Search

Background and purpose: War and related traumatic experiences have both short and long-term negative effects on the mental health. Although the posttraumatic symptoms decrease over time, the higher prevalence of psychological difficulties in post-war communities and the transfer of difficulties from childhood to adulthood show long-term adverse effects (Mollica et al., 2004, Llabre et al., 2015). Most of the research on adverse effects of war focuses on men, while mental health difficulties of women have been investigated much less. The aim of this study was to examine the long-term effects of exposure to war-related events of adult women during their childhood or adolescent years on their current mental health and parenthood. Methods: The quantitative data were gathered within the project “Intergenerational risk transmission for adolescent mental health”, funded by the Croatian Science Foundation. It was conducted on a two-stage stratified cluster sample from three counties in Croatia which were heavily affected by the war (1991-1995). The participants were 430 women with adolescent children (Mage=43, 57, SDage=4, 881). The questionnaire items asked about different aspects of adverse events experienced during the war, current mental health wellbeing and parental functioning. Multiple regression models and bivariate correlations were used for data analysis. Findings: Some of the analysed adverse war experiences proved to be significantly related to the current mental health of women. Specifically, sexual and non-sexual assault by a known person, sexual assault by an unknown person, death of a close one due to natural causes, and the experience of hunger and thirst - even after 30 years predicted higher depression and anxiety. The same predictors, with the exception of sexual assault by an unknown person, predicted higher level of stress. Women who currently experienced more PTSD symptoms also reported lower overall life satisfaction and subjective well-being, greater financial difficulties, higher daily and parental stress, and more frequent use of negative parental behaviours (refusal, chaos, and coercion). Conclusions and implications: The long-term detrimental consequences of war-related events on various aspects of women's lives were identified even 30 years’ post-exposure. These data emphasize the need for continuous support for adolescent survivors of war in the life-time perspective, including the mental health wellbeing and parenting in adulthood. Range of psychosocial interventions in this context is also important in mitigating the potential transgenerational transmission of war-related trauma from parents to offspring. These findings are highly pertinent in the current context of the war in Ukraine, the likely negative consequences on the Ukrainian society, and also for the forced migrants throughout Europe.

Traumatski događaj je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva, izrazito negativan za bilo koga (Arambašić, 1996). Uključuje smrt, nasilje ili prijetnju životu odnosno tjelesnom integritetu (Profaca i Arambašić, 2009). Traumatska iskustva moguće je doživjeti tijekom cijeloga života, a značajnim se pokazuju čak i prenatalni učinci (Davis i sur., 2011). Psihološke posljedice traumatskog iskustva moderirane su od strane različitih čimbenika primjerice otpornosti pojedinca, subjektivne procjene događaja, karakteristikama događaja i osobe (Arambašić, 2000 ; Fink & Galea, 2015 ; Horn & Feder, 2018 ; Miller, 2004). Kumulativni učinci traumatskih iskustava, kao i retraumatizacija povećavaju rizik negativnih psiholoških ishoda (Alexander, 2012 ; Straussner & Calnan, 2014). Ovo istraživanje provedeno je u okviru znanstveno-istraživačkog projekta „Međugeneracijski prijenos rizika za mentalno zdravlje adolescenata“ (INTRAD) Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-5967). Ciljevi istraživanja bili su ispitati neke karakteristike mentalnog zdravlja, roditeljstva i socijalne podrške na uzorku majki i očeva s izraženim simptomima PTSP-a te usporediti njihove rezultate s rezultatima roditelja bez takvih poteškoća. Sudionici su bile 432 majke, Mdob=43, 56, SDdob=4, 873 i 373 oca, Mdob=47, 13, SDdob=5, 802 iz tri ratom pogođene županije – Karlovačke, Sisačko- moslavačke i Brodsko-posavske. Rezultati ukazuju na veću izraženost internaliziranih simptoma (depresivnosti, anksioznosti i stresa) kod roditelja s izraženim simptomima PTSP-a u odnosu na roditelje bez takve simptomatike. Roditelji s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju o nižem zadovoljstvu životom te višem roditeljskom stresu u odnosu na one bez izraženih simptoma PTSP-a. Majke s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju o učestalijem korištenju nepoželjnih roditeljskih postupaka, a očevi učestalijem korištenju nepoželjnih i rjeđem korištenju poželjnih roditeljskih postupaka. Majke s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju i o manjem zadovoljstvu socijalnom podrškom od svih izvora podrške (partner, obitelj, prijatelji, zajednica) i svih vrsta podrške (emocionalna, instrumentalna, informacijska), a očevi o nižem zadovoljstvu socijalnom podrškom od strane obitelji te nižem zadovoljstvu emocionalnom i instrumentalnom podrškom. S obzirom na diskrepancu u odnosu dijagnosticiranih psihijatrijskih bolesti i izraženih simptoma narušenog mentalnog zdravlja roditelja, na karakteristike uzorka te dosadašnje spoznaje o PTSP-u i traženju profesionalne podrške, rezultati impliciraju kako u našem uzorku vjerojatno postoji značajan dio roditelja s neprepoznatim/netretiranim poteškoćama mentalnog zdravlja.

