Search

Do prvog doticaja sa sredstvima ovisnosti mladi dolaze upravo u adolescenciji. Cilj istraživanja bio je ispitati neka obilježja konzumacije alkohola i droga među srednjoškolcima Grada Bjelovara. Istraživanje je provedeno u 10 prvih i drugih razreda 7 srednjih škola u Bjelovaru (N=157). Primijenjen je modificiran ESPAD-ov upitnik. Utvrđene su razlike u spolu s obzirom na konzumaciju alkohola, povezanost konzumacije alkoholnih pića i droga, roditeljskog ponašanja i učestalosti markiranja, školskog uspjeha i zadovoljstva odnosom s roditeljima, dok povezanost nije pronađena između svjesnosti rizika konzumacije alkoholnih pića i droga i učestalosti markiranja, školskog uspjeha i zadovoljstva odnosom s roditeljima., Young people have their first contact with addictive substances in adolescence. The aim of the research was to examine some characteristics of alcohol and drug consumption among high school students in the City of Bjelovar. The research was conducted in 10 first and second grades of 7 high schools in Bjelovar (N = 157). A modified ESPAD questionnaire was applied. Considering alcohol consumption, gender differences were found, association of alcohol and drug consumption, parental behavior and frequency of skipping classes, school success, and parental satisfaction, while no association was found between risk awareness of alcohol and drug consumption and skipping classes frequency, school achievement and satisfaction with the relationship with the parents.

Demencija kao progresivna bolest predstavlja zdravstveni, obiteljski, ali i društveni rizik. Simptomi su kompleksni, očituju se kako na kognitivnoj tako i na bihevioralnoj razini te odmakom vremena postaju sve teži. Zbog toga oboljela osoba više ne može samostalno skrbiti o sebi te joj je neophodna pomoć druge osobe u zadovoljavanju svakodnevnih potreba. Uz ovu se bolest snažno veže stigma kao multidimenzionalan koncept koji u sebi nosi spoznaju da je pojedinac različit po nekom obilježju te kao takav odstupa od društveno prihvatljivih normi. Ovaj rad daje pregled rizičnih čimbenika koji pogoduju stvaranju i održavanju stigme u društvu prema oboljelima od demencije, ali i brojnih pokušaja njezine redukcije na međunarodnoj razini., Dementia,as a progressive illness, represents health, familial, as well as a social risk. The simptoms are complex, and they manifest themselves on both the cognitive and the behavioral level. Therefore, the ill person cannot take care of themselves and the help of another person to meet their daily needs is required. A stigma called the „multidimensional concept“is often connected with this illness, which carries with it the realization that the individual is different in some characteristic and as such deviates from socially acceptable norms. This paper provides an overview of the risk factors that favor the creation and maintenance of the mentioned social stigma towards the people suffering from the dementia, but also of the numerous attempts of its reduction on the international level.

U ovom diplomskom radu će biti prikazane spoznaje o patnji, trpljenju i postojanju njezinog smisla kroz paradigmu patnje u knjizi o Jobu. Također će se prikazati fenomen boli i dimenzije boli. Naposljetku, kroz prikazane temeljne postavke logoterapije, dan je logoterapijski odgovor na pitanje patnje i njezin smisao. Patnja i njezin smisao se provlače kao pitanja od početka svijeta jer patnja pripada najintimnijoj sferi ljudskog postojanja. Pred trpljenjem koje čovjek podnosi, kao i pred patnjom koja u svijetu vlada, nezaobilazno se javlja pitanje: zašto? To je zapravo pitanje o uzrocima, razlozima, ciljevima i napokon o smislu ljudske patnje i trpljenja. U radu su također pojašnjene temeljne postavke logoterapije: noodinamika, traženje trenutnog i konačnog smisla, savjest kao organ smisla, neizbježna patnja prema Viktoru E. Franklu i smisao patnje. Zaključuje se da patnja ima mjesto u čovjekovom dostojanstvu., In this thesis will be presented the knowledge about agony, suffering and the existence of its meaning through the paradigm of suffering in the book of Job . The phenomenon of pain and the dimensions of pain will also be shown. Finally, through the basic principles of logotherapy presented, a logotherapeutic answer to the question of suffering and its meaning will be given. Suffering and its meaning have been running into issues since the beginning of time, since suffering belongs to the most intimate sphere of human existence. In the face of the suffering that a man endures, as well as in the face of the suffering that reigns in the world, the question inevitably arises: why? It is actually a question of causes, reasons, goals, and finally of the meaning of human agony and suffering. The thesis also explains the basic settings of logotherapy: noodynamics, the search for current and final meaning, conscience as an organ of meaning, the inevitable suffering according to Victor E. Frankl and the meaning of suffering. It is concluded that suffering has a place in human dignity.

Svrha ovog rada je prikazati probacijski sustav , njegov nastanak i primjenu u Republici Hrvatskoj. Također, u radu će biti prikazana neka od istraživanja, čiji je primarni cilj bio ukazati na važnost primjene probacijskog sustava, usporedbe i prednosti probacijskog sustava u odnosu na zatvorski sustav kažnjavanja, te specifičnost kod određivanja kazne za maloljetne počinitelje kaznenih djela. Isto tako u ovom radu pobliže će se definirati važnost postpenalne zaštite, odnosno poslijepenalnog prihvata. Naposlijetku, kao jednim od bitnih faktora za što efikasnije provođenje probacijskog sustava, istaknuta je važnost koordiniranog djelovanja više različitih sustava, te važnost djelovanja određenih udruga koje su svojim radom doprinijele kako očuvanju obiteljskih veza počinitelja kaznenih djela, tako i integraciji počinitelja u društvo, te na taj način učinile bitni iskorak u postpenalnom prihvatu. Na kraju rada, uz uvažavanje svih znanstvenih i stručnih članaka, iznijeta su i vlastita kritička promišljanja i zaključci., The purpose of this paper is to present the probation system in the Republic of Croatia, its origin and implementation. Also, the paper will present some of the research, whose primary goal was to point out the importance of the probation system, comparison and advantages of the probation system over the penitentiary system, and the specificity of sentencing for the juvenile offenders. Furthermore, the importance of post-penal protection, ie post-penal reception, will be defined in more detail. Finally, as one of the important factors for the most efficient implementation of the probation system, the importance of coordinated action of several different systems was emphasized, as well as the importance of certain associations whose work contributed to preserving family ties of perpetrators and integration of perpetrators into society, thus making a significant step forward in the post-penal admission. At the end of the paper, taking into account all scientific and professional articles, critical reflections and conclusions are presented.

Cilj ovog diplomskog rada je napraviti sustavan prikaz empirijskih istraživanja i teorijskih radova o procesu tugovanja kod gubitka djeteta obuhvaćajući psihosocijalne posljedice istog za sve članove obitelji uzimajući u obzir i dob djeteta te uzrok smrti. Isto tako, cilj je pružiti neke smjernice za praksu temeljene na empirijskim spoznajama i istraživanjima, stručnjacima zaposlenima u sustavu socijalne i zdravstvene skrbi, specifično socijalnim radnicima u radu s tugujućim osobama koje su izgubile dijete. Tugovanje zbog gubitka djeteta je iznimno težak i dugotrajan proces koji mijenja pretpostavke roditelja i ostalih članova obitelji o životu, sebi i drugima. Proces tugovanja je individualan za svaku osobu, nije mu moguće odrediti duljinu trajanja niti kraj. Tugujućima je potrebno pružiti što adekvatniju pomoć i podršku kako ne bi zapeli u nekoj fazi ili zadatku procesa tugovanja te kako ne bi imali otežano tugovanje. Potrebno je organizirati grupe podrške koje se odnose na specifične uzroke smrti djeteta kako bi tugujući sa sličnim iskustvima mogli bez stigmatizacije ili srama pričati o svojem iskustvu. Također, potrebno je provoditi dodatne edukacije za zdravstvene djelatnike koji rade s roditeljima koji imaju iskustvo reproduktivnih gubitaka kako bi se povećala njihova senzibilizacija i stručnost u ovom području rada. Takve grupe podrške i edukacije mogu provoditi socijalni radnici koji imaju razvijene vještine i kompetencije u radu s tugujućim osobama., The aim of this paper is to give a systematic review of empiric research and theoretical papers about grieving process after the loss of a child in which psychosocial consequences for all family members will be taken into concern as will the age and cause of death too. Moreover, the aim is to give some practical guidelines based on empirical cognitions and research to experts that work in social and health care systems, specifically to social workers in working with grieving people who lost a child. Grieving the loss of a child is a profound and long process which changes the perspectives of parents' and other family members about life, self and others. The grieving process is individual for every person and it is not possible to determine its' duration or end. Grieving people should recieve adequate help and support so they don't get stuck in one phase or task of the grieving process or so they don't experience complicated grieving. It is needed to organize support groups which pertain specific causes of child's death so that grieving people can share their common experiences without stigmatizaion or feelings of shame when they talk about their experience. Furthermore, it is needed to carry out additional educations for health workers who work with grieving parents' that have experience with reproductive losses so they can increase their sensibility and competence in this domain of work. These support groups and education can be carried out by social workers who have developed skills and competencies in working with grieving people.

Cilj ovog preglednog rada jest napraviti sustavan prikaz istraživanja o iskustvima s kojim se susreću roditelji i djeca za vrijeme izdržavanja roditeljske kazne zatvora, kako bi se sagledavajući ta iskustva ukazalo na buduća područja djelovanja s ciljem poboljšanja kvalitete roditeljstva i smanjivanja štetnih posljedica kazne zatvora na djecu. Roditelji zatvorenici, izloženi su raznim izazovima u ostvarenju svoje uloge, a ponajviše u ostvarenju stabilnog odnosa s djetetom. Poseban naglasak stavljen je na izazove s kojima se roditelji suočavaju tijekom boravka u zatvoru, na utjecaj izdržavanja kazne zatvora na djecu, važnost održavanja odnosa roditelja zatvorenika i djece, načine i sadržaje kontakata između roditelja i djece te prijedloge za unapređenje roditeljstva unutar zatvorskog sustava. Rezultati istraživanja pokazuju da se roditelji zatvorenici susreću s raznim izazovima, od neosjetljivosti sustava na njihove potrebe, prepreka u ostvarenju kontakta s djetetom, neprimjerenih uvjeta i ograničenih prava i mogućnosti za ispunjenje roditeljske uloge u zatvoru i slično. Posljedice roditeljevog boravka u zatvoru po dijete su brojne, od onih kratkotrajnih do dugotrajnih posljedica na psihofizičko i mentalno zdravlje, stigmatizaciju od okoline, financijske poteškoće i drugih posljedica. Hrvatsko društvo je posljednjih dvadesetak godina učinilo tek početne korake u prepoznavanju ove ranjive skupine djece, njihovog broja, prava i posebnih potreba. Pravobraniteljica za djecu prva počinje upoznavati hrvatsku javnost s ovom socijalno osjetljivom skupinom, a potaknuta djelovanjem nekih europskih organizacija, prvenstveno EUROCHIPS-om., The purpose of this paper is to make a systematic representation of parents' and children's experiences encountered while parents are serving a prison sentence in order to indicate their experience, one could indicate the future fields of activity with the aim of improving the quality of parenting and decreasing the harmful consequences of a prison sentence for children. Parents prisoners are exposed to various challenges in fulfilling their parental role, but mostly in achieving a stable relationship with their child. In this paper particular attention is paid on difficulties which parents are dealing with during their stay in prison. The challenges discussed are the consequences on children due to their parents' prison sentence serving, the importance of maintaining a healthy relationship between parents and prisoners, and suggestions for improving parenthood in the prison system. Study results are showing that parents-prisoners are exposed to various challenges, such as the system's insensitivity to their needs, impediments in making contact with the child, inappropriate living conditions, and limited rights and opportunities for the realization of the parental role in prison, etc. For the child, the consequences of parental stay in prison are numerous. There are both short and long term consequences on their psychophysical and mental health, environmental stigmatization, financial difficulties, and others. In the last twenty years, Croatian society has done barely beginners steps on recognition of this vulnerable group of children, their rights, and special needs. Ombudsman for children is the first one who introduces this socially sensitive group to the Croatian public, encouraged by the activities of some European organizations, primarily by EUROCHIPS

Tugovanje predstavlja proces tijekom kojeg osoba nastoji nastaviti sa životom nakon doživljenog gubitka, uz održavanje uspomene na osobu koje više nema. Gubitak roditelja za dijete predstavlja jedan od najstresnijih događaja u njegovom životu, pošto predstavlja izravan udarac na njegovu sigurnost, rast i razvoj. Poznato je kako djeca tuguju drugačije od odraslih, a način na koji tuguju ovisi o njihovoj razvojnoj fazi i prethodnom životnom iskustvu. Posljedice gubitka roditelja u djetinjstvu su različite, a obuhvaćaju probleme u fizičkom i mentalnom zdravlju, slabljenje školskog uspjeha i nemogućnost ostvarivanja intimnih veza u odrasloj dobi. Kako bi se potencijalne posljedice prevenirale, bitno je da dijete ostvari prikladnu podršku odraslih u svojoj okolini. Najčešći izvori podrške za dijete su preživjeli roditelj, članovi šire obitelji i prijatelji. U radu su prikazane smjernice kako s djecom razgovarati o gubitku i pripremiti na sudjelovanje na pogrebu te koje tehnike stručnjaci mogu koristiti u radu s tugujućom djecom., Grieving is a process during which person strives to continue living their life like they did before experiencing grief, while keeping memories of deceased person alive. Loss of a parent is one of the most stressful events in child's life and the reason why is because it represents direct attack on it's safety, growth and development. It's known that children's way of grieving is different from the grieving of adults. Child's grief depends on their development stage and pervious life experience. Consequences of parental loss in childhood can be diffrent and they include physical and mental health problems, poor performance in school and inability to accomplish intimate relationships in adulthood. To prevent these consequences it's important that child receives appropriate support from adults. The most common sources of support are surviving parent, members of family and friends. This article presents guidelines about how to talk with children about loss, how to prepare them for participation in funeral ceremony and suggestion of techniques which can be used by professional helpers.

