers about crisis situations on the example of aggression against Ukraine. The introductory part of the paper explains the subject of the research, the purpose and goal of the research and the scientific methods used. The first part provides a theoretical overview of definitions and basic concepts such as media reporting, manipulation techniques, crises and crisis situations, and public opinion. Also, as an introduction to my own research, an analysis of secondary research on a similar topic was made. The second part of the paper consists of empirical research and analysis of the results. The content analysis analysed articles published on the Index.hr and Priznajem.hr portals related to the aggression against Ukraine in the period from 25.2. to 25.3.2022. and the media techniques used were identified. A short questionnaire examined readers' attitudes about whether the content read on the portals influences the formation of their opinion. The results of the research are presented through tables and graphs and the final conclusions are drawn from them.

Cilj. Cilj je rada prikazati kako je Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik odgo- vorila na kriznu situaciju za knjižnice koju je izazvala pandemija uzrokovana virusom SARS-CoV-2 te kako je organizirala programe u sklopu obilježavanja manifestacije Noć knjige preselivši sva događanja u virtualno okruženje. Pristup/metodologija/dizajn. U prvom dijelu rada opisana je manifestacija Noć knjige te značaj njezina obilježavanja za Gradsku knjižnicu „Juraj Šižgorić“ Šibenik. Drugi dio rada govori o iskustvu organiziranja programa pod epidemiološkim mjerama i virtualnom druženju s korisnicima na Facebooku. Rezultati. Organizacija virtualne Noći knjige 2020. pokazatelj je potencijala Grad- ske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik da se nosi s izazovima koje donose nepredviđene situacije u kojima se ograničavaju društveni život i socijalni kontakti. Praktična primjena. U radu su izneseni primjeri dobre prakse Gradske knjižnice „Juraj Šižgorić“ Šibenik u organiziranju virtualnih programa te primjer postupanja s autorskim pravima na internetu vezanim za emitiranje glazbe. Društveni značaj. Održavanje programa poput likovnih i literarnih natječaja, radi- onica, izložbi, druženja s piscem, pa i koncerata za Gradsku knjižnicu „Juraj Šižgorić“ Šibenik u obilježavanju manifestacije Noć knjige predstavlja kontinuitet u pružanju knjižničnih usluga koje se ne tiču isključivo korištenja knjižnične građe, pa je Knjižnica u izvanrednim okolnostima pandemije koronavirusa osmislila niz virtualnih programa za članove i korisnike svojih usluga. Originalnost/vrijednost. U radu je opisano kako se Gradska knjižnica „Juraj Ši- žgorić“ Šibenik u kratkom vremenu snašla i svoje djelovanje prilagodila okolnostima te kako je uspjela organizirati virtualno obilježavanje Noći knjige s programima kakve je organizirala proteklih godina. Iskustvo Knjižnice može pomoći drugim knjižnicama u osmišljavanju i realizaciji virtualnih programa, kao i u mogućim novim izvanrednim situacijama.

Za vrijeme i nakon zdravstvenih, ekonomskih, prirodnih i drugih društveno kriznih situacija, djeca i mladi izloženi su višestrukim rizicima, što je poznato iz ranijih iskustava i istraživanja. Osim onih očiglednih rizika poput eventualnog oboljenja, ozljeda i slično, raste incidencija i težina emocionalnih teškoća, događaju se razne promjene u svakodnevnim rutinama, mentalno zdravlje roditelja u prosjeku je više narušeno nego u uobičajenim okolnostima, mijenjaju se odgojne prakse, rastu stope nasilja u obiteljima, zlostavljanja i zanemarivanja djece, vršnjačkog nasilja, intenzivira se socijalna izolacija, a razni resursi, koji su inače dostupni, nestaju ili postaju teže dohvatljivima. Mnoga djeca i mladi imaju ozbiljne i dugoročne posljedice. Ipak, mnogi od njih vrate se na uobičajenu razinu funkcioniranja, a neki dožive i osobni rast nakon teških iskustava. Mnoge čimbenike koji će odrediti daljnji tijek života i razvoja djece i mladih nakon ovog dugoročno stresnog, pa i traumatskog perioda, možemo prepoznati, ali ne i na njih direktno utjecati. Međutim, na neke možemo. U ovom izlaganju predstavit ćemo neke čimbenike psihološke otpornosti djece i mladih, načine kako ih poticati i osnaživati te kako rano identificirati onu djecu i mlade kojima je dodatna podrška osobito potrebna, s obzirom na nalaze istraživanja ranijih sličnih društveno kriznih situacija u Europi i svijetu.

Turizam kao jedna od najvećih gospodarskih djelatnosti razvio se pod utjecajem različitih globalnih trendova te postao pozitivna pojava za zemlje u razvoju te općenito kao generator svjetskog dohotka. Međutim na događanja u turizmu utječu razne nepredvidljive krizne situacije i nasilni događaji poput terorizma, kriminalnih radnji koje su u porastu tijekom turističke sezone, a od kojih se posebno ističu krađe, otmice i ubojstva, silovanja, zatim rizik od ugrožavanja zdravlja te nepredvidivih elementarnih nepogoda. Zbog ovakvih situacija, sigurnost je postala pravi izazov te jedan od najvažnijih elemenata za odvijanje normalnog života suvremenog čovjeka. Za održavanje sigurnosti svake zemlje zadužena je nacionalna sigurnost te institucije na regionalnoj i lokalnoj razini. Policijska služba, državni inspektorat državna služba za zaštitu i spašavanje, te obavještajne odnosno protuobavještajne službe su sigurnosne djelatnosti u turizmu Republike Hrvatske. U suvremenom turizmu sigurnost je postala turistički proizvod, stoga se sve više uplaćuju putna osiguranja te se ulaže u krizni menadžment kao sredstvo odgovora u kriznim situacijama. Tourism as one of the largest economic activities has developed under the influence of various global trends and has become a positive phenomenon for developing countries and in general as a generator of world income. However, events in tourism are affected by various unpredictable crises and violent events such as terrorism, criminal activities that are on the rise during the tourist season, especially theft, kidnapping and murder, rape, the risk of health and unforeseen natural disasters. Due to such situations, security has become a real challenge and one of the most important elements for the normal life of modern man. The national security of each country and the institutions at the regional and local level are in charge of maintaining the security of each country. The Police Service, the State Inspectorate, the State Protection and Rescue Service and the intelligence or counter-intelligence services are security activities in tourism in the Republic of Croatia. In modern tourism, security has become a tourist product, so more and more travel insurance is paid and invested in crisis management as a means of responding to crisis situations.

Poslovna kriza predstavlja u većini slučajeva iznenadni događaj koji ne najavljuje svoj dolazak, a njen odlazak ovisi o spremnosti i znanju ljudskog resursa unutar poduzeća u kojem se poslovna kriza pojavila. S poslovnom krizom se uglavnom povezuje negativan ishod, međutim, negativan ishod nije pravilo. Jasno da se organizacija suočava s problemima tokom krize, no iz nje se izvlače poučne informacije i može biti čak od koristi za organizaciju. Za uspješno rješavanje krizne situacije je bitan krizni menadžment koji zajedno s kriznom komunikacijom određuje daljnji put kojim organizacija ide te kako organizacija izgleda unutar svojih granica pa čak i u javnosti. U radu se baziralo na pojedine krizne situacije iz novijeg vremena s kojima se suočavala tvrtka „Promet Split d.o.o.“. 1990. godine je započeta nabavka novog broja autobusa koja je na kraju prerasla u najveću kriznu situaciju koja se čak reflektira na poslovanje tvrtke danas. U radu su osim teorijskog prikaza predstavljeni izvori, uzroci i posljedice kriznih situacija, kao i načini na koje se "Promet Split d.o.o." nosio s njom, te buduće moguće posljedice od svake pojedine krizne situacije. Činjenicama iz rada je zaključeno da se tvrtka „Promet Split d.o.o.“ u pojedinim kriznim situacijama mogla bolje postaviti, poglavito po pitanju situacije s nabavkom staničnih displeja te tužbe slovenske tvrtke „A-Cosmos“, međutim pošto se tokom svih kriznih situacija po nekoliko puta mijenjala uprava uspješno je sve iskordinirano te nije došlo do fatalnih posljedica, jer kao što je vidljivo tvrtka „Promet Split d.o.o.“ ipak dalje posluje. Business crisis is, in most cases, presented as a sudden event without announcement and its departure greatly depends on company's resources and knowledge. Business crisis is predominantly connected to negative outcomes. However, that is not always the case. It is clearly that organization will face problems during the crisis, but it can also be a learning experience for the company. In order to successfully manage a crisis, crisis management and crisis communication set the company's path and image within its boundaries and even in public. The paper is based on a recent case of a crisis situation in ‟Promet Split d.o.o.“ In 1990 the company began purchasing new busses. Soon after, the situation resulted in one of the largest business crises affecting even the current business. In this paper, except of theoretical framework, the sources, causes and consequences of crisis situations are also presented, as well as the ways in which ‟Promet Split d.o.o.“ has dealt with one. Possible future outcomes of individual crisis situations are also presented. From all facts in this paper, it is concluded that “Promet Split d.o.o.” could react better to certain crisis situations, like purchase of cell display and “A-Cosmos” accusation. However, during all crisis situations administration was changed several times, so crisis was successfully coordinated, and did not come to fatal consequences like bankruptcy, because it is evident that organization is still in business.