Over the past two years Croatian adolescents have been exposed to the double set of high intensity stressors: the COVID‐19 pandemic and the major earthquakes in March and December 2020. This study compared the mental health of 353 high school students (Mage= 14.78, SD = 0.468) during the pandemic (12/2021), with their peers in the pre‐ pandemic period (12/2016). Anxiety and self‐harm in adolescents were higher through the pandemic in comparison with their peers’ symptoms in the pre‐pandemic time. Adolescents whose families have suffered considerable damage from the earthquake in March 2020 reported higher levels of depression, anxiety, and stress symptoms, a higher incidence of self‐harm behaviours, lower life satisfaction and subjective well‐being even after 20 months post‐earthquake. Among them, females and adolescents from lower socio‐economic status families reported the highest levels of depression and anxiety symptoms and self‐harm behaviours. The findings about mental health problems of young people exposed to double jeopardy, the pandemic and the earthquake, will be discussed with the view on targeted prevention and intervention programs. Special attention will be given to the specific ethical challenges in research with adolescents regarding collective trauma and living in the prolonged COVID‐19 crisis. The study was funded by Croatian Science Foundation.

U postratnim zajednicama većina odraslog stanovništva bila je izložena ratnim zbivanjima - izravnim sudjelovanjem u okviru vojnih aktivnosti ili kao civili, te je velika vjerojatnost kako su tijekom tog perioda doživjeli barem jedan traumatski događaj. U značajnoj mjeri istraženi su međugeneracijski efekti psihološke traume roditelja na njihovu djecu, no ne i u kontekstu obrazovnih postignuća. Jedina istraživanja na tu temu provedena su u Švedskoj (Berg i sur., 2019 ; Berg i sur., 2022) sa djecom ratnih izbjeglica čiji zaključci govore u prilog negativnih posljedica roditeljskog PTSP-a na obrazovna postignuća njihove djece. Ovim istraživanjem pružit ćemo nove spoznaje u svrhu premošćivanja postojećeg jaza u literaturi nalazima iz specifičnog konteksta hrvatske postratne zajednice. Cilj istraživanja je utvrditi povezanost roditeljskih traumatskih iskustava i školskog uspjeha njihove djece te specifične uloge suočavanja sa stresom i socijalne podrške u tom procesu. Ciljanu populaciju čine učenici 1. razreda srednjih škola (N=200) i njihovi roditelji - parovi očeva i majki (N=400) iz ratom pogođenih područja Brodsko-posavske, Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije. Podaci su prikupljeni u okviru projekta „Međugeneracijski prijenos rizika za mentalno zdravlje adolescenata“ Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-5967), obrada podataka je u tijeku. Na skupu će biti prikazani dobiveni rezultati te dane praktične implikacije i smjernice za buduća istraživanja.

U ovoj transverzalnoj studiji trenda uspoređena je izraženost internaliziranih problema adolescenata u Gradu Zagrebu prije pandemije COVID-19 i u vrijeme 4. vala COVID-a. U istraživanju su sudjelovale dvije skupine srednjoškolaca: (1) učenici 1. razreda srednjih škola 2016. godine (N=267, Mdob=15,16, SDdob=0,468, 61,6 % djevojke) i (2) učenici 1. razreda srednjih škola 2021. godine (N=353, Mdob=14,78, SDdob= 0,468, 45,9 % djevojke). Korištenjem upitnika DASS-21 utvrđen je trend rasta internaliziranih problema. U prosincu 2021. godine ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome depresivnosti imalo je 20,6 % učenika u odnosu na 15,0 % učenika 2016. godine. Ozbiljne i vrlo ozbiljne simptome anksioznosti imalo je 2016. godine 13,4 % učenika, a 2021. čak 33,0 %. Simptomi stresa ove razine 2016. godine bili su prisutni kod 20,2 % učenika, a 2021. godine kod 25,4 %. Kod djevojaka je utvrđena viša razina depresivnosti, anksioznosti i stresa kao i kod učenika čije su obitelji pretrpjele materijalnu štetu u zagrebačkom potresu. Također, učenici slabijeg imovinskog statusa izvještavaju o značajno višim doživljenim razinama anksioznosti i stresa. Neadaptabilne strategije suočavanja sa stresom su značajni prediktori depresivnosti, anksioznosti i stresa. Značajni prediktor depresivnosti je i niže samopoštovanje, roditeljsko odbijanje i veće nezadovoljstvo tjelesnim izgledom predviđaju višu anksioznost, a ženski rod viši stres. Podatci pokazuju da je mentalno zdravlje zagrebačkih srednjoškolaca bilo pod visokim rizikom i prije pandemije COVID-19 i potresa, a ove nepovoljne okolnosti su povećale taj rizik., This cross-sectional trend study compared the intensity of internalised problems of adolescents in the City of Zagreb before the COVID-19 pandemic and during its 4th wave. Two groups of secondary school students participated in the research: (1) 1st grade secondary school students in 2016 (N=267, Mage= 15.16, SDage = 0.468, 61.6% females) and (2) 1st grade secondary school students in 2021 (N =353, M age =14.78, SDage = 0.468, 45.9% females). Using the DASS-21 questionnaire, a growing trend of internalised problems was identified. In December 2021, 20.6% of students had severe and very severe symptoms of depression compared to 15.0% of students in 2016. In 2016 and 2021, 13.4% and as many as 33.0% of students, respectively, had severe and very severe symptoms of anxiety. Symptoms of this level of stress were present in 20.2% of students in 2016, and in 25.4% in 2021. A higher level of depression, anxiety and stress was found in females, as well as in students whose families suffered material damage in the Zagreb earthquake. Students of lower financial status reported significantly higher levels of anxiety and stress. Maladaptive coping strategies are significant predictors of depression, anxiety and stress. A significant predictor of depression is also lower self-esteem, parental rejection and greater dissatisfaction with physical appearance predict higher anxiety, and female gender higher stress. The data show that the mental health of Zagreb secondary school students was at high risk even before the COVID-19 pandemic and earthquakes, and these adverse circumstances increased that risk.

