Search

Rad analizira temu obitelji u suvremenoj hrvatskoj drami te je uspoređuje s najnovijim rezultatima Europske studije vrednota.

Vrijednosti, kao dio svakodnevnog čovjekova života u društvu, određuju njegove stavove, uvjerenja i ponašanja. Koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj se temelji na vrijednosnim dimenzijama biološkog/ekološkog, društvenog/kulturnog, ekonomskog, političkog i osobnog sustava. Vrijednosti djeca uče i na njih se prenose od ranog djetinjstva, putem obitelji, okoline u kojoj rastu, a zatim putem odgojno-obrazovnih institucija, kao što su predškolske ustanove i osnovne škole. U školama ključni prenositelji vrijednosti su učitelji. Iz toga razloga je naše istraživanje bilo usmjereno na vrijednosti budućih učitelja, studenata učiteljskog studija i učitelja razredne nastave, u praksi osnovnih škola. Putem teorije univerzalnih ljudskih vrijednosti S. Schwartza (1992, 1994) koja počiva na 10 tipova vrijednosti ili motivacijskih ciljeva te tri tipa vrijednosti koje smo priključili teoriji, a koje posebno promovira koncept odgoja i obrazovanja za održivi razvoj (biorazličitost, kulturna različitost i odgovornost), ispitali smo (samo)procjene studenata učiteljskog studija i učitelja razredne nastave o važnosti tih vrijednosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 156 ispitanika, od toga 94 studenta Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i 62 učitelja razredne nastave u osnovnim školama. Kako je riječ o preliminarnom istraživanju, uopćavanje rezultata bi bilo izlišno, ali svakako nudi mogućnost daljnjih istraživanja o vrijednostima koje promoviraju univerzalne kulturne vrijednosti, a posebice o vrijednostima odgoja i obrazovanja za održivi razvoj. Dobiveni rezultati upućuju na promišljanja o postojećem inicijalnom obrazovanju budućih učitelja i potrebe za unaprjeđivanjem stručnog usavršavanja učitelja u praksi.

Cilj rada bio je definirati bitne odrednice sukonstrukcije interkulturalnog kurikuluma. U radu se obrazlaže jedan od pristupa istraživanju kulturnih razlika, Hofstedeovmodel. Sadržaj upitnika odnosi se na četiri dimenzije: hijerarhijsku distancu, muževnost, individualizam i kontrolu neizvjesnosti. Podatci kojima se koristi u radu, dobiveni su uz znanstveni projekt „Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim jezicima“ (2007-2012), broj projekta: 130-1301761-1769, voditelj: prof. dr. sc. Neven Hrvatić. Istraživanje je obuhvatilo 1978 učenika iz 27 srednjih škola Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja ukazuju da kod mladih prevladavaju egalitarna uvjerenja, da su između individualizma i kolektivizma podjednako orijentirani muževnosti i ženstvenosti te suna ljestvici srednjeg stupnja anksioznosti., The aim was to define the essential determinants of a co-construction of an intercultural curriculum. The paper elaborates on one of the possible approaches in cultural differences research, the Hofstede’s model. The content of the questionnaire related tofour dimensions: hierarchical distance, masculinity, individualism and uncertainty control. The data used in this paper were obtainedwith the research project "Intercultural curriculum and education in minority languages" (2007-2012), project number: 130-1301761-1769, leader: prof. Neven Hrvatić, PhD. The study included 1,978 students from 27 secondary schools in the Republic of Croatia. The results obtained indicate that egalitarian beliefs prevail among young population, that between individualism and collectivism they are equally oriented towards masculinity and femininity, whilethey are rated medium on the anxiety scale., Es war das Ziel dieser Studie,die Schlüsseldeterminanten von Ko-Konstruktion des interkulturellen Curriculums zu definieren. Dieser Beitrag beschreibteinen der Ansätze der Erforschung von kulturellen Unterschieden, das Modell nach Hofstede. Der Inhalt des Fragebogens bezieht sich auf vier Dimensionen: Machtdistanz, Maskulinität, Individualismus und Ungewissheitsvermeidung. Die Daten, die in der Arbeit verwendet wurden, stammen vom Forschungsprojekt "Interkulturelles Curriculums und die Ausbildung in der Minderheitensprachen" (2007-2012), Projektnummer: 130-1301761-1769, Leiter: Prof. Dr. Sc. Neven Hrvatić. Die Studie umfasste 1978 Schüler aus 27 Gymnasien in Kroatien. Die Umfrageergebnisse zeigen, dass bei Jugendlichen die egalitären Überzeugungen vorherrschen, dass sie zwischen Individualismus und Kollektivismus schwanken, dass sie gleichermaßen zu Maskulinität und Femininität neigen, und dass sie auf dem mittleren Niveau der Skala der Angstzustände sind.

U članku se analiziraju i aktualiziraju teorijske i praktične poveznice i implikacije suodnosa (kriza) vrijednosti i (kriza) odgoja. Odgoj je vrijednosna kategorija i ne možemo ga razumjeti bez filozofijskoga, sociologijskoga i psihologijskoga konteksta. Autori se zalažu za pedagogijski diskurs „odgoja za vrijednosti“ i/ili „odgoja za demokraciju“ jer pojedinci, kao i svaka država, stagniraju ili prosperiraju provedbom (konkretnih) odgojnih vrijednosti. Odgoj nije vrijednosno neutralan i svaki kritički pedagog treba biti vrijednosno angažiran i mora upozoravati na to s kojim se odgojnim vrjednotama gradi zdravo društvo i angažirani građanin. Vjerovanje u vrijednosno neutralnu društvenu znanost znači da bi znanstvenici trebali biti nezainteresirani za posljedice društvenih deformacija. Pojedinačna i društvena perspektiva zadana je vrjednota, ali ona ima i (svoju) vremensku ograničenost. Autori na temelju istraživanja drugih, kao i na temelju vlastitih istraživanja, objašnjavaju kako se djeca i mladi približavaju riziku i rizičnomu ponašanju. Na kraju članka donose i (operativnu) definiciju ciljeva odgoja i obrazovanja., In this paper theoretical and practical links and implications of the correlation between (crisis of ) values and (crisis of ) education are analyzed and updated. Education is a value category and it cannot be understood without philosophical, sociological and psychological context. The authors of the paper argue for the pedagogical discourse of “education for values” and/or “education for democracy”, due to the fact that individuals, as well as every state, stagnate or prosper through the implementation of (specific) educational values. Education is not value-neutral, and every critical pedagogue should be value engaged and indicate with which educational values to build a healthy society and an engaged citizen. The belief in the value-neutral social science means that scientists should be unconcerned about the consequences of social distortions. Individual and social perspective is a given value, but it also has (its) time restriction. Based on the other, as well as their own research studies, the authors explain how to reach children and youth at risk and with risky behaviour. In the end, the article offers an (operational) definition of the educational objectives.

Nacionalni okvirni kurikulum temeljni je dokument koji na nacionalnoj razini donosi vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja. Odgojem i obrazovanjem izričemo kakvo društvo želimo biti i kakvog čovjeka želimo odgajati i obrazovati. Važno je stoga prepoznati zajedničke vrijednosti koje trebaju podupirati odgojno-obrazovno djelovanje. U tom se smislu od učitelja očekuje promišljanje o vrijednostima te djelovanje u skladu sa zajednički usuglašenim društveno-kulturnim i odgojno-obrazovnim vrijednostima. Nacionalni okvirni kurikulum osobitu pozornost daje sljedećim vrijednostima: znanju, solidarnosti, identitetu i odgovornosti. One proizlaze iz opredijeljenosti hrvatske obrazovne politike za cjelovit osobni razvoj učenika, za čuvanje hrvatske duhovne i materijalne nacionalne baštine, za europski suživot i za stvaranje društva znanja. U radu se promišlja o ulozi učitelja kao nositelja temeljnih vrijednosti u suvremenoj školi. Cilj je ovoga istraživanja ispitati kojim vrijednostima učitelji daju prioritet prilikom njihova integriranja u sadržaje temeljnoga obrazovanja i svakodnevnoga školskog života. U ispitivanju su sudjelovali učitelji razredne nastave iz dva grada, Osijeka i Splita. Podatci su prikupljeni pomoću anketnoga upitnika. Upitnik se sastoji od 66 tvrdnji koje se odnose na procjenu važnosti pojedine vrijednosti. S obzirom na dobivene rezultate istraživanja očekuje se da će u suvremenom nastavnom procesu biti zastupljene temeljne vrijednosti. Osim materijalnih, ekonomskih, znanstvenih, tehničkih, bioloških i prirodnih vrijednosti, u odgojno-obrazovnomu sustavu potrebno je podjednako ugraditi i isticati društvene, estetske, kulturne, duhovne, religiozne i moralne vrijednosti. Od suvremenoga se učitelja očekuje odgoj i obrazovanje odgovorne, istinoljubive, poštene, mirotvorne, tolerantne i solidarne osobe, osobe stvaralačkoga duha, s dubokim osjećajem za obitelj i za očuvanje hrvatske nacionalne baštine, osobe koja poštuje vrijednosti drugih kultura i naroda., The national curriculum framework is a basic document which contains general educational aims at the state level. Education and upbringing state what kind of society we want and what kind of person we aspire to raise. Therefore it is crucial to recognize common values that should support educational efforts. In that sense, a teacher should think about values and work in accordance with commonly agreed socio-cultural values. The national curriculum framework devotes special attention to the following values: knowledge, solidarity, identity and responsibility. They are an outcome of Croatian educational politics which supports integral personal development of a pupil, maintaining Croatian spiritual and material national heritage, European coexistence and a knowledge based economy. The paper considers the role of teachers as bearers of fundamental values in a contemporary school. The first aim of the research was to examine which values teachers prioritise when integrating them into primary educational content and everyday school life. Since teachers directly participate in the realization of the curriculum’s values learning objectives, the first hypothesis considers the assumption that teachers have a high regard for a certain value’s importance. One hundred and six teachers from two towns, Osijek and Split, participated in the research. The questionnaire used in the research consisted of 66 statements estimating the importance of a certain value. The data analysis will use univariate analysis: determining the answer distribution. The obtained research results suggest that fundamental values will be an integral part of contemporary teaching. Besides material, economic, scientific, technical and biological values in educational process, it is necessary to include and emphasise social, aesthetic, cultural, spiritual, religious and moral values. Nowadays a teacher is expected to raise a truthful, honest, peace-loving and responsible individual, a person who is creative and has deep feelings for family and Croatian national heritage and respects the values of other cultures and nationalities.

