Search

Analiza pojavljivanja imena Bjelovar u dostupnim srednjovjekovnim pisanim ili kartografskim vrelima bitno mijenja do sada prihvaćane postavke recentnih povjesničara te odbacuje uvriježena mišljenja o tome da je Bjelovar u prvoj polovini 15. st. bio „malo sajmišno mjesto u rovišćanskoj županiji“. Bjelovar se, istina spominje u vrelima još od 1320. g., ali sve do 1482. g., kada to potkrepljuju topografski nazivi okolnih srednjovjekovnih posjeda, dokumenti se odnose ili na Bjelovar u zelinskom kraju ili na „grad kralja Bele“. Tome u prilog govore i genealoški podaci osoba spominjanih u vrelima, s obzirom na to da je riječ o pripadnicima komarničkog ili moravečkog plemstva koji su imali posjede zapadno od Križevaca i Malog Kalnika. U kartografskim vrelima Bjelovar se spominje tek od 1639. g. na karti Johanna Winklera, kada se učvrstila krajiška granica, a kartografske oznake pomažu nam i u sagledavanju njegove transformacije od običnog posjeda preko utvrđenog mjesta do većeg agrarnog naselja. Svi dostupni podaci također govore i o tome da Bjelovar svoje statusne simbole, kao što su cehovske i sajamske privilegije, dobiva tek osnutkom grada 1770., odnosno 1772. g., The analysis of the occurrence of the name Bjelovar in the available mediaeval written or cartographic sources has essentially changed the so-far accepted contemporary historians’ theses and dismissed the conventional opinions, according to which, in the first half of the 15th century, Bjelovar was but a “small fair settlement in the Rovišće county”. The first mentions of Bjelovar are to be found in source materials as early as in 1320; however, until 1482, when confirmed by the topographic names of the surrounding mediaeval estates, documents had referred either to Bjelovar in the Zelina county or to “King Bela’s town”. This is moreover supported by the genealogic data of persons mentioned in the source materials, since they belonged to the local gentry, whose estates had been located to the west from Križevci and Mali Kalnik. In cartographic sources, Bjelovar was first mentioned in Johann Winkler’s map in 1639, when the Krajina border was defined; cartographic symbols further help us analyse its transformation from a mere estate through a fortification to a bigger countryside settlement. According to the available information, Bjelovar was not granted any status symbols (such as guild- and fair-related privileges) before the town had actually been founded, i.e. in 1770 (1772).

Tekstovi o povijesti, književnosti, šumarstvu, medicini i kulturnom životu Bjelovara i gradova Bjelovarsko-križevačke županije.

Sažetak. Prijelazom XIX./XX. stoljeća, epidemija bludobolje (sifilisa) i bludništvo se obvezatno registriralo. U bjelovarskoj Općoj županijskoj bolnici liječila se bludobolja u zasebnim sobama za bludobolne, a kasnije u ambulatoriju i zasebnom odjelu., During the XIX/XX century epidemy of the venereal diseases (syphilis) and the prostitution were obligately registered. In Bjelovar General and County Hospital, the syphilis and other venereal diseases were treated in isolated room, thereafter in out-patient station and in separate department.

Autor u radu na temelju oskudne arhivske građe prikazuje pripreme koje su vršene u Bjelovaru tijekom druge polovice kolovoza 1944. godine od strane pučista i Gradskog ogranka Hrvatske seljačke stranke (HSS), u svrhu rušenja ustaške vlasti i svladavanja njemačkih snaga u Bjelovaru, te preuzimanje vlasti u NDH od strane HSS-a. HSS bi preuzela postrojbe domobranstva NDH kao svoju vojsku, te zajedno s dijelovima ponovno aktivirane Hrvatske seljačke zaštite (HSZ) pripremila teren za dolazak savezničkih snaga na područje NDH, na čelu sa dr. Šubašićem iz Londona., The work is based upon partly preserved ar- chivalia from the State Archives in Bjelovar and describes situations in Bjelovar in the second half of August 1944 where coup-plotters under com- mand of Vokić and Lorković together with the town branch of the Croatian Peasant Party/HSS prepared to overthrow the Ustasha regime and German forces. After taking over the power in the Independent State of Croatia/NDH, the HSS was to take control of the Home Guard/Domo- brani and make them their army, reactivate the Croatian Peasant Security /HSZ, arrange for the allied forces to get on the territory of NDH, bring back dr. Šubašić from London. The paper also introduces us with two documents: a copy of a HSS leaflet from August 1944 addressing Croatian people and soldiers to be ready for the ‘decisive moment’ when president Maček and HSS would invite them and the Domobrani to stand against the enemy (Germans). The following document is a report by camp commander (logornik) Domagoj Ružičić form Ustasha camp in Bjelovar describing the coup-plotters’ activities in Bjelovar and their collapse.

