Search

U obrazovnom sustavu Republike Hrvatske, kao i u susjednim zemljama, nastava logike ima dugu i kontinuiranu povijest. Cilj je ovoga izlaganja razmotriti i preispitati mjesto i zastupljenost logike kao nastavnog predmeta u srednjim školama i na fakultetima te potom ukazati na potencijalne nedostatke i ponuditi neke prijedloge za unapređenje. Motivacija za ovo izlaganje proizašla je iz svojevrsnog nesrazmjera između onoga što jest svrha poučavanja logike i njene zastupljenosti kao nastavnog predmeta u obrazovnom sustavu te nasušne potrebitosti njena izučavanja u vremenu u kojemu su djeca i mladi, kao izrazito ranjiva skupina, izloženi mnoštvu (dez)informacija i manipulacija.Kako je samim kurikulumom predmeta Logika navedeno, svrha njena poučavanja je »uzdignuti svijest učenika o kriterijima dobrog mišljenja i uskladitimišljenje s tim kriterijima«, a sama logika definirana kao »njegovanje vrlina mišljenja«, postavlja se problem (ne)opravdanosti izostanka izučavanja logike u tehničkim i strukovnim školama. Znači li to onda da je »njegovanje vrlinamišljenja« ekskluzivno pravo i privilegija gimnazijalaca ili, po principu pravednog obrazovanja, svim učenicima, bez obzira na vrstu srednje škole kojupohađaju, ovaj nastavni predmet treba biti organon za njegovanje kvalitetnogi valjanog mišljenja? U izlaganju će se argumentirati i o potrebi podučavanja logike, u prilagođenoj formi, u višim razredima osnovnih škola, s obziromna to da »važnost logike za svakodnevni i znanstveni život«, kao i podizanje svijesti o njoj, ne započinje u 3. razredu gimnazije. Dio izlaganja usmjerit će se na važnost podučavanja logike na učiteljskim odsjecima i fakultetima te u svim nastavničkim smjerovima, kao i u profesionalnom usavršavanju svih nastavnika. Nije moguće preskočiti logiku ako želimo odgovoriti zahtjevima i izazovima podučavanja u 21. stoljeću (kritičko mišljenje, medijska pismenost). Nije moguće preskočiti logiku ako želimo kod naših učenika i studenata razviti vještine koje će biti potrebne i tražene u budućnosti. Prema Svjetskom ekonomskom forumu, među deset najtraženijih vještina u 2025. godini bit će:analitičko mišljenje i inovacije, aktivno učenje i strateško učenje, rješavanje složenih problema, kritičko mišljenje i analiza, tehnološko rasuđivanje, rješavanje problema i formiranje ideja/koncepata. Je li moguće od navedenih sedam vještina imati ijednu bez nekih osnovnih ili posebnih znanja iz logike?

Throughout history. people used a multitude of prejudices when describing the nature of a particular animal species, some of which are still at force. Not only that these prejudices do not reflect the true nature of a particular animal species, but humans also give animals human characteristics. In my lecture, I will locate the prejudices that Aristotle attributes to the nature of some animal species in his so-called biological works, which are traditionally divided into three works: History of Animals, On the Parts of the Animals, and On the Gait of Animals. I will also explore how many of these Aristotle’s reflections on animals are present today. For example, Aristotle claims: “Some animals are cunning and evil-disposed, as the fox ; others, as the dog, are fierce, friendly, and fawning. Some are gentle and easily tamed, as the elephant ; some are susceptible of shame, and watchful, as the goose. Some are jealous, and fond of ornament, as the peacock” (AH I, 16). Contemporary prejudice that sheep are foolish can also be read in Aristotle: “The disposition of sheep, as I have said before, is foolish, and without sense” (AH IX, 3). In Aristotle’s view, not only sheep are stupid: “The polypus is a foolish creature, for it will approach a man’s hand if brought near it” (AH XXV, 9). He also claims: “The partridge does not lay less than ten eggs, and often sixteen. As it has been already observed, it is a bird of an evil and cunning disposition” (AH, IX, 2). Are certain animals evil, jealous or foolish? According to Aristotle, yes. And according to us today? Even though we often believe this is not the case, contemporary common sense repeatedly contains a similar approach to the nature of some animal species.

Knjiga počinje razmatranjem ljudskih i ne-ljudskih životinjama te moralne obvezatnosti prve prema drugoj. Zatim se autori pitaju o tome što je dijete, tj. treba li biti sagledavano naprosto kao nedovršeni čovjek ili u djetinjstvu treba prepoznati pozitivna svojstva. Osvrću se na načine na koje se kod djece zatire bioetički senzibilitet i kakve to posljedice ima po razvoj kritičkog mišljenja (ne samo odgajanika, nego i odgajatelja). Razmatra se i pojam kritičkog mišljenja, te njegova uloga u kurikulumu, i ocrtava se pojam kreativnog mišljenja. Konačno, autori cjelokupnu raspravu pokušavaju potkrijepiti detaljima iz vlastitog iskustva.

Bioethical education can be partitioned into domains like land ethics education, wildlife ethics, protection education, medical ethics education, etc. Bioethical education is important, particularly in the contemporary world, in which this domain of life seems to be threatened from various sources and directions (e.g. climate change and associated issues having to do with the environment, increased diminishing of biodiversity, and reduction of some vital biosphere zones and living spaces, possible misuse of biotechnology and genetic technology, advances in medicine that open up critical ethical dilemmas, etc.). The phrase “Mens sana in corpore sano” comes from The Satires (collection of satirical poems from the Roman poet Juvenal). This phrase or even proverb can direct us to the one link between bioethical education and sports in today’s world. Physical activity, sports, and exercise have been essential components of preserving the health system for decades. Sport is the most popular and the most famous form of non-formal physical education. Probably, there is no single elementary school student who didn’t practice some sport. Apart from the fact that sport is extremely important for maintaining health, it has many other values, the most important one is the social dimension. We can agree with the statement that organized sports improvements improve the health of students, develop self-confidence and self- esteem, responsibility, competitive spirit, teamwork skills and support the socialization process. But here we have a lot of bioethical questions to which we must draw attention. Some of these questions are ; How to prevent self- confidence to become excessive self-confidence ; how to prevent that self-esteem links to aggressive behavior, how to prevent ambition to become an obsession, how to prevent negative psychological pressures on coaches, families, and society, etc. The meta-question of these questions is how to preserve the quality of life of a young sportsman.

