Search

Research background. While it is clear that SARS CoV-2 coronavirus is the primary respiratory virus, there are no entirely clarified ways of transmission. Foodborne transmission has remained an unexplained path. Therefore, the goals of this paper are to examine and present an assessment of the most appropriate of the four selected kits for RNA extraction for the testing and detection of SARS-CoV-2 on food packaging surfaces, food surfaces, and in food. This will enable to indicate the possibility of infection through contact or direct food consumption. Experimental approach. Finding the best technique is vital as RNA extraction is one of the essential elements in detecting SARS-CoV-2. This was achieved through an experiment with four commercial kits following the original manufacturers’ protocols, and with a modification of the original protocols that included the use of ethanol and isopropanol. The selected kit was used for RNA extraction from the swabs of packaging surfaces, food surface, and ready-to-eat food samples. The coronavirus was then identified using real-time reverse transcription-polymerase chain reaction (RT-PCR) assays to determine whether the SARS-CoV-2 virus or viral particles are present in the food chain with the overall purpose of demonstrating the possibility that food can contribute as a vehicle for the transmission of the virus. Results and conclusions. The findings of this investigation made the most effective extraction kit and protocol stand out. The results of the applicability of the kit indicated a significant share of positive samples of viral SARS-CoV-2 virus particles on surfaces from the environment where infected persons with 'silent' COVID-19 infection, with mild symptoms or no symptoms, were present. However, according to the findings of the second part of the study, the virus was not detected on the examined samples of food packaging surfaces, food surfaces, and food. Novelty and scientific contribution. The presented results distinguished one of the most suitable protocols for isolating RNA from environmental surface samples. The main contribution of the study is in the presentation of the results, that is, the examination of samples that are primarily related to the food chain, food packaging, food surfaces, and ready-to-eat food. The results of this study could also be helpful for further determination of the potential of food as a vector for the transmission of coronaviruses., Pozadina istraživanja. Iako je jasno da je SARS CoV-2 koronavirus primarno respiratorni virus, nisu u potpunosti razjašnjeni načini njegovog prijenosa. Prijenos hranom je ostao neobjašnjen način prijenosa. Stoga su ciljevi ovoga rada bili ispitati i procijeniti koji je od četiri odabrana komercijalna kompleta za ekstrakciju RNK najprikladniji za testiranje i otkrivanje SARS-CoV-2 na pakiranjima, površini hrane i u hrani. Time bi se mogla utvrditi mogućnost infekcije kontaktom ili izravnom konzumacijom hrane. Eksperimentalni pristup. Pronalaženje najbolje tehnike je ključno, jer je ekstrakcija RNK jedan od bitnih elemenata u otkrivanju SARS-CoV-2. To je postignuto eksperimentom s četiri komercijalna kompleta za ekstrakciju, korištenih u skladu s izvornim protokolima proizvođača i njihovom modifikacijom koja je uključivala upotrebu etanola i izopropanola. Odabrani komplet korišten je za ekstrakciju RNK iz briseva s površina pakiranja, površine hrane i iz uzoraka gotove hrane. Koronavirus je zatim identificiran pomoću testova lančane reakcije polimerazom s reverznom transkripcijom u stvarnom vremenu (real-time RT-PCR), radi utvrđivanja prisutnosti virus SARS-CoV-2 ili virusnih čestica u prehrambenom lancu, sa sveukupnom namjerom dokazivanja mogućnosti prijenosa virusa putem hrane. Rezultati i zaključci. Rezultati ovog istraživanja istaknuli su najučinkovitiji komplet i protokol za izolaciju. Ispitivanjem primjenjivosti kompleta utvrđen je značajan udjel uzoraka pozitivnih na virusne čestice SARS-CoV-2 izdvojenih s površina iz radnog okoliša u kojem su boravile oboljele osobe s 'tihom' infekcijom COVID-19, odnosno s blagim simptomima ili bez simptoma bolesti. Međutim, prema nalazima drugog dijela istraživanja, virus nije detektiran na ispitanim uzorcima pakiranja hrane, površina hrane i hrane. Novina i znanstveni doprinos. Predstavljeni rezultati istaknuli su jedan od najprikladnijih protokola za izolaciju RNK iz okolišnih uzoraka površina. Glavni doprinos studije je u prikazu rezultata, odnosno ispitivanju uzoraka koji se primarno odnose na prehrambeni lanac, ambalažu hrane, površine hrane i gotovu hranu. Rezultati ove studije također bi mogli pomoći daljnjem određivanju potencijala hrane kao vektora za prijenos koronavirusa.

Background: Tahyna orthobunyavirus (TAHV) is a neglected mosquito-borne arbovirus. The vertebrate hosts for TAHV are hares, rabbits, hedgehogs and rodents, while Aedes vexans mosquitoes are the main vectors. Although TAHV is widespread throughout continental Europe, due to the lack of commercially available assays, human clinical cases are rarely reported. Aim: The aim of this study was to analyze the prevalence of TAHV in humans, animals and mosquitoes ('One Health') in Croatia. Methods: The study included: patients with neuroinvasive disease (NID) of unsolved etiology from continental and coastal Croatian regions (2017-2021 ; N=218) ; asymptomatic individuals from Zagreb and its surroundings (2020-2022 ; N=218) ; animals from Zagreb and its surroundings (2020- 2022 ; horses N=98, dogs N=70, cats N=24) and Aedes vexans mosquitoes collected in the Zagreb area (2020-2022 ; N=4456). TAHV neutralizing (NT) antibodies were detected using a virus neutralization test. Mosquito pools were tested for the presence of TAHV RNA using RT-PCR. Results: TAHV NT antibodies were detected in 20 (10.1%) patients with NID and 8 (3.7%) asymptomatic individuals. In two patients presented with meningitis, NT antibodies were detected in the CSF suggesting recent infection. While in patients with NID seroprevalence increased significantly with age from 1.8% to 24.4%, in asymptomatic individuals there was no difference in the seropositivity between age groups (2.5-7.7%). The majority of seropositive humans were residents of floodplains along the rivers in continental Croatia. In addition, a total of 29 (29.6%) horses, and 11 (11.7%) pet animals were found to be TAHV seropositive. No one mosquito pool tested positive for TAHV RNA. Conclusion: The presented results showed the presence of TAHV in Croatia. Further studies on a large sample of humans and animals are needed to confirm the prevalence of this neglected virus in the Croatian population.

Izvoditelji mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije (DDD) su tijekom provedbe mjera izloženi nizu štetnih radnih uvjeta, koji mogu u određenim okolnostima uzrokovati oštećenja zdravlja. Štetni radni uvjeti mogu uzrokovati opasnosti, štetnosti i napore. Poslodavac ima odgovornost i obvezu stalno procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika te osoba na radu. Kao rezultat analize i procjene rizika izrađuje se plan mjera za smanjivanje razine rizika, odnosno postupci i upute za „Rad na siguran način“. Rad donosi popis specifičnih opasnosti s kojima se susreću DDD izvoditelji, primjere iz prakse o planiranju mjera zaštite, opisuje kako provoditi zaštitu tijekom provođenja DDD mjera, donosi primjer „Upute za rad na siguran način za izvoditelje DDD mjera te primjer korisne i za teren pripremljene sažete „Upute za rad s biocidnim pripravkom“. Izvoditelji DDD mjera trebaju biti educirani, tijekom rada koristiti odgovarajuća osobna zaštitna sredstva i pridržavati se važećih radnih uputa, pravilnika i zakona, a mjere obavljati stručno i odgovorno.