Polazeći od dosadašnjih znanstvenih spoznaja o suvremenom hrvatskom društvu i mladima kao njegovu integralnom dijelu, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu i Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo zajednički su organizirali znanstveni skup Demokratski potencijali mladih u Hrvatskoj koji je održan 23. listopada 2014. godine u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu. Suradnja u organizaciji tog skupa zasniva se na trajnoj znanstvenoistraživačkoj orijentaciji Instituta i stručnom djelovanju Centra u posljednjih desetak godina usmjerenim na propitivanje uvjeta ekonomskog, socijalnog, kulturnog i političkog razvoja Hrvatske u suvremenom europskom i globalnom okruženju. Znanstveni skup je koncipiran kao propitivanje nekih fenomena i područja u kojima se mogu prepoznati doprinosi i/ili ograničenja u razvoju demokratskih potencijala mladih od strane domaćih znanstvenika koji se primarno ili jednim dijelom svoga rada bave izučavanjem mladih i različitih dimenzija njihova svakodnevnoga života. Ovaj zbornik sadrži 11 priloga proizašlih iz izlaganja održanih na znanstvenom skupu.

Svjedoci smo učestalih i dinamičnih promjena u globalnim ekonomijama pokretanim ekstremnim tržišnim kretanjima, političkim i društvenim varijacijama i strateškim previranjima interesa krupnog kapitala. Multinacionalne korporacije se u takvim uvjetima pojavljuju kao konstitutivni elementi svjetskih tržišta koji svojim djelovanjem nadilaze nacionalne granice i izjednačavaju elementarne različitosti koje ih karakteriziraju. Postupno se razvija shvaćanje o kompetencijama i intelektualnim resursima kao ključnim i nezamjenjivim elementom svakog oblika organizacije, pa se zahvaljujući toj činjenici i disciplina upravljanja ljudskim potencijalima promiče kao nezaobilazan faktor poslovanja. Posebno je zanimljivo analizirati internacionalni karakter multinacionalnih korporacija koji daje sasvim nove izazove menadžmentu ljudskih potencijala. Cilj ovog rada je promotriti teoretsku pozadinu, kao i praktičnu primjenjivost koncepata, teorija i praksi upravljanja ljudskim potencijalima u multinacionalnim korporacijama.

Temeljni ciljevi ovog rada jesu: ispitati faktorsku strukturu skale materijalizma, razinu usmjerenosti građana Hrvatske prema materijalizmu, utvrditi hijerarhiju vrijednosti i objasniti povezanost vrijednosti i materijalizma uz kontrolu sociodemografskih obilježja. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku punoljetnoga stanovništva (N =1004). Za mjerenje materijalizma upotrijebljena je kratka verzija skale materijalizma (The Material Values Scale, Richins, 2004), a za mjerenje vrijednosti skraćeni Upitnik osobnih vrednota, PVQ; Schwartz i sur., 2001). Građanima uglavnom nije važno posjedovanje i stjecanje materijalnog u smislu glavne preokupacije u životu (centralnost) te ne procjenjuju da posjedovanje i stjecanje dobara stvara doživljaj sreće (sreća u posjedovanju). Rezultati nadalje pokazuju da se najveća važnost pridaje tradiciji, univerzalizmu i dobrohotnosti, dok se najmanja važnost pridaje poticaju i moći. Što se tiče temeljnih vrijednosti kao mogućih odrednica dimenzija materijalizma, pokazalo se da sa deset vrijednosnih tipova uz kontrolu sociodemografskih obilježja možemo objasniti 16% ukupne varijance sreće u posjedovanju, kao prve izmjerene dimenzije materijalizma, te 39% ukupne varijance centralnosti, kao druge dimenzije materijalizma., The aim of this study is to check the factor structure of The Material Values Scale, examine the orientation of Croatian residents towards materialism, examine their basic human value hierarchy, and to identify and explain the relationship between values and materialism with control of sociodemographic characteristics. The survey was carried out on a representative sample of 1004 adult Croatian residents. The short version of The Material Values Scale (MVS) (Richins, 2004) was applied for the materialism examination and the short version of the Portrait Values Questionnaire (PVQ) (Schwartz et al., 2001) was applied for the value examination. The results show that possession and acquisition of goods are mainly not important for Croatian residents in terms of the main preoccupation in life, and, on average, they do not believe that consumption leads to happiness. Croatian residents attribute more importance to tradition, universalism and benevolence and less to stimulation and power. In terms of the relationship between values and materialism, it turned out that ten value types with control of socio-demographic characteristics explain 16% of the total variance of happiness, as a first measured dimension of materialism, and 39% of the total variance of centrality as a second dimension of materialism.

Ispitivanje prikazano u radu problematizira relacije između ličnosti posmatrane sa tipološke perspektive i ideologije obuhvaćene preko sistema vrijednosti, društvenih stavova i religioznih uvjerenja. Istraživanje je provedeno na uzorku od 1046 ispitanika (65% žena), starosti 18-74 godine (prosječna starost 32,74 godine). U ispitivanju su korišteni sljedeći instrumenti: upitnik ličnosti Velikih pet plus dva (VP+2), Švarcov upitnik vrijednosti (PVQ), Ajzenkova skala društvenih stavova, Skala religioznih uvjerenja i Skala polariteta. Klasterizacija upitnika VP+2 dovela je do kategorizacije ličnosti na: hiperkontrolisani, rezilijentni i hipokontrolisani tip. Rezultati su pokazali da se za svaki od tipova ličnosti veže specifičan vrijedonosni profil. Rezilijentni tip ličnosti se uglavnom veže za klaster vrijednosti Otvorenost za promjene (Nezavisnost, Poticaj) i Sopstveno odricanje (Univerzalnost, Dobronamjernost), dok se hipokontrolisani tip uglavnom veže za klaster vrijednosti Samounapređenja (Postignuće, Moć). Oko 40% varijabiliteta vrijednosti može se objasniti preko tipova ličnosti. Društveni stavovi Etnocentrizam i Liberalizam slabo su povezani sa tipovima ličnosti. Isto je konstatovano i za religiozna uvjerenja i normativno-humanističku orijentaciju. U osnovi, ličnost posmatrana preko tipova ili preko dimenzija, nije se pokazala kao značajan prediktor političkog ponašanja. Društveni stavovi i vrijednosti takođe su skromni prediktori političkog ponašanja, s tim da je prognoza nešto bolja u slučaju predikcije glasanja za stranke desnog centra (SDA), gdje je moguće objasniti oko 20% varijanse glasačkog ponašanja. This study discusses relation between personality from aspects of typological perspective and ideology determined as system of values, social attitudes and religious beliefs. The research was conducted on sample of 1046 respondents (65% female), aged from 18 to 74 years (average age 32,74 years). The instruments administrated in research were: Big Five plus Two (Velikih pet plus dva, VP+2), Schwartz Value Survey (PVQ), Eysenck’s Inventory of Social Attitudes, Religious Beliefs Scale and Polarity Scale. Clustering of Big Five plus Two (VP+2) inventory led to the categorization of personality to overcontrolled, undercontrolled and resilient type. The results showed that specific value profile is related to each type of personality. Resilient type is mostly related to the value cluster Openness to Change (Self direction and Stimulation) and Self-Transcendence (Universalism and Benevolence), while undercontrolled type is mostly related to value cluster Self-Enhancement (Power and Achievement). About 40% variance of values could be explained through personality types. Social attitudes Ethnocentrism and Liberalism are weakly associated with personality types. The same relation could be stated to religious beliefs and normative-humanistic orientation with personality types. Basically, personality operationalized through types or through dimensions either, has not showed as significant predictors of political behavior. Social attitudes and values are modest predictors of political behavior, although the prediction is somewhat better in case of prediction for right-wing parties (SDA), where is possible to explain about 20% of variance of political behavior

Obrazovanje i odgoj za vrijednosti temelj je razvoja pojedinca a i društva općenito. Vrijednosti su usko povezane s društvom te se mijenjaju usporedno s društvenim preobrazbama. U odgojno - obrazovnom smislu stoga se čini posebno zanimljivim proučavati didaktičko - metodička rješenja promicanja i poučavanja vrijednosti u školskom kontekstu. U obrazovnom smislu postoje dva glavna pristupa poučavanja vrijednost: preskriptivni i deskriptivni pristup. Prvi je direktno usmjeren na vrijednosti te podrazumijeva njihovo izravno poučavanje, a drugi je više usmjeren na sam proces usvajanja vrijednosti nego na sadržaj. Optimalnim priszupom poučavanja vrijednosti se predlaže neizravan pristup usmjeren na proces ali na način da su vrijednosti koje se poučavaju one univerzalne zastupljene u preskriptivnom pristupu. Tako se izbjegava indoktrinacija te potiče razvoj samostalne i samouvjerene ličnosti. Iako postoji čitav niz poučavanja vrijednosti u školskom sustavu, u ovom radu je naglasak stavljen na mogućnosti udžbenika kao najzastupljenijeg nastavnog medija u promicanju vrijednosti pojedinog društva. Kako bi se dobio što jasniji uvid u mijenjanje vrijednosti ovisno o društvenom uređenju, u ovom radu su se analizirale vrijednosti iz udžbenika iz prirode i društva iz razdoblja Socijalističke Republike Hrvatske te iz razdovlja suvremene Republike Hrvatske. Cilj tih analiza jest prikazati prisutnost vrijednosti u udžbenicima te promjene u načinu poučavanja vrijednosti kroz dva različita društvena uređenja.