Trideset godina održava se međunarodna znanstveno- kulturna manifestacija Dani Frane Petrića. U tih trideset godina jedan dio izloženih istraživanja bio je posvećen i našem Crešaninu kojem je ova manifestacija i posvećena. S obzirom na to da se slično istraživanje provelo prije deset godina, ovo će se smatrati nadopunom u kojoj ćemo istražiti koliko je istraživanja bilo usmjereno na lik i djelo Frane Petrića, ali i koliko su ta istraživanja i sama manifestacija utjecali na istraživanja o Frani Petriću, kao i na istraživanja o hrvatskoj filozofiji i kulturi. Manifestacija Dani Frane Petrića ima stalnu temu o Petriću i glavnu temu skupa koja se svake godine mijenja, a prati opći predmet filozofije i njenih disciplina, no uključuje i određene sadržaje koje filozofija dijeli s ostalim humanističkim te društvenim i prirodnim znanostima. Na taj način glavna tema stavlja hrvatsku filozofiju u kontekst i interakciju vremena, prostora i načina nastanka. Konkretnom analizom sadržaja 30 programskih knjižnica utvrdit će se ukupan broj istraživanja/predavanja. Nadalje, od ukupnog broja posebno će se analizirati broj izlaganja o Frani Petriću, o njegovim djelima i o njegovom liku. Isto tako, odredit će se koje su se teme o Petriću najčešće, a koje rijetko istraživale te koji su hrvatski filozofi istraživali koje teme. Iz programskih knjižica izdvojit će se kulturne teme koje su nastajale u bloku glavnih tema pa sve do uvođenja teme o hrvatskoj kulturi (2021.). Analizirat će se koliko i koje su teme istraživačima najzanimljivije iz područja hrvatske kulturne baštine te jesu li utjecale na promjenu tematske usmjerenosti simpozija.

Pojašnjenje o razlozima dodjele Nobelove nagrade za književnost 1998. godine portugalskom književniku Joséu Saramagu kaže nam kako on u svojim djelima »parabolama prepunima mašte, suosjećanja i ironije kontinuirano omogućava da ponovno shvatimo nedostižne stvarnosti«. Jedno od djela koje se navodi u obrazloženju nagrade je Ogled o sljepoći (Ensaio sobre a Cegueira). Sam je Saramago Ogled u sljepoći najavio riječima: »Ovom knjigom namjeravam preispitati sebe i svoje čitatelje o našoj racionalnosti, ako smo uistinu racionalni.« U knjizi opisuje ponašanje ljudi tijekom pandemije virusa koji ih osljepljuje. Novi virus stvara novu realnost u kojoj su ljudi prisiljeni živjeti u potpuno drugačijem svijetu koji tjera svoje stanovnike da se uključe u novu vrstu interakcije i da prihvate novu vrstu učenja i nove vrste zajedničkog života. Potonji se temelji na sili, iskorištavanju, brutalnom nasilju. Knjiga bolno opisuje koliko je malo potrebno da pojedinac napusti svoje etičke norme i prestane biti čovjekom, pa i da prestane biti racionalnim bićem, usmjeravajući se samo na svoje fizičke potrebe. U izlaganju ću pokazati koliko su Saramagovi opisi pandemije slični ili različiti od ovoga što se događa u pandemiji COVID-19. Gube li ljudi svoju humanost i odriču li se svojih etičkih načela kao u Saramagovu djelu?

U sklopu projekta LOOP – osnaživanje osobnog, profesionalnog i društvenog kontinuiranog razvoja učitelja kroz inovativne programe uvođenja kolega u učiteljsku profesiju provedene su ankete, fokus- grupe i intervjui s nastavnicima i ravnateljima osnovnih i srednjih škola. Pitanja učiteljima i ravnateljima bila su usmjerena k temama vezanima za uvođenje novih nastavnika u rad u školi, kao i ostale mentorske programe za učitelje. Pitanja su usmjerena na pet područja učiteljskog obrazovanja i usavršavanja: didaktičko-pedagoško područje, predmetno područje, birokratsko/administrativno područje, emocionalno te društveno/kulturno područje. U izlaganju ću prikazati rezultate gore navedenih ispitivanja s ciljem dokazivanja 53važnosti bioetičkog obrazovanja kod nastavnika. Argumentirat ću u korist bioetičkog obrazovanja koje je ili potrebno staviti u jedno od područja važnih za učiteljsko obrazovanje i usavršavanje ili barem učiniti temom koja će biti dio emocionalnog, ali i društveno-kulturnog područja. Prikazat ću i kako bi to bioetičko obrazovanje moglo izgledati u nekom budućem formalnom ili neformalnom programu uvođenja učitelja u njihovu profesiju

Mathew Lipman work and Institute for the Advancement of Philosophy for Children have inspired many people around the world to deal with philosophy for children. Thus, from Australia to Europe, from Africa to Asia, many different schools of philosophy for children have emerged. Some of these currents remained less faithful to Lipman' s original teaching, while others adopted the work with children to their society. One such school was created by the Croatian Association Petit Philosophy. The Association for supporting informal education, critical thinking, and philosophy in practice “Petit Philosophy” was founded in 2009 in Zadar, From 2009. Until today they implement more than 20 educational projects on the EU level, and slightly fewer projects on the national, Croatian level. In my lecture I will show examples of how Lipman influenced of Petit Philosophy works through projects: - Project “View into One' s Own Thinking”, which has been implemented in schools since 2008 – today. - &quot ; Who' s Afraid of Corruption, yet?!.&quot ; - carried out twice in the school years 2010/2011 and 2014/2015, with students from 7 to 11 years old. - Super Righteous&quot ; - Critical Thinking for Knowing and Respecting Human Rights, carried out in 2022. - ETHIKA - Ethics and Values Education in Schools and Kindergartens (Erasmus+) – 2014- 2017. - BEAGLE - Bioethical Education and Attitude Guidance for Living Environment (Erasmus+) – 2018-2020.

Glavni je cilj projekta LOOP ( Osnaživanje osobnog, profesionalnog i društvenog kontinuiranog razvoja učitelja kroz inovativne programe uvođenja kolega u učiteljsku profesiju) poboljšati politike koje utječu na sve faze nastavničke karijere. Među ostalim, projekt bi trebao utvrditi koliko su mentorski programi važni za profesionalno usavršavanje učitelja i kako možemo te mentorske programe poboljšati da bi bili što efikasniji. Dakako, da bismo odgovorili na ta i slična pitanja, moramo krenuti od teorijskih postavki koje je kasnije potrebno pokušati implementirati u praksi. U ovom izlaganju, usmjerit ćemo se na neke od najvažnijih postavki filozofije odgoja Pavla Vuk-Pavlovića i vidjeti koliko nam one mogu pomoći u recentnom projektu poput LOOP- a. Dovoljno se sjetiti Vuk-Pavlovićevih teorija o »pedagogijskom erosu«, pedagoškoj ljubavi koju učitelj mora imati i prema podučavanju i prema svom učeniku. Ta bi pedagogijska ljubav trebala za cilj imati da učenik uz pomoć učitelja ovoga nadmaši. Dakako, to otvara pitanje o tome je li moguće usmjeriti učitelje da im učiteljstvo ne bude samo zanimanje nego i poziv (što u praksi često i jest slučaj) te kako u mentore ne ugraditi samo profesionalizam nego i pedagogijsku ljubav.

