Search

Macrozones are new conjugates of azithromycin and thiosemicarbazones, which exhibit very good in vitro antibacterial activities against susceptible and some resistant bacterial strains thus showing a potential for further development. In this work, we applied a combination of NMR and fluorometric methods to study interactions of bioactive macrozones with their biological targets: bovine serum albumin and ribosome isolated from Escherichia coli. Saturation transfer difference (STD) and water-ligand observed via gradient spectroscopy (WaterLOGSY) spectra provided valuable data on ligand orientation, solvent exposure, binding epitopes and specificity. The binding stoichiometry and association constants were calculated from fluorometric data. These results can serve as a good starting point for the design of new macrozones and their metal complexes with improved bioactivity.

DNA je deoksiribonukleinska kiselina koja se sastoji od šećera deoksiriboze, dušičnih baza i fosfata te formira dvostruku zavojnicu. Sintetski geni su dugačke sintetske molekule DNA koje se dobiju spajanjem kraćih oligonukleotida. Sinteza oligonukleotida je sinteza kratkih fragmenata nukleinskih kiselina. Najvažnije metode za stvaranje sintetskih gena su fosforamiditna sinteza, lančana reakcija polimeraze (PCR) i lančana reakcija ligaze (LCR). Najčešće se koristi sinteza na čvrstom nosaču koja koristi fosforamidite koji se ugrađuju u rastući lanac. Sinteza na čvrstom nosaču je automatizirana pomoću računala. Može se izvoditi u koloni ili na mikročipu. Fosforamiditnom metodom se uglavnom sintetiziraju kraći oligonukleotidi koji se kasnije mogu produživati pomoću lančane reakcije polimeraze ili lančane reakcije ligaze. U lančanoj reakciji ligaze se koristi termostabilna ligaza za povezivanje kratkih oligonukleotida. Za razliku od lančane reakcije ligaze, lančana reakcija polimeraze ne koristi ligazu već polimerazu. Pomoću lančane reakcije polimeraze mogu se napraviti milijuni kopija određenog slijeda DNA. Sinteza oligonukleotida na čvrstom nosaču omogućava sintezu novih gena po mjeri. Prilikom sinteze oligonukleotida mogu se javiti pogreške kao što su delecije, umetanje i supstitucija baza što smanjuje kvalitetu produkta. Pogreške koje ostaju u oligonukleotidima se kopiraju u komplementarni lanac pomoću lančane reakcije polimeraze. Postoje razni mehanizmi koji uključuju specifične proteine koji sudjeluju u popravljanju krivo sparenih baza. Jedan od primjera primjene sintetskih gena je sinteza genoma bakterije Mycoplasma mycoides. Sintetski genom je prenesen u srodnu bakteriju M. capricolum kojoj je prethodno izbačen genom, pri čemu se novonastala stanica normalno replicirala i sintetizirala proteine kodirane sintetskim genomom. Budući da je genetski kod degeneriran, moguće je mijenjanjem kodona utjecati na povećanje proizvodnje proteina što se naziva optimizacija kodona. Sintetski geni se koriste i u mutagenezi što je metoda za proučavanje funkcija gena.

Ples je jedna od komplementarnih metoda koja se koristi u intervenciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti (PD), a koja je prisutna uglavnom u osoba starije životne dobi. Poznato je da je ples kombinacija tjelesnih, kognitivnih, socijalnih, emocionalnih i ritmičkih karakteristika, a glazba doprinosi otpuštanju dopamina iz bazalnih ganglija te poticanje živčanog sustava odgovornog za emocije i motivaciju. Ples potiče kortikalnu aktivnost koja je popraćena emocionalnim odgovorom uz to ostvaruje socijalnu interakciju pojedinca prilikom koje se razvija mogućnost emocionalnog prepoznavanja, empatije i komunikacijskih gesti što uvelike pomaže podizanju motivacije i samopouzdanja te utječe na bolju kvalitetu života pojedinca. Glazba kao vanjski senzorni utjecaj facilitira pokrete osoba s PD, a ples kao aktivnost budi želju za imitacijom aktivnosti istim ritmom, amplitudom pokreta i brzinom provođenja aktivnosti. Neurološki gledano dolazi do senzorne aktivnosti tijekom pokazivanja pokreta gdje postoji mogućnost spontane reakcije tijela. Poremećaji hoda poput brzine, kadence i „freezinga“ predstavljaju najveći izazov u rehabilitaciji. Ipak, Ventura (2016) te Duncan & Earhart (2012) u svojim istraživanjima pokazali su kako glazba i ples ubrzavaju kretnju te kratkoročno smanjuju freezing tijekom hoda. Allen i Bears (2017) u svojim istraživanjima navode kako komplementarne terapije plesom utječu na poboljšanje balansa. Dosadašnja istraživanja upućuju da ples pozitivno utječe na brzinu i smanjenje „freezinga“ kod hoda, balans, emocionalno stanje oboljelih od PD. Uz to ples utječe pozitivno na percepciju kvalitete života što nam je iznimno važno za motivaciju pacijenata. Međutim, ima premalo istraživanja koja govore u prilog pozitivnog utjecaja kod oboljelih pa bi daljnja istraživanja bila uputna u cilju unapređenja kvalitete života starijih osoba oboljelih od PD.

Starost je posljednje razvojno razdoblje u životnom vijeku koje se može definirati prema kronološkoj dobi, socijalnim ulogama ili prema funkcionalnom statusu. Ovo razvojno razdoblje u životu osobe definirano je fiziološkim promjenama psihofizičkog stanja, ali aktivnim sudjelovanjem brige za zdravlje taj se proces može usporiti ili se mogu umanjiti posljedice postojećih tegoba. Rezultati stručnih i znanstvenih istraživanja pokazuju kako tjelesna aktivnost osim što ima pozitivne rezultate u prevenciji i progresiji tjelesnih oštećenja, pokazuje više nego pozitivne rezultate na psihofizičko stanje osobe starije životne dobi. Cilj ovog rada je prikaz čimbenika koji rezultiraju inaktivitetom u starijoj životnoj dobi te prikaz aktivnosti usmjerene na edukaciju i promociju zdravlja osoba treće životne dobi. Iako starenje podrazumijeva strukturalne i morfološke promjene osobe kao posljedica vremenski ovisnih faktora i nosi sa sobom ireverzibilne promjene, programi tjelesne aktivnosti sveobuhvatni su dio habilitacijskih mjera u cilju povećanja kvalitete života osoba starije životne dobi. Lokalna zajednica ima ključnu ulogu u organizaciji i provedbi različitih aktivnosti za promicanje tjelesne aktivnosti kod osoba starije životne dobi. Javnozdravstvene akcije Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i različiti programi zdravstvene zaštite za prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti imaju važnu ulogu u edukaciji i integraciji zdravog načina života, pa tako i tjelesne aktivnosti kod osoba treće životne dobi.