Naslijeđe Dubrovnika obvezuje nas u Dubrovačko-neretvanskoj regiji ulogu Sveučilišta danas staviti u funkciju humanističkih i demokratskih ideala. Tematika temeljnih humanističkih znanosti obuhvaća sadržaje kojima su ljudi i emocionalno i duhovno vrlo intenzivno dotaknuti, potičući ih na duboko razmišljanje i zauzimanje jasnih stavova. Osobnost mladih snažno se oblikuje upravo pod utjecajem decidiranih rješenja što im može pomoći da na organizacijski kapital prošire načela usuglašavanja onoga što je ispravno. Kad bi zahtjev za ispravnim počivao jedino na moći autoriteta, tada ono ispravno ne bi bilo moguće razlikovati od nasilja. Iako su problemi uvijek vrsta disfunkcije ili degenerativnog procesa u društvu, upravo u problemskim situacijama prepoznajemo važnost vrijednosti. Razrješenje nekoga društvenog problema pretvoriti u poslovnu priliku znak je spremnosti da se sagleda golem pozitivni potencijal kriznog trenutka jer svaka kriza, osim negatinih konotacija, ujedno je i prilika da njihovim vrijednostima, rastom i razvojem, dio je humanizma. Budući da se ideja humanizma mukotrpno oblikovala upravo u suprotnosti prema tradicijama totalitarnih i autoritarnih političkih pravila, upravo njezine najbolje zasade novim generacijama moraju pokazati kakve vrste načela valja kultivirati. S obzirom na to da je svaka vrsta menadžmenta vrsta pragmatičnog alata što ga ljudi uzimaju u svoje ruke i usuglašavaju sa svojim vrijednostima, naš rad istražuje kako izbjeći okolnost da se društvena odgovornost shvati jedino kao podilaženje jednoj skupini u društvu, a na štetu nekih ili mnogih. Zbog toga su nam potrebne nove strategije koje će pozornost odvratiti od formalne konformnosti prema unilateralnim pravilima te ih učiniti osjetljivijima i odgovornima prema potrebitima i ranjivima. Poslovanje ima “dvostruku” narav: istodobno je i institucija javnog servisa i društveni pothvat. Budući da menadžment javnostima mora “položiti račun” za izvedbu svojega plana, on postaje disciplinom uz pomoć koje znanja temeljnih polja humanizma dobivaju novu, bitnu važnost, na što ovaj rad i upozorava.

Kuktura nastave je sastavni dio kulture škole, a reflektira se položajem učenika u nastavi. Tradicionalnu kulturu škole karakterizira dvojnost učiteljevih očekivanja i djelovanja. Očekuje se učenička autonomija kao rezultat obrazovanja, ali se njezin razvoj ne podupire strukturom nastave. Ističu se razni dokumenti i reformni pokušaji kako bi se zadovoljio zahtjev za aktivnim učenjem u nastavi. Kultura unutar nastavnog procesa kao i odnosi između čimbenika nastave pokušavali su se tijekom povijesti obogaćivati i mijenjati već od antike dijaloškom metodom, majeutičkim te katehetskim oblikom nastave sve do slobodnog oblika razgovora, kako između učenika i nastavnika tako i samih učenika. Vrijeme humanizma uvodi rad i igru kao nove oblike rada u nastavni proces dok reformska pedagogija nudi modele nastavne komunikacije koji su obogatili nastavnu klimu i kulturu nastavnog procesa.

Dekodiranje simbola i sumblimiranih tenika u medijma pedagoški su zanemareno istraživačko područje, ali i iznimno intrigantno za odgojne znanosti. Teoretičari komunikacija, sociolozi, medijski pedagozi i mediolozi suglasni su s tezom da je društvena moć koncentrirana kod onih koji kontroliraju informacije. Moćne korporacije, koristeći se medijima, sve više pretvaraju djecu u pasivne konzumente, ovisnike o stvarima - nesposobne razlikovati autentičnu od neautentične zbilje. Brisanjem granica između stvarnoga i zamišljenoga takvi mediji postaju sredstvo ideologije zavođenja. Oni pretvaraju Homo sapieansa - communicansa u homo consumensa, što ima negativne implikacije na odgoj djece i mladih. U radu je naglasak na proučavanju poruka i tipova sumblimiranih tehnika za manipuliranje putem medija te nužnost stvaranja interdisciplinarnih veza medijske pedagogije i semiotike medija kod dekodiranja istih. Rad prikazuje brojne primjere „fetišiziranja“ određenih reklamnih proizvoda te narušavanja odgojnog procesa i procesa komunikacije na svim razinama. Navode se pedagogijske implikacije ne/razotkrivanja (dekodiranja) simboličkih poruka te se prikazuju rezultati istraživanja o utjecaju medija u (ne)promoviranju (ne)krščanskih vrednota u odgoju. Razvojem inovativnih metoda u radu s mladima i djecom, u sklopu Medijskoga odgoja kao predmeta, uočile bi se razlike između odgojnih i manipulativnih poruka u različitim medijima. Rad zaključuje da je za razoktrivanje sumblimiranih tenhnika u medijima nužna svrsishodna povezanost medijske pedagogije i semiotike medija.

U ovom radu se životni stilovi mladih promišljaju unutar šireg sociokulturnog konteksta društvenih promjena koje se smještaju unutar kasne ili refleksivne modernosti. Zbog ubrzanog procesa individualizacije životni stil se počinje promatrati i u kontekstu sve veće mogućnosti osobnih izbora i slobodnog odabira životne biografije, a sve manje unutar društveno zadanih biografija. Cilj rada bio je ispitati obilježja životnih stilova studenata i studentica regionalnih sveučilišta u Zadru, Splitu i Dubrovniku i utvrditi ulogu životnih stilova u objašnjenju načina korištenja digitalno interaktivnih medija. Koncept životnog stila koji je predložen i istražen u ovom radu objedinio je različite pristupe u istraživanju uloge Interneta i Internetskih društvenih mreža u svakodnevnom životu mladih. Ciljana populacija ovog istraživanja bili su studenti i studentice treće godine preddiplomskog studija odabranih fakulteta i odjela triju navedenih sveučilišta. U okviru planiranog stratificiranog uzorka ostvaren je prigodan izbor sudionika. Provedeno je anketno istraživanje na ukupno 825 studenata i studentica preddiplomskih studija. Rezultati klaster analize su pokazali da među studentima i studenticama navedenih dalmatinskih sveučilišta postoji pet različitih životnih stilova: elitni životni stil, urbani životni stil, konvencionalni životni stil, rurbani životni stil i životni stil hedonista. Navedeni životni stilovi protežu se na dimenziji između tradicionalnih, mješovitih i individualističkih životnih stilova. Gledano s modernizacijskog aspekta, životni stilovi, kao i vrijednosti, ukazuju na istovremeno postojanje različitih faza modernizacijskog procesa, smještenih između prve i druge modernizacije. Istraživanjem je utvrđena povezanost životnih stilova i načina korištenja digitalno interaktivnih medija. Internet kao novi društveni prostor odraz je već postojećih nejednakosti. Kod studenata različitih životnih stilova postoji jasna podjela prema obrascima korištenja digitalno interaktivnih medija. Na temelju provedenog istraživanja zaključuje se da se nazočnost različitih životnih stilova mogu uzeti kao pokazatelj razvojnog potencijala regije ili lokaliteta. Kultura mladih kroz analizu životnih stilova indicira da su oblici potrošnje kulturnih proizvoda i kulturne prakse kao i vještine i oblici korištenja digitalno-interaktivnih medija povezani sa specifičnim, regionalnim društvenim okolnostima i tipovima životnih stilova.

U posljednje vrijeme sve je veći interes istraživača za istraživanja akademskog ponašanja studenata, osobito istraživanje akademske čestitosti. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti odnos između preferencije studentica u odabiru kazne za nečestita akademska ponašanja, te njihovih životnih vrijednosti, crta ličnosti, dobi i prosjeka ocjena. Također, studentice smo pitale čija je odgovornost za sprječavanje nepoštenog akademskog ponašanja pri izvršavanju studentskih obveza (njihova vlastita, nastavnikova ili institucije). U tu svrhu ispitano je 358 studentica na zdravstvenim veleučilišnim studijima u Zagrebu, prosječne dobi 23 godine (19-52). Studentice su odabirale kaznu koju smatraju primjerenom određenom nečestitom akademskom ponašanju. Kazne su se kretale od „bez ikakvih posljedica“ do „isključenje sa studija“. Najčešće preferirana kazna za prepisivanje ili došaptavanje na ispitu je usmena opomena, ali za pojedina ponašanja studentice iskazuju vrlo stroge kazne, npr. za krivotvorenje potpisa u indeksu, ili izlazak na ispit umjesto drugog studenta gotovo polovica ispitanih studentica preferira opomenu pred isključenje sa studija, dok trećina studentica smatra isključenje sa studija primjerenom kaznom. Mlađi studenti preferiraju strože kazne za prepisivanje i došaptavanje na ispitu, te fotografiranje testa, pri čemu su korelacije uglavnom umjerene, dok s kaznom za prepisivanje na ispitu korelira pozitivno i prosjek ocjena. Otvorenost kao dimenzija ličnosti na HEXACO-u umjereno korelira s oštrinom kazne za prepisivanje na ispitu i prepisivanje zadaće od drugih. Redovne studentice, u odnosu na izvanredne, statistički značajno preferiraju strože kazne za „blaža“ nečestita ponašanja. Životne vrijednosti ispitane su Skalom vrijednosnih orijentacija gdje su konfirmatornom faktorskom analizom izlučena tri faktora koji objašnjavaju 44% varijance: samoostvarujuća orijentacija (6 čestica), hedonistička orijentacija (7 čestica), te altruizam i poštenje (5 čestica). Vrijednosne orijentacije nisu se pokazale povezanima s preferencijom kazne za nečestita akademska ponašanja. Kao što je već dobiveno u prijašnjem istraživanju, studentice u najvećoj mjeri percipiraju nastavnike kao odgovorne za suzbijanje varanja, potom akademsku instituciju, dok većinom ne vide sebe kao odgovorne u suzbijanju varanja. Korelacija odgovornosti s preferencijom kazne utvrđena je samo između odgovornosti institucije i kazne za prepisivanje na ispitu koja je umjerena pozitivna.

Do devedesetih godina istraživala su se upravo ona proekološka ponašanja koja su se temeljila na vrijednostima, stavovima i uvjerenjima o ekološkoj zaštiti okoliša, a danas se ključne vrijednosti koje podržavaju ekološko građanstvo povezuju s univerzalnim ljudskim vrijednostima, a ne posebno s brigom za okoliš.