Komarci su skupina kukaca rasprostranjena posvuda. Priroda staništa utječe na sastav faune komaraca, a uvjeti u okolišu utječu na mogućnost širenja virusa. Radi sposobnosti prijenosa bolesti, komarci su u središtu svjetskih entomoloških istraživanja. Srećom, mali broj vrsta komaraca može prenijeti uzročnike bolesti. Posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj su prisutne nove situacije vezane uz komarce: invazivne vrste komaraca Aedes albopictus (tigrasti komarac) i Aedes japonicus te arbovirusne bolesti koje prenose komarci. Među arbovirusnim bolestima u Hrvatskoj najčešće su West Nile i Usutu virusna infekcija, čije uzročnike prenosi domaći komarac Culex pipiens. Cjelovita zaštita od komaraca obuhvaća osobnu zaštitu, sprječavanje razvoja komaraca i pomaganje u učenju i osvješćivanju zajednice kako bi naša zajednička borba protiv komaraca bila što uspješnija. Za sprječavanje infekcija u putnika koji putuju iz Hrvatske najvažnija je cjelodnevna (kontinuirana) zaštita od vrsta Aedes aegypti i Ae. albopictus. Vrsta Ae. aegypti je vektor žute groznice, a obje vrste mogu prenositi dengue, chikungunya i Zika virus. Obje vrste su dobro prilagođene na život u naseljima, razvijaju se u umjetnim leglima i aktivne su tijekom dana. Stoga je važna osobna zaštita od komaraca, a ona obuhvaća: informiranje, savjetovanje i ako je potrebno cijepljenje prije putovanja, zaštita od uboda tijekom 24 sata (korištenje repelenata, nošenje prikladne odjeće, zaštita prozora i vrata) te u slučaju pojave simptoma bolesti što prije zatražiti liječničku pomoć

Posljednjih se godina na području Europe sve češće bilježi pojava arbovirusnih infekcija. Značajno mjesto među njima zauzimaju West Nile (WNV) i Usutu virusna (USUV) infekcija, čiji vektori su komarci. Ovaj rad prikazuje rezultate testiranja komaraca na prisutnost flavivirusa WNV i USUV, koji su prikupljeni na području Grada Zagreba u razdoblju od 2015. do 2019. godine. Komarci su uzorkovani CDC klopkama, BG Sentinel klopkama i aspiratorom. Za dokazivanje virusa ukupno su pripremljene 15.863 jedinke komaraca prikupljene tijekom 466 uzorkovanja. Determinirano je 10 vrsta komaraca. Jedinke su razvrstane u 700 skupnih uzoraka koji su testirani na prisutnost WNV i USUV RNA metodom RT- qPCR u stvarnom vremenu. RNA USUV je dokazana u tri skupna uzorka: jednom skupnom uzorku jedinki Ae. albopictus iz 2016. godine i dva skupna uzorka jedinki Cx. pipiens kompleks (2018. i 2019. godina). RNA WNV nije dokazana niti u jednom testiranom skupnom uzorku komaraca. Filogenetskom analizom pozitivnih skupnih uzoraka iz 2018. i 2019. godine dokazana je USUV europska linija 2. USUV pozitivni skupni uzorak komaraca Cx. pipiens kompleks iz 2018. godine dodatno je analiziran NGS metodom pri čemu su dokazane virusne sekvence iz različitih porodica virusa od kojih većina pripada virusima koji inficiraju komarce, a od virusa koji inficiraju sisavce i ptice dokazan je USUV. Dokaz RNA USUV u skupnim uzorcima komaraca u Zagrebu tijekom godina istraživanja pokazuje da je virus kontinuirano prisutan na istraživanom području te da je područje sjeverozapadne Hrvatske postalo endemsko područje za USUV. Dokazana RNA USUV u skupnom uzorku vrste Ae. albopictus 2016. godine prvi je dokaz flavivirusa u komarcima u Hrvatskoj.

Legla komaraca su izvor i osnovno stanište komaraca. Raznolika su po svojoj prirodi, smještaju i aktivnosti. Legla komaraca trebaju biti ključno mjesto suzbijanja komaraca pri čemu bi suzbijanje trebalo provoditi na način najprikladniji za očuvanje zdravlja okoliša i zdravlja ljudi, ako je moguće dugoročno. Naseljena područja osiguravaju raznolika i vrlo pogodna legla za brojne vrste komaraca među kojima se posljednjih godina u Hrvatskoj posebno ističe napasni tigrasti komarac (Aedes albopictus), dok poplavna područja u povoljnim prirodnim uvjetima osiguravaju populacije bogate brojem komaraca. Otkrivanje legla komaraca i suzbijanje ličinki u njima (larvicidno suzbijanje) često je vrlo složen i zahtijevan posao, no treba biti osnova Programa suzbijanja komaraca.

Krpelji, porodica Ixodidae, broje više od 700 vrsta. Važna su skupina člankonožaca radi sposobnosti prijenosa uzročnika bolesti na ljude i životinje te su time zanimljiv segment medicinske entomologije. Kao i u mnogih drugih skupina člankonožaca tako i kod krpelja postoje određeni problemi u određivanju sličnih vrsta na temelju morfoloških značajki te je za pretpostaviti da se i u nekim literaturnim podacima „kriju“ određene pogreške. Metoda DNA barkodiranja predstavlja univerzalni sistem za determinaciju biološkog materijala u smislu određivanja vrsta te omogućuje otkrivanje novih, još neopisanih vrsta koje se ne mogu međusobno razlikovati na temelju morfoloških obilježja, tzv. kriptičnih vrsta. Temelji se na određivanju slijeda nukleotida standardiziranog fragmenta mitohondrijskog gena za podjedinicu I citokrom oksidaze (COI) duljine 658 parova baza. Studija koju prezentiramo predstavlja sveobuhvatno istraživanje faune krpelja u Hrvatskoj. Krpelji su uzorkovani u tri biogeografske regije: kontinentalnoj, središnje-planinskoj i mediteranskoj. Uz morfološko određivanje vrsta provedena je i DNA barkod analiza za određeni broj uzoraka. Rezultati ove studije ukazuju da je zbog medicinske važnosti krpelja, u određivanju vrsta značajan „integrativni pristup“ koji uz morfološke uključuje i molekularne analize.

Integrirano suzbijanje štetnika (Pest management) je složen postupak, istovremeno konvencionalan i suvremen, preventivan i kurativan, a uključuje ekološke i kemijske postupke. Integrirano suzbijanje štetnika sastoji se od pet osnovnih sastavnih postupaka: pregled površina i prostora te utvrđivanje problema, determinacija ili određivanje vrste štetnika, preporuka (savjetovanje) i edukacija korisnika, provedba suzbijanja štetnika, ocjena provedene mjere i planiranje budućih postupaka. Način suzbijanja štetnika (bez obzira radi li se o općim, posebnim ili protuepidemijskim DDD mjerama) mora biti pažljivo planiran i izveden. Za svaku vrstu štetnika prisutnu u našem okruženju treba obaviti stručni izvid i pregled infestiranog prostora i površina, utvrditi vrstu štetnika i ako je moguće uzrok infestacije, a zatim ostale korake čiji bi konačni rezultat trebao biti prostor i površine slobodni od štetnika. Pri tome treba procijeniti koje metode primjeniti i biocidna sredstva koristiti, kako bi se dogodio najmanji rizik za okoliš i zdravlje ljudi.