Godine 2015. i 2016. su u Europi i svijetu ostale upamćene kao godine izbjegličke krize s kakvom se svijet nije susreo još od Drugog svjetskog rata. Iznimno veliki broj migranata koji je tada došao na prostor Europe pokazao je nespremnost i neadekvatan odgovor EU i njezinih članica na cjelokupnu izbjegličku krizu. Kao zemlja na samoj granici EU, Hrvatska se našla među tranzitnim zemljama u sklopu tzv. Balkanskog koridora kojim su se izbjeglice iz Turske i Grčke kretale prema razvijenim zapadnoeuropskim zemljama. Traumatska i stresna iskustva s kojima se izbjeglice suočavaju tijekom cjelokupnog izbjegličkog iskustva često rezultiraju pojavom psihičkih teškoća poput PTSP-a, depresivnosti i anksioznosti. Kako bi se spriječio nastanak tih psihičkih teškoća, pomagači izbjeglicama pružaju psihosocijalnu podršku prilagođenu potrebama svakog pojedinca u cilju ponovne izgradnje osjećaja sigurnosti, stvaranja socijalnih veza te osnaživanja pojedinaca, obitelji ili zajednica za uspješno suočavanje sa stresnim situacijama u budućnosti. Samim pojmom psihosocijalno naglašava se dinamika odnosa između psihičkih i socijalnih čimbenika koji su međusobno povezani i utječu jedan na drugog. Psihosocijalna podrška izbjeglicama se pruža na temelju piramidalnog, odnosno stupnjevitog modela prema kojem je najvećem broju osoba potrebno osigurati osnovne životne potrebe, a manjem broju je potrebna specijalizirana stručna pomoć. U pružanju psihosocijalne pomoći koristi se grupni i individualni pristup, ovisno o potrebama pojedinaca te se radi na izgradnji ili jačanju socijalnih veza kroz razne aktivnosti. Pružatelji psihosocijalne podrške trebaju biti upoznati s obilježjima kulture iz koje migranti dolaze kako bi mogli stvoriti odnos povjerenja s korisnicima. U pružanju psihosocijalne podrške migrantima ključnu ulogu imaju međunarodne i ne vladine organizacije koje izbjeglicama osiguravaju i prevoditelja kako bi im se mogla pružiti što adekvatnija podrška., The years 2015 and 2016 were remembered in Europe and the world as the years of refugee crises that the world has not encountered since the Second World War. The extremely large number of migrants who arrived in Europe at the time showed insecurity and an inadequate response of the EU and its countrys towards a refugee crisi. As a country on the very border of the EU, Croatia is among the transit countries within the so-called. A Balkan corridor that escaped from Turkey and Greece moving towards developed Western European countries. The traumatic and stressful experiences they avoid throughout the refugee experience often result in the onset of psychological difficulties such as PTSD, depression, and anxiety. To prevent these psychological difficulties, helper provide psychosocial support to refugees tailored to each individual as they redevelop their sense of security, build social bonds, and empower individuals, families, or communities to cope with future stressful situations. The very term psychosocial emphasizes the dynamics of the relationship between psychological and social factors that are interconnected and influence each other. Psychosocial support to refugees is provided by a pyramidal or step model according to which, the largest number of people is in need for basic living needs, and a number of specialized professional help is declining. Group and individual approaches are used in the provision of psychosocial support, depending on the individual, and work is being done on building or strengthening social ties through various activities. Psychosocial support providers need to be aware of the cultural characteristics from which migrants come in order to be able to build a relationship of trust with beneficiaries. In providing psychosocial support to migrants, international and non-governmental organizations are most important and they also provide interpreters for refugees so they can be helped in the best way possible.

U ovom diplomskom radu fokus je stavljen na podršku posvojiteljima nakon zasnivanja posvojenja. Pruža se prikaz evaluacija već postojećih programa u nekim stranim zemljama (Velika Britanija, Sjedinjene Američke države, Kanada) kao i identifikacija specifičnih izazova i poteškoća s kojima se posvojitelji susreću nakon posvojenja, a za čije rješavanje im je potrebna određena vrsta podrške. S obzirom da u Republici Hrvatskoj nije dovoljno razvijen formalni sustav podrške nakon posvojenja, u ovom radu nude se prijedlozi unapređivanja i razvoja takvog sustava., In this thesis, the focus is on supporting adoptive families after the adoption is realized. The thesis provides a review of the evaluation of existing programs in several countries (UK, USA, Canada) as well as the identification of specific challenges and difficulties that adoptive parents deal with after adoption and for which they need a certain type of support. Given that the formal post-adoption support system in the Republic of Croatia is not sufficiently developed, this paper offers suggestions for improving and developing such a system.

Cilj preglednog rada je dobiti uvid u posljedice koje izaziva traumatsko iskustvo djece i mladih, kako traumatski događaj negativno djeluje na razvijanje identiteta i slike o svijetu te koliko im je narušena kvaliteta života. Rad je također usmjeren na tretmane koji su pruženi djeci te koliko je važna uloga stručnjaka. Navedeno se temelji na empirijskim spoznajama koje se odnose na istraživanja o traumatskim događajima i teorijskim saznanjima o djelovanju traume na daljnji razvoj osobe. Prvi cilj ovog rada odnosi se na sustavan prikaz rezultata znanstvenih istraživanja o posljedicama traumatizacije djece i mladih koja su izložena najčešćim traumatskim događajima. Kroz prikaz empirijskih istraživanja prikazat ću podatke koji se odnose na posljedice kod djece i mladih, koje su posljedice najčešće javljaju i kako djeluju na djetetov daljnji razvoj i ponašanje, reakcije djece i mladih na posljedice te važnost podrške koja im je pružena od strane obitelji i stručnjaka. Drugi cilj se odnosi na kritičku analizu i osvrt na postojeću praksu u socijalnom radu i prijedlog intervencija u odnosu na dosadašnje spoznaje o učinkovitosti rada s djecom koja su proživjela traumu, tretmanima koji se provode te povezanost međusektorske suradnje. Bolje prepoznavanje izloženosti djece i mladih različitim oblicima traumatizacije, kao i kasnijih posljedica, omogućava učinkovito definiranje potrebe za intervencijom i djelovanjem, kako bi stručnjaci bili osposobljeni odgovoriti na potrebe i smanjiti retraumatizaciju., The aim of the review is to gain insight into the consequences caused by the traumatic experience of children and young people, how a traumatic event negatively affects the development of identity and their image of the world and how impaired is their quality of life. The paper also focuses on the treatments given to children and the importance of the role of professionals. The above is based on the empirical knowledge related to research of traumatic events and theoretical knowledge about the effect of trauma on the further development of a person. The first aim of this paper refers to a systematic presentation of the results of scientific research on the consequences of traumatization of children and youth who are exposed to the most common traumatic events. Through the review of empirical research, I will present data related to the consequences of children and youth, which consequences occur the most and how they affect the child's further development and behavior, children's and young people's reactions to the consequences and the importance of support provided by families and the professionals. The second goal is to critically analyze and review the existing practice in social work and to propose interventions in relation to the current knowledge about working with children who have experienced trauma, the treatments that are carried out and related cross-sectoral cooperation. Better recognition of the exposure of children and young people to all forms of traumatization, as well as subsequent consequences, allows the effective definition of needs for intervention and action, so that professionals are qualified to respond to the needs and to reduce retraumatization.

Koncept reintegracije općenito se odnosi na mjere socijalne integracije namijenjene pomaganju počiniteljima kaznenih djela koji su pušteni iz ustanove i pomažu im da se suoče s izazovima povezanima s povratkom u zajednicu. Ova pomoć uključuje rješavanje potreba počinitelja i upravljanje rizikom koji mogu predstavljati zajednici. Postoje programi i mjere za prepoznavanje i rješavanje potreba i priprema za njihov povratak u zajednicu kako bi se znali suočiti s izazovima koji ih očekuju na slobodi te kako bi im pružili pomoć i nadzor koji će im biti prijeko potrebni u što uspješnijoj integraciji u zajednicu.. Institucionalni programi i programi u zajednici moraju se nadopunjavati i usredočiti na rizične faktore, u koje spadaju: obrazovanje, zapošljavanje, smještaj, ovisnost o drogama i alkoholu, mentalno zdravlje, društvene mreže i kognitivne vještine i stavove. Ključni aspekt učinkovitih intervencija za reintegraciju je razumijevanje čimbenika koji ih izlažu riziku i otežavaju im normalno funkcioniranje u društvu. S takvom intervencijom, u kombinaciji sa zakonima može se omogućiti da zatvori postanu istinska rehabilitacijska mjesta. Također, detaljnije razumijevanje postupka otpora može pružiti dragocjeno znanje za postupke procjene rizika o tome kako najbolje postupiti s počiniteljima. Neosporiva je i uloga obitelji u reintegraciji nakon puštanja iz zatvora jer ona može imati snažan utjecaj na počiniteljevu budućnost te mu pružati prijeko potrebnu podršku.. Zbog uspješnije reintegracije počinitelja u društvo te smanjenja recidivizma i zaštite društva došlo je do razvoja alternativnih sankcija koje se provode u zajednici, među koje spada probacija. Od probacije se očekuje značajan doprinos u suzbijanju i preveniranju kriminala, suradnja s drugim institucijama vezanim uz reintegraciju počinitelja, rasterećenje prenapučenih zatvorskih kapaciteta te potpuna resocijalizacija počinitelja kaznenih djela., The concept of reintegration generally refers to social integration measures designed to help offenders who have been released from the institution and to help them face the challenges of returning to the community. This assistance includes addressing the needs of the perpetrators and managing the risk they may pose to the community. There are programs and measures in place to identify and address needs and prepare them for their return to the community so that they can cope with the challenges they face in freedom and to provide them with the assistance and supervision they will need in order to integrate as successfully as possible into the community. Institutional and community programs need to complement and focus on risk factors, including: education, employment, housing, drug and alcohol addiction, mental health, social networks and cognitive skills and attitudes. A key aspect of effective reintegration interventions is understanding the factors that put them at risk and hamper their normal functioning in society. With such intervention combined with the law, it can be made possible for prisons to become true rehabilitation sites. Also, a more thorough understanding of the resistance process can provide valuable knowledge of risk assessment procedures on how best to treat perpetrators. The role of the family in reintegration after release from prison is indisputable, as it can have a strong impact on the perpetrator's future and provide him with much needed support. community, which includes probation. Probation is expected to make a significant contribution to the prevention and prevention of crime, cooperation with other institutions related to the reintegration of perpetrators, the unburdening of overcrowded prison facilities and the full re-socialization of perpetrators of crime.

Adolescenti su sve osobe koje prelaze iz djetinstva u odraslu dob. Dobna granica adolescencije kreće se od 11-te do 25-te godine života. To je burno razdolje popraćeno različitim promjenama u kojem bitnu ulogu ima podrška obitelji i vršnjaka kako bi adolescent prihvatio novonastale promjene i prilagodio se na najbolji mogući način. U ovom radu biti će riječ o anoreksiji nervozi. Konkretnije, objasnit će se što je anoreksija nervoza, koje su njezine karakteristike, ciljevi i načini liječenja. Anoreksija nervoza označava težak gubitak apetita, a nervoza ukazuje da su razlozi emocionalne naravi. Dijagnosticira se u 17-oj godini života adolescenata, a osnovni kriterij po kojem se dijagnosticira je niska tjelesna težina dok je glavna karakterisktika anoreksije nervoze snažna potreba kontroliranja unosa hrane i tjelesne mase. Nadalje u radu će biti riječ o liječenju i ciljevima liječenja. Prvi cilj je uvijek postizanje težine koja ne ugrožava zdravlje oboljelog, a drugi je uklanjanje straha od dobivanja na težini. Liječenje treba biti multidisciplinarno, zajedno s pedijatrima, gastroenterolozima, psihijatrima i drugima... Vrlo je bitno na vrijeme prepoznati simptome i stručno pristupiti pacijentu. Poremećaje prehrane ne smije se olako shvaćati jer su ozbiljan zdravstveni problem koji narušava cjelokupno zdravlje i kvalitetu života oboljelog., Adolescents are all people who transition from childhood to adulthood. The age limit of adolescence ranges from 11 to 25 years of age. It is a turbulent gap accompanied by various changes in which the support of family and peers plays an important role in order for the adolescent to accept the new changes and adapt in the best way possible. This paper will deal with anorexia nervosa. More specifically, it will be explained what anorexia nervosa is, what its characteristics, goals, and treatments are. Anorexia nervosa signifies severe loss of appetite, and nervousness indicates that the reasons are emotional in nature. It is diagnosed at the age of 17, and the basic criterion by which it is diagnosed is low body weight, while the main characteristic of anorexia nervosa is the strong need to control food intake and body weight. Furthermore, the paper will discuss treatment and treatment goals. The first goal is always to achieve a weight that does not endanger the health of the patient, and the second is to eliminate the fear of gaining weight. Treatment should be multidisciplinary, together with pediatricians, gastroenterologists, psychiatrists and others ... It is very important to recognize the symptoms in time and approach the patient professionally. Eating disorders should not be taken lightly because they are a serious health problem that impairs the overall health and quality of life of the patient.