Budući da kultura ne predstavlja apstraktan konstrukt već pojam kojim se objašnjavaju vrijednosti, norme ali i ponašanja koja proizlaze iz njih, razmatranje njezinog utjecaja ne može biti važnije nego li u trenutku kada se Europa pokušava približiti slici jedne integrirane cjeline. Imajući u vidu da se utjecaji kulturalne dimenzije individualizam - kolektivizam odražavaju na percepciju pojma o sebi, način razmišljanja i međuljudske odnose ovaj rad posvećen je razumijevanju razlika između osoba koji žive i djeluju u jednom, odnosno drugom kulturalnom okružju. Objasnit će se dominantne vrijednosti i norme na kojima su utemeljena individualistička i kolektivistička društva te na koji način ova dimenzija pridonosi pojmu o sebi i identitetu osobe. Pored navedenog, rad prikazuje i različitosti u emocionalnom doživljavanju između pojedinaca koji pripadaju individualističkoj i kolektivističkoj kulturi te razlike u sklonostima na kojima je utemeljeno njihovo socijalno ponašanje kao i kognitivni aspekti funkcioniranja.

Autori razmatraju promjene u odnosu prema dostupnosti glazbe koje se događaju u proteklih desetak godina, a koje su, uvelike uvjetovane napretkom tehnologije. Novi mediji, poglavito Internet te Mp3 format, radikalno su promijenili načine nabave, konzumacije i vrednovanja glazbe općenito. Dok su ih korisnici objeručke prihvatili i organizirali zajednice oko tih medija te učinili svoj život praktičnijim i zabavnijim – istovremeno izrasta mnoštvo dilema u svezi naznačenog fenomena. U prvom planu su one koje s različitih aspekata, a poglavito sociološkog i etičkog, analiziraju prednosti i nedostatke ovakvog načina dolaska do glazbe. Glazbeno piratstvo kao izravan rezultat razvoja novih tehnologija i medija, sada se sagledava i vrednuje u kontekstu nove društvene teorije umreženog društva. Autori analiziraju dati fenomen te propituju mjesto i ulogu glazbe budućnosti u odnosu na naznačene dileme.

Knjiga se temelji na rezultatima empirijskih istraživanja provedenih u Hrvatskoj, o povezanosti identitetskih matricai vrijednosti koje formiraju hrvatsko društvo.

Knjižničarska djelatnost postoji koliko i same knjižnice, ali se knjižničarstvo kao profesija razvilo sredinom 19. stoljeća. Razvojem profesije razvijala su se etička načela i vrijednosti kojih se pripadnici knjižničarske profesije moraju pridržavati. Cilj ovog rada je prikazati koje su to temeljne vrijednosti knjižničarske profesije. U radu će se dati kratak povijesni pregled razvoja knjižničarske profesije, zatim će se prikazati vrijednosti koje je vremenom profesija prihvatila. Također će se u radu prikazati i utjecaj razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije na knjižničarsku djelatnost te da li primjena novih tehnologija utječe na vrijednosti profesije. Knjižnice su se našle u novom tehnološkom okruženju, osobito nakon pojave društvenih mreža i ostalih web 2.0 aplikacija. To novo tehnološko okruženje dovodi u pitanje neke osnovne knjižničarske vrijednosti kao što su privatnost i anonimnost korisnika, poštivanje autorskih prava i jednakost u pristupu.

Ekonomike i upravljanje kulturnim graditeljskim naslijeđem (baštinom) dio su ekonomika kulture koje su razvijene na osnovi ekonomika okoliša, ali se razlikuju u nepostojanju kompaktnog teorijskog modela kulturnog sektora (koje se sastoji od različitih disciplina kao što su likovna umjetnosti, glazbena umjetnost, kazalište, književnosti, povijesti, povijesti umjetnosti, arhitekture…). Kulturno graditeljsko naslijeđe zbog svojih je karakteristika dio javne ekonomije i često meritorne naravi (toliko civilizacijski važno da država smatra da mora biti dostupno građanima iako si oni sami, prema tržišnom principu, ne bi mogli omogućiti pristup tim dobrima i uslugama, npr. obrazovanje), pa su u upravljanu kulturnim naslijeđem izraženi problemi javnih dobara. Kulturno graditeljsko naslijeđe dio je izgrađene strukture prostora, gdje se odvijaju interakcije građevina i korisnika. Različita dinamika životnih ciklusa građevina i ljudskih aktivnosti često dovodi do različitih konflikata te neadekvatnosti izgrađenog prostora (funkcionalne, konstrukcijske, estetske, gospodarske…). Prilikom odlučivanja o mogućoj transformaciji kulturne baštine (npr. o planiranju promijene namjene tijekom izrade razvojnih planova i prostorno planske dokumentacije), potrebno je voditi računa o vanjskim utjecajima koje baština ima na svoju okolinu, a posebno o kriterijima društvene održivosti.

U knjizi su prikazani radovi međunarodnog projekta koji je istraživao ulogu vrijednosti, stavova i uloga među različitim generacijama u njihovim bliskim odnosima.

Estetika baleta, zasnovana na stiliziranoj otvorenosti i vertikalnosti tijela kao osnovnim estetskim principima, postiže se na striktno određenim tipovima tijela. U baletni su standard utkani zahtijevi koji ne odgovaraju svim tijelima, društvima, mentalitetima ili pojedincima, a kroz tu su kodificiranost stvorene vrijednosti i vrijednosni okviri za zajednicu baletnih umjetnika. Filozofija obučavanja baletnog tijela proizlazi iz promišljanja načina kretanja, uvježbavanja tijela za ciljane figure kao i osmišljenog prijenosa tih znanja i vještina. U ovome će se tekstu obratiti pozornost na (prijeporne) diskurse, procese i uvjete stvaranja plesnog tijela u klasičnom baletu., The esthetics of ballet, based on stylized openness and verticality of the body as its basic esthetic principles, can be achieved only when dealing with a strictly defined type of bodies. The ballet standard contains requirements which are incompatible with all bodies, societies, mentalities or individuals, and this codification created values and value frameworks which operate within the community of ballet artists. The philosophy of training a ballet body results from reflecting about the manner of movement, of exercising the body to do certain figures and a carefully designed methodology of transferring this knowledge and skills. This paper deals with (debatable) discourses, processes and conditions of creating a dance body in classical ballet.

Promišljajući glavne karakteristike današnjeg društva možemo uočiti posvemašnji pad doživljaja osnovnih ljudskih vrednota, krizu morala i odgoja. Osjetljivost za moralne i etičke vrednote, solidarnost, tolerancija, empatija, uspješna komunikacija, emotivna osjetljivost prema drugima, altruizam, obzir prema tuđem integritetu, vrijednosti su koje sustavno gube bitku protiv sustava profita i moći. Pohlepa, sebičnost, nebriga za druge, nepoštivanje ljudskog dostojanstva, svođenje čovjeka na biološki i tehnički proizvod, na puko sredstvo za rad… uzroci su moralne krize koja zahvaća kako naše društvo, tako i cjelokupan svijet. Čak se i djeca usmjeravaju postizanju savršenosti u okvirima materijalizacije, a individualizam postaje filozofija življenja. Cjelokupno društvo mora djelovati na stvaranju nove humanosti koja podrazumijeva poučavanje vrijednostima kao što su: poštenje, iskrenost, nesebičnost i ljubav prema čovjeku i prirodi. U ovom se radu razmatra nužnost sustavnog provođenja odgoja i obrazovanja za vrijednosti, posebice moralnog odgoja. Pedagogija kao znanost i škola kao institucija moraju preuzeti odgovornost u kontinuiranom i osmišljenom razvijanju vrijednosnog sustava za suočavanje djece i mladih ljudi s izazovima suvremenog društva. Odgoj i obrazovanje za vrijednosti su odgoj i obrazovanje za život., Thinking of main characteristics of today’s society we can notice a large-scale drop in seeing the basic human values, the crisis of morale and upbringing. The sensibility for moral and ethical values, solidarity, tolerance, empathy, successful communication, emotional sensibility towards others, altruism, consideration for other people’s integrity are values that are systematically losing the battle against the system of profit and power. Greed, selfishness, not caring about others, disrespecting human dignity, summing up a human being to a biological and technical product, a working tool..., are the sources of the moral crisis that is seizing both our society and the whole world. Even the children are geared towards the development whose goal is to reach perfection in the field of materialization, and the individualism is becoming a philosophy of living. The whole society needs to work on creating new humane value that implies teaching values such as integrity, honesty, selflessness and love towards humans and nature. In this paper the necessity of the systematic implementation of upbringing and education for values is considered. Pedagogy as a science and school as an institution need to take over responsibility in the continuous and designed development of value system for confronting children and young people with challenges of the modern society. Upbringing and education for values are upbringing and education for life.

Istraživanja kvalitete života u području invaliditeta su u zadnja dva desetljeća orijentirana na obitelj čiji član je dijete s teškoćama ili osoba s invaliditetom. Međunarodni timovi istraživača razvili su mjerne instrumente za ispitivanje ovog područja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati kvalitetu života obitelji djece s teškoćama u Hrvatskoj, s naglaskom na ispitivanje povezanosti sustava vrijednosti, interakcije sa zajednicom i kvalitete života, pri čemu se koristio upitnik The Family Quality of Life Survey (Brown i sur., 2006.), preveden na hrvatski jezik. Uzorak čini 51 roditelj djece s teškoćama u razvoju školske dobi, koji žive u vlastitoj obitelji, a školuju se u posebnim uvjetima obrazovanja u Zagrebu, Osijeku i Varaždinu. Pokazalo se da su neke dimenzije u području “Vrijednosti” statistički značajno povezane s ukupnom kvalitetom života i sa zadovoljstvom kvalitetom života obitelji djece s teškoćama u razvoju. Nadalje, utvrđena je statistički pozitivna korelacija između stupnja prihvaćanja teškoće djeteta od strane zajednice, stupnja u kojem zajednica pomaže obitelji u suočavanju s problemima i ukupne kvalitete života samo kod obitelji djece s Down sindromom.Rezultati također pokazuju kako postoje razlike u povezanosti vrijednosti, interakcije sa zajednicom i ukupne kvalitete života ovisno o vrsti teškoće djeteta., In last two decades family quality of life studies were oriented to families with disabilities. International teams of experts created measuring tools for this field. The aim of this study is to investigate quality of life in families with disabilities with focus on correlation of values, interaction with community and family quality of life. The Family Quality of Life Survey (Brown et al., 2006), translated on Croatian language (Žic-Ralić, 2011) was used. In this paper results on one domain of family quality of life will be shown. That domain is about values and results show its influence on family quality of life. The sample consisted of 51 parents of school age children with disabilities, who live in their own families and attend special education system in Zagreb, Osijek and Varaždin. Results show that there is statistically significant correlation between some dimensions of “Value” domain and overall quality of life and satisfaction with quality of life of family with children with disabilities. Furthermore, there is statistically significant correlation between level in which community accept child’s disability and support families in coping with problems and overall quality of life of family with children with Down syndrome. Results also show differences in correlation between values, interaction with community and overall quality of life of family depending of child’s type of disability.