Pojava flavivirusnih infekcija tijekom posljednja dva desetljeća sve se češće bilježi na području Europe. Među infekcijama značajno mjesto zauzimaju West Nile (WNV) i Usutu virusna (USUV) infekcija, čiji vektori su komarci. Na području sjeverozapadne Hrvatske (Grad Zagreb i Međimurska županija) u razdoblju od 2015. do 2020. godine odrasle jedinke komaraca su uzorkovane radi testiranja na prisutnost WNV i USUV virusa. Komarci su uzorkovani CDC klopkama, BG Sentinel klopkama i aspiratorom. Ukupno je obavljeno 618 uzorkovanja, 613 u Zagrebu (2015.-2020. godine) i 5 u Međimurskoj županiji (2017. godina). Za dokazivanje virusa ukupno su pripremljene 20.363 jedinke komaraca, od čega s područja Zagreba 20.291, a s područja Međimurske županije 72 jedinke. Određeno je 11 vrsta komaraca. Jedinke su razvrstane u 899 skupnih uzoraka komaraca koji su testirani na prisutnost WNV i USUV RNA metodom RT-qPCR u stvarnom vremenu. RNA USUV je dokazana u četiri skupna uzorka komaraca: jednom skupnom uzorku jedinki Ae. albopictus iz 2016. godine (Zagreb), dva skupna uzorka jedinki Cx. pipiens kompleks iz Zagreba (2018. i 2019. godina) i jednom skupnom uzorku Cx. pipiens kompleks iz Preloga (Međimurje). RNA WNV nije dokazana niti u jednom testiranom skupnom uzorku komaraca. Filogenetskom analizom pozitivnih skupnih uzoraka iz 2018. i 2019. godine dokazana je USUV europska linija 2. USUV pozitivni skupni uzorak komaraca Cx. pipiens kompleks iz 2018. godine (uzorkovan na području ŠRC Jarun) dodatno je analiziran NGS metodom pri čemu su dokazane virusne sekvence iz različitih porodica virusa od kojih većina pripada virusima koji inficiraju komarce, a od virusa koji inficiraju sisavce i ptice dokazan je USUV. Dokaz RNA USUV u skupnim uzorcima komaraca uzastopno tijekom četiri godine na području sjeverozapadne Hrvatske pokazuje da je virus kontinuirano prisutan na istraživanom području te da je navedeno područje postalo endemsko područje za USUV.

Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije sudjeluje u provedbi nacionalnog sustava praćenja invazivnih vrsta komaraca na području Zagrebačke županije, tj. prikupljanju podataka o raširenosti vrsta Aedes albopictus i Aedes japonicus od 2016. godine. U ovom radu prikazani su detaljni podaci za 2016. i 2019. godinu. Cilj praćenja invazivnih vrsta komaraca je objedinjavanje podataka po županijama u jednu nacionalnu bazu koja će se koristiti pri izradi procjene rizika za vektorske zarazne bolesti. Praćenje invazivnih vrsta komaraca provedeno je korištenjem ovipozicijskih klopki na području slijedećih gradova Zagrebačke županije: Samobor, Zaprešić, Jastrebarsko, Velika Gorica, Ivanić-Grad, Dugo Selo, Sveti Ivan Zelina i Vrbovec. Determinaciju komaraca i obradu podataka je obavio Nastavni zavod za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu. Vrsta Ae. albopictus je zabilježena tijekom navedenih godina praćenja na području svih gradova Zagrebačke županije, dok se vrsta Ae. japonicus povremeno pojavljuje na istraživanom području gradova: Zaprešić, Samobor, Jastrebarsko, Ivanić- Grad, Dugo Selo, Sveti Ivan Zelina i Vrbovec. Prisutnost vrste Ae. albopictus kontinuiranim praćenjem na svim lokacijama istraživanog područja ukazuje da se vrsta udomaćila. Prisutnost vrste Ae. japonicus tijekom godina praćenja je manja i nije bila dokazana na području grada Velike Gorice. Potvrđena prisutnost, povećana brojnost i rasprostranjenost determiniranih komaraca ima veliki epidemiološki i javnozdravstveni značaj s obzirom da su komarci molestanti i vektori zaraznih bolesti.

U domaćinstvima ili malenim prehrambenim pogonima pojavljuju se različiti štetnici poljoprivrednih proizvoda. Premda štete koje uzrokuju naizgled nisu značajne kao štete nastale sustavnim utjecajem štetnika na poljima i u skladištima, sveukupan zbir ovih pojedinačnih šteta nije zanemariv. Rad donosi opis najčešćih vrsta štetnika hrane u domaćinstvu i u trgovinama, preporuke za prevenciju šteta u domaćinstvu te mjere suzbijanja štetnika.

Tijekom posljednjeg desetljeća invazivna vrsta Aedes albopictus (Skuse 1894), tigrasti komarac, značajno je povećala svoj areal rasprostranjenja na području Europe (i Hrvatske) te dokazala svoj vektorski potencijal pojavom niza autohtonih infekcija u ljudi uzrokovanih dengue, chikungunya i Zika virusom. Kroz niz različitih aktivnosti koje se provode, kako na području Europe, tako i na području Hrvatske, nastoje se ublažiti posljedice udomaćivanja tigrastog komarca. U okviru provedbe grčko-talijanskog projekta pod naslovom „LIFE CONOPS - Development & demonstration of management plans against - the climate change enhanced - invasive mosquitoes in S. Europe” izrađen je plan upravljanja (nadzora i suzbijanja) vrstom Ae. albopictus na području Europe. Plan je oblikovan kao sveobuhvatan, praktičan i tehnički priručnik za pomoć sudionicima u organiziranim aktivnostima nadzora i suzbijanja komaraca. Uključuje koordinirane akcije kao što su standardizirane aktivnosti suzbijanja, aktivnosti nadziranja provedenih mjera, protokoli za praćenje (monitoring), aktivnosti za uključivanje sudionika i lokalne zajednice te plan žurnog suzbijanja vektora radi smanjenja rizika od pojave epidemije. Ovaj rad donosi pregled plana i njegovih komponenti kao izvrsnog vodiča za poboljšanje planiranja, organizacije i provedbe aktivnosti nadzora i suzbijanja vrste Ae. albopictus na području Hrvatske.

This paper studies robust variants of the maximum weighted independent set problem and the minimum weighted vertex cover problem, respectively. Both problems are posed in a vertex-weighted graph. The paper explores whether the complement of a robustly optimal independent set must be a robustly optimal vertex cover, and vice-versa.

Virus zapadnog Nila (WNV) i virus Usutu (USUV) su srodni flavivirusi s preklapanjem zemljopisnog raspona vrsta prijenosa, domaćina i vektora. Svaki od ova dva virusa se dodatno može razvrstati u više genskih loza. Ptice su im prirodni rezervoari, vektori su komarci, dok ljude i ostale kralješnjake smatramo slučajnim, odnosno krajnjim domaćinima. Brojne ptičje vrste mogu biti zaražene, no manji broj vrsta iz redova vrapčarki, močvarica i sova zbog dugotrajne i izrazito visoke viremije smatramo kompetentnim rezervoarima koji služe za daljnje širenje virusa. Pojedine ptičje vrste su posebno osjetljive prema ovim virusima pa infekcija, osim teške kliničke slike u kojoj prevladavaju neurološki simptomi, može rezultirati i uginućem. Prema sojevima WNV koji prevladavaju u Europi, posebno su osjetljivi jastreb (Accipiter gentilis) i kobac (Accipiter nisus), ali i druge grabljivice. Kos (Turdus merula) i velika sova (Strix nebulosa) posebno su osjetljivi na USUV. Iako su u proteklom desetljeću u Hrvatskoj u više navrata dokazane infekcije ljudi i konja, WNV i USUV su u ptica u Hrvatskoj prvi put dokazani u rujnu 2018. godine. WNV je detektiran u dva oboljela jastreba iz sjeverozapadne Hrvatske. Jastrebovi su pokazivali izrazite neurološke simptome, a potom su i uginuli. Detektirani WNV pripada genskoj lozi 2, kao i brojni humani izolati iz Hrvatske detektirani u istoj sezoni prijenosa. Analiza cijelog genoma WNV iz jastreba pokazuje najveću sličnost (99, 8 %) sa sojevima dokazanim u pticama iz Njemačkoj iz iste godine. USUV je detektiran u mozgu uginulog kosa u središnjoj Hrvatskoj. Detektirani USUV pripada genskoj lozi Europa 2, kao i humani izolat iz istočne Hrvatske i izolat iz komarca u Zagrebu koji su detektirani u istoj sezoni prijenosa. Analizirani dio gena NS5 soja USUV iz kosa identičan je virusima dokazanim u mozgu kosova u Češkoj 2017. i u Austriji 2016. godine. S obzirom na učestalost infekcija WNV i USUV u slučajnim domaćinima u Hrvatskoj, ova dva nalaza u pticama predstavljaju tek naznaku nazočnosti i značaja ovih virusa za populaciju divljih ptica u Hrvatskoj. Potrebna su daljnja istraživanja WNV i USUV u ptica u Hrvatskoj, naročito vrsta koje su osjetljive na infekciju ovim virusima.