Brza industrijalizacija modernog društva dovela je do masovne proizvodnje i potrošnje, a time i do raznih kriznih situacija koje su uzrokovale zagađenje okoliša, iscrpljivanje resursa i povećanje otpada. Prekomjerna ovisnost destinacija o turističkoj aktivnosti, čini ih vrlo osjetljivim na globalne incidente i njihove negativne učinke, što također može stvoriti rizike turističkim poduzećima na političkoj, ekonomskoj i socijalno- tehničkoj razini. Posljednjih godina, turizam je pretrpio brojne incidente, koji su bile izazvani ljudskim faktorima (npr. teroristički napad "11. septembra" 2001. ili globalna financijska kriza u 2008), ali i onim prirodnim (tsunami u Indijskom oceanu u 2004. i potres u Japanu 2011.), što je ostavilo značajne posljedice u turističkim destinacijama. Sve veća nepredvidivost kriznih situacija i njihovo širenje, predstavlja problem turističkoj industriji koja uvelike ovisi o međunarodnim tokovima ljudi, novca i resursa. Cjelokupni turistički sustav obuhvaća dinamične i složene odnose, sa stalnim promjenama i podražajima. Kao jedna od vrsta kriza, prirodne katastrofe mogu imati ozbiljan utjecaj na nacionalna, regionalna i lokalna gospodarstva, budući remete uobičajeno način funkcioniranja i poslovanja te stvaraju ljudske, materijalne i ekološke gubitke. To može biti jedan ili niz događaja, nastalih zbog prirodnih faktora ili neprirodnih, odnosno onih ljudskih, koji dovode do brojnih ljudskih žrtava, zagađenja okoliša te gubitka imovine. Značajan je utjecaj vulkanskih aktivnosti na ljudske živote, posebice na one koji žive u neposrednoj blizini vulkana, čime su direktno izloženi opasnostima, kao što su pad tefre/balistika, protok vulkanskog blata, klizišta i emisija plinova. Zatim, brodolom koji može prouzročiti niz štetnih posljedica, poput zagađenja zraka, vode i tla te eksplozije. U urbanim područjima, posebice u blizini prometnih cesta, ispušni sustavi motornih vozila, velika gustoća prometa te mnoge industrijske aktivnosti zagađuju okoliš. Upravljanje krizama od velikog je značaja za turističke destinacije, a prije svega zahtijeva planiranje održivog razvoja i svijest o turističkim aktivnostima koje imaju relativno nizak utjecaj na prirodu. U posljednjih nekoliko godina, pojavom novih tehnologija i povećanom svijesti o okolišu, dolazi do značajnih promjena u turističkoj industriji koje su oblikovale paradigmu održivog razvoja, koja ima za cilj minimizirati negativne utjecaje turizma, uz postizanje dugoročne održivosti i dobrobiti destinacije. U pogledu turizma, u pitanje se dovodi ekološka održivost destinacije, odnosno njegov negativan utjecaj koji se manifestira kroz degradaciju okoliša Održivost u kontekstu prirodnih katastrofa, podrazumijeva sposobnost zahvaćenih destinacija da „pretrpe - i prevladaju“ štetu, smanjenu produktivnost i kvalitetu života, odnosno da se dugoročno oporave učinkovitim uporabom unutarnjih i vanjskih resursa. Stoga je nužna ravnoteža između tri stupa održivosti - održivost okoliša usmjerena na održavanje kvalitete okoliša, što je neophodno za normalno odvijanje gospodarskih aktivnosti i kvalitetu života ljudi, zatim socijalna održivost koja nastoji osigurati ljudska prava i jednakost, očuvati kulturni identitet, poštivati kulturne razlike, rase i religije te ekonomska održivost, potrebna za održavanje prirodnog, društvenog i ljudskog kapitala.

Reputacija predstavlja kolektivni stav kao rezultat pojedinačnih mišljenja određene zajednice. Korisnicima online usluga reputacija predstavlja oblik očekivanoga ponašanja temeljenom na tuđem iskustvu, čime korisnik dobiva dojam da smanjuje rizik svoga poslovanja. Upravo zbog projekcije očekivanoga ponašanja takvi sustavi pridonose izbjegavanju kriznih situacija. U skladu s tim, korisnik usmjerava svoj novac prema pružateljima usluga kod kojih se osjeća sigurno i dobiva pravu vrijednost za svoj novac. Prema tome, prosudba potpuno nepoznatih korisnika može donijeti određenu ekonomsku ili društvenu korist. Cilj je reputacijskih sustava osigurati korisnicima informacije o pouzdanosti određene usluge, stimulirati subjekte na korektno ponašanje, odvratiti korisnike od nepouzdanih prodavača i proširiti znanje o pouzdanim prodavačima. Tako se korisnicima smanjuje osjećaj poslovnoga rizika i povećava povjerenje u odnosu prodavač-kupac. U ovom radu obradit će se pojam reputacijskih sustava i način na koji mogu utjecati na poboljšanje turističke ponude i, prije svega, na izbjegavanje mogućih kriznih situacija. Istražit će se Google Review reputacijski sustav u Varaždinu i usporediti ocjene ugostiteljskih objekata i turistički atraktivnih objekata da bi se pronašli ključni pojmovi u vezi s prednostima i problemima pojedinih ugostiteljskih objekata i turističkih atrakcija s ciljem daljnjega unapređenja poslovanja i povećanja konkurentnosti., Reputation is a collective attitude as a result of the individual opinions of a particular community. For users of online services, a reputation is a form of expected behaviour based on someone else's experience, thus the user has the impression that he is reducing the risk of his business. Precisely because of the projection of expected behaviour, such systems contribute to the avoidance of crisis situations. Accordingly, the user directs his money to those service providers with whom he feels safe and gets the right value for his money. Therefore, the judgment of completely unknown users may bring some economic or social benefit. The goal of reputational systems is to provide users with information about the reliability of a particular service, stimulate entities to behave correctly, deter users from unreliable vendors, and expand knowledge about trusted vendors. This reduces the sense of business risk for customers and increases trust in the seller-buyer relationship. In this paper, we will discuss the concept of reputation systems and how they can affect the improvement of the tourist offer and, above all, the avoidance of possible crisis situations. As an example, we will explore the Google Review reputation system in the city of Varaždin in Croatia, where we will compare the ratings of restaurants and tourist attractions in order to find key concepts related to the advantages and problems of individual restaurants and tourist attractions in order to further improve business and increase competitiveness.

