Iskustvo traume u životnoj perspektivi - Traženje i dostupnost podrške

Traumatski događaj je izvan granica uobičajenog ljudskog iskustva, izrazito negativan za bilo koga (Arambašić, 1996). Uključuje smrt, nasilje ili prijetnju životu odnosno tjelesnom integritetu (Profaca i Arambašić, 2009). Traumatska iskustva moguće je doživjeti tijekom cijeloga života, a značajnim se pokazuju čak i prenatalni učinci (Davis i sur., 2011). Psihološke posljedice traumatskog iskustva moderirane su od strane različitih čimbenika primjerice otpornosti pojedinca, subjektivne procjene događaja, karakteristikama događaja i osobe (Arambašić, 2000 ; Fink & Galea, 2015 ; Horn & Feder, 2018 ; Miller, 2004). Kumulativni učinci traumatskih iskustava, kao i retraumatizacija povećavaju rizik negativnih psiholoških ishoda (Alexander, 2012 ; Straussner & Calnan, 2014). Ovo istraživanje provedeno je u okviru znanstveno-istraživačkog projekta „Međugeneracijski prijenos rizika za mentalno zdravlje adolescenata“ (INTRAD) Hrvatske zaklade za znanost (IP-2020-02-5967). Ciljevi istraživanja bili su ispitati neke karakteristike mentalnog zdravlja, roditeljstva i socijalne podrške na uzorku majki i očeva s izraženim simptomima PTSP-a te usporediti njihove rezultate s rezultatima roditelja bez takvih poteškoća. Sudionici su bile 432 majke, Mdob=43, 56, SDdob=4, 873 i 373 oca, Mdob=47, 13, SDdob=5, 802 iz tri ratom pogođene županije – Karlovačke, Sisačko- moslavačke i Brodsko-posavske. Rezultati ukazuju na veću izraženost internaliziranih simptoma (depresivnosti, anksioznosti i stresa) kod roditelja s izraženim simptomima PTSP-a u odnosu na roditelje bez takve simptomatike. Roditelji s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju o nižem zadovoljstvu životom te višem roditeljskom stresu u odnosu na one bez izraženih simptoma PTSP-a. Majke s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju o učestalijem korištenju nepoželjnih roditeljskih postupaka, a očevi učestalijem korištenju nepoželjnih i rjeđem korištenju poželjnih roditeljskih postupaka. Majke s izraženim simptomima PTSP-a izvještavaju i o manjem zadovoljstvu socijalnom podrškom od svih izvora podrške (partner, obitelj, prijatelji, zajednica) i svih vrsta podrške (emocionalna, instrumentalna, informacijska), a očevi o nižem zadovoljstvu socijalnom podrškom od strane obitelji te nižem zadovoljstvu emocionalnom i instrumentalnom podrškom. S obzirom na diskrepancu u odnosu dijagnosticiranih psihijatrijskih bolesti i izraženih simptoma narušenog mentalnog zdravlja roditelja, na karakteristike uzorka te dosadašnje spoznaje o PTSP-u i traženju profesionalne podrške, rezultati impliciraju kako u našem uzorku vjerojatno postoji značajan dio roditelja s neprepoznatim/netretiranim poteškoćama mentalnog zdravlja.