Potaknuti malim brojem istraživanja emocionalne i socijalne inteligencije u sestrinstvu te njezinim razvojem kroz stručni studij Sestrinstva, u ovom su istraživanju, putem anketnog upitnika, na uzorku od 110 studenata studija Sestrinstva te 66 studenata ostalih smjerova Veleučilišta u Varaždinu (Elektrotehnika, Multimedija, oblikovanje i primjena, Proizvodno strojarstvo, Tehnička i gospodarska logistika, Graditeljstvo), ispitane komponente emocionalne i socijalne inteligencije, njezina uloga u životnim situacijama pojedinca, iskorištavanjem, ali i opća svjesnost o postojanju istih. Naglasak je stavljen i na empatiju kao jednu od temeljnih socijalnih vještina. Spoznali smo kako su primarna empatija, ugođenost i utjecaj na druge jača strana medicinskih sestara, zatim da su empatičnost, brižnost i socijalna kognicija odlika obje skupine ispitanika, te da su slabe točke ispitanih studenata studija Sestrinstva sinkronija te motiviranosti. Samosvjesnost i samosvladavanje vrline su obje skupine anketiranih s laganom prednošću ostalih studenata naspram Sestrinstva

Razvoj djece i mladih moguće je sveobuhvatnije promatrati iz perspektive užeg i šireg društvenog okruženja koje utječe na njihovu socijalnu i društvenu prilagodbu. Za uspješan i pozitivan njihov razvoj važna je interakcija individue i okruženja, pri čemu socijalizacija čini ključni okvir za prihvaćanje i usvajanje vrijednosti i društveno poželjnih normi ponašanja. Sadržaji i aktivnosti u slobodnom vremenu mogu se povezati s nizom pozitivnih obrazovnih, društvenih i razvojnih ishoda u učenika., The development of children and youth can be viewed from the perspective of comprehensive narrower and broader social environment that affects their welfare and social adjustment. For a successful and positive development of their is important interaction of the individual and environment, where socialization is the key framework for the acceptance and adoption of socially desirable values and norms of behaviour. Facilities and leisure activities can be associated with a number of positive educational, social and developmental outcomes achieved by students.

Ovaj završni rad prikazuje jedan prirodno – okolišni problem. Radi se o narušavanju prirode unutar zaštićenog područja – Značajnog krajobraza. Kroz analizu stručne literature, Studije o utjecaju na okoliš te Zakona o zaštiti prirode razjasniti će se pitanje narušavanja okoliša, a informativni intervju lokalnog stanovništva prikazat će se znanje o prirodnim vrijednostima te njihovo mišljenje o tom prirodno – okolišnom problemu.

Knjiga interdisciplinarno i transdisciplinarno istražuje onto-antropološki i sociološki status kulture, kao i njezino presudno značenje za čovjekov opstanak danas. Razmatra diskurs izvanredno značajnih teorijskih i praktično-političkih pitanja multikulturalizma u suvremenom svijetu ; problematizira složene odnose kulturnog identiteta i globalizacije ; propituje antropološke osnove kulture, te ontičke i vrijednosne pretpostavke čovjekove moralnosti ; teorijsko-kritički interpretira nalaze empirijskog istraživanja ˝Vrijednosne orijentacije i religioznost˝, u kontekstu modernizacije i tranzicije hrvatskog društva ; kritički analizira i prikazuje teorijske prilaze u sociologiji religije (Esad Ćimić) i antropologiji i sociologiji kulture (Nikola Skledar), te njihov važan doprinos hrvatskoj filozofskoj i sociološkoj misli.

Vrijednosti su dio osobnosti svakog pojedinca, polazišta mišljenja i stavova, regulatori djelovanja i prihvaćanja ili odbacivanja društvenih norma. Vrijednosti se izgrađuju u okviru autentične životne zajednice, a oblikuju osobnim izborima i djelovanjima pojedinca. Vrijednosti imaju važnu ulogu u usmjeravanju ponašanja pojedinca. Ovaj rad daje prikaz analize temeljnih životnih vrijednosti i rezultate empirijskog istraživanja o međugeneracijskom prijenosu vrijednosti s roditelja na djecu viših razreda Osnovne škole Tučepi. Za istraživanje je upotrijebljen izvorni instrument autora Crace i Browna „Procjena vrijednosti koje vode ponašanja i utječu na donošenje odluka“ (Crace i Brown, 1996.). Rezultati istraživanja ukazuju na međugeneracijski prijenos vrijednosti: odgovornost, neovisnost, stvaralaštvo, materijalna sigurnost i skrb o sebi. Statistički značajna razlika između djece i roditelja ustvrđena je u procjeni značajnosti: samoostvarenost (uspješnost), pripadanje, ekološka svijest, solidarnost, zdravlje, skromnost, tradicijske/obiteljske vrijednosti, znanje (učenje) i duhovnost. Ustvrđeno je postojanje pozitivne korelacije vrijednosti: ekološka svijest i zdravlje, ekološka svijest i duhovnost, duhovnost i zdravlje, skromnost i znanje. Ustvrđeno je postojanje negativne korelacije zadovoljstva životom s pripadanjem i tradicijskim vrijednostima. Provedena analiza nije ukazala na povezanost zaposlenosti roditelja iz uzorka s njihovom procjenom osobnog zadovoljstva života. Rezultati ukazuju na to da su djeca zadovoljnija životom nego roditelji., Values are a part of each individual’s personality, the starting point for making their opinions and creating their attitudes; they regulate individual’s actions and acceptance or rejection of social norms. Values are developed within the framework of authentic living community and are formed by personal choices and actions of individuals. Values play an important role in governing the behavior of individuals. This paper portrays the analysis of basic life values and the results of empirical research regarding the intergenerational transfer of values from parents to children attending senior levels of the Tucepi Elementary School. Research used the original instrument by authors Crace and Brown “Assessment of values that guide behavior and influence decision-making” (1996). The results indicate there is an intergenerational transfer of values: responsibility, independence, creativity, material security and personal care. Signifi cant statistical difference between children and parents was established in the assessment of value significance: self-realization (successfulness), belonging, ecological awareness, solidarity, health, modesty, traditional/family values, knowledge (learning) and spirituality. Positive correlation between values was established: ecological awareness and health, ecological awareness and spirituality, spirituality and health, modesty and knowledge. The existence of negative correlation was established between satisfaction with life and belonging and traditional values. Negative correlation was established between life satisfaction and belonging and traditional values. The analysis did not show correlation between employment of parents and their estimation of life satisfaction. Results have shown the children are more satisfied with their life than the parents., I valori sono parte della personalità di ogni individuo, sono punti di partenza per opinioni e atteggiamenti, regolatori delle azioni e dell’accettazione e/o rifi uto delle norme sociali. I valori si costruiscono nell’ambito dell’autentica comunità di vita e si plasmano con le scelte personali e le azioni dell’individuo. I valori giocano un ruolo importante nel determinare la direzione del comportamento del singolo. Il presente lavoro offre il quadro dell’analisi dei valori di base e i risultati della ricerca empirica sul trasferimento di valori intergenerazionale dai genitori ai ragazzi delle classi più anziane della scuola elementare di Tučepi. Nella ricerca si è fatto l’uso dello strumento di Crace e Brown “Valutazione dei valori che determinano i comportamenti e influenzano il processo decisionale” (Crace e Brown, 1996). I risultati della ricerca indicano il trasferimento intergenerazionale dei valori: responsabilità, indipendenza, creatività, sicurezza materiale e la cura di sé. Una differenza statisticamente rilevante è stata riscontrata tra i genitori e i fi gli per quel che riguarda il grado di realizzazione, appartenenza, coscienza ecologica, solidarietà, salute, modesta, valori tradizionali/ familiari, sapere (studio) e spiritualità. È stata dimostrata l’esistenza di una correlazione negativa tra il livello di soddisfazione con la propria esistenza e il senso di appartenenza e i valori tradizionali. L’analisi fatta non ha fornito indicazioni circa la correlazione tra l’occupazione dei genitori campione e la loro valutazione del livello di soddisfazione con la propria esistenza. I risultati indicano che i ragazzi mostrano un livello di soddisfazione maggiore rispetto ai genitori.