Važnost djetetovih prvih godina života je odavno prepoznata i naglašavana. Rezultati brojnih istraživanja pokazuju da su upravo rana djetetova stresna iskustva povezana s kasnijim djetetovim općim zdravljem i blagostanjem. U proteklom razdoblju, tijekom kojega su djeca bila izložena stresu zbog epidemije koronavirusa te razornom potresu na područjima Grada Zagreba, Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije, primijećeno je i za očekivati je da će navedene izvanredne situacije, koje su unijele veliku promjenu u naš svakodnevni život, dovesti do stresom uzrokovanih psihičkih tegoba. U ovim kriznim vremenima, kada su djeca preplavljena neugodnim emocijama, uloga nas odraslih je da umirimo kaos i vrtlog emocija koji se događaju u njima te im pomognemo da razriješe teškoće s kojima se suočavaju.

Cilj ovog završnog rada je optimizirati telekomunikacijski sustav i definirati prioritete prema vrsti komunikacije na način da korisnik bira koja vrsta prometa u mreži mu je bitna i za što mu je potrebna stabilna veza i malo kašnjenje. Usporedbom više metoda upravljanja redovima zaključeno je da CAKE metoda najbolje odgovara zahtjevima rada i s obzirom na lakoću korištenja optimalno je rješenje. OpenWrt ugradbeni softver je korišten na usmjerivaču Xiaomi Mi 3 NANO, a kao server za testiranje dolazne i odlazne brzine te kašnjenja korišten je Raspberry Pi uređaj s instaliranim FLENT programom. Testiranje je obavljeno na način da su pokrenuti programi preko računala žično povezanog na usmjerivač kao središnji uređaj komunikacijskog sustava i na taj način se opteretila mreža. Postupak je obavljen dva puta, prvi put s omogućenim QoS-om, dok je drugi put ta usluga bila onemogućena. Rezultati testiranja pokazali su da primjena CAKE metode i QoS-a jamče kvalitetniju i stabilniju mrežu u situacijama povećane opterećenosti mreže. Razlika u rezultatima prikazana je grafovima i opisana. The aim of this bachelor thesis was to optimize telecommunication system and to define priorities according to which client chooses the type of network traffic for which stable connection and low latency is needed. Comparing a few queueing disciplines it is concluded that CAKE method fits best to the thesis requirements and considering its easiness of using it is optimal solution. OpenWrt firmware is used on Xiaomi Mi 3 NANO router while the Raspberry Pi device which has installed FLENT program is used as server for testing download and upload speed and latency. The testing was done in a manner that programs were started on a computer connected to the router which was the ceprintral device of the communication system, and after that the network was loaded. Procedure was done twice, at first, with enabled QoS, and then with disabled QoS. The test results showed that appliance of CAKE qdisc and QoS guarantee higher quality and more stable network in situations of increased network load. Resulting differences are shown on graphs and explained.

Poklicni gasilci opravljajo intervencijski poklic in so pri svojem delu izpostavljeni raznim nevarnostim. Njihovo delo zahteva stalno pripravljenost in predanost. Nenehna izpostavljenost kriznim in stresnim situacijam pomeni ogromen vpliv na gasilčevo življenje. Vpliv se kaže na telesni, čustveni, vedenjski ravni gasilca ter na področju medsebojnih odnosov. Namen naše raziskave je bil preveriti, kakšen je vpliv stresa na delovnem mestu, kakšno je ozaveščanje in izražanje čustev poklicnih gasilcev ob doživljanju stresnih situacij na delovnem mestu ter njihov občutek samokontrole. Pri tem nas je zanimalo tudi, kako se slednje povezuje z doživljanjem zadovoljstva s partnerskim in družinskim življenjem. V raziskavi je sodelovalo 389 udeležencev, od tega je bilo 125 poklicnih gasilcev ter 264 prostovoljnih gasilcev. V raziskovalni del smo vključili kontrolno skupino, torej prostovoljne gasilce. Namen je bil primerjati skupini gasilcev v omenjenih značilnostih oz. pojavih in ugotoviti, ali med njima obstajajo statistično pomembne razlike. Pri zbiranju podatkov smo najprej zastavili nekaj osnovnih demografskih gasilskih vprašanj, nato pa uporabili štiri vprašalnike: Vprašalnik na čustva usmerjenega spoprijemanja (EAC), Načrt samokontrole (SCS), Vprašalnik zakonskega zadovoljstva (KMS) in Vprašalnik zadovoljstva z lastno družino (KFLS). Statistično pomembna pozitivna povezanost se je v raziskavi pokazala med stresnostjo delovnega mesta gasilcev in njihovim procesiranjem ter izražanjem čustev. Ugotovili smo tudi, da višja zmožnost izražanja čustev poklicnih gasilcev pomeni večje zadovoljstvo v partnerskem življenju. V primerjavi rezultatov med skupinama poklicnih in prostovoljnih gasilcev pa smo ugotovili, da obstajajo statistično pomembne razlike v doživljanju stresnosti nekaterih intervencij in v določenih kriznih situacijah. Prostovoljnim gasilcem predstavljajo le-te večji stres kot poklicnim gasilcem. Do statistično pomembnih razlik med poklicnimi in prostovoljnimi gasilci pa prihaja še pri občutku samokontrole. Izkazalo se je, da imajo prostovoljni gasilci večji občutek samokontrole v primerjavi s poklicnimi gasilci. Rezultati so skladni s pregledano literaturo in dosedanjimi raziskavami, ki se navezjejo na stresnost gasilskega dela. Delo je samo po sebi stresno in zahteva ustrezno psihosocialno obravnavo. Gasilskemu poklicu in prostovoljnemu gasilskemu delu namenjamo premalo pozornosti, predvsem z vidika strokovne pomoči. Med profesionalnimi gasilci je še vedno prisoten sindrom uniformiranih uslužbencev, kar pomeni, da gasilci težko izrazijo čustva in težko priznajo, da potrebujejo pomoč. Zato so mnogokrat spregledani in zapostavljeni. Večino stresnih in kriznih situacij dojemajo kot običajen del poklica. O čustveni regulaciji in samokontroli v njihovem poklicu ni raziskav, ki bi jim pomagale in narekovale, kako uspešno premagovati stres in travmatične dogodke. Posledično pa tudi izboljševati medosebne odnose, tako v partnerskem kot tudi družinskem življenju. Omenjene ugotovitve odpirajo nova vprašanja in nakazujejo na pomembno področje, ki ga je potrebno dalje raziskovati zlasti z namenom oblikovanja psihosocialnih intervenc za boljšo čustveno regulacijo, spoprijemanje s stresom in kakovostnejše življenje tako poklicnih, kot tudi prostovoljnih gasilcev. Professional fire-fighters pursue a profession that includes interventions and are thus directly exposed to various kinds of danger. Their work demands regular stand-by duty and commitment. Continuous exposure to crisis and stressful situations has a significant impact on the life of fire-fighters. It is reflected at the physical, emotional, behavioural level of a fire-fighter and in the field of interrelationships. The purpose of the study was to examine the impact of stress at work, the level of awareness-raising and expressing emotions of professional fire-fighters when experiencing stressful situations at work and their sense of self-control. The study also addressed the issue how self-control is related to experiencing satisfaction with partnership relationships and family life. It included 389 participants, of which 125 were professional fire-fighters and 264 voluntary fire-fighters. The research work included a control group, i.e. voluntary fire-fighters. The purpose was to compare the respective groups of fire-fighters in terms of the above-stated characteristics or phenomena and to establish if there are any statistically significant differences between them. In collecting data, several basic demographic fire-fighting questions were asked, and then four questionnaires were used, namely: Questionnaire related to Emotional Approach Coping (EAC), Self-Control Schedule (SCS), Kansas Marital Satisfaction Scale (KMS), and Kansas Family Life Satisfaction Questionnaire (KFLS). The statistical significant positive correlation was established between the stressfulness of the post of fire-fighters and their processing and expressing emotions. It was also established that greater ability of professional fire-fighters to express emotions means greater satisfaction in partnership relationships. In terms of comparisons between the groups, the results obtained indicate that there are statistically significant differences between the respective groups of fire-fighters, namely: in experiencing stress in some interventions and certain crisis situations. These interventions and crisis situations present greater stress to voluntary fire-fighters compared to professional fire-fighters. There are also statistically significant differences between professional and voluntary fire-fighters with regard to the sense of self-control. It was established that voluntary fire-fighters have a greater sense of self-control compared to the professional fire-fighters. The results are consistent with the literature and researches which are related to the stress of the fire-fighters work. Work is inherently stressful and requires appropriate psychosocial treatment. We do not have appropriate attention to the professional and voluntary fire-fighters, especially in terms of professional assistance and help. The »syndrome of uniformed employees« is still present among professional fire-fighters, which means that they difficult express their emotions and rarely ask or admit that they need help. Therefore, they are often overlooked and neglected. Most of stress and crisis situations are perceived as a normal part of their profession. There are no researches or results on emotional regulation and self-control in their profession, which can help them dictate how to successfully deal with stress and trauma. Especially, how to improve interpersonal relationships, in partner and family life. These findings open new questions and point to an important area that needs to be further explored, in particular with a view to designing psychosocial interventions for better emotional regulation, coping with stress and a better quality of life for both groups, professional and volunteer fire-fighters.