Pitanje postojanja i postavljanja granice između profesionalnog i privatnog života savjetovatelja rijetko je prisutna tema u javnosti te se brizi o mentalnom zdravlju savjetovatelja ne daje dovoljno pozornosti. Dapače, postoji uvjerenje o skoro pa nadnaravnoj sposobnosti da lako rješavaju tuđe probleme, dok svoje ni nemaju, koje stvara dodatan pritisak na savjetovatelje. Sukob njihovih uloga djeluje kao začarani krug jer ne brinući o sebi kao osobi, posljedice se uočavaju i u profesionalnom smislu, a u konačnici se očituju i u odnosu s korisnikom. Kontratransfer, empatija te stres i profesionalno sagorijevanje su izazovi s kojima se savjetovatelji susreću u svojem svakodnevnom radu i koji mogu dovesti do brojnih negativnih posljedica. Pritom postoje i određeni mehanizmi kojima se stručnjaci mogu poslužiti kako bi održali vlastitu stabilnost u balansiranju između profesionalnog i privatnog života. Supervizija, profesionalni rast i razvoj, razvijanje emocionalne i socijalne inteligencije te raznovrsni doprinosi privatnog života profesionalnom, mogu biti od velikog značaja za ove stručnjake, ali i za njihove korisnike., The issue of the existence and setting the boundary between the professional and private life of a counselor, is rarely present topic in public and not enough attention is paid to the mental health care of counselors. There is a belief in an almost supernatural ability to easily solve other people's problems, while they do not have their own, which creates additional pressure on counselors. The conflict of their roles is seen as a vicious circle - by not caring about themselves in private life, the consequences are noticed in a professional field, and ultimately manifested in the relationship with the patient. Countertransference, empathy, stress and burnout are challenges that counselors face in their daily work and can lead to a number of negative consequences. There are also certain mechanisms that professionals can use to maintain their own stability in balancing between professional and private life. Supervision, professional growth and development, emotional and social intelligence and various contributions of private life to professional, can be of great importance for these professionals,but also for their patients.

Mladi koji ispadaju iz srednjoškolskog sustava obrazovanja predstavljaju društveni problem koji pridonosi socijalnoj isključenosti i dugotrajnoj nezaposlenosti mladih, no u Hrvatskoj je nedovoljno istražen. Kao takav je prepoznat i od strane Europske unije te je smanjenje postotka mladih koji ispadaju iz srednjoškolskog sustava obrazovanja jedan od bitnih ciljeva strategije Europa 2020. U radu su predstavljeni razni rizici koji mogu dovesti do ispadanja mladih iz sustava obrazovanja, a to su rizici na individualnoj, obiteljskoj i školskoj razini te oni mogu biti povezani sa odnosima s vršnjacima i okolinom. Zbog toga je bitno utvrditi način praćenja mladih koji ispadaju iz srednjoškolskog sustava obrazovanja kako bi im se na vrijeme pružila podrška i pomoć pri zapošljavanju ili nastavku obrazovanja., Dropping out of the Secondary School system it is a problem that is contributing to social exclusion and long-term youth unemployment. This is a problem that hasn't been sufficiently researched in Croatia. It has been recognized by the European Union and one of the key objectives of the Europe 2020 strategy is reducing the percentage of youth who drop out of the Secondary School system. There are several risks that can lead to dropping out of the Secondary School system, and they can be individual, family and school related. They can also be related to relationships with peers and the environment. Therefore, it is important to establish a way of monitoring youth who drop out of the Secondary School system in order to provide prompt support and assistance in employment or continuing education.

Cilj ovog rada usmjeren je na prikaz postojećih tretmana za mlade u sukobu sa zakonom. Mladima koji počine prekršaj ili kazneno djelo izreći će se određena sankcija u skladu s Prekršajnim zakonom, Zakonom o sudovima za mlade ili Zakonom o kaznenom postupku. Sankcije mogu biti izvaninstitucionalne, poluinstitucionalne ili institucionalne. U navedenim zakonima se kao sankcije navode odgojne mjere, kazne (novčana kazna i kazna maloljetničkog zatvora) te zaštitne ili sigurnosne mjere. Svrha izricanja sankcija je rehabilitacija i resocijalizacija maloljetnika, a cilj je usmjeren na promjenu osobnosti i ponašanja maloljetnika. Važno je procijeniti koje su karakteristike maloljetnika dovele do počinjenja prekršajnog ili kaznenog djela te je potom ključno tretmanske programe individualizirati, odnosno odrediti u skladu s tim karakteristikama. Tretmanski programi obuhvaćaju tri razine: opće metode programa (obrazovanje, rad i slobodno vrijeme), posebne programe tretmana (za posebne kategorije maloljetnika, odnosno ovisnike i nasilnike) i male rehabilitacijske programe (za rješavanje nekih specifičnih problema). Vrlo je važan način organizacije rada u institucijama te se kao ključni uvjeti za uspješnost tretmana navode veličina grupe, stručno osoblje i način rada s maloljetnicima (grupni, individualni ili rad pomoću ostalih metoda). Navedeni uvjeti često nisu ispunjeni te je, u skladu s time, uspješnost provedbe tretmana umanjena., The aim of this paper is to present existing treatments for youth in conflict with the law. Young people who commit a misdemeanor or criminal offense will be sanctioned in accordance with the Misdemeanor Act, the Juvenile Courts Act or the Criminal Procedure Act. Sanctions can be extra-institutional, semi-institutional and institutional. In the aforementioned laws, sanctions are upbringing measures, penalty (fine and juvenile imprisonment) and protective or security measures. The purpose of imposing sanctions is the rehabilitation and re-socialization of minors and the aim is to focused on changing personality and behavior of minors. It is important to assess which youth characteristics led to the commission of the misdemeanor or criminal offense, and then it is key to individualize the treatment programs and to determine them in accordance with these characteristics. Treatment programs cover three levels: general program methods (education, work and free time), special treatment programs (for special categories of minors – addicts and bullies) and small rehabilitations programs (to solve some specific problems). The work organization in institution is very important and as key conditions for successful treatment are listed group size, professional staff and working approach with minors (group, individual or work with other methods). These conditions often are not met which leads to lesser treatment effectiveness.

Napretkom znanosti u mnogim područjima, a osobito u medicini, kao i poboljšanjem uvjeta života - produžio se i životni vijek ljudi. Starost je razdoblje koje dolazi pod kraj života i prate ga različite psihičke i fizičke promjene. Tijekom života osobe se prilagođavaju različitim situacijama u kojima se nađu, suočavaju se s promjenama slike o sebi i mijenjaju svoj svakodnevni način života i navike. U ovom radu će biti riječi o različitim ulogama koje osobe preuzimaju starenjem, na koji način ulazak u starost oblikuje njihov svakodnevni život i kako njihova starost oblikuje društvo i ljude., Progress of science in many different fields, especially in medicine, and improvements of life conditions has resulted in extension of human lifespan. Old age is a period that comes in the end of life and is followed by different mental and physical changes. Through life people adjust to different situations they found themselves in, they face self-image change and change their everyday lifestyle and habits. This paper reviews different roles people adapt to while getting older, how the transition to old age form their everyday life and their age shape society and people.

U prvom dijelu rad govori o mladima te rizicima i izazovima s kojima se mogu suočiti. Bavi se problematikom internaliziranih kao i eksternaliziranih poremećaja u ponašanju. Zatim pruža pregled pet teorija o razvoju identiteta čiji su predstavnici Sigmund Freud, Erik Erikson, Gordon Allport, Abraham Maslow i Carl Rogers. Kroz njihove teorije prikazuju se procesi odrastanja, formiranja ličnosti i potencijalnih zapreka u razvoju na koje osoba može naići. Socijalni rad predstavljen je kao samostalno područje djelatnosti, ali i kroz koristi koje ima od teorija o razvoju identiteta., The first part of this paper talks about the youth, and the risks and challenges they can face. It deals with the problematics of internalised and externalised behaviour problems. The paper gives a review of five identity theories whose representatives are Sigmund Freud, Erik Erikson, Gordon Allport, Abraham Maslow and Carl Rogers. Their theories demonstrate the processes of growing up, forming of an identity and facing potential obstacles in their path. Social work is represented as an independent field, but also through the benefits it has from thoes identity theories.

Svako dijete ima pravo živjeti u obitelji u kojoj će se osjećati sigurno, prihvaćeno i voljeno. U većini slučajeva to pruža biološka obitelj, ali postoje situacije kada dijete to ne može dobiti u vlastitoj obitelji. Zbog toga su razvijeni različiti oblici alternativne skrbi o djeci, a jedan od njih je udomiteljstvo, koje djetetu pruža obiteljsku atmosferu i skrb izvan njegove vlastite obitelji. Iako je dijete korisnik te usluge, o njegovom se mišljenju o udomiteljstvu ne zna puno, a stručnjaci u procesu izdvajanja i smještaja djeteta rijetko uključuju i dijete i njegove želje u proces donošenja odluka. Pregledom literature utvrđeno je da djeca većinom imaju pozitivan stav prema udomiteljstvu. Osim prikaza aktualnog stanja udomiteljstva, svrha ovog rada upoznati se sa perspektivom djece i saznati kakvo je njihovo viđenje udomiteljstva, koje su njihove potrebe ta kako unaprijediti sustav sukladno potrebama djece., Every child has the right to live in a family in which they will feel safe, accepted, and loved. In most cases, this is provided by the biological family, but there are situations when a child cannot get that in their own family. As a result, various forms of alternative child care have been developed, one of which is foster care, which provides the child with a family atmosphere and care outside of his or her own family. Although the child is a user of this service, not much is known about his opinion on foster care, and experts in the process of separation and placement of the child rarely include the child and his wishes in the decision-making process. A review of the literature found that children mostly have a positive attitude towards foster care. In addition to presenting the current state of foster care, the purpose of this paper is to get acquainted with the perspective of children and find out what is their view of foster care, what are their needs, and how to improve the system following the needs of children.

Obitelj je primarna socijalizacijska jedinica svih ljudi te se stoga smatra izuzetno bitnim rizičnim i zaštitnim čimbenikom u razvoju društveno neprihvatljivog ponašanja kod mladih osoba. Svaka obitelj je jedinica za sebe i ima različita pravila i međusobne odnose. Potrebno je proučiti različite rizične i zaštitne čimbenike kako bi se pravovremeno moglo reagirati prema rizičnim čimbenicima koji utječu na razvoj društveno neprihvatljivog ponašanja. Neki od obiteljskih čimbenika su obiteljska struktura, dimenzije i stilovi roditeljstva, nasilje u obitelji, kriminalitet roditelja i socioekonomski status obitelji. Pritom su rizični čimbenici na primjer neadekvatno roditeljstvo, disfunkcionalna obiteljska struktura, nesigurna privrženost, asocijalna ponašanja roditelja itd. Potrebno je raditi na razvijanju zaštitnih čimbenika kako bi se obiteljima pružila odgovarajuća podrška i kako bi ih se osnažilo u nastojanjima da se samostalno nose s problemima na konstruktivan način i ne izgube svoju ulogu u razvoju i odgoju mladih osoba., Family is the primary socialization unit for all people and is therefore considered as an extremely important risk and protective factor in the development of socially unacceptable behaviour of youth. Each family is a unique unit and every family has its own rules and interpersonal relations. It is important to study different risk and protective factors so that a timely reaction to these factors that have an impact in the development of socially unacceptable behaviour would be possible. Some of the family factors are family structure, dimensions of parenting and parenting styles, family violence, parent's crime history and socioeconomic status. The examples of risk factors are inadequate parenting, dysfunctional family structure, insecure attachment, antisocial parental behaviour etc. It is important to work on the development of protective factors so that the families can get the support they need and to strengthen them to deal with problems in a constructive way and not lose their role in the development of youth.

