Search

U radu se naglašava potreba temeljitijeg praćenja dinamike promjene broja stanovnika i dugoročnih promjena udjela u svjetskom bruto domaćem proizvodu. Rad se usredotočuje na istraživanje migracijskih trendova u Europi od 2002. do 2016. godine. Posebno poglavlje posvećeno je novim članicama EU-a i povećanoj mobilnosti njezinih građana nakon ulaska u EU, kao mehanizmu prilagodbe na razini EU-a. Naglašava se potreba preciznijeg praćenja promjena mobilnosti građana na razini država članica unutar EU prostora, kao i dugoročnih ekonomskih posljedica takvih kretanja stanovnika. Analizira se utjecaj vještina i obrazovanja migranata na razvoj zemalja odredišta. Uspješna politika na razini zemalja članica EU-a trebala bi rezultirati iz planiranja takvih očekivanih globalnih promjena u migraciji, vodeći računa o strukturi gospodarstava pojedinih zemalja članica.

The aim of this paper is to analyze the transition results in the countries of the last wave of accession to the European Union. After they joined the EU, the average productivity growth dropped in the fi rst year, but later this was overcome. While the rate of GDP growth rose in most NMS countries, current account deficits remained very high and foreign direct investments were not capable of covering current account defi cits in all NMS countries. Both the rising external debt in many NMS countries and the accumulation of household debts resulting from fast credit growth create a risk in most countries. The comparative analyses show that some governments need to work at sustainable economic policies to keep infl ation under control and reduce external vulnerability. The conclusion of the paper is that regardless of the availability of EU funds, national investment policy will have considerable impact on the real growth of the economy.

This paper analyses the impact to the cohesion policy in the process of convergence of the EU new member states (NMS). It starts from the Cohesion policy and analyses the allocation of Structural and Cohesion Funds to the NMS towards the objectives of economic convergence. The analysis focuses on two periods of the financial perspective 2000-2006 and 2007-2013. Correlation analysis of received EU funds and GDP per capita convergence proved that financial crisis has had an impact on the weaker convergence of NMS with the old EU-15 in the period 2007-2013. Taking into account economic indicators, GDP per capita at PPP and the inflow of FDI in the NMS, the authors show that the impact of FDI on the convergence of NMS was strong in the whole period of analysis (2000- 2012), however it was less pronounced in the second period (2007-2013), after the crisis, which resulted in poor results for economic development. The problem of creating capacity for the withdrawal of funds from the Cohesion Fund remains highlighted, in particular in those NMS that so far have not significantly participated in the program for the promotion of competitiveness and employment.

U radu su prikazane strukturne politike kao i kohezijska politika koje provodi Europska unija, kojima je cilj smanjivanje dispariteta dohodaka među članicama, te ujednačavanje stupnja gospodarskog razvoja poticanjem rasta nerazvijenih regija u EU. U radu se dokazuje da sredstva iz strukturnih i kohezijskog fonda, koja se dodjeljuju novim zemljama članicama EU, nisu presudna za gospodarski razvoj. Kohezijska politika iznimno je značajna u gospodarstvima sa sporijim razvojem i niskom akumulativnosti. Obrnuto, ona je dragocjeni poticaj za dinamične ekonomije jer usmjerava sredstva na zapostavljene regije ili djelatnosti u tim regijama. U radu smo pokazali da je kohezijska politika imala pozitivne efekte na rast i konvergenciju novih članica EU sve do 2008. godine. Nakon 2008. godine došlo je do snažne korekcije rasta te su se prognoze realne konvergencije analiziranih zemalja drastično pogoršale zbog utjecaja globalne krize i akumuliranih problema makroekonomske neravnoteže. Negativnu stopu rasta BDP-a u 2012. godini ostvariti će i Hrvatska (-0, 9 %), iako su očekivanja vlade RH optimistična u pogledu započetih investicija koje provodi država, no vrlo je vjerojatno da će rezultati trenutnih poteza vlade biti vidljivi tek u 2013. godini. Budući da su procjene realnog rasta BDP-a za EU-27 nepovoljne, t.j. prognozira se stagnacija u cjelini, a za EU stare članice predviđena stopa rasta je čak negativna (-0, 25), to će utjecati i na niže stope rata BDP-a novih članica EU. Zaključimo, da sredstva kohezijske politike pridonose rastu i konvergenciji ako su kvalitetno usmjerena, u kvalitetne projekte koji doprinose rastu i povećanju konkurentnosti. Pretpostavka za uspješno provođenje politike je svakako usklađena nacionalna politika s prioritetnim ciljevima EU ali i fokusiranje na one projekte koji su u funkciji razvoja nacionalne ekonomije. Stoga financijska sredstva treba koncentrirati i usmjeriti u manje razvijene regije radije negoli ih ravnomjerno raspodijeliti u sve regije. Pretpostavka za provođenje uspješne politike poticaja rasta i konkurentnosti gospodarstava svakako je osiguranje makroekonomske stabilnosti zemalja i provođenje strukturnih reformi koje bi trebale rezultirati privlačenjem inozemnih direktnih ulaganja u projekte od nacionalnog interesa koji bi rezultirali povećanjem zaposlenosti.