V diplomskem delu smo predstavili policijske pogajalce in njihovo vlogo v visoko rizičnih kriznih situacijah. Ugotavljali smo, ali se policisti pri svojem delu na terenu pogosto srečujejo s kriznimi situacijami, zaradi katerih potrebujemo policijske pogajalce. Opisali smo zgodovino pogajanj. Predstavili smo krizne situacije, izbor in izobraževanje za policijske pogajalce ter formacijo posamezne pogajalske skupine. Podrobneje smo opisali način komunikacije, ki je zelo pomemben segment pri policijskih pogajanjih. Skozi diplomsko nalogo smo ugotovili, da se policisti pri policijskem delu srečujejo z različnimi zahtevnimi in zelo zahtevnimi situacijami in postopki ter so pri tem v kontaktu z običajnimi in težavnimi strankami. Ena izmed najpogostejših kriznih situacij so poskusi samomora. Slovenija je zelo samomorilno ogrožena in je v samem vrhu evropskih držav glede izvrševanja samomorov. Ugotovili smo, da komunikacija v postopkih z ljudmi policistom predstavlja vedno večji izziv, saj ima družba že privzgojen odpor do policistov, prav tako pa se vedno večje družbene spremembe kažejo tudi pri odnosu ljudi do policistov že pri izvajanju običajnih in zahtevnih postopkov. Vedno več je kriznih situacij, na katere so policisti poslani med prvimi. Te krizne situacije so varnostne situacije, pri katerih storilec s svojimi dejanji ogroža lastno varnost, varnost drugih oseb in varnost premoženja. Obrazložili smo, zakaj je zelo pomembno, da policist ob prihodu na kraj krizne situacije pozna osnove pogajalske taktike in s tem ustrezno pripravi teren za morebiten prihod policijskega pogajalca na kraj. Zaradi vsega navedenega smo ob koncu diplomske naloge ugotovili, da so policijski pogajalci zelo pomemben člen v policijski verigi in da ustrezen izbor in usposobljenost ter znanje, ki ga imajo policijski pogajalci, hitreje pripeljejo do uspešne razrešitve krizne situacije. In the Thesis we had presented police negotiators and their role in high risk crisis situations. We were attemping to determine if police officers commonly encounter crisis situations in which we require police negotiators. We had described the history of negotiation. We had presented crisis situations, selection and education for police negotiators and formation of individual negotiation groups. We described communication in a more detailed manner, which is a very important segment in police negotiations. Throughout the Thesis we had determined that police officers during police work encounter different demanding and very demanding situations and procedures and they are in contact with regular and difficult clients. One of the most common crisis situations are suicide attempts. Slovenia is very suicidally endangered and is in the very top of european countries when it comes to comitting suicides. We had determined that communication in procedures that involve people present police officers with an ever growing challenge, because society has been trained to dislike police officers, and bigger social changes show themselves with the relationship people have towards police officers in the phase of carrying out usual and demanding procedures. There is a rising number of crisis situations to which police officers are sent to first. These crisis situations are security situations in which the perpetrator endangeres his own safety, the safety of others in the safety of property with his actions. We had explained why it is very important that a police officer, upon arriving at the location of a crisis situation, knows basic negotiation tactics and properly prepares the terrain for a possible arrival of a police negotiatior to the location. Due to the things listed, at the end of the Theises we had determined that police negotiators are a very important link in the police chain and that the proper selection, qualification and knowledge that police negotiators have leads to a quicker resolution of a crisis situation.

Osnovna svrha ovog diplomskog rada je prikazati vaţnost komunikacije u kriznim situacijama. U radu su obraĊeni teorijski aspekti pojma katastrofe, vrste katastrofe, temeljne skupine katastrofe, opći model prilagodbe ljudi na katastrofe, te efekti katastrofe. Isto tako je obraĊen i pojam komunikacije, strategija kriznog komuniciranja, te uloga komunikacije u vrijeme katastrofe. ObraĊene su temeljne znaĉajke komunikacije u vrijeme katastrofe, komunikacija nakon katastrofe, te izvori informacija u vrijeme katastrofe. Empirijsko istraţivanje je provedeno kvantitativnom analizom ĉlanaka i objava Internetskih portala i odgovornih tijela na temu poplava u Slavoniji i poţara u Splitu i okolici, te putem anketnog upitnika meĊu ispitanicima s podruĉja RH. Anketnim upitnikom su se ispitali stavovi i mišljenja o djelovanju medija u kriznim situacijama. Analizom rezultata zakljuĉujemo da masovni mediji predstavljaju vaţan izvor informiranja svih dionika u situaciji krize, da javnost preferira vijesti sa društvenih mreţa i internetskih portala, te da društvene mreţe ne predstavljaju odliĉan naĉin odgovora u sluĉaju katastrofe. Kvantitativnom analizom ĉlanaka i objava Internetskih portala i odgovornih tijela došlo se do zakljuĉka da je stanovništvo u sluĉaju poplava u Slavoniji i poţara u Dalmaciji više i brţe informacija moglo dobiti putem Internetskih portala. The main purpose of this thesis is to demonstrate the importance of communication in crisis situations. The paper deals with the theoretical aspects of the notion of disaster, the type of disaster, the basic disaster group, the general model of disaster adaptation and the effects of disasters. The concept of communication, crisis communication strategy and the role of communication in times of disaster was also addressed. The basic features of communication during the time of disaster, disaster communication and information sources during disasters have been elaborated. Empirical research was conducted by quantitative analysis of articles and the publications of Internet portals and responsible bodies on the topic of flooding in Slavonia and the fire in Split and its surroundings, and through a survey questionnaire among respondents in the Republic of Croatia. The survey questionnaire was used to examine attitudes and opinions about media activity in crisis situations. By analyzing the results, we conclude that mass media represent an important source of information for all participants in the crisis situation, that the public prefers news from social networks and internet portals, and that social networks are not an excellent way to respond in the event of a disaster. By quantitative analysis of articles and the publication of Internet portals and responsible bodies, it was concluded that in the case of flooding in Slavonia and the fires in Dalmatia the population could get more information via the Internet portals.

Prirodne katastrofe su u posljednje vrijeme sve češća pojava u Japanu. Kako bi se osigurao neometan prijevoz dobara uslijed velikih niskofrekventnih katastrofa, u toj je zemlji razvijena cestovna mreža za promet u kriznim situacijama. Iako su učestalost i priroda nesreća različiti, za takvu prometnu mrežu još uvijek nije definiran kvantitativni stupanj rizika koji katastrofa za sobom nosi. U ovom je radu procijenjen kvantitativni rizik cestovne mreže za promet u kriznim situacijama uslijed različitih katastrofa kao što su potresi, poplave, klizanja tla, tsunamiji, vulkanske erupcije i oluje., The frequency of natural disasters in Japan has increased in recent times. To ensure smooth transport of goods in the event of a large-scale low-frequency disaster, a network of emergency transport roads has been designed in Japan. However, while the frequency and nature of accidents are diverse, the emergency transport roads have not yet quantitatively grasped the degree of risk a disaster carries. In this study, the risk of this road network is quantitatively evaluated while considering various hazards such as earthquakes, floods, landslides, tsunamis, volcanic eruptions, and storm surges.