U ovom radu je bio cilj predstavitiokolnosti odrastanja djece čiji su roditelji u zatvoru, stavljajući naglasak na to s kakvim specifičnostima se djeca suočavaju. U radu je navedeno kako djeca kojima su roditelji u zatvoru imaju rizik od stigmatizacije, diskriminacije, poteškoća u fizičkom i psihičkom zdravlju, potencijalnim gubitkom hranitelja tj. rizikom od siromaštva zbog toga što roditelj hranitelj odlaskom u zatvor gubi prihode. Nadalje, ta djeca mogu biti žrtve nasilja, kasnije imati veći rizik od počinjenja kaznenih djela i slično. Važno je istaknuti kako se djecikojima su roditelji u zatvoru krše brojna prava koja su ima zajamčena Konvencijom o pravima djeteta, kao i nacionalnim zakonodavstvom. Ovoj populaciji je savjetovanje bitno radi prevladavanja poteškoća s kojima se nalaze te je tu bitna uloga stručnjaka koji će provoditi savjetovanje da zna specifične okolnosti situacije, od same kazne roditelja, do toga što djeca doživljavaju i do kojih promjena je došlo. Prije samog savjetovanja važno je utvrditi da li je djetetu stručna pomoć potrebna, gdje postoje točno određeni kriteriji. Za savjetovanje djeteta je važno da stručnjak uspostavi povjerenje, prilagodi jezik djetetu, koristi igru u kombinaciji s verbalnim metodama, uzme djetetov problem kao ozbiljan i dozvoli djetetu da samo odredi cilj intervencije., In this paper, the aim was to present the circumstances of growing up of children whose parents are in prison, emphasizing the specifics that children face. The paper states that children whose parents are in prison have a risk of stigmatization, discrimination, difficulties in physical and mental health, potential loss of breadwinners, ie the risk of poverty because the breadwinner parent loses income by going to prison. Furthermore, these children may be victims of violence, later have a higher risk of committing crimes and the like. It is important to point out that children whose parents are in prison violate many of the rights guaranteed by the Convention on the Rights of the Child, as well as national legislation. Counseling is important for the population of children in order to overcome the difficulties they face. The role of the expert who will conduct counseling is important to know the specific circumstances of the situation, from the parents' punishment, to the children experience and to what changes have occurred in the process. Before counseling, it is important to determine whether the child needs professional help, where we use specific criteria. To counsel a child, it is important for the professional to establish trust, to adjust the child’s language, to use play in combination with verbal methods, to take the child’s problem as serious, and to allow the child to determine the goal of the intervention itself.

U ovom diplomskom radu daje se pregled razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj iz zdravstvenog aspekta. U njemu je sadržan povijesni pregled nastanka palijativne skrbi te definicija i filozofija iste kako bi se što bolje razumio kontekst razvoja, stvaranja, usklađivanja i primjene standarda i normi kako na europskoj razini tako i na nacionalnoj. Palijativna skrb se sastoji od tri razine, a počiva na vrijednostima koje su zajedničke svim zemljama Europe. Proces sustavnijeg uređenja palijativne skrbi brojnim zakonskim i podzakonskim aktima iz područja zdravstva započeo je 2003. godine, a još od početka devedesetih godina XX. stoljeća istaknuti su se pojedinci zalagali za razvoj palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj. Ulaskom u Europsku uniju i prilagodbom nacionalne zdravstvene politike europskim smjernicama započelo je sustavnije uređenje palijativne skrbi. Ministarstvo zdravstva ima ključnu ulogu u razvoju palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj kao tijelo koje provodi zdravstvenu politiku, uređuje zdravstveni sustav te kreira zakonodavna rješenja i podzakonske akte na kojima se temelji razvoj palijativne skrbi. Palijativna skrb u Republici Hrvatskoj nije definirana posebnim zakonom već je organizirana unutar postojećeg sustava na svim razinama zdravstvene skrbi, a između 25 000 i 45 000 bolesnika godišnje ima potrebu za nekim oblikom palijativne skrbi. Provodi se na primarnoj i sekundarnoj, a po potrebi i na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Socijalni radnici, sa svojim znanjem i vještinama, čine važnu kariku u pružanju palijativne skrbi i značajan su dio interdisciplinarnog tima. U radu je sadržan pregled organizacijskih oblika palijativne skrbi, a ističe se i važnost hospicija kao mjesta u koje se primaju bolesnici na kraju života, kada se iscrpe mogućnosti njihovog liječenja u bolnici, a nemaju mogućnost kvalitetne skrbi u vlastitim domovima. Također se navodi procjena potreba i resursa u palijativnoj skrbi, nastala na temelju Nacionalnog programa razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj 2017.-2020. kojeg je donijelo Ministarstvo zdravstva., In this thesis a review of the development of the palliative care in the Republic of Croatia has been given from the aspect of healthcare. It contains a historical overview of the placement of the palliative care, its definition and philosophy in order to understand more precisely the context of development, creation, harmonization and application of standards and norms, both at European and national level. The palliative care consists of three levels based on values common to all European countries. The process of regulating palliative care by numerous laws and bylaws in the field of the health care began in 2003, but since the early 1990s, prominent individuals have devoted their attention to the development of palliative care in the Republic of Croatia. Becoming a member of the European Union and the adjustment of national policy to the European guidelines palliative care system has led to improvement in regulation of the palliative care in Croatia. The Ministry of Health has a key role in the development of the palliative care in the Republic of Croatia as an institution that implements health policy in the system and creates legislative decisions and bylaws on which the development of palliative care is based. The palliative care in the Republic of Croatia is not defined by a special law, but is organized within the existing system in all aspects of health care, and between 25,000 and 45,000 patients a year need mandatory palliative care. The palliative care consists of primary and secondary level, and if necessary, an additional tertiary level of the health care. The social workers, with their knowledge and skill set, have a significant role in the palliative care and they are an important part of the interdisciplinary team. The thesis provides an overview of organizational forms of the palliative care and emphasizes the importance of hospice as a place where patients are admitted at the end of their lives, with no possibility of a hospital treatment or treatment at their homes. This thesis also provides information about needs and resources in the palliative care, created by the National Program for the Development of Palliative Care in the Republic of Croatia 2017-2020. published by the Ministry of Health.

Razvod braka sa sobom donosi brojne neizbježne promjene (emocionalne, ekonomske, pravne) te u velikoj mjeri utječe na život svih članova obitelji. Od roditelja se očekuje da u kratkom vremenu nakon donošenja odluke o razvodu, donesu i druge teške odluke vezane za život njihove zajedničke djece i organizaciju roditeljske skrbi nakon razvoda. Tijekom razvoda roditelji se nose s velikim stresom, intenzivnim emocijama i doživljajem gubitka. U suočavanju sa stresnim situacijama koje donosi razvod te u reorganizaciji obiteljskog života i roditeljske skrbi nakon razvoda, bivšim partnerima od velike pomoći može biti pomoć stručnjaka, ali i neformalna podrška članova obitelji i drugih bliskih osoba. Ovaj rad govori o multidimenzionalnosti uspješnog suroditeljstva nakon razvoda te ključnim uvjetima za njegovo ostvarivanje. U radu se ističe da su međusobno pružanje pomoći i poštovanje bivših supružnika ključan preduvjet za zaštitu najboljeg interesa zajedničke djece nakon razvoda braka., Divorce brings a lot of inevitable changes with it (emotional, economic, and legal ones) and greatly affects the lives of all family members. Shortly after deciding to get divorced, parents are expected to make other difficult decisions regarding the lives of their joint children and the organization of parental care after the divorce. During the process of divorce, parents have to cope with a great amount of stress, intense emotions, and the feeling of loss. While coping with stressful situations that are caused by the divorce and reorganizing the family life and parental care after divorce, the help of the experts, but also the informal help of family members and other close people can be of great help to the divorced partners. This paper discusses the multidimensionality of successful co-parenting after divorce and the key conditions for its realization. The paper emphasizes that mutual assistance and respect for the ex-spouses are the key preconditions for protecting the best interests of joint children after divorce.

Probacijska služba u Hrvatskoj je novi sustav vladine službe koja se financira iz državnog proračuna. Izvršavanje probacijskih poslova je u nadležnosti Sektora za probaciju koji je unutarnja ustrojstvena jedinica Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa. Sukladno Zakonu o probaciji, u članku 1. stavku 2. se određuje: „Probacija je uvjetovana i nadzirana sloboda počinitelja kaznenog djela tijekom koje službenici probacije provode postupke usmjerene na smanjenje rizika da počinitelj ponovi kazneno djelo.“ U Republici Hrvatskoj probacijska služba nije usmjerena samo na nadzor počinitelja već na njegovu resocijalizaciju i reintegraciju u zajednicu, balansirajući komponentama retribucije i rehabilitacije. U okviru probacijske službe uglavnom rade socijalni radnici, socijalni pedagozi, psiholozi i pravnici. Stručnjaci su to pomažućih profesija koji imaju kompetencije za psihosocijalni rad, te im vještine pomažu u pomaganju ljudima za nošenje sa različitim osobnim i životnim poteškoćama. Iz godine u godinu broj zaprimljenih predmeta probacijskih ureda se povećava, te vidljivo je da je za zadržavanje visoke kvalitete obavljanja posla potreban i veći broj zaposlenih službenika. Također, potrebno je dodatno i konstantno educirati službenike, kako bi pratili suvremene trendove i bili uspješni u izvršavanju svojih poslova., Probation system in Croatia is a new system of government services financed from the state budget. Probation work is the responsibility of the Department of probation, which is an internal organizational unit of the Department of prison and probation of the Ministry of Justice. In the law of probation in article 1, paragraph 2 is written: "Probation is conditioned and controlled freedom of offender during which probation officers are implementing a program aimed at reducing the risk that the offender repeats the offense." In Croatia, the probation service is not directed only to control the offender but on his re-socialization and reintegration into the community, balancing components of retribution and rehabilitation. Within the probation service usually work social workers, social pedagogues, psychologists and lawyers. Experts in helping professions who have competence in psychosocial work, and their skills assist in helping people to cope with a variety of personal and life's difficulties. Year after year, the number of cases received in probation offices is increasing, and it is evident that for maintaining high quality of work is required to employ more probation officers. In the end it is necessary to educate and to track current trends so probation officers can be successful in performing their jobs.

Savjetovanje za svoj glavni cilj ima postići dobrobit korisnika. Kako bi se ta dobrobit postigla nužno je usklađivanje vrijednosti savjetovatelja i vrijednosti određene kulture ili profesije s procesom u kojem će savjetovatelj i korisnik zajedničkim snagama dovesti do određenog pomaka. Razne literature, pa i Etički kodeksi pomažućih profesija daju smjernice za djelovanje stručnjaka u radu s ljudima, a koje se temelje na vrijednostima, obično humanističkim, koje se u tim profesijama njeguju. Pretpostavka je i da savjetovatelji njeguju humanističke vrijednosti koje su ih potaknule na bavljenje savjetodavnim radom, no to nije isključiva situacija pa savjetovatelj u proces savjetovanja može donijeti i neke vrijednosti koje nisu u skladu s profesijom u okviru koje provodi savjetovanje pa se javlja pitanje kako postupiti u tim situacijama. Također je moguća situacija nesklada između različitih vrijednosti navedenih u Etičkom kodeksu i pojave etičkih dilema za koje ovaj rad nudi nekoliko rješenja., Main goal of counseling is to provide benefit and welfare for its client. In order to achieve this benefit, it is necessary that the values of a counselor and those of a particular culture or profession are in harmony with the counseling process, in which the counselor and his client are leading towards a certain progress with their strengths united. The various literary and Codes of Ethics provide guidelines for the work of experts that are working with people. These guidelines are based on values which are nurtured in these professions and that are usually humanistic. It is also assumed that counselors nurture humanistic values and that these values were their main motivation for engagement with counseling work. But, this is not an exclusive situation. Values that are not in line with the profession within which the counselor is conducting counseling can also being brought in the counseling process. Also a possible disagreement can happen between the various values contained in the Code of Ethics that leads to ethical dilemmas, so it is necessary to determine how these ethical dilemmas can be solved.