Uređeni model vojne, pa civilne zdravstvene zaštite bjelovarski je kraj imao od polovice XVIII. stoljeća, od ustrojstva grada Bjelovara i naseljavanjem krajiških pukovnija obiteljima, namještanjem zdravstvenih djelatnika i osnivanjem prve bjelovarske bolnice oko 1782. godine. Primaljstvom se isprva bave neuke ili samouke (nadri)primalje, da bi ustrojstvom vlasti u novom vojnom gradu Bjelovaru i okolnim mjestima primaljstvo obavljale stručne, izučene, aprobirane primalje. One su pružale cjelovitu zdravstvenu skrb trudnicama, rodiljama, babinjačama i novorođenčadi na svem teritoriju, obavljale su normalne porode i manji dio patoloških, a kada je bila potrebna porodnička intervencija, na porod je pozvan liječnik ili kirurg ranarnik ili je rodilja poslana u bolnicu, gdje je obavljena porodnička operacija (okret, embriotomija, forceps, carski rez). Prvo je rodilište osnovano u privatnom sanatoriju Vila Marija u trećem desetljeću XX. stoljeća, a bolničko rodilište početkom II. svjetskog rata. Liječnici i kirurzi ranarnici (magister obstetritiae) obavljali su patološke porode i porodničarske intervencije u kući rodilje ili u bolnici. Tako su u Bjelovaru djelovali tijekom XVIII. i XIX. stoljeća vojni i civilni liječnici i kirurzi (njih više od 120) te prva žena liječnik porodničar početkom XIX. stoljeća. Početkom XX. stoljeća počinju se obavljati ginekološke operacije (operacije malignoma, benignoma, korektivne vaginalne operacije, prekidi trudnoća iz medicinske indikacije...) i carski rez zapošljavanjem prvih kirurga u bolnici koji su se bavili porodništvom i ginekologijom sljedećih nekoliko desetljeća. Ginekološke bolesnice, trudnice, rodilje i novorođenčad zaprimali su se u prvu i drugu staru bjelovarsku bolnicu na zajednički odjel, u žensku sobu, kasnije na kirurško-ginekološki odjel otvaranjem zgrade tzv. Nove bolnice 1924. godine, a zatim i na samostalni ginekološko-porođajni odjel. Prva specijalizacija iz ginekologije počinje pedesetih godina XX. stoljeća, 1956. godine otvara se zasebni ginekološko-porođajni odjel s kirurgom ginekologom na čelu, a 1958. godine odjel preuzima prvi specijalist ginekologije i porodništva koji uvodi brojne nove tehnike u ginekološko- opstetričkom operacijskom programu te porodničku misao u rađaonicu. Potkraj pedesetih godina zapošljavaju se specijalisti i specijalizanti ginekologije i opstetricije. Stručni rad reflektirao se izravno na parametre vitalne statistike., The military, and subsequently civic health care had been organised in the Bjelovar area since the mid 18th century, when the town of Bjelovar was founded, the Krajina regiments were inhabited, medical workers employed and the first hospital in Bjelovar opened (1782). The first midwives had been uneducated or self-educated (quack-) midwives, but this situation changed after the formation of the new military town of Bjelovar, when in the town and its surroundings, the midwifery was taken over by experienced and attested professionals. They were qualified for providing complete health care to pregnant and childbearing women, as well as to the newborns and their mothers in the whole territory, i.e. they performed regular child deliveries and a minor number of pathological ones. However, were an obstetrical intervention needed, either a doctor or an obstetrician would be called to perform the child delivery or the childbearing woman sent to hospital, in order for the necessary obstetrical operation (turn; embryotomy; forceps; Caesarean section) to be performed. The first maternity unit was opened at the Vila Marija private sanatorium in the 1930s, whilst the first hospital maternity ward was formed at the beginning of the Second World War. Doctors and obstetricians (magister obstetritiae) had performed pathological child deliveries and obstetrical interventions either at (a childbearing woman’s) home or at hospital. This had been the modus operandi of over 120 military and civic doctors and surgeons, active in Bjelovar during the 18th and 19th centuries, and of the first female obstetrician (at the beginning of the 19th century). Gynaecological operations (operations of malignancies and benign tumours; corrective vaginal operations; abortions on medical indication, etc.) and the Caesarean section started being performed in the early 20th century, when the first surgeon gynaecologists and obstetricians were employed at the hospital. Gynaecology patients, pregnant and childbearing women, as well as the newborns, had initially been admitted to the first and the second old hospital in Bjelovar to the women’s unit of the mixed ward, later to the surgical gynaecology ward (after the opening of the so-called new hospital building in 1924), and following to an independent gynaecology and obstetrics ward. The first residency in gynaecology began in the 1950s. In 1956, a separate gynaecology and obstetrics ward, headed by a surgeon gynaecologist, was formed. In 1958, the first specialist in gynaecology and obstetrics took over the ward, subsequently introducing many new techniques into the gynaecological and obstetrical operational programme, as well as the guiding principle of obstetrics into the delivery room. In the late 1950s, specialists and residents in gynaecology and obstetrics were employed. Consequently, the elevated level of professionalism was directly reflected upon the parameters of vital statistics.

U radu se opisuju događanja i pripreme u Bjelovaru koje su dio jednog šireg karaktera, koje su u konačnici trebale dovesti do sukoba domobranstva sa njemačkom vojskom i pripremiti dolazak na vlast Hrvatske seljačke stranke (HSS), koja bi formirala novu vladu i prešla na stranu zapadnih Saveznika. U tome je u Bjelovaru posebno bio aktivan zrakoplovni pukovnik Ivan Mrak.

U radu se pokazuje tijek i proces prvih demokratskih izbora u općini Bjelovar 1990. godine. Na izborima u Bjelovaru su uz dosad vladajući SKH/SDP nastupile i novoosnovane oporbene stranke (HSS, HDS, HDZ, KNS). Premoćnu pobjedu je zabilježila je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) sa natpolovičnom većinom gradskih odbornika, koja je u predizbornom procesu naglašenim hrvatskim zanosom i verbalnim otporom prema velikosrpskim pretenzijama osvojila podršku građana. SKH/SDP je postala druga stranka po veličini u gradskom vijeću, dok su druge stranke imale malo uspjeha. HDZ je sa svojm partnerima i formirao prvu demokratsku vlast u općini Bjelovar.

Bjelovar se poslije razvojačenja 1871. godine ravnomjerno razvija sve do 1910., kada ima značajke modernoga, dobro razvijenoga privrednoga, trgovačkoga, industrijskoga i obrtnog središta čitave Bjelovarsko-križevačke županije. Za Bjelovar je bilo važno što je zadržao čak i značajke vojničkog središta izgradnjom kasarni, a uspio je privući i kapital i ljude koji su mu pomogli u razvoju., After demilitarization in 1871, Bjelovar was steadily developing until 1910, when it had characteristics of a modern, well-developed economy, trade, industrial and craft centre of the whole Bjelovar-Križevci County. It was important for Bjelovar to keep the characteristics of a military centre by building barracks as well, and it managed to draw in both the capital and the people who helped in its development.

Autor prikazuje političke prilike na bjelovarskom pšodručju uoči Drugog svjetskog arta i na početku rata, a zatim pobunu hrvatskih vojnika u 108. pješadijskom puku vojske Kraljevine Jugoslavije, u noći sa 7. na 8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu kraj Grubišnog Polja. Slijedi prikaz širenja pobune i njezina prerastanja u ustanak, dolazak pobunjenika 8. travnja u Bjelovar, preuzimanje vlasti i proglašenje hrvatske države do dolaska Nijemaca u grad dva dana kasnije. u radu se prikazuje i ratni zločin nad hrvatskim civilima u Donjim Mostima koji su 10. travnja počinili četnici i jugoslavenski vojnici.