Uzmemo li bilo koju životinju i pokušamo li istražiti kako je ona opisana, prikazana i promovirana kroz našu, ljudsku kulturu naići ćemo na mnoštvo predrasuda koja se najvjerojatnije i danas smatraju sasvim uobičajenim. Istražimo li jednu životinju, kako nas je u svojoj knjizi podučio istražiti profesor Nikola Visković, tvorac koncepta kulturne animalistike, jasno će nam biti da se istraženoj životinji kroz povijest kulture pridodalo mnoštvo različitih karakteristika koje nemaju veze s prirodom istraživane životinje. Najčešće mi ljudi životinjama dajemo ljudske karakteristike. Primjerice, vuk se smatra opasnom i krvoločnom životinjom koju se preporuča eliminirati. Vuk je želio pojesti svih sedam kozlića i to mu se uzima za zlo, iako sam čovjek uzgaja kozliće kako bi ih na kraju ubio i pojeo. Smatra li se lisica lukavom samo zato što instinktivno zna doći do plijena? Jesu li ljudi sovu proglasili mudrom zato što ima velike oči? Još od Platona, ali i prije, magarac se smatrao tvrdoglavim, proždrljivim i glupim, a sam Platon kaže kako oni ljudi koji su se predavali proždrljivosti, nasilništvu i pijančevanju, po svoj prilici ulaze u tijela magaraca i sličnih životinja. Veliki dio tih pozitivnih i negativnih predrasuda završio je u dječjim pričama, bajkama i basnama. Uputimo li se u takva istraživanja, možda nećemo doći do stvaranih uzroka neke predrasude, ali ćemo detektirati predrasudu. Zato se čini kako je jasan odgovor na pitanje mogu li se, uistinu, promišljanjem u kulturnoj animalistici rasvijetliti ustaljene predrasude o životinjama. Sljedeće pitanje koje se samo nameće jest možemo li tim istraživanjima promijeniti naš odnos prema životinjama? Ako bi se na taj način promijenio odnos djece prema životinjama, onda rano bioetičko obrazovanje takvo nešto mora imati u svom kurikulu. Naravno, uz primjerene metode i dobro osmišljene zadatke.

Heavy metal art is uncompromising in its celebration of life (Dionysian), but it also contains Apollonian aspects, such as discipline and reason. Heavy metal poetry includes a lot of controversial topics and topics that are not so pleasant and usual. This is one of the reasons why Heavy metal culture had a bad reputation. One of the topics that metal poetry deals with are pandemic, viruses, plague, etc. In my lecture, I will show some examples of such poetry. Slayer creates the song "Epidemic" in 1986s, one year later Nuclear Assault record "The Plague" ; Immolation sings about “Fall in Disease” (1991), Iron Maiden in 1996. the released song “Virus”. There is a lot of metal songs on this topic, some of them are: Disturbed, “Down With the Sickness” (2000), Annihilator "The Perfect Virus"(2001), Demon Hunter, “Infected” (2002), Judas Priest' s „Pestilence and Plague" ; (2007), Cannibal Corpse, “Evisceration Plague” (2009), Accept "Pandemic" (2010), Ne Obliviscaris “And Plague Flowers the Kaleidoscope” (2012), Cattle Decapitation, “Plagueborne” (2015), etc. Also, I will show the influences of this disease metal poetry in literature and art.

Europska unija kroz programe financira i sufinancira razne obrazovne projekte. Najčešće su to različite aktivnosti u sklopu Erasmus+ projekata. Tako ključna aktivnost 1 (KA1) daje potporu mobilnosti u svrhu učenja za pojedince. Ključna aktivnost 2 (KA2) podupire suradnju među institucijama u svrhu kreiranja novih obrazovnih programa i projekata, kao i razmjenu dobre prakse. Ključna je aktivnost 3 koja podupire projekte usmjerene na reforme obrazovnih politika. Jedan je od takvih projekta i projekt LOOP – osnaživanje osobnog, profesionalnog i društvenog kontinuiranog razvoja učitelja kroz inovativne programe uvođenja kolega u učiteljsku profesiju. Cilj je ovog trogodišnjeg projekta izmjeriti utjecaj i skalabilnost formalnog osposobljavanja za mentorski program i programe uvođenja nastavnika, kako bi se poboljšao profesionalni razvoj učiteljske profesije. Projekt LOOP uključuje trinaest organizacija, obrazovnih institucija, sveučilišta te ministarstava obrazovanja iz sedam zemalja: Portugala, Slovenije, Grčke, Španjolske, Hrvatske, Njemačke i Italije. Ne zaboravimo Erasmus+ pod-akciju Udruživanje znanja za visoko obrazovanje (Knowledge Alliances for Higher Education). U ovu pod-akciju spada još jedan trogodišnji projekt SHOUT – društvene i humanističke znanosti u intersektorskom iskoraku za bolje obrazovanje i održive inovacije. Primarni cilj projekta SHOUT jest ojačati inovacijski kapacitet i transformacijsku ulogu sveučilišta, malih i srednjih poduzeća i nevladinih organizacija na području rješavanja složenih problema koji su ocrtani u UN-ovim ciljevima održivog razvoja. Projekt SHOUT nudi inovativna održiva rješenja kroz model međusektorske suradnje uz poticanje razmjene znanja među različitim dionicima. U projektu sudjeluje trinaest partnera iz Litve, Slovenije, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Hrvatske, Cipra, Grčke i Portugala.

