Search

As registered from previous studies, oils submitted to thermal degradation undergo physical and chemical changes. Changes in infrared spectra of several vegetable oils after exposure to frying were monitored using ATR-FTIR spectroscopy and principal component analysis. Commercial samples of extra virgin olive oil, sunflower oil, rapeseed oil, hazelnut oil and palm oil were exposed to frying at the temperature of (230 ± 1) °C during the five hours. Samples of 5 ml were taken from the frying flask every 10 minutes which gave total of 32 samples for FTIR measurement and further statistical analysis. The aim of this study was to investigate the effects in vibrational spectra during the frying process and to assign possible structural changes of particular vegetable oil using the eigenvectors obtained from principal component analysis. Furthermore, from the vibrational spectra a kinetic model of oil degradation was established. In this study we recognized the most prominent changes in vibrational band at 967 cm− 1 which arise due to the formation of trans- fatty acids and in the C– H stretching area due to decrease in degree of unsaturation. These changes are not so prominent for palm oil because palm oil does not contain so much unsaturated fatty acids as other measured vegetable oils from this study. There are also changes in vibrational bands at 1163 cm− 1, 1118 cm− 1 and 1097 cm− 1 due to the formation of ketones, aldehydes and free fatty acids from esters.

Alkoholna fermentacija (AF) je kompleksni proces koji ukljucuje nekoliko mehanizama. Usporena i nekompletna AF predstavlja veliki problem u vinarskoj industriji pa se stoga vrlo detaljno proucavaju cimbenici koji utjecu na normalno odvijanje AF. Najviše proucavani cimbenik usporene AF je limitirajuci sadržaj dušicnih spojeva, medutim postoje i drugi cimbenici (temperatura, koncentracija šecera u moštu) koji mogu ograniciti normalan rast i razvoj biomase kvasaca. Mikroelementi u moštu, premda zastupljeni u vrlo malim koncentracijama, mogli bi takoder imati znacajnu ulogu za normalno odvijanje AF s obzirom da su neophodni u metabolizmu kvasca. U ovom radu pracena je masena koncentracija iona NH4 +, K+, Na+, Mg2+ i Ca2+ u moštu iz tradicionalnog (bez dodatka selekcioniranih kvasaca, fermentacija na masulju) i suvremenog postupka fermentacije (dodatak selekcioniranih kvasaca, fermentacija odmah otocenog mošta) sa ciljem utvrdivanja optimalne koncentracije za normalno odvijanje alkoholne fermentacije. U oba postupka korišteno je prosušeno grožde. Mjerenje koncentracije NH4 +, K+, Na+, Mg2+ i Ca2+ iona provedeno je tehnikom ionske kromatografije na kation-izmjenjivackoj smoli Ion Pac SC16 i CG 16 i kolonom za prigušenje eluensa. Detekcija je provedena kondutometrijskom protocnom celijom. Koncentracije iona NH4 +, K+, Na+, Mg2+ i Ca2+ u groždu prije sušenja iznosile su: 46, 8 ; 1503 ; 34, 2 ; 82 i 88 mg L– 1. Sušenjem je došlo do koncentriranja svih iona te je njihova koncentracija nakon sušenja iznosila: 99 ; 2975 ; 69 ; 195 i 197 mg L– 1. Koncentracija K+ i Ca2+ iona je opadala tijekom fermentacije, a najmanje se mijenjala koncentracija Mg2+. Utvrdeno je da je odnos Mg2+/Ca2 iona na pocetku fermentacije iznosio od 0, 73 do 0, 85 dok je u fermentaciji iznosio od 1, 31 do 1, 52 i bio slican kod oba postupka fermentacije. Koncentracija NH4 + bila je najveca u moštu fermentiranom po tradicionalnom postupku, zbog sporije potrošnje šecera. U fermentaciji mošta po suvremenom postupku, potrošnja NH4 + iona je bila veca. Medutim, i pored dodatka odredene kolicine iona, visok udjel šecera bio je ogranicavajuci faktor odvijanja fermentacije u oba slucaja.

