The Ballet Body as a Space of Fascination and Discrimination

Estetika baleta, zasnovana na stiliziranoj otvorenosti i vertikalnosti tijela kao osnovnim estetskim principima, postiže se na striktno određenim tipovima tijela. U baletni su standard utkani zahtijevi koji ne odgovaraju svim tijelima, društvima, mentalitetima ili pojedincima, a kroz tu su kodificiranost stvorene vrijednosti i vrijednosni okviri za zajednicu baletnih umjetnika. Filozofija obučavanja baletnog tijela proizlazi iz promišljanja načina kretanja, uvježbavanja tijela za ciljane figure kao i osmišljenog prijenosa tih znanja i vještina. U ovome će se tekstu obratiti pozornost na (prijeporne) diskurse, procese i uvjete stvaranja plesnog tijela u klasičnom baletu.
The esthetics of ballet, based on stylized openness and verticality of the body as its basic esthetic principles, can be achieved only when dealing with a strictly defined type of bodies. The ballet standard contains requirements which are incompatible with all bodies, societies, mentalities or individuals, and this codification created values and value frameworks which operate within the community of ballet artists. The philosophy of training a ballet body results from reflecting about the manner of movement, of exercising the body to do certain figures and a carefully designed methodology of transferring this knowledge and skills. This paper deals with (debatable) discourses, processes and conditions of creating a dance body in classical ballet.