Tigrasti komarac, Aedes albopictus invazivna je vrsta koja kontinuirano i vrlo uspješno povećava areal rasprostranjenosti, kako na području Europe, tako i Hrvatske. Udomaćivanju vrste značajno pridonosi trgovina na globalnoj razini, sve veći broj putovanja te klimatske promjene. Tigrasti komarac štetno utječe na okoliš te donosi ekonomske štete. Sve veća prisutnost vrste u Europi uz sve veći broj putnika povratnika iz endemskih područja epidemija denge, chikungunya i Zika virusne infekcije povećava rizik od pojave ovih bolesti na Europskom području. Od 2007. godine kada je u Europi zabilježena prva epidemija uzrokovana chikungunya virusom (Italija), do danas je sve češća pojava većih i manjih epidemija uzrokovanih virusima chikungunya i dengue, a 2019. godine prvi put je u Europi zabilježena autohtona pojava Zika virusne infekcije (Francuska). Osim što Ae. albopictus ima vektorski potencijal za prijenos različitih uzročnika bolesti, značajan je kao ozbiljan molestant (napasnik). Stoga se kroz djelatnost različitih institucija i niz aktivnosti na području Europe (i Hrvatske) ulažu značajni napori s ciljem ublažavanja posljedica udomaćivanja vrste Ae. albopictus. U okviru provedbe grčko-talijanskog projekta pod naslovom "LIFE CONOPS - Development & demonstration of management plans against - the climate change enhanced - invasive mosquitoes in S. Europe" europski stručnjaci izradili su plan upravljanja - nadzora i suzbijanja invazivne vrste komaraca Ae. albopictus na području Europe. Plan je oblikovan kao sveobuhvatan, praktičan i tehnički priručnik za pomoć sudionicima u organiziranim aktivnostima nadzora i suzbijanja tigrastog komarca te je objavljen kao znanstveni rad1. Rad donosi detaljno razrađen plan za situaciju kada je vrsta Ae. albopictus udomaćena na određenom području, a uključuje nekoliko aktivnosti koje se mogu mijenjati prema dostupnim lokalnim resursima, procjeni troškova te prema procjeni koristi. Aktivnosti primarnih komponenti plana su: procjena javnozdravstvenog utjecaja komaraca, praćenje i nadzor (monitoring) komaraca ovipozicijskim klopkama, standardne mjere suzbijanja (kontrole) komaraca na javnim i privatnim površinama, sudjelovanje zajednice, mjere suzbijanja od vrata do vrata na privatnim posjedima (dvorištima), žurne mjere suzbijanja kao odgovor na prijave unesenih slučajeva oboljenja čiji su uzročnici dengue, chikungunya ili Zika virus, kontrola učinkovitosti suzbijanja i sprječavanje rezistencije na insekticide. Od prvog nalaza tigrastog komarca u Hrvatskoj do danas javnozdravstveni djelatnici i tvrtke uključene u provedbu mjera dezinsekcije komaraca iz godine u godinu ulažu sve veće napore u različitim aktivnostima nadzora (monitoringa) vrste, u edukaciji građana i provedbi mjera dezinsekcije. Navedeni plan može poslužiti kao izvrstan vodič za poboljšanje provedbe aktivnosti i mjera koje su zastupljene u našim programima suzbijanja komaraca, odnosno kao vodič za uvođenje aktivnosti koje nisu uključene u programe.