Subjektivna dobrobit djece obuhvaća kognitivnu i afektivnu evaluaciju vlastitog života. Krizni događaji poput potresa 2020. godine i pandemije koronavirusa imali su velik utjecaj na promjene u svakodnevnim životima odraslih i djece, što se može odraziti i na njihovu subjektivnu dobrobit. U Hrvatskoj je 2019. godine u sklopu međunarodnog projekta provedeno istraživanje subjektivne dobrobiti djece te je ono ponovljeno u školskoj godini 2020./2021. s učenicima iz istih odjeljenja. U radu će bit prikazani podaci prikupljeni od učenika 4. i 6. razreda 10 osnovnih škola iz Zagreba i Zagrebačke županije. U prvom valu istraživanja sudjelovalo je 611 učenika, a u drugom njih 466. Korišten je instrumentarij iz međunarodnog projekta: Children’s Worlds skala subjektivne dobrobiti za ispitivanje kognitivnog aspekta subjektivne dobrobiti, Children’s Worlds skala pozitivnih i negativnih afekata za ispitivanje ugodnog i neugodnog raspoloženja, Children’s Worlds skala psihološke subjektivne dobrobiti te niz čestica za ispitivanje različitih aspekata i iskustava tijekom COVID-19 pandemije. Rezultati su pokazali kako se preko 60% učenika osjeća zaštićeno od korona virusa, no gotovo 50% ih je prilično zabrinuto da će se njima bliska osoba zaraziti, 24% da će njihova obitelj imati manje novaca, a 40% da će njihov razred ili škola preći na nastavu na daljinu. Kada usporedimo dva vala, u prvom valu su učenici bili češće u ugodnom, a rjeđe u neugodnom raspoloženju te su tada imali bolje odnose u obitelji. Također su bili optimističniji oko stvari koje bi im se mogle dogoditi kasnije u životu i zadovoljniji time koliko se osjećaju sigurno. S druge strane, u velikom broju indikatora subjektivne dobrobiti nije bilo značajnih razlika. Dobiveni rezultati bit će raspravljeni u kontekstu promjena i stabilnosti u subjektivnoj dobrobiti djece uslijed kriznih događaja.

Research project Intergenerational risk transmission for adolescent mental health, funded by Croatian Science Foundation, has several key research questions: 1) To investigate the long- term association between parents' adverse life events and war experiences and their current mental health and parenting characteristics ; 2) To determine the relationship between parents' mental health and the mental health of their children ; 3) To determine the contribution of protective factors for the children mental health. An explanatory sequential research design will be used in this study, which will be based on a combined approach. The study will begin with the collection and analysis of quantitative survey data and will follow with the implementation of the epigenetic and qualitative study. The research participants are adolescents aged 15 and their parents from the area of three counties, which according to numerous indicators are economically deprived areas of Croatia. Given that data on previous traumatic experiences and current life stressors are collected as part of parental mental health predictors, the fact that the research is conducted during the COVID-19 pandemic and after the earthquake is an additional ethical challenge for the research team. On the one hand, we have a rare opportunity to investigate the relationship between previous adverse life experiences with coping with the current high level of stress, associated with COVID-19 and the trauma effects due to earthquakes experience and life in economic deprived communities further impoverished by the earthquake. On the other hand, we also have responsibility to our participants coming from vulnerable backgrounds. We will present additional ethical strategies for caring for research participants, including workshop-type psychological relief after each phase of the research for adolescents, availability of mobile services for psychological support to adolescents and their parents, psychoeducational workshops for professional associates in schools where research is conducted, and liaison with social services care and civil society organizations in order to alleviate material hardships. In this way, classical scientific research grows into action research with added value of the empowerment of participants and the community in which they live.

Traženje i prepoznavanje različitih pozitivnih aspekata događaja i kriznih situacija imaju adaptivnu funkciju u nošenju s teškoćama te podupiru procese otpornosti kod pojedinaca. Cilj rada je istražiti subjektivni doživljaj mogućih pozitivnih posljedica pandemije COVID-19 u tri točke mjerenja te povezanosti doživljaja pozitivnih posljedica sa sociodemografskim čimbenicima i indikatorima mentalnog zdravlja. U sklopu većeg longitudinalnog projekta Psihološka prilagodba tijekom pandemije COVID-19 koja se u Hrvatskoj provodi kao dio istraživanje Europskog društva za traumatski stres (ADJUST Study) u 11 zemalja, sudionici su ispunjavali sveobuhvatnu online anketu o različitim aspektima pandemije COVID-19. U ovom radu su prikazani rezultati dobiveni na tri točke mjerenja u srpnju i prosincu 2020. te srpnju 2021. godine, s ukupno 3507 punoljetnih sudionika (50, 1 % žene), na nacionalno reprezentativnom uzorku. Korišteni instrumenti su kvantitativna mjera doživljaja pozitivnih posljedica, kreirana za potrebe ovog istraživanja, mjere sociodemografskih čimbenika, mentalnog zdravlja (DASS-21) te dobrobiti (WHO-5). Uz to, analizirani su kvalitativni odgovori na otvoreno pitanje o pozitivnim aspektima pandemije. Rezultati pokazuju da u sve tri točke mjerenja sudionici doživljavaju pozitivne posljedice pandemije COVID-19 kroz tri faktora: svijest o životnim vrednotama, nove radne mogućnosti i vrijeme za sebe. Rodne razlike pokazale su se kroz sve tri točke mjerenja. Žene češće izvještavaju o doživljaju svijesti o životnim vrednotama kao pozitivnoj posljedici pandemije, dok muškarci češće doživljavaju nove radne mogućnosti uslijed pandemije. Značajna povezanost s indikatorima mentalnog zdravlja, depresivnosti, anksioznosti, stresom i subjektivnom dobrobiti, iskazana je za faktor svijesti o životnim vrednotama, dok ostali faktori nisu povezani s indikatorima mentalnog zdravlja u ovom istraživanju. Kvalitativna analiza odgovora sudionika izlučila je veći broj kategorija koji produbljuju razumijevanje kvantitativnih mjera pozitivnih posljedica u tri točke mjerenja. U raspravi će biti ponuđene moguće interpretacije dobivenih rezultata te naglašene njihove praktične implikacije u razumijevanju snaga i otpornosti kod pojedinaca koje mogu biti korisne u suočavanju s kriznim situacijama.