Knjiga opisuje i definira krizne događaje velikih razmjera, intervencije usmjerene na poboljšanje psihološke dobrobiti pogođenog stanovništva, kao i utjecaj rada u uvjetima kriznih situacija na pomagače raznih profesija te volontere. Razvijen je u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem kao jednim od ključnih dionika u području psihološkog zbrinjavanja i potpore. Namijenjen je raznim dionicima u području upravljanja kriznim situacijama, kao i široj zainteresiranoj javnosti te može biti temelj za planiranje razvoja sposobnosti za psihosocijalno djelovanje te alat za praktično postupanje pomagača.

The paper presents the results of a quantitative survey of the perception of the readiness of state administration and local governments, households and citizens to react in crises caused by floods in the Republic of Serbia. Starting from the theory of readiness as the framework for explaining the way in which the community changes with regard to the implementation of certain preventive measures, the impact of certain demographic, socio-economic and psychological characteristics of citizens on their perception of the readiness of the mentioned subjects of the protection and rescue system is examined. The objective of quantitative research is the scientific explanation of the impact of these factors on the perception of readiness. Starting from the empirically not tested state of perception of the readiness of the protection and rescue system for reaction, this paper has the scientific and social significance. Furthermore, research results can be used to improve the readiness of such system. U radu su izneti rezultati kvantitativnog istraživanja percepcije pripremljenosti organa državne uprave i jedinica lokalne samouprave, domaćinstva i građana za reagovanje u kriznim situacijama izazvanim poplavama u Republici Srbiji. Polazeći od teorije pripremljenosti kao okvira za objašnjenje načina na koji se zajednica menja u pogledu sprovođenja određenih preventivnih mera ispituje se uticaj određenih demografskih, socio-ekonomskih i psiholoških karakteristika građana na njihovu percepciju pripremljenosti navedenih subjekata sistema zaštite i spasavanja. Cilj kvantitativnog istraživanja predstavlja naučna eksplikacija uticaja navedenih faktora na percepciju pripremljenosti. U istraživanju sprovedenom u 19 lokalnih zajednica u Srbiji primenom strategije ispitivanja u domaćinstvima, višeetapnim slučajnim uzrokovanjem anketirano je 2.500 građana u toku 2015. godine. Rezultati istraživanja ukazuju da je ocena pripremljenosti za reagovanje najviša je kod domaćinstva (M = 3,03), a najniža kod organa jedinica lokalne samouprave (M = 2,86). Utvrđena je statistički značajna povezanost pola, godina starosti, visine prihoda i prethodnog iskustva sa percepcijom pripremljenosti domaćinstva. Sa druge strane, na percepciju pripremljenosti državnih organa statistički značajno utiču godine starosti, status zaposlenosti, visina prihoda i prethodno iskustvo. Posebno je značajno spomenuti da strah ispitanika od kriznih situacija ne utiče na percepciju pripremljenosti za reagovanje. Polazeći od empirijski neispitanog stanja percepcije pripremljenosti sistema zaštite i spasavanja za reagovanje rad poseduje visoki naučni i društveni značaj. Pri tome, rezultati istraživanja mogu biti iskorišćeni za unapređenje pripremljenosti takvog sistema.

There are many essentially similar interpretations of the concept of logistics in contemporary science. Interpretations are primarily concerned with the economic aspect and purpose of logistics. Definitions differ only according to the number of processes that are included or the way in which they could be managed. The similar situation is with the definitions of military logistics although they encompass greater number of various processes. There are not many definitions of national logistics in literature. Once definitions are found, they are related to national support to economy. In order to bridge the gap between the concept of logistics in the economic aspect and for the purpose of meeting logistical needs of the people, the armed forces, security sector and others involved in crises situations, the necessary coverage and content of the concept of national logistics in the broader sense has been reached on the basis of analysis of literature, relevant factors and their mutual relations. The research of the meaning of the concept has been done for the utmost practical reason - explanation of the importance and coverage of something that has to be managed in practice, that requires development of an appropriate strategy, planning, organising and developing regulatory framework in order to better prepare a country for the inevitable occurrence of crises situations and effective and efficient response in such case. Postoji mnogo, po suštini sličnih tumačenja pojma logistika u savremenoj nauci. Tumačenja prvenstveno tretiraju privredni aspekt i svrhu logistike. Definicije se razlikuju samo prema broju procesa koji su obuhvaćeni ili načinu kako bi se njima moglo upravljati. Slično je i sa definicijama vojne logistike i ako one obuhvataju veći broj različitih procesa. U literaturi se ne može naći veliki broj definicija nacionalne logistike. I kada se nađu, one se odnose na nacionalnu podršku privredi. Zbog premošćavanja jaza između poimanja logistike u privrednom smislu i smislu zadovoljavanja logističkih potreba naroda, vojske, bezbednosnih i drugih angažovanih sastava u kriznim situacijama, a na osnovu analize literature, relevantnih činilaca i međusobnih odnosa došlo se do neophodnog obuhvata i sadržaja pojma nacionalne logistike u širem smislu. Istraživanje značenja pojma rađeno je iz krajnje praktičnog razloga - objašnjavanja značaja i obuhvata nečega čime u praksi treba upravljati, za šta treba koncipirati odgovarajuću strategiju, planirati, organizovati i razviti regulatorni okvir kako bi se zemlja bolje pripremila za neumitni dolazak kriznih situacija i efektivan i efikasan odgovor u tom slučaju.

Zdrava družba teži k varnosti na vseh področjih človekovega bivanja in delovanja. V letu 2016 je dejavnikov, ki ogrožajo varnost, veliko. Amok situacija je ena izmed tistih, ki pomeni visoko stopnjo ogrožanja varnosti, saj so navadno amok situacije izredno nepredvidljive, posledice le-teh pa katastrofalne. Amok situacije, ki so nekoč veljale za kulturno pogojen sindrom, se danes pojavljajo po vsem svetu. Daleč največ amok situacij se je zgodilo v ZDA, prav tako se pojavljajo v Evropi. Amok, ki predstavlja izjemno varnostno tveganje, zahteva poseben model ukrepanja varnostnih organov – policije. Amok situacije so posebno problematične v smislu hitrega ukrepanja policije, ki je ključno pri zmanjševanju števila žrtev amoka. Stare oblike posredovanja policije v amok situacijah, ki so temeljile na čakanju na specialne enote, medtem ko je število smrtnih žrtev naraščalo, je bilo nujno zamenjati. Zgodovina posredovanja policije v amok situacijah je pokazala, da je potreben nov pristop. Oblikovati se je začel model ukrepanja policije, ki zagotavlja predvsem varno ukrepanje za policiste, hkrati pa omogoča hitro in učinkovito ukrepanje. Razvile so ga države, ki so se z amok situacijami večkrat srečale in ga posredujejo tistim državam, ki na tem področju še nimajo izkušenj. Z namenom raziskovanja stanja pripravljenosti ravnanja slovenske policije v amok situaciji sem analizirala domače in tuje vire, ki se nanašajo na amok situacije. Z metodo kritične analize in s kvalitativno metodo (strukturiran intervju) sem ugotovila, da je slovenska policija delovala preventivno in redno izvaja usposabljanja za učinkovito ukrepanje policije v amok situaciji po avstrijskem modelu, kljub temu da se z lastno amok situacijo še ni srečala. A healthy society tends towards safeness in all areas of human existence and activity. In the year 2016, there are many factors that are posing a threat to security. One that presents a significant safety issue is the amok situation which is usually particularly unpredictable and can have disastrous consequences. The amok situations were once considered to be a culturally imposed syndrome, but today they occur worldwide. The majority of them has happened in the United States of America, but they have also taken place in Europe. Amok, which represents an exceptional security risk, requires a special model for action for safety authorities, i.e. the police force. The especially problematic aspect of the amok situations is the rapid response of the police, which is crucial in order to reduce the number of victims. The old forms of police intervention, which basically consisted of waiting for the Special Forces while the number of victims was rising, had to be replaced. The history of police intervention in the amok situations showed that a new approach is needed. A new model of police intervention, which ensures safe, rapid and effective action, was established. It was developed by the countries that have witnessed several amok situations and it has been made available to those that have no previous experiences with this type of situation. In order to examine the state of readiness of Slovenian police force for the amok situations, I have analysed the domestic and foreign sources related to the amok situations. Using the method of critical analysis and qualitative method (i.e. a structured interview), I have found out that the Slovenian police force took preventive actions and carries out regular trainings. The aim of these trainings, which are based on the Austrian model, is to ensure effective police action in the amok situation, despite the fact that Slovenian police has not experienced this situation yet.