Cilj rada je analizirati prijenos poslovnih ciklusa iz EU na hrvatsko gospodarstvo te utvrditi je li došlo do promjene intenziteta prijenosa poslovnih ciklusa u recentnom razdoblju. U tu svrhu se analizira prijenos cikličkih kretanja pet zemalja EU (Austrije, Francuske, Njemačke, Italije i UK) te EU-15 kao agregiranog područja za ukupni period od 1997:Q1 do 2010:Q4 te za podrazdoblje od 2000:Q1 do 2010:Q4. Analiza se provodi pomoću VAR modela s dvije varijable – inozemni i domaći realni BDP. Dobiveni rezultati pokazuju da je Hrvatska izuzetno osjetljiva na gospodarske poremećaje iz inozemstva i da je intenzitet prijenosa poslovnih ciklusa dodatno rastao u recentnom razdoblju. Dekompozicija varijance pokazuje da je u ukupnom periodu od 1997. do 2010. strana komponenta objašnjavala između 35% i 48% varijacije domaćih poslovnih ciklusa, te između 68% i 82% u podrazdoblju od 2000. do 2010. Nadalje, funkcija impulsnog odaziva pokazuje kako je prijenos šokova iz inozemstva duži i postojaniji od prijenosa domaćih šokova. Analiza je pokazala da su inozemni šokovi bili tri do pet puta jači od domaćih u podrazdoblju od 2000. – 2010. Među ostalim razlozima, uzrok pojačanog prijenosa može biti veći ponder globalne krize u kraćem analiziranom periodu 2000. – 2010.

Tranzicijske zemlje srednje i istočne Europe, a među njima i Hrvatska, usporedno su s približavanjem i pristupanjem Europskoj uniji postajale sve atraktivnije inozemnim ulagačima. Teoretske pretpostavke o karakteristikama izravnih stranih ulaganja (FDI-ja) u prvi plan stavljaju stabilnost, dugotrajnost i rezistentnost ovog oblika kapitalnih ulaganja, čak i u uvjetima financijskih kriza. Te pretpostavke pokazale su se istinitima u nekim ranijim financijskim krizama u zemljama u razvoju gdje su priljevi FDI-ja ostali slabo ili nimalo pogođeni. Cilj ovog rada jest na primjeru Hrvatske utvrditi je li se i zašto FDI u aktualnoj krizi ponašao drukčije te koje su determinante priljeva FDI-ja u Hrvatsku u posljednjih 12 godina. Ekonometrijska analiza izvršena je metodom višestruke linearne regresije te se utjecaj krize na priljeve FDI-ja u Hrvatsku očekivano pokazao negativnim i statistički signifikantnim. Ostale determinante koje su se pokazale statistički signifikantnima na dotok izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku bile su promjene domaćeg BDP-a i razine realnih plaća, kretanje burzovnih indeksa u zemlji i inozemstvu te pregovori o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Nalazimo da su se priljevi FDI-ja u Hrvatskoj smanjili manje nego u većini ostalih tranzicijskih zemalja te je RH unatoč krizi zadržala visoko mjesto mjereno po per capita priljevima FDI-ja u regiji. To objašnjavamo povećanim zanimanjem ulagača za investicije u Hrvatsku zbog očekivanog skorog pristupa zemlje Europskoj uniji.