Ova kraća rasprava nastala je kao prilog javnoj raspravi o indoktrinacijskome i nasiljem SDP–ove vlasti uvedenom programu tzv. »spolnoga odgoja« u osnovne i srednje škole. U njoj se argumentirano dokazuje da taj »spolni odgoj« nije odgoj nego antiodgoj, nije znanstveno ni stručno utemeljen, nego je plod ideologija: sekularno–ateističke i feminističko–homoseksualističke. Diskriminirajućeg je karaktera i vrlo agresivno uperen protiv vjere, morala i hrvatskih nacionalnih interesa. Pedagoški je, moralno i nacionalno štetan jer seksomanijskim informiranjem nedozrelu djecu senzibilizira i potiče na spolne odnose vrlo štetne za njihovo zdravlje, moralno ih truje i upropaštava. Autor dokazuje da »kreatori« štetnoga »spolnog odgoja«, i to u okolnostima smrtonosne depopulacije, razaraju vrela života, seksomanijskim senzibiliziranjem i homoseksualizmom šire neplodnost, trasiraju putove izumiranja i hrvatsku djecu »odgajaju« za slobodu raspadanja i »kulturu smrti«. Tom i takvom »spolnom odgoju« autor odlučno kaže: Ne! Duhovna obnova, moralna i odgojna preobrazba moraju postati nacionalni prioriteti. Reafirmacija odgoja, duhovnih, etičkih i odgojnih vrijednosti, zaštita djece i mladeži — najvažnije su društveno–pedagoške zadaće danas, odgojni imperativ, alfa i omega hrvatskoga pedagoškog preporoda., This rather brief discussion has arisen that it may serve as a contribution to the public debate on the indoctrinated and forcefully introduced (by the Social Democratic Party government) programme of so–called “sexual education” into primary and secondary schools. The article argues and proves that this “sexual education” is not education at all, but rather anti–education; that it is not scientifically–based, but rather is the ideological fallout of secular–atheist and feminist–homosexual ideologies. It has been discriminatorily and very aggressively directed at religious faith, morality and Croatian national interests. Pedagogically speaking, it is detrimental to the moral fabric of Croatia, and to her national interests because its sex–maniacal sexual instruction sensitizes immature children and incites them to sexual activity which is very detrimental to their health, which poisons them morally and mars them for life. The author proves that the “creators” of this harmful “sexual education,” in circumstances in which Croatia is being disastrously depopulated, are destroying the well–spring of life by sensitizing children to sex–maniacal behaviour and homosexualism. They are thus causing an increase in the occurrence of infecundity, are paving the way to extinction, are “educating” Croatian children for the freedom to engage in decadent behaviour and for the “culture of death”. To this type of “sexual education” the author resolutely says: No! Spiritual renewal as well as moral and educational transformation must become the national priority. A reaffirmation of education, spiritual, ethical and educational values, the protection of children and youth — these are the most important socio–pedagogical tasks at hand — an educational imperative, the alpha and omega of the Croatian pedagogical renaissance.

U radu se analiziraju glavne ideje Rousseauove filozofije odgoja, tj. glavni naglasci njegovoga odgojnog pristupa, posebice s obzirom na isticanje važnosti moralnoga odgajanja koje je izložio u djelu Emil ili o odgoju. Moralni odgoj, osobito kada je riječ općenito o odgajanju, vrstama, metodama i ciljevima odgoja, i danas ima presudno značenje, kako za čovjeka kao pojedinca tako i za čovjeka kao društveno biće. O odgoju ovisi kakva će netko postati osoba, tj. koje vrijednosti će zastupati i ostvarivati te kako će se odnositi prema drugim ljudima. Drugim riječima, o odgoju u najvećoj mjeri ovisi izgradnja osobnosti. Odgoj ili barem određena vrsta odgoja pretpostavlja se, ali i očekuje kao rezultat cjelokupnog odgojno-obrazovnog ili školskog sustava u nas, ali i svugdje u svijetu. No nije u potpunosti jasno o čemu točno govorimo kada govorimo o moralnom odgoju. Stoga analiziramo Rousseauov pristup fenomenu moralnog odgoja i propitujemo u kojoj mjeri je njegova misao aktualna i danas., In this paper we will discusses Rousseau’s philosophy of education. The aim is to analyze the main aspects of Roussau’s approach to education as developed in Emil, particularly given the way its moral aspects are emphasized. It is agreed that moral education, especially concerning education generally, its types, methods and aims, is crucial not only for the person as an individual but also for the person as a member of society. Education has important role in determining what kindof person someone will become, what his values are going to be and how they will be realized as well as how the individual will treat others. In other words, the education has one of the most important role to play for development of personality. Education, or at least some of its type is presupposed as well as expected as a result of the overall educational system in schools all over the world, and our country is no exception to this. However, it is not entirely clear whatwe are talking about when discussing moral education. Therefore, in this paper we will analyze Rousseau’s approach to the phenomenon of moral education and we will see the extent to which his thoughts are still valuable.

Rad prikazuje rezultate anketnog istraživanja provedenog godine 2009. među 254 učenika završnih razreda srednjih škola u Zadru. Strukture slobodnog vremena i vrijednosnog sustava sudionika istraživanja uglavnom su slične onima koje su u prethodnim istraživanjima nađene kod mladih iz različitih regija Hrvatske, te su znatno obilježene modernošću i usmjerenošću na odnose s bliskim osobama. Očekivano, modernost i sličnost s drugim uspoređenim uzorcima mladih pokazuju se više izraženima u području slobodnog vremena negoli u vrijednostima. Od ispitivanih vrijednosti, sudionicima istraživanja najvažnije su: zdravlje, prijateljstvo, dobri odnosi u obitelji, poštenje i ljubav. Rezultati ukazuju da vrijednosti konvencionalne moralne orijentacije kod njih čine glavnu poveznicu s težnjom ka samoostvarivanju. Važnosti koje pridaju tim vrijednostima, kao i neovisnosti o tuđim utjecajima, ujedno su i moguća osnova za njihovo kreativnije ispunjavanje vremena, primjerice većim uključivanjem u izvannastavne edukativno-kulturne programe i oblike organiziranog pomaganja zajednici., This paper presents the results of survey carried out in 2009 among 254 secondary school leavers in Zadar. The structures of participants’ leisure time and value system are very similar to those found by earlier surveys among youth in different regions of Croatia, and are considerably marked by modernity and by orientation toward relationships with close others. Expectedly, modernity and similarity with other compared youth samples appear more expressed in the field of free time than in values. Out of examined values, the participants’ most important ones are health, friendship, good family relations, fairness, and love. The results indicate that values of conventionally moral orientation make the main connection with their striving toward selfrealization. The importance they give to those values, and to independence of others’ influences as well, represent also the possible basis for their more creative free time using, for instance, through their greater inclusion in extracurricular educativecultural programs and in organized community-helping activities.

Rad se bavi analizom dinamike promjena stavova i vrijednosti u Hrvatskoj u razdoblju od 1985. do 2010. s posebnim naglaskom na prijelome koji nastaju raspadom socijalistickog poretka i konstituiranjem novoga kapitalistickog i demokratskog poretka. Dva su osnovna nalaza. S raspadom socijalizma dolazi do kombinacije retradicionalizacije i modernizacije. One vrijednosne dimenzije koje su izravno povezane s dimenzijama identiteta retradicionaliziraju se, a one koje su malo udaljenije od identitetske jezgre moderniziraju se. S druge strane, inicijalno velika potpora liberalnim nacelima, tržistu i demokraciji, nakon iskustva s njihovom provedbom u hrvatskim uvjetima, pada. U drugome dijelu rada analizira se struktura vrijednosnog sustava i kao dominantna utvrđuje se opreka između modernizma i tradicionalizma. U doba najvece potpore liberalnim vrijednostima i liberalizam se izdvaja kao posebna dimenzija, ali s padom te potpore on se vraca unutar tradicionalizma. Bitan i neocekivani nalaz jest to da je liberalizam zapravo bliži tradicionalizmu nego modernizmu.

Istraživanje „Podrijetlo i vrijednosti odgajateljica“ provedeno je u travnju, svibnju i lipnju 2012. godine u Splitu i Solinu. Ispitanice su bile zaposlene odgajateljice. Tehnika istraživanja je bila anketa, a istraživački instrument upitnik koji se sastojao od 23 pitanja (demografskih i socio-ekonomskih karakteristika, vrijednosti odgajateljica – društvenih i osobnih). Ovom istraživanju temeljni istraživački cilj je bio stjecanje novih spoznaja o socijalnom podrijetlu i vrijednostima zaposlenih odgajateljica. U radu je postavljeno pet hipoteza: (1) Polazim od pretpostavke da su odgajateljice u Splitu i okolici po svom socijalnom podrijetlu najčešće djeca radnika i službenika. (2) Prema obrazovnom podrijetlu očevi i majke odgajateljica najčešće imaju srednju školu. (3) Da su odgajateljice prema bračnom statusu većinom u braku. (4) Među osobnim vrijednostima odgajateljica na prvom mjestu su neke obiteljske vrijednosti, kao npr. živjeti mirno u svojoj obitelji, biti sretan u ljubavi, biti okružen ljudima na koje se možeš osloniti i sl. (5) Pretpostavljam da su kod odgajateljica kao osobne vrijedosti na prvom mjestu obitelj i zdravlje.

Uvjet za ispravan rad medicinske sestre je kultura znanja koja joj daje sigurnost i samopouzdanje, kultura srca koja ju približava čovjeku i njegovim potrebama, te kultura duha koja joj daje snagu da sve to kvalitetno odradi. Plemenito i humano je pomagati bolesnima, ali svi znamo koliko je to danas teško u sveopćoj krizi morala i vrijednosti. Pa, kako onda izdržati, a još k tome i uspjeti? Odgovor je jednostavan - biti čovjek. Najvažnije vrijednosti koje nas čine ljudskijima su: dobrota, istina, znanje, rad, sloboda, ljubav, odmor, igra, odgoj i molitva. Često nam nedostaje strpljivosti prema drugome čovjeku. Kultura dijaloga i življene vrednote potvrđuju poštivanje dostojanstva druge osobe i vježbalište su vlastite strpljivosti. Poveznica znanosti, etike i vjere u radu medicinske sestre međusobno obogaćuje, produbljuje spoznaju, ali i potiče duhovni rast. Pluralizam mišljenja, bogatstvo različitosti uči graditi uvijek novo zajedništvo za bolji svijet. “Bog je ljubav”(1 Iv4, 16). Čovjek je “slika Boga” (Post 1, 26-27). Dakle, čovjek je ljubav. Okomica u kulturi života medicinske sestre je ljubav. Kako bi ljubav bila djelotvorna moramo se izboriti za sreću. U prvom redu nužno je boriti se protiv egoizma. Zatim, čvrsto stajati u bogatoj i opipljivoj materijalnoj zbilji koja nas okružuje. Sreća nas očekuje u našem radu na unutarnjem, intelektualnom, umjetničkom i moralnom usavršavanju koje traje cijeli život.