Mixed quantum− classical dynamics simulations at the multireference configuration interaction (MR- CISD) level of theory were performed for pyrrole in order to understand its ultrafast nonradiative decay process. The results of previous studies by Sobolewski and coworkers have shown that deactivation occurs via NH stretching mechanism [1, 2]. Recently, we found that this process corresponds to 85 % of calculated trajectories, while 15 % of deactivation mechanism involves out- of plane ring deformation [3, 4]. More detailed analysis indicated that the first step of a deactivation process corresponds to the decay of molecules from S4 to S1 state. This process is very fast and it takes only 44 fs. The second step corresponds to a deactivation from S1 to the ground state and it requires 80 fs. The role of conical intersections in a deactivation process will be discussed in some detail.

Određivanje vrijednosti molekulnih masa kao i neuniformnosti polimera od velike je praktične važnosti, jer većina fizičkih, kemijskih i uporabnih svojstava polimera znatno ovisi o tim vrijednostima. Vrlo jednostavna, jeftina i stoga često primjenjivana metoda određivanja molekulnih masa je mjerenje relativne viskoznosti polimernih otopina te računanje viskoznog prosjeka molekulnih masa Kuhn-Mark-Houwink-Sakurada jednadžbom preko graničnog broja viskoznosti, [η ]. Da bi se pouzdano utvrdila ovisnost [η ] o molekulnoj masi za određeni polimer, potrebna je homologna serija od šest do devet uzoraka različite molekulne mase, ali slične raspodjele molekulnih masa. U slučajevima kad homolognu seriju polimera nije moguće proizvesti procesima polimerizacije ili zbog skupe sinteze, istu je moguće proizvesti iz samo jednog uzorka odgovarajućom metodom razgradnje. Ultrazvučna razgradnja je dokazana i široko korištena metoda za proizvodnju homologne serije molekulnih masa, jer se tom razgradnjom ne proširuje raspodjela molekulnih masa, ne nastaju monomerne jedinice, niti se mijenja kemijska struktura bočnih skupina. Poli(etilen-oksid) (PEO) je vodljiv, vodotopljiv i biorazgradljiv polimer. Ovisno o molekulnoj masi, nalazi primjenu kao komponenta ambalažnih materijala i poljoprivrednih filmova, u papirnoj industriji, u farmaciji, premazima na vodenoj osnovi, kao polimerni elektrolit u krutim baterijama, te kao materijal za pohranjivanje toplinske energije. Svrha ovog rada je primjenom ultrazvuka visoke snage provesti razgradnju vodenih otopina PEO i istražiti utjecaj vremena razgradnje na njegovu molekulnu masu. Ultrazvučna razgradnja vodenih otopina PEO provedena je u trajanju od 0, 5, 15, 30, 60 i 120 minuta pri 30± ; 2°C, te su viskoznosti otopina određene Cannon-Übbelhodeovim viskozimetrima pri 30, 0± ; 0, 1°C. Primjenom Hugginsove, Kraemerove i Schultze-Blaschkeove jednadžbe izračunate su vrijednosti [η ] metodom ekstrapolacije, te su Kuhn-Mark-Houwink-Sekurada jednadžbom izračunate molekulne mase PEO za svako vrijeme ultrazvučne razgradnje. Molekulna masa PEO eksponencijalno opada s vremenom ultrazvučne razgradnje i postiže graničnu vrijednost od oko 33 000. Primjena ultrazvuka visoke snage na vodene otopine PEO prikladna je metoda za kontrolirano smanjenje njegove molekulne mase, tj. proizvodnju homologne serije molekulnih masa.

Derivati benzotiazola su od značajnog interesa zbog njihovih važnih bioloških i biofizičkih svojstava, a posebno se ističu antitumorska svojstva derivata 2-fenil supstituiranih benzotiazola.[1] Vodeći se dosadašnjim rezultatima antitumorskih svojstava ovih heterocikličkih spojeva, priređeni su novi derivati 2-fenilbenzotiazola, te je ispitana i njihova in vitro antitumorska aktivnost. U ovom radu prikazana je višestupnjevita sinteza različitih monoamidinskih derivata 2-fenilbenzotiazola s amino ili nitro supstituentom na benzotiazolnom dijelu molekule kao i fenilnom dijelu. Razrađena je sinteza ciljanih spojeva iz odgovarajućih amidino- ili nitro-supstituiranih 2-aminotiofenola[2] s p-cijanobenzaldehidom ili p-nitrobenzoilkloridom reakcijama kondenzacije. In vitro antitumorska aktivnost provedena je na staničnim linijama tumora ljudi MOLT-4, HCT 116, SW 620, MCF-7 i H 460. Rezultati pokazuju jaku antiproliferativnu aktivnost svih spojeva, dok se posebno ističe snažniji utjecaj spojeva na stanice tumora dojke (MCF-7) i pluća (H 460), pri čemu neki djeluju u submikromolarnim koncentracijama.

