Search

U radu su analizirane karte i tekstualni geografski opisi (peljar) zadarskog akvatorija iz djela Kitâb-ı Bahriye (Knjiga pomorstva) osmanskog moreplovca, pirata i kasnije admirala Pîrî Reisa. Komparativnom analizom sravnjeno je više primjeraka toga plovidbenog priručnika iz dosad poznatih istanbulskih izvora, ali i manje poznati primjerak iz Umjetničkog muzeja Walters (Walters Art Museum) u Baltimoru. Cilj je bio usporediti saznanja koja su o širem zadarskom prostoru posredstvom skrovitog rada stranca iz neprijateljskih redova, Pîrî Reisa, dobili Osmanlije u odnosu na radove suvremenih mu mletačkih kartografa, kao “domaćina” na istočnoj jadranskoj obali. Preispitivanje njegova rada iz povijesno kartografske ali i imagološko-geografske perspektive pokazuje da je uspio izbalansirati potrebu za nastankom navigacijski i geografski iznimno kvalitetnog materijala s vlastitom pozicijom stranca na istočnom Jadranu. Kartografske i narativne slike Pîrî Reisa o zadarskom akvatoriju predstavljaju odraz dosega i mogućnosti osmanske kartografije što omogućuje njezino preispitivanje. Razlog leži u činjenici da kvaliteta kartografskog i narativnog dijela produkcije Pîrî Reisa nije dosegnuta u onodobnim plovidbenim priručnicima. Korištena toponimija upućuje na to da se Pîrî Reis služio tuđim dostupnim izvorima, primjerice uputama za plovidbu, ali ih je kombinirao s brojnim vlastitim opažanjima. Stoga njegov rad predstavlja posve izvoran opis zadarskog akvatorija, koji zbog obilja novih podataka donosi potpuno nove znanstvene spoznaje. / This paper contains the analysis of maps and textual geographical descriptions (pilot) of the Zadar maritime zone from the work Kitâb-ı Bahriye (Book of Navigation) by Pîrî Reis, an Ottoman seafarer, pirate and later admiral. Comparative analysis was made of several examples of that navigational manual from Istanbul sources known to date and also from a lesser-known example from The Walters Art Museum in Baltimore. The objective was to compare the information obtained by the Ottomans regarding wide Zadar area based on the secretive work of a foreigner from ranks of the enemy, Pîrî Reis, with that shown in the works of his contemporary Venetian cartographers, his‘hosts’ on the eastern Adriatic coast. Providing either the historical-cartographical or imagologicalgeographical perspective, the research reveals that Pîrî Reis managed to balance the demand for production of high quality navigation and geographical materials with his position as a foreigner on the east Adriatic. Cartographic and narrative images of the Zadar maritime zone by Pîrî Reis represent a reflection of the scope and possibilities of Ottoman cartography, enabling its reappraisal. The reason lies in the fact that the quality of the cartographic and narrative output of Pîrî Reis was not achieved in the navigational manuals of that time. The toponyms employed indicate that Pîrî Reis used other accessible sources, for example, navigation instructions, but he combined them with numerous observations of his own. Therefore, his work represents a totally original description of the Zadar maritime zone which, due to a lot of new information it contains, provides completely new scholarly cognisance.

U ovom radu izvršena je analiza novih studijskih elaborata za preddiplomski i diplomski studij Geodezija i geoinformatika na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poseban naglasak stavljen je na kartografiju i geoinformacije što je i tema ovog diplomskog rada. Priprema za analizu i analiza podataka izvršeni su uglavnom automatski s pomoću programa za obradu prirodnog jezika Apache OpenNLP, Notepada++, Excela 2013, te Accessa 2013. Kao jedan od mogućih rezultata dobivena je učestalost pojavljivanja riječi (imenice, glagoli, pridjevi) i koeficijenti korelacije učestalosti pojavljivanja riječi u ishodima učenja, ciljevima predmeta i sadržaju predmeta, te tablice s popisom predmeta u kojima se pojavljuje određena riječ iz korpusa pojmova za kartografiju i geoinformacije. Analiza je izvršena na isti način za preddiplomski i diplomski studij Geodezija i geoinformatika.

U sklopu ovog diplomskog rada prikazan je postupak izrade web interaktivne karte općine Bedekovčine i turističkog plana mjesta Bedekovčina. Web karta biti će javno dostupna na internetu sa značajkama web GIS tehnologije i izrađena metodama digitalne kartografije. Praktični dio rada detaljno prikazuje postupak izrade web karte općine Bedekovčina u programskom paketu OCAD 10. Izvornici za izradu karte pripremljeni su u programu Global Mapper 15. Teorijski dio rada daje nam pregled osnovnih pojmova iz polja kartografske znanosti te definira ostale pojmove koji su povezani sa izradom same karte. Dan je i kratak opis općine Bedekovčine te pojmova poput karte, digitalne kartografije, web kartografije, kartografike i kartografske generalizacije.

Članak je naconalni izvještaj Međunarodnom kartografskom društvu (International Cartographic Association - ICA) pripremljen za 16. generalnu skupštinu održanu u Rio de Janeiru 2015. godine.

Zbornik sadrži program, sažetke i kataloge izložbi s 11. savjetovanja o kartografiji i geoinformacijama održanog u Buzetu, 8-10. svibnja 2015.

Na predavanju su objašnjeni pojmovi: kartiranje, kartografiranje, topografiranje i sl. Nakon toga su dani primjeri geoportala i web karata na kojima su globalno prikazane internet stvari ili Internet of Things. Na kraju je predviđen razvoj IoT.

