Search

The Danube River in part of its middle course flows throughout the Republic of Croatia, in length of 137.5 km. Taxonomic diversity, composition, threats and protection status of the freshwater fish fauna of the Danube River in Croatia, were analysed. Actual diversity comprises 81 species or 59 % of the known freshwater fish fauna of Croatia, arranged into 27 families and 13 orders. The most numerous families are: Leuciscidae (18 species), Percidae (9), Acipenseridae and Cyprinidae (6 species each). There are 8 species endemic for the Danube catchment, 18 alien species and 2 invasive alien species of Union concern: Lepomis gibbosus and Pseudorasbora parva. Recent findings of alien fish species had been recorded: Morone saxatilis x M. chrysops (in 2010), Polyodon spatula (in 2011), and Clarias gariepinus (in 2016). Number of threatened species included in Red Book of Freshwater Fish in Croatia is 37, of which the most (16 species) in category of vulnerable species, and 5 species from the Acipenseridae family in category of regionally extinct species. Strictly protected species in the Republic of Croatia are 23 species, while 8 species are included as target species for three sites of the ecological network Natura 2000 in Croatia. Freshwater fish fauna of the Danube River in Croatia possess an important biological and ecological value, as well as large potential for the economic exploitation, based on the sustainable management with fish stocks and conservation of endangered species.

Riblju zajednicu rijeke Dunav u RH danas čini 55 vrsta, od čega je 13 stranih, a sve su svrstane u 18 porodica. Cilj rada je odrediti rasprostranjenost i gustoću ribljih populacija prema različitim geomorfološkim strukturama obale i pedološkim osobinama tla odnosno tipovima staništa Dunava pri različitim razinama vodostaja. Sitni sediment pijeska/mulja s niskom obalom, kakav uglavnom prevladava na Dunavu i „divljim“ otocima, prostorno najviše grupno privlači ukliju (Alburnus alburnus) s čak 67, 99 % od ukupne gustoće. Sitnija (≤ 180 mm) babuška (Carassius gibelio) je zastupljena s 9, 07 % udjela, bolen (Leuciscus aspius) veličine (≤ 300 mm) je zastupljen s 3, 53 %, sitni (≤ 140 mm) jez (Leuciscus idus) s 1, 19 % udjela te podust (Chondrostoma nasus) veličine (≤ 100 mm) zastupljen je s 0, 73 % u gustoći, itd. Navedene skupine riba uglavnom se pojavljuju kao kohorta, odnosno kao jedinke iste dobne skupine unutar svake vrste u populaciji. U navedenom priobalnom plitkom pojasu pojavljuju se i predatori različitih uzrasnih kategorija poput štuke (Esox lucius), smuđa (Sander luciperca), bolena (Aspius aspius) itd. Kamene ili šljunčane dijelove obale i „divljih“ otoka Dunava s nešto manje sitnog sedimenta prostorno naseljavaju vrste iz porodice Gobidae (glavoči) u grupama dok se pojedinačno na tom tipu sedimenta zadržavaju vrste poput mrene (Barbus barbus), grgeča (Perca fluviatilis) te smuđa (Sander lucioperca), manjića (Lota lota), vijuna (Cobitis elangotoides), prugastog balavca (Gymnocephalus schraester) i sl. Na kamenom tipu sedimenta poput „špornjeva“ pojavljuju se, uz već spomenute vrste riba, i slučajni (pojedinačni) primjerci poput potočne pastrve (Salmo trutta) i mladice (Hucho hucho). Dunav obiluje filofilnim ikrašicama zbog dobro zastupljene makrovegetacijske podloge na kojoj se mrijeste. Limnofilne vrste (deverika, crvenperka) te reofilne vrste (jez, bolen) također kao i fitofili u Dunavu imaju izvrsne preduvjete za reprodukciju. Ipak, rezultati istraživanja sastava pojedinih vrsta u ribljoj zajednici Dunava ukazuju kako je najviše zastupljeno euritropnih vrsta riba (bodorka, grgeč, štuka, šaran, babuška, klen, som i sl.) koji se vrlo dobro prilagođavaju čestim oscilacijama vodostaja i različitim brzinama toka rijeke Dunav. NPUE (number per unit effort) izražen kao broj riba/sat elektroribolovom iznosi 219, 6 dok CPUE (catch per unit effort) izražen kao kg/sat elektroribolovom iznosi 4, 6. Na migraciju i raspored ribljih populacija Dunava, osim vodostaja, značajno utječe struktura obale i tip sedimenta

Totalna dužina tijela kod riba je važna mjera u sportskom ribolovu. U mnogim europskim državama, dužina tijela se koristi za određivanje dopuštenog ulova. Na temelju dužine tijela riba izrađen je indeks kvalitete ribe (QFI) (Weithman i Anderson, 1978) koji se koristi za usporedbu ulovljene ribe u odnosu sa svjetskim rekordom za pojedinu vrstu. Gabelhouse (1984) koristio je indeks kvalitete ribe za definiranje dužinskih kategorija koje se koriste prilikom procjene dužine ulovljenih riba tijekom uzorkovanja za potrebe gospodarenja ribolovnom vodom. Stoga stručne osobe ovlaštenika ribolovnog prava mogu koristiti podatke o totalnoj dužini tijela za procjenu ribljih populacija i pratiti ih tijekom vremena u odnosu na odabranu strategiju upravljanja ribolovnom vodom. Uzorkovanje riba bilo je provedeno tijekom 2017. i 2018. na tri lokacije: „divlji otok“ u blizini Hulova, Siga i Stari Dunav (rkm 1413.). Uzorkovanje je urađeno elektroagregatom EL 65 II proizvođača AGK Kronawitter, snage 13 kW istosmjerne struje (DC). Determinacija ulovljenih vrsta urađena je prema smjernicama Kottelet i Freyhof (2007). Ukupno je ulovljeno 28 vrsta riba koje pripadaju u 10 porodica (Hulovo, 13 vrsta iz 6 porodica ; Siga, 18 vrsta riba iz 7 porodica i Stari Dunav, 19 vrsta iz 7 porodica). Najbrojnija ulovljena vrsta bila je uklija (Alburnus alburnus) s 1485 primjeraka, zatim babuška (Carassius gibelio) 198, okrugli glavoč (Neogobius melanostomus) 78, bolen (Aspius aspius) 77 primjeraka te deverika (Abramis brama) s 58 primjeraka. Totalna dužina tijela za ukliju iznosila je 75-165 mm (121, 4 ± 26, 5 mm) ; babuška, 115-380 mm (241, 7 ± 100, 5 mm) ; okrugli glavoč, 73-105 mm (91, 6 ± 9, 4 mm) ; bolen, 120- 670 mm (290, 3 ± 134, 4 mm) ; deverika, 102-530 mm (372, 0 ± 136, 6 mm). Podaci o dužinskim kategorijama ukazuju kako u litoralnoj zoni divljih otoka Dunava obitavaju različite riblje vrste relativno male totalne dužine tijela (40-360 mm). Iako je uklija najzastupljenija vrsta, utvrđeni su i pojedinačni primjerci grabežljivih vrsta poput bolena (120-360 mm) ; jeza, Leuciscus idus (130- 245 mm) ; grgeča, Perca fluviatilis (110- 220 mm) kao i štuke, Esox lucius(150-180 mm). Krupni primjerci grabežljivaca su također ulovljeni: bolen (470-670mm), štuka (570-680 mm) i smuđ, Sander lucioperca (400-690 mm), ali su njihovi ulovi sporadični. Raspored dužinskih kategorija nam ukazuje kako u litoralnoj zoni ribe manje totalne dužine tijela traži sklonište, dok krupna grabežljiva riba dolazi u litoralnu zonu samo u vrijeme hranjenja te potom odlazi u dublje dijelove Dunava.