Katalog muzikalija u Muzeju grada Bjelovara sadrži zbirku nota iz ostavštine "Glazbenog društva". Zbirka se sastoji od 971 kataloške jedinice, a sadrži rukopisnu i tiskanu glazbu hrvatskih i europskih skladatelja 19. i 20. stoljeća.

Autor prikazuje političke prilike na bjelovarskom području uoči Drugoga svjetskog rata i na početku rata, a zatim pobunu hrvatskih vojnika u 108. pješadijskom puku vojske Kraljevine Jugoslavije, u noći sa 7. na 8. travnja 1941. u Velikom Grđevcu kraj Grubišnog Polja. Slijedi prikaz širenja pobune i njezina prerastanja u ustanak, dolazak pobunjenika 8. travnja u Bjelovar, preuzimanje vlasti i proglašenje hrvatske države do dolaska Nijemaca u grad dva dana kasnije. U radu se prikazuje i ratni zločin nad hrvatskim civilima u Donjim Mostima koji su 10. travnja počinili četnici i jugoslavenski vojnici., The author discusses political conditions in the Bjelovar region immediately before and at the beginning of the Second World War, and following that, the uprising of Croatian soldiers of the 108 Regiment of the Royal Yugoslav Army on the evening of 7th and 8th April, 1941, in Veliki Grđevac by Grubišno Polje. It continues on with a discussion of the spread of the uprising and its growth into a general insurrection, which led to the taking over of Bjelovar by the insurgents on 8 April, their assumption of local power and their proclamation of a Croatian state, until the arrival of the Germans in the city two days later. The work also talks about the war crime perpetrated against Croatian civilians in Donjima Mostima which was committed by Chetniks and the Yugoslav army on 10 April.

U radu će se prikazati svjetonazor i odabir tema koje je u svom petogodišnjem izlaženju dono-sio tjednik Glas Bjelovara, list Ijevičarske orijentacije. Zamjetljiva je pozornost koju je tjednik Glas Bjelovara davao vanjskopolitičkim temama, posebno događajima u Europi, a između ostalog, ovdje se donose i one teme iz Života grada Bjelovara koje govore o radničkom i sindikalnom organiziranju, borbi za socijalna prava ugroženih i sirotinje te svakodnevni život u gradu Bjelovaru u periodu od 1935. do 1940. godine., Although founded by the Communist Party, the weekly paper 'Glas Bjelovara'/Voice of Bjelo¬var could not propagate communist ideas but was forced to carry out left-wing civil policy influ¬enced by Dr Derkos. It did not stand out against power holders but advocated agreement between Serbian and Croatian peoples in Yugoslavia thus supporting the programme of HSS (Croatian Peas¬ant Party). Speaking of foreign policy, the weekly attacked German nazism and Italian fascism as ide¬ologies of 'evil and hatred'. The paper spoke in favour of each Soviet Union's move or decision on international plan. The weekly's aim was to attract working class of Bjelovar to join the communists, as they were the only workers' representatives and protectors against the government repression and big capital. The weeklysupported the left-wing HSS in intraparty struggles and favoured those unions and artisans' associations where com¬munists were in»uentional or were in control. In period from 1935 to the beginning of 1940 Glas Bjelovara was the only local paper of the area and its news about local policy, economic or social events remained the only witness of the time.

Tekstovi o povijesti, školstvu, kulturi i političkom životu Bjelovara.

Prikaz pokazuje radove koji su obilježili 130. godina bjelovarske realne gimnazije.

Iako su grad Bjelovar i Bjelovarsko-bilogorska županija smješteni u središnjem dijelu hrvatskog panonskog prostora, njihov prometni značaj nije došao do punog izražaja zbog nepovoljne razvijenosti infrastrukture cestovnog i željezničkog prometa. Najznačajniji hrvatski i međunarodni cestovni i željeznički koridori u povezivanju Istoka i Zapada prelaze posavskim i podravskim područjem. Glavni tokovi od sjevera prema jugu idu od Budimpešte preko Zagreba prema Rijeci te od Osijeka prema Pločama. Kvalitetnije pa i nove cestovne i željezničke veze od Pečuha preko Bjelovara i Zagreba te Banje Luke i Gradiške preko Daruvara prema Varaždinu mogu u budućnosti znatno poboljšati prometni značaj Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije. Kvalitetna cestovna veza Bjelovar-Čazma-Petrinja-Krnjak-Ogulin mogla bi rasteretiti postojeće ceste od Mađarske preko Varaždina i Zagreba prema Kvarnerskom zaljevu.

U ovom radu, pišući o do sada neistraženoj temi – životu, djelovanju i stradanjima pripadnika židovske zajednice, koji su bili važan dio društvenoga, kulturnoga i gospodarskoga, osobito trgovačkoga i industrijskog života grada Bjelovara – autor prvi put opširnije i kronološki prikazuje niz do sada neobjelodanjenih detalja iz njihove prošlosti, osobito iz života istaknutih pojedinaca (s osobitom pozornošću na prvi židovski hram u Bjelovaru iz 1882. godine i reprezentativnu sinagogu, građenu od 1913. do 1917.) kao neodvojiv dio opće povijesne problematike Bjelovara, i to u velikom rasponu do 18. do 20. stoljeća, tj. od utemeljenja grada 1756. godine do njihova iseljavanja i stradanja tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i pojedinih aktivnosti u godinama nakon rata., In this work, writing about a topic not explored until the present moment; life, work, and the sufferings of the Jewish population, who were an important part of social, cultural, and economic, especially of commercial and industrial life in Bjelovar, the author for the first time shows in detail and in chronological order a sequence of unpublished details from their past, especially from the lives of distinguished individuals ( paying particular attention to the first Jewish temple in Bjelovar from the year 1882 and the representative synagogue, built from 1913 to 1917) as an undividable part of the general historical problems of Bjelovar in a large range from the 18th to the 20th century, that is from the foundation of the town in the year 1756 to their emigration and sufferings during the Second World War, and particular activities during the years after the war.