Bakalaura darba „Latvijas topogrāfisko karšu informācijas aktualizācijas aspekti” mērķis ir apzināt un aprakstīt Latvijas topogrāfisko karšu informācijas aktualizācijas aspektus, izmantojot kartogrāfisko materiālu un literatūras analīzi. Galvenie jautājumi bakalaura darba teorētiskajā daļā saistīti ar topogrāfisko karšu vispārīgiem jēdzieniem un informācijas aktualizēšanu, un attīstību dažādos laika periodos. Pētījuma rezultātā tika izdalīti un aprakstīti aspekti, kas ietekmējuši topogrāfisko karšu informācijas aktualizāciju., Bachelor thesis „Information actualization aspects in the topographic maps of Latvia” identifies and describes information actualization aspects in the topographic maps of Latvia using cartographical materials and literature analysis. The main issues in the theoretical part of the Bachelor thesis are associated with topographic maps and general concepts of information actualization and development in different time periods. The results of the study were distributed and describes factors affecting the topographic maps information actualization.

Hrvatska je članica Međunarodnoga kartografskog društva (International Cartographic Association – ICA) od 1995. godine. ICA organizira svake dvije godine međunarodnu kartografsku konferenciju na kojoj se okupi nekoliko stotina kartografa iz svih krajeva svijeta. U sklopu svake takve konferencije održava se izložba na kojoj mogu svoje nove kartografske proizvode izložiti zemlje članice ICA-e. Ove 2015. godine međunarodna kartografska konferencija održana je u kolovozu u Rio de Janeiru u Brazilu. Hrvatsku u ICA-i predstavlja Hrvatsko kartografsko društvo koje je pozvalo sve svoje članove da predlože karte, atlase, globuse, digitalne proizvode, digitalne servise, obrazovne materijale za kartografiju i ostale kartografske proizvode za izložbu u Rio de Janeiru. Odaziv je bio vrlo skroman. Državna geodetska uprava, Hrvatski hidrografski institut i Hrvatski geološki institut nisu predložili ni jednu kartu. Ukupan broj karata koji je predstavio Hrvatsku na toj međunarodnoj izložbi karata je četiri: po jedna s Geodetskog fakulteta i Hrvatskoga kartografskog društva te dvije u izdanju Hrvatske gorske službe spašavanja. Od ostalih kartografskih proizvoda iz Hrvatske izložen je jedan atlas, jedan udžbenik i dva broja časopisa Kartografija i geoinformacije. Postavlja se pitanje: da li se u Hrvatskoj izrađuje tako malo novoga kartografskog materijala ili je njegova kvaliteta upitna pa ga se stidimo pokazati? U radu je uspoređen kartografski materijal iz Hrvatske koji je bio izložen na izložbi u Rio de Janeiru s izlošcima iz cijelog svijeta i europskih država.

The Jesuit Ferdinand Konšćak (1703–1759) from Varaždin was a Croatian explorer, missionary and cartographer in the Lower California area. Konšćak’s maps were published in 1757 in a work by Miguel Venegas and Marcos Buriel, Noticia de la California. The book appeared in Spanish, and later in English (1759), Dutch (1761/2), French (1766 and 1796/7) and German. In this paper, all the maps attributed to Ferdinand Konšćak are listed and presented for the first time, while the reproductions are taken from the highest quality editions. The places throughout the world where Konšćak’s maps are kept are also listed. In a separate table, the most important information regarding the maps presented in this paper is given in overview. Finally, it is concluded that the life and work of Ferdinand Konšćak have been insufficiently researched, particularly in regard to his cartographic contributions. Varaždinski istraživač isusovac Ferdinand Konšćak (1703–1759) bio je hrvatski misionar i kartograf na području Donje Kalifornije. Konšćakove karte prvi su puta objavljene u djelu Miguela Venegasa i Marcosa Buriela Noticia de la California 1757. godine. Ta je knjiga objavljena na španjolskom jeziku, a potom i na engleskom (1759), nizozemskom (1761/62), francuskom (1766 i 1796–1797) te njemačkom jeziku (1769). U ovome su radu po prvi put popisane i prikazane sve karte koje se pripisuju Ferdinandu Konšćaku, a reprodukcije su preuzete iz najkvalitetnijih izdanja. Popisana su i mjesta širom svijeta u kojima se Konšćakove karte čuvaju. U posebnoj tablici pregledno su dani najvažniji podatci o kartama prikazanima u ovome radu. Na kraju se zaključuje da su život i djelo Ferdinanda Konšćaka nedovoljno istraženi, što se osobito odnosi na njegov kartografski doprinos.

U prikazu je navedeno deset najcitiranijih znanstvenika koji su u svojim profilima na Google Scholar kao jedno od područja kojima se bave naveli i cartography.

Senojoje kartografijoje pasitaikančių ženklų ir simbolių tyrimai yra labai svarbūs vietovės istorinio kraštovaizdžio pažinimui bei kartografinio šaltinio kūrėjo pasaulėžiūros suvokimui. Šiuo straipsniu siekiama ištirti ir išanalizuoti Vilniaus universiteto bibliotekos Rankraščių skyriuje Žemės planų fonde saugomus rankraštinius XVI a. pabaigos–XIX a. pirmos pusės žemių planus ir žemėlapius; nustatyti ir aptarti dažniausiai juose pasitaikančius geografinius objektus ir juos dvimatėje erdvėje vaizduojančius ženklus, kurie leidžia rekonstruoti buvusių LDK žemių kraštovaizdį. Pirmojoje straipsnio dalyje trumpai apžvelgiamos rankraštinių planų tyrimo galimybės. Toliau aptariami šiuose kartografiniuose šaltiniuose pasitaikantys geografiniai – hidrografiniai, reljefo formų, žemės dangos, gyvenamųjų vietų, susisiekimo bei istoriniai ir kultūriniai objektai. Nuoseklus ženklų tyrimas leidžia išskirti įvairių istorinių laikotarpių simbolių ir ženklų vaizdavimo tradicijas, iš dalies būdingas ne tik rankraštiniams, bet ir spausdintiniams žemėlapiams bei planams. One of the most important roles in acknowledgement of historical landscape of the Grand Duchy of Lithuania (hereafter – GDL) goes to historical cartography and maps or plans of local territories. Old manuscript cartographical sources are also unique in understanding the world-view of map creators and their ability to depict surrounding world in the two-dimensional form. Manuscript plans and schemes of different lands, villages and towns of the former GDL, discussed in this article, are kept in the Vilnius University Library Manuscript Department’s Land Plans Collection. These documents are unique monuments of the historical geography of the GDL, reflecting 16th–19th century landowning processes and social dynamics. Cartographical marks and symbols sketched in maps or plans are the main reflection of this territory’s old landscape. The article analyses original map marks and signs. The first part of the article presents and describes manuscript collection of the Vilnius University Library; in the second part – the main attention is given to the content of manuscript cartography – research of hydrographical (system of rivers, lakes, etc.), relief (hills, ditches, valleys, etc.), land (forests, parks, swamps, feeds, etc.) settlement (cities, villages, inns, estates, etc.), communication (road system, bridges) and historical-cultural (mounds, religion architecture, mills, cemeteries, etc.) geographical objects.