Autori problematiziraju tri različite filozofijske ideje o čovjeku kojima odgovaraju tri različita odgojna modela. Prvi model je model radikalnog individualizma koji ne priznaje nikakvu vrijednost drugog bića (F. Nietzsche). Takvo biće nužno odgaja sebe samoga. Drugi model je model različitih figura prijatelja i neprijatelja (J. Derrida). Ovome modelu odgovara odgoj u funkciji javne ili politički posredovane stvarnosti. Konačno, treći model je model antropologije vrijednosti (P. Vuk-Pavlović). Autori pokazuju kako upravo u ovom potonjem modelu do izražajadolazi komplementarnost antropološkog i odgojnog područja. Njime se izbjegavaju napetosti između ideje individualizma i kolektivizma, osobnog i socijalnog, prijateljskog i neprijateljskog, a čovjeka se promatra kao primatelja i davatelja vrijednosti., The authors deal with three different philosophic ideas about the human being and three different models of education. The first model is the model of radical individualism which does not recognize any value of other human being (F. Nietzsche). That being educates himself/herself necessarily. The second model is a model of different figures of a friend and an enemy (J. Derrida). The education in the function of the publicly or politically mediated reality corresponds to this model. At last, the third model is the model of the anthropology of values (P. Vuk Pavlović). The authors show that in this last model we can see the mixture of the anthropological and educational area. With this model we can avoid the tensions between the idea of individualism and collectivism, personal and social, friendly and hostile, and a human being is observed as the receiver and the giver of values.

Tema ovog diplomskog rada je poslovno pregovaranje u funkciji stvaranja i razmjene vrijednosti na primjeru poduzeća Aquaestil Plusa d.o.o.

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati postoje li razlike u povezanosti zadovoljstva životom i vrijednosti Schwartzovog modela kod različitih dobnih skupina u Republici Hrvatskoj. Korišteni uzorak bio je reprezentativan, dobiven slučajnim uzorkovanjem. Podaci su prikupljeni u sklopu Europskog društvenog istraživanja (European Social Survey – ESS), a korišteni upitnik vrijednosti bila je skraćena verzijja PVQ (Portrait Values Questionnaire) upitnika koji se temelji na Schwartzovoj teoriji vrijednosti. U istraživanju je sudjelovalo 1484 sudionika iz Republike Hrvatske. Najviše povezanosti vrijednosti Schwartzovog modela i zadovoljstva životom, na ukupnom uzorku, dobivene su u slučaju „nezavisnosti“, „postignuća“, „hedonizma“ „dobrohotnosti“ i „poticaja“. Jedine negativne korelacije, pojavile su se između zadovoljstva životom te „konformizma“ i „tradicije“ no važno je naglasiti kako su te korelacije vrlo niske i neznačajne. Usporedbom profila vrijednosti dobivenih aritmetičkim sredinama i korelacijama vrijednosti sa zadovoljstvom životom možemo zaključiti kako su djelomično usklađene. U skupini najmlađih sudionika, najvećom se pokazala korelacija između „nezavisnosti“ i zadovoljstva životom, slijedi ju „dobrohotnost“. Od ostalih vrijednosti, kao značajni korelati zadovoljstva životom pokazali su se i „postignuće“ te „hedonizam“. Negativne korelacije dobivene su u slučaju „konformizma“ te „tradicije“ no one su neznačajne i veoma niske. U skupini srednje starih sudionika najvećom se pokazala povezanost „univerzalizma“ i zadovoljstva životom a od ostalih vrijednosti, značajni korelati su „nezavisnost“, „sigurnost“ te „dobrohotnost“. U trećoj skupini, najstarijih sudionika, „hedonizam“ se pokazao najvećim korelatom zadovoljstva životom, a iduća po visini povezanosti je „nezavisnost“ koju slijedi „postignuće“ te „dobrohotnost“.

Narav i poslanje Crkve usko su povezani s odgojem i obrazovanjem te je stoga razumljivo da je cjelokupan život i djelovanje Crkve prožeto tim naglascima, ostavljajući u dvotisućljetnoj povijesti bogatu baštinu koja otkriva ne tek nejasnu i sporednu brigu na tome području, nego iznimnu zauzetost u stvaranju sustava i institucija odgoja i obrazovanja (od škola do sveučilišta) koje su oblikovale europski identitet, snažno obilježen pečatom kršćanskih vrijednosti i kršćanskih kulturoloških prepoznatljivosti. Crkva, koja se očituje kao sveopća, u dinamici inkulturacije - u skladu s načelom inkarnacije - ujedno pokazuje vezanost uz konkretnost unutar povijesnih odrednica. U prvome se dijelu nalaze prikazani naglasci iz prošlosti i način na koji je kršćanstvo u raznim okolnostima dijalogiziralo i oblikovalo kulturu kršćanskim humanizmom u području odgoja i obrazovanja. U drugome se dijelu naročito naglašava dinamika povezana s pitanjem transcendentnoga, mita, kulta i etosa i s potrebom teološkoga temelja u suvremenim izazovima, tematizirajući osobito relacijsku semantiku i pitanje različitosti u pluralnosti koja sa sobom povlači pitanja kulturološke dinamike općenito kao i pokušaja stvaranja identiteta na bazi indiferentnosti, kao suvremene specifičnosti, što uvelike utječe na suvremeni europski pristup odgoju i obrazovanju., This article starts from the presumption of immeasurable spiritual and material wealth that the Church, through its activities, has brought and built in the educational processes in the past. As opposed to a certain ideology of neutrality of education and a neglect for upbringing in society (based on forgetfulness of the anthropological determinants), the article emphasises the internal dynamics of Christian values which is present in every historical era, including the contemporary one. Christianity, with its theological (primarily Christological) specificity remains a challenge to society because it interprets the question about meaning and significance at the level of anthropology and culture that, unavoidably, had and continues to have impact on society. Based on the claims of R. Spaeman and P. Donati and in relation to upbringing and education in Europe, the author shows why is the Christian approach to myth, cult, ethics and other elements of formation (such as the value of revelation, memory and experience) interesting. In this effort, the author keeps in mind that Christianity has a particular approach to the relationship between the sources of knowledge (faith and reason), as well as the sources of agency (freedom and love). All this has been and continues to be vitally reflected in the European culture and its notion of organisation of life in society over which the eschatological dimension continues to exert formidable influence. On the basis of historical constants, the author attempts to find possible connections with today's questions in upbringing and education. Amongst these, he finds the imperatives of anthropological foundations (and their theological basis) to be most significant in the European context which is sliding toward a system built on the aforementioned neutrality and in-difference (a difference that does not differ).

Cilj ovog istraživanja bila je provjera utjecaja podudarnosti vrijednosti pojedinca i organizacije na odanost organizaciji. Prvi problem istraživanja bio je utvrditi stupanj percipirane podudarnosti vrijednosti pojedinca i organizacijskih vrijednosti kroz četiri dimenzije vrijednosti – etika, ljudi, promjena i dobit. Drugi problem bio je utvrditi stupanj povezanosti percipirane podudarnosti vrijednosti pojedinca i organizacije kroz sve četiri dimenzije vrijednosti te afektivne, instrumentalne i normativne komponente odanosti organizaciji. Treći problem bio je utvrditi u kojoj mjeri relevantna obilježja ispitanika i organizacije te podudarnost njihovih individualnih i percipiranih organizacijskih vrijednosti objašnjavaju afektivnu, instrumentalnu i normativnu odanosti organizaciji. Istraživanje je provedeno on-line na prigodnom uzorku od 303 ispitanika – zaposlenika u profitno orijentiranim tvrtkama. Za provedbu istraživanja korištena su dva mjerna instrumenta – upitnik vrijednosti (Nwadei, 2003.) i revidirana skala afektivne, instrumentalne i normativne komponente odanosti organizaciji Meyer i Allen (1993.). Podudarnost vrijednosti smo utvrdili kroz rezultat razlika vrijednosti pojedinca i organizacije. Provedena je korelacijska analiza kroz sve dimenzije vrijednosti i odanosti te hijerarhijska regresijska analiza. Dobiveni rezultati pokazuju da su osobne i organizacijske vrijednosti statistički značajno povezane (p

Predavanje polaznicima 11. međunarodne radionice za proučavanje i očuvanje arhitekture fortifikacija 'Brijuni 2012.'

In diesem Beitrag wird der Versuch unternommen, in Anlehnung an D. von Hildenrands philosophisches Durchdenken der Idee einer katholischen Universitaet, auf die fundamentale Probleme die fuer jede Universitaet implizierte Voraussetzungen sind, und auf einige relevante Aspekte die mit der Frage nach Sinn und Ziel der Universitaet in Zusammenhang stehen, hinzuweisen, Es werden die Fragen nach dem Wesen des Erkennens, den Zusammenhaengen zwischen der Grundhaltungen des Menschen und seiner Erkenntnisfaehigkeit und die Frage nach dem Verhaeltnis zwischen Universitaet und Rangordnung der Werte thematisiert.Dabei gehen wir von der These aus, dass Hildebrands Beantwortung dieser Frage, im Gegensatz zu herschenden Tendenzen der Instrumentalisierung der Wissenschaft und Universitaet, die Grundlage fuer Ueberlegung ueber Perspektive und Ziel der Universitaet bildet.

Vrijednosti su dio osobnosti svakog pojedinca, polazišta mišljenja i stavova, regulatori djelovanja i prihvaćanja ili odbacivanja društvenih normi. Vrijednosti se izgrađuju u okviru autentične životne zajednice, a oblikuju osobnim izborima i djelovanjima pojedinca. Vrijednosti imaju važnu ulogu u usmjeravanju ponašanja pojedinca. Poznavanje specifičnih odnosa konflikata i povezanosti pojedinih vrijednosti značajno je za potpunije i preciznije proučavanje i objašnjavanje odnosa između vrijednosti, stavova i ponašanja pojedinca. Ovaj rad daje prikaz teorijske analize temeljnih životnih vrijednosti i rezultate empirijskog istraživanja o međugeneracijskom transferu vrijednosti s roditelja na djecu viših razreda Osnovne škole Tučepi. Istraživanje ukazuju na možebitni međugeneracijski transfer vrijednosti odgovornosti, neovisnosti, stvaralaštva, materijalne sigurnosti i skrbi o sebi te statistički značajnu razliku u procjeni značajnosti vrijednosti: samoostvarenost (uspješnost), pripadanje, ekološka svijest, solidarnost, zdravlje, skromnost, tradicijske/obiteljske vrijednosti, znanje (učenje) i duhovnost, koje vode ponašanju i utječu na donošenje odluka.