U radu se analiziraju karakteristike poslovnih ciklusa u Republici Hrvatskoj te se uspoređuju s onima u Europskoj uniji. Cilj rada je prikazati stilizirane činjenice poslovnih ciklusa u RH i EU temeljem odabranih nominalnih i realnih makroekonomskih varijabli, utvrditi njihovo ponašanje tijekom cikličkih kretanja, te izvršiti komparaciju među zemljama. Kao mjera poslovnih ciklusa se koriste ciklusi rasta dobiveni izlučivanjem trenda pomoću HP filtera. Za većinu promatranih varijabli se analizira period od prvog kvartala 1997. do drugog kvartala 2010. U radu se analizira volatilnost varijabli, smjer veze i vremenska usklađenost s BDP-om te perzistentnost promatranih varijabli tijekom poslovnih ciklusa. Najveće sličnosti između RH i EU tijekom ciklusa su pokazali uvoz, zaposlenost, razina cijena te kretanje cijena dionica. Općenito, tijekom cikličkih kretanja u RH je vidljiva veća volatilnost i manja perzistentnost u odnosu na EU.

This paper is concerned with the nature and consequences of the current financial crisis on the financial and real sectors of Croatian economy. The paper examines the sustainability of Croatian economy growth in the long-run since the global financial conditions have become much tighter and capital flows to Croatia decreased in 2008 and 2009. The analysis shows that the banking sector is slightly influenced by the global crisis because of the measures implemented by the Central Bank. However, both the rising external debt and the accumulation of household debts resulting from fast credit growth created a risk exposure. The real sector was affected much more, since the global financial crisis was merely a trigger for deeper structural imbalances, evident from the high current account deficit and higher public debt. There are fewer incentives for investments, since the government crowded out private investments.

The paper examines the impacts of FDI inflows on the Croatian trade sector. Findings indicate that foreign direct investments are positively related to gross fixed capital formation and value added in trade sector. The analyses shows that domestic retailers have still dominant position in the Croatian market and were not crowded out by foreign retailers. The results of consumer survey indicate that the origin of the retailer (as being domestic or foreign- owned) does not play an important role for Croatian shoppers in deciding where to shop and how much money to spend in those stores. Managerial implications are discussed in the paper.

The significant and noticeable emigration from SE Europe is bringing, in the recent years, a considerable increase in inward remittances to those countries. This flow is, according to all investigations, considerably higher than registered – partly because of high transfers costs in some countries for remittances. Often, they are coming “illegally” what hampers development- oriented investment. Since remittances are private capital transfers, like foreign direct investments, they are not subject to any government development planning. However, they are many means by which the governments could stimulate investments from these inflows to the particular sector s of national economy (tourism is one of them). Taken together, facilitation of transfer costs, inclusiveness of financial sectors and provisions of investment opportunities can increase the macroeconomic gains from remittances to the recipient country. Taken together, facilitation, reduction of transfer costs, inclusiveness of financial sectors and provisions of investment opportunities can increase the macroeconomic gains in the recipient countries.

The aim of this paper is to analyze the progress of New Member States (NMS) of the EU and Croatia and its effects on foreign direct investment (FDI) inflows in respective countries. The first section presents transition path of respective countries, while the second section relates to the trends in FDI flows in NMS and Croatia after1990s. The following section deals with the influence of FDI on growth of transition economies, while the final section deals with hi-tech exports and relation to GDP growth and FDI inflows.

The aim of this paper is to analyze and compare foreign investment trends in the countries of the last wave of accession to the European Union. The analysis is made on the basis of foreign direct investment and foreign debt flows in those countries for the period 1989-2006. The comparative analyses of both flows suggest that there was a wide difference in efficiency of those flows, which is partly explained by the character of foreign direct investment (Greenfield versus equity investments). The main conclusion of the paper is that regardless of the volume of inflows, the national investment policy might have considerable impact on the real growth of the economy.

This paper examines foreign direct investments (FDI) in the trade sector in Croatia. The research results indicate that FDI inflows had a profound impact on the Croatian trade sector. Authors found that there was a strong positive link between foreign green-field investments and gross fixed capital formation in the sector. Fierce foreign competition contributed to the convergence of business practices among companies, fast development of large stores, and dynamic structural changes within the sector. The main reasons why foreign retail and wholesale companies invested in Croatia were its favourable geographical and cultural proximity to EU countries, low inflation, and stable exchange rate.