Background: The COVID-19 related health concerns, financial uncertainty, and imposed change of life patterns have been shown to increase the risk for mental health. Amid the national lockdown due to the pandemic, a disastrous earthquake of 5.5 magnitude hit the city of Zagreb, Croatia, and its surroundings in March 2020. Objective: To assess and compare the mental health status of people who have lived through double adversity: COVID-19 pandemic and lockdown, and the earthquake disaster. Method: Online cohort survey of the general population was done between 9 and 17 July 2020. The adult sample (18 to 65 years) of 1201 participants nationally representative for age (M=41.37 years, SD=12, 864), gender (50.1% female), level of urbanization, and country regions was recruited through the online panel. The assessed mental health indicators included depression, anxiety, and stress (DASS-21, PHQ-4), adjustment problems (ADNM-8), posttraumatic symptoms (PC-PTSD), wellbeing (WHO-5), and psychological resilience (RES), as well as a set of pandemic-specific stressors and positive outcomes. Results: The subsample of earthquake survivors (n=408) was compared to the subsample of participants who were not exposed to the earthquake (n=793). Groups did not differ on any of the mental health indicators, except the posttraumatic symptom score, where the double exposure group scored higher (p=.009), but were not more likely to meet the PTSD diagnosis (15% in double exposure and 13.1% in pandemic-only 9 exposure group). Conclusions: In contrast, the double exposure made a difference on several positive insights: appreciation of own health, advantages of home working, the potential for increased income, and developing new skills.

Veliki krizni događaji, kao što su bili prošlogodišnji razorni potresi za vrijeme pandemije, pokazuju kolika je uloga i važnost civilnog društva u suočavanju s kriznim situacijama. Društvo za psihološku pomoć (DPP) od samih početaka djelovanja okuplja stručnjake različitih profila čija su misija i poziv usko vezani uz brigu o dobrobiti i mentalnom zdravlju djece, mladih i odraslih, posebice ranjivih skupina društva. Vremenom je DPP svojim angažmanom postao prepoznat kao važan dionik u organizaciji, osposobljavanju i osnaživanju stručnjaka koji u krizama djeluju „na prvoj crti“ kao i neposrednom pružanju psihosocijalnih intervencija. Cilj okruglog stola je, kroz primjer odgovora DPP-a na posljedice razornog potresa 2020. godine, a koji se odvijao u suradnji s UNICF-om i Hrvatskim crvenim križem, razmotriti ulogu i mogućnosti organizacija civilnog društva u kriznim situacijama velikih razmjera. Razgovarat će se o posebnostima pravovremenog, sustavnog, organiziranog i fleksibilnog uključivanja u intervencije u zajednici, te međuresorne komunikacije i suradnje. Posebno će se razmotriti emocionalno i psihosocijalno funkcioniranje djece tijekom kriznog razdoblja i neki uočeni čimbenici rizika i otpornosti. Pozornost će biti posvećena i pomagačima koji u zajednici brinu i skrbe o drugim ljudima pod vidom važnosti rane psihološke i psihosocijalne podrške stručnjacima pogođenim potresom. Naglasiti će se važnost organizacijske podrške, obuke i supervizije te općenito brige o dobrobiti i mentalnom zdravlju pružatelja pomoći na terenu. Nadalje, raspravit će se neki aspekti individualnih i grupnih te kratkoročnih i dugoročnih intervencija, te kada je vrijeme da se civilno društvo povuče, a sustavi zajednice nastave obavljati svoje zadatke. Sudionici su stručnjaci koji su nakon razornih potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji djelovali na različitim razinama i u različitim ulogama sa zajedničkim ciljem – pružanja psihološke pomoći i podrške osobama pogođenim potresima. Tijekom diskusije će govoriti o svojim iskustvima na terenu, a prikazat će se i neki rezultati kriznih intervencija.

Opis edukacije za licencirane supervizore, djelatnika sustava socijalne skrbi.