Planovi i karte brzo zastarijevaju zbog svakodnevnih promjena koje se događaju u današnjem svijetu. Zbog toga je potrebno ažurirati postojeće planove i karte ili izraditi nove. Svrha ovog diplomskog rada bila je izrada turističkog plana grada koji će biti interaktivan i objavljen na internetu kako bi bio dostupan što većem broju korisnika. U tehničkom dijelu su postupno prikazani i detaljno objašnjeni koraci izrade plana, njegovog postavljanja na web, kao i njegove prednosti te nedostaci, a teoretski dio sadržava općenite pojmove kao što su kartografija, karte, izvornici, i sl. Također se govori i nešto više o gradu Zagrebu za kojeg je i rađen spomenuti plan.

Kenneth Field, glavni urednik britanskog kartografskog časopisa The Cartographic Journal, naslovio je svoj uvodnik u prvom broju iz 2014. Kartografska kakofonija (A Cacophony of Cartography). Ističe da su se karte temeljito promijenile, postale su sveprisutne pa čak i personalizirane te nastavlja da kartirati danas može svatko, a kartografirati znaju samo neki. Web je postao mehanizam za objavljivanje kojim se koriste mnogi ljudi jer su prepreke za korištenje dramatično smanjene. Mnoge velike tvrtke nude i besplatne alate za izradu karata. Kako je i sve više slobodno dostupnih podataka, tim besplatnim alatima ljudi se sve više koriste. Kao rezultat kreativni pojedinci rade lijepi posao, ali nastaju i desetci vrlo loših karata. Problem je u tome što se podatci jednostavno stavljaju na karte, a promatrač bi u tome trebao pronaći smisao i biti zadivljen.

Pregled prikazuje kratku analizu značenja Tabule Putingeriane.

Povijesno potvrđena i u predajama spomenuta putovanja Sv. Franje Asiškog Jadranom zbivala su se u sklopu pomorsko-geografskog sustava toga dijela Sredozemlja. Jadransko more funkcioniralo je kao poveznica među kontinentima još od prapovijesti. Pri tome je pomorstvo imalo ulogu katalizatora različitih društvenih i gospodarskih procesa. Putem Jadranskog mora ostvarivala se reverzibilna razmjena ljudi, roba, ideja i tehnologija između Europe te azijskoga i afričkog Sredozemlja. Uvriježene plovidbene rute koristili su i europski hodočasnici na putovanjima u Svetu Zemlju koja su intenzivirana u epohi križarskih ratova. U tom kontekstu potrebno je razmatrati i putovanja Franje Asiškog Jadranom te njegov boravak na hrvatskoj obali 1212., kao i njegov vjerojatan boravak u više hrvatskih luka tijekom povratka iz Svete Zemlje 1220. Premda nema niti jedne konkretne povijesne potvrde koja bi potvrdila postojeće tradicije u boravcima Sv. Franje u pojedinim hrvatskim primorskim gradovima, jedino što je moguće objektivno znanstveno utvrditi jest da većina tih tradicija, osobito zadarska, splitsko-trogirska i dubrovačka, korespondiraju uvriježenoj istočnojadranskoj plovidbenoj ruti.

Blaž Kocen je bil strokovnjak na področju astronomije, fizike, geografije in kartografije. Napisal je številna pedagoška in znanstvena dela. Svojo »zlato dobo« je doživel v Olomoucu tam je postal eden najbolj uglednih šolnikov v tedanji Habsburški monarhiji. Ključno pa je bilo njegovo sodelovanje z založnikom Eduardom Hölzlom, s katerim sta izdala številna uspešna dela. Krona njegovega dela je bil prvi šolski atlas v Avstrijskem cesarstvu, ki je izšel leta 1861. Kadar govorimo o Blažu Kocenu, mu največkrat rečemo kar »oče atlasov«. Njegov srednješolski atlas namreč predstavlja didaktično prelomnico v tedanji zgodovini kartografije. Namen diplomskega dela z naslovom Blaž Kocen – Slovenec z veliko začetnico, je predstaviti življenje in delovanje Blaža Kocena. Posebna pozornost je posvečena prvemu atlasu in kratki didaktični analizi oz. primerjavi Kocenovega atlasa in atlasa, ki ga uporabljamo v šolah danes (Veliki šolski atlas). Ugotovila sem, da Kocenov atlas predstavlja temelj današnjim atlasom. Zaključni del diplomskega dela je posvečen spominom in zapuščini Blaža Kocena. Blaž Kocen is known as a specialist in the fields of astronomy, physics, geography, and cartography. He wrote numerous pedagogical and scientific works by means of his great pedagogical skills. He reached his “golden era” in Olomouc, where he became one of the most renowned teachers in the period of Habsburg Empire. The key part of his work was working with his publisher Eduard Hölzl, who helped him publish many successful works. The crown of his work was the first school atlas in Austrian Empire, which was published in 1861. When speaking of Blaž Kocen, we can call him “the father of atlases”. His atlas for secondary school represents a didactic milestone in the history of cartography of that period. The purpose of my graduation thesis Blaž Kocen – the great Slovenian is to present the life and work of Blaž Kocen with special emphasis on his first atlas, and short didactic analysis and comparison of Kocen’s atlas and atlas, which is now in use in schools (Veliki šolski atlas). I have come to the conclusion that his atlas represents the basis of today’s atlases. The final part of this thesis is dedicated to memoirs and legacy of Blaž Kocen.