Zahvaljujući svojemu istaknutom mjestu u hrvatskoj povijesti, grad Bje lovar tijekom 250 godina svoga postojanja bio je predmetom mnogih kartografskih prikaza koji vjerno svjedoče o njegovu povijesnom kontinuitetu i snažnom kulturnom identitetu. Bjelovar se u kartografskim izvorima prvi put spominje 1639. godine, čak 117 godina prije svoga osnutka. Otada, temeljem mnogih kartografskih izvora, možemo pratiti njegov razvoj od vojne utvrde do slobodnoga kraljevskog grada odnosno do današnjih dana, kada je Bjelovar upravno, gospodarsko i kulturno središte Bjelovarsko-bilogorske županije. Zbog iznimne povijesne uloge kao sjedišta Varaždinske vojne granice odnosno sjedišta županije, Bjelovar možemo detaljno pratiti već od prvih godina njegova postojanja sve do današnjih dana. Spomenuti izvori omogućuju detaljan uvid u izgled i strukturu grada, njegovo širenje i izgradnju, podizanje njegova gospodarstva, rješavanje infrastrukturnih problema, njegovu vezu s okolicom i svakodnevni život njegovih stanovnika. Zbog svega navedenog kartografski prikazi Bjelovara nezaobilazan su povijesni izvor koji svjedoči o njegovu razvoju i bogatom kulturnom naslijeđu koje treba sačuvati za buduće generacije kao važnom dijelu zajedničke baštine. Iz njih se jasno vidi što je to kulturni i povijesni identitet ovoga grada koji bi trebao biti polazišna točka pri određivanju konzervatorske zaštite i planiranja budućeg razvoja. Znanstvena analiza spomenutih kartografskih izvora potvrđuje da je Bjelovar odavno integralni dio europskoga povijesnoga i kulturnog naslijeđa. Ovaj je rad pokušaj autora da okupi sve kartografske izvore za povijest Bjelovara, a njihovom znanstvenom analizom pridonese novim saznanjima o povijesnom razvoju Bjelovara i povijesno-geografskim uvje tima njegova razvoja., Thanks to its distinguished place in Croatian history, the town of Bjelovar has been the subject of many cartographic outlines during the 250 years of its existence, which faithfully witnesses its historical continuity and strong cultural identity. Bjelovar was mentioned in cartographic sources for the first time in 1639, 117 years before its founding. Since then, based on many cartographic sources, we can follow its development from a military fort to a free royal city or, in other words, until nowadays, when Bjelovar is an administrative, economy and cultural centre of the Bjelovar-Bilogora County. Because of its exceptional historical role as the headquarters of Varaždin military border, being the County seat, we can follow Bjelovar in detail from the first years of its existence until today. The above mentioned sources enable us to see the outlook and structure of the town, its construction and expansion, the rising of its economy, infrastructural problem solving, and its connection with the surroundings and every day life of its citizens. Because of all that is mentioned above, the cartographic outlines of Bjelovar are an unavoidable historical source, which testifies on its development and rich cultural heritage, which needs to be preserved for future generations as an important piece of common heritage. From these you can clearly see what is the cultural and historical identity of this city, which should be a starting point for conservation protection and future development plans. A scientific analysis of the mentioned cartographic resources confirms that Bjelovar has already been a part of European history and cultural heritage for a long time. This paper is the author’s attempt to collect all the cartographic resources for the history of Bjelovar and, by their scientific analyses, contribute to new findings on the historical development of Bjelovar and historical-geographic conditions of its development.

Raspad komunističkog sustava u Europi 1989. godine u svojevrsnom "proljeću naroda" vrlo brzo se odrazio i na događanja u socijalističkoj Jugoslaviji u kojoj je Savez komunista do sada držao neprikosnovenu vlast. Iako se tendencije povlačenje Saveza komunista s tvrdih ideoloških pozicija primjećuju krajem 80– tih godina tek je 1990. godine došlo do pravog preokreta, kada je uvođenjem višepartijskog sustava Savez komunista nestao sa političke scene u Hrvatskoj. Prvenstveno na temelju lokalnih novinskih napisa, stranačkog tiska, te druge literature autor ukazuje na polagani put prema demokraciji i osnivanje ostalih političkih stranaka na prostorima ondašnje općine Bjelovar. Na području općine Bjelovar počinje polagano osnivanje novih političkih stranaka koje polako ulaze u političku arenu. Osnivanjem HDZ-a i HDS-a počinje predizborna kampanja i u bjelovarskom kraju. Novoosnovanim strankama pridružuje se vladajuća stranka SKH/SDP koji prolazi demokratsku transformaciju, zatim Socijalistički savez Hrvatske (SSH), Koalicija narodnog sporazuma (KNS) kao savez više novih stranaka, te ostale male stranke i nezavisni kandidati. Kao glavni program novoosnovanih stranaka, posebno HDZ-a, isticala se nacionalna problematika te budući položaj Hrvatske u novoj jugoslavenskoj federaciji. Posebno su napadani komunisti kao dosadašnja vlast koji su, po mišljenu novih stranaka, uzrokovali zaostajanje Hrvatske za razvijenom zapadnom Evropom. Dosadašnji nositelji vlasti (SKH/SDP, SSH) svoju su kampanju više usmjerili na rješavanje tadašnje zahuktale gospodarske krize u Hrvatskoj i Jugoslaviji, te svakidašnji problemima "malog čovjeka". Na pobjedu HDZ-a na prvim višestranačkim izborima u SR Hrvatskoj utjecalo je nerješeno "jugoslavensko pitanje", tj. položaj Hrvatske u budućoj jugoslavenskoj federaciji. Hrvatska demokratska zajednica je svojom prepoznatljivo nacionalnom, agresivnom kampanjom, te povezivanjem sa iseljenom Hrvatskom pružila svojim biračima najjasniju politiku o hrvatskoj budućnosti. HDZ i druge novoosnovane stranke uspjele su stvoriti sliku krivnje SKH/SDP-a za tadašnju nepovoljnu gospodarsku situaciju, i stigmatizirati vladajuću stranku kao pasivnu, nespremnu da se uhvati u koštac na novim izazovima, posebno narastajućim velikosrpskim pokretom. Takva kampanja omogućila je HDZ-u veliku pobjedu u novoj Skupštini općine Bjelovar, u kojoj je osvojila 50 mandata od ukupno 90 odbornika, što je činilo oko 55 % mandata. Ta pobjeda je omogućila HDZ-u preuzimanje svih ključnih mjesta u općini, a izbor njegovih kandidata za predsjednika Skupštine općine Bjelovar te novog mandatara Izvršnog vijeća prof. Stanistava Pavlića i dipl. vet. Jure Šimića nije bio upitan. Od članova novog Izvršnog vijeća Bjelovara koji je bio višestranački, jedino nije bilo članova SKH/SDP-a. Od ukupno 4 mjesta za Sabor SR Hrvatske koji su se birali na području općine Bjelovar (jedan kandidat za više općina) HDZ je osvojio tri, a SKH/SDP jedno mjesto.