Magarci imaju značajno mjesto u ikonografiji, mitologiji i religiji različitih kultura, osobito onih koje su nastale na Bliskom istoku. Divlji magarci bili su sastavni dio života starih Egipćana. Najstariji crtež magarca nalazi se u arheološkom nalazištu Wadi Abu Wasila (star oko 5000 godina). U Starom egipatskom kraljevstvu, koje se razvilo u plodnoj dolini Nila, magarac je bio najvažnija radna životinja. Izvorno je bio sveta životinja čije su uši prikazivane kao dva pera niknula iz žezla (simbol suverenosti). Magarac se iz Egipata proširio u druga područja duž mnogih trgovačkih puteva razvijenih između društava zapadne Azije, Sredozemlja, Kine i Indije. Magarci su došli u Grčku za vrijeme vladavine kralja Salomona (971.–931. pr. Kr.), i to preko Sirije i Palestine. Kao i u Egiptu, magarcu su se koristili u svim područjima tadašnje gospodarske proizvodnje: nosili su ulje, vino i žito za utovar na brodove, na gradilištima su izvlačili kamenje iz kamenoloma i trupce iz šuma, nosili su robu iz grada u grad. Magarac je kao takav često u kulturnoj povijesti omalovažavan, ismijavan. Isto kao i onolatrija. Tako je Demokrit tvrdio kako su Židovi štovali glavu zlatnog magarca, kojem su navodno žrtvovali utovljenog Grka svakih sedam godina. Tacit i drugi književnici onolatriju su pripisali Židovima, koja je kasnije prenesena na kršćane. Simbol magarca u kršćanstvu je poznat. Legenda kaže kako je križ koji se može vidjeti na leđima magarca došao iz sjene raspeća, živog simbola koji je magarac nosio kroz stoljeća. Kršćanstvo je, kako se čini, ponovno vratilo pozitivnu »sliku« magarca – kad mnogi nisu prepoznavali i podržavali Isusa, magarac je bio tu, pomagao, podržavao i štovao.

Mitologija, mitovi i priče samo su mali dio kulturnog blaga koje su nam ostavile civilizacije prije nas. Priče i mitovi iz drevnog Egipta, Grčke, Rima na razne su načine dospjeli do današnjih dana i čine našu kulturu i umjetnost bogatijom. Danas su drevni mitovi najprisutniji u računalnim igrama i u nekim područjima suvremene umjetnosti. Heavy metal sa svim svojim žanrovima jedna je od najpopularnijih umjetnosti s mnogo tema iz drevnih mitologija. Jedna od skupina čija poetika obiluje antičkim mitovima jest Septicflash iz Atene. Septicflash na sebi svojstven način prenosi drevne priče današnjoj heavy metal publici. Neke od tih priča i mitova mogu se poslušati u pjesmama: »Chasing the Chimera« (1994.), »Morpheus the Dreamlord« (1994.), »Burning Phoenix« (1995.), »Tartarus« (1997.), »Erabus« (2002.), »Sumerian Daemon« (2003.), »Anubis« (2008.), »Babel’s Gate« (2008.), »Persepolis« (2008.), »Narcissus« (2008.), »Pyramid God« (2011.), »Therianthropy« (2011.), »Prometheus« (2014.) i »Titan« (2014.). Septicflash koristi drevne mitove u pravom heavy metal raspoloženju i svojim obožavateljima kroz poeziju i glazbu donosi vrlo ozbiljne teme. Nije rijetkost da se drevne priče i mitovi koriste za slanje poruke u suvremenosti, kao što nam pokazuje primjer iz pjesme »Prometej« (2014.): »Pobijedi svoje strahove, / nadmaši svoje slabosti, / izdrži pad i ponovno ustani, / (…) / izazivaj, uznemiravaj, pruži otpor.«

Ideja filozofskog savjetovanja, odnosno filozofije kao lijeka za dušu, potiče od samih početka filozofske misli. Suvremeno filozofsko savjetovanje razvija se usporedno s filozofijom u praksi Gerda Achenbacha (1947). On je 1981. godine otvorio privatno savjetovalište u Kölnu u kojem je primjenjivao etiku, kritičko mišljenje i druge različite filozofske resurse kako bi pomogao klijentima nositi se sa svakodnevnim problemima i u potrazi za smislenim životom. Danas postoji na desetak različitih pristupa filozofskom savjetovanju. Zajednička svim tim strujama je duboka ukorijenjenost u Sokratovoj ideji kako neistražen život nije vrijedan življenja te usmjerenost na racionalno ispitivanje i samoispitivanje. Dobro usmjerenim pitanjima filozof-savjetovatelj usmjerava svog klijenta na samootkrivanje problema i samopronalaženje mogućih rješenja. Filozofsko savjetovanje može usmjeriti klijenta na kvalitetniji život i ne puno više od toga. Može li ono pomoći pojedincu i grupi u suočavanju sa životom u pandemiji i sa svim problemima koje pandemija nosi?

Nikola Visković (1938.) devedesetih godina dvadesetog stoljeća znanstvenojjavnosti predstavlja koncept kulturne zoologije. Godine 1996. objavljuje kapitalno djelo ovog područja Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji. Dvije godine kasnije, Visković uređuje zbornik radova Kulturna animalistika (godinu dana nakon održavanja istoimenog znanstvenog skupa u Splitu). Kulturna zoologija i kulturna animalistika su sinonimi, od kojih se, u posljednje vrijeme, ovaj potonji češće upotrebljava. Kulturna se animalistika može definirati kao cjelovitiji »prikaz mnogostranih i mnogoznačnih relacija životinja – čovjek u jedinstvenoj povijesti života na Zemlji«. Može se tvrditi kako je kulturna animalistika originalni Viskovićev koncept, dok najsličniji koncept u svijetu nalazimo pod pojmom animal studies. U svom izlaganju pokušat ću na primjeru vuka (Canis lupus) pokazati kako izgleda jedno kulturnoanimalističko istraživanje.

Profesor Nikola Visković, tvorac koncepta kulturne animalistike, istu definira kao »prikaz mnogostranih i mnogoznačnih relacija životinja – čovjek u jedinstvenoj povijesti života na Zemlji«. Iz same je definicije vidljivo kako je kulturna animalistika neiscrpno vrelo istraživanja odnosa čovjeka prema drugim, ne-ljudskim životinjama. Jedna od mnogobrojnih tema je i odnos ljudi na Mediteranu prema tuni (Thunnus). Naši mediteranski preci iz kamenog doba slikali su tunu po zidovima sicilijanskih špilja. Stari Grci molili su se Posejdonu, bogu mora, da tuna koja se tek ulovila u mrežu ne pobjegne dok se mreža ne izvuče na kopno ili brod. Tuna je zbog količine svoje krvi bila idealna žrtva Posejdonu. Festivali posvećeni Posejdonu započinjali bi žrtvovanjem tune. Grci su tunu smatrali svemoćnom ribom. Naziv ‘tuna’ dolazi od grčkog thunnos u značenju »odskočiti« ili »žuriti«, pa je očito kako je od početka povijesti tuna bila poznata kao izuzetno brza riba. Usoljenu tunu »osmislili« su Feničani, a usavršili Rimljani. Aristotel je raspravljao o tunama u svojim knjigama o životinja, a tvrdio je kako je tuna mnogo ukusnija kad je se jede u jesen nego u ljeto. Sve do današnjih dana i masovnog uzgoja i masovne eksploatacije tune, ta je riba usko povezana s ljudima koji naseljavaju otoke i obale Mediterana.