Karte imaju temeljnu i prijeko potrebnu ulogu kao jedna od osnova naše civilizacije. Većina ljudskih djelatnosti vezanih uz prostor teško je ostvariva bez odgovarajućih kartografskih prikaza. U prošlosti većina ljudi, koji su imali bilo kakve kontakte s kartama, bili su samo korisnici. Danas, međutim, posebno sa sve većim mogućnostima interaktivnosti na webu, tzv. demokratizacija kartografije ohrabruje sve veći broj ljudi da u punoj mjeri iskoriste svoje kartografske potencijale. U članku je ukazano na sve veću važnost podataka dobivenih daljinskim istraživanjima u izradi različitih kartografskih prikaza. Dan je osvrt na današnje stanje u izradi papirnatih i multimedijskih (elektroničkih) karata te je ukazano na važnost GPS-a, GIS-a, interneta i LBS-a (položajno vezanih usluga) u suvremenoj kartografiji., Maps have a thorough and indispensable role as one of the basis of our civilization. The majority of human activities connected with space can hardly be realized without adequate cartographic presentations. In the past, many people who had any contact with maps were only users. Today, however, especially with larger and larger possibilities of interactivity on web, so called democratisation of cartography encourages larger and larger number of people to use their cartographic possibilities to full extent. The paper reminds of greater and greater importance of the data obtained by means of remote sensing in the production of various cartographic presentations. It also refers to the present situation in the production of paper and multimedia (electronic) maps and to the importance of GPS, GIS, Internet and LBS (Location Based Services) in modern cartography.

Prostorno-funkcionalna dvojnost te prirodno-geografska raznolikost otoka Paga posljedica je međudjelovanja ključnih prirodnih čimbenika (krški reljef i bura) i društveno-gospodarskog razvitka u dva različita regionalna (administrativna) okvira: u paškoj i rapskoj komuni. Kontaktni geografski položaj otoka na razmeđu Kvarnera i Dalmacije utjecao je i na osnovne smjernice historijsko-geografskog razvitka. Na temelju kritičke analize starih kartografskih prikaza moguće je velikim dijelom pratititi prevladavajuće prostorne procese koji su utjecali na oblikovanje specifičnoga otočnog krajolika te na veze sa susjednim područjima Ravnih kotara, Velebita te kvarnerskih i ostalih zadarskih otoka., Spatial-functional duality and physic-geographical diversity of Pag Island are the result of interaction between the key physical factors (karst relief and bora) and socio-economic development in two different administrative frames: Pag and Rab communities. The geographical position of the island on the boundary of Kvarner and Dalmatia determined the main trend of the historic-geographical development. Critical analyses of old cartographic representations enable the reconstruction of the dominant spatial processes, which influenced the landscape modelling. Additionally, on the basis of the geographical data represented on the ancient maps and charts, it is possible to re-enact the socio-economic relationships between Pag island and adjacent regions: Ravni Kotari, Velebit mountain area and Kvarner and other Zadar islands.

Na podlagi raziskav je razvidno, da geodet v sklopu sanacijskih del opravlja izvedbo meritev in analiz topografske podlage. Za izvajanje le teh se najpogosteje uporabljata geodetska instrumenta, tahimeter in GPS sistem, ki sta podrobneje predstavljena v nadaljevanju idejne naloge. Pridobljena dokumentacija obsega tudi geološko sestavo tal ter hidrološke in morfološke značilnosti terena. Za izdelavo končne dokumentacije je potreben izris posamezne podlage kateri se doda še sloj katastrskega zemljišča. Končna vsebina predstavlja geodetski načrt. According to the research work, a surveyor within the rehabilitation works is mainly responsible for the measurement and analysis of topographic surfaces. Geodetic instruments such as total station and GPS systems are most commonly used for the implementation of these measurements. Both of the systems are presented more detailed below in the paperwork. Lessons documentation also includes the geological composition of the ground as well as the hydrological and morphological characteristics of the terrain. The plotting of individual basis including the layer of cadastral land are required for the production of the final geological documentation. This final content is known also as the surveying plan.