Subjektivna dobrobit odnosi se na široki koncept koji uključuje pojedinčevu kognitivnu i afektivnu evaluaciju vlastitog života, značajnih životnih događaja i okolnosti u kojima pojedinac živi. Dosadašnja istraživanja većinom su bila usmjerena na objektivne pokazatelje dobrobiti djece, no pritom su zanemarena viđenja same djece i kako ona procjenjuju različita područja svog života. Međutim, upravo je potonje izrazito značajno za mentalno zdravlje i psihosocijalno funkcioniranje djece. Subjektivna dobrobit je ujedno socio- kulturno uvjetovan konstrukt koji se različito doživljava pa posljedično i definira u različitim kulturama. Stoga je međunarodna organizacija Children’s Worlds pokrenula i od 2011. godine provodi komparativno istraživanje „Dječji svjetovi − Međunarodno istraživanje dobrobiti djece“ (The International Survey of Children’s Well-Being (ISCWeB), čime sustavno doprinosi istraživanju subjektivne dobrobiti djece i razvoju ovog područja na međunarodnoj razini i u nacionalnim okvirima, s krajnjim ciljem unapređenja života djece. Hrvatska se po prvi put uključila u istraživanje 2018. godine. Naše sudjelovanje u ovom istraživanju odvijalo se kao dio opsežnijeg dvogodišnjeg projekta „Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj“ koji provodi Studijski centar socijalnog rada, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s UNICEF uredom za Hrvatsku. U ovoj publikaciji prikazani su rezultati subjektivne dobrobiti djece prikupljeni na reprezentativnom nacionalnom uzorku učenika drugih, četvrtih i šestih razreda osnovnih škola u Republici Hrvatskoj.

Edukativna supervizija organizirana je u sustavu socijalne skrbi tijekom 2016. i 2017. godine kako bi se osigurala kvalitetna primjena i razvoj obiteljske medijacije kao psihosocijalne intervencije. Ciljevi supervizije bili su pridonijeti integraciji znanja i vještina, unaprijediti kompetencije medijatora roditeljskih sporova, supervizija neposrednog rada na medijacijskim slučajevima te razvoj profesionalnog identiteta obiteljskih medijatora. Provedeno je 8 supervizijskih susreta u trajanju od 40 sati, u četiri supervizijske grupe s 31 supervizantom. Supervizijski rad imao je tri oblika: a) provođena je supervizija slučajeva iz medijacijske prakse supervizanata kroz postavljanje osobnog supervizijskog pitanja, b) utvrđena su i raspravljena stručna i edukativna pitanja od značaja za sve supervizante i c) unaprijed su pripremljeni i interaktivno prorađeni edukativni materijali prema dogovorenim temama, a koji su povratno potakli dodatna supervizijska i edukativna pitanja. U izlaganju će biti prikazani sadržaj i iskustva u svezi navedena tri oblika rada te specifi čni supervizorski izazovi kao npr. u pogledu različitog prethodnog medijatorskog obrazovanja supervizanata i organizacijskog okruženja. Rezultati evaluacije ukazuju da su supervizanti bili najzadovoljniji povezivanjem teorijskog i praktičnog iskustva te kreativnim postupanjem supervizora u neočekivanim slučajevima, a svi su zainteresirani za nastavak supervizije koju procjenjuju potrebnom kroz 6-8 susreta godišnje. Provedba edukativne supervizije pokazala se efi kasnom za unapređivanje medijatorskih kompetencija kroz vođenje i podršku integraciji znanja, vještina i praktičnog iskustva čime su stvorene pretpostavke za pružanje boljih usluga korisnicima medijacije i kvalitetu profesionalnog rada medijatora.

Background: Life under economic hardship is burdened by prolonged psychological uncertainty, insecurity and inability to meet basic needs, representing a significant risk for well-being. At the same time, people suffering from economic hardship are more likely to be at the increased risk of Adverse Childhood Experiences (ACE). Objective: The aim of this study was to explore the Adverse Childhood Experiences and their relationship with the well-being of adolescents living in different socioeconomic contexts. Method: A sample of 1057 Croatian adolescents was divided into two subsamples based on participants’ assessment of family financial problems. The participants were high-school students (Mage = 16.29, SDage = 0.540), 215 in the economic hardship group and 222 in the non- economic hardship group. Instruments included measure of adolescents’ perception of family financial problems, ACE measure and The Good Childhood Index as a measure of adolescents’ life satisfaction. Results: All ACEs, except the death of a close family member, were more prevalent in the economic hardship group. Participants were further categorized into three groups based on the number of ACEs and two-way ANOVAs were performed, where satisfaction with 10 areas of life were dependent variables. There were significant main effects economic hardship and ACE on the adolescents’ well-being in all 10 life areas, while interaction between them was not significant. Conclusions: Valid ACE and economic hardship measures are important for assessing and understanding the adolescents’ well-being and developing the intervention programmes to reduce the risks for their mental health problems.

The decision to drop out is complex and reflects unique life circumstances of young people. Variety of factors within the individual, the family, the school, and the broader community that contribute to dropping out from high school are well documented. There are literature gaps on understanding the mechanisms leading to high school dropout and which factors promote youth re-engagement in educational contexts. The aims of this study were to explore how high school dropouts perceive risk and protective factors during their educational path and how they comprehend their future life plans and decisions. The study is based on 22 semi- structured interviews conducted with young people who have experienced dropping out from high school. Their personal narratives were examined in context to better understand the meaning behind their behaviours and attitudes and how these vulnerable group of young people can achieve adaptive developmental outcomes in adverse conditions. The participants were between the ages of 16 and 20 years, including nine females and thirteen males. Dominantly, they dropped out from vocational high schools. The results illustrate diversity of lived experiences in and out of school environment that contribute their dropping out from high school. Results confirm that risk and protective factors involved in school disengagement are complex, varying, and often intertwined. Results with re-engaged youth have revealed that they are motivated to return to school through social relationships with family and friends and through self-determined motivations. The majority of these individuals indicated that they returned to school because someone encouraged them. These findings are consistent with a life- course perspective of dropout as a complex, dynamic process of academic disengagement that develops over time. They emphasized need for a personalized multi- component approach that considers the unique profile of risk and protective factors of the individual. Results may be also used to help alleviate barriers to educational re-engagement and for promotion of youth’s positive educational outcomes. Ethical and methodological challenges related to reaching this vulnerable group of young people will be discussed as well.