This work is concerned with robust variants of the maximum weighted independent set problem (MWIS problem). Three basic robustness criteria are used, i.e. absolute robustness, robust deviation and relative robust deviation. More general ordered weighted averaging criteria (OWA) are also considered. Problems are posed in a graph whose vertices are given weights. Uncertainty in vertex weights is expressed through a finite collection of explicitly given scenarios or by intervals. First we explore relationship between robust variants of our problem and robust variants of minimum weighted vertex cover problem (MWVC). In more detail, we explore whether the complement of a robustly optimal independent set must be a robustly optimal vertex cover, and vice-versa (as it is true for conventional optima). It turns out that the answer to this question is not straightforward. More precisely, the answer depends on the chosen criterion of robustness. Further, since solving the conventional MWIS problem is already NP-hard, finding the exact solution of its robust counterpart obviously cannot be any easier. Therefore, we propose an approximate algorithm for solving the considered robust variants, which is based on evolutionary computing and on various crossover and mutation operators. The algorithm is experimentally evaluated on appropriate problem instances. It is shown that satisfactory solutions can be obtained for the mentioned robust robustness criteria in reasonable time. Finally, we explore complexity of our robust variants on trees. It is well known that the conventional MWIS problem can be solved in polynomial time on trees. However, it turns out that almost all robust variants are NP-hard. Hence, we propose an approximative algorithm specially designed for trees which takes into consideration their special structure. More precisely, the algorithm combines good features from dynamic programming, evolutionary computing and greedy decision making. Again, the algorithm is experimentally evaluated on appropriate problem instances. It is shown that satisfactory solutions can be obtained for any of the three basic robustness criteria in reasonable time. Konvencionalna optimizacija podrazumijeva maksimiziranje ili minimiziranje funkcije cilja nad danim skupom dopustivih rješenja koja zadovoljavaju određena ograničenja. Međutim, u stvarnim situacijama, ulazni podaci su često nepoznati i podložni promjenama. Suvremena metoda za rad s takvim nesigurnostima se zove robusna optimizacija. Ovaj rad se bavi robusnim varijantama problema maksimalnog težinskog nezavisnog skupa (problem MTNS). Koriste se tri osnovna kriterija robusnosti: apsolutna robusnost, robusna devijacija te relativna robusna devijacija. Također se promatraju i općenitiji OWA kriteriji. Nesigurnost u pogledu težina vrhova izražena je preko eksplicitnog skupa scenarija ili pomoću intervala. Neka je \(G=(V,E)\) neusmjereni graf, gdje je \(V\) skup vrhova, a \(E\) skup bridova. Nezavisni skup od \(G\) je podskup skupa vrhova \(X \subseteq V\) takav da ne postoje dva vrha iz \(X\) koja su susjedna (povezana bridom iz \(E\)). Nadalje, neka je \(G=(V,E)\) neusmjereni graf čiji vrhovi imaju cjelobrojne nenegativne težine. Maksimalni težinski nezavisni skup} od \(G\) je nezavisni skup od \(G\) takav da je zbroj težina vrhova najveći mogući. Problem nalaženja takvog skupa za dani graf se naziva (konvencionalni) problem maksimalnog težinskog nezavisnog skupa (MTNS).Da bismo definirali robusne varijante problema tj. njihova rješenja, prvo uvodimo sljedeće oznake. Označimo sa \(S\) skup svih scenarija i pretpostavimo da je svaki scenarij zadan s \(n\)-torkom uređenih brojeva gdje \(n\) predstavlja broj vrhova. Za \(X\) proizvoljni nezavisni skup, \(F(X,s)\) je vrijednost funkcije cilja konvencionalnog problema za scenarij \(s\). Funkcija \(F(X,s)\) je jednaka zbroju težina vrhova iz skupa \(X\) za scenarij \(s\). Nadalje \(F^*_s\) je optimalna vrijednost funkcije cilja konvencionalnog problema za scenarij \(s\). \(\Phi\) je kolekcija svih nezavisnih skupova. Apsolutno robusno rješenje \(X_A\) je nezavisni skup čiji je minimum funkcije cilja, mjerene po svim scenarijima, najveći mogući tj. \[\begin{equation*} \text{opt}_A = \max_{X \in \Phi} \min_{s \in S} F(X,s) = \max_{X \in \Phi} F_A(X) = F_A(X_A). \end{equation*}\] Robusno devijantno rješenje \(X_D\) je nezavisni skup čije je maksimalno odstupanje od konvencionalnog optimuma, mjerenog po svim scenarijima, najmanje moguće tj. \[\begin{equation*} \text{opt}_D= \min_{X \in \Phi} \max_{s \in S} \Big( F^*_s - F(X,s) \Big) = \min_{X \in \Phi} F_D(X) = F_D(X_D). \end{equation*}\] Relativno robusno devijantno rješenje \(X_R\) je nezavisni skup čije je maksimalno relativno odstupanje od konvencionalnog optimuma, mjerenog po svim scenarijima, najmanje moguće tj. \[\begin{equation*} \text{opt}_R= \min_{X \in \Phi} \max_{s \in S} \Big((F^*_s - F(X,s))/F^*_s \Big) = \min_{X \in \Phi} F_R(X) = F_R(X_R). \end{equation*}\] OWA kriteriji su generalizacija navedenih kriterija. Primjerice, OWA\(_A\) se definira na sljedeći način. Za odabrano rješenje \(X\) pripadne vrijednosti funkcije cilja \(F(X,s)\) sortiramo uzlazno: \[\begin{equation*} F(X,s_{\sigma(1)}) \leq F(X,s_{\sigma(2)}) \leq \ldots \leq F(X,s_{\sigma(p)}), \end{equation*}\] \(\sigma\) je permutacija. Tada se \(OWA_A\) cijena za \(X\) računa: \[ O_A(X) = \sum_{i=1}^p a_i\cdot F(X,s_{\sigma(i)}) . \] OWA\(_A\) rješenje \(X_{OA}\) je nezavisni skup koje maksimizira funkciju \(O_A(X)\) na skupu svih mogućih rješenja tj. \[\begin{equation*} \text{opt}_{OA} =O_A(X_{OA}) =\max_{X \in \Phi} O_A(X). \end{equation*}\] U radu prvo istražujemo odnos između robusnih varijanti našeg problema i robusnih varijanti problema minimalnog težinskog vršnog pokrivača (problem MTVP). Definirajmo problem MTVP. Neka je \(G=(V,E)\) neusmjereni graf, gdje je \(V\) skup vrhova, a \(E\) skup bridova. Vršni pokrivač od \(G\) je podskup skupa vrhova \(Y \subseteq V\) takav da je svaki brid iz \(E\) incidentan s barem jednim vrhom iz \(Y\). Neka je \(G=(V,E)\) neusmjereni graf čiji vrhovi imaju cjelobrojne nenegativne težine. Minimalni težinski vršni pokrivač od \(G\) je vršni pokrivač od \(G\) takav da je zbroj težina vrhova najmanji mogući. Problem nalaženja takvog skupa za dani graf se naziva (konvencionalni) problem minimalnog težinskog vršnog pokrivača (MTVP). Istražujemo je li komplement robusno optimalnog nezavisnog skupa robusno optimalni vršni pokrivač i obratno (kao što vrijedi za konvencionalne optimume). Pokazuje se da odgovor na to pitanje nije trivijalan. Točnije, odgovor ovisi o odabranom kriteriju robusnosti. Komplement robusnog devijantnog rješenja problema MTNS je robusno devijantno rješenje problema MTVP i obratno. Za ostale kriterije ne vrijedi ekvivalencija osim u nekim specijalnim slučajevima. Potom se bavimo rješavanjem robusnih varijanti problema MTNS na običnim grafovima. Kako je rješavanje konvencionalnog problema MTNS već NP-teško, nalaženje egzaktnog rješenja njegove robusne varijante neće biti ništa lakše. Stoga predlažemo približni algoritam za rješavanje spomenutih robusnih varijanti koji se temelji na evolucijskom računanju i na kolekciji različitih operatora križanja i mutacija. Navedeni algoritam je eksperimentalno testiran na odgovarajućim instancama problema. Pokazuje se da je moguće postići zadovoljavajuća rješenja u prihvatljivom vremenu. Konačno, istražujemo složenost navedenih robusnih varijanti na stablima. Poznato je da je konvencionalni problem MTNS na stablima rješiv u polinomijalnom vremenu. Nažalost, pokazuje se da su gotovo sve robusne varijante NP teške. Stoga predlažemo približni algoritam dizajniran specijalno za stabla koji uzima u obzir njihovu specifičnu strukturu. Detaljnije, algoritam kombinira dobre osobine dinamičkog programiranja, evolucijskog računanja i pohlepnog odlučivanja. Navedeni algoritam je također eksperimentalno testiran na odgovarajućim instancama problema. Opet se pokazuje da je moguće postići zadovoljavajuća rješenja u prihvatljivom vremenu.

Temeljem inicijative Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2016. godini je započeta, a tijekom 2017. i 2018. godine nastavljena na području cijele Hrvatske provedba nacionalnog monitoringa invazivnih vrsta komaraca kroz mrežu županijskih zavoda za javno zdravstvo i u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta u Osijeku. Determinacija komaraca je provedena u Zagrebu, Puli, Splitu, Rijeci i Osijeku. Ovipozicijskim klopkama su od svibnja do studenog 2018. dva puta mjesečno prikupljani podaci o nalazima invazivnih komaraca roda Aedes, osobito u područjima za koje nisu postojali podaci. Ovipozicijske klopke su relativno jednostavna i jeftina metoda za nadzor i rano otkrivanje invazivnih vrsta komaraca na mjestima ulaska. Podaci o zastupljenosti komaraca na području Hrvatske služe za izradu karte rasprostranjenosti žarišta, izradu jedinstvene nacionalne baze podataka te procjenu rizika za vektorske zarazne bolesti. Provedeni nacionalni monitoring u 2018. godini potvrdio je prisutnost azijskog tigrastog komarca - Aedes (Stegomyia) albopictus (Skuse, 1895) u svim županijama, osim u Varaždinskoj županiji koja nije sudjelovala u monitoringu. Također potvrđen je nalaz komarca Aedes (Finlaya) japonicus japonicus (Theobald) u županijama gdje tijekom 2017. godine nije bio zabilježen. Postojeći uvjeti potrebni za razvoj i razmnožavanje te prisutni vektorski potencijal determiniranih komaraca uz eventualnu pojavnost uzročnika mogu imati značajan utjecaj na širenje zaraznih bolesti. Prekomjerna brojnost jedinki komaraca zbog povoljnih životnih uvjeta, kao i zbog povećanih migracija ljudi te transporta roba, postaje sve izraženiji problem za ljudsko zdravlje te je potrebno osvijestiti javnost o važnosti i načinima sprječavanja razmnožavanja i širenja komaraca. Provedba nacionalnog monitoringa je odličan primjer suradnje gotovo svih uključenih institucija u Hrvatskoj.