S obzirom da je difuzija odgovornosti jedan od psiholoških procesa sa čijom je pojavom upoznato malo ljudi, cilj je ovog rada detaljnije objasniti njezinu pojavu i opisati kontekst kada su istraživači spoznali postojanje tog fenomena. U radu se objašanjava efekt promatrača i procesi koji su u podlozi, a imaju važnu ulogu u donošenju odluke o interveniranju u situacijama u kojima je potrebna pomoć. Navedeni su najvažniji teorijski koncepti koji objašnjavaju pojavu difuzije odgovornosti, a to su drvo odluke Latanéa i Darleya te atribucijski model kovarijacije. Također, zbog boljeg razumijevanja pojave, navedena su rana, klasična istraživanja koja su postavila temelje za daljnje spoznaje, ali i novija istraživanja koja su se usmjerila na šire aspekte života. Difuzija odgovornosti je zainteresirala mnoge istraživače pa su se oni usmjeravali na vrlo raznolika područja života u kojima postoji mogućnost njezine pojave, kao što su na primjer više ili manje opasne situacije, ali i neke svakodnevne, razlike u pojavi difuzije odgovornosti u ruralnim i urbanim sredinama, utjecaj spola na odluku o pomaganju pa čak i dodjeljivanje kazne kriminalcima koji su sami počinili zločin ili u grupi.

U ovom diplomskom radu prikazani su sustavi koji se koriste u trenutcima krize, odnosno u kriznim situacijama. Prije opisivanja svakog od sustava za komunikaciju u kriznima situacijama prikazani su motivi za pisanje rada, kao i opisivanje svih vrsta krize, od prirodnih katastrofa do nekih situacija koje uzrokuju ljudi. Pošto je velik broj svakodnevnih kriznih situacija u svijetu, potrebno je da su sustavi što efikasniji. U radu su prikazani sustavi: TETRA, TETRAPOL (kao i sustav koji im je prethodio, a to je kanalni radijski sustav), LTE, DMR i P25. Prikazani su principi rada svih tih sustava i njihove karakteristike. Također su prikazane i prednosti i nedostatci svakog od sustava za komunikaciju u kriznim situacijama te ilustrirane arhitekture sustava i uvid u sva sučelja sustava. LTE predstavlja dio GSM evolucijskog pravca za mobilne, širokopojasne mreže, nakon EDGE, UMTS, HSPA i evolucijske HSPA. Karakteristike LTE sustava koje su standardizirane od strane standardizacijskog tijela 3GPP za kritčne komunikacije su: grupna komunikacija sa PTT (engl. push to talk) značajkama, uređaj- uređaj komunikacija, grupna MCPTT (engl. mission chritical push to talk) komunikacija i ProSe usluge (engl. proximity services). Grupna komunikacija sa PTT značajkama je najvažnija karakteristika u kritično nužnim glasovnim uslugama jer omogućuje efikasnu komunikaciju u grupi samo pritiskom tipke za PTT. Usluga MCPTT je namijenjena za podršku poboljšanoj PTT usluzi, prikladnoj za kritično nužne scenarije, između nekoliko korisnika (grupni poziv), gdje svaki korisnik ima mogućnost dobiti pristup dopuštenju za razgovor na presudan način. MCPTT prvenstveno ima za cilj osigurati profesionalnu PTT uslugu koja omogućuje grupnu komunikaciju. ProSe značajke usmjerene su na direktno pronalaženje mobilnih uređaja koji su u neposrednoj blizini jedan od drugoga, kao i omogućavanje optimiziranih komunikacija među njima, uključujući komunikaciju direktnim putem. Osnovne stavke kod sustava za grupnu komunikaciju (GCSE) koje moraju biti zadovoljene su: interoperabilnost, učinkovitost, skalabilnost, ProSe, fleksibilnost, visoka dostupnost, te učinkovitost resursa. Kod LTE sustava također su opisane i doate funkcionalnosti koje su standardizirane od strane 3GPP, kao što su izolirani rad E-UTRAN, korištenje korisničkih uređaja visoke odašiljačke snage i dijeljenje pristupne radio mreže (RAN). E-UTRAN osigurava da ne dođe do prekida komunikacije zbog nekog problema kroz samostalni rad LTE baznih postaja koje pružaju usluge povezivanja korisnika kada bazne postaje nisu povezane sa ostatkom jezgrene LTE mreže. Korisnički uređaj visoke snage omogućava veću prostornu pokrivenost kroz povećanje odašiljačke snage uređaja, te veću učinkovitost i dostupnost. Dijeljenjem pristupne radio mreže poboljšava se kvaliteta usluge u područjima sa većom zagušenošću prometa te se povećava dostupnost. Na kraju rada su opisani budući sustavi za komunikaciju u kriznim situacijama odnosno budući PPDR sustavi. Budući PPDR sustavi su u osnovi bazirani na povezanosti između TETRA i LTE sustava. U radu je prikazana njihova moguća povezanosti kako bi se smanjili nedostatci i povećale prednosti svakog od tih sustava.