The alkali activation of fly ash (AAFA) is a physical-chemical process in which this grey powder (FA)is mixed with alkaline activators (alkaline solutions) and then stored at mild temperatures (T < 100 oC) for a short period of time to produce a material with high mechanical performance known as ” alkaline cements” . This paper deals with the alkaline activation of the Croatian Class F fly ash, sourced from the Plomin 2 coal-fired Thermal Power Station, for production of novel cementitious materials. The fly ash was treated with sodium silicate (a technical grade water-glass) as alkaline activator, and than cured at 85 °C for different time intervals (8 and 24 h). The degree of reaction in the AAFA mortars was obtained by attacking samples with the 1:20 HCl solution at laboratory temperature. Fourier transforms infrared spectroscopy (FTIR) and X-ray powder diffraction (XRPD) techniques have been used to identify the new phases and to follow the progress of the alkali activation of fly ash. The results show that the glassy component of fly ash reacted with water-glass and the main reaction product formed in the AAFA system is an amorphous alkaline aluminosilicate gel that induced a shift in the T-O (T = Si or Al) asymmetric stretching band towards lower wave number compareded to one in the original fly ash used. In addition, the evolution of the mechanical properties of prepared AAFA mortars has also been studied and discussed in terms of the products formed at different time of reaction.

Prirodne zeolite karakteriziraju dobra svojstva ionske izmjene, hidratacijska i apsorpcijska svojstva. Ekonomska isplativost, veliki broj nalazišta u svijetu, kao i činjenica da su zeoliti prirodan materijal, svrstavaju ih na vrlo važno mjesto u zaštiti okoliša. Prisutnost povećanih koncentracija arsena u pitkim vodama utječe na ljudski organizam jer je arsen toksičan i kancerogen. Ovaj problem danas je izrazito aktualan u nekim dijelovima Hrvatske, pa se stoga traže rješenja smanjenja koncentracije arsena u pitkim vodama. Kao jedna od mogućnosti nameće se upotreba zeolitnih filtara. Za ovakav način uklanjanja važan je znanstveni, ekonomski i ekološki aspekt. Uzorci prirodnog zeolita modificirani su u željeznu formu. Uzorci modificiranog zeolita, kao i uzorci prirodnog zeolita, termički su tretirani podvrgavanjem temperaturama od 25, 100, 300, 600 i 900°C u vremenu od 1 sat. Nakon termičke obrade ispitivana je kemijska stabilnost uzoraka stavljajući uzorke u kontakt s vodom u vremenskim intervalima od 1 i 24 sata na 30°C, te analizirajući koncentracije iona otpuštenih u kontaktnu otopinu. Kontaktne otopine analizirale su se metodom ionske kromatografije, a u otopinama se određivala koncentracija K+, Na+, Ca2+, Mg2+ i NH4+ iona. Dosadašnja istraživanja pokazala su da najveću stabilnost pokazuje zeoliti modificiran u željeznu formu, a koji je termički tretiran na maksimalnoj temperaturi.