Distribution of the European mudminnow, Umbra krameri, Walbaum 1792, in Croatia is scarce with only few confirmed localities. In order to confirm presence of the European mudminnow in amelioration canal network along the Drava River an electrofishing was conducted in the small Mlinski canal. Ten specimen of European mudminnow were caught During sampling. Using ImageJ software a truss network was constructed between landmark points on photographs of caught specimens. Total body lengths of caught European mudminnow ranged from 61 to 100 mm (72.00±11.52 mm) whereas standard one ranged from 52 to 85 mm (60.30±10.08 mm). Body weight were relatively small ranging from 1.81 to 7.59 g (3.80±1.89 g), while the Fulton condition factor ranged from 0.76 to 1.23 (0.96±0.15). This new locality of the European mudminnow is situated about 50 km downstream from the last confirmed site in Croatia.

Obzirom na svoje specifičnosti, Park prirode Kopački rit pruža povoljna staništa kako terestričkim, tako i akvatičkim organizmima od kojih se posebno ističu ribe jer područje rita ujedno predstavlja vrlo važno mrjestilište riba dunavskog sliva od kojih su mnoge vrste ugrožene. Ukupnim dosadašnjim istraživanjem otkriveno je preko 50 vrsta riba od kojih neke isključivo borave u otvorenoj rijeci, druge dolaze u rit za vrijeme poplave, a neke od njih ostaju i nakon poplave. Javna ustanova „Park prirode Kopački rit“ je u suradnji s Odjelom za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na području Posebnog zoološkog rezervata, u razdoblju od 2015. do 2018. u svakom mjesecu rujnu izvršila uzorkovanje ihtiofaune. Uzorkovanja su vršena na lokalitetima: kanal Čonakut, jezero Sakadaš te Novi kanal. Pri monitoringu korištene su: mreže stajaćice različitog promjera oka, dužine i visine, vrške veličine oka 4 cm (male, srednje i velike vrške) te mreža za uzorkovanje ribe (propisane EIFAAC propisom 2005 i europskim standardom EN 14737:2005(E)) visine 1, 5 m. Prema podacima uzorkovanja iz 2015., svojom biomasom istakla se babuška (Carassius gibelio), dok je najbrojnija vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Prema podacima iz 2016., biomasom i brojnošću dominirala je babuška (Carassius gibelio). Prilikom monitoringa 2015. i 2016. zabilježene su 3 nove vrste riba za Park prirode Kopački rit: veliki vijun (Cobitis elongatoides), primorska uklija (Alburnus albidus) i crni somić (Ameiurus melas). Prema podacima iz 2017., svojom biomasom dominirao je bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix), dok je najbrojnija utvrđena vrsta bila krupatica (Blicca bjoerkna). Podaci iz 2018. pokazali su dominantnost babuške (Carassius gibelio) u biomasi, a kao najbrojnija vrsta pokazala se uklija (Alburnus alburnus). Na temelju podataka svih uzorkovanja, vidljivo je kako je izrazito snažan pritisak invazivnih vrsta poput srebrnog karasa – babuške (Carassius gibelio) i bijelog tolstolobika (Hypophthalmichthys molitrix) na autohtonu ihtiofaunu. Obzirom na taj podatak, nužno je nastaviti provoditi monitoring ihtiofaune kako bi se uvidjele promjene uzrokovane invazivnim vrstama kako na cjelokupnu autohtonu ihtiofaunu tako i na kvalitetu staništa u kojem se nalaze.

Istraživani lokalitet Stara Drava - Sarvaš je sastavni dio Aljmaškog rita u inundacijskom području rijeke Drave koje se proteže uz desnu obalu rijeke od 12 rkm do ušća Drave u Dunav. Ovo područje karakterističnog ritskog pejzaža dio je plavne nizine srednjeg Podunavlja koju odlikuju poplavne šume vrba i topola s mozaikom trščaka i rogozika i razgranatom mrežom povremenih i stalnih stajaćica. Potkovasta jezera i slijepi rukavci poput Stare Drave u Sarvašu ostaci su nekadašnjih meandara rijeke Drave koji su hidrotehničkim zahvatima krajem 19. i početkom 20. stoljeća izgubili direktan kontakt sa rijekom. Cilj istraživanja je provesti inventarsko uzorkovanje riba radi procjene sastava ihtocenoze te prikupiti podatke o zastupljenosti alohtonih vrsta i vrsta koje su u Crvenoj knjizi slatkovodnih riba Hrvatske. Uzorkovanje je provedeno metodom elektroribolova iz čamca, u proljetnom, ljetnom i jesenskom aspektu. Korišten je elektroribolovni agregat tip EL 65 II, proizvođača AGK Kronawitter, izlazne snage 13 kW DC (direct current), bez pulsatora. Ukupno je ulovljeno 900 jedinki, mase 18, 217 kg. Determinirano je ukupno 13 vrsta iz četiriju porodica ; Ciprinidae, Cobitidae, Esocidae i Centrarchidae. Porodica Ciprinidae dominira s osam vrsta. U ukupnom kvalitativnom sastavu najzastupljenije su: uklija (Alburnus alburnus) 64, 33 %, babuška (Carassius gibelio) 16, 44 %, bodorka (Rutilus rutilus) 6, 33 %, bezribica (Pseudorasbora parva) 4, 44 % i sunčanica (Lepomis gibbosus) 2, 44 %. Među predatorima dominira štuka (Esox lucius) što ukazuje na činjenicu da ima dobru prehrambenu bazu na istraživanom području i izvrsne životne uvjete zbog sporog protoka vode i velike obraslosti vodenjarskom vegetacijom. Utvrđene su tri strane (alohtone) vrste riba: babuška, bezribica i sunčanica. Također, utvrđena je prisutnost čikova (Misgurnus fosillis) koji je strogo zaštićena vrsta.