In this paper we identified and scientifically explained modern concepts of cartographic modeling of infrastructure systems in spatial planning and we defined the algorithm of cartographic modeling of infrastructure systems in spatial planning, all in accordance with the subject and purpose of this research, on the basis of relevant theoretical and methodological postulates of modern spatial planning, cartography and its disciplines, taking into account the principles of geographic information systems. This paper indicates that it is necessary to improve on the theory and practice of spatial planning in Serbia, by enabling that the sectors of spatial planning, cartography and geographic information systems be linked and integrated. The paper has the character of a multidisciplinary research, particularly since the organizational, technical and technological context is going through significant changes on a global level, as is the case these days. We presented the results of research work based on well recognized methods. In accordance with the existing hypotheses and the nature of the problem in question and its characteristics, while also having in mind that it is an interdisciplinary (relating to spatial planning) and applied research, we used the deductive method, the inductive method, cartographic methods, as well as the principles of common scientific methods, primarily the modeling method. We also applied other methods such as the method of analysis and synthesis. We used analytical methodological approach to observe certain elements of cartographic models and the synthesis approach to define the models of their improved future use: defining and classifying, comparative method, cartographic method, modeling, system analysis, functional analysis, time and spatial correlation. The following hypothesis were set in this paper: Adequate cartographic modeling of infrastructure systems during the process of producing spatial plans significantly improves the implementation process of spatial plans and makes the decision making process better. Two secondary hypotheses were derived from this basic hypothesis and they are related to improving the efficiency of the making process of cartographic supplements and the importance of cartographic modeling on the overall quality of the spatial plan. The first secondary hypothesis states that adequate cartographically modeled infrastructure systems in spatial plans, obtained with the use of GIS or other tools, and which support digital cartography, enable a more efficient further elaboration of spatial plans through creating the infrastructure system development program. The second secondary hypothesis states that bad cartographically modeled infrastructure systems in spatial plans lead to inadequate interpretations of the spatial plan and aggravate further planning and implementation of the plan. In the theoretical-methodological sense, this paper analyzes modern concepts of cartographic modeling of infrastructure systems in spatial planning, it considers the problems of creating analog and digital referral maps of infrastructure systems in spatial plans, the possibilities for its improvement and standardization, as well as the effects stemming from all this. Next, the paper insists on further linking, shaping, modeling and the creative synthesis of cartographic modeling approaches, on the improvement of the approach to creating referral maps in spatial plans and particularly on the cartographic modeling of infrastructure systems in spatial planning. At the same time, it identifies the basic terms that need to be defined, policies to be introduced, levels of data exchange to be established, costs and benefits to be expected, institutions to be engaged and/or reorganized in the system of planning in Serbia and the management of space with an aim of improving the quality of space and the existing practices in the area of spatial and urban planning. We defined a new methodology of creating analog and digital referral maps of infrastructure systems in spatial plans, recommendations for choosing optimal signs and guidelines for further improvement and exploration of the cartographic method. We proposed a meta-model, i. e. a prototype of a standardized database model and a standardized key for cartographic signs applicable in referral maps and spatial plans. Svrsishodno predmetu i cilju istraživanja, na temelju relevantnih teorijskih i metodoloških postavki savremenog prostornog planiranja, kartografije i njenih disciplina, uz uvažavanje principa geografskih informacionih sistema, u radu su utvrđeni i naučno obrazloženi savremeni koncepti kartografskog modelovanja infrastrukturnih sistema u prostornom planiranju i definisan je algoritam kartografskog modelovanja infrastrukturnih sistema u prostornom planiranju. Prikazan je i fizički model podataka infrastrukturnih sistema za potrebe izrade referalne karte infrastrukturnih sistema GIS tehnologijom. Rad ukazuje na neophodnost unapređivanja teorije i prakse prostornog planiranja u Srbiji, omogućavajući povezivanje i integrisanje sektora prostornog planiranja, kartografije i geografskih informacionih sistema. Rad ima karakter multidisciplinarnog istraživanja, naročito kada se u značajnijoj meri menja organizaciono-tehničko-tehnološki kontekst na globalnom nivou, kao što je to slučaj danas. Predstavljeni su rezultati istraživačkog rada zasnovanog na priznatim metodama. U skladu sa postavljenim hipotezama i prirodom postavljenog problema i njegovih karakteristika, a imajući u vidu da se radi o interdiscplinarnom (prostorno planerskom) i primenjenom istraživanju korišćeni su deduktivni metod, induktivni metod, kartografske metode, kao i principi opštih naučnih metoda, u prvom redu metoda modelovanja. Primenjene su i druge metode kao što su metod analize i sinteze. Analitičkim metodološkim postupkom posmatrani su pojedini elementi kartografskih modela, a sinteznim definisani modeli njihove kvalitetnije buduće primene: definisanje i klasifikovanje, komparativni metod, kartografski metod, modelovanje, sistemska analiza, funkcionalna analiza, vremenska i prostorna korelacija. U radu su postavljene sledeće hipoteze: Adekvatno kartografsko modelovanje infrastrukturnih sistema u procesu izrade prostornih planova značajno unapređuje proces implementacije prostornih planova i čini kvalitetnijim proces donošenja odluka. Iz osnovne hipoteze razvijene su dve sekundarne hipoteze koje se odnose na podizanje efikasnosti procesa izrade kartografskih priloga i značaj kartografskog modelovanja na ukupni kvalitet prostornog plana. Prva sekundarna hipoteza glasi: Kvalitetno kartografski modelovani infrastrukturni sistemi u prostornim planovima upotrebom GIS-a ili drugih alata, koji podržavaju digitalnu kartografiju omogućavaju efikasniju dalju razradu prostornih planova kroz izradu programa razvoja infrastrukturnih sistema. Druga sekundarna hipoteza glasi: Pogrešno kartografski modelovani infrastrukturni sistemi u prostornim planovima dovode do neadekvatnih tumačenja prostornog plana i otežavaju dalji proces planiranja i implementaciju plana. U teorijsko-metodološkom smislu rad sagledava savremene koncepte kartografskog modelovanja infrastrukturnih sistema u prostornom planiranju, razmatra problematiku kreiranja analognih i digitalnih referalnih karata infrastrukturnih sistema u prostornim planovima, mogućnosti njihovog unapređivanja i standardizacije kao i efekte koji iz toga proizilaze. Rad insistira na daljem povezivanju, oblikovanju, modeliranju i kreativnoj sintezi pristupa kartografskog modelovanja, unapređenju pristupa kreiranju referalnih karata u prostornim planovima a posebno kartografskom modelovanju infrastrukturnih sistema u prostornom planiranju. Istovremeno ukazuje na osnovne pojmove koje je potrebno definisati, politike koje treba propisati, nivoe razmene podataka koje treba uspostaviti, troškove i koristi koje treba očekivati, institucije koje treba angažovati i/ili prestruktuirati u sistemu planiranja u Srbiji i upravljanja prostorom sa ciljem unapređenja kvaliteta prostora i postojeće prakse prostornog i urbanističkog planiranja. Definisana je nova metodologije kreiranja analognih i digitalnih referalnih karata infrastrukturnih sistema u prostornim planovima, preporuke za izbor optimalnih znakova i smernice za dalje unapređivanje i istraživanje kartografskog metoda. Predložen je metamodel, odnosno prototip standardizovanog modela baze podataka i standardizovanog ključa kartografskih znakova primenjivih u referalnim kartama u prostornim planovima.