Na okruglom stolu prezentirati će se projekt „Subjektivne dobrobiti djece u Hrvatskoj“ kojeg provodi Studijski centar socijalnog rada, Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s UNICEF uredom za Hrvatsku i međunarodnom organizacijom Children's world: The International Survey of Children’s Well-Being (ISCWeB). Obzirom da je područje dobrobiti djece u fokusu stručnjaka u svijetu i kod nas, 2016. godine donesen je prvi sveobuhvatan nacionalni dokument Indikatori dobrobiti djece (Ajduković i Šalinović, 2016), koji obuhvaća različite domene i pristupe u ovom području te donosi konkretne preporuke za praćenje i unapređenje aktivnosti na razini države u području dječje dobrobiti. Cilj okruglog stola je informirati i senzibilizirati stručnjake o značaju subjektivne dobrobiti djece za život i odrastanje djeteta, obzirom da je ta tema značajna za sve stručnjake koji su u svom profesionalnom radu usmjereni na djecu i upoznati s procesom uvođenja teme subjektivne dobrobiti djece u curriculumu pomagačkih profesija. Ključno pitanje u području subjektivne dobrobiti djece je kako se osjeća dijete u različitim situacijama i kontekstima. Djetetova percepcija vlastite dobrobiti je jedan od najvažnijih čimbenika u procjeni koliko je okolina djeteta pogodna za razvoj punog potencijala djeteta, tako da je uz objektivne mjere dobrobiti nužno uključiti i subjektivnu percepciju dobrobiti od strane djece. Subjektivni čimbenici dječje dobrobiti odnose na zadovoljstvo djeteta vlastitim odnosom s članovima obitelji i prijateljima, osjećaj sreće, percepciju obiteljske materijalne situacije i njenog učinka na obitelj te ostale domene. Sudionice okruglog stola konceptualizirati će područje subjektivne dobrobiti djece (prof. dr. sc. Ajduković), prikazati će projektne aktivnosti (doc. dr. sc. Rajhvajn Bulat i doc. dr. sc. Vejmelka) te predstaviti iskustvo sudjelovanja suradnika na projektu (doc. dr. sc. Dubovicki, doc. dr. sc. Jukić i izv. prof. dr. sc. Šincek). Također, na okruglom stolu će se prezentirati smjernice za unapređenje subjektivne dobrobiti djece u školskom kontekstu. Zaključno, ovaj okrugli stol doprinosi podizanju svijesti o temi subjektivne dobrobiti djece kod stručnjaka koji su u svom profesionalnom radu usmjereni na djecu.

Subjektivna dobrobit se odnosi na široki koncept koji uključuje pojedinčevu kognitivnu i afektivnu evaluaciju vlastitog života, značajnih životnih događaja i okolnosti u kojima pojedinac živi. Kognitivni dio se odnosi na percepciju općeg zadovoljstva životom, kao i zadovoljstva određenim područjima života, dok se afektivni dio odnosi na iskustvo pozitivnog i negativnog afekta. U izlaganju će biti predstavljeni nacionalno reprezentativni rezultati koji su dio velikog međunarodnog istraživanja subjektivne dobrobiti djece od osam, deset i dvanaest godina (Children’s Worlds, International Survey of Children’s WellBeing). U Hrvatskoj se istraživanje provodi u okviru projekta Subjektivna dobrobit djece u Hrvatskoj, kojeg financira UNICEF Ured za Hrvatsku. Ciljevi ovog izlaganja su prikazati kako djeca u Hrvatskoj procjenjuju pojedine aspekte svog života te kako su s njihovom subjektivnom dobrobiti povezani njihovi odnosi u obitelji, školi, s prijateljima, sa zajednicom te obilježja korištenja slobodnog vremena. U istraživanju je sudjelovalo 1112 djece drugih razreda osnovnih škola, 1240 učenika četvrtih razreda te 1155 učenika šestih razreda. Ovom prigodom biti će prikazani rezultati samo najmlađih učenika, osmogodišnjaka, koji su rijetko sudionici velikih kvantitativnih istraživanja. Koristio se unificirani upitnik, prilagođen za svaku dobnu skupinu, a djeca su pritom procjenjivala sljedeća područja života: Dom i ljudi s kojima živiš, Tvoji prijatelji, Škola, Susjedstvo u kojem živiš, O novcu i stvarima koje imaš, Kuća/stan u kojem živiš, Kako koristiš svoje vrijeme, Tvoje mišljenje o tvom životu općenito, O pravima djece, O životu u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da su, ukupno gledajući, učenici drugih razreda zadovoljni svojim životom, pri čemu su najzadovoljniji odnosima u obitelji. Svi navedeni mikrosustavi su značajno pozitivno povezani sa subjektivnom dobrobiti djece. Što se tiče korištenja slobodnog vremena, zanimljivo je da vrijeme provedeno uz ekran (gledajući TV, igrajući video igrice te koristeći društvene mreže) nije povezano sa subjektivnom dobrobiti djece, no jest kvalitetno provođenje vremena s obitelji i igranje/provođenje vremena na otvorenom. U raspravi će naglasak biti stavljen na praktične implikacije koje proizlaze iz dobivenih rezultata o čimbenicima koji su povezani sa subjektivnom dobrobiti djece.