Sustainable management of wildlife species aims to keep populations of wild fauna and flora, and their habitats under stable condition over time, taking into account the nature conservation policy and socio-economic needs of human populations. Wildlife is an important renewable natural resource, with significance for areas such as rural development, land-use planning, food supply, tourism, scientific research and cultural heritage. The length of the Danube course in Croatia is 137.5 km (river km 1433 -1295.5), which makes 5% of the total length. Spatial distribution of terrestrial, aquatic and wetland habitats is in permanent dynamic exchange, depending on frequency, intensity and duration of floods, as well as drought periods Along the Croatian Danube stretch, the most frequent are broad-leaved forests (86%), classified into habitat types of the floodplain willow forests (Salicion albae), floodplain poplar forests (Populion albae), and plantations of allochthonous poplars. Scrub and open spaces with little or no vegetation makes 3%, agricultural area 3%, while industrial and urban areas makes 4% each. Wetlands provides habitat for numerous biological species, especially fishes, birds and mammals. Tradition of hunting the particular wild animal species: red deer (Cervus elaphus), roe deer (Capreolus capreolus) and wild boar (Sus scrofa) in this part of Croatia dates back more than 300 years. Nowadays, game management and hunting activities are implemented according to Croatian nature protection legislation. Freshwater fish diversity of the Danube River comprises 32 identified species, classified into seven families. Members of the family Ciprinidae dominates with 14 species, followed by Percidae (4 species), Ictaluridae (2 species) and four families (Centrarchidae, Cobitidae, Esocidae, Siluridae), with one species each. Total annual growth of fish biomass is estimated at 35-40 kg/ha in the Danube, and 25-200 kg/ha in the floodplain, depending on the flood intensity and duration. Main threats to wildlife management are habitat loss or degradation, soil and water pollution, more frequent occurrence of extreme weather and hydrological events, spreading of the invasive alien species and water-borne diseases.

The general heterogeneous angler population in Croatia is slowly dispersing in more homogeneous subgroups, specialized in certain fishing techniques or focused on fishing favorite fish species. These subgroups prefer specimen-sized fish rather than the catch of many smaller fish, peculiarly during catch-and- release fishing. The new desires of the anglers gradually influence the changes in the management of fishing waters, resulting in the preservation of bigger specimens of fish with trophy value. The purpose of this paper is to analyze the caught specimens of common carp (Cyprinus carpio), pike (Esox lucius), wels catfish (Silurus glanis) and pike-perch (Sander lucioperca) in fishing waters of DravaDanube fishing zone in the period 2011-2017, and to evaluate the trophy structure of mentioned fish. The fish sampling was carried out using a combinations of fishing gear (commercial fishing nets, survey nets) and an electrofishing. Proportional Stock Density (PSD) is a measure of species size (trophy) structure. The metric is a ratio (expressed as percentage) between the number of quality-sized individuals or larger individuals and stocksized individuals. During the monitoring period 1.044 specimens of common carp was caught, followed by 220 specimens of wels catfish, 142 specimens of pike and 118 specimens of pike-perch. Proportional stock density for common carp was 78%, meaning that 78% of caught specimens were above minimal size for stock length (20–26% of the world-record length). PSD values were 30% for pike, 36% for wels catfish and 69% for pikeperch. These results indicate a favorable fish trophy structure in fishing waters of the DravaDanube fishing zone for specialized anglers, which is a result of good management of fishing waters, effort of warden service and the rise of awareness on fishing culture. Relative stock density (RSD) was also calculated for memorable (59-64% of and the world-record length) and trophy (74-80% the world-record length) category. RSD value for common carp was 4%, 6% for pike, 1% for wels catfish and unexpectedly high 18% for pike-perch. This was a preliminary research of trophy structure for the complete Drava-Danube fishing zone, so further research will be focused on individual fishing water in order to eliminate size difference between fishing waters

Crnka (Umbra krameri, Walbaum 1792) je jedina predstavnica roda Umbra u hrvatskoj ihtiofani. Crnka naseljava vode dunavskog slijeva od Beča do ušća Dunava, te donje tokove Pruta i Dnjestra. Endem je dunavskog slijeva, a vjerojatno i glacijalni relikt. Jedna je od najotpornijih vrsta riba koja podnosi niske koncentracije kisika (

Srebrni karas ili babuška (Carassius gibelio Bloch, 1783.) je proširena u Europu polovinom 20. stoljeća s područja Kine. Na području Kopačkog rita zabilježena je 1960-ih godina. Brzo se širi prirodnim migracijama, uz izravno i neizravno sudjelovanje čovjeka te oblikuje stabilnu populaciju na novim staništima. Zbog svoje široke ekološke valencije i brze prilagodljivosti na nepovoljne uvjete okoliša, omnivorne prehrane, brzog rasta, rane spolne zrelosti i prilagodljive, ginogenetičke reprodukcije, danas se babuška smatra najbrojnijom invazivnom ribljom vrstom u Europi. Babuška ima negativan utjecaj na autohtonu ihtiofaunu, osobito na endemske i jako ugrožene vrste riba, poput nekih šaranki, na koje djeluje kao značajan konkurent u prostoru i hrani te učestaloj hibridizaciji s drugim srodnim vrstama. Rasprostranjenost babuške utječe i na ostale komponente ekosustava, kao što su vodene biljke, ptice močvarice, ali i na kakvoću vode. Nepoželjna je hrana grabežljivim vrstama riba kao i ihtiofagnim pticama (kormoranima) vjerojatno zbog vrlo tvrde cikloidne ljuske koja ih štiti i koja je teško probavljiva. Inventarskim istraživanjima tijekom 2014. i 2015. godine potvrđeno je 20 ribljih vrsta na tri lokacije (Kopačko, Bijelo i Sakadaško jezero) u vodama Kopačkog rita. Ulovljene ribe (n= 2.432 ; ukupna masa 1.549, 4 kg) pripadaju u četiri porodice: Ciprinidae (šaranke), Percidae (grgečke), Esocidae (štuke) i Siluridae (somovke). Šaranke su zastupljene s 15 vrsta, grgečke s tri, a porodica štuka i somovki s po jednom vrstom. U ukupnom kvantitativnom sastavu babuška (n=438 ; ukupna masa=461, 8 kg) sudjeluje s 18, 01 % a u ukupnoj biomasi s udjelom od 29, 81 %. Prosječna totalna dužina (cm x ind-1) babuške u Kopačkom ritu iznosi 32, 99±8, 00 (min. 5, 0 ; max.46.0) a prosječna ind. masa (kg x ind-1) iznosi 0, 80 ± 0, 41 (min. 0.002 ; max. 1, 515). Fultonov kondicijski iznos (CF) babuške iznosi 1, 98 ± 0, 64 (min. 0, 46 ; max. 3, 25) a prosječni gonadosomatski indeks (GSI u %) mužjaka iznosi 2, 4±0, 80 (min. 1.4 ; max. 3, 5) i ženki 6, 9 ± 6, 2 (min. 0, 002 ; max. 18, 12). U populaciji uzorkovanih babuški utvrđeno je 39, 0 % mužjaka i 61, 0 % ženki. Profilni indeks babuške Kopačkog rita u prosjeku iznosi 2, 9 ± 0, 3 (min.2, 5 ; max. 3, 6).