Bjelovarske čitaonice i knjižnice početkom 20. stoljeća imale su posebno istaknuto društveno i kulturno značenje. Tada dolazi do velikih promjena u knjižničarstvu koje su povezane s tzv. pokretom pučkih knjižnica. Rad knjižnica koje su djelovale u 19. stoljeću nastavljen je, a zadaća im je proširena. Osim promicanja nacionalnih, rodoljubnih ideja i hrvatske književnosti, knjižnice sudjeluju u obrazovanju širih slojeva društva. To se očituje u djelovanju najstarije i najznačajnije čitaonice koja se razvila iz časničkog kasina. Ta Čitaonica 1906. mijenja ime u Hrvatska čitaonica. Iste godine zbog tadašnjih društvenih i političkih prilika izdvojila se i započela s radom Srpska čitaonica. Također djeluje i Knjižnica Židovskoga građanskog društva. Osnivanje pučkih knjižnica u Bjelovaru, Hrvatske pučke knjižnice i Hrvatske pučke knjižnice „Preradović”, masovna je akcija. Njeni su nositelji podružnica Hrvatskog društva za pučku prosvjetu te studenti i akademski obrazovani građani udruženi u društvo Akademski ferijalni klub „Hrvat”. Pučke knjižnice zalagale su se za kulturnu preobrazbu naroda, a oblici njihova djelovanja bili su tečajevi za opismenjavanje, predavanja, zabavne večeri te savjetovanja o privatnim i općim problemima. Osobitost je u djelovanju pučkih knjižnica njihova suradnja sa školama i sličnim ustanovama. Obuhvaćaju i seosko stanovništvo, a članovi prikupljaju knjige samostalno (darovima, prilozima ili iz fondova drugih knjižnica – duplikati). Bjelovarski tisak izravno je uključen u osnivanje pučkih i djelovanje ostalih čitaonica i knjižnica. Tako se u bjelovarskoj periodici (Nezavisnost, Tjednik bjelovarsko-križevački) tih godina redovito bilježi otvaranje knjižnica i objavljuju napisi o njihovoj važnosti, a uredništvo sudjeluje u akcijama prikupljanja knjiga i upisivanju članova. Knjižnice koje su u Bjelovaru nastale pod utjecajem pokreta pučkih knjižnica kratko su djelovale, ali je značajan njihov utjecaj na cjelokupno bjelovarsko knjižničarstvo te na djelovanje knjižnice Hrvatskoga obrazovnog obrtno-radničkog društva Golub. Ta će knjižnica podupirati obrazovanje radničkoga, obrtničkoga i trgovačkog sloja u Bjelovaru., Bjelovar’s libraries and reading rooms in the beginning of the 20th century were of particularly notable social and cultural significance. At that time there were large changes in librarianship that were connected with the so called Public Libraries Movement. The work of the libraries that functioned in the 19th century continued and their task was expanded. Apart from the promotion of national, patriotic ideas and Croatian literature, libraries are engaged in the education of the wider classes of society. This is manifested in the work of the oldest and the most significant reading room that developed from the officer’s casino. The Reading Room changed its name in 1906 to the Croatian Reading Room. In the same year due to social and political circumstances of that period, the Serbian Reading Room separated from the main reading room and began with its own work. There is also a Library of Jewish Civil Society. The foundation of public libraries in Bjelovar such as the Croatian Public Library and the Croatian Public Library “Preradović” was an enormous effort. It was backed by branches of the Croatian Society for Public Education, students and academically educated citizens associated in “The Croat”Academic Ferial Club. Public libraries interceded for the cultural transformation of people, and the forms of their activities were literacy courses, lectures, amusement evenings, and private and general problem discussions. In particular the function of public libraries was their cooperation with schools and similar institutions. They included the countryside population, and their members collected books by themselves (gifts, donations or other libraries stocks – duplicates). Bjelovar’s press was directly involved in the foundation of public libraries and the functioning of the other libraries and reading rooms. That is why in Bjelovar’s periodicals (Independence, Bjelovarsko-Križevački Weekly) of this time, there were regular noted openings of new libraries and articles of their importance were being published, and the editorship was involved in the activities of book collecting and admittance of new members. Bjelovar’s libraries created under the influence of the public library movement had been functioning for a short time but their influence is significant for the entire Bjelovar librarianship and for the functioning of the library of Croatian Educational Craftsmen and Workers’ Society Golub. In the future, this library will support the education of the worker, craftsmen and merchant classes in Bjelovar .

Pogoršanje političke situacije u Hrvatskoj nakon višestranačkih izbora raspirivanjem srpske pobune i sprečavanjem snaga JNA da postrojbe MUP-a Hrvatske uvedu ustavni poredak R. Hrvatske na pobunjenim područjima odrazili su se i na području bjelovarske općine. Situacija u gradu je zbog mnogih vojnih objekata i povremenog provociranja snaga JNA postajala sve napetija. Postajalo je jasnije da JNA podržava srpske pobunjenike svojom strategijom "tampon zona", a kasnije i otvoreno s njima napada postrojbe hrvatske vojske. Zbog toga su općinske vlasti u gradu Bjelovaru već početkom kolovoza 1991. godine počele ustrojavati svoje obrambene snage. Tako je počelo ustrojavanje zametka buduće 105. brigade, Diverzantskog voda, protudiverzantske čete i odreda Narodne zaštite. Početkom kolovoza ustrojen je Krizni štab općine Bjelovar koji je preuzeo koordinaciju svih obrambenih napora na području općine. Nakon niza pregovora i odbijanja mirne predaje postrojbe ZNG i policije sukobile su se sa snagama JNA u Bjelovaru u žestokom okršaju. Osvajanjem glavne vojarne JNA "Božidar Adžija" i dizanjem u zrak vojnog skladišta "Barutana", pri kojem pogiba najviše hrvatskih vojnika, postrojbe JNA su potpuno poražene. Pored poboljšanja sigurnosne situacije na području grada, hrvatske postrojbe su zapljenile znatno naoružanje, posebno oklopništvo, što je poslužilo i drugim hrvatskim postrojbama u raznim djelovima zemlje.