U završnom radu naglasak je na nasilnim ponašanjima koje doživljavaju učenici od strane njihovih vršnjaka u školama. U radu su izdvojena značajna istraživanja o učestalosti i pojavnosti vršnjačkog nasilja u Hrvatskoj koja prikazuju stanje u našim školama. Prema nacionalno reprezentativnom uzorku 14.8% čine žrtve, 6.3% nasilnici te 14.8% nasilnika-žrtva. Koliko je vršnjačko nasilje rašireno prikazuju podaci UNESCO-a koji navodi da je u svijetu, jedan od tri učenika bio zlostavljan. Sudionici u vršnjačkom nasilju su žrtva, nasilnik, nasilnik-žrtva i promatrač, od kojih upravo nasilnik-žrtva iskazuje najviše psihosocijalnih poteškoća i rizika od autodestruktivnog ponašanja. U zakonodavnom okviru obuhvaćeni su zakonski dokumenti koji nalažu obvezu zaštite djece od svih oblika nasilja. Škola i nastavnici imaju važnu ulogu u razvoju djece tako da je bitno da prepoznaju i reagiraju na nasilje, kako bi poduzeli mjere zaštite djece i prevenirali buduće nasilno ponašanje. Uloga školskog socijalnog radnika je također važna jer pruža usluge djeci uključenih u nasilne postupke. Kako bi se problem vršnjačkog nasilja smanjio, neizostavni su programi prevencije putem kojih učenici uče konstruktivne i pozitivne međusobne odnose, dok učitelje educira kako pružiti kvalitetnu podršku i zaštitu., The paper focuses on the violent behaviors that students experience from their peers in school. Significant research of the frequency and incidence of peer violence in Croatia has been selected in the paper, which shows the situation in our schools. According to the nationally representative sample, 14.8% are victims, 6.3% are bullies and 14.8% are bully-victims. UNESCO data show how widespread peer violence in the world is, specifically one in three students was abused. Participants in peer violence are the victim, the bully, the bully-victim and bystander. The most psychosocial difficulties and risks of self-destructive behavior were determined in the bully-victim. The legislative framework includes legal documents that directed the protection of children from all forms of violence. Schools and teachers play an important role in the development of children, so it is important that they recognize and respond to violence, take child protection measures and prevent future violent behavior. The role of the school social worker is also important because it provides services to children involved in abusive behavior. Prevention programs through which students learn constructive and positive relationships are key for reducing peer violence. Moreover, through prevention programs, teachers are educated to provide quality support and protection to children.

U posljednje vrijeme sve češće se postavlja pitanje mogu li penalne institucije obavljati ulogu resocijalizacije počinitelja kaznenih djela ili ipak obavljaju samo ulogu kažnjavanja? Danas se sve aktivnije poduzimaju značajniji koraci u unapređenju penalnih institucija te se stavlja naglasak na ulogu rehabilitacijskog pristupa, odnosno individualiziranog pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora. Od izrazite je važnosti pravodobna procjena tretmana zatvorenika te kontinuiran rad na pripremi za otpust. Ono što se pokazalo korisnim kada je riječ o resocijalizaciji počinitelja kaznenih djela, je upravo njihovo uključivanje u programe obrazovanja te uključivanje u rad tijekom izdržavanja kazne radi stjecanja radnih navika, ali i lakšem zapošljavanju nakon otpusta. Također, kvalitetnoj pripremi za otpust pridonose i pogodnosti koje zatvorenici imaju, od kojih se najznačajnija pokazala pogodnost izlaska, gjde se zatvorenika postepeno priprema na život koji ga čeka na slobodi. Nakon otpusta vrlo važnu ulogu u resocijalizaciji ima probacijski sustav u suradnji sa zatvorima i kaznionicama, ali i sustavom za socijalnu skrb te organizacijama civilnog društva i lokalnom zajednicom. Bitno je staviti naglasak na jasno definiranim ciljevima tretmana i procesa pripreme za otpust te međuresornoj suradnji nakon otpusta zatvorenika kako ne bi došlo do neuspješnog procesa resocijalizacije i ponovnog povratka u penalu instituciju., In light of recent events, a question arises whether penalty institutions enforce the role of prisoners resocialization, or they just solely serve the role of punishment. Nowadays, significant steps are being undertaken with the goal of penalty institutions improvement, leading to a surge in emphasizing the role of rehabilitation approach towards the prisoner, which is based on the individual treatment of executing a sentence of imprisonment. The most relevant factor in the process of resocialization is the preparation of a prisoner’s release during the sentence serving. Studies have shown that participation in education programs and work activities during the sentence serving proved useful (enhanced job searching process, development of working habits etc.) in the resocialization process. Upon the release, the probation system has a crucial role in the process of resocialization of prisoners along with the prison system, social welfare system, non-governmental organizations, and local community. It is necessary to highlight the goals of resocialization treatment and the release preparation process, along with interdepartmental cooperation in order to facilitate the successful rehabilitation process and avoid recidivism.

Udomiteljstvo kao oblik skrbi za djecu izvan vlastite obitelji podrazumijeva osiguranje adekvatnog i kvalitetnog smještaja u udomiteljskim obiteljima ili domovima za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Prilikom smještaja i boravka djeteta u udomiteljskoj obitelji, udomitelji se mogu susresti s raznim teškoćama za koje ih je važno pripremiti, ali i osposobiti da ih znaju prepoznati i primjereno reagirati. Stoga je edukacija udomitelja vrlo važan čimbenik, kako u procesu dobivanja dozvole za bavljenjem udomiteljstvom tako i za vrijeme smještaja djece kako bi se osigurao adekvatan razvoj djece i očuvala njihova dobrobit. Kroz rad će biti prikazano stanje edukacija udomitelja za djecu u Hrvatskoj, izazovi i mogućnosti za unaprjeđenje edukacija, nekoliko različitih modela edukacija udomitelja za djecu te prijedlog njihove klasifikacije edukacija radi lakšeg snalaženja u literaturi i praksi., Foster care as a form of a care for children who live outside their own families involves ensuring an adequate and quality accommodation in foster families or children's homes. During the child's placement and stay in the foster family, the foster cares may encounter various difficulties and it is important to prepare them for that, also they need to be trained how to recognize those difficulties and respond appropriately. Therefore, education of a foster parent is a very important factor, both in the process of getting a foster care permission but also during the children's stay in order to ensure adequate development of the children and to preserve their well-being. The aim of this thesis is to present the status of a foster parent education in Croatia, the challenges and opportunities for improving the education, several different models of a foster parent education and a proposal for their classification for easier references in a bibliography and practice.

U Republici Hrvatskoj provedeno je vrlo malo istraživanja koja se bave tematikom percepcije vlastite budućnosti zatvoreničke populacije, a pogotovo žena. Ovaj rad bavi se percepcijom budućnosti zatvorenica u Kaznionici Požega, a ono što je u fokusu istraživanja je kako zatvorenice vide svoju budućnost te s kojim izazovima misle da će se nakon otpusta morati suočiti. Također, temelj rada je kvalitativno istraživanje u kojemu su se podaci prikupljali putem polustrukturiranih intervjua. U istraživanju je sudjelovalo devet zatvorenica koje su se u trenutku provedbe istraživanja nalazile na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Požegi. Rezultati su pokazali da zatvorenice svoju budućnost vide pozitivno, ali svjesne su određenih poteškoća i izazova s kojima će se morati suočiti nakon otpusta. Osim toga, u radu je prikazan i zakonski okvir otpusta, teorija osnaživanja i uloga stručnjaka s naglaskom na uključenost socijalnog rada kao profesije., In the Republic of Croatia there is not many existing research of future perception of prisoners, especially woman. This paper adresses the future perception of female prisoners in Požega penetentiary and focus is on how female prisoners see their future and what challenges they think will have to face after release. Also, the paper is based on qualitative research in which data are collected trough semi-structured interviews. In this research participated nine female prisoners who were serving a prison sentence at the Požega penetentiary at the time of conducting research. The results showed that female prisoners their future see positively, but they are aware of certain difficulties and challanges they will have to face after release. Also, the paper will deal with the legal framework for dismissal, the theory of empowerment and role of experts with an emphasis on the inclusion of social work as a profession.

Kazna zatvora se već dugo vremena smatra pravednom reakcijom društva i upozorenje počiniteljima da prestanu činiti kaznena djela, ali i kao jedan od najefikasnijih načina borbe protiv kriminaliteta. Svrha kazne zatvora postaje resocijalizacija počinitelja kaznenih djela s ciljem promjene ponašanja i stavova, kako bi po izlasku na slobodu živjeli u skladu sa zakonima i društvenim normama. Izlazak na slobodu, povratak u zajednicu i prilagođavanje nije lagan zadatak. Upravo zbog toga važnu ulogu ima ustanova u kojoj zatvorenik izdržava kaznu zatvora. Mogućnosti za resocijalizaciju unutar penološke ustanove prvenstveno će ovisiti o društvenom shvaćanju svrhe kažnjavanja i izvršenja zatvorske kazne, demografskih, penoloških i kriminoloških karakteristika počinitelja kaznenih djela, procjenjenog stupnja rizika i potreba, vrstama i sadržajima tretmana te čimbenicima koji će izravno utjecati na motivaciju zatvorenika za sudjelovanje u ponuđenim resocijalizacijskim mogućnostima u ustanovi. Cilj ovog rada je pregledom domaće i strane literature istražiti suvremene resocijalizacijske oblike u penološkom sustavu te važnost programa tretmana u svrhu resocijalizacije počinitelja kaznenih djela, odnosno njihovo osposobljavanje za život na slobodi. Budući da se u današnjem postmodernom i nesigurnom svijetu neprestano bilježi povećanje zatvorske populacije, a tema je relativno rijetko zastupljena u domaćoj literaturi, čini se korisnim obraditi ovu temu kako bi dobili uvid u spoznaje koje bi mogle doprinijeti razvoju resocijalizacijskih oblika u zatvorskom sustavu., Imprisonment has long been regarded as a rightful reaction by society and a warning to perpetrators to stop committing crimes, but also as one of the most effective ways of figting against crime. The purpose of imprisonment is to resocialize the perpetrators of criminal offenses with the aim of changing their behavior and attitudes, in order to live in accordance with laws and social norms upon their release. Leaving jail, giving back to the community and adjusting is no easy task. For this reason, the institution in which the prisoner is serving a prison sentence plays an important role. Opportunities for re-socialization within the penitentiary institution will depend primarily on the social understanding of the purpose of punishment and imprisonment, the demographic, penological and criminological characteristics of the offender, the estimated degree of risk and need, the types and contents of the treatment, and factors that will directly affect the prisoner's motivation to participate in the offered re-socialization opportunities in the institution. The aim of this paper, reviewing domestic and foreing literature, is to explore contemporary re-socialization forms in the penological system and the importance of treatment programs for the purpose of re-socialization of offenders, i.e. enable them to live at large. Given that in today's postmodern and insecure world there is a constant increase in the prison population, and the topic is relatively rarely represented in domestic literature, it seems useful to address this topic in order to gain insights that could contribute to the development of resocialization in the prison system.

Moderne tehnologije u pomažuću praksu uvode nove načine na koje se mogu pružati usluge korisnicima. U skladu s time dolazi i do razvoja e-savjetovanja, koje se u praksi može pojaviti kao sinkronizirano i nesinkronizirano e-savjetovanje. U fokusu ovog rada bit će iskustva stručnjaka u provedbi nesinkroniziranog e-savjetovanja za djecu i mlade. Istraživanje je obuhvatilo šest stručnjaka koji se bave provedbom nesinkroniziranog e-savjetovanja. Korištena metoda prikupljanja podataka u radu bila je online fokusna grupa. U radu će biti prikazane koristi i izazovi korištenja nesinkroniziranog e-savjetovanja, kao i preporuke stručnjaka za unaprjeđenje provedbe nesinkroniziranog e-savjetovanja. Prednosti nesinkroniziranog e-savjetovanja koje ističu stručnjaci su: veća pristupačnost za osobe s invaliditetom, povećana dostupnost, disocijativna anonimnost, prednost pisanog načina komunikacije, virtualna dezinhibicija te vrijeme odgode između upita i odgovora. Kao rizike stručnjaci izdvajaju nemogućnost komunikacije licem u lice, nepostojanje povratne informacije o korisniku, izazove dostupnosti i nastavka komunikacije s korisnikom te testiranje nesinkroniziranog e-savjetovanja neozbiljnim upitima. Ono što bi unaprijedilo provedbu nesinkroniziranog e-savjetovanja su kontinuirane edukacije na ovom području, uključivanje većeg broja zaposlenika, uključivanje fakulteta u edukaciju te pozitivni primjeri iz prakse., In the practice of social services, new technologies bring new ways for services to be brought to their users. In accordance with the trend, along comes online counseling, which in practice, can be synchronous or asynchronous. This paper will be focused on experiences of counsellors providing asynchronous online counselling to children and young people. The research included six counsellors that are providing asynchronous online counselling. The metod used for conducting data in this paper was an online focus group. The paper will show the benefits and the risks of using asynchronous online counselling, as well asrecommendations from counsellors to improve the implementation of online counselling. The advantages of asynchronous online counselling that the counsellors highlight are: greater accessibility for people with disabilities, better availibility, dissociative anonimity, the inherent advantages of written communication, virtual disinhibition and the the delay between a question and an answer. Risks of online counselling are thought to be: inability of face to face communication, lack of user feedback, the challanges of availibility and continuance of communication with the user and the testing of asynchronous online counselling with frivolous inquires. Online counselling would be improved with frequent educations in the field, the inclusion of a greater number of employees as well as the inclusion of universities in the education, and at last with positive examples in practice.