The paper examines foreign direct investment in Croatia and the European managers' perception. Croatia's economic stability in recent years has been achieved, with a stable currenc that appreciates on occasions against leading western currencies, a fairly stable political regime and an acceptable level of relations with neighbouring countries. The net international position of Croatia shows considerable deficit: the assets are growing at a much slower pace than libilities. FDI is pouring into Croatia - increasing more than three times in the period from 1998 to 2002. Portfolio investments more than doubled in the same period. Bonds issued by the Croatian Government played an important role, as they are accepted in many countries. This should be a clear sign of the growing interest of foreign firms for sound investments in some sectors of the Croatian Economy. Croatia scores relatively poorly in the law enforcement indicators. It seems that the legal processes are too long, overly complicated and certainly the attitude of the judical system can be decribed at least as relaxed. Managers of smaller firms operating in Croatia believe that further corporate tax reductions would help in attracting additional FDIs, but we believe that there is also a personal motive which influences their attitude.

The paper examines foreign direct investment in Croatia and the European manager's perception. Croatia’s economic stability in recent years has been achieved, with stable currency that appreciates on occasions against leading Western currencies, a fairly stable political regime and an acceptable level of relations with neighbouring countries. The net international position of Croatia shows considerable deficit: the assets are growing at a much slower pace than liabilities. FDI is pouring in Croatia. Bond issued by the Croatian Government played an important role, as they are accepted in many countries. This should be a clear sign of the growing interest of foreign firms for sound investments in some sectors of the Croatian economy. Croatia scores relatively poorly in the law enforcement indicators. It seems that the legal processes are too long, overly complicated and certainly the attitude of the judicial system can be described at least as relaxed. Managers of smaller firms operating in Croatia believe that further corporate tax reduction would help in attracting additional FDIs, but author believe that there is also a personal motive which influence their attitude.

Autorica u radu obrazlaže da portofolio investicije zajedno sa FDI predstavljaju najznačajniji oblik kapitalnih tokova u modernom svijetu. Računajući na više od 50% ukupnog priljeva i odlijeva one ne smiju biti zanemarene u procesu formuliranja nacionalne ekonomske politike. U radu se naglašava potreba za uklanjanjem barijera inozemnim direktnim investicijama budući da domaće gospodarstvo može imati pozitivne učinke uzrokovane prelijevanjem-spillover-om i transferom tehnologije. Obrazlaže se dvojaki utjecaj FDI na rast. Prvo, kroz akumulaciju kapitala u zemlji primaoca gdje se očekuje da će FDI pogodovati rastu potičući ugradnju novih inputa i inozemnih tehnologija u proizvodnoj funkciji zemlje primaoca. Drugo, kroz transfer tehnologija, očekuje se da će FDI povećati postojeće znanje u zemlji primaoca kroz usavršavanje radne snage i vještine akvizicije s jedne strane, i kroz uvođenje izbora menadžerskih praksi , organizacijskih aranžmana i dr. s druge. FDI mijenja mnogo toga, osigurava edukaciju zaposlenima i izvjesno je da doprinosi mobilnosti radne snage. Međutim, autorica u radu upozorava da same FDI nisu u stanju trajno smanjiti nezaposlenost, što je pokazalo iskustvo EU. To potkrepljuje podacima i analizama drugih autora . Obrazlaže da uz pozitivni učinak FDI uzrokovan spillover-om i transferom tehnologije može postojati i drugi učinak konkurentnosti koji sugerira da rastući output inozemnog sektora izaziva smanjivanje širenja operacija domaćeg sektora, tako sprečavajući da poduzeće ima potencijalne koristi od ekonomije razmjera. Na taj se način smanjuje produktivnost. Autorica se zalaže da je potrebno posebno u zemljama u tranziciji i Hrvatskoj ohrabrivati domaća poduzeća u cilju ekspanzije svoje proizvodnje i zastupa stav da se previše očekuje od izravnih direktnih ulaganja per se.

Portfolio investment(s) together with FDIs, are in a modern World the most important forms of capital flows. Amounting for over 50 per cent of all capital inflows and outflows they cannot be neglected in the process of formulation of national economic policies. Both developed and developing/transitional countries are recipients of significant FDIs. Political and historical motives that may have played an important role in the 1960s and 1970s (second phase of post-colonial relationships between former colonies and the Metropolis), do not play a noticeable role today (with a few exceptions, such as the US investments in the countries that were ‘liberated’ by the US military actions, such as Kuwait and so on). A new foreign investor (as opposed to a classical investor of the 1960s and 1970s) is not on the look-out for preferential treatment, but for a FDI destination that will provide him/her with a longer-term stability and an environment which is inducive to FDIs. Addressing social pathological phenomena such as, for instance, corruption is an action by the government that creates an especially positive response from the investment business community. Not only writing good laws, but also implementing them is something that a good government has to provide in a country. With less limitations for FDIs the more likely it is that the business community will respond favourably to the calls for investing. But, an underlying factor that is so often forgotten is the existence of an effective and efficient system of property Rights. Without functional property rights regime there is very little that one can do to attract FDIs. If the property rights regime is accompanied by an increased transparency and a rules-based overall system, then it is certain that a country in this case will be a welcome FDI destination. And, in a highly competitive world, no-one can afford to be black-listed and lose even a single potential foreign investor. Too much is at stake in a fast changing business world, even for the country which is the market leader in, almost, all fields of economic, political and social life.