Concentrations of heavy metals: Cd, Pb, As and Hg, were measured using atomic absorption spectrophotometry in the muscle tissue, kidney and liver of free-living wild boars. Samples were taken from 126 animals, hunted in December 2008 and January 2009, in ten selected hunting grounds in three counties of eastern Croatia: Virovitica-Podravina, Osijek-Baranja and Vukovar-Srijem Counties. The accumulation of Cd and Hg in the kidney and liver was higher than those found in the liver and muscle tissue. Mean concentrations of Cd (1.4077-2.8214 mg kg-1) and Hg (0.1441-0.2990 mg kg-1) in the kidney, as well as Pb level in the muscle tissue (0.1425-0.1799 mg kg-1) in all three counties exceeded the maximum allowable values according to food safety standards. Mean As concentration (0.0130-0.0190 mg kg-1) was below the maximum allowable values in all analysed tissues. Accumulation of As was higher in Osijek-Baranja County, which is related to increased concentration in groundwater. Considering that wild boar is rather often hunted game animal in the hunting grounds of eastern Croatia, it is recommended to eliminate kidney and liver from human consumption.

Ulov po jedinici ribolovnog napora (CPUE) se najčešće koristi kao ekološka mjera procjene sastava i gustoće riblje zajednice u nekoj ribolovnoj vodi. Za CPUE se pretpostavlja kako je proporcionalan abundanci riba te se stoga koristi kao relativni indeks gustoće populacije. Svoju primjenu ima i kod određivanja mjera gospodarenja ribolovnim vodama, poput godišnjih izlovnih kvota ribe te prilikom procjene financijske valorizacije pojedine ribolovne vode. Rad obrađuje podatke istraživanja primjenjivosti CPUE kao alata za utvrđivanje stabilnosti sastava riblje zajednice Erdutskog dunavca u razdoblju od 2011. do 2014. godine. Inventarska uzorkovanja riblje populacije obavljena su ribolovnim mrežama visine 6 metara, dužine 120 metara, veličine oka od 5 do 12 cm te mrežama za uzorkovanje koje su predložene od strane EIFAAC-a (European Inland Fisheries and Aquaculture Advisory Commission). Ribolovni napor prikazan je kao mreža· sat. Ukupno je utvrđeno 20 vrsta riba, od čega je 14 vrsta ulovljeno standardnim ribolovnim mrežama a 17 vrsta je ulovljeno mrežama za uzorkovanje EIFAAC. Prosječni ulov po jedinici napora u razdoblju 2011. – 2014. iznosio je 3, 902 ± 2, 261 kg·mreža·sat-1, s minimumom u 2013. godini (2, 257 kg·mreža·sat-1) i maksimumom u 2011. (7, 112 kg·mreža·sat-1). Najveći prosječni ulov po jedinici napora kod standardnih ribolovnih alata utvrđen je sivog tolstolobika Hypophthalmichthys molitrix) 1, 314 ± 1, 080 kg·mreža·sat-1, potom kod deverike (Abramis brama) 1, 027 ± 0, 880 kg·mreža·sat-1.

Emisije teških metala iz antropogenih izvora štetno utječu na okoliš. Teški metali su vrlo postojani u okolišu i zbog svojstva akumuliranja u ekosustavima opasni za žive organizme. Negativni učinak na organizam očituje se u sposobnosti za interakcije sa staničnim bjelančevinama i molekulom DNA, što uzrokuje propadanje bioloških makromolekula. Kroz hranidbene lance u ekosustavu teški metali se prenose s niže na višu hranidbenu razinu sve do krajnjih konzumenata. Stoga su divlji sisavci, među kojima i vrste koje pripadaju lovnoj divljači, pogodni bioindikatori onečišćenja okoliša teškim metalima. Posljednjih je godina u Hrvatskoj primijećeno da meso divljači iz lovišta sadržava i teške metale u određenim koncentracijama. Provedenim istraživanjima analizirana je prisutnost teških metala u primjercima divlje svinje, jazavca i divljih pataka, sakupljenih u odabranim lovištima u Hrvatskoj. Primjenom atomske apsorpcijske spektrofotometrije utvrđivani su prisutnost i mjerene koncentracije arsena, kadmija, olova i žive u tkivima mišića, jetre i bubrega. Dobiveni rezultati potvrdili su da divljač, zbog svojih prehrambenih navika i raznolikosti stanišnih i ekoloških uvjeta u lovištima u kojima obitava, može biti bioindikator onečišćenja okoliša teškim metalima. Zabilježene su pojedinačno više koncentracije kadmija i žive u parenhimskim organima pojedinih primjeraka divlje svinje, jazavca i divljih pataka. Budući da se meso divljači konzumira u prehrani, postoji potencijalni rizik od unosa teških metala u organizam čovjeka. Prosječna godišnja konzumacija mesa divljači u Hrvatskoj je vrlo niska (0, 3 kg po članu domaćinstva) pa ne postoji značajna opasnost po ljudsko zdravlje. Ipak, preporučljivo je izbjegavanje ili umjerena konzumacija parenhimskih organa divljači.

Higijensko ponašanje medonosne pčele (Apis mellifera L.) očituje se u otklapanju i uklanjanju mrtvog ili zaraženog legla. U našem istraživanju, tijekom proljeća i ljeta 2014. godine, praćen je utjecaj higijenskog ponašanja pčela na populaciju grinje (Varroa destructor Anderson i Trueman, 2000.) u košnici. U istraživanju je bilo uključeno 36 pčelinjih zajednica na pčelinjaku u Čemincu, Baranja. Tijekom travnja praćen je prirodni pad varoe kroz 7 dana u dva navrata na umetku u mrežastoj podnici. U lipnju i srpnju praćen je broj nametnika na odraslim pčelama metodom šećera u prahu. Kontrola higijenskog ponašanja provedena je tijekom lipnja pomoću „pin testa“. U proljetnom dijelu prirodnim padom varoe nije zabilježena ni jedna grinja, a brojanjem na odraslim pčelama tijekom ljeta primijećen je značajan porast nametnika u srpnju. Nakon 24 h od provođenja pin testa, pčele su prosječno očistile 51, 94% stanica (8-96%). Prema očekivanju, grupa zajednica s najlošijim higijenskim ponašanjem imala je najveći broj nametnika. Najmanji broj grinja zabilježen je kod grupe zajednica sa srednje izraženim higijenskim ponašanjem. U određenoj mjeri higijensko ponašanje pčela ima negativan utjecaj na populaciju varoe i predstavlja dobar temelj u programu selekcije pčela tolerantnih na varoozu.