Povećanje svjesnosti osoba koje rukuju hranom o nužnosti pridržavanja pravila u organizaciji pripreme i tijekom same pripreme hrane, u njenoj distribuciji i čuvanju, važnost samokontrole procesa, redovito pranje, čišćenje i dezinfekcija prostora, pribora i opreme te redovito ispitivanje mikrobiološke čistoće nužni su kao preduvjet sprječavanja pojave epidemije trovanja hranom. No, ako se epidemija trovanja hranom dogodi, važno je rano otkriti i poduzeti mjere sprječavanja širenja zaraze. Jedna od mjera je dezinfekcija kao posebna mjera. Osim navedene situacije, izdvajamo i situaciju kada su u sanitarnom nadzoru uočene nepravilnosti u održavanju površina, prostora ili objekata koje pogoduju razvoju mikroorganizama. Rad opisuje postupanje u navedenim situacijama te opisuje provedbu kontrole mikrobiološke čistoće objekata.

Azijska invazivna vrsta komaraca Aedes koreicus (Edwards, 1917) pronađena je prvi put na području Europe 2008. godine u Belgiji. Od tada do danas pronađena je u više zemalja središnjeg dijela Europe: Italiji, na graničnom području Švicarske i Italije, u Europskom dijelu Rusije, Sloveniji, Njemačkoj i Mađarskoj. U pojedinim područjima se udomaćila. Vrsta Ae. koreicus genetski je srodna i morfološki vrlo slična vrsti Aedes japonicus. Sposobnost preživljavanja hladnih zima, područja pojavljivanja u Europi te legla vrste ukazuju da vrsta posjeduje i ekološke karakteristike slične karakteristikama vrste Ae. japonicus. Dokazano je da je Ae. koreicus vektor virusa japanskog encefalitisa, nematoda Dirofilaria immitis te potencijalni vektor Chikungunya virusa i nematoda Brugia malayi. Obzirom na prisutnost Ae. koreicus u susjednim državama Hrvatske te na ekološke osobitosti vrste, prisutnost i nalaz vrste u Hrvatskoj se očekuje.

The Ixodes ricinus ticks are vectors of a large variety of pathogens, of which tick-borne encephalitis virus (TBEV), Borrelia burgdorferi sensu lato complex and Anaplasma phagocytophilum are the most important human pathogens. In Croatia, TBE and Lyme-borreliosis are continuously detected, while human granulocytic anaplasmosis is reported sporadically. The aim of this study was to analyze the prevalence of tick-borne zoonoses in patients with a history of a tick bite. During a two-year period (January 2017-December 2018), serum and cerebrospinal fluid (CSF) samples were collected from 45 patients with neuroinvasive disease and tested for the presence of IgM and IgG antibodies to TBEV, B. burgdorferi and A. phagocytophilum. Patients were from continental Croatian counties. Serological tests were performed using a commercial enzyme-linked immunosorbent assay ; ELISA (TBEV and B. burgdorferi) or indirect immunofluorescence assay ; IFA (A. phagocytophilum). TBEV IgM/IgG positive samples were further tested for IgG avidity (ELISA). B. burgdorferi IgM/IgG positive samples were confirmed using an immunoblot test. TBE was confirmed in 29 patients and neuroborreliosis in three patients by detection of IgM and IgG antibodies in both serum and CSF samples. In two patients, TBEV and B. burgdorferi co-infection was found. Human granulocytic anaplasmosis was not detected during the tested period ; however IgG antibodies to A. phagocytophilum were detected in 12 patients with antibody titers ranged from 64 to 512. Cases occurred from April to November. Majority of patients were from Koprivnica- Križevci, Međimurje, Osijek-Baranja and Varaždin County. Our results showed that continental Croatian regions are still endemic for TBEV and Lyme-borreliosis. Further studies on larger number of patients are needed to confirm the prevalence and clinical significance of human granulocytic anaplasmosis.

Introduction: West Nile virus (WNV) is one of the most widely distributed arboviruses. In Croatia, first clinical cases of WNV neuroinvasive disease were reported in 2012, thereafter cases were continuously detected. In addition, infections in horses and poultry were also documented. In 2018, the largest outbreak of WNV occurred with more than 60 human cases. For the first time in Croatia, WNV infections were detected in wild birds. Aims: The aims of this study were to analyze epidemiological characteristics and molecular epidemiology of WNV infections detected during 2018 transmission season. Methods: From January to December 2018, a total of 182 patients with neuroinvasive disease and 70 patients with symptoms compatible with WNV fever were tested for the presence of WNV RNA, IgM/IgG antibodies and IgG avidity. In addition, a total of 2759 horses were tested for the presence of WNV IgG antibodies. IgG positive serum samples were further tested for IgM antibodies for confirmation of recent infection. Thirty-five dead wild birds were tested for WNV RNA. Meteorological conditions (air temperature, precipitation) were also analyzed. Results: WNV infection (WNV neuroinvasive disease/WNV fever) was confirmed in 61 patients. Cases occurred in ten continental Croatian counties. Phylogenetic analysis of six detected strains showed circulation of WNV lineage 2. Acute asymptomatic infection was documented in 13/0.03% horses from three continental counties while IgG antibodies were detected in 232/8.4% horses. Seroprevalence rates were higher in continental counties (3.2- 26.0%) compared to counties on the Adriatic coast (0-4.8%). IgM positive horses were detected from March to June, while human infections occurred from July to October. Two WNV positive goshawks were detected in September. The early start of WNV season was associated with favorable climate conditions (very warm April and May). Conclusion: Our results confirm the need of continuous multidisciplinary ("One health") surveillance of this emerging viral zoonosis.

Osim člankonožaca vektora bolesti i molestanata (komarci, krpelji, stjenice, uši, buhe) u stambenim prostorima i dvorištima mogu se u velikom broju pojaviti neke vrste člankonožaca. Tada je za smanjenje njihovog broja potrebno poduzimati prvenstveno fizikalne, a ponekad i kemijske mjere. Rad donosi opsežan opis i mjere za smanjenje broja slijedećih vrsta i skupina člankonožaca: azijske božje ovčice, kornjaši Paederinae, uholaže, babure i skokuni.

Usutu virus (USUV) is a mosquito-borne arbovirus that belongs to the family Flaviviridae, genus Flavivirus. Birds are the natural reservoirs of virus and mosquitoes of the genus Culex are the main vectors. Although human clinical cases were rarely reported, recent data from Italy showed that USUV infections may be more frequent than WNV infections in regions where both viruses co- circulate. The aim of this study was to present the occurrence, clinical symptoms and molecular epidemiology of USUV infections detected in Croatia. USUV was confirmed by detection of specific antibodies using ELISA and virus neutralization test (VNT) and/or detection of USUV RNA using RT-PCR. RT-PCR positive samples were further tested using Sanger sequencing. In Croatia, the first USUV seropositive human was detected in 2012. So far, six cases of human USUV neuroinvasive disease were confirmed. Three cases were detected in 2013 and three cases in 2018 transmission season, five years after the first ones. In five patients, infection was confirmed by detection of USUV neutralizing antibodies, while in one fatal case, USUV RNA was detected in a urine sample. Patients were from Zagreb/Zagreb County, Požega-Slavonia and Osijek-Baranja County. Two USUV seropositive horses were recorded 2011 in Zagreb and Sisak-Moslavina County. During the 2018 outbreak, USUV was for detected the first time in one dead blackbird (Turdus merula) from Zagreb County. USUV positive mosquito pools were recorded in 2016 (Aedes albopictus ; Zagreb), 2017 (Culex pipiens ; Međimurje County) and 2018 (Cx. pipiens ; Zagreb). Sequence was obtained from pooled Cx. pipiens sample collected in 2018. Phylogenetic analysis showed that Croatian strains detected in human, blackbird and Cx. pipiens pool belong to USUV Europe 2 lineage. Our results confirm the presence of USUV in Croatia. Further studies are needed to analyze the clinical significance as well as distribution of this emerging arboviral infection.