U radu kandidatkinja razmatra ekonomski razvitak Hrvatske nakon prihvaćanja programa ekonomske stabilizacije u listopadu 1993. godine. Nalazi kako je smanjivanje broja zaposlenih vratilo mnoge bivše poljoprivrednike ponovno na poljoprivredna gospodarstva, na kojima oni teško postižu negdašnje životne uvjete. Konstatira da se hrvatska poljoprivredna politika zasniva na kombinaciji direktnih i indirektnih mjera potpore cijenama poljoprivrednih proizvoda, pa su novčani poticaji i naknade najvažniji oblik izravne državne financijske potpore poljoprivredi. Autorica nalazi da su sredstva za poticaj poljoprivrede iznosila u razdoblju 1995/97 manje od 2% sredstava proračuna Republike Hrvatske, dok se nasuprot tome iz proračuna Europske unije izdvajalo i do 60% svih sredstava za poticaje poljoprivredi zemalja članica. Taj visoki postotak izdvajanja za poljoprivredu u proračunu EU svjedoči kako velike i teške zadatke ima agrarna politika u osiguravanju stabilnih uvjeta u poljoprivredi i paritetnih dohodaka seljaka. Autorica se zalaže za povećanje sredstava podrške poljoprivredi, posebice za subvencije inputa.

Ovaj rad autorice od posebnog je značenja za makroekonomsku analizu, pokazuje da uslužne djelatnosti u privredno visoko razvijenim zemljama daju između 50 i 74% bruto domaćeg proizvoda (u godini 1995.) prema 44-68% u 1985.godini. Ističe da se nastavlja proces tercijarizacije visoko razvijenih gospodarstava, i naglašava činjenicu kako je taj proces ubrzan globalizacijom svjetskog gospodarstva. Globalizacija se naročito odrazila na povećanje značenja sektora usluga sa skupnim nazivom “financije, osiguranje, promet nekretnina i poslovne usluge” što postaje dominantan uslužni sektor. Iste te tendencije autorica nalazi i u zaposlenosti radne snage jer se sve veći dio zaposlenih nalazi u tercijarnim djelatnostima (čak do 78% svih zaposlenih nalazi se u tim djelatnostima u zemljama OECD). Zaključuje kako će hrvatsko uključivanje u globalnu ekonomiju donijeti Hrvatskoj slične procese tercijarizacije, za što gospodarska politika još uvijek nije našla odgovarajuće poticaje. Deficit trgovinske bilance plaćanja Hrvatska je sada tek djelomično u stanju pokriti suficitom na stavci usluga pa se autorica zalaže da se uslužni potencijali Hrvatske bolje i potpunije iskoriste, što je po njenom mišljenju uvjet dinamičnijeg razvoja hrvatskog gospodarstva. Ovaj je rad od iznimnog značenja za znanstvene spoznaje, budući da komparativnom analizom dolazi do zaključka koji su značajni za buduću strategiju razvoja hrvatskog gospodarstva. Rad je temeljen pretežito na analizi visoko razvijenih zapadno-europskih ekonomija, pa se svrstava u područje Makroekonomije.

The purpose of this paper is to anallyse the relations between European Union and the countries in transition through the trade links and financial support and show what kind of solution might be chosen in the "pre-accession period" of Croatia to the European Union. Trade cooperation and integration of Central and East European countries in the new Europe represents an important step of these countries to gradually become full members of the EU. The membership of GATT/WTO of this countries should lead to a significant deregulation of trade. In searching for own place in the Europe is Croatia too, with restructuring of the economy and adjustment of economic system to European standards.