Park prirode "Kopački rit" jedno je od najvećih prirodnih mrijestilišta riba u Europi. Plavljenjem Kopačkog rita u razdoblju od veljače do lipnja osigurava se uspješan mrijest riba koje obitavaju u Dunavu i Dravi. Kopački rit je oduvijek bio zanimljivo područje za ihtiologe, pa su napravljene brojne studije o statusu populacije riba u Kopačkom ritu. Prema tim studijama na području Kopačkog rita obitava između 37 i 44 vrste riba svrstane u 12 porodica. Tijekom 2013. i 2014. godine urađena su inventarna uzorkovanja na reprezentativnim lokalitetima unutar Kopačkog rita (Sakadaško, Kopačko i Bijelo jezero te Aljmaški rit). Pri uzorkovanju riba korištene su ribolovne mreže različite veličine oka (6, 7, 8, 9, 10 i 12 cm) te mreže za uzorkovanje mlađi sukladno propisu EIFAAC (2005). Tijekom istraživanja ukupno je ulovljeno 2.432 primjerka, totalne mase 1.549, 35 kg. Ulovljeni primjerci riba pripadali su u četiri porodice riba: Ciprinidae (15 vrsta), Percidae (3) te Esocidae i Siluridae sa po jednom vrstom. U ukupnoj brojnosti, uklija (Alburnus alburnus) je zastupljena udjelom od 35, 28 %, a babuška (Carassius gibelio) s 18, 01 %. Od ekonomski važnijih vrsta šaran (Cyprinus caprio caprio) je zastupljen s 5, 51 %, deverika (Abramis brama) s 11, 47 % te štuka (Esox lucius) s 4, 48 %. U ukupnoj masi ulova, štuka je bila zastupljena s 37, 75 %, babuška s 29, 81 % i šaran s 13, 99 %. Među zanimljivim ulovom ističemo ženku soma (Silurus glanis) mase 35, 20 kg, te ženku štuku od 15, 90 kg. U populaciji babuške, ženke dominiraju s 63, 27 % (n=31), dok su mužjaci zastupljeni s 36, 73 % (n=18). Prema izrađenom dijagramu abundance i biomase utvrđeno je da je populacija riba u Kopačkom ritu stabilna i bez negativnih utjecaja.

Klimatske promjene i suvremen način pčelarenja pred pčelare stavljaju često nepremostive izazove. Moderno pčelarstvo u svojoj osnovi podrazumjeva selidbu košnica radi boljeg iskorištavanja medonosne paše i čest obilazak košnica. Danas u vrijeme skupih energenata ovi zahtjevi znatno poskupljuju cijeli proizvodni proces. Digitalna SMS vaga smanjuje troškove obilaska pčelinjaka na minimum i istovremeno daje pčelaru čitav niz podataka koji mu pomažu u donošenju odluka važnih za tehnološki proces proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda na pčelinjaku. Pčelaru vaga daje podatke o promjeni u masi košnice, kao i osnovne meteorološke podatke izmjerene u košnici i u njenom okolišu. Promjene u masi košnice pčelaru daju informacije u tome je li počelo izlučivanje nektara očekivane medonosne biljke ili nije tj. kada je završila paša i kada je trenutak da se košnice presele na drugu pašu. Nadalje, pčelar dobiva informaciju o snazi pčelinjih zajednica koje seli i na osnovu toga može prognozirati uspjeh koji će uslijediti kod vrcanja meda i prema potrebi mjenjati tehnologiju uzgoja jakih pčelinjih zajednica. Na osnovi dobivenih meteoroloških podataka pčelar može donijeti odluku o odlasku na pčelinjak ukoliko su oni povoljni. Pčelaru su od velike pomoći tijekom zimovanja pčelinje zajednice senzori za temperaturu i vlagu zraka instalirani unutar pčelinjeg klupka i u košnici tijekom zime. Ovi senzori za temperaturu i vlagu zraka u proljeće pčelaru omogućuju uvid u događaje u košnici i bez potrebe za njenim otvaranjem koje uzrokuje uznemiravanje i rashlađivanje pčelinje zajednice. Zbog ovako velikog značaja digitalne sms vage u suvremenom pčelarstvu, kao dio IPA projekta "Panonian Bee" prekogranične suradnje Hrvatska- Srbija, kreirana je mreža od 20 digitalnih sms vaga koje svoje podatke šalju na posebno dizajniranu web stranicu. Podaci su javni i svima dostupni.

Experiments were carried out on common carp (Cyprinus carpio L.) larvae in a recalculating aquatic system for a period of 21 days. Four feeding variants with different transition times from live (nauplii of Artemia salina) to artificial feed (Biomar larviva) were examined. The greatest average total length (25.72 ± 3.37 mm) and weight (213.81 ± 105.52 mg) was achieved by common carp larvae fed over the whole period with nauplii of the brine shrimp (group D). A significantly higher (P

Uzgoj ličinki šarana do stadija mladunaca ili mjesečnjaka, u kontroliranim uvjetima recirkulacijskog sustava, temeljio se na hranidbi živom hranom (Artemia salina) u kombinaciji s dodatnom hranom (starter Biomar Larviva) uz odgovarajuće održavanje optimalnih fizikalno – kemijskih parametara. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi i analizirati dužinski rast, specifičnu brzinu dužinskog rasta, visinu preživljavanja (%), prosječnu individualnu masu (mg), prosječnu specifičnu brzinu masenog rasta, sposobnost ličinki za prihvat žive hrane (%), sposobnost ličinki za prihvat dodatne hrane (%), hranidbene koeficijente, fizikalno-kemijske parametre vode u recirkulacijskom sustavu uzgoja te otpornost kasnih mladunca šarana pri različitim razinama saliniteta. Uzgojem ličinki šarana u recirkulacijskom sustavu utvrđen je statistički značajniji (p =0, 001) postotak preživljenja (88, 33 ± 2, 89 % i 86, 67 ± 7, 64 %) u odnosu na postotak preživljenja ličinki uzgajanih u zemljanim ribnjacima (11, 54 ± 0, 53 %) prema standardnoj tehnologiji uzgoja. Ličinke šarana koje su imale optimalni prijelaz (12. HD) sa žive na dodatnu hranu ostvarile su signifikantan dužinski rast (p = 0, 001), maseni rast (p = 0, 001) i postotak preživljenja (p = 0, 001) u odnosu na ličinke šarana s ranijim prijelazima na dodatnu hranu. Nije utvrđena signifikantna razlika kod sposobnosti ličinki za prihvat žive i dodatne hrane. Najniži hranidbeni koeficijenti (0, 88 ± 0, 03 i 1, 19 ± 0, 02) utvrđeni su kod grupa s optimalnim prijelazom na dodatnu hranu, dok su najviši hranidbeni koeficijenti utvrđeni kod grupa s ranim prijelazom na dodatnu hranu (3, 45 ± 0, 12 i 3, 88 ± 0, 27). Utvrđena je statistički značajno veća otpornost (p = 0, 001) na salinitet stres test između mladunaca šarana u grupi J, koje su hranjenje isključivo živom hranom, u odnosu na mladunce iz ostalih grupa, hranjenih kombiniranom hranom, pri salinitetu 14 ‰. Pri salinitetu od 16 ‰ nije utvrđena statistički značajna razlika (p = 0, 201) u preživljavanju mladunaca između pojedinih pokusnih grupa.