Amok je globalen medijski kulturni fenomen. Zaradi geografske omejenosti dogodka na določeno skupnost in okolje je večina z njim seznanjena prav preko množičnih medijev, ki vplivajo na javno razumevanje amok situacij. Vedejo se v skladu s tržnimi zakonitostmi in o kriminaliteti poročajo na senzacionalističen način, izpostavljenost prekomernemu nasilju v medijih pa ima lahko pri občinstvu za posledico zmanjšanje občutljivosti za nasilje, dojemanje grožnje za večjo, kot je v resnici, in posnemanje. Poleg tega strokovnjaki ugotavljajo, da so vzroki za množično nasilje ter njegovi učinki poenostavljeni in v medijih pogosto napačno predstavljeni, kar vključuje tudi prikazovanje problema duševnega zdravja. Mediji so nagnjeni k prekomernemu sklicevanju na povezavo duševne bolezni in nasilja, s čimer med drugim prispevajo k stigmatizaciji duševnih bolnikov. Mediji lahko preko učinka posnemanja prispevajo tudi k sami pojavnosti amok situacij, možno pa bi jih bilo uporabiti tudi za preventivo teh dejanj, kar očitno nakazujejo že študije o učinkih medijev na pojavnost samomorov. Priporočila za medijsko poročanje v primeru samomorov bi lahko služila kot osnova za spremembo poročanja v primeru množičnih pokolov. Številni raziskovalci, pa tudi Ameriško psihološko združenje tako množičnim medijem predlagajo naj ne objavljajo imen napadalcev, njihovih obrazov in propagande, naj ne poročajo o njihovem življenju in ne ugibajo o motivu, naj zmanjšajo število podrobnosti (potek dogajanja, uporabljena oblačila, oborožitev ipd.) in krvavih detajlov, naj ne objavljajo fotografij in video posnetkov, naj usmerijo pozornost na žrtve, a zmanjšajo količino fotografij žalujočih družin, v splošnem pa naj omejijo poročanje, ki naj bo zmanjšano in lokalizirano, povedo pa naj tudi drugačno zgodbo. Z namenom raziskovanja, kakšna je medijska reprezentacija amok situacij in storilcev v slovenskem medijskem prostoru, smo analizirali poročanje spletnih medijev rtvslo.si in 24ur.com o 12 amok situacijah iz ZDA in Evrope. Z metodo kritične diskurzivne analize smo ugotovili, da medijsko poročanje o amok situacijah v slovenskih spletnih medijih prevladujoče ne sledi začrtanim smernicam poročanja in da je v ospredju poročanja storilec, ki je prevladujoče reprezentiran kot posameznik s predhodnimi duševnimi težavami. Amok is a global media and cultural phenomenon. Due to the geographical restrictions of the event to the local community and environment where it occurs, most people are acquainted with the event through mass media, which influences the public perception of amok situations. They act in accordance with the market principles and report on violence in a sensationalistic way. Exposure to media violence can reduce the public's sensitivity to violence, increase the perceived threat so that it seems bigger than it is, and cause an imitation effect. In addition, experts say that the causes for mass violence and its effects are often simplified and incorrectly presented in the media, which includes the presentation of mental health. Media tend to accentuate the correlation between mental illness and violence, and thus contribute to the stigmatization of the mentally ill. Through the imitation effects they can also add to the frequency of amok situations themselves, and are therefore possible to be used for their prevention, which is evident from the studies of media effects on the occurence of suicides. The guidelines for reporting on suicides could be implemented for the media coverage of amok situations. Many researchers and the American Psychological Association suggest media guidelines for the reporting on mass shootings, including: never publish propaganda about the shooters, hide their names and faces, do not report on biographical details or publish speculations about motives, minimize specifics and gory details, do not publish photos or videos of the event, talk about the victims but minimize images of grieving families, decrease the saturation, and tell a different story. For research purposes regarding the media representation of amok situations and perpetrators in the Slovenian media environment, we analysed the media coverage of 12 amok situations from the United States of America and Europe in the online news media rtvslo.si and 24ur.com. The results of the critical discourse analysis show that the media coverage of amok situations in Slovenian news prevalently does not correspond with the media guidelines, and the perpetrators are predominantly represented as individuals with previously existing mental problems.

Amok situacijo je prvi zaznal kapitan Cook. V Maleziji je opazil motene osebe, ki so se začele obnašati nasilno brez razloga ter ubijati ljudi in živali v agresivnem napadu. Zaradi tamkajšnje kulture so menili, da je amok kulturno pogojen. Amok situacija je tako v razvite države prišla neopazno. Beseda amok izvira iz malajske besede, ki pomeni blazno, nasilno in brezupno dejanje. To dejanje je naključno, namerno in destruktivno morilsko vedenje, ki mu sledita amnezija in izčrpanost. Največkrat številne motnje storilca dosežejo vrhunec, ki se konča z njegovim samomorom. Svoje morilsko dejanje uperi zoper ljudi, predmete ali živali, do katerih je ekstremno agresiven. Posamezniki, ki izvedejo situacijo amok, so povečini moškega spola. Med morilskim pohodom se število žrtev giblje od 10 navzgor. Storilec se na morilski pohod predhodno dobro pripravi in se oboroži. Kljub temu da gre za naključno dejanje, posamezniki, ki vodijo amok, dejanje izvedejo iz znanega razloga, npr. zaradi ponižanja, žalitve, neuspeha, neučinkovitosti ali osebne izgube. Na nastanek amok situacije vplivajo trije psihološki dejavniki: psihopatološko stanje zatemnitve zaznavanja stvarnosti, psihopatološko stanje maničnega besa ali disocialna osebnostna motnja, narcistično maščevanje. Najbolj prevladuje psihološki dejavnik narcističnega maščevanja, saj družba stremi k čim večjemu cilju moči in bogastva. Posameznik, ki ne dosega tega cilja, se počuti izoliranega iz družbe in tako hoče svojo nevidnost spremeniti v vidnost. Amok situacija je nepredvidljiva in se lahko odvije kjerkoli in kadarkoli. Nobena država ni varna pred njo. Preprečujemo jo lahko s preventivnimi in kurativnimi ukrepi. Preventivni ukrepi se nanašajo na zgodnje prepoznavanje dejavnikov tveganja. Kurativni ukrepi pa se nanašajo na odzivnost in učinkovito taktiko policije. Capitan Cook was the first to recognize the Amok situation. In Malaysia, he noticed disturbed individuals starting to behave violently without any reason and killing people and animals during the aggressive attack. Due to the local culture they thought that Amok was culturally conditioned. Thus, the Amok situation came unnoticed into developed countries. The word Amok originates from the Malay word, meaning an insane, violent and hopeless act. This act is characterized by random, intentional and destructive murderous behaviour, followed by amnesia and exhaustion. Mostly, numerous disorders of the perpetrator culminate to the point where he commits suicide. He directs his murderous act towards people, things and animals by aggressing them. Individuals, who cause Amok situations, are mostly male. During their killing streak there are at least 10 victims. The perpetrator arms and prepares himself well before the killing streak. Despite the act of Amok being random, the individual causes it due to a known reason, e.g. due to humiliation, insult, failure, ineffectiveness or personal loss. The emergence of the Amok situation is influenced by three psychological factors: psychopathological state of dimming the perception of reality, psychopathological state of manic rage or antisocial personality disorder, narcissistic revenge. The most prevalent psychological factor is narcissistic revenge, since society seeks to gain as much power and wealth as possible. The individual, who does not achieve this goal, feels isolated from the society and thus wants to transform his invisibility into visibility. The Amok situation is unpredictable and can take place wherever and whenever. No country is safe from it. We can prevent it with preventive and curative measures. Preventive measures concern early recognition of risk factors and curative measures concern the responsiveness and effective police tactics.

Diplomsko delo govori o obvladovanju stresa v kriznih situacijah. Poklici, kjer se zaposleni srečujejo s kriznimi situacijami so: gasilci, policisti, vojaki, reševalci itd. Pri raziskovanju sem se omejila na Specialno enoto policije. V teoretičnem delu sem najprej opisala stres na splošno. Nadaljevala sem s predstavitvijo Specialne enote policije, opisom njenih nalog in organiziranostjo. Poleg tega sem razložila, kako postati pripadnik Specialne enote policije. Opredelila sem stres na delovnem mestu, krizne situacije in krizne intervencije. Naštela sem različne strategije spoprijemanja s stresom. In nazadnje sem naredila povezavo s socialno pedagogiko. V empiričnem delu sem kvalitativno analizirala tri intervjuje članov Specialne enote policije. Rezultati kažejo, da imajo intervjuvanci pet enakih načinov obvladovanja stresa, poleg tega pa tudi druge, v katerih se razlikujejo med seboj. Vsem so najbolj stresne nepredvidljive situacije. Dva načeloma ločita službeno in zasebno življenje, eden pa tega ne zmore, saj mu služba predstavlja način življenja. In this diploma thesis I will present coping with stress in crisis situations. Occupations where people have to deal with everyday crisis situations are: firefighters, policeman, soldiers, rescuers etc. I narrowed down my research to Special police unit. In the first part of the thesis the basics of what stress is were described. I continued by presenting Special police unit, its tasks and organization, which led to explaining how to become the member of it. I defined work related stress, crisis situations and crisis interventions and listed numerous stress coping strategies. Last but not least, the connection with social pedagogy was described. The empirical part of my diploma thesis consists of qualitative analysis of interviews, which were done with three different members of Special police unit. Results show, that interviewees use the same five stress coping strategies. However, they all have some additional stress coping strategies which differ from one another. They all find unpredictable situations the most stressful. Two of the interviewees can manage to distinguish between work and private life, one can't, because his job is his life.