Ukinuće Varaždinskog generalata 1871. godine, označio je veliku prekretnicu u razvoju Bjelovara i njegove šire regije. Kao dio procesa integracije u sastav građanske Hrvatske, dolazi do uspostave novog upravno-teritorijalnog ustroja kojim se ukida vojnokrajiška teritorijalna organizacija Varaždinskog generalata te na njegovu teritoriju osniva Bjelovarska županija sa sjedištem u Bjelovaru, kao osma najmlađa županija na području kraljevine Hrvatske. Osnutak Bjelovarske županije 1871. godine označio je početak moderne županijske upravno-teritorijalne organizacije na bjelovarskom području, koja se usprkos pedesetogodišnjeg razdoblja ukidanja (1922-1992), zadržala do današnjih dana. Osamostaljenjem Republike Hrvatske te osnivanjem Bjelovarsko-bilogorske županije, obnovljena je tradicija županijskog ustroja koja je ovom području oduvijek bio jedna od najvažnijih poluga državotvorne svijesti.

U radu se opisuje rad uređaja za pročišćivanje vode u gradu Bjelovaru. Cilj je bio prikupiti na terenu podatke o smještaju i radu uređaja te prikazati rezultate rada uređaja za otpadnu vodu u 2006. godini.

In this paper the mutual dependence of traffic and development of the towns of Bjelovar, Sisak and Koprivnica will be analysed. These are three towns characterised by significantly different historical and geographical conditions of development. Traffic had one of the crucial roles in their development but with significantly different results

The authors analyze yet another fragment of probably medieval sculpture, a relief of an elephant from Daruvar in the Museum of the City of Bjelovar. The study concludes that the piece has a similar original date (12th ct.) and provenance (Venice area), as the font and the compound column discussed in the previous issue of the the Peristil, and that its discovery increases the chances that the entire "hoard" is genuine. A Pannonian 12th century origin remains dubious, but it should not be at this stage completely ruled out., U Muzeju grada Bjelovara nalaze se dva kamena predmeta koji su onamo stigli iz Daruvara prije više od pola stoljeća, a o kojima smo pisali u prošlom broju Peristila. Još jedan lijepi fragment vjerojatno istog porijekla nedavno je pronađen u spremištu Muzeja u Bjelovaru. Posudi, vjerojatno krsnom zdencu i snopastom stupiću, sada se pridružio slon. Minucioznim studijem ikonografskog sadržaja i liturgijske namjene zaključeno je da bi najvjerojatniji vremenski okvir bilo 12. stoljeće, a mjesto izrade Venecija ili okolica. Posebna je pažnja posvećena ikonografskom obrascu "paloga (u zamku uhvaćenog) slona", koja sadržajno simbolizira djelovanje Krista Spasitelja, jer poza našeg slona upućuje da bi moglo biti riješi o takvom prikazu. Inače, slon je dio niza životinjskih figura prikazanih unutar vitice i listova akanta, a uz slona sačuvan je tek mali fragment još jednog životinjskog lika (neki kopitar?). Rad je izveden s istančanim smislom za kompoziciju i kvalitetnom tehnikom klesanja, a realizam detalja upućuje na slikani uzorak. Sva tri predmeta vjerojatno su pristigla kao "trofeji" s braćnih putovanja u Veneciju, vrlo omiljenih panonskom plemstvu kasnijih godina 18. i tijekom 19. stoljeća. Ne treba zaboraviti da je Daruvar bio središte posjeda velike slavonske plemenitaške porodice Jankovića. Nalaz slona koji teško da može biti otočentist ička kopija, povećava mogućnost da su svi predmeti originalni. Tome pridonosi i prepoznavnaje vrlo sličnog zdenca u zbirci Guggenheim u Veneciji na koji nas je naputila kolegica Anna Tuskes. Otvoreno ostaje i pitanje da li su daruvarski fragmenti ipak mogli nastati u srednjovjekovnoj Panoniji, no izgledi se ne čine velikima.

U radu se analizira stanje u vojnom komunitetu Bjelovar i na prostorima Varaždinskog generalata tijekom preporodnih gibanja 1848.-1849. godine. Autor u radu pokazuje kako su ti događaji potakli jaču nacionalnu i vojnu aktivnost na području vojnog komuniteta Bjelovar, te koje su snage kočile te procese. Krajnja gospodarska i politička zaostalost područja Vojne krajine uvjetovala su njen mali doprinos ukupnim preporodnim gibanjima u Hrvatskoj. Međutim, tragovi nacionalne integracije i reagiranja “ uskog” građanskog sloja u komunitetu Bjelovar na nadolazeće događaje dovoljan su pokazatelj o naglim promjenama koje su zadesile to područje tijekom proljeća naroda 1848./49. godine.

Prikazane su tri monografije autorice Mirele Slukan Altić. Monografije pružaju detaljan pregled povijesnoga razvoja gradova Bjelovara, Siska i Koprivnice od pretpovijesti do današnjih dana, a nastale su na temelju istraživanja arhivske građe koja se čuva u hrvatskim i inozemnim arhivskim i muzejskim ustanovama.

Zahvaljujući svojem istaknutom mjestu u hrvatskoj povijesti, grad Bjelovar tijekom 250 godina svoga postojanja bio je predmetom brojnih kartografskih prikaza koji nam vjerno svjedoče o povijesnom kontinuitetu i snažnom kulturnom identitetu ovog grada. Bjelovar se u kartografskim izvorima prvi puta javlja 1639. godine, čak 117 godina prije osnutka grada. Od tada, temeljem brojnih kartografskih izvora možemo pratiti njegov razvoj od vojne utvrde do slobodnog kraljevskog grada odnosno do današnjih dana kada Bjelovar predstavlja upravno, gospodarsko i kulturno središte Bjelovarsko-bilogorske županije.

Plan grada izrađen je programom OCAD. Rast gradova i kontinuirane promjene u prostoru nameću učestalu potrebu za izradom novih i ažuriranjem starih planova.