Philosophy with children officially begins with Matthew Lipman who initiated it in the 1970s. He was prompted to do so by the fact that his students struggled with critical thinking. This encouraged him to establish the Institute for the Advancement of Philosophy for Children at Montclair State University. Even though the movement has faced some criticism, it continues to spread around the world. The reason for this are the methods used, i.e. stories, games, conversations, questions, etc., as well as the topics analysed. Philosophy with children addresses numerous topics, while this paper will focus on human rights. More specifically, what human rights are, what the most important human rights are, and how they might be violated. In order to make this subject matter more accessible to children, at the end of the paper, an overview of two workshops is given, which may be applied to the subject of human rights in practicing philosophy with children.

Animals are a part of sport industries, from the so-called traditions such as fox hunting and bullfighting, horse and dog racing, to the cruel examples of hare coursing, rodeo, and orangutan boxing (Thailand), to cock and dog fights. These are prominent examples of animal exploitation serving our human entertainment. In my presentation, I will try to identify some of the essential questions considering animal use in sports. Some of these questions are: Can we justify animal exploitation in the name of tradition? Can we take into consideration the well-being of sport animals before, during, and after their competitive career? How much could and should the imminent risk of animal stress, injuries, and fatalities prevent us from their exploitation in sports? If animals are ready to obey demands we set upon them, should we abuse them for our entertainment and sport?, Životinje su dio sportske industrije, od tzv. kulturnih tradicija kao što su lov na lisice i borbe bikova, utrke konja i pasa preko izvrnutih primjera kao što su Hare Coursing (psi koji love zečeve), rodeo ili boks orangutana (Tajland) pa sve do borbe pijetlova ili pasa. Očito se radi o iskorištavanju životinja radi naše, ljudske zabave. U izlaganju ću pokušati identificirati neka od najvažnijih pitanja vezano uz upotrebu životinja u sportu. Neka od spomenutih pitanja su: Možemo li opravdati iskorištavanje životinja u sportu radi tradicije? Možemo li uopće smatrati sportom sve te manje ili više čudne aktivnosti u kojima ljudi uključuju životinje? Možemo li razmišljati o dobrobit sportskih životinja prije, tijekom i nakon natjecateljske karijere? Je su li životinje u sportu neopravdano ‘iskorištene’? Je li uopće opravdano koristiti životinje u sportske svrhe, s obzirom na to da nema apsolutne potrebe da se to čini? Koliko bi nas neizbježni rizici od stresa, ranjavanja i smrtnost životinja trebalo i moglo spriječiti za njihovo iskorištavanje u sportu? Ako je životinja spremna učiniti ono što tražimo od nje, trebamo li je iskorištavati za našu zabavu i sport?

Erazmo Roterdamski objavio je nekoliko zanimljivih djela o odgoju: Institutio principis Christiani (Basel, 1516.), De pueris statim ac liberaliter instituendis (1528.) i De civilitate morum puerilium (1530.). Većina istraživača Erazmova djela, uključujući i Sharpesa, slažu se kako se ključne Erazmove ideje o obrazovanju mogu ukratko svesti na sljedeće upute: prati prirodu, ne žuri, uvježbavaj vještine za učenje, prakticiraj te vještine, izbjegavaj teškoće u učenju. Uz navedeno, osnovna Erazmova preporuka jest da se podučavanje, što je moguće više, učini postupnim i zanimljivim. U povijesti razvoja kritičkog mišljenja, Erazmo je neizbježan, jer on među prvima upućuje na basne kao na poticaj za uvježbavanje »praktičnog mišljenja«. Erazmo tvrdi da basne antičkih autora služe za razvoj praktičkog mišljenja i uvježbavanje vokabulara.

Conference Review of the 24th World Congress of Philosophy »Learning to be Human«

Projekt COMET – Zajednica nastavnika etike u Europi (COMET – A Community of Ethics Teachers in Europe) namijenjen je srednjoškolskim astavnicima etike u Europi. Projekt je inanciran putem programa Erasmus+, ključna aktivnost 2 (KA2), Strateška partnerstva. U projektu sudjeluje šestero partnera iz pet europskih zemalja: Stichting Katholieke Universiteit Brabant (Tilburg, Nizozemska ; koordinator projekta), Društvo za razvoj humanistike »Zofijini ljubimci« (Maribor, Slovenija), Univerzita Mateja Bela (Banská Bystrica, Slovačka), Gymnasium Weilheim (Njemačka), Stichting BOOR (Rotterdam, Nizozemska) i Udruga »Mala filozofija« (Zadar, Hrvatska). Temeljna je nakana projekta omogućiti povezivanje nastavnika etike iz Europe. Različiti su načini i pristupi učenju etike u raz­ličitim zemljama Europske unije. Cilj projekta COMET jest mapiranje različitih etičkih kurikula u europskim srednjim školama uz pomoć mrežne interaktivne platforme. Navedena platforma služi i služit će za proučavanje i dijeljenje različitih pristupa i materijala koji se upotrebljavaju u poučavanju etike u različitim zemljama Europe. U izlaganju ću prikazati pojedine projektne aktivnosti te pokazati kako se svi zainteresirani nastavnici mogu uključiti u Zajednicu nastavnika etike u Europi.

Zajednica istraživača pojam je koji je uveo Charles Sanders Peirce i izvorno je bio ograničen na znanstvenike. Matthew Lipman (2003) širi taj pojam tako što ga smješta u šire okruženje – učionicu. Lipman pretvara učionicu u istraživačku zajednicu, u kojoj se učenici međusobno slušaju s poštovanjem, nadograđuju ideje jedni drugima, izazivaju jedni druge na iznošenje argumenata za drukčija, nepodržana mišljenja, pomažu jedni drugima u dolaženju do zaključaka iz onoga što je rečeno. David Kennedy (2012) tvrdi kako je „Lipman, uzimajući teoriju svog prijatelja i mentora Justusa Buchlera, razvio ′Zajednicu filozofskih istraživača′‒ a to je najprikladniji način prakticiranja filozofskog kurikula s učenicima. Ovo je isto tako filozofska ideja koja ima dalekosežne implikacije, i praktične i teorijske – za teoriju učenja, za teoriju poučavanja, za teoriju argumentacije, za teoriju znanja, za grupnu psihologiju, za moralno obrazovanje, a možda i na kraju, što bi se moglo smatrati od najveće važnosti, za utemeljenu političku teoriju i praksu.“ U različitim pristupima filozofiji s djecom često nalazimo zajednicu filozofskih istraživača kao jednu od osnovnih metoda. Primjerice, zajednica filozofskih istraživača jedna je od metoda u etičkom i vrijednosnom obrazovanju. „Pojam Etičko i vrijednosno obrazovanje (EVE) primjenjuje se na sve aspekte obrazovanja koji se eksplicitno ili implicitno odnose na etičku dimenziju života i kao takve se mogu strukturirati, regulirati i pratiti odgovarajućim obrazovnim metodama i alatima” (Ćurko, 2015). Oslanjajući se na citiranu definiciju EVE-a, ako se usredotočimo na pitanja suvremenog svijeta s njegovom ekološkom krizom i rapidnom digitalizacijom, odnos etičkih dimenzija života možemo postaviti kao bioetičko pitanje. Koristeći se zajednicom filozofskih istraživača kao osnovom za bioetičko obrazovanje, možemo zadovoljiti potrebu za inovativnim i učinkovitim bioetičkim obrazovanjem od najranije dobi. U predavanju će se pokazati kako se metoda zajednice filozofskih istraživača može povezati s bioetičkim temama kao što su odnos čovjeka i divljih životinja, čovjeka i biljaka, čovjeka i prirode u globalnom svijetu, itd.