Molecular epidemiology of West Nile virus (WNV) and Usutu virus (USUV) in Croatia during 2017 and 2018 was described. A total of 11 human WNV strains, one avian WNW strain as well as one human USUV strain, one avian USUV strain and one mosquito USUV strain were analyzed at the molecular level and compared phylogenetically with contemporary WNV and USUV viruses from other countries.

Tick-borne encephalitis virus (TBEV) and West Nile virus (WNV) are the most common arboviruses detected in Croatia. Sporadic infections caused by Usutu virus (USUV) and Toscana virus (TOSV) were also reported. Antibodies to Tahyna virus (TAHV) and Bhanja virus (BHAV) were found in 1970s and 1980s, but clinical cases were not reported so far. In 2018, a total of 194 patients with neuroinvasive disease were tested for the presence of arboviruses. WNV was the most commonly detected in 54 (27.8%) patients, TBEV in 18 (9.3%), USUV in 3 (1.9%) and TOSV in one (0.5%) patient. TAHV and BHAV were not detected. Infections caused by WNV, TBEV and USUV occurred in continental Croatian regions, while TOSV infection was detected at the Croatian littoral. During the same period, acute asymptomatic WNV infection (IgM antibodies) was documented in 20/2574 (0.8%) tested sentinel horses and 307 (11.9%) were IgG seropositive. In addition, WNV antibodies were detected in 125/1069 (12.7%) poultry serum samples (chickens, turkeys). Acute WNV infections in horses were recorded in March with sporadic occurrence until November. Human WNV infections were notified from July to October. In 2018, a re-occurrence of human USUV infections was reported. Furthermore, WNV and USUV infections in wild birds were detected for the first time in Croatia. USUV was also detected in one pool of the Culex pipiens mosquitoes collected in Zagreb. Phylogenetic analysis of detected strains showed circulation of WNV lineage 2 and USUV Europe 2 lineage. Detection of arboviruses in humans, sentinel animals and vectors confirms the importance of multidisciplinary ("One Health") surveillance of emerging arboviral infections.

The mosquitoes (Culicidae) represent a frequently investigated group of insects within the order (Diptera) precisely because they are human and animal disease vectors. Mosquito identification is therefore a key step in developing vector control strategies. To achieve more precise identification, morphological methods should be complemented with molecular methods of identification. DNA barcoding is a worldwide method of biodiversity recognition and the world's base is continually being supplemented. Currently, the most commonly used barcode region is a 50-segment of the mitochondrial gene Cytochrome Oxidase I (COI). DNA based identification makes it possible to use sequence data in order to determine the species and their sub-species. Fifty-three species of mosquitoes have been recorded in Croatia so far. Determining the genetic status of this insect group will be of great taxonomic, phylogenetic and phylogeographic importance since Croatia stands out for its diversity of habitats that affect genetic diversity. During the project "DNA Barcoding of the Croatian Fauna" mosquitoes were sampled from the continental, alpine and Mediterranean regions of Croatia in the mosquito seasons of 2017. and 2018. Within the sampled mosquitoes twenty-four species have been determined and molecularly identified. We expect that by the end of this project we will have conducted DNA barcoding of as many species in Croatia. We intend to find cryptic and sibling species in the field (such as Anopheles maculipennis complex and Culex pipiens complex) to resolve genetic similarity. The results of this project will provide more knowledge about genetic diversity in relation to geographical distribution. Also, these results will contribute to complementing the world’s DNA base (BOLD and NCBI).

Na području grada Zagreba prisutne su dvije invazivne vrste komaraca: Aedes (Stegomyia) albopictus (Skuse, 1895) i Aedes (Finlaya) japonicus (Theobald, 1901). U radu je prikazan pregled širenja areala vrste Ae. albopictus na području grada Zagreba od prvog nalaza vrste 2004. do kraja 2017. godine. Do sada je vrsta Ae. albopictus udomaćena na gotovo cijelom području grada, izuzev rubnih sjeveroistočnih naselja koja graniče sa zelenim pojasom Medvednice. Program dezinsekcije komaraca uključuje aktivnosti usmjerene na suzbijanje vrste Ae. albopictus, s naglaskom na terenske izvide na lokalitetima s kojih su primljene pritužbe građana, edukaciju građana i larvicidne mjere dezinsekcije. Vrsta Ae. japonicus pronađena je prvi put u Zagrebu 2015. godine, a 2017. godine zabilježena je na devet lokaliteta u sjevernim dijelovima grada. Buduće istraživanje i praćenje pokazat će sklonost širenju u urbanim područjima grada.

U skupinu arbovirusa svrstano je >500 virusa, od kojih oko 150 uzrokuje bolest u ljudi. Virus krpeljnog encefalitisa (TBEV) i West Nile virus (WNV) najznačajniji su i najrasprostranjeniji arbovirusi. Neuroinvazivne infekcije uzrokovane TBEV i WNV (meningitis, encefalitis mijelitis) kontinuirano se bilježe na području Europe. Toscana virus (TOSV) značajan je uzročnik seroznih meningitisa u mediteranskim zemljama. Iako su infekcije uzrokovane Usutu virusom (USUV) dokazane u mnogih vrsta ptica, ovaj je zapostavljeni virus do sada opisan kao sporadičan uzročnik neuroinvazivnih infekcija u ljudi. Tahyna virus (TAHV) također je zapostavljen i rijetko zabilježen uzročnik seroznih meningitisa u Europi (Češka, Slovačka). Tijekom dvije uzastopne sezone prijenosa arbovirusnih infekcija (2017/2018. god.), u okviru projekta CRONEUROARBO, do listopada 2018. god. testirano je ukupno 240 bolesnika s neuroinvazivnom infekcijom na prisustvo TBEV, WNV, USUV, TOSV i TAHV. Dijagnostika je učinjena detekcijom virusne RNA (RT-PCR) u serumu, cerebrospinalnom likvoru (CSL) i urinu i/ili detekcijom protutijela (IgM/IgG, aviditet IgG protutijela) u serumu i CSL. Neuroinvazivna arbovirusna infekcija dokazana je u ukupno 81/33, 8% bolesnika: TBEV u 26/10, 8% (11 slučajeva tijekom 2017. god. ; 15 slučajeva tijekom 2018. god.) te WNV u 54/22, 5% bolesnika (8 slučajeva tijekom 2017. god. ; 46 slučajeva tijekom 2018. god). Tijekom 2018. god. u jednog je bolesnika dokazana infekcija uzrokovana TOSV. Infekcije uzrokovane TBEV dokazane su većinom na području sjeverozapadnih hrvatskih županija (najveći broj oboljelih zabilježen je na području Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije). WNV infekcije su tijekom 2017. god. dokazane u Zagrebu, Zagrebačkoj, Osječko-baranjskoj, Međimurskoj i Sisačko-moslavačkoj županiji. Tijekom epidemije 2018. godine, gotovo polovica oboljelih je bila iz istočnih županija (Osječko- baranjska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska), značajan broj je dokazan na području Zagreba i Zagrebačke županije dok su sporadični slučajevi dokazani u Varaždinskoj, Koprivničko- križevačkoj, Virovitičko-podravskoj, Međimurskoj i Karlovačkoj županiji. Neuroinvazivna TOSV infekcija dokazana je na području Splitsko- dalmatinske županije. Akutne neuroinvazivne infekcije uzrokovane USUV i TAHV u testiranom razdoblju nisu dokazane. Filogenetskom analizom dokazanih sojeva virusa potvrđena je cirkulacija europskog tipa TBEV te WNV linije 2.