Cilj: Cilj je rada bio ispitati koliko medicinske sestre prihvaćaju vrijednosti sestrinske skrbi u kliničkoj praksi. Ispitanici i metode: U istraživanje je bilo uključeno 697 medicinskih sestara – medicinskih tehničara stacionarnog dijela Kliničkog bolničkog centra Osijek. Korišten je standardizirani upitnik Caring Nurse-Patient Interactions Scale:70-item Version (Nurse Version), (CNPI-70). Za utvrđivanje razlika u mjerenim parametrima između dviju skupina upotrijebio se Mann-Whitney test, a između tri i više skupina Kruskal Wallis test. Za ocjenu značajnosti dobivenih rezultata odabrana je razina značajnosti α =0.05. Rezultati: Rezultati pokazuju kako u našoj kliničkoj praksi postoji značajna razlika prema godinama radnog iskustva i podskale humanizam (p< 0, 001), njegovanje osjetljivosti (p=0, 009), izražavanje osjećaja (p= 0, 001), rješavanje problema (p= 0, 008) i duhovnosti (p< 0, 001). Stupanj stručne spreme nema utjecaja na oblikovanje sustava humanističko-nesebičnih vrijednosti (p< 0, 470), ali ni na ostale vrijednosti skrbi. Jedina skala koja u cijelosti pokazuje razliku između ocjena prema djelatnosti odjela je raspodjela ispitanika prema rješavanju problema (p=0, 018), gdje ispitanici operativnih odjela značajnije više pomažu pacijentima suočiti se sa stresom (p=0, 023), pomažu pacijentima prepoznati sredstva za učinkovito rješavanje njihovih problema (p=0, 020) te više informiraju pacijente i njihove bližnje (p=0, 005). Najvišu ocjenu medicinske sestre – medicinski tehničari su dali za dostojanstvenu pomoć pri zadovoljavanju ljudskih potreba 4, 7, a najnižu njegovanju osjetljivosti prema sebi i drugima 3, 8. Zaključak: Medicinske sestre veću vrijednost pridaju kliničkim vještinama potrebnim za rješavanje pacijentovih zdravstvenih problema. Najvišu ocjenu dale su za pomoć pri zadovoljavanju ljudskih potreba, a najniže su ocijenile njegovanje osjetljivosti prema sebi i drugima

Činjenicu multietničnosti i multuikulturnosti hrvatskog društva normiraju i svojom provedbom osnažuju mnogobrojni zakoni. No, zakonima unatoč, društvena praksa ukazuje na netolerantnost, pa čak i ksenofobičnost velikog dijela hrvatskog društva. Dugoročno učinkovitu i održivu manjinsku politiku u Hrvatskoj osigurati će stoga tek promjena u političkim stavovima i vrijednostima svih, ili bar većine hrvatskih građana. Građanska politička kultura, koja tek treba zaživjeti u nas, koristila bi prvenstveno kvaliteti naše još relativno mlade demokracije. Osim toga, građansku političku kulturu odlikuje priznavanje činjenice multietničnosti hrvatskog društva i uvažavanje prava svih društvenih skupina, pa tako i nacionalnih manjina, da budu zastupljene u institucijama vlasti, da imaju pravo predlagati utjecati na kreiranje svih politika, ukratko – biti jednakopravni članovi političke i društvene zajednice.

Usvajanje vrijednosti u zivotu djece i mladih od velike je važnosti za njihovo odrastanje, stjecanje identiteta i cjelokupno ponasanje kao odgovornih i prosocijalno usmjerenih osoba. Intenzivnim promjenama u okolini u kojoj živimo, dolazi i do promjena u vrijednostima njenih članova. U odgoju i obrazovanju se isprepliću humane, demokratske, građanske i ljudske vrijednosti, a posebice univerzalne. U tom smislu, čovjek i društvo, učitelj i učenik, izabiru vrijednosti tako da daju prednost jednima, a odstupaju od drugih vriiednosti . U svojim postupcima prema učenicima , učitelji se rukovode profesionalnim kompetencijama i sustavom vrijednosti za koji smatraju da je najbolji za dobro njihovih učenika. Izbor vrijednosti kako na osobnoj razini, tako i na razini društva, odražava se i na skolu koja je u interakcijskom suodnosu s društvom u kojem se nalazi, a koje utječe i na kulturu škole. Kultura škole je izraz zajedničkih uvjerenja učitelja , učenika , ravnatelja, drugih zaposlenih i roditelja, odražava i lokalnu kulturu te sustav vrijednosti svakog pojedinog člana unutar kulture skole. Specifične vrijednosti , uvjerenja i očekivanja učitelja, njegova ponašanja, rituali, način na koji razumiju i djeluju, vide i interpretiraju svakodnevnu školsku i osobnu praksu, događanja u školi i osobno djelovanje utječu na kulturu škole i djeluje na svakog pojedinog učenika. Kultura škole odražava i način prijašnjeg ponašanja i vrijednosti svih članova, i određuje se kao ishod organizacijskog učenja. Posebnost kulturi škole daju međuodnosi učitelja i učenika, ona se mijenja kako se mijenjaju njezini članovi. Pojedine vrijednosti učitelja često su neosvještene, ali upravljaju njegovim odgojno-obrazovnim radom, njegovom teorijom u primjeni. Ukoliko učitelji žele i imaju prilike svoje iskustvo transformirati u mišljenje, mišljenje u refleksiju, a refleksiju u novo mišljenje i akciju, mijenja se kultura škole i izgrađuje kontekst za učenje i promjene, učeća zajednica. Promjena je proces, put prema kvalitetnijim promjenama odgojno-obrazovne prakse je dugotrajni istraživački proces usmjeren na razumijevanje i osvješćivanje učiteljeve osobne prakse (refleksija) i mijenjanja implicitnih teorija (vrijednosti). Rad daje teorijsku analizu određenja vrijednosti, posebice važnost vrijednosti u odgojno-obrazovnom procesu, ulozi učiteljevog vrijednosnog sustava i njegova utjecaja na kulturu škole te prikaz rezultata znanstvenih istraživanja o ovom pedagoškom fenomenu.

U današnjem svijetu osjećamo nedostatak trajnih vrijednosti, a sve se svodi na materijalno i prolazno. Autor ovom knjiga pokazuje kako Kristove vrijednosti iznesene u novozavjetnim evanđeljima unose novu kvalitetu u svakidašnji život pojedinca. Knjiga je uvod u kršćanstvo i Kristovu misao, a cilj joj je biti vodič za pravi poredak životnih vrijednosti.

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u povezanosti zadovoljstva životom i vrijednostima s obzirom na spol na reprezentativom uzorku stanovnika Republike Hrvatske. Koristili smo kratku inačicu Upitnika osobnih vrijednosti (Portrait Values Questionnaire – PVQ) i procjenu zadovoljstva životom. Podaci su prikupljeni u okviru Europskog društvenog istraživanja (European Social Survey), u kojem je Hrvatska prvi put sudjelovala 2008. godine. U istraživanju je sudjelovalo 1484 osoba koje su činili reprezentativni uzorak za Republiku Hrvatsku, a samu analizu podataka proveli smo na 1473 sudionika. Kako bismo provjerili postoji li razlika u strukturi vrijednosnih sustava sudionika muškog i ženskog spola u Hrvatskoj proveli smo faktorsku analizu s varimax rotacijom na 10 motivacijskih tipova vrijednosti. Prvi faktor višeg reda kod pripadnika oba spola definiran je slijedećim motivacijskim tipovima vrijednosti : “hedonizam”, “poticaj”, „postignuće”, “moć” i “nezavisnost”, a drugi faktor višeg reda definiran je motivacijskim tipovima vrijednosti: “konformizam“, “univerzalizam”, “tradicija”, “sigurnost” i “dobrohotnost”. Iz dobivenih faktora višeg reda, s pripadajućim motivacijskim tipovima, može se vidjeti kako su sudionici oba spola grupirali iste motivacijske tipove u 2 faktora višeg reda te da nema razlike u strukturi vrijednosnih sustava između muškaraca i žena. Kako bismo ispitali postoji li razlika u povezanosti zadovoljstva životom i vrijednosti između sudionika muškog i ženskog spola u Republici Hrvatskoj izračunali smo korelacije zadovoljstva životom i deset motivacijskih tipova vrijednosti odvojeno za svaki spol. Utvrđeno je kako ne postoji niti jedna statistički značajna razlika između navedenih korelacija s obzirom na spol. Pokazalo se kako je kod muškaraca važnost „dobrohotnosti“, „nezavisnosti“ i „postignuća“ pozitivno povezana s procjenom zadovoljstva životom, dok je kod žena „nezavisnost“, „hedonizam“, „postignuće“ te „poticaj“ i „dobrohotnost“ pozitivno povezana s procjenom zadovoljstva.

U radu se analiziraju promjene vrijednosnih orijentacija u periodu od 1985. do 2010. Osnovni nalaz koji se konstatira jest da u periodu nakon propasti socijalizma imamo određeni trend koji kombinira retradicionalizaciju i modernizaciju osnovnih vrijednosnih orijentacija. Retradicionalizacija se očituje u porastu religioznosti i nacionalnog ekskluzivizma. S obzirom na promatrane vrijednosti Hrvatska je karakterizirana dominacijom religioznosti. S druge strane uočavamo određene modernizacijske trendove koji se prvenstveno očituju u sve većem prihvaćanju rodne jednakosti. Zapaža se i određeni “zamor” ekonomskim i političkim liberalizmom, čije prihvaćanje počinje lagano opadati., In the paper the basic changes in value orientations from 1985 to 2010 are analyzed. After the fall of socialism, a trend is detected which can be described as a combination of re-traditionalization and modernization of basic value orientations. The re-traditionalization is reflected in an increase in religiosity and national exclusivism. On the basis of the analyzed values, Croatia is characterized by the domination of religiosity. On the other hand, we can detect certain modernization trends that are reflected mainly in the acceptance of gender equality. What can also be seen is a certain fatigue with political economic liberalism, the acceptance of which started to decline.