Autorica u radu razmatra posljedice eventualne integracije Srednje i Istočnoeuropskih zemalja u CAP (zajedničku poljoprivrednu politiku) Europske unije i mogući utjecaj tog sustava mjera na poljoprivrede tih zemalja. Analizi prilazi sagledavajući globalno okruženje (u kontekstu zaključaka Urugvajske runde GATT-a o poljoprivrednim proizvodima koji traže smanjivanje carina između članica i zabranu ne-carinske zaštite što bi trebalo osigurati da se međunarodna trgovina poljoprivrednim proizvodima razvija u sigurnijim uvjetima) i reformu zajedničke agrarne politike (CAP) unutar Europske unije (što je odgovor na krizu budžeta). Ističe kako će cjenovna pomoć farmerima u Europskoj uniji postajati sve manja, dok se naglašava njihova zavisnost o direktnim plaćanjima. Autorica naglašava dodatnu složenost situacije ako bi se EU proširila novim zemljama članicama iz središnje i istočne Europe. Nakon pridruživanja potrošači tih zemalja svakako bi imali koristi, jer bi plaćali manje subvencije, dok bi poljoprivrednici postali gubitnici ukoliko ne bi bili u stanju konkurirati farmerima iz ostalih zemalja članica EU. Stoga bi moguća integracija zemalja središnje i istočne Europe u CAP imala ozbiljne implikacije ne samo na poljoprivredni sektor već i na prehrambenu industriju . Autorica zaključuje da ekonomski učinci eventualnog priključivanja zemalja Središnje i Istočne Europe Europskoj uniji ne bi bili posebno značajni za poljoprivredu. Naime uvoz poljoprivrednih proizvoda u te zemlje već je sada značajno liberaliziran, ali bi nakon pristupa Europskoj uniji došlo do tendencije povećanja uvoza iz zemalja Europske unije. Obrnuto, Zemlje Središnje i Istočne Europe ne bi bile u mogućnosti značajnije povećati svoj poljoprivredni izvoz, budući da je konkurentna sposobnost slabija. Analiza poljoprivredne razmjene Hrvatske s Europskom unijom u razdoblju 1990-94. pokazala je također da Europska unija sve više poljoprivrednih proizvoda izvozi na tržište Hrvatske, a da je nasuprot tome smanjivala svoj uvoz. Stoga autorica smatra da ulazak Hrvatske na tržište EU ne bi riješio probleme strukturnih prilagodbi hrvatskog gospodarstva. Znanstveni se doprinos autorice u ovom radu iskazuje u spoznaji da na segmentu poljoprivrede pristup zemalja istočne i centralne Europe u EU ne ugrožava poljoprivredu EU, već obrnuto, mnoge zemlje u tranziciji suočit će se sa snažnom konkurencijom razvijenih zemalja koje su godinama subvencionirale svoje poljoprivrednike. Ovaj rad svrstava se u područje makroekonomije EU.

Autorica u radu analizira promjene u poljoprivredi Hrvatske 90-tih godina do kojih dolazi pod utjecajem s jedne strane makroekonomske politike vlade i s druge zbog posljedica rata koji je imao značajnog utjecaja na smanjivanje poljoprivredne proizvodnje i izvoza. Regionalna orijentacija izvoza poljoprivrednih proizvoda pokazuje da je tržište Europske unije tradicionalno najvažnije za naše proizvode, pri čemu je glavnina poljoprivrednog izvoza koncentrirana na pet grupa: junad, goveđe meso, morske ribe, mesne prerađevine i meso peradi. Izlaz za povećanje izvoza Hrvatske nalazi u mjerama agrarne politike koje bi povećale proizvodnost rada, boljom organizacijom proizvodnje, njezinom specijalizacijom i povećanjem robnosti poljoprivrede. U radu se zalaže za aktivnije uključivanje vlade putem programa podrške poljoprivredi naročito poboljšicama u poljoprivrednoj infrastrukturi.

U navedenom radu autori konstatiraju da je globalizacija svjetske ekonomije donijela nezapamćeni polet svjetskoj trgovini: gotovo sedmina svjetskog bruto domaćeg proizvoda bila je 1994. namijenjena svjetskom tržištu. Sve je veći broj zemalja visoko ovisan o izvozu i uvozu. Analizom empirijskih podataka autori dokazuju da su se brže razvijale one zemlje koje su se brže uklapale u svjetsku trgovinu. Vanjska trgovina Hrvatske najznačajniji je segment platne bilance te autori dolazi do zaključka da se Hrvatska razmjerno brzo pretvara u otvorenu ekonomiju koja napušta negdašnji autarkični tip razvoja i počinje otvaranje tržišta globalnoj ekonomiji. Autori to dokazuju analizom vanjskotrgovinske razmjene Republike Hrvatske između 1989. i 1995. godine, pri čemu posebnu pozornost poklanja uslugama u platnoj bilanci Hrvatske (na kojim stavkama je Hrvatska ostvarivala razmjerno veliki suficit). Posebice su interesantne analize dohodaka od plasmana kapitala i tekućih transfera u platnoj bilanci. Konstatirajući da postoji tendencija povećanja deficita tekuće platne bilance, u radu se zaključuje da sam taj fenomen ne treba promatrati sa bojaznima, ukoliko se plasmani kapitala u Hrvatsku upotrijebe u profitabilne investicije.