Štakori se u svijetu suzbijaju radi šteta koje nanose uništavanjem i zagađivanjem hrane, oštećivanjem i zagađivanjem stambenih i gospodarskih objekata, a u naseljenim područjima i radi uklanjanja rizika od prijenosa zaraznih bolesti. Radi navedenog, obveza provedbe deratizacije u Republici Hrvatskoj propisana je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti. Kako bi se osigurala dugoročna učinkovitost mjera deratizacije, neophodno je planirati i provesti potrebne aktivnosti prema stvarnim potrebama na području na kojem se obavljaju. Da bi se odredile stvarne potrebe, tijekom provedbe deratizacije na terenu prikupljaju se potrebni podaci, koji se zatim koriste za planiranje i provedbu slijedećih deratizacija. Rad opisuje principe mjerenja veličine populacija glodavaca u naseljima, način određivanja stupnja infestacije te utjecaj čimbenika okoliša na brojnost glodavaca. Rad prikazuje i primjer digitalnog alata za prikupljanje i obradu podataka o brojnosti štetnih glodavaca u naseljima.

svjetlu sve češće pojave arbovirusnih bolesti posljednjih godina na području Europe (a tako i Hrvatske), značaj komaraca kao vektora virusa i na području Hrvatske postaje sve veći. Od 2010. godine kada je zabilježena prva autohtona dengue groznica u južnoj Dalmaciji, do 2018. godine u kojoj je do sada zabilježen najveći broj oboljelih od neuroinvazivne bolesti i groznice Zapadnog Nila u Hrvatskoj, kontinuirano se pojavljuju arbovirusne infekcije koje prenose komarci u ljudi i životinja. Na području Hrvatske do sada su pronađene 52 vrste komaraca, a među njima je nekoliko vrsta sa značajnim potencijalom za prijenos bolesti (vektori). Invazivni tigrasti komarac (Aedes albopictus) je vrsta visokog potencijala za prijenos virusa dengue (DENV) i chikungunya (CHIKV) te je potencijalni prijenosnik Zika virusa (ZIKV). Do sada je pronađena u svim hrvatskim županijama, udomaćena u priobalnom području, na otocima i u dijelovima kontinentalne Hrvatske. Vrste Culex pipiens kompleksa do sada se bilježe kao najčešći vektori West Nile (WNV) i Usutu virusa (USUV). U razdoblju od 2015. do 2018. godine na području sjeverozapadne Hrvatske obavljeno je uzorkovanje odraslih jedinki komaraca radi testiranja na prisustvo arbovirusa. Komarci su prikupljani CDC klopkama, BG Sentinel klopkama i aspiratorom. Testirane su slijedeće vrste komaraca: Ae. albopictus, Culex pipiens kompleks, Aedes vexans i Ochlerotatus sticticus. USUV RNA dokazana je u jednom od ukupno 80 testiranih skupnih uzoraka komaraca (2.459 jedinki) vrste Ae. albopictus s područja grada Zagreba (uzorak iz 2016. godine). Na prisustvo WNV i USUV RNA testiran je ukupno 71 skupni uzorak komaraca (1.777 jedinki) vrste Culex pipiens kompleks s područja Grada Zagreba (69 skupnih uzoraka) i Međimurske županije (2 skupna uzorka). USUV RNA dokazana je u jednom skupnom uzorku iz Međimurske županije (Prelog, 2017. godina) i u jednom skupnom uzorku iz Zagreba (naselje Jarun, 2018. godina). Filogenetskom analizom pozitivnog skupnog uzorka iz Zagreba dokazana je europska linija 2 USUV.

Vector potential of mosquitoes in Croatia has emerged in recent years with the occurrence of dengue in 2010 (in southern Dalmatia) and arboviral infections in humans and animals caused by West Nile (WNV) and Usutu (USUV) virus (in continental Croatia since 2011 to date). In Croatia, 52 mosquito species have been detected so far, which includes two invasive species: Aedes albopictus and Aedes japonicus. Tiger mosquito, Ae. albopictus was recorded for the first time in 2004 in Zagreb. The following year, 2005, numerous findings were detected in Istria and Dalmatia. Today, Ae. albopictus is well-established and the most common mosquito species in the coastal area and on the islands. It is also established in the Zagreb area, and in recent years, this species has spread in other counties of continental Croatia. By the end of 2017, the species was recorded in all Croatian counties. Aedes japonicus was recorded for the first time in Croatia in 2013, in Krapina-Zagorje County (Đurmanac and Macelj), and since then it has been invasively spreading in continental Croatian regions. The spread of invasive mosquitoes in Croatia increased the concerns and engagement of public health workers in the surveillance and monitoring of invasive and other mosquitoes, the control of mosquito- related diseases as well as the implementation of anti- government measures and education. In the period from 2015 to 2017, mosquitoes were tested for the presence of arboviruses. USUV RNA was detected in one of 80 tested mosquito pools (2, 459 individuals) of the Ae. albopictus from the Zagreb area. Twenty-five mosquito pools (648 individuals) of the Culex pipiens complex from the Zagreb and Međimurje County were tested for the presence of USUV RNA. USUV RNA was detected in one pool of mosquitoes collected in Međimurje County (Prelog).

Inicijativom Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u 2016. godini je započet, a tijekom 2017. i 2018. nastavljen nacionalni monitoring invazivnih vrsta komaraca. Determinacija komaraca je provedena u Zagrebu, Puli, Splitu, Rijeci i Osijeku. Ovipozicijskim klopkama su od svibnja do studenog, dva puta mjesečno prikupljani podaci o nalazima invazivnih komaraca roda Aedes, osobito u područjima za koje nisu postojali podaci. Ovipozicijske klopke su relativno jednostavna i jeftina metoda za nadzor i rano otkrivanje invazivnih vrsta komaraca na mjestima ulaska. Podaci o zastupljenosti komaraca na području Hrvatske služe za izradu karte 13. HBK 175 13th CBC rasprostranjenosti žarišta, izradu jedinstvene nacionalne baze podataka te procjenu rizika za vektorske zarazne bolesti. Provedeni nacionalni monitoring potvrdio je prisutnost azijskog tigrastog komarca - Aedes (Stegomyia) albopictus (Skuse, 1895) u svim županijama. Potvrđen je i nalaz komarca Aedes (Finlaya) japonicus japonicus (Theobald) u županijama gdje tijekom 2016. nije bio zabilježen. Postojeći uvjeti potrebni za razvoj i razmnožavanje te prisutni vektorski potencijal determiniranih komaraca uz eventualnu pojavnost uzročnika mogu imati značajan utjecaj na širenje zaraznih bolesti. Prekomjerna brojnost jedinki komaraca postaje sve izraženiji problem za ljudsko zdravlje te je potrebno osvijestiti javnost o važnosti i načinima sprječavanja razmnožavanja i širenja komaraca. Provedba monitoringa je odličan primjer suradnje uključenih institucija.