Vjera kao manifestacija religioznog doživljaja treba voditi ka pozitivnim, no nažalost, ponekad se manifestira i negativnim iskustvima u vidu nezdrave (psihopatološke) religioznosti. Ovaj rad pokušava prikazati suodnos religije, psihopatologije i duševnog zdravlja polazeći od svakodnevnih životnih situacija, koje su često krizne za suvremenog čovjeka, koji se gubi u moru materijalnih ponuda, ideologija i vjerovanja, a istodobno pokušava udovoljiti nerealnim zahtjevima okoline ili onoga što si postavi za cilj. Ako ne uspije u ostvarivanju ciljeva i zahtjeva često zapada u samodestruktivna ponašanja i/li razvija tendenciju prema nekim oblicima psihopatološkog stanja. Suvremeni čovjek, dezorijentiran i pritisnut brojnim negativnim čimbenicima iz svoje okoline, vremenom u sebi nakuplja negativne osjećaje koji se odražavaju i na njegovu duhovnu sferu. Sve ga to dovodi do nemira, patnje, straha, frustracija, neuroza, krivnje i neizdrživih pritisaka. Takve stresne i/li krizne egzistencijalne situacije čine čovjeka duhovno i tjelesno bolesnim. Religijska psihopatologija proučava i liječi različite duševne devijacije u religioznom iskustvu. Ta negativna iskustva su: vjerski fanatizam, opsesijska skrupuloznost, infantilnost, krive koncepcije Boga i svetaca, nerealna molitvena očekivanja, neurotični i duševni poremećaji, ekleziogene neuroze i dr. Nasuprot negativnim iskustvima (nezdravoj religioznosti), pozitivna religijska iskustva čovjeku pružaju smisao, nadu, utjehu, mir i stabilnost u svim životnim situacijama. Ovim radom želimo istaknuti da je cilj ispravno postavljene religije postići duševno spasenje pojedinca, nutarnji mir, duhovnu radost...a to podrazumijeva izmirenje sa Bogom, ljudima i samim sobom te sudjelovanje u božanskom životu i produbljivanju vjere u vječno. Svojom brigom i pastoralnim radom za duševno zdravlje čovjeka, Crkva ispunjava svoje poslanje. To postiže temeljnim pastoralnim smjernicama pozitivnih utjecaja nekih vjerskih praksi kao što su euharistija, sakramenti, molitva, ispovijed, meditacija i duhovna obnova, ističući pri tome odlike zdravog duhovnog života. Te odlike imaju snagu liječiti čovjeka i pomagati mu u sprječavanju razvoja duševnih bolesti ili pružiti snagu da se odupre postojećima. Pri tome ne treba zanemariti interdisciplinarnost i međusobno obogaćivanje psihološkog i duhovnog.

Ukrepanje policistov v kriznih situacijah zahteva dobro poznavanje teorije in prakse reševanja pojava, s katerim se soočajo. Poleg »klasičnih« kriznih situacij (zajetje in ugrabitev talcev ter zabarikadiranja v objekte) tuje policije v zadnjih desetletjih obravnavajo specifično krizno situacijo, t. i. amok situacijo. Pojav sicer ni posledica sodobnega načina življenja, saj je antropološko opisan že v 19. stoletju. Od »klasičnih« situacij se razlikuje tako v načinu storitve kot v pristopu k reševanju, ki ga praviloma izvajajo za to usposobljene enote policije (pogajalske skupine, specialna enota). Intervencija je pri amoku skoncentrirana na ukrepanje policistov, ki so prvi poslani na kraj dogajanja. Storilec v nekontroliranem besu pobija naključne žrtve, zato sta vsako odlašanje z intervencijo s strani policistov ter čakanje na ostale enote usodni za žrtve v situaciji. Z analizo situacij amok in zajetja talcev smo iskali razlike med psihološkimi profili storilcev teh dejanj, v načinu delovanja in taktike ter tehnike reševanja policijskih enot. Obravnava odmevnih primerov kriznih situacij v svetu je pokazala, da so tuje policije večinoma zelo dobro usposobljene za reševanje kriznih situacij. Slovenska policija v primerjavi s situacijo zajetja talcev praktično ne razpolaga z nobenim strokovnim gradivom, ki bi ga lahko uporabili pri teoretičnem in praktičnem usposabljanju policistov za primer situacije amok. Vse je še v povojih. Slovenska zakonodaja je glede uporabe orožja v policiji podobna državam v Evropi, kjer je že prišlo do amok situacije. Iz tega izhaja, da je slovenski prostor potencialno okolje, v katerem lahko pride do amok situacije. Police action in crisis situations requires a good knowledge of theory and practice on how to solve the phenomenon they are facing. In addition to "classic" crisis (hostage-taking and barricading in buildings) in recent decades, foreign police also treat specific crisis situations named amok situations. The appearance of amok situations are not a consequence of the modern lifestyle, it has been anthropologically described in the 19th century already. Amok situations differs from “classic” situations in the service as well as in the approach of solving, and usualy is carried out by specially trained police units (Negotiating Group, Special Forces). In an amok situation, the intervention is concentrated on the action of the first police officers sent to the scene. The perpetrator kills random victims in uncontrolled rage, so any delay of intervention by the policemen and any delays resulting from waiting for the other units can be fatal mistakes for victims in the situation. By analyzing amok situations and the hostage-taking situation, we were looking for differences between the psychological profiles of perpetrators of such acts, differences in the mode of action and tactics, and also differences in techniques police units use to solve situations. Treatment of high-profile cases (wide response cases) of crisis situations from other parts of the world has shown that foreign police are very well trained to deal with these events. In comparison, Slovenian police practically do not have any professional materials that could be used by policemen in a theoretical way, nor do they have practical training for such amok situations. Slovenian legislation regarding the use of weapons for police use is similar to legislations in other countries of Europe, where amok situations already have occurred. Hence it follows that Slovenia is a potential environment where amok situations can happen as well.

Heidegger govor poima kao egzistencijalnu strukturu tubitka – čovjeka, odnosno kao egzistencijalni fenomen. za njega se bit govora, riječi sastoji i pokazuje "kao riječ samog bitka… zato se rađa i oslobađa tako sporo i teško." govor se otkriva kao okrug (templum), kao kuća bitka i "samo se u tom okrugu može postići preokret iz područja predmeta i njihova predstavljanja u ono najunutarnjije prostora srca." ("Holzwege", S. 286). na jednom drugom mjestu Heidegger će reći da je čovjek samo pastir bitka, njegov čuvar, a čuvajući jezik, govor, riječ, on čuva blizinu bitka i smisao i bit čovještva. Slično tome, za Bubera osnovne riječi nisu svaka za sebe, nego parovi riječi, a jedna je osnovna riječ par Ja- ti.1 Osnovne riječi Ja-ti, izgovorene, zasnivaju neko postojanje i izgovaraju se samo čitavim bićem. za Bubera se čudo isključive prisutnost događa u susretu, u odnosu, kada pojedinačni i izdvojeni ti stoji sučelice Ja. tada se događa ljubav, koja je između, koja je susret i prisuće, ljubav koja vidi isključivo i samo cijelo biće, biće u cjelini i samo tada i samo takva ljubav koja je odnos, samo ona tada može pomoći, iscijeliti, podučiti, uzdići, izbaviti. tada je ta i takva ljubav odgovornost jednog Ja za jedno ti, u tome se sastoji i jednakost sviju koji vole, od najmanjeg do najvećeg, od najslabijeg do najmoćnijeg, od liječnika do pacijenta, koji je u oslabljenoj poziciji i traži lijepu riječ, a ne samo hladnu dijagnozu. Svjedoci smo na žalost da liječnici, koji i sami svjedoče tijekom svoje prakse, osobito oni koji se susreću s najtežim i neizlječivim bolestima, kako nisu spremni i kako su im najteži trenuci bili upravo oni u kojima su trebali izricati čitavo svoje biće drugome biću, a da to nisu uspijevali na takav način, niti su znali. Tehnologizacija se događa i na jeziku medicine ali i u samim ljudima koji jezikom više ne izriču istinu bitka. Mogli bismo dakle, reći Heideggerovim riječima, da ako je jezik kuća istine bitka, onda bi liječnici trebali biti pastiri – čuvari istine bitka.