U referatu se daje komparativna usporedba društvenog proizvoda po stanovniku za razdoblje 1950.do 1992.temeljem kupovne snage (PPP)odabranih razvijenih zemalja kao i zemalja centralno-istočne Europe, s posebnim osvrtom na Republiku Hrvatsku. Analiza autorice je pokazala da se Hrvatska nalazi na višem nivou nego što to proizlazi iz obračuna društvenog proizvoda po paritetu tečaja. Do pogoršanja ekonomskih performansi dolazi nakon 1988. godine, a posebno u 1991. godini (u periodu rata), kada je društveni proizvod po stanovniku Hrvatske smanjen (sa 7350$ u 1980. na 5850$ u 1991.). Autorica ističe da se u svim zemljama centralno-istočne Europe smanjuju investicije , apsolutno i relativno. Stanje je nepovoljno u Hrvatskoj, u kojoj se udio investicija u GDP-u smanjio sa 13, 1% u 1988. Na 9, 9 % u 1991. godini. Razina poreznog zahvaćanja po stanovniku (mjereno kupovnom snagom) smanjivala se u periodu 1988-1992., no, unatoč tome, uz prisutno smanjenje DP/stanovniku, to je značilo ipak viši postotak zahvaćanja društvenog proizvoda porezom.

Authors in their paper are examining the long- term tendencies in the factors of Croatian agricultural production. They are advocating the hypothesis that the tendency of further increase in the productivity per person might be obtained only if the agricultural policy will be able to offer to the young rural population adequate education for agriculture and income parity with the remaining population. Without it, the ageing of active agricultural population accompanied with feminization of labour, might become the threat to the future and prosperity of agriculture. The authors are recommending the policy of creation of economically viable farms.

Autori istražuju promjene, koje su se dogodile na svjetskom tržištu poljoprivrednih proizvoda u minulih trideset godina. Nalaze da se vrijednost svjetskog poljoprivrednog izvoza povećala za deset puta u vrijednosti (8, 1% godišnje): to je najvećim dijelom rezultanta povećanja volumena izvoza , a manjim dijelom porasta cijena analiziranih proizvoda. Nalaze da ta činjenica podržava tezu R. Prebischa o sekularnom pogoršanju uvjeta razmjene (Terms of Trade) za poljoprivredne proizvode. Svjetska se trgovina poljoprivrednim proizvodima povećavala brže nego proizvodnja , pa je po toj osnovi udio svjetske trgovine u proizvodnji porastao, pa autori postavljaju hipotezu po kojoj poljoprivreda korača ka globalizaciji svoje proizvodnje, procesu koji je već decenijama poznat u nekim drugim djelatnostima i proizvodima. Analizirajući strukturu svjetske trgovine, autori nalaze da se najbrže razvijala svjetska trgovina među zemljama Europske unije, te je „Europa bez granica“ stvorila mogućnosti specijaliziranim proizvodima. Autori očekuju da će se slične tendencije javljati u još većoj mjeri u svjetskoj trgovini nakon dovršetka Urugvajske runde GATT-a i primjene tih rezultata na smanjivanju visokih carinskih zaštita.