U ovom skupu tekstova nalaze se izvještaji s raznih znanstveno-kulturnih manifestacija.

Mediteranski armerun – Jadranske letere i litrati “, unikatni je art brevijar mediteranske ikonografije. To je posve novi pristup predstavljanju našeg Jadrana, potpuno različit od onoga do sada viđenog na policama hrvatskih knjižara i knjižnica. Armerun u sebi krije 50 ikonografskih odrednica Sredozemlja, kao što su maslina, vino, malo misto ili fešta. Kroz 167 vrhunskih art fotografija (litrata) i pisama (letera) koje naš imaginarni kapetan šalje svojim prijateljima s dugih navigavanja Mediteranom, i vi ćete se osjetiti kao da putujete zajedno s njim. Svako je pismo začinjeno osobnim doživljajem i knjiškom erudicijom ponekog ikonografskog mediteranskog prizora, običaja, biljke, životinje, broda ili svakodnevnog posla. U najdubljem škafetinu armeruna krije se karta Jadrana koja je na interaktivan način povezana s knjigom tako da kroz igru otkrivanja pojmova i lokacija na karti čitatelja odvede na kapetanova putovanja. Za navigavanje ovim armerunom koriste se GPS kordinate, QR kodovi i pinovi fotografiranih lokacija umjesto kapetanovog kompasa.

Moonspell is one of the best known gothic metal bands in the world, and the most famous heavy metal band coming from Portugal. Making music since 1992, their most recent and eleventh album was named “1755” (2017). The album is dedicated fully to the historical event of the Great Lisbon earthquake, which took place in 1755. Besides being a concept album, the album’s other curiosity is that it is the band’s first album that is entirely sung in Portuguese. Like many other gothic artists (writers, poets, musicians, graphic artists, etc.) one part of Moonspell’s work is dedicated to the various animals, beasts, mythological and other creatures typical to gothic (sub)culture. Moonspell debuted with the album named “Wolfheart” (1995), which opened with a song “Wolfshade (A Werewolf Masquerade)”. In the same album, one can find a song about “Vampira”, and also about a Lusitanian deity Trebaruna. Furthermore, in all of their other 10 albums, they play songs about the animals and creatures, such as “Raven Claws”, Capricorn at Her Feet” (2003), “Scorpion Flower” (2008), “Lycanthrope”, “Malignia” (2015), “La Baphomette” (2015), etc. In my lecture I will show the influence of classical gothic culture on Moonspell animal/creature poetry.

Knjižnica samostana sv. Frane, pretpostavlja se, započela je s radom osnutkom samostana u 13. stoljeću. Procjenjuje se da knjižnica posjeduje više od 40 000 svezaka, a sastoji se od stotinjak inkunabula, deset koralnih oslikanih kodeksa te mnogobrojnih klasičnih, moralnih, teoloških i prirodoznanstvenih djela. Odjel za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru i Samostan sv. Frane u zajedničkom projektu 4. kolovoza 2008. godine započeli su s popisivanjem građe. U Inventarnoj knjizi monografija (stanje 30. svibnja 2012) nalazi se 31 962 upisanih bibliografskih jedinica. Među upisanim djelima nalazi se čak njih sedam za koje se tvrdi da im je autor Benedikt Benković. Jedan od ciljeva ovoga rada jest utvrditi radi li se doista o djelima spomenutog autora. Tu je i knjiga novijeg datuma (1940) Doctrina S. Bonaventurae de analogia universali, koju je napisao franjevac Petrus Bianchi, P. Objavljena je i tiskana u Zadru (Tipografia Commerciale Zaratini), a u knjižnici se čuva njezinih jedanaest primjeraka.

U prvom dijelu knjige autor je nastojao istražiti povijest suhozidne gradnje i objasniti kako i zašto su prvotno građeni suhozidi.Kameni zid bez vezivnog materijala najjednostavnija je arhitektonska struktura. Pri tome se osim kamena koriste samo ruke i jednostavni alati. Kamenje upotrijebljeno za gradnju takvog zida ili kamene kolibe obično je „lokalno“ kamenje pronađeno u blizini polja: vapnenačke stijene, granitno kamenje i dr. Ako je u tlu bilo previše kamenja da bi se obradilo polje ili vinograd bilo ga je potrebno odstraniti. Prve „građevine“ te vrste bile su grobnice. Najstarije datiraju još od kasnog šestog tisućljeća prije Krista. To je grobna struktura s karakterističnom lažnom kupolom. Takve su se grobnice koristile na cijelom Mediteranu, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Najinteresantnije da su se koristile u različite svrhe kao što su skloništa, kuće, ritualne građevine pa čak i kao fortifikacije. Nalazimo ih razbacane širom ruralnog područja kako u poljima tako i na planinama. Drugi dio knjige bavi se pitanjem „da li je slaganje kamenja umjetnost ili znanost?“ Odgovor je dvojben - ove kamene strukture tvore jedan od najupečatljivijih i „najumjetničkijih“ obilježja ruralnog krajolika. To je umjetnički izričaj ali i uspješan znanstveni eksperiment.

In an ideal world, it is necessary to learn to think critically. Unfortunately, the necessity of critical thinking in formal education was merely desired or wanted by a few thinkers. In today's digital age, however, the need for critical thinking is growing. Why? The paper examines the philosophical understanding of critical thinking from historical and current perspectives. We will look at the basic of formal logic, the cornerstone of critical thinking. Then, we will focus on the two milestones for the method of critical thinking in the history of philosophy. Finally, we will present an ongoing project that encurages critical thinking in children.