Psihosocijalno funkcioniranje adolescenata opisuju problemi u doživljavanju i ponašanju, koje dijelimo na internalizirane (pretjerano kontrolirana ponašanja, usmjerena na sebe) i eksternalizirane probleme (nedovoljno kontrolirana ponašanja, usmjerena na druge) te druga rizična ponašanja koja nije moguće jednoznačno kategorizirati internalno ili eksternalno. Ciljevi rada su pratiti učestalost problema u psihosocijalnom funkcioniranju adolescenata od prvog do trećeg razreda srednje škole te provjeriti postoje li razlike u internaliziranim i eksternaliziranim problemima s obzirom na različita sociodemografska obilježja adolescenata. Istraživanje je provedeno u sklopu projekta „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“, financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost. Korišten je dvo-etapni neproporcionalno stratificirani klaster uzorak učenika prvih razreda srednjih škola, a isti učenici su praćeni od prvog do trećeg razreda. Sudionici u početnom uzorku su bili u dobi od 14 do 17 godina (M = 15, 18 ; SD = 0, 51), pri čemu je bilo 51% mladića. Korišteni instrumentarij uključivao je Skalu depresivnosti, anksioznosti i stresa, Upitnik samoiskaza rizičnog i delikventnog ponašanja, Upitnik rizičnog seksualnog ponašanja te Upitnik sociodemografskih podataka i materijalnog statusa obitelji. Rezultati istraživanja pokazuju kako se internalizirani problemi i neki teži oblici eksternaliziranih problema smanjuju od srednje ka kasnoj adolescenciji, dok rizična ponašanja kao što su kockanje, konzumacija psihoaktivnih tvari i rizično seksualno ponašanje rastu. U objašnjavanju problema u psihosocijalnom funkcioniranju naročito su se pokazali značajnima spol adolescenata, vrsta škole te percepcija materijalnog statusa obitelji. U raspravi će biti ponuđene moguće interpretacije dobivenih rezultata te naglašene njihove praktične implikacije. Rad će biti predstavljen u okviru simpozija Razvojni rizici u adolescenciji.

Prvi nacionalni Etički kodeks istraživanja s djecom (dalje: Kodeks ili Etički kodeks) usvojilo je Vijeće za djecu 12. rujna 2003. godine. Ovaj Kodeks je bio ishod višemjesečnog rada interdisciplinarne skupine stručnjaka - liječnika, pedagoga, pravnika, psihologa, socijalnih pedagoga. Cilj Kodeksa je bio poticanje sustavnog promišljanja etičkih načela istraživanja u kojima su sudionici djeca ili koja se odnose na djecu te razvijanje i osiguravanje dobru praksu istraživanja koja osigurava najbolje interese djece sudionika različitih istraživanja. Sastavni dio Kodeksa je i reguliranje njegove primjene koju će pratiti Nacionalno etičko povjerenstvo za istraživanja s djecom (NEPID). NEPID je početkom 2019. pokrenulo reviziju Kodeksa temeljem analize prakse koja je pokazala da je, između ostalog, potrebno bolje balansirati pravo djeteta da sudjeluje u istraživanja u odnosu na pravo roditelja da odlučuje o djetetovom sudjelovanju u istraživanjima, bolje regulirati sudjelovanje ranjivih skupina djece (npr. djeca u javnoj skrbi, djeca s posebnim potrebama) u istraživanjima te specifičnosti biomedicinskih istraživanja u kojima sudjeluju djeca. Uz to, sve veća prisutnost on- line istraživanja i Europska povelja o zaštiti podataka dodatno je ukazivala da je revizija Etičkog kodeks zaista nužna. Priprema revizije se odvija kroz rad 5 radnih skupina u koje je uključeno 25 vrhunskih stručnjaka u ovom području: (1) Radna skupina za on-line istraživanja s djecom, (2) Radna skupina za kvalitativna istraživanja s djecom, (3) Radna skupina za intervencijska istraživanja s djecom, (4) Radna skupina za pripremu istraživanja i planiranje postupka nakon provedenog istraživanja (uvid u rezultate i davanje povratnih informacija) te (5) Radna skupina za zakonodavni okvir. Očekuje se da će radna verzija revidiranog etičkog kodeks biti u javnoj raspravi do kraja 2019. Cilj okruglog stola, na kojem će se prvi puta profesionalnoj javnosti prikazati revidirane verzije Kodeksa, je potaknuti dijalog o tome kakav Kodeks istraživanja s djecom nam treba iz pozicije zagovaranja prava djece. Voditeljica okruglog stola, i predsjednica NEPID-a, Marina Ajduković, će prikazati ključne dileme i novine u prijedlogu revidirane verzije Kodeksa. Iva Šverko, voditeljica Radne skupine za on-line istraživanja s djecom i Lucija Vejmelka, članica ove radne skupine, će prikazati nužne dopune Kodeks u tom području. ČlanVladimir Kolesarić, su-urednik prvog nacionalnog Etičkog kodeksa istraživanja s djecom će dati kritički osvrt na neke ključne razlike između Kodeksa iz 2003. i prijedloga njegove revidirane verzije. Članica radne skupine za pripremu istraživanja i planiranje postupka nakon provedenog istraživanja (uvid u rezultate i davanje povratnih informacija) Renata Jukić osvrnut će se na iskustvo rada u ovoj radnoj skupini. Silvija Ručević će iz perspektive iskusnog istraživača s djecom problematizirati u kojoj mjeri revidirana verzija odgovara potrebama djece i istraživača.