Mijenjanja u gospodarskim i ekonomskim prilikama, proces globalizacije te razvoj tehnologije uzrokovao je visoke stope nezaposlenosti koja je posebice pogodila mlade osobe. S navedenim teškoćama suočila se i Hrvatska koja ima jednu od najvećih stopa nezaposlenosti mladih među zemljama Europske unije. Shodno navedenom, ovim radom željela se istražiti percepcija mladih nezaposlenih osoba u vidu okolnosti za koje smatraju da su pogodovale njihovoj (ne)integraciji na tržištu rada, iskustva koja su doživjeli tijekom obrazovanja kao i to kako vide perspektivu zapošljavanja u Hrvatskoj. Rezultati su, između ostalog, pokazali kako mladim osobama nedostaje podrške, posebice od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Kao problem vide i neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, a svoju perspektivu zapošljavanja vide različito, ovisno o struci za koju su se obrazovali. Zbog nemogućnosti pronalaska posla, dio sudionika svoju perspektivu zapošljavanja vidi izvan granica Hrvatske., Changes in economy and economic conditions, the process of globalization and the development of technology have caused high unemployment rates which have particularly affected young people. Croatia has also been faced with these difficulties and, as a result, we have one of the highest rates of youth unemployment among the European Union countries. Taking into account the above mentioned facts, this paper aims to explore the views of unemployed youth on the circumstances of their (non)integration into the labor market, their attitude to education-related issues as well as their perception of employment prospects in Croatia. The results, among other things, showed that young people feel lack of support from institutions, especially from the Croatian Employment Service. Another problem they point out is the mismatch between education system and the needs of the labor market. Further, employment prospects for young people in Croatia vary depending on their occupation, education level and acquired skills. Due to the inability to find a job in Croatia, a number of participant intend to research employment opportunities abroad.

U uvodnom dijelu rada opisane su prednosti alternativnih oblika skrbi u odnosu na institucionalnu skrb nakon izdvajanja djece iz primarnih obitelji. Poseban naglasak je stavljen na opis instituta specijaliziranog udomiteljstva djece s poteškoćama u ponašaju i njegov razvoj i stanje u Republici Hrvatskoj. Također prikazani su rezultati kvalitativnog istraživanja čiji cilj je bio dobiti uvid u iskustva djece s poteškoćama u ponašanju o prekidu udomiteljske skrbi. Istraživanje je provedeno metodom polustrukturiranog intervjua s osam sudionika korisnika Centra za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave koji su prethodno imali iskustvo smještaja u udomiteljskoj obitelji. Rezultati istraživanja o iskustvu korisnika o udomiteljskoj skrbi pokazali su da korisnici smatraju da udomitelji i udomljena djeca nisu dovoljno pripremljeni za udomiteljsku skrb te da udomitelji nisu dovoljno educirani za udomljavanje djece s teškoćama u ponašanju. Sudionici udomiteljstvo doživljavaju najčešće kao zamjensku obitelj, a kao razloge prekida udomiteljske skrbi navode izloženost fizičkom nasilju, problemima u školi, vlastito neprihvatljivo ponašanje, narušene odnose u udomiteljskoj obitelji te prestanak bavljenja udomiteljstvom od strane udomitelja. Također, sudionici udomiteljski smještaj percipiraju kao nestabilan te uviđaju nužnost promjena., The benefits of alternative forms of care in regard to institutional care after separation of children from the primary families are presented in introduction. The description of the institution of specialized foster care for children with behavioral problems and its development and condition in the Republic of Croatia are pointed. The results of a qualitative research are also presented. The aim of this research was to gain insight into the experiences of children with behavioral disorder in discontinuation of foster care. The research was conducted using a semi-structured interview method. There were eight participants who were users of the Zagreb-Dugave Community Services Center. All of them had experience with placement in a foster family. The results of this study considering users' experiences of foster care show that users felt that foster parents and foster children were not adequately prepared for the foster care, while foster parents were not sufficiently educated to accommodate children with behavioral disorders. The participants perceive foster care usually as a surrogate family, while the reason behind of disruption of foster care is physical violence, problems at school, their own unacceptable behavior, broken relationships with foster family and disruption of foster care by foster parents. The participants perceive foster care as unstable and recognize the need for change.

Cilj ovog istraživanja je ispitati doživljaj zatvorenica o institucionalnom tretmanu Kaznionice Požega. U provedenom polustrukturiranom intervjuu sudjelovalo je sveukupno deset zatvorenica gdje su se ispitivale teme doživljaja boravka u ustanovi, tretmana, promjene vezane za boravak te prijedlozi za unaprjeđenje institucionalnog tretmana. Rezultati su pokazali da su zatvorenice uglavnom zadovoljne institucionalnim tretmanom u Kaznionici, dok mjesto za unaprjeđenje vide u boljoj zdravstvenoj zaštiti i stambenim uvjetima te većoj raznolikosti programa s naglaskom na uvažavanju osobnih afiniteta., The aim of this research is to examine the experience of the institutional treatment for female prisoners in Požega penitentiary. A total of ten female prisoners participated in a semi – structured interview where they were questioned about the experience of their stay in penitentiary, treatment in penitentiary, changes related to residence in penitentiary and suggestions to improve institutional treatment. The results showed female prisoners are mostly satisfied with the institutional treatment in penetentiary, while they think the improvement can be made in health care, residential conditions and diversity of programs with a focus on appreciation of personal affinities.

Kao specifična supkultura koja njeguje specifični stil života, poštujući određene vrijednosti i obrasce ponašanja, populacija navijača još uvijek je poprilično nepoznata, kada govorimo o kontekstu znanstvenih istraživanja. Svrha ovoga istraživanja, stoga je dublje razumijevanje navedene populacije. Obzirom da je u današnje vrijeme Internet neizostavni dio gotovo svakog kućanstva, a veliki dio populacije koristi se društvenim mrežama kao izvorima komunikacije i socijalnih interakcija, u kontekstu ovoga rada, odlučili smo podrobnije istražiti kako navijači koriste navedene medije u okviru stila života svoje supkulture, odnosno utvrditi obilježja njihove komunikacije putem društvenih mreža. Korištena je metoda analize sadržaja, a dobiveni rezultati pokazuju kako navijači koriste društvene mreže za informiranja o sportskim događanjima prodaji ulaznica i navijačkih rekvizita te aktivnostima navijačkih udruga, upućuju brojne navijačke poruke, kritiziraju političke strukture, klubove, ali i Hrvatski nogometni savez. Također, na ovaj način informiraju o obilježavanju važnih događaja te pružaju podršku momčadima za koje navijaju i upućuju čestitke. Prisutno je i vrijeđanje među pripadnicima konfliktnih navijačkih skupina, ali ponekad i simpatiziranja među istima., As a specific subculture that nurtures a specific lifestyle, respecting certain values and behaviors, the fan population is still quite unknown when it comes to the context of scientific research.. The purpose of this research, therefore, is a deeper understanding of the said population. Given that the Internet is now an indispensable part of almost every household, and a large part of the population uses social networks as sources of communication and social interactions, in the context of this paper, we decided to investigate in more detail how fans use the media in the lifestyle of their subculture, that is. determine the characteristics of their communication through social networks. The content analysis method was used, and the results show that fans use social networks to inform sporting events of ticket sales and fan equipment and activities of fan associations, send numerous fan messages, criticize political structures, clubs, but also the Croatian Football Federation. They also provide information on marking important events and support teams they cheer for and congratulate. There is also resentment among members of conflicting cheerleading groups, but sometimes sympathy among them.

Kockanje je sve raširenija pojava. U zadnjih nekoliko godina prevalencija kockanja je sve veća, a istovremeno se pokazuje i koliko su ozbiljni problemi do kojih kockanje dovodi. Cilj ovog kvantitativnog istraživanja bio je ispitati studentsku percepciju situacije kockanja s obzirom na njihove navike kockanja, obilježja sudionika kockanja te obilježja situacije kockanja. Istraživanje se provodilo sa studenticama i studentima (N = 237) socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Metodom vinjeta nastojale su se ispitati razlike u procjeni situacija kockanja obzirom na spol sudionika kockanja, izvor prihoda sudionika kockanja, ishod kockanja te ispitati povezanost osobnih navika ispitanika i procjene situacija kockanja. Rezultati su potvrdili neke od pretpostavljenih hipoteza kojima se očekivalo da će se situacije procjenjivati ozbiljnijima kad je izvor prihoda sudionika kockanja socijalna pomoć u odnosu na situacije kada je izvor prihoda plaća. Isto tako, potvrđeno je kako su ispitanici u većoj mjeri odobravali kockanje ukoliko je ishod bio dobitak. Iako mali broj sudionika ima vlastito iskustvo kockanja, oni koji češće kockaju, u većoj mjeri i odobravaju isti takav tip aktivnosti u procjenama situacija opisanih u vinjetama., Gambling is a widespread phenomenon. In recent years, the prevalence of gambling has been increasing, and at the same time gambling has been shown as leading to serious problems. The aim of this quantitative study was to examine students' perceptions of gambling situation with respect to their gambling habits, characteristics of gambling participants, and characteristics of gambling situation. The research was conducted with students (N = 237) of social work at the Faculty of Law in Zagreb. The vignette method sought to examine differences in the assessment of gambling situations depending on the gender of gambling participants, the source of income of gambling participants, the outcome of gambling, and to examine the correlation of respondents' personal habits and assessment of gambling situations. The results confirmed some of the hypotheses, where gambling was expected to be considered more serious when the source of income for gambling participants was social help rather than salary. Similarly, it was confirmed that respondents were more likely to approve gambling if the outcome was winning. Although only a small number of respondents have experience with gambling, those who gamble more often are also more likely to approve of the same type of activities when assessing the vignette situations.

Sigurnost i predvidljivost tijekom tranzicije škola – posao zamijenjeni su osobnim izborima i raznim rizicima. Taj prijelaz predstavlja nestabilan i nepredvidljiv period života za mlade ljude pa su tako tradicionalni pristupi za razumijevanje ranjivog položaja mladih ljudi na tržištu rada postali manje djelotvorni jer ne obuhvaćaju adekvatno probleme s kojima se suočavaju mladi. U skladu s time, tema ovog rada je NEET populacija u Republici Hrvatskoj. NEET populacija predstavlja mlade starosti od 15 do 29 godina koji su nezaposleni, koji nisu u sustavu obrazovanja niti osposobljavanja. Ova populacija došla je u fokus istraživača i nositelja politika u Europskoj Uniji tijekom posljednje ekonomske krize, a u ovom radu bit će prikazani određeni podatci vezano za Republiku Hrvatsku. Bit će prikazana definicija NEET osoba, kao i definicije nezaposlenih mladih i mladih koji su ispali iz sustava obrazovanja radi razlikovanja, a zatim klasifikacije i statistički podatci o NEET populaciji. Središnji dio rada usmjerit će se na istraživanja o mladima koji su u riziku od ulaska u NEET status kao i rizične čimbenike za ulazak u NEET status te će se u tom dijelu nastojati obuhvatiti osobe u riziku od ulaska u NEET status u Republici Hrvatskoj. Brojna su istraživanja pokazala da je upravo populacija mladih bila najveći gubitnik negativnih gospodarskih kretanja. Neuspjeh u pronalaženju zaposlenja i nezaposlenost nakon završetka školovanja opisani su u literaturi kao rizični faktori za razvoj osobe. U skladu s time, ovaj rad će se dotaknuti i posljedica koje sa sobom nosi NEET status. Na samom kraju, rad prikazuje preporuke te zaključke., Security and predictability during the school - job transition have been replaced by personal choices and various risks. This transition represents an unstable and unpredictable period of life for young people, so traditional approaches for understanding the vulnerable position of young people in the labor market have become less effective because they do not adequately address the problems young people face. Accordingly, the topic of this paper is the NEET population in the Republic of Croatia. The NEET population represents young people between the age of 15 to 29 who are unemployed, who are not in education or training. This population has become the focus of researchers and policy makers in the European Union during the last economic crisis, and this paper will provide some data related to the Republic of Croatia. The definition of NEET population will be presented, as well as the definitions of youth unemployment and young people who dropped out of the education system to differentiate them, followed by the classification and statistics of the NEET population. The central part of the paper will focus on research on young people at risk of entering NEET status, as well as risk factors for those at risk of entering into NEET status, and in this part, the main goal is to reach persons at risk of entering NEET status in the Republic of Croatia. Numerous studies have shown that it was precisely the youth population that was the biggest loser of negative economic trends. Failure to find employment and unemployment after graduation have been described in the literature as risk factors for a person's development. Accordingly, this paper will also present on the consequences that NEET status brings with it. At the very end, the paper presents the recommendations and conclusion.

Razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije i pojava društvenih mreža fenomen su 21. stoljeća koji je zahvatio čitav svijet i komunikaciju licem u lice prenio u digitalni oblik. Nove generacije sadašnjih adolescenata prve su odrasle uz društvene mreže, što čini njihovo odrastanje specifičnim u odnosu na prijašnje generacije. Brojna su istraživanja pokazala da mladi velik dio svog slobodnog vremena provode na internetu i društvenim mrežama, a načini na koje ih koriste mogu biti konstruktivni i destruktivni. Oni destruktivni obrasci ponašanja mladih na društvenim mrežama u fokusu su interesa brojnih istraživača koji su kroz svoje radove prikupljali podatke o vrstama rizičnih ponašanja na društvenim mrežama te mogućim razlozima pojave istih. Ovaj rad usmjeren je na proučavanje povezanosti između nekih okolinskih čimbenika vezanih uz bliske osobe mladih (roditeljskih stilova i vršnjačkog pritiska, kada se radi o online ponašanjima) i njihovih rizičnih ponašanja na društvenim mrežama. Istraživanje je provedeno u lipnju 2019. godine metodom anketnog upitnika na uzorku 74 učenika jedne srednje škole. Dobiveni rezultati ukazuju na postojanje povezanosti između pojave različitih rizičnih ponašanja na društvenim mrežama i aplikacijama i vršnjačkog pritiska na sudjelovanje u njima, ali i na nepostojanje povezanosti između tih rizičnih ponašanja s dimenzijama roditeljskih stilova. Osim toga, predstavljeni su i drugi rezultati koji nisu vezani uz istraživačke probleme, ali mogu biti od značaja za temu ovog istraživanja., Development of information and communication technologies and social networks is a phenomenon of 21st century that has affected the whole world and transferred face to face communication into a digital form. New generations of current adolescents are the first ones that have grown up with social networks, which make their childhoods different in comparison with other generations. A lot of previous researches have shown that adolescents spend a lot of free time on the internet and social networks, and the ways they do it can be constructive or destructive. The destructive ways of using the internet and social networks are in the focus of numerous researchers who tried to find answers about risk behaviours on the internet and reasons for their appearance. This paper is focused on studying correlations between risk behaviours on social networks and environmental factors related to significant people in adolescents’ lives (parenting styles and peer pressure, both regarding online behaviours). This research was conducted in June 2019, using a self-description questionnaire, with a sample of 74 students of one secondary school. Obtained results have pointed to the existence of correlations between risk behaviours on social networks and the peer pressure to engage in such behaviours, but haven't proven the existence of correlations between risk behaviours on social networks and parenting styles. Besides that, other results that are not directly tied to the problems of this research but can be significant for this topic, are presented.

Tema ovog završnog rada odnosi se na internalizirane poremećaje djece i adolescenata. Internalizirani poremećaji su poremećaji pretjerano kontroliranog ponašanja koji su usmjereni prema samom pojedincu. Predstavljaju velik rizik za poremećaje mentalnog zdravlja u odrasloj dobi te otežavaju normalno funkcioniranje i prilagodbu djeteta ili adolescenta. U ovom radu opisani su internalizirani poremećaji koji su najzastupljeniji u dječjoj i adolescentskoj dobi; depresivni poremećaji, anksiozni poremećaji te suicidalnost. Rad se osvrće na epidemiološke podatke, rizične čimbenike i moguće uzroke te liječenje tih poremećaja koji uključuju psihoterapiju i farmakoterapiju u skladu sa dobivenom dijagnozom te uzrastom djeteta ili adolescenta. Naglašava se važnost ranog prepoznavanja, a ono je moguće uz partnersku suradnju roditelja, odgojno obrazovnih ustanova, ali i cjelokupnog društva. Također u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji su prognoze mnogo bolje ako se krene sa liječenjem što ranije te se osim djeteta u terapijski tretman uključe i roditelji., The topic of this final paper is related to internalized disorders in children and adolescents. Internalized disorders are disorders excessively controled and directed toward oneself. They are at the high risk for mental disorders in adoulthood and impede normal functioning and adjustment of the child or adolescent. This paper describes internalized disorders that are most prevalent in childhood and adolescence; depressive disorders, anxiety disorders and suicide. The paper looks at epidemiological data, risk factors and possible causes and the treatment of these disorders, which include psychotherapy and pharmacotherapy in accordance with the diagnosis obtained and the age of the child or adolescent. The importance of early recognition is emphasized, which is possible with the partnership of parents, educational institutions and the whole society. Also in child and adolescent psychiatry, the prognosis is much better if treatment is started as soon as possible and parents are involved in therapeutic treatment in addition to the child.

Siromaštvo je fenomen koji pogađa velik broj ljudi diljem svijeta, te ljudi koji su izloženi siromaštvu osjećaju brojne negativne posljedice te pojave. Kao posebno rizična skupina ističu se adolescenti koji žive u siromašnim uvjetima jer adolescencija, kao faza prelaska iz djetinjstva u odraslu dob, donosi sa sobom određene specifične razvojne rizike. Cilj ovog rada bio je dobiti uvid u istraživanja koja se bave pitanjem postoji li povezanost između siromaštva i pojave problema u ponašanju kod adolescenata. Rezultati mnogih istraživanja su pokazali kako su adolescenti koji žive u siromaštvu skloniji razvoju različitih tipova problema u ponašanju, s time da su djevojke sklonije razvoju internaliziranih teškoća, dok mladići češće razvijaju eksternalizirane teškoće. Kao važan faktor ističe se dinamika u obiteljima u kojima vlada lošija materijalna situacija – u takvim obiteljima roditelji su nerijetko pod stresom, te su česti bračni sukobi, što nepovoljno utječe na njihove odgojne postupke, a sve to posljedično dovodi do otežane prilagodbe adolescenata. Stoga je važno pružati psihosocijalnu podršku i provoditi programe prevencije, kako među adolescentima lošijeg socio-ekonomskog statusa, tako i među njihovim roditeljima. Upravo iz tih razloga ova tema je važna za profesiju socijalnog rada, te joj je potrebno posvetiti više pozornosti i raditi na većoj edukaciji stručnjaka o navedenim pitanjima., Poverty is a phenomenon that affects many people around the world, and people who are exposed to poverty feel the numerous negative consequences of this condition. As a particularly risky group, adolescents living in poor circumstances are emphasized because adolescence, as a phase of transition from childhood to adulthood, brings with it certain specific developmental risks. The aim of this paper was to examine whether there is a correlation between poverty and behavioral problems in adolescents. The results of many studies have shown that adolescents living in poverty are more inclined to develop different types of behavioral problems, with girls being more prone to developing internalized difficulties, while youngsters tend to develop externalized difficulties. Also, an important factor is the dynamics of families with lower incomes - in such families, parents are constantly under stress and there are frequent marital conflicts, which adversely affects their parenting style, all of which lead to problematic adolescent adjustment. It is therefore important to provide psychosocial support and implement prevention programs, both among adolescents with a lower socio-economic status, and among their parents. Precisely for this reason, this topic is important for the profession of social work, and it is necessary to pay more attention to it and to work on a greater education of experts on the issues mentioned.

Internalizirani poremećaji su poremećaji pretjerano kontroliranog ponašanja usmjereni prema samom pojedincu. Mogu uzrokovati velike poteškoće u funkcioniranju i prilagodbi djeteta, ali i značajnije mentalne poteškoće u odrasloj dobi. Djeca i mladi s internaliziranim problemima često plaču, iskazuju strah, bijes, stidljivi su i imaju manjak adekvatnog načina reagiranja. Važno je naučiti rano prepoznavati simptome kod djece I mladih jer što ranije otkrijemo, veća je šansa da će se ti problemi brže I lakše riješiti I imati manje posljedice u daljnjem životu. Četiri najčešća internalizirana problema kod djece I mladih su strahovi u djetinjstvu, socijalna povučenosti, depresivnost I anksioznost. U radu su prikazani podaci o prevalenciji djece i mladih s internaliziranim problemima, kao I zaštitni I rizični čimbenici koji mogu smanjiti, odnosno povećati mogućnost njihove pojave. Na kraju su prikazane preventivne mjere i kakve bi one trebale biti, a glavni naglasak je na školi koja bi trebala imati univerzalne mjere kako bi se smanjila stigmatizacije djece u riziku., Internalized disorders are disorders of excessively controlled behavior directed at the individual. They can cause great difficulty in the functioning and adjustment of the child, but also significant mental difficulties in adulthood. Children and young people with internalized problems often cry, express fear, anger, are shy and lack a proper way of responding. It is important to learn and recognize the symptoms early in children and young people, because the sooner we discover, the greater the chance that these problems will be resolved faster and easier and have smaller consequences in later life. The three most common internalized problems in children and young people are childhood fears, social withdrawal, depression, and anxiety. The paper presents data on the prevalence of children and young people with internalized problems, as well as protective and risk factors that can reduce or increase their occurrence. Finally, prevention measures and what they should be outlined, and the main emphasis is on a school that should have universal measures to reduce the stigmatization of children at risk.

Sadržaj rada usmjeren je na predstavljanje posebne obveze izvansudske nagodbe Hrvatskoj. Cilj je pobliže objasniti obilježja, primjenu i tijek same izvansudske nagodbe te njenu učinkovitost. Izvansudska nagodba predstavlja alternativu formalnom sudskom procesu te se primjenjuje u postupcima prema mladima u sukobu sa zakonom. O tome hoće li se uopće krenuti u proces izvansudske nagodbe odlučuje državno odvjetništvo, ukoliko postoje pretpostavke za nalaganje iste. Izvansudska nagodba predstavlja kratkotrajnu intervenciju u kojoj uz pomoć posrednika, osumnjičenik i oštećenik zajedničkim snagama dolaze do sporazuma primjerenog za obje strane. Na pitanje ispunjava li izvansudska nagodba svoju svrhu i koliko je zapravo učinkovita najbolje odgovaraju rezultati dosadašnjih evaluacija. Isti pokazuju da je cijeli proces uspješno završen u preko 80% slučajeva, što znači da je izvršena potpuna nadoknada ili popravak štete počinjene kaznenim djelom. Najčešće trajanje uspješno provedene izvansudske nagodbe je od 1 do 3 mjeseca (65%). Upravo zbog ovih rezultata možemo govoriti u uspješnosti izvansudske nagodbe, koja kao alternativa, mladima u sukobu sa zakonom pruža mogućnost suočavanja s vlastitim pogreškama i njihovim posljedicama te predstavlja najefikasniji način za razvoj prosocijalnog ponašanja mladih., The content of this paper is aimed at presenting a special obligation of an out-of-court settlement in Croatia. The aim is to explain in more detail the characteristics, application and course of the out-of-court settlement itself and it's effectiveness. Out-of-court settlement is an alternative to the formal court process and is applied in proceedings for young people in conflict with the law. The State Attorney's Office decides whether to initiate the out-of-court settlement process at all, if there are assumptions for imposing it. An out-of-court settlement is a short-term intervention in which, with the help of a mediator, the suspect and the victim jointly come to an agreement that is appropriate for both sides. To the question whether an out-of-court settlement fulfills its purpose and how effective it really is, the results of the evaluations so far serve as the best answer. They show that the entire process was successfully completed in over 80% of cases, which means that full compensation or repair of the damage caused by the crime was made. The most common duration of asuccessful out-of-court settlement is 1 to 3 months (65%). Because of these results we can acknowledge the success of the out-of-court settlement, which, as an alternative, gives young people in conflict with the law an opportunity to deal with their own mistakes and their consequences. Furthermore, this is the most effective way to develop prosocial behavior of young people.

Položaj djece u društvu, kao i njihova prava, je na puno višoj razini nego u prošlosti. Konvencija o pravima djeteta iz 1989. zaštitila je djecu u svim segmentima njihovog života i odrastanja, te isto tako u zabrani bilo kakvog rada koji je prisilan, opasan i nesiguran. Djeca su većinom poticana na rad u svojim obiteljima, ali pojavom industrijske revolucije, ono je postalo dostupno, te su se djeca radno iskorištavala. Iako se broj djece koja rade smanjio, još uvijek je prisutan. Jedan od oblika dječjeg rada jest i prošnja djece, koja je prisutna skoro u svim državama, ali se rijetko nešto poduzima u zaštiti te ranjive skupine djece. Djeca koja prose često zauzimaju našu pažnju svojom prošnjom, pri čemu društvo rijetko nešto poduzima s ciljem zaustavljanja takvog ozbiljnog kršenja dječjih prava. Ovim radom se želi prikazati pozicija djece koja prose u društvu, te koliko je ono prisutno u svijetu i u Hrvatskoj., The position of children, as their rights, are much better developed now than they The Convention of the Children Rights, 1989., pretected children in all segments of their lives and development, as well as restricted any forced, dangerous and unsafe child labor. Children were encouraged to work within their families, but with the rise of the Industrial Revolution, child labor became more prevalent, and children were abused as work force. Althought the number working children is reduced, it still present. One type of child labor is begging, which is present in almost every country, and yet, there is rarely anything done to protect that vulnerable group of children. Those children often catch our attention with their begging, but the society rarely make an effort to put an end to that violation of children’s rights. The aim of this project is to present the position of the begging children in the society, and show the presence of child begging in the world and Croatia.

Siromaštvo je globalni fenomen koji utječe na sve pojedince, a posebice na djecu. Siromaštvo u najranijoj dobi ostavlja brojne negativne posljedice koje se odražavaju i kasnije u životu. Cilj ovog rada je objasniti ulogu siromaštva u obrazovnim ishodima djece. Prikazana istraživanja ukazuju na to kako nizak socioekonomski status utječe na obrazovne ishode, radne karijere, ali i na zapošljavanje mladih osoba. Također ukazuje se na važnost obrazovanja kao ključnog faktora u izlasku iz siromaštva., Poverty is a global phenomenon affecting all individuals, especially children. Poverty at the earliest age leaves numerous negative effects that are reflected in later life. The goal of this paper is to explain the role of poverty in educational outcomes for children. The research shows that low socioeconomic status affects educational outcomes, working careers, and employment of young people. It also points to the importance of education as a key factor in leaving poverty.