Cilj istraživanja bio je utvrditi međusobni odnos tjelesnih i reproduktivnih svojstava dvizica jelena običnog u ekološkim uvjetima ritsko-močvarnih staništa. Istraživanje je provedeno tijekom pet lovnih godina (2004./05. do 2008./09.) na 62 dvizice u državnome lovištu XIV/9 Podunavlje – Podravlje u Baranji u istočnoj Hrvatskoj. Kod dvizica je nakon odstrjela utvrđivana neto tjelesna masa te prisutnost fetusa u maternici. Najviše vrijednosti neto tjelesne mase ostvarene su tijekom 2007./08. i 2008./09 godine. Statistička značajnost (P

Wild animals, like hinds, may need to be immobilized for a variety of reasons. During the anesthesia, blood cells counts is changing, which is very important for the specific situation during and after embryo transfer. The objective of this study was to determine hematological values, differential blood cell count in the venous blood of hinds before intravenous anesthesia by xylazine, ketamine, tiletamine-zolazepam solution, 30 minutes after anesthesia and after atipamezol reversal. Investigation was conducted on 26 hinds of red deer. Animals were prepared for the embriotransfer surgery and the mixture of ketamine, xylazine, tiletamin and zolezepam has been applied. Blood was collected immediately after physical restraining, 30 minutes after anesthesia and after Antisedan® application. Blood samples were obtained from the jugular vein using a Venoject® vacutainer, 2 ml with EDTA as anticoagulant. Instrument Sysmex poch-100iV was used for determination of the hematological parameters and blood cells count. Differential leucocyte counts were determined on blood smears prepared according to Pappenheim. Significantly (P

Za analizu gospodarskog ribolova Foxovim i Schaeferovim modelom na rijeci Dunav u Republici Hrvatskoj, u razdoblju 2004. – 2009. godine, korištena je službena evidencija ulova Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva. U promatranom razdoblju prosječan godišnji ulov ribe na Dunavu iznosio je 39.088, 05 ± 7.450, 06 kg. Broj odobrenih i realiziranih povlastica bio je u rasponu od 19 do 25, od 30 mogućih. Utvrđen je visok udio ribara (32, 28 ± 7, 55 %) koji nisu dostavili potpune podatke o ostvarenom ulovu i korištenim ribolovnim alatima, iako im je to zakonska obveza. Ulov po jedinici napora (CPUE) imao je velike oscilacije u promatranom razdoblju te prosječno iznosi 0, 985 ± 0, 290 kg•alat•sat-1. Foxov i Schaeferov model maksimalnog održivog ulova ribe u Dunavu ukazuje na relativno nisku ribolovnu kvotu (42, 0 – 44, 0 t) od predviđene (101, 9 – 130, 5 t). Radi boljeg ribolovnog gospodarenja Dunavom bilo bi potrebno pojačati edukaciju i kontrolu i ribara i ribiča, kao i osnovati zajedničko tijelo s Republikom Srbijom.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno područje Drava-Dunav obuhvaća prostor šest županija Republike Hrvatske gdje ribolovnim vodama gospodare 34 ovlaštenika ribolovnog prava. Ihtiofaunu čini ukupno 57 vrta riba. Među njima su i jesetarske vrste: sim (Acipenser nudiventris), pastruga (Acipenser stellatus), dunavska jesetra (Acipenser gueldenstaedtii) i moruna (Huso huso), koje su praktički nestale iz nakon izgradnje brane Đerdap. Rijeke Drava i Dunav imaju najveći prirodni utjecaj na sastav ihtiofaune voda stajaćica, a potom i načina gospodarenja. Ihtiološka istraživanja provedena su od 2010. do 2012. godine, na deset ribolovnih voda: Erdutski dunavac, Stara Drava kod Podravskih Podgajaca, Stara Drava kod Bilja, Stara Drava Repnjak, Jegeniš, Javorica, Bajer Vinkovci, Grabovo, Ribnjak Golinci i Topoljski dunavac. Inventarsko uzorkovanje urađeno je ribarskim mrežama različite veličine oka (6-12 cm), standardnom mrežom za uzorkovanje te elektroagregatom (AGH, EL65 II). Ulovljeno je 10-15 vrsta riba. Najniži Shannon- Wienerov indeks (1, 474) utvrđen je u Ribnjaku Golinci, a najviši (1, 837) u Erdutskom dunavcu. Za rijeku Dunav ovaj indeks iznosio je 2, 283 u 2011. i 2, 567 u 2012. godini, a za rijeku Dravu 2, 690 u 2011. i 2, 595 u 2012. godini. Dosadašnji način poribljavanja s ribljim vrstama dostupnima na tržištu značajno utječe na raznolikost ihtiofaune voda stajaćica. U svrhu očuvanja raznolikosti ihtiofaune predložene su promjene u načinu poribljavanja. Za ciprinidne vode je najpogodnije koristiti sljedeće vrste i omjere: šaran (Cyprinus carpio carpio) 20-30 % ; linjak (Tinca tinca) 8-16 % ; karas (Carassius carassius) 5-10 % ; klen (Squalius cephalus) 3- 8 % ; amur (Ctenopharyngodon idella) 3-5 % ; tolstolobik (Hypophthalmichthys nobilis, H. molitrix) 0, 5-1 % ; smuđ (Sander lucioperca) 3-5 % ; grgeč (Perca fluviatilis) 3-8 %, štuka (Esox lucius) 2-3 % ; som (Silurus glanis) 1-2 % ; kao i: crvenperka (Scardinius erythrophthalmus), bodorka (Rutilus rutilus), uklija (Alburnus alburnus), krupatica (Blicca bjoerkna) i plotica (Rutilus virgo) 30-40 %.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Flora epifitskih lišajeva istraživana je tijekom 2004. i 2005. godine, na sedam lokaliteta u parkovima i drvoredima grada Osijeka. Lišajski materijal sakupljan je s drveća do približne visine 2 m iznad tla. Ukupno je zabilježeno 16 vrsta, svrstanih u 14 rodova liheniziranih gljiva. Najviše su zastupljeni listasti lišajevi (81 %), zatim korasti (13 %) i grmasti (6 %). Lišajevi su zabilježeni na 25 vrsta drveća ; najviše na lipi, javoru, bagremu, divljem kestenu, brezi i platani. Prema sastavu lišajske flore i rasprostranjenosti lišajskih vrsta, zrak u gradu Osijeku procijenjen je kao umjereno onečišćen. Znatno manji broj lišajeva, otpornih na onečišćeni zrak, opažen je u drvoredima duž frekventnih gradskih prometnica. Veća zastupljenost grmastih lišajeva zabilježena je u drvoredu uz rijeku Dravu, gdje je slabiji utjecaj prometa, a ekološki uvjeti su povoljniji.

Paušalni lov divljih svinja prigonom psima ostvaruje najveći udio u ukupnom dohotku u lovstvu.

