Search

Proučavanje društvenih i ekonomskih procesa na lokalnim razinama neophodno je za razumijevanje struktura na razini nacionalne i regionalne povijesti, pogotovo kad su u pitanju studije ruralnih sredina za vrijeme osmanske vlasti, budući da su iste vrlo slabo istražene. Do prvog kontakta između Osmanlija i područja Slavonije dolazi krajem 14. stoljeća kada prvi akindžije provaljuju na slavonski prostor i pljačkaju ga. Isti se upadi višestruko ponavljaju kroz cijelo 15. stoljeće, no tek u prvoj polovici 16. stoljeća Osmanlije trajno zaposjedaju dijelove međurječja Drave i Save. Osmanlije prostor srednje Slavonije organiziraju u administrativnu jedinicu pod nazivom Požeški sandžak. U sklopu Požeškog sandžaka nalazila se nahija Vrhovine koju je ukupno činilo 19 sela na krajnjem sjeveru brodske Posavine, odnosno na južnim i jugozapadnim padinama gore Dilj. Uspostavom osmanske vlasti u nahiji se, kao i u većini Slavonije, uvodi timarsko-spahijski sustav i vladavina osmanskih zakona. Seosko stanovništvo koje se našlo pod novom vlašću imalo je određene porezne obveze spram središnje vlasti u Istanbulu, lokalnih predstavnika vlasti i vojnika-konjanika koji uživaju prihode od sela u zamjenu za vojnu službu. O kakvim se točno poreznim obvezama radi, o točnom iznosu poreza za pojedina sela saznajemo iščitavanjem i obradom osmanskih poreznih popisa, napose onoga iz 1579. godine. U osmanskim poreznim registrima navode se i imena glavara domaćinstava pod poreznom obvezom, što omogućuje društvena, etnološka i jezična istraživanja pojava na selu u osmanskoj Slavoniji, barem u slučaju 16. stoljeća. Budući da ne postoje isti porezni popisi za Slavoniju u 17. stoljeću, istraživanje se mora nadopuniti spoznajama iz opće osmanistike, kao i podacima iz kasnijih neosmanskih izvora, koji u konačnici daju naslutiti kako je dio osmanske ostavštine ipak nadživio krah vlasti sultana na navedenom području.

Kraljevi iz dinastije Anjou-Plantagenet neizostavan su dio proučavanja engleske, ali i zapadnoeuropske povijesti razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Vladavina prvih Plantageneta ostavila je dubok trag na političkim, crkvenim i društvenim institucijama britanskog otoka. Ovaj rad prikazuje na temelju obrade relevantne literature pregled vladavine četvorice Plantageneta s naglaskom na unutrašnja zbivanja Engleskog kraljevstva, poput odnosa kraljevske vlasti s plemstvom i Crkvom te razvoj kraljevskog autoriteta u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka. Nakon uvoda slijedi poglavlje u kojem se opisuju okolnosti dolaska Plantageneta na englesko prijestolje. U trećem poglavlju obrađena je vladavina Henrika II, rodonačelnika dinastije AnjouPlantagenet, kao i prikaz najvažnijih državnih reformi vezanih za administraciju, sudstvo i Crkvu. Nekoliko riječi je posvećeno i unutrašnjim obiteljskim neslaganjima koji navješćuju skori raspad Anžuvinskog „Carstva“. Četvrto poglavlje ocjenjuje vlast Rikarda Lavljeg Srca te pruža uvid u sukobljenost tradicionalne i recentnije historiografije u vezi dotičnog vladara. Peto poglavlje dotiče se Ivana Bez Zemlje i znamenite Magne Carte Libertatum, a povezuje ih klasičnim pristupom istraživanja uzroka i povoda određenog povijesnog događaja. Razloge ustanka baruna i donošenja Magne Carte traži se u pogreškama koje je učinio Ivan pri svojoj unutrašnjoj i vanjskoj politici, ali i njegovi prethodnici. Analizom dva članka Velike povelje određuje se njen značaj za temu ovog rada. Konačno, šesto poglavlje istražuje prirodu kraljevske vlasti Henrika III na koju je velik utjecaj imalo recentno proglašavanje Magne Carte, kao i engleski parlament koji svoje korijene nastanka i razvoja vuče u vrijeme vladavine ovog vladara.

Rad prikazuje rezultate istraživanja provedenog među nastavnicima povijesti osnovnih i srednjih škola Osječko-baranjske županije o njihovim iskustvima i stavovima o arhivskim obrazovnim sadržajima u kontekstu novog kurikuluma za nastavni predmet povijest donesenog u sklopu aktualne kurikularne reforme Škola za život. Nastavnici su istraživanju pristupili putem anketnog upitnika koji je ispitao njihove stavove o provođenju nastave u arhivskim ustanovama, korištenju digitalnih izvora u nastavi. Posebna je pozornost posvećena očekivanjima nastavnika od ponude arhivskih obrazovnih sadržaja u skladu s novim kurikulumom.