Ovaj rad propituje povezanost kritičkog mišljenja sa filozofijom, logikom i etikom, te onim teorijskim koncepcijama i autorima koji su, izravno ili neizravno, doprinijeli raspravi o toj povezanosti, stavljajući poseban naglasak na poučavanje kritičkog mišljenja i filozofske grupe predmeta u školama. Ideja kritičkog mišljenja postupno se i na različite načine razvijala kroz cijelu povijest filozofije, od Sokrata i Aristotela, preko Francisa Bacona i Renéa Descartesa, do Johna Deweyja koji je svojevrsna prekretnica u shvaćanju, odnosno konceptualiziranju ovog pojma. On u svojim promišljanjima o »refleksivnom mišljenju« ističe nužnost »uvježbavanja mišljenja« od najranije dobi, odnosno od školskih klupa nadalje. Njegovu teoriju refleksivnog mišljenja razvili su i dalje razvijaju suvremeni filozofi pod nazivom kritičko mišljenje. U tom smislu, najprikladniji nastavni predmeti za uvježbavanje mišljenja su Filozofija, Logika i Etika. Nastavni predmet Filozofija je u svim svojim aspektima pogodan za razvijanje kritičkog mišljenja. Formalna i neformalna logika pružaju pravila kritičkom mišljenju. Etika je na više načina povezana s kritičkim mišljenjem, što se u radu posebno naglašava. Kritičkom rasudbom sami sebi možemo osvijestiti vlastite moralne i etičke stavove te ispitati njihovu vjerodostojnost. Kritičkim mišljenjem uviđamo koliko je uopće moguće moralno djelovanje u zadanim okolnostima. Uza sve to, kritičko mišljenje nas priječi da prihvatimo etički relativizam. Stoga Etika kao nastavni predmet, koji postoji u nekoliko zemalja svijeta, svojom problematikom i pristupom postaje idealno područje za razvoj kritičkog mišljenja. U radu se, među ostalim, uspoređuju kurikuli etike iz Finske, Makedonije, Litve i Hrvatske. Uza sve nabrojeno, a s obzirom na poučavanje kritičkog mišljenja, u svijetu je sve prisutnija i »filozofija za djecu«. To je pokret koji djecu od najmlađe dobi pokušava upućivati i senzibilizirati za kritičko mišljenje. Uz praktičan rad s djecom razvila se i teorija u kojoj prednjači Matthew Lipman, koji je i sukreator prvog kurikula filozofije za djecu. On ono što se obično naziva kritičkim mišljenjem naziva »multidimenzionalnim mišljenjem«, te ga dijeli na kritičko, kreativno i skrbno (brižno) mišljenje. U radu se prikazuje rasprostranjenost filozofije za djecu u svijetu, te stanje tog područja po pojedinim zemljama.

U izlaganju ću prikazati rezultate istraživanja o spomenu Jurja Dragišića u enciklopedijama i biografijama u izdanjima od 1990. godine do danas. U svjetski najpoznatijim filozofskim enciklopedijama na engleskom jeziku, samo u The Routledge Encyclopedia of Philosophy u članku „South Slavs, philosophy of“ autora Lazović Živana i Pavković Aleksandra postoji kratki paragraf o Dragišiću, u kojem se spominju njegova logika i angelologija. U najposjećenijim općim online i tiskanim enciklopedijama o Dragišiću postoji različita natuknica na njemačkom, hrvatskom i bosansko- hercegovačkom izdanju Wikipedie. U najobimnijoj verziji Wikipedie, onoj na engleskom jeziku, Juraj Dragišić se spominje samo u članku „Croatian Latin literature“. Juraj Dragišić spominje se u nekoliko talijanskih enciklopedija i biografija. Najkvalitetnija natuknica nalazi se u Dizionario Biografico degli Italiani (Volume 41 (1992)), natuknica jednostavnog naslova „Dragišić Juraj (Benigno Salviati, Giorgio)“, a potpisuje je Germana Ernst-Paola Zambellia. Najviše se, naravno, Juraj Dragišić spominje u hrvatskim enciklopedijama. U Proleksis enciklopediji, osim što postoji kratka natuknica o Dragišiću, Dragišić se spominje i u natuknicama: „Savonarola, Girolamo“ i „Reuchlin, Johannes“. Natuknice o Jurju Dragšiću možemo pronaći i u Hrvatskoj enciklopediji, Hrvatskom biografskom leksikonu …

hrough play a child learns, trough play a child gets used to rules of social behaviour and develops his or her motoric and intellectual skills. Johan Huizinga argues that civilization arises and develops through play and as a play. For human species, along with the characterizations such as homo sapiens and homo faber, he adds homo ludens. If we ask children what they like to do, almost every child will answer “I like to play”. Through game children can develop their thinking abilities and skills. That’s why we can use games for developing critical thinking skills. However, we must be careful in characterizing game as a educational tool since because transformation into a tool calls into question game as a game. Developing thinking skills through game must go on, in no small part, just like a game. Thinking games, thinking stories and similar educational tool are used for developing thinking skills. This kind of games must be open in the sense to stimulate children to think. The aim of this kind of educational activities is not to suggest children what to think, but encourage them to find their own solution and to try to construct and formulate their own thinking. We will present ways how to use this general approach in the field of ethics and values education (employing critical thinking approach and philosophy with children). Within such a framework we can use activities or games including moral dilemmas, examples from everyday life, stories, cartoons etc. to stimulate children to play and think about ethical issue given their level of moral maturity.

Unutar vremenskog okvira koji započinje osnutkom i izgradnjom samostana Reda kapucina franjevačke male braće (OFM Cap) u Varaždinu 1705., a završava izdvajanjem Hrvatske kapucinske provincije iz okvira Provinciae Styriae (Štajerske kapucinske provincije) 1783., nakana autora jest istražiti kada je samostan bio sjedište, na razini reda organiziranog, studija filozofije, s kojim profesorima (lector) te utvrditi je li među njima bilo hrvatskih. Autori se s jedne strane referiraju na Generalni plan studija (Ratio Studiorum) donesen 1575., prema kojem svaka kapucinska provincija mora imati organiziran svoj zaseban sedmogodišnji studij filozofije (3 godine) i teologije (4 godine), baziran na „teološkim i duhovnim temeljima sv. Bonaventure, Duns Scota i ostalih franjevačkih učitelja.“ S druge strane, pozivaju se na Konstitucije reda franjevačke male braće kapucina (Constitutiones, ordinis fratrum minorum Capuccinorum) iz 1643., gdje se u 14. poglavlju naslovljenom Studiorum donose precizna uputstva za ustroj i provođenje studija. U smislu upute „neka budu u nekim mjestima organizirani studiji svetih znanosti“, samostan u Varaždinu u nekoliko je navrata bio određen kao jedno od filozofskih (i teoloških) učilišta unutar Provinciae Styriae. Naposljetku, autori koriste zapisnike odluka Kongregacija (Congregatio) i Kapitula (Capitulum) Štajerske kapucinske provincije (Provinciae Styriae) reda kapucina, u nastojanju rekonstrukcije preciznih vremenskih perioda u kojima je varaždinski samostan bio filozofsko učilište za kapucinske redovnike.