Ribnjak Donji Miholjac u istočnoj Hrvatskoj, pored svoje primarne ribnjačarske proizvodnje, značajno je stanište za brojne vrste močvarica, a na pojedine je dozvoljen lov. Zakon o lovstvu propisuje kako se lov pernate divljači obavlja puškama sačmaricama i sačmom, koja je uglavnom načinjena od olova. Stoga postoji rizik da hrana dostupna na ribnjačkim površinama sadrži teške metale, uzrokujući otrovanje divljači uslijed unosa hrane. Rezultati naših prijašnjih istraživanja teških metala (Cd, As, Pb, Hg) u jetri divljih pataka (n=20): patke gluhare (Anas platyrhynchos) i glavate patke (Aythya farina) pokazali su normalnu razinu teških metala. Međutim, pojedini primjerci imali su višu razinu teških metala od zakonski propisanih. Stoga smo zaključili da je patka gluhara dobar indikator za prisustvo kadmija, a glavata patka za olovo, pa ih možemo smatrati bioindikatorima onečišćenja okoliša teškim metalima. Pretpostavili smo da su teški metali dospjeli u tijelo životinja preko hrane. Stoga smo za identifikaciju izvora teških metala uzeli uzorke tla i biljnog materijala s lokacije ribnjaka Donji Miholjac. Odabrane su biljke koje rastu na nasipu i u vodi, a kojima se patke najčešće hrane. Uzorci tla uzeti su s nasipa i s dna ribnjaka. Koncentracije teških metala u uzorcima utvrđene su metodom optičke emisijske spektrometrije (OES). Rezultati su pokazali da su sve vrijednosti teških metala u uzorcima tla bile niže od propisanih Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji, što sugerira da trovanja teškim metalima ne treba povezivati s mjestom odstrjela. Zbog stvarnog rizika potrebno je uspostaviti redoviti monitoring, kako ribnjačkih, tako i drugih staništa.

Aim of the research was to determine craniometric characteristics of the badger (Meles meles L.) from eastern Croatia, and to determine differences between sexes. Most of the specimens had been either hunted or gathered as road kills, and were collected during 2009 and 2010. A total of 19 skulls of animals older then 2 years have been studied, out of which 13 (68, 4 %) belonged to females and 6 (31, 6 %) were males. Standard cranial measurements were taken for 42 parameters on each skull ; 31 parameters specifically on skull, and 11 on mandible. All measurements were carried out using digital calliper to an accuracy of 0, 01 mm. Statistically significant difference for distinguish sexual dimorphism was confirmed for the following parameters: basicranial axis, facial length, viscerocranium length, greatest mastoid breadth and height of the foramen magnum (p

Meso divljači, riba i med oduvijek su bili prirodni i značajni izvor hrane za čovjeka.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Brojnost smeđeg europskog zeca (Lepus europaeus Pallas, 1778) je vrlo velika u Europi, ali unatoč tome primijećen je, u zadnjih tridesetak godina, pad veličine populacije, kako u Europi, tako i u Hrvatskoj. Temeljem podataka iz planova gospodarenja za posljednjih 10 godina analiziran je status populacije zeca običnog na području istočne Hrvatske. Pokusni lov i uzorkovanje zečeva provedeno je u Osječko- baranjskoj (više lokacija), Vukovarsko- srijemskoj (Korođ) i Brodsko-posavskoj županiji (Novi grad), tijekom lovne 2007./2008. godine. Pokusnim lovom odstrijeljeno je i ukupno obrađeno 186 zečeva. Usporedbom lovno- produktivne površine iskazane u planovima gospodarenja u prethodnoj i trenutno važećoj osnovi utvrđen je pad populacije za 18%, kao i značajni pad brojnosti, prirasta i odstrijela zeca. Populacijska kretanja u tom periodu najbolje prikazuju podaci o odstrjelu koji je smanjen za 50% u desetogodišnjem razdoblju, a u odnosu na prijeratno razdoblje smanjen je 4 puta. Za određivanje dobi ekstrahirana je očna jabučica, leće su fiksirane u 10%-tnom formalinu i osušene, te im je izmjerena masa prema kojoj je procijenjena dob. Statističko istraživanje provedeno je temeljem podataka iz lovnogospodarskih osnova. Za istraživana lovna područja prosječan udio mladih jedinki iznosio je od 48.93% do 62.5% od ukupne populacije zečeva. Reprodukcijski indeks varirao je od 1.6 do 4.16, a koeficijent reprodukcije od 0.95 do 1.66. Proljetna gustoća populacije kretala se od 12 do 27 jedinki/100 ha lovno-produktivne površine. Omjer spolova varirao je od 0.43 do 1.35. Prosječna masa zečeva iznosila je 3.84- 4.06 kg. Predmetna lovišta pripadaju III. bonitetnom razredu (srednje kvalitete), prema tome stanište nije uzročnik razlika u brojnom stanju. Stoga, uzroke valja tražiti u drugim antropogenim čimbenicima, za što su potrebna daljnja istraživanja.

Lichens are symbiotic organisms between a fungus and a green alga or cyanobacterium. Numerous studies confirmed lichen sensitivity to atmospheric pollutants. Thus, epiphytic lichens growing on trees are used as bioindicators for the air quality assessment in particular area. Epiphytic lichen flora was surveyed in the period 2004-2005 on seven sites in parks and alleys in the City of Osijek. The samples were collected from trees at a height up to 2 m. A total of 16 species, classified into 14 genera of lichenized fungi, were recorded. Foliose lichens dominates (81 %), followed by crustose (13 %) and fruticose lichens (6 %). The lichens were found growing on 25 tree species, and the most on: linden, maple, black locust, horse chestnut, birch, and plane. According to composition of the lichen flora and distribution of species, the air in the City of Osijek is estimated as medium do moderately polluted. Noticeably lower number of lichens was observed in tree alleys along the frequent city roads. Due to intake of dust and increased on-road emissions of nitrogen compounds, the trees are covered by nitrophilous lichens, resistent to higher eutrophication and tolerant to air pollution. More frequent occurence of fruticose lichens was observed on linden trees in alley along the Drava River, where the traffic impact is lower, and ecological conditions more favourable

Ribolovno gospodarska osnova je stručna studija o načinu gospodarenja ribolovnim područjem ili ribolovnom zonom. Sastavni dijelovi ribolovno gospodarske osnove su: popis ribolovnih voda, osnovna fizikalno-kemijska obilježja ribolovnih voda, kvalitativni i kvantitativni sastav ihtiopopulacije, procijenjeni godišnji prirast ribljih vrsta, mjere zaštite i održivog gospodarenja, količina dozvoljenog dnevnog i godišnjeg ulova temeljenog na godišnjem prirastu, program poribljavanja te mjere zaštite posebnih staništa.