Gospodarenje metalurškim otpadom i odabir rješenja za njegovo trajno zbrinjavanje oporabom i korištenjem u drugim industrijskim granama ili odgovarajucom obradom prije eventualnog odlaganja na propisanim odlagalištima, zahtjeva potpuno poznavanje njegovih ukupnih svojstava kao i ponašanja u interakciji sa okolišem. U okviru istraživanja mogucnosti uporabe elektropecne troske u drugim industrijskim granama, s posebnim osvrtom na uporabu troske kao supstituenta prirodnih mineralnih agregata u proizvodnji asfaltnih mješavina za potrebe cestogradnje, pristupilo se istraživanju njenih fizikalno-kemijskih, radiokemijskih, morfoloških i mineraloških karakteristika. U ovom radu su prikazani rezultati kemijske analiza uzoraka celicanske elektropecne troske, njen mineraloški (fazni) sastav koji je odreden rendgenskom difrakcijskom analizom kao i rezultati kvalitativne pretražne elektronske mikroanalize i opticke mikroskopije. Istovremeno su provedena ispitivanja i fizikalno-kemijskih karakteristika eluata elektropecne troske ciji su rezultati zadovoljili važece propisane uvjete trajnog odlaganja na odlagalište otpada I i II kategorije. Cilj ovog rada je bio unapredenje gospodarenja ovom vrstom neopasnog industrijskog otpada uz istovremeno postizanje nekoliko znacajnih ciljeva: (a) smanjenje površina namijenjenih odlagalištima otpada i samim time unapredenje zaštite okoliša, (b) tehnološka korist od upotrebe otpadnog materijala za razlicite namjene, (c) ekonomska dobit zbog smanjenja potrošnje prirodnih materijala i energije i (d) sociološko-ekološka dobit zbog unapredenja i implementacije politike održivog razvoja u metalurgiji. Ispitivanja su provedena na uzorcima elektropecne troske nastale u redovnoj proizvodnji celicane CMC Sisak d.o.o., Sisak, Hrvatska i celicane SŽ Acroni Jesenice d.o.o., Jesenice, Slovenija.

Chemical characterisation was carried out on 22 virgin olive oil samples obtained from 5 autochtonous olive cultivars (Oblica, Lastovka, Levantinka, Drobnica, Mastrinka cvs.) from middle Dalmatia region. The olives that came from different groves in Croatia were all processed by centrifugation system in two phases. Several qualitative parameters were evaluated (free acidity, peroxide value and UV spectrophotometric indices) according to the official methods described in the EEC Regulation n. 2568/91 of the Commission of the European Union. The analyses of major (fatty acids) and minor components (phenolic fraction and their antioxidant power evaluated by ABTS● + and electrochemical test) was also carried out. Liquid– liquid extraction of phenolic compounds from olive oils was performed following the protocol described by Pirisi et al. (1), modified according to Rotondi et al. (2). Radical scavenging activity of phenolic extracts by ABTS + essay was performed according to Re et al. (3). An amperometric flow injection method (FIA) was used for the evaluation of the antioxidant power (AOP) of the phenolic extracts of the oil samples. The results for all samples have shown belonging to category of extra virgin olive oil, depending on analysed analytical parameters. Moreover, the oils had very good storage capacity, depending on fatty acid composition, and also very good phenols content. Particularly, among the most representative varieties, the tendency to higher antioxidant activity had oils produced from Lastovka variety, followed by oils from Oblica and Levantinka.

U radu je ispitana kemijska postojanost aluminij oksidne (Al2O3) keramike u nitratnoj kiselini. Za ispitivanje kemijske postojanosti korišten je uzorak aluminij oksidne keramike oblikovane hladnim izostatičkim prešanjem (CIP- Al2O3), čistoće 99, 8 %. Pored Al2O3, ispitivana keramika sadrži MgO kao pomoćno sredstvo za sinteriranje i uobičajene nečistoće: SiO2, CaO, Na2O i Fe2O3. Praćen je utjecaj koncentracije nitratne kiseline (0, 3 ; 0, 9 ; 1, 5 i 2, 1 M) i vremena izloženosti (1, 2, 3, 6 i 10 dana) djelovanja iste. Kemijska postojanost praćena je mjerenjem masene koncentracije eluiranih iona Al3+, Mg2+, Ca2+, Na+, Si4+ i Fe3+ u otopinama nitratne kiseline uporabom atomske apsorpcijske spektrofotometrije (AAS). Rezultati ispitivanja pokazali su da količina eluiranih iona Al3+, Mg2+, Ca2+ i Na+ ovisi o koncentraciji korozivnog medija i vremenu izloženosti, a izmjerene vrijednosti količine eluiranih iona ukazuju na dobru kemijsku postojanost aluminij oksidne (Al2O3) keramike u nitratnoj kiselini. Određen je i stupanj otapanja ( i) za svaku pojedinu ionsku vrstu kao omjer mase pojedinog iona u eluatu i mase pojedinog iona u samom uzorku keramike. Neovisno o koncentraciji nitratne kiseline najveći stupanj otapanja ima kalcij, potom slijede natrij i magnezij, a najmanji stupanj otapanja ima aluminij.