U simpoziju će se predstaviti nalazi recentnih istraživanja razvojnih rizika u adolescenciji i njihovih učinaka na dobrobit mladih koji su proizašli iz longitudinalnog istraživanja „Ekonomske teškoće obitelji, psihosocijalni problemi i obrazovni ishodi adolescenata u vrijeme ekonomske krize“ uz potporu HRZZ. U prvom izlaganju „Psihosocijalno funkcioniranje srednjoškolaca u kontekstu različitih sociodemografskih obilježja“ prikazat će se nalazi trogodišnjeg praćenja internaliziranih i eksternaliziranih problema iste skupine srednjoškolaca s obzirom na njihova ključna sociodemografska obilježja. Praćenje adolescenata od 15 do 17 godina je omogućilo da se uoče neki trendovi značajni pod vidom planiranja ciljanih preventivnih programa. U drugom izlaganju „Dobrobit mladih u kontekstu nepovoljnih životnih događaja i ekonomskih teškoća“ fokus je na odnosu između nepovoljnih životnih događaja i dobrobiti mladih. Treći rad „Stresni životni događaji kod majki i rizik za zlostavljanje adolescenata“ pokazuje da u adolescenciji rizik za doživljavanje nasilja od majki veći kada se one suočavaju s više ekonomskih teškoća i većim brojem ostalih nepovoljnih životnih događaja (npr. problemi s tjelesnim i mentalnim zdravljem). U posljednjem izlaganju, „Napuštanje srednje škole iz perspektive mladih: uloga obrazovnih iskustava i životnih događaja“, temeljem kvalitativnog istraživanja, bit će opisano kako mlade osobe koje napuštanju srednju školu interpretiraju svoja obrazovna iskustva i životne događaje koji su prethodili tom događaju. Posebna pozornost bit će posvećena metodološkim i akcijskim aspektima istraživanja kao što su npr. poteškoće provođenje longitudinalnih istraživanja, doprinos mješovitih istraživačkih nacrta razumijevanju problema adolescenata te načini zagovaranja promjena i unapređenja politika i preventivnih strategija pod vidom znanstvenih spoznaja. Radove će izlagati prof.dr.sc. Marina Ajduković, doc.dr.sc. Linda Rajhvajn Bulat, dr.sc. Nika Sušac i Ines Rezo.

Uloga stresnih životnih događaja u okviru dobrobiti pojedinca posebno je izražena u razdoblju adolescencije. Dosadašnja istraživanja pokazuju povezanost broja stresnih događaja u adolescenciji s nizom internaliziranih (depresije, anksioznosti i somatskih problema) i eksternaliziranih problema (činjenja nasilja, prekršajnih i lakših delinkventnih djela), te s akademskim neuspjehom. Dobivene su i rodne razlike u istraživanju stresnih životnih događaja, međutim, nalazi su nekonzistentni. Ciljevi ovog istraživanja su provjeriti razlike u broju i vrsti doživljenih stresnih događaja između djevojaka i mladića te ispitati ulogu stresnih životnih događaja kod mladih s iskustvom prekida srednje škole. Istraživanje je provedeno primjenom longitudinalnog mješovitog nacrta istraživanja. U kvantitativnom dijelu istraživanja podaci su se prikupili metodom ankete u tri točke mjerenja u razdoblju od 2016. do 2018. godine na učenicima 29 srednjih škola (n=1402). Za mjerenje stresnih životnih događaja koristio se Upitnik doživljenih stresora. U kvalitativnom dijelu istraživanju podaci su se prikupili metodom polustrukturiranog intervjua na uzorku učenika (n=20) koji su u razdoblju praćenja prekinuli srednju školu. Rezultati kvantitativnog dijela istraživanja pokazuju da djevojke doživljavaju veći ukupni broj stresnih događaja nego mladići, a razlike se pokazuju i u pojedinim stresnim događajima. Djevojke češće doživljavaju tjelesnu bolest ili ozljedu člana uže obitelji, psihičke probleme člana uže obitelji, smrt bližeg člana obitelji, financijske teškoće u obitelji, probleme s ovisnostima člana uže obitelji, nasilje između članova uže obitelji te psihološku agresiju od članova obitelji. Slični nalazi potvrdili su se i u kvalitativnom dijelu istraživanja budući da su djevojke s iskustvom prekida srednje škole iskazale veći ukupan broj stresnih životnih događaja. U okviru uloge stresnih životnih događaja kod mladih s iskustvom prekida srednje škole, važnost rezultata ogleda se i pripisivanjem razloga prekida srednje škole stresnim životnim događajima kod dijela mladih. U raspravi rezultata naglasak će biti na važnosti stresnih događaja za mentalno zdravlje i akademske ishode kod adolescenata, te integraciju i interpretaciju podataka iz oba dijela istraživanja u longitudinalnom mješovitom nacrtu.