Game meat has certain nutritive advantages over domesticated meats. Due to fact that consumption of game meat is relatively low in Croatia, a survey by filling in a questionnaire was carried out. Consumer's preferences were analyzed, with emphasis on negative trends and possibilities for increasing game meat consumption. Main reasons forthe low game meat consumption are supply shortage in the local market and high price. The region of Eastern Croatia, with its long hunting tradition and tradition of meat processing, needs to be promoted as an area of diverse and conserved natural environment and traditional values.

The aim of the research is to show efficiency of honey bee in pollination of sunflower. Field experiment was carried out at six sunflower hybrids sown in random arrangement. The presence of pollinators results with improved selective and productive qualities of sunflower, so the application of pollination of sunflower with honey bee is recommended as agrotechnical measure.

Slatkovodni ribnjaci u istočnoj Hrvatskoj važna su staništa za brojne vrste močvarica, a na pojedinim ribnjacima dozvoljen je i lov. Zakon o lovstvu propisuje kako se lov na divlje patke obavlja sa puškama sačmaricama te sačmom koja je uglavnom načinjena od olova. Stoga, postoji realna mogućnost konzumiranja takve sačme od strane divljih životinja. Također, ukoliko dostupna hrana na površini vode ili na dnu ribnjaka sadrži teške metale, nisu ugrožene samo ribe već i ihtiofagne močvarice. Procjena rizika od nakupljanja teških metala kod divljih pataka provedena je analizom 20 divljih pataka odstrijeljenih na ribnjaku Donji Miholjac u istočnoj Hrvatskoj. Uzorci jetre od deset gluhara (Anas platyrhynchos) i deset primjeraka glavate patke (Aythya ferina), analizirani su na sadržaj teških metala (Cd, Pb, As, Hg) pomoću atomske absorpcijske spektofotometrije (AAS). Signifikantna razlika (P≤0, 01) u sadržaju teških metala između istraživanih vrsta utvrđena je samo za kadmij (0, 3320, 256 mg/kg) te nije utvrđena razlika među spolovima unutar iste vrste. Utvrđena razlika u sadržaju kadmija može se objasniti razlikom u načinu hranidbe. Gluhare su plivarice koje se uglavnom hrane na poljoprivrednom zemljištu i nasipima ribnjaka. Hrane se uglavnom sjemenjem te biljnom masom vodenih i kopnenih biljaka, kao i kopnenim i vodenim bezkralježnjacima. Lokacija uzorkovanja je u blizini prometne ceste, a kadmij se nalazi u derivatima ulja i automobilskim gumama. Nakupljanje kadmija zabilježeno je u biljaka koje su primarna hrana za gluhare. Utvrđeni viši sadržaj žive (0, 1160, 069 mg/kg), koji nije statistički značajan, može se objasniti na sličan način u ove migratorne vrste. Glavate patke su ronilice koje hranu uzimaju s površine vode, iz stupca vode te s dna ribnjaka. Način hranidbe objašnjava viši sadržaj olova (0, 6871, 182 mg/kg) utvrđenih u uzorcima jetre glavate patke, uzrokovanih konzumacijom olovne sačme s dna ribnjaka te kasniju resorpciju u želudcu. Ovu činjenicu podupiru prethodna istraživanja koja ukazuju kako glavate patke imaju veliku sklonost konzumiranju olovne sačme. Naši rezultati sugeriraju kako je gluhara dobar indikator na prisustvo kadmija, a glavata patka za prisustvo olova. Stoga se ove dvije vrste mogu koristiti kao važni bioindikatori zagađenja okoliša teškim metalima.

Novom strategijom hranidbe potpunije swe koristi genetski potencijal šarana koji u prvoj godini proizvodnje postiže individualnu masu od 200 do 300 g, a u drugoj godini 1.500 do 2.500 g/kom.

Lovstvo kao gospodarska grana predstavlja značajan izvor dohotka i značajan doprinos razvoju kontinentalnog turizma Republike Hrvatske. Paušalni lov divljih svinja prigonom psima ostvaruje najveći udio u ukupnom dohotku u lovstvu. Za potrebe lova prigonom koriste se različite pasmine pasa ovisno o nadmorskoj visini, ukupnoj površini lovišta i broju divljih svinja i drugih vrsta krupne divljači u lovištu. Za lov u brdskim i planinskim lovištima najviše se koriste pasmine dugonogih goniča, a posebice posavski gonič, koji od ispitivanih pasmina ima najkvalitetniji njuh (4, 31), brak jazavčari (3, 9), dok su lovni terijeri ocijenjeni prosječnom ocjenom 4, 05. Količina i kvaliteta glasa prilikom oblajavanja divlje svinje u mjestu kod posavca je bila 4, 23 ; kod brak jazavčara 4, 2 ; a kod lovnog terijera 4, 15. Volja za traženje i način pretraživanja terena iznosila je 4, 27 kod posavskog goniča, brak jazavčara 4, 12 ; a kod lovnog terijera je najizraženija i bila je 4, 52. Oštrina kod posavskog goniča iznosi 3, 47 ; kod brak jazavčara 3, 4 ; dok je kod lovnog terijera 3, 53. Ustrajnost u oblajavanju kretala se od 4, 4 kod posavca, 4, 52 kod brak jazavčara, odnosno 4, 35 kod lovnog terijera. U ravničarskim lovištima veće površine koriste se alpski brak jazavčari vrlo velike ustrajnosti u oblajavanju koje je potrebna prilikom lova kapitalnih grla. U nizinskim posebice ograđenim lovištima s obiljem svinja i drugih vrsta divljači koriste se njemački lovni terijeri.

Current demands impose bigger need for pheasants farming in controlled conditions with a goal of repopulating hunting grounds. Those are good possibilities for much easier development and carry over of different kind of disease. The aim of this research was to monitor parasite diseases during four seasons in one pheasant farm on the East of Croatia. Parasitological exam of intestine, trachea, liver, lungs and faeces (n=60) were conducted from three separate farm parts. Coprological methods used for this purpose were sedimentation and flotation. For statistical analysis we used programs Microsoft EXCEL and SPSS for Windows. Coprological examinations determined parasites eggs of Syngamus trachea, Capillaria spp., Heterakis isolonche, Raillietina, Strongyloides spp. and Eimeria spp. oociste. All adult parasites species were determined during organ examination in intestine and trachea, and no parasite was determined in lungs and liver. Regarding to pheasant cage breeding, we haven’ t found any statistically important difference between cages. Concerning the number of parasites between seasons, we registered a very high statistical important difference. Organ exam shows that there is a highest similarity in presence and abundance of a certain parasite species between autumn and winter period. There is also a similarity between spring and summer period. Samples taken during winter time are at least similar to samples from other seasons, according to presence and abundance of different parasite species. Coprological analysis shows that there is a highest similarity in abundance of specific parasite species, determined between samples taken at autumn and spring period. Beside, there is a similarity between samples taken at autumn and summer period. Samples taken during the winter time are at least similar to samples from all other seasons. In limited areas pheasants live in much higher population comparing to natural environment and that is one reason of high prevalence of parasitic diseases.