Previous reports from our laboratory have described the binding properties of a series of dibenzotetraaza[14]annulenes (DBTAA) derivatives 1, 2 (Scheme 1). Scheme 1. Previously studied dibenzotetraaza[14]annulenes (DBTAA) derivatives 1, 2. We now report the binding activity of a new series of DBTAA derivatives studied by electronic absorption, circular dichroism and fluorescence spectroscopy, as well as by thermal melting experiments. The intensive hypochromic and batochromic effect in UV/Vis titrations, high affinity, strong thermal stabilisation of both, DNA and RNA, similar ICD spectra upon DNA and RNA addition strongly support the intercalation between polynucleotide base pairs as dominant mode of binding for all studied compounds. Antiproliferative effect of studied compounds on human tumor and normal cell lines was consistent with the strength of observed interactions with DNA/RNA, thus implying that interactions with cellular DNA and/or RNA are the most likely targets within the cell.

Krunasti eteri su heterociklički polieteri koji sadrže tri do dvadeset kisikovih atoma, odvojenih s dva, ili više ugljikovih atoma. Posebnost ovih spojeva jest njihovo selektivno vezanje metalnih iona i drugih ionskih vrsta te mogućnost transporta iona kroz membrane, što ih čini sličnima prirodnim ionoforima. Zbog svojih iznimno važnih karakteristika ovi spojevi već dugi niz godina zauzimaju važno mjesto u kemiji (poglavito supramolekularnoj). Međutim, krunasti eteri istražuju se i u različitim drugim područjima, pri čemu je njihov potencijal u biomedicini nedovoljno istražen, a posebno se malo znade o njihovom mogućem antitumorskom učinku. U predavanju će biti prikazan primjer sveobuhvatnog interdisciplinarnog istraživanja mogućih mehanizama protutumorskog učinka grupe krunastih etera za koje, premda su odavno poznati, do sada u literaturi nije bilo opisano protutumorsko djelovanje. Poseban naglasak stavljen je na a) utjecaj strukture na aktivnost (SAR) te kompjutersko modeliranje tog utjecaja i određivanje najvažnijih molekularnih deskriptora odgovornih za taj učinak, b) mehanizam inhibicije rasta i smrti stanica te c) predlaganje mehanizma djelovanja temeljenog na destabiliziranju transporta kalija kroz staničnu membranu. Rezultati ovih istraživanja osnova su daljnjih, kontinuiranih istraživanja protutumorskih svojstava ovih spojeva, kao i sinteze novih i učinkovitijih derivata. Smatramo da je istraživanje protutumorskog potencijala ovih spojeva važno jer bi krunasti eteri mogli ispoljiti drugačiju toksičnost od konvencionalnih kemoterapeutika te se koristiti zasebno, ili u kombinaciji s njima. U tim istraživanjima od presudnog je značaja multi-disciplinaran pristup, kakav provodimo na Institutu Ruđer Bošković.

A review of applicatons of The Adjacency Matrix Eigenvectors (AME) method is presented and it is shown the method is also able to give a plausible geometry of carbon nanotube junctions.

Gold nanoparticles (AuNPs) stabilized with various capping agents and with a diameter less then 10 nm have generated huge interest over the past decade due to their high potential applications in areas such as nanoelectronics, nonlinear optics, catalysis, sensors and biolabeling. Practical application of AuNPs is possible only if precise control of the nanoparticles size and chemical functionality is achieved. AuNPs are usually stabilized with sulfur-containing organic compounds that form very stable Au-S bond. In this work we present the synthesis and characterization of gold nanoparticles stabilized with functionalized nitrosobenzenes. The majority of nitrosobenzenes exist as dimers (azodioxides) in the solid state and as monomers in the solution. Nitrosobenzene dimerization reaction could be used for construction of interesting supramolecular system of AuNPs linked through azodioxides (ON=NO) bonds. It is well known that one of the biggest challenge in the field of nanoelectronics, with AuNPs as potential single electron transistors, is to find suitable way to link nanoparticles into complicated logic gates and circuits. Beside that, it was previously shown that nitrosobenzenes exhibit photochromic and thermochromic behavior in the solid state which also offers many possibilities for their potential application. AuNPs capped with functionalized nitrosobenzenes were synthesized following a two-phase modified Brust-Schiffrin method. Nanoparticles thus obtained were characterized by FTIR spectroscopy, UV/VIS spectroscopy and transmission electron microscopy (TEM). As it was observed by FTIR spectroscopy, isolated AuNPs are indeed stabilized with dimeric nitrosobenzenes which suggest interlinking of metal cores through ON=NO bonds. Average particle diameter observed by TEM is about 5 nm.