Pristupnica u ovom radu analitički istražuje rezultate u razvoju poljoprivrede u Centru i na Periferiji Europe tijekom zadnjih 60 godina. Dokazuje kako su zemlje Centra u tom dugom vremenskom razdoblju uspjele povećavati svoju ponudu poljoprivrednih proizvoda značajno brže nego što je rasla potražnja. Zato te zemlje europskog centra, koje su 1934/8 bile neto- uvoznice i žita i mesa, danas postaju neto-izvoznici. To je postignuto pretežito zahvaljujući agrarnoj politici zemalja centra (pomoć poljoprivredi putem visokih internih cijena, sa stabilnim, razrađenim sustavom subvencioniranja poljoprivredne proizvodnje, koja je dovedena do vrhunca zajedničkom agrarnom politikom zemalja Europske unije). Nasuprot tome, nepovoljne ekonomske prilike kod perifernih zemalja (posebno Južne i istočne Europe) donijele su negativne posljedice poljoprivrednom sektoru. Pomoć poljoprivrednim proizvođačima bila je mala ( a u mnogim od tih zemalja nije ni postojala stabilna potpora), pa se nije provelo prilagođivanje poljoprivrede novim proizvodnim uvjetima. Poljoprivredna je proizvodnja u tim zemljama postajala sve skuplja, nije mogla zadovoljavati rastuću potražnju, pa se Periferija Europe od sedamdesetih godina pojavljuje kao sve veći uvoznik žita i mesa. To je, dakako imalo utjecaja i na trgovinsku i platnu bilancu zemalja europske Periferije. Pristupnica analizira moguće implikacije liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima nakon urugvajske runde GATT-a. Ona očekuje u prvoj fazi teškoće za sadašnje uvoznike, budući da će to donijeti još veći uvoz hrane, sa teškoćama prilagođivanja poljoprivrede novim uvjetima. No, dugoročno bi to trebalo stimulirati proizvodnju perifernih zemalja. Iznimni se znanstveni doprinos pristupnice u ovom radu očituje s njenom podjelom europske poljoprivrede na onu u Centru i na Periferiji, nalazeći potvrdu za svoje teze u dugoročnim tendencijama razvoja proizvodnje i platne bilance (koje je znalački analizirala u dugom vremenskom razdoblju).

U radu autorica uočava da regionalne integracije u Europi imaju duboke implikacije na razvoj poljoprivreda perifernih zemalja. Analiza govori o prednostima i nedostacima agrarnih politika EZ-a i SEV-a. Težište je stavljeno na analizu funkcioniranja i mehanizme zajedničke agrarne politike EZ, koja je poljoprivrednim poduzećima osigurala stabilnost uvjeta privređivanja i omogućila povećanje proizvodnje brže od porasta potražnje. Nasuprot tome, nedostatak takve razrađene politike u SEV-u imao je katastrofalne posljedice za poljoprivrede i snabdjevenost prehrambenim proizvodima tih zemalja. Poljoprivreda perifernih zemalja Europe traži sigurnost i stabilnost uvjeta privređivanja što se ne može osigurati na unutrašnjem slabo razvijenom tržištu. Zato bi bilo korisno poljoprivrede tih zemalja uključiti u velika tržišta, pri čemu izbor proizvodnje treba već sada prilagođavati budućim potrebama velikih tržišta. Liberalizacija trgovine poljoprivrednim proizvodima, koja nastupa, tražit će sve veću specijalizaciju proizvodnje na bazi komparativnih prednosti pa autorica zagovara komparativnu analizu troškova proizvodnje u poljoprivredama europskih zemalja.

Knjiga se fokusira na analizu faktora koji predstavljaju odrednice potencijalnim inozemnim investitorima kod donošenja odluka o investiranju u neku zemlju. Analiza je usmjerena na jedanaest zemalja u jugoistočnoj Europi. Istraživački trendovi obuhvaćaju razdoblje od 1995-2003. Analiza je usmjerena na politike za povećanje pritoka FDI u Jugoistočnu Europi, regiju s velikom populacijom, koju karakterizira usporeni ekonomski razvoj i progres koji se može pripisati slabostima makroekonomske politike, a u nekim zemljama i razarajućim posljedicama rata. Niska razina investicijskih aktivnosti u SEE zemljama, posebno privatnih investicija, predstavlja zapreku bržim ekonomskim reformama te regije. U tom kontekstu su inozemna direktna ulaganja jedan od važnih elemenata transformacije i razvoja SEE zemalja. U knjizi se također analiziraju zapreke ulagačima pa se koriste pokazatelji koji procjenjuju korupciju, zakonske regulative i kvalitetu javne administracije u cilju prikazivanja razlika po zemljama i pronalaženja mjera potrebnih za privlačenje FDI u zemlje Jugoistočne Europe.

Ekonomske značajke globalizacije ; Ekonomski učinci globalizacije ; Ekonomska integracije EU ; Dinamika rasta EU tijekom 20. stoljeća ; Ciljevi monetarne unije ; Proračun EU ; Poljoprivredna politika EU ; Regionalna i kohezijska politika EU ; Tržište rada i socijalna Europa ; Istraživanje i razvoj ; Industrijska politika i konkurencija u EU ; Direktna inozemna ulaganja u zemljama EU