The authors analyze two fragments of presumably medieval sculpture, a font and a column from Daruvar in the Museum of the City of Bjelovar, with an intention to provide a material, formal, historical, and iconographic framework for an in depth study of the pieces. The analysis raises doubts about local origin and the age of the fragments, which are most likely of Northern Italian (Venetian) origin, and possibly of a rather late date (copies?), as may be the case of some similar materials in Hungary. However, a Pannonian origin and a 12th century date should not be at this stage completely ruled out., U Muzeju grada Bjelovara nalaze se dva kamena predmeta koji su onamo stigli iz Daruvara pred više od pola stoljeća. Radi se o posudi, vjerojatno krsnom zdencu, i snopastom stupiću, nekakvu potpornju ili možda dijelu pregrade. Usprkos neobično zanimljivu stilu a i provenijenciji (rimske Aquae Balisae) predmeti nisu dosad privukli osobito zanimanje znanstvenika. Ovo je pokušaj da se odredi okvir za njihovo proučavanje i otvori krajnje potrebna diskusija Minucioznim studijem ikonografskog sadržaja i liturgijske namjene zaključuje se da bi najvjerojatniji vremenski okvir bio nakon godine 1100. U sklopu analize stila razmatraju se datacije u kasnu antiku, te rani ili zreli srednji vijek, sa sličnim zaključkom do kojega dovodi analiza ikonografije. Najbliže stilske usporedbe nalaze se u sjevernoj Italiji (Venecija). Međutim, pitanje datuma i (izvorne?) provenijencije komplicira se činjenicom da se upravo takav materijal kakvi su naši fragmenti uvelike uvozi u Mađarsku pri kraju 18. i tijekom 19. stoljeća. Donosi ga plemstvo kao "trofeje" s bračnih putovanja. Ne treba zaboraviti da je Daruvar središte posjeda velike slavonske plemenitaške obitelji Jankovića. Velik interes stranaca za sjevernotalijanske srednjovjekovne radove, posebice venecijanske "vere da pozzo", dovodi nadalje do masovne proizvodnje otočentističkih kopija, pa tako u znatnom broju slučajeva, poput "vera da pozzo" u Muzeju lijepih umjetnosti u Budimpešti, pitanje izvornosti ostaje otvoreno. No otvoreno ostaje i pitanje da li su daruvarski fragmenti ipak mogli nastati u srednjovjekovnoj Panoniji. Namjera autora nije bila da "objave" daruvarske predmete, to je ionako nemoguće bez petrografskih i kemijskih analiza, već da prikupe što se s razumnim stupnjem sigurnosti može danas za njih znanstveno ustvrditi. Bez obzira na datum i provenijenciju, daruvarski fragementi ostaju među najzanimljivijim predmetima povijesti umjetnosti i kulture u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Rad rezultat povijesnih, kartografskih i topografskih istraživanja, hodoloških terenskih istraživanja uz komparaciju i kompilacija ostalih dostupnih izvora.

Stela nekoć uzidana u portal župne crkve u Bjelovaru danas nije vidljiva. Jedina njezina dokumentacija je jedna stara fotografija. Na temelju te dosta loše fotografije ipak je jasno da se u trokutu zabata nalazi glava Gorgone, čije se zmije okomljuju na ptice u kutovima, kao što je već poznato sa stele Flavija Ateboda iz Odre kod Zagreba. U glavnom polju prikazan je mitološki motiv bijega Ifigenije iz Tauride. Na temelju nekoliko paralela može se utvrditi da je taj motiv bio vrlo popularan u noričko-panonskoj regiji i da je utjecaj došao atičkim sarkofazima preko jadranskih luka, osobito Akvileje. Stela se datira na temelju karakteristične ženske frizure u vrijeme druge polovice 2. st. Približno u isto doba spadaju i drugi motivi s istim prikazom.

Rad rezultat povijesnih, kartografskih i topografskih istraživanja, hodoloških terenskih istraživanja uz komparaciju i kompilaciju ostalih dostupnih izvora.

Projekt “ Povijesni atlas gradova” jedan je od projekata Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske koji realizira Zavod za arhivistiku, pomoćne povijesne znanosti i filmologiju Hrvatskoga državnog arhiva. Projekt se bavi prikupljanjem, znanstvenom obradom i objavljivanjem kartografskih izvora za povijest hrvatskih gradova. Temelji se na arhivskom gradivu pohranjenom u našim i stranim arhivskim i muzejskim ustanovama. Objavljivanjem i tumačenjem spomenutih izvora, želja nam je unaprijediti dosadašnje spoznaje o prostornom razvoju hrvatskih gradova i skrenuti pažnju znanstvene i stručne javnosti na važnost kartografskih izvora kao izvora za hrvatsku povijest. Projekt “ Povijesni atlas gradova” temelji se na iskustvima sličnih projekata Njemačke, Austrije, Češke, Francuske, Poljske, Belgije Velike Britanije i Irske. Sadržajem i koncepcijom predloženi projekt uklapa se u međunarodni projekt komparativne studije europskih gradova koji podržava Commission internationale pour l’ historie des villes. Projekt se uključuje i u međunarodnu inicijativu Historical Towns, čiji smo poziv na suradnju već primili, a koja se bavi zaštitom i promicanjem arhivskog gradiva zemalja kandidata za Europsku uniju. Povijesni atlas gradova zamišljen je kao zbirka planova i karata hrvatskih gradova čiji je svaki svezak posvećen jednom gradu. Kao i svaki atlas, sastojat će se od kartografskog i tekstualnog dijela. Kartografski dio sadržavat će kvalitetne i dobro čitljive reprodukcije karata i planova izabranih gradova. Na taj će se način po prvi put na jednom mjestu naći svi relevantni kartografski izvori za povijest jednog grada. Objavljivanje kvalitetnih reprodukcija pridonijet će i zaštiti originalnih kartografskih izvora koji se čestim korištenjem i pojedinačnim snimanjima nepovratno oštećuju. Analiza i interpretacija navedenih kartografskih izvora u tekstualnom dijelu, omogućit će nove spoznaje o prostornom razvoju hrvatskih gradova, kao i sagledavanje njihovog razvoja u europskom kontekstu. Gradovi su izabrani po principu “ case study” . Izabrani su karakteristični historijsko-geografski modeli gradova, birajući među njima one slabije kartografski i ekohistorijski istražene. U prvom razdoblju istraživanja predvidjeli smo obradu sljedećih gradova: Bjelovar, Sisak, Varaždin, Karlovac i Zagreb. Svaki svezak predstavit će razvoj odabranog grada u povijesnom, urbanističkom, gospodarskom, demografskom, političkom i kulturnom kontekstu, primjenjujući pri tome interdisciplinarni pristup. Projekt se realizira u suradnji s ostalim državnim arhivima i muzejskim ustanovama Republike Hrvatske.