Prostorski podatki in razpoložljivost ustreznih topografskih podlag so v današnjem času nepogrešljivi za razvoj vseh prostorskih aktivnosti države in s tem za njen splošen razvoj. Stopnja splošne razvitosti države pa obenem pogojuje stopnjo razvitosti kartografije ter zbiranje, vodenje in vzdrževanje topografskih podatkov. V diplomski nalogi je na primeru Burkina Fasa predstavljeno, kakšna je razvitost kartografije v nerazvitih državah. Najprej je navedenih nekaj splošnih podatkov o Burkina Fasu, socialno ekonomsko stanje v državi ter sistem izobraževanja, ki v veliki meri pojasnjuje in vpliva na kartografsko (ne)pismenost prebivalstva. Sledi opis kartografske organizacije s poudarkom na dejavnosti Geografskega inštituta Burkina Fasa, ki je osrednja inštitucija za pridobivanje, vodenje in vzdrževanje topografskih podatkov in kart na državni ravni. Izpostavljen je problem uporabnikov teh kart, saj je že med načrtovalci razvoja države zelo malo njihovih uporabnikov. Razložen je pojem (funkcionalne) kartografske pismenosti, ki je osnova za branje in uporabo kart. Zadnji del diplome pa je posvečen anketi o poznavanju in uporabi kart ter o kartografski pismenosti posameznikov, ki je bila izvedena med naključno izbranimi prebivalci Burkina Fasa. Spatial information and availability of topographic data is used in projects for development planning of every country. It can be considered as one of the indicators of the general development of a country which on the other hand contributes to the level of development of cartography as well as to the collection and management of topographic data. This paper is an overview of cartography in one of the most undeveloped countries of the world – Burkina Faso. It first presents some general information about the country, its social and economic status and educational system which contributes mostly to the map (i)literacy of its inhabitants. A description of cartographic organisation in Burkina Faso follows with emphasis on Geographic Institute of Burkina as a national mapping agency. It is expected that planners and decision-makers working on projects of development are the main users of available spatial data, yet Burkina's state maps do not reach many users. A definition of (functional) map literacy is explained as it is the basis of reading and using maps. The last part of the paper presents a survey performed among randomly interviewed inhabitants of Burkina Faso and reveals their knowledge about maps, their usage and level of map literacy.

Opisana je 5. međunarodna konferencija o kartografiji i GIS-u koja je održana u Rivieri u Bugarskoj, 15-21. 6. 2014.

Prikazano je 10. jubilarno međunarodno savjetovanje o kartografiji i geoinformacijama koje je održano u Zagrebu, 10-12. 10. 2014.

Obrađena je tema ažuriranja interaktivne karte Sveučilišta u Zagrebu i njezine vizualizacije na webu upotrebom ArcGIS Online tehnologije. Rad se sastoji od informacija o gradu Zagrebu i o Sveučilištu u Zagrebu, zatim od analize postojećih interaktivnih karata različitih sveučilišta u svijetu i analize već postojeće interaktivne karte Sveučilišta u Zagrebu. Opisan je i praktični postupak izrade interaktivne karte s objašnjenjima o korištenim programima.

Arhetipski renesansni čovjek Leonardo da Vinci bio je uistinu univerzalni čovjek: uomo uiversale. Nije poznato područje čovjekove djelatnosti koje nije privuklo njegovu pažnju ili u kojem nije ostavio trag svog promišljanja. U likovnoj umjetnosti poznat je po remek-djelima: Mona Lisa, Posljednja večera, Djevica na stijenama i po više nedovršenih djela, na primjer sv. Jeronim u divljini i Poklonstvo maga. Od skulptura nije ostavio niti jedno djelo, nego su ostali samo crteži i skice. Njegova ostavština broji oko 13 000 listova zabilješki i crteža iz anatomije, arhitekture, ratnih i letećih strojeva, biljaka i životinja ; a sve je opisao zrcalnim pismom. U svojim umjetničkim djelima koristio je zakon perspektive, kompoziciju je doveo do savršenstva, a koristio je dvije tehnike: kjaro skuro i sfumato. Za moćnike svoga doba - vojvode, kraljeve i pape, pod čijim patronatom je bio, projektirao je ratne strojeve te izradio nekoliko planova i topografskih karata. U ovom članku detaljno su obrađena njegova najpoznatija kartografska djela: plan grada Imole, tri topografske karte Toskane: dolina Chiana, Pontino močvara i zapadna Toskana, te karta svijeta Mappa mundi u obliku sfernih isječaka globusa. Leonardo je vješto iskoristio svoju očaranost krajolicima koristeći ih kao pozadinu na svojim remek djelima.

Obrađena je tema ažuriranja interaktivne karte Sveučilišta u Zagrebu i njezine vizualizacije na webu upotrebom ArcGIS Online tehnologije. Rad se sastoji od informacija o gradu Zagrebu i o Sveučilištu u Zagrebu, zatim od analize postojećih interaktivnih karata različitih sveučilišta u svijetu i analize već postojeće interaktivne karte Sveučilišta u Zagrebu. Opisan je i praktični postupak izrade interaktivne karte s objašnjenjima o korištenim programima., Work deals with the updates of interactive map University of Zagreb and its visualization on the Web using ArcGIS Online technology. The work consists of information about the city of Zagreb and on the University of Zagreb also analysis of existing interactive maps of various universities in the world and analysis of existing interactive map of the University of Zagreb. There are also descriptions of practical process of creating interactive map with explanations on used applications.