Poli(etilen-glikol) (PEG) i poli(etilen-oksid) (PEO) su kristalasti, vodotopljivi, netoksicni polieteri identicne kemijske strukture. PEG je oligomer ili polimer vrlo niske molekulske mase (do 20 000), dok je PEO komercijalno dostupan u širokom rasponu molekulskih masa (do 8· 106). Duljina lanaca ovih polimerâ odreduje njihova fizikalna svojstva i podrucje primjene. PEG je komponenta mnogih farmaceutskih i kozmetickih proizvoda dok se PEO upotrebljava kao polimerna matrica u izradi lijekova s kontroliranim otpuštanjem, lijekova koji se apsorbiraju kroz kožu i kao bioadheziv. U novije vrijeme pri izradi nekih vrsta lijekova koristi se ekstrudiranje, postupak prerade uobicajen u plasticarskoj industriji [1]. PEO je zbog dobre preradljivosti pri razlicitim procesnim uvjetima vrlo pogodan materijal za ovu vrstu postupaka, pri cemu polimer niže molekulske mase može biti omekšavalo za polimer vrlo visoke molekulske mase [2]. Buduci da su tijekom ekstrudiranja polimeri izloženi povišenim temperaturama, uz njihova reološka svojstva poznavanje njihovih toplinskih karakteristika i stabilnosti od velike je važnosti. Cilj ovoga rada bio je istražiti toplinska svojstva polimernih prahova PEG-a i PEO- a širokog raspona molekulskih masa ( v M ): PEG (3 400), PEO 1 (1· 105), PEO 3 (3· 105), PEO 10 (1· 106) i PEO 50 (5· 106). Sve DSC krivulje dobivene diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC) provedenom u temperaturnom podrucju od – 85 do 120 °C pokazuju jedno staklište, jednu endotermu koja predstavlja taljenje kristalne faze polimera i jednu egzotermu koja odgovara prekristalizaciji. Staklišta, tališta i kristališta pomicu se porastom molekulske mase k višim temperaturama. Toplinska razgradnja istraživanih polimera pracena je dinamickom termogravimetrijom (TG) u temperaturnom podrucju 50 – 450 º C u struji dušika pri brzinama zagrijavanja 2, 5 ; 5 i 10 º C min– 1. Odredene su karakteristike TG i DTG krivulja: temperatura pri kojoj polimer izgubi 5 % pocetne mase, T5%, , temperatura pri maksimalnoj brzini razgradnje, Tmax, maksimalna brzina razgradnje, Rmax, konverzija pri maksimalnoj brzini razgradnje, amax i ostatna masa mf . Svi istraživani polimeri razgraduju se u jednom razgradnom stupnju u temperaturnom podrucju od 300 do 450 °C ovisno o brzini zagrijavanja. [1] J. Breitenbach, Eur. J. Pharm. Biopharm. 54 (2002) 107. [2] M. M. Crowley et al., Biomaterials 23 (2002) 4241.

Glikoproteini, sastavni dijelovi stanične membrane, imaju važnu ulogu u staničnom prepoznavanju i prijenosu bioloških informacija. Ugljikohidratne komponente glikoproteina okrenute su izvanstaničnoj okolini te djeluju kao ligandi na koje se vežu enzimi, hormoni, antitijela, druge stanice, ali i otrovi, virusi i bakterije. Proces vezanja virusa i bakterija na šećerne komponente glikoproteina stanične membrane ostvaruje se putem specifičnih proteina, lektina, koje patogeni organizmi posjeduju u svojoj strukturi. Poznato je da su u biološkim sustavima multidentatne ugljikohidrat-protein interakcije u prednosti pred monodentatnim interakcijama pa sinteza multivalentnog glikomimetika predstavlja logičan korak pri traženju inhibitora koji bi onemogućio infekciju stanice patogenom. U radu je opisana sinteza trivalentnog manozidnog klustera. Ključan korak u ovoj sintezi je priprava alkohola s tri hidroksilne skupine i nitro-skupinom. Takav nitroalkohol je sintetiziran na nekoliko načina te je ujedno pronađen i optimalan postupak njegove priprave. Michaelovom adicijom nitrometana i akrilonitrila pripravljen je spoj s tri cijano- skupine koji je kiselom hidrolizom preveden u odgovarajuću trikiselinu. Redukcijom trikiseline dobiven je nitroalkohol u zadovoljavajućem prinosu. Kondenzacijom nitroalkohola sa zaštićenom i aktiviranom manozom moguće je pripraviti željeni kluster. Slobodna nitro-skupina ovakvog klustera otvara mogućnost njegove daljnje sintetske nadogradnje, primjerice vezanje neke biološki aktivne molekule, a u skladu s tim bilo bi moguće provesti i odgovarajuća biološka ispitivanja.