O prisutnosti Jurja Dragišića u digitalnom svijetu istraživao sam i izlagao na Danima Frane Petrića 2009., 2013. i 2014. godine. U ovogodišnjem izlaganju prikazat ću završne rezultate istraživanja, i to rezultate koje se odnose na prisutnost Jurja Dragišića u digitalnim medijima u 20. i 21. stoljeću. U odabranom se razdoblju Juraj Dragišić spominje u najmanje 74 dostupna djela. Najčešće su to enciklopedije, razne bibliografije, popisi tiskanih djela i slično. Početak 20. stoljeća oskudijeva djelima u kojima se spominje Dragišić. Kako se približavamo današnjem vremenu, tako dolazi do svojevrsne promjene, Dragišić se sve češće spominje i to ne kao kratka usputna referenca, već kao značajna osoba u dvama područjima. Najčešće se o Dragišiću piše kao o osobi koja se, kao član papinske komisije, založila za očuvanje židovskih knjiga, primjerice u djelu The Preservation of Jewish Religious Books in Sixteenth-Century Germany: Johannes Reuchlin’s Augenspiegel (2012) Daniela O’Callaghana. Čak 74% dostupnih djela u kojima se spominje Dragišić piše o njegovoj povezanosti s Reuchlinom i očuvanju židovskih knjiga. 113 U 18% slučajeva riječ je o Dragišićevoj angelologiji, kao npr. u engleskom prijevodu korespondencije: Bartolomeo Fonzio, Letters to Friends (2011), koju je uredio Alessandro Daneloni. Ovdje se unutar treće knjige, u petom pismu »Bartholomaeus Fontius fratri Simoni Cinozo Ordinis Praedicatorum« navodi Dragišićev citat iz osme knjige De natura angelica. U preostalih 8% pronađenih djela navodi se kratki opis Dragišićeva života i djela, pri čem naravno uključuju i obranu Reuchlina i De natura angelica. Osim djela dostupnih u cijelosti, možda su čak i zanimljivija djela koja su dostupna samo djelomično ili djela koja su dostupna samo fragmentarno. Takvih djela u 20. i 21. stoljeću je puno, a razlog njihove samo djelomične dostupnosti jest zakon o autorskim pravima. Najranije takvo, samo fragmentarno dostupno djelo, jest iz 1910. godine. U Radu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, u četirima zajedno digitaliziram svescima 180–184, spominje se Dragišićevo djelo De natura angelica (1499) u kojem se nalazi »jedna pjesma Karla Pucića (Puteus)«. Najnoviji primjer nalazimo i u knjizi Amosa Edelheita Scholastic Florence: Moral Psychology in the Quattrocento (2014) u kojoj je cijelo jedno poglavlje, naslovljeno »A Theory of Will, Human Dignity and Freedom«, posvećeno Dragišićevu životu i njegovoj teoriji o slobodnoj volji, a sastoji se od tri potpoglavlja: »1. Humanists and Scholastics. Salviati and His Dialogue«, »2. Salviati’s Theory of the Will« i »3. Conclusion«. Na mreži su dostupne stranice iz prvog potpoglavlja u kojem se nalazi opis Dragišićeva života. Ovakvi pregledi knjiga omogućuju istraživačima relativno laku nabavku najnovijih izdanja knjiga i članaka o traženom autoru ili djelu.

Nakana ovoga temata – kojime zaokružujemo istoimeni simpozij održan tijekom 22. Dana Frane Petrića (Cres, 22–25. rujna 2013.) – je dvovrsna: istražiti ulogu i poziciju filozofije danas, s jedne strane, te sagledati njene razvojne potencijale, u prvome redu one koji se manifestiraju u sve većem broju poddisciplina filozofije, s druge. Čini se, naime, da se filozofija, unatoč predviđanjima o njezinu kraju koja ju prate već barem jedno stoljeće, danas revitalizira i u teorijskome i u praktičnome pogledu.

This demonstration and workshop has shown the use of formal and non formal logical rules in the workshop for developing critical thinking

Prisutnost Jurja Dragišića u digitaliziranim djelima iz 16. stoljeća potrebno je istražiti iz dva aspekta. Prvo treba ustanoviti jesu li Dragišićeva djela objavljena u 16. stoljeću digitalizirana. Samo su dva Dragišićeva djela tiskana nakon 1500: Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin ([Köln], 1517) i Artis dialectices praecepta vetera ac nova miro artificio conscripta (Rim, 1520). Oba možemo pronaći u digitalnim bibliotekama, i to u Google Books i u Digitalnoj baštini Instituta za filozofiju (Zagreb). Drugi smjer u istraživanju je pronalaženje digitaliziranih djela iz 16. stoljeća u kojima se spominje Dragišić i njegovo djelo. Odmah nakon objave Dragišićeve obrane Reuchlina, flamanski teolog Jacob van Hoogstraten objavio je djelo Apologia Fr. Jacobi Hoogstraten (Cologne, 1518) kao odgovor na Dragišićevu obranu Reuchlina – »co[n]tra dialog[u]m Georgio Benigno Archiepiscopo Nazareno in causa Ioannis Reuchlin ascriptu[m]«. Djelo je napisano u formi dijaloga, a jedan je od protagonista Juraj Dragišić. Iste godine kad su objavljena Artis dialectices praecepta, nepoznati autor objavljuje Hochstratus Ovans, dialogus Festivissimus, u kojoj kratko spominje Dragišića, biskupa nazaretskog, teologa antičke erudicije. U digitalnim knjižnicama dostupno je i djelo Espositione del Reverendo Padre frate Hieronymo Savonarola da Ferrara dell’Ordine de Frati Predica tori, sopra il Psalmo Miserere mei Deus: Con molte altre sue opere. … che son tradotte nuovamente di latino in volgar (1535), u kojem se Dragišić prikazuje kao prvi filozof i teolog iz reda Male braće. U Elenchus scriptorum omnium (1551) Dragišić se spominje kao biskup nazaretski koji je objavio »dijalektiku velikog volumena«. U djelu Le historie della citta di Fiorenza di M. Iacopo Nardi cittadino fiorentino. Le quali con tutta quella particolarità che bisogna, contengono quanto dal’anno 1494. fino al tempo del’anno 1531. è successo (1582) o povijesti Firenze, Dragišić se ponovo spominje kao franjevac. Prema franjevačkoj kronici Historiarum seraphicae religionis libri tres (1586), Dragišić Dubrovčanin, nadbiskup nazaretski, objavio je Quaestiones de natura angelica, koju posjeduje Biblioteka sv. Marka u Firenci.