Park na Trgu Eugena Kvaternika u Bjelovaru predstavlja zelenu oazu u centru grada i vrijednu hortikulturnu baštinu. U radu se daje pregled aktualnog stanja biljnih vrsta u centralnom bjelovarskom parku, kako bi se doprinjelo njegovom što uspješnijem održavanju, odnosno revitalizaciji.

During the second half of the 18th century the Court in Vienna gave special support to one specific economic branch of the Croatian Kingdom: sericulture. According to mercantilist views of that time, the production of raw silk was a significant way of combining inexpensive production with expensive sale of raw silk in order to make large profits and inprove the balance of trade. Sericulture in a way represented the most suitable and optimum combination of the Frontier‚s military and agricultural obligations on the one hand and high economic politics of the Monarchy on the other. Due to this, sericulture is also a specific phenomenon in the Military Frontier as regards initiating economic growth since silk wasn‚t manufactured for domestic purposes of the Frontier‚s inhabitants but was exported to other parts of the Monarchy., Među privrednim granama koje su u Hrvatskoj Kraljevini uživale posebnu podršku Bečkog Dvora posebno je mjesto pripadalo svilarstu. Riječ je o uzgoju dudova svilca, otpredanju svilenih čahura u sirovu svilu i, znatno manje, o daljnjoj preradi sirove svile u konac ili predivo. Proizvodnja sirove svile prema shvaćanjima merkantilističkih krugova bila je jedan od značajnih načina kako se jeftinom proizvodnjom i skupom prodajom sirove svile ostvaruje veliki profit i time popravlja trgovinska bilanca. Uzimajući u obzir usku povezanost gospodarskih rješenja marijaterezijanske kameralistike uz organizaciju Vojne krajine, ne iznenađuje činjenica da je Bečki Dvor baš tamo započeo gospodarski eksperiment sa svilom. Svilarstvo je na svoj način predstavljao najprikladniji, najbolji spoj krajiπkih vojnih i poljoprivrednih obveza s jedne strane, i visoke gospodarske politike Monarhije, s druge strane. Svilarstvo je i po tome svojevrstan fenomen u Vojnoj krajini u proizvodnom poticanju gospodarskog napretka jer se svila nije proizvodila za domaće potrebe krajiškog stanovništva nego se izvozila u ostale dijelove Monarhije. Uzgoj dudova svilca uveden je 1761. godine u Slavonsku krajinu, tri godine kasnije u Varaždinsku krajinu, a između 1772. i 1774. u Bansku krajinu. Svilarstvo se nije, međutim, uvelo samo u Vojnoj krajini. Kraljica Marija Terezija pozvala je patentom u 1763. godinu zemaljsku gospodu, uprave, samostane i općine u drugim zemljama Monarhije da uzgajaju bijele dudove. Proizvodnja svile se do kraja listopada 1800. nalazila pod vojnim nadzorom. Zatim je preπla u ruke Ugarske dvorske komore. Vrijednost proizvodnje kokoša iznosila je četrdesetih godina 19. st. između 150.000 i 200.000 for. Zarada kmetskih i krajiπkih kuća od te proizvodnje bila je vrlo mala i nesigurna. Bila je to vrlo osjetljiva i rizična kultura, tako da je proizvodnja u nepovoljnim godinama znala pasti na polovicu godišnjeg prosjeka. Iako posao nije tražio velik fizički napor, zato je zahtjevao pažljivu i neprestanu brigu. Za čitav trud i za tolike neugodnosti, na čitavu je kuću u prosjeku otpala nadnica od jedva 20 kr. na dan. Prerada svilenih buba u filandama činila je drugu fazu u proizvodnji svile. Hrvatska je osamdesetih godina 18. stoljeća imala desetak filanda. Godine 1841. bilo ih je već 46. Što se Civilne Hrvatske tiče je Osijek imao 7 filanda, Križevci tri, Đakovo, Virovitica, Požega, Vukovar, Varaždin i Koprivnica po dva, a Cernik, Irig, Trpinj i Zagreb po jedan. U Vojnoj krajini je bila po jedna filanda u Novoj Gradiški, Oriovcu, Podvinju, Moroviću, Golubincima, Staroj Pazovi, Zemunu, Glini, Petrinji, Kostajnici, Đurđevcu, Virju, Čazmi, i Garešnici te po dvije u Vinkovcima, Mitrovici i Bjelovaru. Kvaliteta hrvatske svile nije se odlikovala finoćom i sjajem kao francuska i talijanska, ali zato je bila jača, teža i trajnija. Svilarstvo je napredovalo uglavnom do 1848. godine. Habsburška je Monarhija izgubila Lombardiju koja je do tada prerađivala 90% hrvatske proizvodnje svile. Konačni katastrofalni udarac zadala je 1855. godine bolest dudova svilca. Nepovoljno se odrazila i sve veća konkurencija Francuske, Italije, kasnije i Japana. Svilarstvo u Hrvatskoj počelo je zaostajati i više se nije oporavilo od tih udaraca.

Gradovi Vojne krajine.

Prvo bjelovarsko pjevačko društvo "Dvojnice" osnovano je u redovima domaćeg građanstva 1873. godine, kao osmo u Hrvatskoj. Više od sedamdeset godina Društvo je aktivno promicalo glazbenu kulturu u gradu Bjelovaru.

Autor objašnjava okolnosti pod kojima je Bjelovar 1771. godine proglašen vojnim komunitetom.

Na temelju arhivske građe objašnjava se formiranje vojnihkomuniteta u Krajini, koji su trebali djelovati kao središta sintenzivnom tržišnom privredom.

U radu je prikazana geneza i osnovne razvojne teritorijalno-političke promjene na području kotara i općine Bjelovara nakon 2. svjetskog rata.

U radu se opisuje djelovanje oružanih jedinica NDHG i okupatora u Bjelovaru i na području bjelovarskog okruga tijekom Drugog svjetskog rata.