Straipsnyje apžvelgiami nepriklausomos Lietuvos Respublikos 1918–1940 m. teritorinio vaizdavimo probleminiai klausimai, juos lėmusios priežastys, sąlygos ir kai kurios aplinkybės. Parodomi esminiai sprendimai vaizduojant valstybės teritoriją kartografiškai iki 1940 m., po to – sovietmečiu, ir dabartiniu laikotarpiu po 1990 m. Vienoks ar kitoks Lietuvos teritorinis žemėlapis (ar kartoschema) priklausė ir nuo politinių nuostatų, valdžios politikos, tačiau į teritorinio vaizdavimo problemą galima pasižiūrėti ir istoriko žvilgsniu. Juk nuo to, kaip mes apsibrėšime, ką laikyti Lietuvos Respublikos 1918–1940 m. teritorija, priklausys tos valstybės istorijos parašymas. Straipsnio gale pateikiamos rekomendacijos kaip korektiškai vaizduoti 1918–1940 m. laikotarpio nepriklausomos Lietuvos ribas istoriniu požiūriu dabar. Laikomasi požiūrio, kad reikia kartografiškai rodyti plotą, kurį 1918–1940 m. kontroliavo nepriklausomos Lietuvos valdžia ir kurioje realiai veikė jos įstatymai. Į šią sampratą pakliūna autonominis Klaipėdos kraštas (Lietuvos Respublikos sudėtyje buvęs 1923–1939 m.), o taip pat 1920 m. laikinai prarastas Vilnius, atgautas 1939 m. rudenį kartu su pailgu teritoriniu ruožu palei strateginį geležinkelį, Vilnių jungusį su Daugpiliu Latvijoje, o į kitą pusę su Gardinu, 1939 m. rudenį priskirtu Baltarusijos TSR. Teritorijos, kurių realiai Lietuvos Respublikos valdžia nekontroliavo 1918–1940 m., nėra būtinos traktuoti kaip integrali nepriklausomos Lietuvos valstybės istorijos dalis. Tai neatmeta galimybės parodyti tuometines didesnes teritorines Lietuvos Respublikos aspiracijas, kurios atsispindėjo žemėlapiuose. This research paper provides an overview of the geographical territories of the independent Republic of Lithuania during the interwar period (1918–1940). The author writes about major cartographic decisions which were made before 1940, then during the Soviet period and the period after 1990. The Republic of Lithuania in Lithuanian maps was portrayed in accordance with statė policy, but nowadays the former independent statė ofLithuania (1918–1940) geographically can be viewed from the perspective of the historian. The author defends the view that the Klaipėda region and Vilnius (with a strip along the territorial strategie railway) should be portrayed in maps as integral parts of the Republic of Lithuania. The maps should reflect the territorial changes of the Republic of Lithuania from 1918 to 1940. The past of Vilnius and Klaipėda must be considered as an integral part of history of the independent Lithuanian statė, considering that Vilnius temporarily belonged to Poland (The Second Polish Republic), and the Klaipėda Region to the Third Reich of Nazi Germany. This does not exclude the possibility to show the greater territorial aspirations ofLithuanian politicians, which was reflected in the maps at those times.

Konceptualni model za geomorfološku bazu podataka krškog i fluviokrškog reljefa Republike Hrvatske, napravljen je u ovom radu. U radu su sadržane definicije reljefnih oblika genetskih tipova reljefa, a uz to su i određeni atributi potrebni za definiranje istih. Iscrtani su i kartografski znakovi kojima će se spomenuti tipovi reljefa prikazivati na digitalnim geomorfološkim kartama, po izradi konceptualnog modela. Napretkom informatičkih tehnologija, razvojem novih programa, pojavom novih alata za analizu, pojavljuje se i potreba za prijenosom podataka iz analognog u digitalni oblik. Upravo iz tog razloga, konceptualni model geomorfološke baze podataka napravljen u ovom radu, koristi će se za daljnje analize i izradu logičkog, a kasnije i fizičkog modela. This thesis presents the konceptual model of geomorphological database of karst and fluviokarst relief in Republic of Croatia. Thesis consists definitionts of different genetic relief types with specific attributes required for defining of those. Relief types will be plotted by cartographic symbols and will be converted from analog to digital model. One of the reasons that makes that kind of conversion necessary is progress of IT industry, as well as development of new softwares and analytic tools. That is why, the konceptual model made and presented in this thesis will be used for further analyses, as well as for production of logical, and further on, physical model.