In the present work we have been interested in exploring the coordination abilities of N- salicydene-3-hydroxy-2-aminopyridine (H2L), as ONO ligand. Two new vanadium(V) complexes have been prepared by the reaction of H2L Schiff base and vanadium precursors ([VO(acac)2] or [V2O4(acac)2]) in the alcoholic solution.

The drying characteristics of "Florina" apple were investigated using a laboratory tray drier at different drying temperatures, different airflow velocities and different pre – treatments. Fresh samples of apple were cut into tube-shaped samples, diameter 20 mm and height 5 mm. Temperatures of drying for non–treated samples were 50, 60, and 70 °C, and airflow velocities 1.5 and 2.75 ms-1. To speed-up drying kinetics and to prevent enzymatic and non–enzymatic browning during dehydration process, different physical and chemical pre–treatments of samples were applied. Prior to drying at temperature of 60 °C and at airflow velocity of 2.75 ms-1, apple samples were treated as follows: blanching in hot water at temperature of 85 °C ; dipping in 0.5 % ascorbic acid solution ; dipping in 0.3 % L– cysteine solution ; dipping in 0.1 % 4– hexyl resorcinol solution ; dipping in 0.5 % sodium metabisulfite solution and finally dipping in mixture solution of 0.05 % 4– hexyl resorcinol and 0.5 % sodium metabisulfite. The aim was to obtain apple with approximately 12 % water content, good texture, good rehydration ability and suitable color. The effect of drying temperatures, airflow velocities and different pre-treatment methods on the properties of dried materials were performed using standard analytical methods: thermo-gravimetric, rehydration, colorimetric. The drying kinetic equations were estimated using Page’s mathematical model. The results of the estimation showed a good agreement with the experimental data. The best results (reduced drying time, high rehydration ratio and minimum color change) were achieved when samples were pre–treated with 4–hexyl resorcinol. Apple samples pre–treated with blanching in hot water at temperature of 85 °C has resulted in faster drying rate and higher rehydration ratio, but unacceptable change in color appearance.

Infrared and Raman spectroscopies, known under the common name vibrational spectroscopy, offer a plenty of valuable information concerning both structure and dynamics of molecules. A bare identification method of known structures is a matter of historical applications of infrared spectroscopy. Extraordinary velocity of vibrational transitions (the order of magnitude ~10E-13 s or ~100 ps) enables following of time dependent minor or even subtle structural changes (e.g. during transformations and/or rearrangements) and makes it possible to observe superposition of a number of different features (e.g. presence of various isomers). Furthermore, an important advantage of infrared spectroscopy is its ability to study efficiently hydrogen bonding and non-bonding interactions in a variety of aggregate states. On the other hand, due to some inherent differences from infrared, Raman spectroscopy offers a whole lot of complementary data to understand better both entitled molecular properties. Tremendous development of new technologies and materials brought about a new generation of instruments for both infrared and Raman spectroscopy. Moreover, fascinating possibilities of contemporary software, that we witness in the last decade or so, enable modern science a number of applications of vibrational spectroscopy not only in molecular dimensions but also beyond them. A series of examples from author’ s research experience and other sources will be presented in the lecture.

Moderate corrosion resistance of copper in the sea environment is the reason of widespread use of copper in manufacturing of tubes, heat exchangers and condensers on ships, desalinization equipments, etc. The most frequent cause for copper corrosion in seawater is the change in fluid velocity and diffusion of dissolved oxygen. In the present paper, the influence of Ni content on the copper corrosion resistance in synthetic seawater under flowing conditions was investigated using electrochemical and spectroscopic techniques. The results obtained are compared with the data obtained for copper modified with sodium diethyldithiocarbamate (NaEt2dtc).