U društvu se oduvijek posebna briga i zaštita davala određenim skupinama populacije, a ponajviše djeci i mladima. Kad se radi o djeci i mladima s problemima u ponašanju, društvo pronalazi najbolje načine intervencije unutar institucionalnog i izvaninstitucionalnog tretmana. Posljednjih godina naglasak je na deinstitucionalizaciji, međutim, pojedina ponašanja, poput maloljetničkog počinjenja kaznenih djela, i dalje zahtijevaju institucionalni tretman jer društvo nije uspjelo osigurati druge, bolje i prihvatljivije načine postupanja (kao na primjer razviti specijalizirano udomiteljstvo za djecu i mlade s problemima u ponašanju). Institucionalnim tretmanom maloljetnih počinitelja kaznenih djela nastoji se promijeniti neprihvatljive obrasce ponašanja, utjecati na usvajanje odgovornosti i razumijevanje posljedica činjenja kaznenih djela te spriječiti recidivizam. Prije provedbe mjere, za vrijeme provedbe te nakon izlaska iz ustanove, maloljetni počinitelji kaznenih djela suočavaju se sa stigmatizacijom, teškoćama u prilagodbi usvojenog novog ponašanja, rizičnim čimbenicima u okolini te rizikom od recidivizma., In society, there has always been a need for care and protection of certain groups of people, especially the young. When it comes to behavioral problems, society finds a way to intervene, and the most important ways are institutional and non-institutional treatment. In recent years, there has been an emphasis on deinstitutionalization, however, certain behaviors, such as juvenile offenses still require institutional treatment because the society has failed to provide other better and more acceptable measures (such as developing specialized foster care for children and young with behavioral problems). The aim of institutional treatment of juvenile offenders is to change socially unacceptable behavior, act upon learning responsibility and understanding the effects of committing crimes, and prevent recidivism. Prior to implementation of institutional measures, during implementation and upon leaving the institution, juvenile offenders are faced with stigmatization, difficulties adjusting to new behavior, despite the risk factors in their environment and the risk of recidivism.

Beskućništvo je jedan od najekstremnijih oblika siromaštva, ali je još uvijek nevidljivi problem društva u kojem živimo. S obzirom na specifičnost ove ranjive skupine, teško je doći do preciznih podataka o njihovom broju kao i o drugim informacijama koje bi mogle doprinijeti sustavnom rješavanju ovog problema. U Republici Hrvatskoj je do sada provedeno nekoliko istraživanja u kojima su sudjelovali beskućnici koji su korisnici nekih od usluga iz sustava socijalne skrbi. Svrha ovog završnog rada je, na temelju dosadašnjih spoznaja i rezultata dobivenih provedenim istraživanjima, približiti položaj beskućnika u Republici Hrvatskoj i to definiranjem prava i usluga koje su im zakonom osigurane, prikazom beskućništva iz korisničke perspektive, diskriminacije i predrasuda s kojima se susreću, ali i prikazom podrške koje ostvaruju raznim projektima., Homelessnes is one of the most extreme types of poverty, but it is still an invisible problem in our society. Considering the specificity of this vunrable group, it is hard to find precise data about the quantity of people experiencing homelessnes or other information which could contribute to systematic solving of poverty. So far, several researches have been carried out about homelessness and have included homeless which are social welfare users. The purpose of this final work is, by the result and important information arising from those researches, bring the question of homelessnes closer to the public, especially the position of homeless in Republic of Croatia, by defining the rights and the services which are regulated by law, showing perspectives of homeless, discrimination and prejudice about them, but also with representation of support which they get trough various projects.

Seksualni delikti u Republici Hrvatskoj regulirani su Kaznenim zakonom i dijele se na kaznena djela protiv spolne slobode i kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Seksualni delikti svrstavaju se u najteža kaznena djela te se za njihove počinitelje izriču najstrože kazne. Obilježja počinitelja seksualnih delikata razlikuju se te je teško utvrditi jedinstveni profil počinitelja seksualnih delikata. Također, ne postoji ni jedinstveni tretman za sve počinitelje, već se on uspostavlja prema njihovim individualnim obilježjima i kapacitetima. U suvremeno doba seksualno nasilje i seksualni delikti tema su o kojoj se još uvijek ne govori dovoljno i za koje postoji velika tamna brojka. Cilj ovog rada je predstaviti najvažnija obilježja seksualnih delikata te obilježja počinitelja seksualnih delikata s obzirom vrstu seksualnog delikta i njihovu dob., Sexual offences in Republic of Croatia are regulated by Criminal law and they fall into two categories: felonies against sexual freedom and felonies of sexual abuse and exploitation of a child. Sexual offences are classified as the most serious offences and sexual offenders receive the harshest penalties. Characteristics of sexual offenders are diverse which makes it difficult to determine unique profile. There is no unique treatment for sexual offenders rather it is established considering individual characteristics and capacities. Sexual violence and sexual offences are not talked about enough and a dark figure is pretty big. The aim of this paper is to present most important characteristics of sexual offences as well as characteristics of sexual offenders considering the type of sexual offence and their age.

Kako je ovisnost o alkoholu jedan od većih problema današnjice u ovom radu će fokus biti na sve negativne strane koje ova ovisnost donosi. Problem alkoholizma je sve više raširen, kako u mlađoj tako i u starijoj populaciji, no i dalje se ostavlja dojam kako mu se ne daje dovoljno pozornosti. Unatoč brojim istraživanjima koja su provedena i koja ukazuju na veličinu problema i teškoću liječenja alkoholizma većina ljudi i dalje negira postojanje problema. Ciljevi ovog rada su objasniti pojam alkoholizma, kao i sve njegove oblike, te će se prvi dio rada baviti time. Uz to, u radu će se pobliže objasniti sve duševne bolesti koje mogu doći uz ovu ovisnost, te načini liječenja iste. Jedan od ciljeva rada je istražiti alkoholizam starijih osoba i kako ova bolest utječe na zdravlje u starosti. Zadnji dio rada je fokusiran na apstinenciju od alkohola, rehabilitaciju i resocijalizaciju liječenih ovisnika o alkoholu., Since the alcohol addiction is one of the biggest problems of our time, in this research the focus will be on all negative effects brought by this illness. Alcoholism is spreading more and more, affecting both younger and older generation, but there is still an impression of it not being given that much attention as needed. In spite of numerous researches which have been carried out pointing out the size of the issue and the difficulty of alcohol treatments, most people still continue to deny the existence of this problem. The aims of this research are to explain the alcoholism, as well as all its types; hence the first research part will deal with that. Additionally, in the paper one can also find the explanation of all mental illness which can be a part of this addiction, including their alternative treatments. One of the aims of this research paper is also to look into the alcoholism in elderly and how this disease affects their health. Finally, the last part of the paper is focused on alcohol abstinence, rehabilitation, and resocialization of recovering addict (of alcohol).

Konzumacija psihoaktivnih tvari od davnina je prisutna među ljudskom populacijom, a u novije vrijeme sve je veći zdravstveni problem. Zlouporaba psihoaktivnih substanci najčešće počinje u adolescentskoj dobi kada su mladi ljudi skloni eksperimentiranju. Neke su studije pokazale da je konzumacija psihoaktivnih tvari među mladima povezana sa simptomima internaliziranih problema pa je glavni cilj ovog istraživanja bio utvrditi postoji li povezanost između te dvije varijable. U istraživanju su sudjelovala 104 učenika i učenice Srednje škole Zlatar, a rezultati su se uglavnom pokazali statistički neznačajnima, što se može pripisati malom uzorku sudionika., Psychoactive substances consumation is is present among human population from distant past, and more recently it has become even more medical problem. Substance abuse usualy begins in adolescent age when young people tend to experiment. Some studies have shown that psychoactive substance consumation among youth is connected with internalised problems symptoms so the main aim of this researsh was to find if there is a connection between those two variables. 104 students of Zlatar high school have participated in research, and the results appear to be statisticly irrelevant, due to the small population sample.

Alkoholizam je vrlo ozbiljna ovisnost koja ne pogađa samo pojedinca ovisnog o alkoholu, već i njegovu cijelu obitelj. To je ovisnost koja se razvija učinkom bioloških, socijalnih i psiholoških čimbenika. Danas je u Hrvatskoj oko 250 000 ovisnika o alkoholu, no tim je problemom zahvaćen znatno veći broj ljudi, čak do 700 000 osoba, ako se uzmu u obzir članovi obitelji koji žive uz alkoholičara i neizravno su pogođeni njegovom ovisnošću. Reintegracija u društvo, odnosno ponovno uključivanje u socijalnu okolinu, za osobe koje se liječe od ovisnosti o alkoholu postoji kroz klubove liječenih alkoholičara. Klubovi liječenih alkoholičara su terapijske zajednice koje se temelje na grupnoj podršci i samopomoći uz stručno vodstvo. Metoda koja se koristi u klubu liječenih alkoholičara je metoda savjetovanja, koja se sastoji od pružanja pomoći osobama, u njihovu rastu i prilagođavanju raznim životnim uvjetima. Savjetovanje u klubovima liječenih alkoholičara pomaže članovima da se osnaže, i osjećaju prihvaćeno kako bi ponovno izgradili obiteljske, radne i šire društvene kontekste života, koji im je ovisnost razorila., Alcoholism is a very serious addiction that affects not only an individual dependent on alcohol but also his entire family. It is an addiction that develops with the effect of biological, social and psychological factors. Today, about 250,000 alcohol addicts are in Croatia, but the number becomes more severe and grows to 700,000 when family members which are affected by addiction are added. Reintegration into society, or re-inclusion in the social environment, for people treated for alcohol dependence exists through clubs of treated alcoholics. Clubs of treated alcoholics are therapeutic communities that are based on group support and self-help with expert guidance. The method used in the clubs of treated alcoholics is a method of counseling, which consists in helping people in their growth and adapting to different living conditions. Counseling in clubs of treated alcoholics helps members to empower, feel accepted, and effective positive actions to affect the family, work, and wider social context of life, which deprivated their dependence and destroyed their dependence.

Cilj ovog istraživanja je ispitati razmišljanja ovisnika o kocki o tome što je dovelo do njihove ovisnosti. U provedenom polustrukturiranom intervjuu sudjelovalo je sveukupno šest osoba (N=6) od čega se dvoje nalazilo na bolničkom liječenju u Psihijatrijskoj bolnici „Vrapče“, a četvero je pohađalo klub „KLOK“. Cilj ovog istraživanja smo ispitivali pomoću tri istraživačka pitanja koja glase: „Kako ovisnici o kocki objašnjavaju osobna obilježja koja su doprinijela nastanku ovisnosti?“, „Kako ovisnici o kocki objašnjavaju okolnosti vezane uz obitelj koja su doprinijela nastanku ovisnosti?“, te „Kako ovisnici o kocki objašnjavaju obilježja okoline koja su doprinijela nastanku ovisnosti?“. Shodno tome, istraživanje smo podijelili na tri teme. Analizom prikupljenih podataka došli smo do zaključka da su osobine ličnosti, emocionalno stanje, motiviranost dobitkom, financijska situacija i potreba za ispunjavanjem slobodnog vremena osobna obilježja osoba ovisnih o kocki koja su doprinijela nastanku njihove ovisnosti. Nadalje, dobra financijska situacija obitelji, obiteljske traume, različiti odgojni stilovi i igranje igara na sreću od strane članova obitelji su okolnosti vezane uz obitelj koje su doprinijele nastanku ovisnosti. Na poslijetku okolinska obilježja koja su doprinijela nastanku ovisnosti su: raširenost igara na sreću unutar društva, dostupnost igara na sreću i neproduktivno zakonodavstvo. Ovi rezultati mogu poslužiti kao smjernice za osmišljavanje mjera i programa za prevenciju ovisnosti o kocki., The aim of this research is to examine the opinion of gambling addicts about what led to their addiction. A total of six people (N = 6) participated in the semi-structured interview, of which two were on hospital treatment in Psychiatric hospital “Vrapče”, and four attended the club "KLOK". The aim of this study was to examine the three research questions: "How the gambling addicts explain the personal characteristics that contributed to the emergence of addiction?", "How the gambling addicts explain the circumstances related to the family that contributed to the emergence of addiction? ", and “How gambling addicts explain the characteristics of the environment that contributed to the emergence of addiction? ". Consequently, we have divided the research into three topics. By analyzing the collected data, we have come to the conclusion that personality traits, emotional state, motivation for profit, financial situation and the need to fulfill free time are the personal characteristics of gambling addicts which contributed to the emergence of their addictions. Furthermore, the good financial situation of family, family traumas, different parenting styles and playing gambling games by family member are circumstances related to the family that contributed to the emergence of addiction. At the very least, the environmental characteristics that contributed to the occurrence of addiction are: the prevalence of gambling games within society, the availability of gambling games and non-productive legislation. These results can be used as guidelines for designing measures and programs to prevent gambling addiction.