Darbo tema „Šiaulių regiono gyvenviečių tinklas vėlyvajame geležies amžiuje“. Tyrimo tikslas – nustatyti intensyvaus naudojimo arealus Šiaulių apskrityje vėlyvajame geležies amžiuje ir hipotetiškai hierarchiškai juos sugrupuoti, t. y. pagal tam tikrus bruožus nustatyti, kurios regiono teritorijos tuo metu galėjo vadintis centrinėmis ekonominio ir karinio pajėgumo atžvilgiu, o kurios didesnės įtakos regionui neturėjo. Nors reikia pažymėti, kad regionas greičiausiai tuo metu dar nebuvo politiškai ir ekonomiškai organizuotas, tačiau centrinių teritorijų formavimosi procesas jau neabejotinai buvo vyko. Archaiškų bendruomenių gyvenviečių tinklui tirti visų pirma pasitelkiamas kartografinis tyrimo metodas, kuomet visi žinomi tyrinėjamo laikotarpio archeologiniai objektai, liudijantys gyvenvietės buvimą, yra sužymimi žemėlapyje, o vėliau išskiriamos jų sankaupos. Vėliau šių sankaupų sudedamos dalys nagrinėjamos pagal tam tikrus kriterijus (piliakalnių aukštis, kapų įkapių skaičius ir pan.), kurie atspindi ta vieta besinaudojusios bendruomenės pajėgumą. Tam visų pirma reikia sukurti šaltinių bazę ir ją susisteminti. The topic is „The pattern of Šiauliai region settlements in Late Iron Age“. The aim is to exclude Šiauliai regions‘s habits of intensive use in Late Iron Age and hypothetically them hierarchically grouped. What means what according certain characteristics to determine which areas of the region at that time was called the central of economic and military strength and witch ones did not have significant impact on the region. Although should be noted that likely region of Šiauliai was not yet politically and economically orginized, but the process of central areas formation undoubtebly has been held. First of all, cartographic research method has been chosen for the investigation of the pattern of the settlements of archaic communities, when all known archeological objects of the period under investigation, demonstrating the presence of the settlement, are mapped on the map and later their accumulations are distinguished. Later the components of these accumulations are analysed according to certain criteria (height of the mounds, the number of cerements in graves and etc.), which reflect the capability of the community by which that place was used. But first of all it is necessary to develop the base of sources and to systematize it. In Lithuania this type of research has been introduced only recently thus their prospects are still large, as the base of sources is constantly being supplemented (new archeological objects are discovered and also previously found and known objects... [to full text]

The thesis describes the methodology of evaluation of extreme events and development of cartographic information system for this purpose. Existing complex risk assessment systems in the world are analysed highlighting their advantages and disadvantages. Author proposes original integrated risk assessment methodology based on integration of information from different geographic data sources. A cartographic information system designed by the author allows for the assessment of extreme events threats and risks. The developed methodology includes methodology of cartographic information system component development and deployment. The work describes necessary extreme events data, methods of their collection and database design principles. The created model enables the user to collect the data on extreme hazard events and to aggregate several threats into a single synthetic threat. The concepts of risks and threats and risk assessment methodology are explained. The author introduces project of an information system operating in the Lithuanian Geographic Information Infrastructure and integrated in the Lithuania spatial information portal. The system is tested with several consistent spatial data sets for Lithuania. The thesis presents experimental results that show increased geological and meteorological risk areas in Lithuania. Finally, methodological and practical conclusions about the methods and system customization, reliability and compliance with standards are presented. Disertacijoje aprašoma ekstremalių įvykių vertinimo kartografinės informacinės sistemos kūrimo metodologija. Analizuojamos pasaulyje egzistuojančios kompleksinės rizikos vertinimo sistemos išryškinami jų trūkumai ir privalumai. Atliktos analizės pagrindu sukuriama originali daugeliu duomenų šaltinių pagrįsta kompleksinio rizikos vertinimo metodologija ir aprašoma autoriaus suprojektuota informacinė sistema leidžianti vertinti ekstremalių įvykių grėsmes ir riziką. Sukurta metodologija apima kartografinės informacinės sistemos sudedamųjų dalių kūrimo ir diegimo metodiką. Aprašomi sistemos veikimui reikiamų duomenų tipai, jų surinkimas, ekstremalių įvykių duomenų bazės kaupimo principai, sukuriamas ekstremalių įvykių grėsmių skaičiavimo ir kelių grėsmių apjungimo į vieną sintetinę grėsmę modelis. Aprašomas rizikos ir grėsmės santykis ir rizikos vertinimo metodologija. Disertacijoje taip pat pateikiama visos sistemos, veikiančios Lietuvos geografinės informacijos infrastruktūroje, ir integruotos Lietuvos erdvinės informacijos portale projektas. Sistema išbandyta su Lietuvoje pasiekiamais ir realiai egzistuojančiais erdvinių duomenų rinkiniais. Pateikiami eksperimento metu gauti rezultatai, rodantys padidintų geologinių ir meteorologinių rizikos rajonus Lietuvoje. Darbo pabaigoje pateikiamos metodologinės ir praktinės išvados apie metodų ir sistemos pritaikymą, patikimumą ir atitikimą standartams.

Službeni kartografski prikazi, baze prostornih podataka i ažurni prostorni podaci temelj su pokretanja svih gospodarskih aktivnosti. Najzahtjevnija zadaća svakog kartografa je održavanje karata. Prema istraživanju, TK25 je najčešće korištena službena karta, međutim zbog nedovoljno ažurnog prikaza, korisnici su primorani koristiti se i drugim izvorima. Danas korisnici karata pred kartografe postavljaju vrlo jasne zahtjeve ; prema provedenom istraživanju, čak 31% korisnika očekuje službene karte sa stanjem starim do 1 godine, a 26% do 5 godina. Promatramo li kartu kao grafičku bazu prostornih podataka koja predstavlja kompilaciju podataka službenih registara i evidencija, onda je potpuno razvidno da njena ažurnost ovisi o ažurnosti korištenih izvornika. Najzahtjevniji dio izrade svakog kartografskog prikaza (kao autorskog djela) predstavlja prikupljanje, kompilacija i obrada prostornih podataka. Autori karata, osim posebnih prava i ovlaštenja vezanih uz kartu, imaju i odgovornost za podatke prikazane na karti. Korisnici karata nisu dužni znati tko osigurava ažurnost podataka, već je za njih to autor karte. Stoga je za autora važno da, prije preuzimanja odgovornosti, ispita pouzdanost svakog izvornika. Možemo reći da se autorsko pravo u kartografiji temelji na sposobnosti autora da prikupi, izabere i obradi podatke te posebice na njegovoj kreativnosti koja se ugrađuje u vizualni identitet karte. U radu je dan pregled evidencija i registara prostornih podataka te aspekti složenosti izrade karte kao autorskog djela, od prikupljanja, provjere kvalitete, modeliranja podataka, pa do same izrade karte s posebnim osvrtom na zaštitu autorstva.